alternative life

Um, rast i materija

2014-02-01T08:59:00.000-08:00

Um, rast i materija

Ako postojanje onog što se referencira kao "veza um/tijelo", a što je izmudrilo masivnu industriju komplementarne medicine i omogućilo rast radikalnog novog svjetonazora, još uvijek zvuči kao naklapanje, učvrstite se na svom sjedalu i nastavite čitati.

Nova znanost kvantne fizike i epigenetike su revolucionirale razumijevnje veze između uma i materije, izazivajući utemeljene znanstve teorije i potičući potpunu ponovnu evaluaciju života, kakvog poznajemo.

Jedno od sjajećih svijetala koja emergiraju iz tih novih znanosti je stanični biolog i najprodavaniji autor, Bruce Lipton PhD, čija je knjiga "Biologija vjerovanja" nagrađena 2006. kao Najbolja znanstvena knjiga godine.

Lipton smatra da je za taj centralni pomak u mišljenju unutar znanstvene zajednice bio probojni uvid u funkcioniranje gena.

Bruce Lipton: Stara vizija je govorila o samoaktualiziranju gena (uključivanju i isključivanju gena). Današnji podaci međutim otkrivaju da takva stvar kao što bi bila funkcija uključivanja/iskjlučivanja gena ne postoji, jer su geni nacrti (planovi) za izradu proteina, koji su gradbeni blokovi za stvaranje oblika strukturi.

Značaj tog pomaka u vjerovanju je ogroman, jer je izvorno stajalište vodilo poimanju čovjeka kao žrtve svoje biologije. Nasuprot tomu, "nove" znanosti pokazuju da smo u stvari gospodari svoje biologije.

Staru viziju je formulirao Francis Crick, koji je zajedno s James Watson-om dešifrirao strukturu DNA molekule 1953. temeljeći ju na eksperimentima uzetim izvan kontekstia no podržavanu svojim promišljanjima. Crick se potpuno oduševio vjerovanjem da DNA kontrolira život. Postavio je, ono što se u literaturi referencira kao "centralna dogma", po kojoj DNA vlada.

Presudna je stvar zapravo da je to bila samo hipoteza. Nikada nije izvršeno bilo kakvo znanstveno valoriziranje, a ipak smo svi "kupili" tu hipotezu, jer je već postojalo vjerovanje, kako bi to mogao biti odgovor na pitanje što kontrolira životom, ja kako su podaci pokazivali dobro uklapanje, jednostavno se pretpostavilo točnost te hipoteze (Lipton je i sam poučavao staničnu biologiju na Sveučilištu Wisconsin škole medicine i bio jedan od tisuće predavača čija su predavanja uključivala tu teoriju).

Ta je dogma postala takvim temeljem moderne biologije, jer je praktički bila napisana u kamenu. To je bilo u znanost ekvivalent "Deset zapovijedi".

U shemi te dogme o razvijanju života, DNA je zasjela na uzvušeni vrh, iza nje je slijedila RNA - "Xerox" kopija DNA, koja kratko živi. Novo razumijevanja načina djelovanja gena pokazuje kako je ta hipoteza netočna jer su geni u stvari nacrti, koji se čitaju.

"99% vremena živimo svoj život automatizmom procesora"

Succeed magazin: Tko ih čita?

Bruce Lipton: Upravo je to pitanje. Odjednom je fokus promijenio i problem je postalo pitanje tko ih zapravo čita? Dogodilo se da je um čitač. Tako je dakle um postao svemoćni poduzetnik tijela. Um kaže stanicama ono što anticipra a stanice odlaze po nacrt - DNA - i kreiraju ono što je um anticipirao.

SM: znači li to prevagu pozitivnog mišljenja?

Brude Lipton: Ne. Ljudi slušaju o "pozitivnom mišljenju", no kada ga pokušaju prakticirati, ne djeluje jer nedostaje jedan korak. Um sudjeluje u biologiji, no važno je prepoznati činjenicu o postojanju dva dijela uma, svjesni i podsvijesni, te o postojanju dva vrlo kritična faktora koja ih razlikuju.

1. Kada se radi o obradi informacija, podsvijesni um je preko milijun puta moćniji od svijesnog uma.

2. Neuro znanstvenici su otkrili da svijesni um djeluje u najboljem slučaju oko pet posto dana. 95% ili više vremena (za većinu ljudi 99%) sudjelujemo u svojim životima temeljem automatskog procesora, podsvijesnog uma.

SM: Prije nego što nastavimo ovim putom, postoje li čvrsti dokazi da je um glavni upravitelj tijela?

BL: Statistički je utemeljeno da jedna trećina svih medicinskih izliječenja (uključujući i kirurgiju) dolazi od placebo učinka, a ne od intervencija.

To znači ako je netko bolestan i uzima pilulu od šečera pod pretpostavkom kako mu je prepisan lijek za izliječenje stanja, izliječenje će se u trećini slučajeva.

To je znanstveno utvrđena činjenica, koju se uči u medicinskim školama i koja kaže da percepcija i vjerovanjae mogu potaknuti tijelo na prirodno izliječenje. Svi smo bili obdareni sposobnošću prirodnog liječenja, što postoji još od evolucije naše vrste, no od šeste godine se naš mozak mijenja, pa počinjenom stjecati percepcije o tomu tko smo na svijetu i u većini slučajeva kondicioniranje odbaci prirodnu sposobnost.

Tijekom prvih šest godina života mozak je u fazi halucinacijskog transa prema razini EEG (aktivnosti mozga) i pamti iskustva svijeta, baš kao snimač zvuka.

To je vrlo važan dio prirodnog plana za novog sudionika koji dolazi u zajednicu, jer mu omogućava download (snimanje) dominantnog programa - jezik, ponašanje, itd.

"Moramo odbaciti vjerovanje da smo žrtve okolnosti izvan naše kontrole"

SM: Znači li to da dijete mlađe od šest godina ima veće sposobnosti za samoiscjeljivanje?

Bruce Lipton: Pod pretpostavkom da nije bilo izloženo vjerovanju u nemogućnost prirodnog izliječenja.

SM: Možete li pojasniti? Što su stvarno ti programu, koji se utiskuju u naše mozgove?

Bruce Lipton: Program je serija poruka mozgu. Pomoću osjetila mozak kontinuirano otipkava okolinu. Čita ono što se događa i s pridruženim asocijacijama smješta u šire razumijevanje.

Na proimjer možete razumijevati crvenu boju i okrugli oblik, no inicijalno se rajčica ne percipira kao rajčica. Rajčica je kolekcija različitih podražaja kao što su i okus, tekstura, pojavnost.

SM: Vratimo se samo-izliječenju, tj. kako možemo doći onkraj negativnih programa, koji nam govore da ne možemo sami sebe liječiti?

Bruce Lipton: Vratimo se tomu. Želim dodati nešto važno. Dok malo dijete raste, shvaća kada dođe blizu onog što se zove "voda", njegovi roditelji postaju vrlo uznemireni, implicirajući da je ta "voda" vrlo opasna. Dakle to je to i to će se povratno reflektirati na djetetovu sposobnost samo-liječenja.

Činjenica: svako dijete po rođenju može plivati kao dupin. Ako izađe rodnim kanalom ispod vode, sposobno je plivati. ugrađena nam je sposobnost plivanja. Pa zašto onda učimo djecu plivati?

SM: Zato što smo ih negativno programirali.

Bruce Lipton: Točno a negativno programiranje isključuje dani instinkt.

SM: Može li se isto primijeniti na našu sposobnost za uspijeh?

Bruce Lipton: Apsolutno. Vratimo se djetetu i ovaj put pogledajmo roditelje koji usađuju program "Ja to ne zaslužujem", koji postaje dio njegovog sustava vjerovanja i podsvijesnih programa.

Projicirajte unaprijed 40 godina kada će dijete kao odrastao sjediti u nekom malom uredu razmišljajući zašto sam na tom mjestu bez izlaza, mjestu s bijednim poslom. Kvalificiran sam i pametan, pa zašto sam ovdje?

U tom se trenu dijelovi slažu u cjelinu. Taj momak promišlja sa svijesnim umom, koji samo pet posto dana vodi show a sve ostalo funkcionira temeljem podsvijesnog uma koji izvodi program, "Ja to ne zaslužujem".

Po prirodi, um nastoji stvoriti koherenciju od svijeta. Pa ako imate program, koji kaže "Ja to ne zaslužujem", mozak neće dozvoliti generiranje ponašanja koje je u suprotnosti s programom, jer po prirodi mora biti koherentan.

SM: Kako ćemo doći onkraj takvog stanja?

Bruce Lipton: prvi je korak usvajanje činjenica da ima dva uma, koju ne smijemo negirati, jer ma što se događalo u životu - neuspijeh ili uspijeh - je povezano s tom činjenicom. Moramo odbaciti vjerovanje da smo žrtve okolnosti izvan kontrole.

Dva rade u tandemu. Ako je svijesni um zauzet razmišljanjem o nečem, podsvijesni um će djelovati nezavisno o zadatku koji postoji. No baš je to kritična stvar. On će djelovati u skladu s programom, koji je snimljen, koji je često negativan i stoga reducira naše sposobnosti.

Zaključak!

Ako kažete djetetu da je prosječno i to je program(iranje), dijete se neće izdići iznad prosjeka, jer će mozak reči, "to nema smisla". Stoga ma kako se jako dijete trudilo, ono će nesvijesno kreirati prosjek.

SM: Kako se onda sprijateljiti sa svojim podsvijesnim umom?

Bruce Lipton: Najprije treba shvatiti da je ovdje, jer ako nastaviti misliti kako je svijet protiv Vas, nastavljat ćete si "pucati u nogu".

Dok ne usvojite da djelujete iz svog podsvijesnog uma 95% vremena, ne možete krenuti na slijedeću razinu.

SM: Vi ste prepoznali jačinu podsvijesti pomoću kineziologije.

Bruce Lipton: Da. Otkrio sam kako u slučaju konkuriranja svijesti i podsvijesti, podsvijest uvijek pobijeđuje. Dakle djelujemo 95% dana pomoću moćnijeg uma, koji je bio programiran od drugih ljudi s ograničenjima koja će nas spriječiti u odlasku bilo gdje ili činjenju bilo čega, ukoliko svrhovito ne postanemo toga svijesni.

SM: Kada jednom postanemo svijesni, što onda?

Bruce Lipton: Možete stvoriti naviku novog programa, ako ga izvodite kontinuirano. To se zove Buddhistička punoća uma (mir u kojem nema prosuđivanja). To je u stvari svijest. No to je preteško za većinu ljudi koji voze milijun milja na sat. Drugi lakši način je pomoću modaliteta energetske psihologije, koji su navedeni na mom website-u.

Priznanje: pretisak Jill Fraser. iz Succeed Magazine. listopad 2007

Sudbina i slučajnosti u životu čovjeka

2014-01-26T03:54:00.001-08:00

Georgije Ivanovič Gurđijev (1877 – 1949)
Nekoliko navoda iz njegovih predavanja:
"Govorio sam prije o sudbini i slučajnostima u životu čovjeka. Sada ćemo malo detaljnije ispitati značenje ova dva pojma”. (…) "Sudbina stvarno postoji, ali ne za svakoga. Većina ljudi su odvojeni od svoje sudbine i žive samo pod uticajem Zakona Slučajnosti. Sudbina je rezultat planetarnih uticaja koji su u odgovarajućoj vezi sa tipom čovjeka. Govorićemo o tome kasnije. U međuvremenu morate shvatiti jednu stvar. Čovjek može da ima sudbinu koja odgovara njegovom tipu ali u praksi, on je nikada nema. To je usljed toga što se sudbina čovjeka odnosi samo na jedan njegov dio, tj. njegovu suštinu (istinsko Ja). [Da bi se ovo razumjelo trebalo bi pogledati šta kaže Moravjev (“film”) na temu - Reinkarnacija (tekst se može naći na metafizičkoj strani ovog vebsajta)] "Mora se razumjeti da se čovjek sastoji iz dva dijela: suštine i ličnosti. Suština u čovjeku je ono što je stvarno njegovo. Ličnost u čovjeku je ono što ‘nije njegovo’. 'Nije njegovo' znači da je to došlo iz vana, što je on naučio, ili što on odražava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve riječi i pokreti koji su naučeni, svi osjećaji stvoreni uz pomoć oponašanja- sve to ‘nije njegovo’, sve je to ličnost.” "S tačke gledišta obične psihologije, podjela čovjeka na ličnost i suštinu je teško pojmljiva. Bolje rečeno, ovakva jedna podjela uopšte ni ne postoji u psihologiji.” "Jedno malo dijete još uvijek nema ličnost. Ono je ono što ono stvarno jeste. Ono je suština. Njegove želje, ukusi, ono što ono voli ili ne voli, sve to izražava njegovo biće onakvim kakvo ono jeste.” "Međutim, čim se počne sa njegovim tzv. ‘obrazovanjem’, ličnost počinje da raste. Ličnost se obrazuje dijelom namjernim uticajima drugih ljudi, odnosno, ‘obrazovanjem,’ a dijelom i spontanim oponašanjem njih od strane samog djeteta. U obrazovanju ličnosti veliku ulogu igra i ‘pružanje otpora’ ljudima iz svoje okoline u pokušaju da se očuva ono što je stvarno ‘svoje’ i što je ‘istinsko’.” "Suština je istina u čovjeku; ličnost je laž. Proporcionalno sa razvojem ličnosti, čovjekova suština se manifestuje sve rjeđe i rjeđe i često se događa da ta njegova suština zaustavi svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da više ne raste. "Vrlo često se događa da suština jednog odraslog čovjeka, čak i onog koji je veoma inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas podrazumjeva, veoma obrazovanog čovjeka, prestane sa svojim rastom na nivou djeteta starosti od 5 do 6 godina. To znači da sve što mi u tom čovjeku vidimo, nije ‘njegovo lično.'” "Ono što je stvarno njegovo lično svojsvo, tj. njegova suština, ona se obično manifestuje samo u obliku njegovih instikata i najjednostavnijih emocija. Međutim, postoje slučajevi kada se čovjekova suština razvija paralelno sa njegovom ličnošću. Ovi slučajevi predstavljaju veoma rijetke izuzetke, pogotovo u okolnostima civilizovanog života.” "Suština ima više šanse da se razvije kod ljudi koji žive bliže prirodi, u teškim životnim uslovima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bici za opstanak. [U vezi ovog poslednjeg navoda, mislim da u sadašnjim uslovima čovjek ima šansu da razvije svoju suštinu.] "Međutim, po pravilu, ličnost kod takvih osoba je veoma malo razvijena. Oni imaju više onoga što je njihovo lično od onoga što ‘nije njihovo’, tj. fali im obrazovanje i kultura. "Kultura stvara ličnost i istovremeno je produkt i rezultat ličnosti. Mi ne možemo da pojmimo da je cijeli naš život, sve ono što nazivamo ‘civilizacijom’, sve ono što smatramo pod naukom, filozofijom, umjetnošću i politikom, stvoreno od strane ljudskih ličnosti, tj. od strane onoga u njima, što u suštini ‘nije njihovo’. "Taj elemenat tj. ono što ‘nije suštinski njihovo’, razlikuje se od onoga što ‘jeste njihovo’ po samoj činjenici da se ono može izgubiti, izmjeniti ili oduzeti od njih, na vještački način. [Ljudima se može uništiti ličnost a podložni su i reprogramiranju!] "Postoje načini da se eksperimentalno verificira veza između ličnosti i suštine. U istočnjačkim školama postoje metode uz pomoć kojih je moguće odvojiti čovjekovu suštinu od njegove
2
ličnosti. Za te svrhe oni ponekad koriste hipnozu, nekad specijalne narkotike ili određene vrste vježbi. Ukoliko se ličnost i suština čovjeka razdvoje neko vrijeme, na ovaj ili onaj način, u njemu se onda formiraju dva bića, koji pričaju različitim glasom, imaju potpuno različite ukuse, ciljeve i interesovanja a za jedno od ta dva bića često se ispostavlja da se nalazi na nivou malog djeteta. "Nastavljajući dalje s ovim eksperimentom, moguće je takođe uspavati jedno od ova dva bića, ili sam eksperiment može započeti tako što se uspava čovjekova ličnost ili se uspava njegova suština. Određeni narkotici imaju ta svojstva da uspavaju čovjekovu ličnost a da njegova suština istovremeno ostane budna. Tako nakon određenog vremena poslije uzimanja takvog narkotika, čovjekova ličnost nestaje, dok ostaje samo njegova suština. Onda se događa da čovjek koji je bio pun najraznovrsnijih i najuzvišenijih ideja, pun simpatija i antipatija, ljubavi, mržnje, strasti, patriotizma, stremljenja, želja, uvjerenja, odjednom ostane potpuno prazan, bez misli, bez osjećanja, bez uvjerenja i stavova. Prema svemu onome što ga je prije uzbuđivalo, on sada postaje potpuno indiferentan. "Ponekad je on u stanju i da vidi svu izvještačenost i imaginativni karakter svog uobičajenog raspoloženja svojih uzvišenih riječi; a ponekad ih i zaboravi kao da nikada nisu postojale. "Stvari za koje je svojevremeno bio spreman da žrtvuje svoj život sada mu se čine besmislene i beznačajne, nevrijedne da im se posveti bilo kakva pažnja. Sve ono što on sada može naći u sebi to je samo par instiktivnih težnji i ukusa. Voli slatkiše, uživa kad mu je toplo, ne voli hladnoću, ne voli da misli o poslu ili nasuprot tome, sviđa mu se ideja o fizičkom kretanju. I to je sve. [Interesantno je da se mnogi ljudi koji su bili podvrgnuti hipnozi i kojima je data instrukcija da se svega toga sjete, nakon što se probude, nađu zaprepašteni kad saznaju da imaju nešto u sebi što ima skroz suprotne stavove o svemu. U većini slučajeva oni se onda potrude da suzbiju taj aspekt sebe (svoju suštinu) i nastave dalje, po starom, jer je njihova ličnost ta koja dominira i koja naravno ne može sama sebi priznati svu svoju izvještačenost.] "Ponekad, ali veoma rijetko i kada se najmanje nadamo, ispostavi se da je kod određenog čovjeka njegova suština potpuno odrasla i razvijena, čak i u slučajevima kada njegova ličnost nije dovoljno razvijena. U tim slučajevima, ta suština ujedinjava u čovjeku sve ono što je u njemu ozbiljno i istinsko. "Međutim, to se događa veoma rijetko. U pravilu, čovjekova suština je ili primitivna, divlja, djetinjasta, ili jednostavno - glupa. Razvitak čovjekove suštine zavisi od njegovog rada na samom sebi. "Kod rada na samom sebi veoma važan momenat je onaj kada čovjek počne da razlikuje svoju ličnost od svoje suštine. Čovjekovo istinsko Ja, njegova individualnost, može jedino da izraste iz njegove suštine. Može se reći da je čovjekova individualnost, - njegova suština u jednom odraslom i zrelom obliku. "Međutim, da bi se omogućilo suštini da odraste, potrebno je da se prvo oslabi stalni pritisak kojeg ličnost vrši na nju, jer se sve prepreke razvoju čovjekove suštine nalaze u njegovoj ličnosti. 'Ukoliko uzmemo jednog prosječnog kulturnog čovjeka, vidjećemo da je u velikoj većini slučajeva aktivni elemenat u njemu njegova ličnost, dok je njegova suština pasivni elemenat. Unutrašnji rast čovjeka ne može početi sve dok se to ne promijeni. Ličnost mora postati pasivna a suština aktivna. To se može ostvariti samo ako se ‘odbojnici’ otklone ili oslabe, jer su ti ‘odbojnici’ glavno oružje uz pomoć koga ličnost drži suštinu zarobljenom. "Kao što je prethodno već rečeno, kod manje kulturnih ljudi suština je često razvijenija nego kod onih kulturnijih. Tako bi se moglo činiti da kod njih postoji mogućnost rasta, međutim, u praksi to nije tako jer se ispostavlja da je njihova ličnost nedovoljno razvijena. "Da bi došlo do unutrašnjeg razvoja, i da bi se moglo raditi na samom sebi, potrebna je jedna određena razvijenost ličnosti isto kao i određena snaga suštine. Nedovoljno razvijena ličnost čovjeka podrazumjeva nedostatak znanja, nedostatak informacija i materijala na kome se mora bazirati rad na samom sebi. Bez određenih zaliha znanja, bez određene količine materijala koji ‘nije njegov’, čovjek ne može početi sa radom na samom sebi, on ne može početi da proučava samog sebe, on ne može početi da se bori protiv svojih mehaničkih navika, on jednostavno neće imati ni razloga ni motiva da poduzme jedan takav posao. "To ne znači da su svi putevi zatvoreni za takve ljude. Put fakira i put monaha, koji ne zahtjevaju neki intelektualni razvoj još uvijek im ostaju dostupni. (…) "Tako je evolucija za kulturnog čovjeka podjednako teška kao i za nekulturnog čovjeka.
3
"Kulturan čovjek živi daleko od prirode, daleko od prirodnih uslova egzistencije, u vještačkim životnim okolnostima i on tako razvija svoju ličnost na račun svoje suštine. "Manje kulturan čovjek živi u normalnijim i prirodnijim uslovima, te tako on razvija svoju suštinu na račun svoje ličnosti. "Uspješan početak rada na sebi zahtijeva jednu srećnu okolnost, gdje su ličnost i suština kod čovjeka podjednako razvijeni. Iz takve jedne okolnosti može da proistekne najveći uspjeh. "Ako je njegova suština veoma malo razvijena, onda će čovjeku trebati jedan duži pripremni rad i taj posao će biti skroz besplodan ukoliko je čovjekova suština trula iznutra ili ima neka nepopravljiva oštećenja. Takvi slučajevi se dešavaju veoma često. Kod jednog abnormalnog razvoja ličnosti često se dešava da se razvoj suštine zaustavi u jednoj veoma ranoj fazi, tako da ona ostane veoma mala i deformisana. Od neke male i deformisane stvari ništa se ne može napraviti. "Što je još gore, vrlo često se događa da suština umre u čovjeku dok su njegova ličnost i tijelo još uvijek živi. Značajan procenat ljudi koje svakodnevno susrećemo na ulicama velikih gradova su ljudi koji su prazni iznutra, tj. oni su, u stvari, već mrtvi.” [Ovo sto Gurđijev ovdje reče, trebalo bi nam odnekud biti poznato!? Pogledaj temu: Organski Portali] "Na svu našu sreću, mi to nismo u stanju da vidimo i znamo. Kad bi mi znali koliko ljudi je stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja našim životima, mi bi poludjeli od užasa. "Stvarno se i dešava često da ljudi polude zato što su saznali nešto slično, a da prethodno nisu bili pripremljeni za to, tj. vidjeli su nešto što nisu trebali da vide.” "Da bi čovjek vidjeo bez opasnosti po sebe, on mora već da se nalazi na putu. Ukoliko čovjek, koji nije u stanju da išta učini, vidi istinu - onda će on sigurno poludjeti. Međutim, to se rijetko dešava. Obično, sve je tako aranžirano da čovjek ne može ništa da vidi prije vremena. "Ličnost vidi samo ono što ona voli da vidi i što nema uticaja na njen život. Ona nikada ne vidi ono što ne želi da vidi. To je istovremeno i dobro i loše. Dobro je ukoliko čovjek želi da spava, a loše – ukoliko želi da se probudi."
Na jednom od njegovih predavanja neko je postavio Gurđijevu sljedeće pitanja: "Ukoliko je čovjekova suština predmet uticaja sudbine da li to znači da je u poređenju sa podložnošću igri slučaja, sudbina ipak poželjnija za čovjeka?" "I da li sama sudbina može da nagna čovjeka da se posveti radu na samom sebi?" "Ne, ne radi se uopšte o tome, sudbina je bolja od igre slučaja u smislu da se ona može uzeti u obzir, moguće ju je predvidjeti; moguće je se i pripremiti za ono što slijedi. "U vezi sa nekim slučajem čovjek ne može ništa da zna. Sudbina može da bude neprijatna ili teška. U tom slučaju, postoje načini da se čovjek izoluje od svoje sudbine. Prvi korak ka tome sastoji se od toga da se on mora da izoluje od dejstva generalnih zakona. Isto kao što postoje individualni nesretni slučajevi tako postoje i kolektivni nesretni slučajevi. Isto tako, postoji individualna sudbina, a postoji i opšta ili kolektivna sudbina. Kolektivnim nesretnim slučajevima i kolektivnom sudbinom upravljaju generalni zakoni. "Ukoliko čovjek želi da stvori svoju vlastitu individualnost, on se mora prvo osloboditi od generalnih zakona. Generalni zakoni nisu ni u kom slučaju obavezni za čovjeka; on se može osloboditi od mnogo njih ukoliko se oslobodi od svojih ‘odbojnika’ i fantaziranja. Sve to je povezano sa oslobađanjem od ličnosti. "Ličnost se hrani fantazijama i lažima. Ako se smanji količina laži u kojima čovjek živi i ako se smanje njegove fantazije, ličnost će uskoro početi da slabi i čovjek će početi da biva kontrolisan ili od strane sudbine ili same prirode rada na samom sebi koja je opet kontrolisana od strane volje jednog drugog čovjeka; to će ga voditi sve dok se kod njega ne formira njegova vlastita volja, sposobna da se odupre oboma, kako igri slučajeva, tako i njegovoj sudbini, ukoliko je to potrebno."

Ja ne moren bez nje

2014-01-15T09:15:00.000-08:00

Ja ne moren više tako
Ja ne moren bez nje
Ja san bolan, ja san munjen
Nek me uzme vrag ko ne.

Sad mi reci mala reci
Ča sam stila ne znan
Ja san vajka tvoja bila
Ja te svaku noć sanjan.

Ja te svaku noć sanjan.
Ja te svaku noć sanjan.
Ja te svaku noć sanjan.

Magari noći pred vrati
Magari ninega ni.
Jer bi triba spati
Ma još mi se ne spi.
I niki vitar u glavi
Pensan ka di si ti.
Ki je sada s tobon
Ki te sad drži
Ki te sad drži.

Ja ne moren više tako
Ja ne moren bez nje
Samo pijen, niš ne iden
Nek me uzme vrag ko ne.

Sad mi reci, mala reci
Ča si stila ne znan
Ja san vajka tvoja bila
Ja te svaku noć sanjan.

Ja te svaku noć sanjan.
Ja te svaku noć sanjan.
Ja te svaku noć sanjan.

Prevladavanje ega

2014-01-06T06:48:00.001-08:00

Ego unutar ega unutar ega

by Velimir Gašparić on Stu 4, 2013 • 15:27 28 Komentara

Koju god teoriju da zagovarate, koje god učenje da slijedite, koje god vjerovanje da imate, čini se da je u sadašnje vrijeme glavni i osnovni problem – prevladati ego. Ego je kao program u kompjuteru, naš um i tijelo su kompjuter, a ego nevjerojatno kompleksan program koji se sastoji od emocija, refleksnih reakcija i načina razmišljanja.

Naša prava suština, naše biće, naša duša, nalazi se “zarobljena” u ovom kompjuteru. Oslobađanje naše duše, ostvaruje se kroz prevladavanje ega.

Aniko Budai

Izvor: majkazemlja.wordpress.com

Prevladavanje ega je kao labirint.

Prevladavanje ega je proces koji zahtjeva osvješćivanje istog. Kada jednom krenete da promatrate sebe, malo po malo počinjete da uviđate svoje kalupe ponašanja, emotivne ispade, impulsivne reakcije, potrebu da se objašnjavate, potrebu da se samosažaljevate, potrebu da kritizirate itd. Istovremeno sa razotkrivanjem ega u sebi, razvijaju se novi koncepti u vama, mijenja se vaša percepcija i raste vaša svijest. Duhovnost se razvija. Što se više krećete uzlaznom putanjom u oslobađanju sebe, to se ego više aktivira u nastojanju da vam ne dozvoli napredak, jer oslobađanje od ega znači njegovu “smrt”. Svaki put kada jedan sloj ega riješite, nađete se pred novim slojevima kojih niste ni bili svjesni. Zato su lekcije na koje kasnije nailazimo, zahtjevnije i odgovornije, jer ulazimo u kompleksnije slojeve ega koji je uvijek spreman da nam postavi još jednu zamku.

Nova zamka – duhovni ego.

Oduševljenje novim spoznajama otvara sasvim nova vrata i vi odjednom vidite smisao u životu. Svaka nova spoznaja vas sve više oduševljava, vi jednostavno obožavate vaše duhovno putovanje. Ali, iz pozadine, opet vreba ego. Upravo na ovom stupnju razvoja, kada osjećate veliki pomak na svom duhovnom putu, svako neizostavno proživi nešto što bih nazvala „duhovnim egom“. Jer koliko god novih saznanja da imamo, vjerujte, nemamo pojma. Možemo imati godine iskustva, pročitati gomile knjiga, ali ako i dalje sebe doživljavamo naprednijim od drugih, ego je još uvijek prisutan. I to onaj najgori ego, onaj koji vam govori da ste ga nadišli!

Čovjek nikada nije svjestan koliko je zaista svjestan.

Čovjek nikada ne zna, koliko još ima da uči. Jedini način da čovjek vidi svoju promjenu je da baci pogled unazad i napravi paralelu. Upravo ovo činjenje paralele stvara iluziju da smo postigli cilj, da smo se toliko visoko popeli da nemamo još mnogo do kraja! Međutim, cilja i nema, jer je spoznaja beskonačna. Uvijek možemo bolje i više. Mi smo tek odškrinuli vrata i provirili, vidjevši beskrajne mogućnosti spoznaje koje tek treba da iskusimo! Sigurno je da ćemo se u jednom momentu osloboditi od ega, ali to nije kraj puta!

Volimo da se uspoređujemo sa drugima.

Ukoliko ste okruženi ljudima koji su manje zainteresirani za duhovni razvoj nego vi, u startu činite paralelu i postavljate sebe na više mjesto. Još gore je ako pokušavate da naučite te ljude stvarima koje ste vi naučili. Ne možete nikada da se miješate u put druge osobe. Dok god pokušavate da joj „pomognete“, vi zapravo imate potrebu da mijenjate tu osobu. To znači da je ne prihvaćate onakvom kakva ona jest, nemate strpljenja za tu osobu, pa pokušavate da je promijenite vašim mudrostima za koje ste sasvim sigurni da su ispravne. Ono što je dobro za vas, ne mora da bude dobro i za drugoga. Ovo je još jedan oblik ega. Prije ili kasnije se svi opečemo, jer drugi neće trpjeti naše nametljivo ponašanje, a i mi ćemo shvatiti da ne možemo promijeniti drugoga, niti očekivati da se ta osoba promijeni brzinom koja bi nama odgovarala. Konačno, onog momenta kada uputite kritiku drugom za njegov ego – upravo ste uradili to iz pozicije ega! Čak ćete reći „ja te ne kritiziram, samo želim da ti pomognem!“ Pogodite što, upravo radite suprotno!

Pomozi drugome samo kad nema ega.

Način na koji mi zaista pomažemo drugima je kada dopustimo da svemir odredi mjesto, vrijeme i način za tako nešto. Odnosno, kada nema ega u nama koji bi to određivao. Ponekad je dovoljno par riječi da kažete nekome, možda samo par riječi podrške, zagrljaj, topli pogled, a nekad je dovoljno samo vaše prisustvo. Možda će vam neko postavi pitanje, a vi ćete odgovoriti u kratkim crtama, bez ulaženja u filozofiju i raspravu, bez iznošenja vašeg ego-mišljenja o tome što bi ta osoba trebala da uradi. Ukoliko je osoba zainteresirana, možda će vam postaviti još par pitanja, a za dalje spoznaje, osoba će sama nastaviti da traga za odgovorima. Pomoć nam je svima potrebna, važno je na koji način će pomoć doći do nas, kao i kako ćemo mi pomoć pružiti drugima.

Učitelj je istovremeno i učenik.

Svima nama u početku treba nekakav učitelj. Treba nam podrška, neko kome vjerujemo da je ono što proučavamo ispravno za nas. Ovo je naravno iluzija, ali je dio igre koja nam je potrebna. Nitko ne može u potpunosti da zna što je za nas dobro. Može nam pomoći u nekim situacijama, ali ne u svim. Potreba za učiteljem je jednostavno proces, zato što još nemamo povjerenja sami u sebe, nismo još naučili da pratimo svoj osjećaj. Ali vremenom, odvojimo se od „suknje“ i krenemo dalje sami. Onda ćemo se naći u poziciji da drugi u nama prepoznaju „gurua“ i da žele da ih učimo i vodimo. Još jedna zamka ega na putu. Da li ćete se uhvatiti u nju? Da li ćete pomisliti kako sada sve znate, ili ćete biti svjesni kako je to samo još jedan proces učenja. Ponavljam, čovjek nikada nije svjestan koliko je svjestan. Možete drugima pomoći i u određenim momentima djelovati na druge kao učitelj. U drugim situacijama će drugi vama biti učitelj. Uloge koje imamo, mjenjaju se od situacije do situacije. Budite i učenik i učitelj.

Ego je kao klackalica između dvije krajnosti.

U fazama oslobađanja od ega, svaki put kad napravite korak naprijed, pojavit će se nove situacije u kojima će ego ponovo pokušati da vam podmetne nogu. Da li vam desilo da usprkos tome što vam prepoznavanje ega relativno dobro ide, da se probudite ujutro i shvatite koliko ste se prethodnog dana egoistično ponijeli. Da li ste se postidjeli? Da li ste sami sebe iskritizirali i spustili na zemlju, vrijeđajući samog sebe? Da li ste se osjećali kao krivac? Eto još jednog ega, onog koji ne kritizira drugog, nego samog sebe! To je samo još jedan način da ego pronađe svoju formu, ovog puta ne kroz uzdizanje sebe samog, već kroz poniženje. Ovakve situacije su nam potrebne, kako bi shvatili gdje stojimo, kako bi prestali sebe da uzdižemo iznad drugih. Sa druge strane, ne treba se uhvatiti ni u samoponižavanje, jer to je druga strana ego-klackalice. Pa što onda raditi? Zar se ne osjećate ponekad beznadno, u situacijama kada znate da ni jedno ni drugo ne može da vam pomogne? Upravo su to ključni momenti u kojem jedini način da se oslobodite tereta, je da ga prihvatite obje strane istovremeno. Ego teži disbalans, zato će vas bacati sa jedne strane na drugu. Kada ste u balansu, nema osude, ni prema vama, ni prema drugima. Svjesni ste da se krećete naprijed, ali svjesni ste i da još imate mnogo da učite.

Spoznaja nam pruža duhovno ispunjenje.

Kada naučimo nešto novo, osjećamo se ispunjenim. Osjećamo zadovoljstvo napretka i to je ono što nas tjera da nastavimo dalje sa istraživanjem. Ovo je osjećaj koji treba sebi dozvoliti, ali paziti da ne preraste u ego. Sa druge strane ne treba svoj napredak promatrati kao beznačajan, a sve kako bi spriječili ego da nas natjera da se osjećamo uzvišenim. Pa gdje je tu onda sredina? Zlatna sredina je univerzalni balans, onaj u kojem možemo biti svjesni obije krajnosti istovremeno, te da ih doživljavamo kao cjelinu. Kao da ste na klackalici, jednostavno ne dozvoljavate da prevlada ni jedna od strana.

Ne kritizirajte druge. I oni uče isto kao i vi.

Problem sa egom je mnogo veći nego što nam se čini, ali to ne treba da nas obeshrabri. Ovo kažem jednostavno zato da skrenem pažnju koliko nam je potrebno da zaista budemo strpljivi prema sebi i drugima, da pružamo ljubav i podršku i sebi i drugima, kao i da nikada ne kritiziramo drugoga zato jer nije prevladao vlastiti ego koji je nama prilično očigledan. Nadilaženje ega je zaista najteži proces u svemiru. Težak je, zato što dođemo na svijet u kojem ne prepoznajemo razliku između ega i ne-ega, nego nam se čini da su oba stanja dio cjeline našeg bića. U konačnici to i jeste tako, ali jedinstvo sa egom možemo postići samo ako ga prepoznamo kao našu suprotnost. Prepoznavanje dolazi kroz učenje, kroz iskustva, kroz prepoznavanje ego-ponašanja u drugima. Drugi ljudi nam služe kao ogledala. Kada njih ne bi bilo, ne bismo mogli da napravimo razliku i da prepoznamo ono što je u nama. Ukoliko ih osuđujemo, to ponovo činimo iz ega. Budimo zahvalni što imamo oko nas ljude koji su tu da nam to pokažu.

Aniko Budai

Izvor: majkazemlja.wordpress.com

CRV SUMNJE

2014-01-04T04:10:00.000-08:00

Sve što je dobro kratko traje!

Imam neki osječaj da su nam stručnjaci na poslu ubacili crv sumnje
koji će pokvariti sve...

Ako sam negdje pogriješio u odnosu na očekivanja to sam mogao
samo nenamjerno jer sam potpuno otvorio dušu u svemu...

Nova godina 2014 Horoskop – RAK (23.6.-23.7.)

Tekuća 2013. godina bila je za Vas izuzetno naporna i intenzivna jer ste se poprilično mnogo zalagali za poboljšavanje financijske situacije te bolju budućnost. Sve što se do sada radili i ulagali trud, tokom 2014. godine će Vam se višetruko vratiti. Poslovna strana vašeg života biti će poprilično nemirna te ćete morati ulagati veliki trud u ostvarivanju novih projekata i ciljeva.

Shvaćat ćete posao kao izazov, a upravo će Vam takvo shvaćanje posla donijeti neočekivanu sigurnost i samopouzdanje. Osobe koje su u vezi obraćat će manje pažnje prema svojem partneru, a presudno jest da u svakome trenutku možete sebi dragoj osobi izraziti vlastito mišljenje.

Nemojte dopustiti otuđenje i udaljavanje, već razgovarajte s partnerom te podrobnije upoznajte njegove želje. Slobodnim Rakovima će ljeto 2014. godine donijeti priliku da upoznaju nekog posebnog. Uživati ćete uvažavanje okoline tokom cijele 2014. godine, a razlog tome jest što zračite samopouzdanjem.

Morati izbjegavati kršenje zakona, a veliku pozornost obratite na radnu okolinu, odnosno Vaše poslovne kolege. Tijekom svibnja 2014. godine počet ćete osjećati veliku količinu umora te morate obratiti više pozornosti na probavne organe i metabolizam.

Nova godina 2014 Horoskop – BLIZANCI (22.5.-22.6.)

Tijekom 2014. godine na Vas će izrazito utjecati Uran koji će Vam ujedno i omogućiti ostvarivanje svih Vaših želja i snova. Veoma ste ambicijozni te će Vam za dostizanje većine Vaših ciljeva biti potrebna pomoć okoline te ukoliko na vrijeme shvatite tu činjenicu te budete blagonakloni prema osobama, odnosno okolini, ova 2014. godina biti će poprilično uspješna na poslovnome planu.

Biti ćete nabijeni emocijama i strašču, a postoji velika šansa da upoznate osobu koja će Vam jako odgvovarati u svim životnim poljima. Ukoliko ste u vezi, tijekom cijele 2014. godine imati ćete blagonaklonost partnera koji će Vam u potpunosti vjerovati čak i u onim trenucima kada ni sami sebi ne vjerujete. Vi imate izrazitu samokontrolu po pitanju trošenja novca te unaprijed znate ocjeniti financijsku situaciju, a nova 2014. godina bit će za Vas veoma stabilna u novčanom pogledu. Ukazat će Vam se prilika za napredovanjem u poslu koju ćete sa zadovoljstvom prihvatiti.

Već dugo vremena u sebi nosite teret i potrebu za slobodom, a tek u drugoj polovici 2014. godine osjetit ćete i sami veliko olakšanje i taj, toliko priželjkivani osjećaj slobode. Slijedi Vam razrješavanje velikih životnih problema, a veliku ulogu će odigrati Vaša obitelj koja će Vam bez razmišljanja pomoći kada Vam je najteže.

Pojedine situacije u Vašem životu zahtjevat će od Vas ogromnu količinu uložene energije što će prouzrokovati veliki umor i iscrpljenost. Čuvajte se kroničnih oboljenja i prehlada.

Ljubav kakvu ne želim

2014-01-03T07:47:00.001-08:00

LJUBAV KAKVU ŽELIM PREVLADATI!

HTIO BIH SAMO VOLJETI!

Ljubav i ego

by Velimir G. on Sij 1, 2014 • 20:30 3 Komentara

Ljubav na koju je spojen ego je oblik ljubomore – zbog toga nitko ne može biti toliko ljubomoran kao zaljubljena osoba. Ljubav koja je spojena na ego je urota i trik da bi se posjedovali drugi. To je urota – upravo zato nitko ne guši toliko ljudi kao oni koji govore o ljubavi. Ova situacija je stvorena zbog “ljubavi” koja dolazi iz ega – ne može postojati veza između ljubavi i ega.

Jednom, tama je otišla Bogu i rekla mu “Sunce me stalno proganja. Zadaje mi puno problema. Prati me od jutra do mraka i do večeri sam vrlo umoran. I kad dođe noć prije nego sam završio svoj san i odmor, počinje me opet pratiti. Mislim da mu nikada nisam učinio ništa nažao. Mislim da ga nikada nisam naljutio. Zašto me onda stalno prati? Zašto me stalno maltretira? Što sam mu krivoga učinio?”
Tada je Bog pozvao Sunce i pitao ga je “Zašto stalno natjeravaš jadnu tamu? Uvijek bježi, skriva se, posvuda traži utočište. Zašto ju pratiš 24 sata? Koja je potreba za time?” Sunce je reklo “Tko je tama? Još ju nisam sreo. Čak je niti ne poznajem. Nisam ju još vidio, ali ako sam u neznanju učinio nešto pogrešno spreman sam zatražiti oprost. I kada je jednom prepoznam, više je nikada neću pratiti.”
Priča se da je prošlo milijune i trilijune godina od ovog događaja. Ovaj slučaj je “u tijeku” u božjim datotekama. Bog još nije uspio spojiti svjetlost i tamu zajedno i kažem vam nikada niti neće moći, bez obzira koliko on bio svemoguć. Čak niti “svemoćni” nema sposobnost da stavi tamu pred svjetlost jer tama i svjetlost ne mogu postojati zajedno.
Postoji razlog zašto oni ne mogu zajedno egzistirati. Razlog tome je što tama nema vlastito biće, tako da ne može postojati ispred Sunca. Tama je izbivanje svjetlosti – dakle kako odsutnost i prisutnost iste stvari mogu zajedno postojati? Tama je odsutnost Sunca. Tama nije ništa sama po sebi. Ona je samo odsutnost Sunca, odsutnost svjetla. Kako se odsutnost svjetla može pojaviti? Kako obje stvari postoje? Bog to nikada neće moći urediti.
Na isti način Ego i Ljubav ne mogu postojati zajedno. Ego je kao tama. To je odsudstvo ljubavi, ego nije prisutnost ljubavi. Ljubav unutar nas je odsutna tako da unutar nas odjekuje glas “Ja”. I sa ovim glasom “Ja” mi govorimo JA želim voljeti, JA želim dati ljubav, JA želim primiti ljubav. Zar ste poludjeli!? Nikada nije postojala bilo kakva veza između “ja” i ljubavi. I taj “Ja” nastavlja govoriti u ime ljubavi – JA želim moliti, JA želim doseći Boga, JA želim biti oslobođen.
Ovu istu stvar govori i tama, JA želim zagrliti Sunce, JA želim voljeti Sunce, JA želim biti gost u sunčevoj kući. To je nezamislivo. “Ja” je potpuno odsudstvo ljubavi. “Ja” je manjak ljubavi, i što više radimo na jačanju glasa “Ja”, manja je mogućnost da pronađemo ljubav unutar nas. Što je više Ego prisutan, to je više ljubav odsutna; tamo gdje ego prevlada, ljubav će potpuno umrijeti.
Ne može postojati ljubav unutar nas, zato jer ako počinjemo tražiti unutar nas naći ćemo samo gals “Ja” koji konstantno odzvanja 24 sata. Mi dišemo sa tim “Ja”. Mi pijemo vodu sa tim “Ja”. Ulazimo u hramove sa tim “Ja”. Što još postoji u našim životima umjesto toga “Ja”?
Naša odjeća je odjeća našega “Ja”. Naše društvene pozicije su pozicije našega “JA”. Naše znanje je znanje našega “Ja”. Naša duhovna praksa, naše pomaganje drugih, je pomaganje našega “Ja”. Naše sve, čak i naša Sannyasa, je također Sannyasa našega “Ja”. “Ja” nisam običan čovjek. “Ja” sam pomagać. “Ja” sam osoba sa znanjem. “Ja” sam bogat. “Ja samo ovo, “Ja” sam ono…
Kuća koja je sagrađena oko “Ja” neće biti upoznata sa ljubavi. I onda ta glazba koja dolazi iz unutarnje jezgre našeg srca, koja nas može upoznati sa istinom života, neće se uzdići iz Veene srca. Vrata se neće otvoriti, zauvijek će ostati zatvorena.
Moramo u osnovi shvatiti koliko je jak naš “Ja”, koliko je on dubok. I moramo jasno vidjeti da ako ga produbljujemo, ako mu dajemo snage, da je on jači i jači svakodnevno. Ako ga jačate onda ostavite nadu da će ljubav narasti unutar vas ili da možete raspetljati čvor ljubavi, ili da možete dokučiti blago ljubavi. Odbacite svaku ideju o tome. Ne postoji način da se to dogodi.
Znači ja vam ne govorim da počnete voljeti jer vam ego govori “Ja volim”. Ova ljubav koja dolazi od ega je apsolutno kriva, stoga sam rekao da su sve naše ljubavi lažne – jer dolaze od ega, one su njegova sjena. I zapamtite da ljubav koja dolazi iz ega je mnogo opasnija od mržnje, jer mržnja je čista, direktna i jednostavna, ali ljubav dolazi promjenjenog lica i biti će je teško prepoznati.
Ako ste voljeni s ljubavlju koja dolazi iz ega nakon nekog vremena osjećat ćete se kao da ste držani u lancima umjesto u rukama ljubavi.. Nakon nekog vremena doći ćete do saznanja da ta ljubav koja izgovara prekrasne govore i pjeva prekrasne pjesme je samo primamljiva u početku. U tim slatkim pjesmama puno je otrova. Ako ljubav koja dolazi u obliku cvijeća je samo sjena ega, kada dodirnete cvijeće, naći ćete trnje koje će vas probiti.
Kada ljudi žele uhvatiti ribu, stave mamac na udicu. Ego želi postati gospodar drugih, želi ih posjedovati, tako da ih probada sa mamcem ljubavi na udici. Tako mnogi ljudi završe u boli i patnji upravo zbog svojih iluzija o ljubavi. Zbog ove iluzije ljubavi cijela Zemlja, cijelo čovječanstvo pati. I još uvijek mi ne shvaćamo da je ljubav koja dolazi iz ega pogrešna… To je razlog zašto smo stvorili ovaj pakao.
Ljubav na koju je spojen ego je oblik ljubomore – zbog toga nitko ne može biti toliko ljubomoran kao zaljubljena osoba. Ljubav koja je spojena na ego je urota i trik da bi se posjedovali drugi. To je urota – upravo zato nitko ne guši toliko ljudi kao oni koji govore o ljubavi. Ova situacija je stvorena zbog “ljubavi” koja dolazi iz ega – ne može postojati veza između ljubavi i ega.
(Osho, “Unutarnje putovanje”)
/Skola za dušu/
Izvor: skolazadusu.com

ZMAJ U 2014 GODINI

2013-12-31T07:09:00.001-08:00

Upoznat cemo se sigurno nekom prilikom.

Ne odustajte nikada. Jer kad-tad dobro ipak pobjedi……

Ma, bez teksta sam. I razočarana, ako je to istina…

Drži se.

Nemoj i eventualan dolazak jedne nove osobe shvaćati kao kraj. On je samo jedna epizoda, tko zna što sve može biti…

Moj kineski horoskop za slijedeću godinu.

ZMAJ

Energični spasitelj svijeta

Zmaj voli slobodu, strastven je i nestrpljiv – progonjen snažnom željom za djelima i prepun vatrenog temperamenta. Kinezi ga smatraju simbolom snage, bogatstva i uspjeha. Rado preuzima vodeće uloge, zna kamo treba ploviti, no ostaje fer i rado pomaže. Voli, međutim, i solirati. Kao strategu nitko mu nije ravan, um mu je vrlo izoštren, svakom se poslu posvećuje s puno fokusa i pažnje. Često mu se dogodi da zapne na poslu, zaboravi na obitelj. No ima sreće što Zmajevima uglavnom svi s lakoćom sve opraštaju.

U ljubavi je njegova erotska energija i karizma sada već legendarna. Snažno i bez problema osvaja srca, no svakodnevica s ovim znakom je sve samo ne jednostavna. Samo oni koji su čvrsto na zemlji mogu se nositi sa Zmajem. Ako partner nije spreman neprekidno ugađati ovom čarobnom liku iz bajke, pred vratima je već kolona onih koji su spremni. Zmajevima nije bitna velika životna ljubav i fatalnost, često se ne znaju vezati, sloboda im je iznad svega. S njima se najbolje nose Majmuni i Štakori. Svi ostali znakovi silno za njime čeznu, no slabo mu mogu parirati.

Zmaj u 2014.
Zmajevi mogu slobodno u 2014. godini riskirati, pokazati mišiće, krenuti punim gasom. Mnoge će im se ideje sada bolje i lakše realizirati neko proteklih godina. Važno je da se znaju nositi s vjetrovima koji im pušu u lice, podmetanjima i da pokažu izdržljivost. Ustrajnost će im se isplatiti.

Sada sam miran. Radi što ti padne na pamet.

KOZA

(Romantični šarmer)

Koza je sama sebi dovoljna, ali je i prilagodljiva i draga. Ljude osvaja suosjećanjem, srčanošću i angažmanom. Dive joj se zbog umjetničkih talenata i istančana ukusa. Unatoč tomu, često je muči nedovoljna samouvjerenost. Koza je, naime, rijetko zadovoljna onime što je učinila i nepotrebno se brine za sve i svakoga. S novcem barata prilično ležerno, voli trošiti, slabo ostavlja na stranu za crne dane. Ipak, zahvaljujući nevjerojatnom šarmu, Koza iza sebe ima razgranatu mrežu ljudi koji joj mogu pomoći kad zapne. Često Koza zbog toga može upasti i u klopku da postane manipulator.

U ljubavi je Koza u početku prilično sramežljiva, no šarmom uspijeva uvjeriti drugu stranu u iskrenu, duboku zainteresiranost. Kad voli, voli bez kompromisa. Ona je brižni partner dobroga srca. Zauzvrat očekuje strast i nježnost 24 sata dnevno. Toliko dugo dok partner ispunjava tu želju, živjet će kao na nebu. Ako to ne čini, Koza će brzo potražiti alternativu. Čezne li Koza za erotskim pustolovinama, dobra adresa su Konj i Tigar. Skladan odnos moguć je sa Svinjom i Zecom. Problematično postaje s Bivolom.

Koza u 2014.
Godina Konja Kozama će donijeti iznenađenja i napetosti, no neće sva iznenađenja biti negativna, pa je očekuje zapravo vrlo zanimljiva godina. Koza se ne voli gurati među ambiciozne ljude koji teško rade i nemilosrdno gaze konkurenciju, to ostavlja njima. Ona naprosto želi uživati u životu. Savjet za ovu godinu je da se ipak uhvati jednog poštenog zadatka, obavi ga sa svojim legendarnim perfekcionizmom, unese u to puno ljubavi i obrati pozornost na svaki detalj. Tako će na cilj stići bez posrtanja.

Sve se događa Samo Od Sebe

2013-12-26T07:44:00.000-08:00

Radost Prepuštanja I Čarolija Prihvaćanja: Sve Se Događa Samo Od Sebe!

by Velimir Gašparić on Tra 8, 2013 • 21:33 53 Komentara

Pogledate li u oči bilo kojeg živog bića, primijetit ćete tamo jednu prisutnost koja se prirodno i mirno odmara sama u sebi u trenucima prije nego se aktivira um sa svim njegovim pričama i misaonim procesima i koja se opet uspostavlja nakon što um iscrpi sve svoje zalihe jada, kukanja i negodovanja. U tom trenutku, pažljivim promatranjem dolazite do jednog vrlo zanimljivog uvida – da je ishodišno stanje svakog živog bića mir! Mir je konstanta koju nitko ne može nadjačati, nešto što je nemoguće otjerati, nešto čemu se sav život prirodno vraća, njegovo početno stanje! Bacanje kamenčića u mirno jezero može privremeno namreškati ili uzburkati površinu, ali jednom kada aktivnost prestane, voda se opet vraća u svoje prirodno stanje mirnoće. Sve se uvijek vraća tom miru, sve po svojoj prirodi teži miru. Primijetit ćete da se ista stvar događa i u vama. Uzmite blizak primjer iz svog vlastitog iskustva, situaciju u kojoj ste doživjeli veliku emotivnu rastresenost. Netko ili nešto vas je toliko povrijedilo i razljutilo da gorko plačete iz svega glasa, pri čemu se oslobađa ogromna i na prvi pogled neobuzdana tuga i gorčina za koju vam se čini da neće nikada prestati. Plačete i ridate, raznim mislima hranite i rasplamsavate svoju povrijeđenost i tako jedno vrijeme sve dok ne oslobodite i ne iscijedite i posljednju kap jada iz sebe, dok sve ne izgori. I tada se događa nešto zanimljivo i revolucionarno! Umorni ste, osjećate se iscrpljeno i izmoždeno, ali istovremeno vas obuzima jedan duboki mir u kojem shvaćate da ste vi i dalje vi, bez obzira na suze, bez obzira na sve priče koje ste ispleli oko sebe i s kojima ste se poistovjetili, bez obzira na svu dramu koju ste prethodno stvarali, ništa se zapravo nije dogodilo vama, vi ste još uvijek tu, potpuno mirni, onakvi kakvi ste bili i prije nego što je nastupila uzrujanost, i u tom miru nema nikakvih dilema, nema pitanja, štoviše, uviđate uzaludnost i besmisao svih vaših naprezanja, jer je u konačnosti opet prevladao mir!

Tada uviđate da u “STVARNOSTI” zapravo nema nikakvih problema! Stvarnost je mirna i spokojna, uvijek takva kakva jest! Svi problemi proizlaze iz vašeg opiranja prema životu i onome što jest! Stvarnost je nedirnuta, ništa ju ne može uznemiriti, razočarati ili povrijediti. Pati i trpi jedino onaj koji pruža otpor stvarnosti! A znate li odakle izvire toliki otpor i odakle dolazi sav taj nemir?

Izvire kao posljedica obične misli, kao posljedica zablude da se mir, ljubav, radost i ispunjenje kojima težimo nalaze negdje izvan nas u izvanjskim stvarima i događajima! Vaš um konstantno želi biti bilo gdje drugdje osim ovdje i sada u ovom trenutku jer vjeruje da mu kao takvome nešto NEDOSTAJE! Tu se rađa strah od toga da ćemo nešto propustiti, da ćemo nešto izgubiti i taj strah je onaj koji nas katapultira u polje vječne potrage i bjesomučnog lutanja! Sav otpor proizlazi kao posljedica definicije našeg uma o onome tko bismo mi TREBALI biti i životu kakvog bismo TREBALI živjeti, umjesto prepoznavanja onoga tko već jesmo i prihvaćanja života kakav JEST!

Upravo je ta nemogućnost, ta nesposobnost prihvaćanja i prepoznavanja ONOGA ŠTO JEST glavni izvor patnje u našim životima!

Svi nesporazumi među ljudima i patnja koju doživljavamo proizlaze jednostavno iz toga što mi pristupamo životu sa unaprijed stvorenim, naučenim skupom ideja i definicija o tome tko smo mi i kakve bi stvari “trebale biti”! Procjenjujemo, definiramo i stvaramo očekivanja o tome kako bi se naš život trebao odvijati da bismo mi mogli reći da smo sretni i onda uspoređujemo odgovara li stvarno stanje stvari oko nas našim očekivanim idealima ili ne. Ako odgovara, onda smo sretni, a ako ne odgovara, duboko smo razočarani i nesretni! Odavde proizlazi temeljna zabluda da smo mi ŽRTVE ŽIVOTA, dok se zapravo radi o tome da smo mi jedino ŽRTVE svog vlastitog UMA koji je, zaveden lažnim obećanjem o izvanjskoj sreći, odlučio biti doživotno nesretan! Shvaćate? Upravo je to razlog svekolike ogorčenosti i razočaranja životom, razlog zašto se prema životu odnosimo sa nezahvalnošću i stalno prigovaramo, stalno kukamo i gunđamo i zašto nam nikada ništa nije po volji. “Zašto ja sad to moram? Ja bih radije bio negdje drugdje i radio nešto drugo. Ovo je sve bez veze i glupo. Meni je to ispod časti. Pa zašto se to baš meni događa? Zašto me je snašla ovakva teška sudbina?”… i stotine drugih njima sličnih prigovora hrane i učvršćuju vaše uvjerenje da ste žrtva jer vjerujete da se to nešto, ta sreća i spas nalaze negdje drugdje!

Ali jednom kad se svjesno prestanete poistovjećivati sa svojom uvjetovanošću, kad se odlijepite od poistovjećivanja s tim unaprijed stvorenim i naučenim skupom definicija o tome tko vi jeste, sa tim normativima za koje kultura i društvo od vas očekuje da im se prilagodite, kada se umjesto onoga što bi “trebalo biti” suočite sa onim što “JEST”, shvatit ćete da svaki problem započinje i prestaje isključivo u vašoj glavi i pokušaju da prisilno promijenite okolnosti i natjerate ih da se uklope u unaprijed zadane okvire vaših sebičnih i uskogrudnih ideala!

Zato ste nemirni, zato se utrkujete s vremenom, žurite, ljutite se. Tu se javlja taj nevidljivi i neopipljivi pritisak da moramo nešto postići, da moramo “uzeti život u svoje ruke”! Trošimo svoje vrijeme ulažući ogromne količine energije da bismo učinili nešto što je samo po sebi nemoguće – da bismo život podčinili sebi, da bismo postali gospodarom svog života i držali ga pod svojom kontrolom u svakom trenutku! Ali kako možete biti gospodar nečemu čega ste sastavni dio, nečemu iz čega ste proizašli? Shvaćate da je to samo zabluda uma koji niste vi.

Kad se ne opirete nečemu što jest ili nečemu što trebate učiniti nego se jednostavno predate tome,

kad potpuno zaronite u to, otkrivate da u srži toga zapravo nema baš ničeg teškog ni problematičnog osim ideje vašeg uma koji se unaprijed opirao tome! Težina problema ovisi jedino i isključivo o količini i intenzitetu otpora koji pružamo prema nečemu. Ali jednom kada uistinu prihvatimo, čarolija počinje!

Ovdje je vrlo važno naglasiti da tu nije riječ o mirenju s nečime. Između mirenja s nečime i prihvaćanja nečega postoji ogromna razlika. Prihvaćanje dolazi kao posljedica izravnog razumijevanja i shvaćanja prirode stvarnosti, kao rezultat neposrednog uviđaja, dok mirenje dolazi kao posljedica nerazumijevanja i bezizlaznosti u kojoj uhvaćen, um ne vidi drugi način nego joj se mučki pokoriti, ali bez da je istinski prihvatio te okolnosti i zbog toga trpi i gunđa, što dovodi do pojave očaja i ogorčenosti životom.

Štoviše, kad prestanete siliti, postat će vam savršeno jasno da ste upravo vi bili oni koji su svojim opiranjem cijelo vrijeme otežavali životu da se izrazi. U nedostatku vašeg protivljenja, shvatit ćete da vam život s velikom radošću i ljubavlju izlazi u susret i da jedva čeka da se vi prestanete opirati kako bi se mogao izraziti u svoj svojoj punoći i ljepoti kroz vas. Jedino vi ste onaj koji postavlja prepreke tom protoku! Tada shvaćate da svu tu energiju koju ste dosad rasipali na opiranje životu možete iskoristiti za usklađivanje sa njegovim prirodnim tijekom i voljom! Umjesto da budete OTPORNIK životu, vi postajete PROVODNIK tog istog života! Život samim time prestaje biti borba i postaje suradnja!

SVE SE DOGAĐA SAMO OD SEBE!

U odsustvu vas kao otpornika životu, shvaćate da se sve zapravo događa samo od sebe! Uviđate da životu nije potreban nadzornik, nije mu potreban kontrolor. Život se sasvim dobro brine sam za sebe i bez vaše intervencije, on se zapravo sam živi i uvijek će naći načina da se nastavi. Samo budite u tišini i sagledajte ovo sami za sebe. Vidjet ćete da Sunce samo izlazi i zalazi svaki dan, da vjetar puše sam od sebe, da vaše tijelo nastavlja funkcionirati čak i onda kad vaš um nije prisutan, da kiša i snijeg padaju bez vašeg utjecaja, da rijeke teku same od sebe, ne pokrećete ih vi, vaša kosa i nokti rastu bez obzira na vaše preferencije. Sve se savršeno odvija upravo onako kako se treba odvijati kad vi ne očekujete da bude drugačije, kad vi niste sudac tome i žandar, nego kad se prepustite i dopustite svemu da bude upravo onakvo kakvo jest! Nakon što to prepoznate, jedno ogromno olakšanje, sloboda, radost i prostranost se otvaraju pred vama, jedan dubok mir izranja kad vam postane jasno da vi niste činitelj, da niste vi taj koji na nešto može utjecati, koji nešto može natjerati da bude na silu.

Uvidjet ćete da je dovoljno da vi samo odlučite nešto i sve ostalo se dalje događa samo od sebe! NAPOR UOPĆE NIJE POTREBAN, TRUD I “MUKA” SU SUVIŠNI, DOVOLJAN JE SAMO TAJ VOLJNI MOMENT KOJI SVE POKREĆE! Vi u suštini samo odlučujete hoćete li nešto učiniti ili ne, a zatim sve ostalo dolazi k vama, sve se slaže na jedan čaroban i čudesan način koji možda u tom trenutku ne možete ni sagledati dok sve savršeno ne sjedne na svoje mjesto samo od sebe! Ovo vjerojatno zvuči kao potpuna besmislica i protuslovi svemu što ste naučili vjerovati o životu, ali pokušajte i sami ćete doći do tog zapanjujućeg otkrića!

Jedino što vi možete učiniti je PODUZETI i onda se samo prepustiti, sigurni u spoznaji da će se život pojaviti s najboljim mogućim rješenjem! Vi ste svoj dio posla obavili, sad pustite životu da obavi ostatak. Nemojte se miješati u njegov zanat i smetati mu, nemojte ga gušiti svojom brigom. Kad kod vrhunskog stolara naručite stol, ne stojite nad njim zabrinuto svaki dan gledajući kako će ga on izraditi i ne dosađujete mu svojim laičkim savjetima i sumnjama o poslu u koji se uopće ne razumijete. Ne, vi jednostavno imate povjerenja u njegovu stručnost i ostavljate ga da na miru završi svoj posao. Kao posljedicu tog povjerenja, dobivate remekdjelo! Ista je stvar i sa životom. Imajte povjerenja u život!

Kad jednom prihvatite život kakav jest, više niste u stanju čekanja bilo čega! U vašem poimanju života više ne postoji sljedeće, poslije, ne postoji sutra… jednostavno ste ovdje, potpuno prisutni u trenutku koji je pred vama upravo sada i to je to. Prestajete planirati, nadati se i brinuti o budućnosti jer shvaćate da budućnost ne postoji i da nemate zapravo što postići u suštini, da ništa nećete propustiti i da će zapravo sve biti uvijek onako kako to spontanost života bude u tom trenutku htjela! Briga je besmislena, nitko nikada ništa nije dobio brigom osim čira na vlastitom želucu i nepotrebnih bora na licu! Samo dajte svemu da bude to što jest i pustite bezbrižno da vas struja bivanja nosi gdjegod morate biti! Uskoro ćete uvidjeti da ste uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme i da nema slučajnosti! Razumijete da postoji plan u pozadini svega toga koji usmjerava vaše akcije i vodi vaše korake. Naravno, nije sve strogo određeno, vi imate određenu slobodu, određen manipulativni prostor unutar toga da učinite ovo ili ono, da odlučujete do određene granice, ali glavne, opće smjernice su već tu, već unaprijed zadane. Ni sami ne znate kakav je taj plan, koji je njegov pravac, niti je to uistinu važno, ali jednostavno ste svjesni da on postoji. Promatrajući svoju prošlost jasno možete prepoznati obrise tog plana. Stoga, štogod da se dogodi, u skladu je s tim planom, vi samo morate doći u stanje u kojem to možete uvidjeti! Samo to prepoznavanje će vas u potpunosti opustiti i omogućiti vam da budete suštinski bezbrižni i potpuno prisutni u svom životu!

Anthony De Mello u svojoj knjizi “Svjesnost” u prilog tome navodi jednu misao koja je toliko duboka i istinita da ju je korisno uvijek imati na umu. Ona kaže: “Kada strijelac gađa lukom bez razmišljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vještine; kada gađa kako bi osvojio mjedenu kopču, već je nervozan; kada gađa za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vještina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje pažnju. Stalo mu je do nagrade! Više razmišlja o pobjedi, nego o gađanju i potreba za pobjedom lišava ga snage.”

Kad uvidite da nemate što postići u životu, kada nemate posebnih očekivanja, dolazite u stanje u kojem vam je svaki ishod prihvatljiv! Možda neki ishodi ne spadaju nužno u kategoriju koju bi vaš ego definirao kao ugodnu ili blistavu, ali u suštini vam to ne smeta, ne prigovarate i ne žalite se. Spoznajete da je sve ono što imate već sve ono što uistinu i trebate! Dovoljno vam je samo biti. Vidjet ćete da ne trebaju okolnosti nužno biti ugodne da biste i u njima pronašli mir koji je uvijek prisutan svudgdje i u svemu. Samo pokušajte ne prosuđivati tu situaciju u kojoj se nalazite kao ovakvu ili onakvu! Nemojte ništa lijepiti na nju, nemojte joj pridavati ovo ili ono značenje. Shvatit ćete ubrzo da ste u stanju razviti toliki stupanj prilagodljivosti i prihvaćanja da vam je zapravo sasvim ugodno u svakoj situaciji! Postajete poput vode! Voda se svemu prilagođava, ona poprima oblik svake posude u kojoj se nalazi, a kad nije na mjestu, jednostavno teče slobodno i prelijeva se preko svega. Nemoguće ju je povrijediti, nemoguće ju je zadržati u ruci, ona je neuhvatljiva i protočna. Udarac ju ne može udariti jer nije kruta nego skliska i blaga. Budite takvi.

U početku ćete osjetiti da se nešto u vama otima i snažno opire prihvaćanju, nešto će se pojaviti što će htjeti osuditi, prigovoriti i zakukati, žaliti se, proklinjati i zaplakati od muke. Kad se to dogodi, pustite mu da se izrazi, nemojte se boriti s time i potiskivati ili izbjegavati taj impuls, samo ga budite svjesni, prepoznajte tko je taj koji ima potrebu neprestano gunđati i tada će se pred vas postaviti izbor: hoćete li slijediti taj tok misli, hoćete li prihvatiti mentalitet žrtve i angažirati se kao gunđalo i zanovijetalo, ili ćete pustiti svemu da jednostavno bude bez vaše prosudbe! Jer svaka “tragedija” ili “neprilika” zapravo nema drugog izbora nego čekati vaš pristanak, čekati vaše odobrenje da bi mogla postati tragična! Ona je ovisna o vama! Bez vašeg pristanka, bez vašeg sudjelovanja, nema ništa od žrtvenog plesa! Budite uvijek svjesni toga!

Jedan od najučinkovitijih načina da umirite neprestani žamor vašeg uma, neprestani unutarnji dijalog sumnji, propitivanja samih sebe, života, svojih postupaka, kao i možebitni osjećaj odgovornosti ili samooptuživanja koji se u vama pojavljuje kao posljedica promatranja kaosa u vanjskom svijetu, jest taj da budete svjesni da vi u svakom danom trenutku činite najbolje što možete u okvirima svojih mogućnosti i da je to samo po sebi dovoljno! Shvaćate da vi ne možete biti odgovorni za akcije i postupke drugih, ili za događanja u svijetu koja počivaju na zabludama uma i temelje se na poistovjećivanju s njegovim ludilom! Nije vaše da bilo što mijenjate osim samih sebe! U konačnici, shvaćate da nikada ne možete preuzeti odgovornost nizašto drugo osim vlastite odgovornosti da BUDETE LJUBAV! To je vrhunska odgovornost u kojoj su već

same po sebi sadržane sve druge odgovornosti. Svi zakoni ovog svijeta rastvaraju se u tom jedinom zakonu! Otpustite potrebu da prosuđujete! Shvatit ćete da vam nije od nikakve koristi i da vam u suštini ništa ne donosi, ne obogaćuje vaš život, samo vas crpi i razdražuje. Uvijek pristupajte drugim ljudima sa razine srca! Gledajte ono najbolje u svakom čovjeku i budite im prijatelj! Jer, ukoliko se pojave bilo kakvi nesporazumi i poteškoće u komunikaciji s drugim ljudima, svjesni ste da korijen problema nikada nisu drugi ljudi osobno, nego da je jedan univerzalni obrazac njihovog

poistovjećivanja sa iluzijom ega, njihovo uvjerenje da su oni samo um, njihov “žrtvizam” i ponos, ono što stvara sve probleme, zbrku i sukobe! Najbolje što vi možete učiniti je doći u dodir sa stvarnošću i spoznati tko ste vi, a zatim, eventualno, ako se ukaže prilika, podsjetiti druge na njihovu istinsku prirodu! Ali ne nužno, ne na silu. Ako je netko u stanju shvatiti i prihvatiti, odlično, ako ne, pustite ga da ide svojim putem. Jednostavno, budite u svom miru i budite u miru sa svima oko sebe. Promatrajte taj mir, napajajte se njegovom slatkoćom i postat ćete taj mir! Činite ono što je u samoj srži vaše prirodne i zdrave ljudske naravi: Živite i pustite druge da žive! Neka sve jednostavno bude!

Namaste!

Razgovor s Davorom Pavunom

2013-12-09T08:57:00.002-08:00

Razgovor s Davorom Pavunom: U Indiji su mi lijepo rekli: 'Što ti treba bolje od Isusa Krista?'

"Osobno sam se upoznao s Isusom Kristom, premda sam, da bi do toga došlo, najprije prošao kroz sve religije svijeta! Mislim da nema važnije religije ili metafizike koju nisam proučavao, doslovce. Od hinduizma i zen-budizma do kabale. Čak sam istraživao što proučavaju masoni, Moonovci, Hare Krishna ... ", priča Pavuna.

Davor Pavuna, ugledni hrvatski znanstvenik, na svojoj je Facebook stranici prije dva dana dao "univerzalan odgovor" svima koji mu postavljaju pitanja – uputio ih je na intervju koji je dao časopisu Nexus Svjetlost. Iako je intervju objavljen još u veljači, Pavunine riječi ne zastarijevaju. Razgovor koji je s Pavunom vodio Božidar Kemić prenosimo u cijelosti.

SVJETLOST: Drago mi je da ste u svom rasporedu aktivnosti našli vremena za ovaj intervju. Kao kolegi fizičaru, posebno mi je zadovoljstvo da čitateljima Svjetlosti mogu prenijeti Vaše bogate znanstvene i duhovne uvide. Odakle Vaš interes za fiziku i kako ste se našli u toj, Planckovim riječima, 'najtrijeznijoj od svih znanosti'. Kako ste se našli u Švicarskoj i ostvarili karijeru na EPFL-u u Lausannei? Recite nam nešto o događajima koji su tome prethodili, o Vašem mističnom iskustvu tišine u kritičnom razdoblju Vašeg života i životnoj prekretnici.

PAVUNA: Poslije diplome na PMF-u u Zagrebu 1978. uzeo sam kofer i gitaru i napustio ondašnju komunističku Titoslaviju, tzv. SFRJ. Odradivši doktorat u Engleskoj (1982.), nastavio sam raditi kao asistent-profesor u Grenobleu u Francuskoj (1983,-86). Tu me pronašao i pozvao Hans Rausing (vlasnik Tetra Paka) da mu budem osobni znanstveni savjetnik, te da mu vodim nove, tajne projekte za pojačavanje ambalaža. On je imao tvornicu u Švicarskoj, pa smo započeli suradnju, a u paraleli su mi kolege znanstvenici ponudili poziciju na Švicarskom federalnom institutu za tehnologiju (Lausanne). To je ona institucija ETH na kojoj je u Zurichu bio svojedobno Einstein, a to je nešto što se ne odbija. Tad sam se upravo i oženio. Od 1986. sam za stalno zaposlen na EPFL u Lausannei kao profesor na fizici, no glavne moje aktivnosti posljednjih dvadeset godina u velikoj su mjeri bazirane u Americi, ali i drugdje po svijetu. Ono što je ljudski bitno jest da sam prije toga, do svoje 26. godine u stvari bio nevjernik, student fizike, možda agnostik, ali ništa više od toga. Vjernik sam postao negdje između 29. i 31. godine. Osobno sam se upoznao s Isusom Kristom, premda sam, da bi do toga došlo, najprije prošao kroz sve religije svijeta! Mislim da nema važnije religije ili metafizike koju nisam proučavao, doslovce. Od hinduizma i zen-budizma do kabale. Čak sam istraživao što proučavaju masoni, Moonovci, Hare Krishna ... Međutim, u Indiji su mi lijepo rekli: ˝Što ti treba bolje od Isusa Krista?˝ Pa sam se lijepo vratio u Zagreb i na Jordanovcu se osvijestio uz izuzetno duboke i nadahnute duhovne vježbe u našoj katoličkoj vjeri kod dr. Tomislava Ivaničića i pater Zvjezdana Linića. Danas živim po Evanđelju, a tu je bitan nauk Isusa Krista, oprost sebi i svima drugima i ljubav prema samom sebi, dragom Bogu i bližnjemu svome. I naravno, uvijek ljubav u akciji - to je sve. Eto, to razdoblje od moje 29. do 33. godine bilo je ključna prekretnica: svjesno sam 'umirao' da bih spoznao dragog Boga, pa danas javno svjedočim da je istina da je sveprisutan Bog aktivno živ, a pritom se bavim suvremenom znanošću u prvoj liniji. Ujedno idem i puno dalje nego li se u suvremenoj akademskoj znanosti javno govori.

NOVA VIZIJA BUDUĆNOSTI

SVJETLOST: Jednom ste prilikom, na jednom od Vaših predavanja za javnost, istaknuli kako ste bili u potrazi za 'kodom svemira'. Što je to 'kod svemira' i jeste li ga uspjeli naći? Može li se taj 'kod svemira' izraziti jezikom matematike?

PAVUNA: Da, stoji, to sam rekao u emisiji Nedjeljom u dva kod Stankovića prije četiri godine, da sam u potrazi za kodom svemira. Naime, mene je još od Pete gimnazije u Zagrebu zanimala istina i htio sam dekodirati ovo u što smo umočeni, dakle svemir. Jesam li pronašao taj kod? Ono bitno jesam. Da li se može izreći jezikom matematike? Uvelike da, ali to je matematika u najmanje 4, pa do 22 dimenzije, a u krajnjoj liniji to i opet nije konačna istina. Krajnja istina jest uvijek osobna komunikacija čovjeka s Bogom. Dakle, kod je tek aproksimacija opisa energetskog svemira. Pojednostavljeno rečeno, to zovem 'sveto trojstvo', dakako, fizike: da se iz singulariteta po savršenom univerzalnom prirodnom zakonu proširuje energija. I sve što mi vidimo u sebi i oko sebe to je takozvani 'ples energije' ili, preciznije, kompleksne, dinamičke raspodjele energije u višedimenzionalnom svemiru. Zato bih volio drugačije poučavati fiziku, odnosno preciznije physis, originalnu znanost o prirodi, jer sadašnja fizika uvelike je redukcionistički ostatak iz prošlosti, previše je tih koncepata prostora, i vremena, i sile. Radije bih odmah imao post-kvantni pristup i govorio o polju, međudjelovanjima te informacijskom kodiranju raspodjela energije u multiversu ...

SVJETLOST: Svojevremeno ste bili savjetnik u Ministarstvu energetike (DoE) Administracije prethodnog i sadašnjeg predsjednika SAD-a Baracka Obame. On je najavio odlučnije korake prema održivoj energetici u kojoj neće dominirati 'prljava' energija koja je do sada načinila nemjerljive štete planetarnoj biosferi. Koliko je u tome njegova Administracija bila uspješna i koja je bila Vaša uloga kao savjetnika?

PAVUNA: Ne smijem o tome javno govoriti, a i dalje sam aktivan jer, ustvari, u Americi sustavno djelujem već više od 20 godina. To su samo naši takozvani 'ljevičarski' mediji toliko 'eksplodirali' u njima zanimljivom kontekstu izbora Baracka Obame. I ne radim samo s Amerikancima nego i s brojnim Europejcima, Kinezima, Korejancima, Turcima, Kanađanima ... Novim Zelandom, Južnom Afrikom. Mnogo je tih plodnih suradnji. Ali ono bitno je da radimo na jednoj apsolutno boljoj viziji, naravno poglavito s Amerikancima i Azijatima jer su nam oni izuzetno važni. Ono što je važno razumjeti jest da su to sve izuzetni ljudi i stručnjaci. Izniman je genij Steve Chu koji je, naravno, ministar energetike Amerike, nobelovac i posebno inteligentan čovjek-vizionar, kao i mnogi drugi kolege koji su u tome, a sve jedan bolji od drugoga ... Ali i kolege u Kini, što nitko ne zna, s Kineske akademije, briljantni su znanstvenici, stručnjaci. Dakle, planetarno, moja uloga je vrlo korisna, ali ima jako puno predivnih ljudi sa svim tim pozitivnim vizijama u kojima je, recimo Nikola Tesla jako poštivan i to će biti fenomenalna budućnost kad potpuno pobijedimo ove razne lopove, bankaroide i politikante koji su postavili brojne slugane i stvorili posvuda proletere.

SPOJNICA ENERGIJE I SVIJESTI

SVJETLOST: Koliko sam shvatio iz Vaših prethodnih izjava, taj projekt održive energetike uključivao je i napredne koncepte i tehnologije kao što je free-energy. Jesu li se pojavila konkretna tehnološka rješenja unutar Vladinog projekta u kojem ste sudjelovali, i da li se radilo na razumijevanju fizikalnih osnova iza takvih sustava? Surađujete li i dalje s DoE-om? Kad sam prije šest godina upitao dr. Edgara Mitchella koji aktivno prati tu problematiku, da li - po njegovom mišljenju - itko razumije što se događa u free-energy sustavima, on je odgovorio da nitko još to nije potpuno shvatio. Da li se sada ipak otišlo korak dalje?

PAVUNA: O svojim savjetničkim ulogama i najambicioznijim projektima ne smijem govoriti. To gdje i što radimo su sve tajne strateške teme. Mogu samo reći, kao i uvijek, da se radi na najnaprednijim konceptima i vizijama koje svatko može samo poželjeti. Pitali ste jesu li bili uključeni koncepti i tehnologije poput tzv. free-energy. Jesu, a ujedno se radi i na dubokim fizikalnim osnovama. Upravo na tome surađujemo, jer energija je posvuda. I kao što svaki fizičar zna, ovaj takozvani 'prazni prostor' to se danas u stvari zove free space (slobodan prostor), dakle, ono 'prazno' u atomu, prostor između galaktika, taj slobodni prostor-vrijeme, on nam određuje u elektromagnetizmu brzinu svjetlosti. Tko poznaje Maxwellove jednadžbe, tu ulazi permitivnost i dielektrična funkcija, i to određuje brzinu svjetlosti u tom slobodnom prostoru. Dakle, u našem dijelu svemira ona je 300.000 km/s, ali u tom 'slobodnom' prostoru stalno 'krklja' ta takozvana kvantna fluktuacija, stalno se stvaraju čestice i antičestice, i moguće je imati i svemire s drukčijom brzinom svjetlosti. Drugo što je još dodatno važno, ne samo što Edgar Mitchell kaže, mi danas ipak razumijemo što se događa u free-energy sustavima. Da li se otišlo puno dalje? Da, ali ne mogu o tome govoriti jer to nije jednostavno shvatiti laicima. No, ono što je važno jest da je tu u tom 'slobodnom prostoru' najvjerojatnije 'spojnica' između energije i svijesti. Eto, to je najjednostavnije što mogu reći. Pritom je teško precizirati gdje prestaje svijest a počinju energetske manifestacije i obrnuto. Ujedno, danas je bitno dodati još nešto: otkriveno je da se voda organizira u četvrto uređeno stanje koje je efektivno energetski rezervoar tj. odnosno izvor energije: ta tzv. EZ-zona (exclusion zone) vode upija ultravioletnu energiju Sunca. To je otkrio dr. Gerald Pollack (UW-Seattle) i o tome je govorio lani, na našoj konferenciji u Cavtatu te na Institutu Ruđer Bošković. Dakle, voda je vrlo zanimljiv sustav, ne molekule nego klasteri, i treba se tretirati fraktalnom matematikom! U ožujku nam s dr. Tomislavom Jurendićem iz Koprivnice o svemu tome upravo izlazi epohalni članak u Americi, u časopisu Water.

SVJETLOST: Nisu li te najnovije znanstvene spoznaje o vodi na tragu drevne mudrosti i duhovne prakse u kojima se vodi pripisivala osobita duhovna važnost kao mediju duhovne transformacije? Poznat je, na primjer, kultni status koji rijeka Ganges ima u hinduizmu. U kršćanstvu voda je sredstvo krštenja. Platon je element vode povezao s ikosaedrom - pravilnim tijelom koje je geometrijski parnjak dodekaedra - geometrijskog tijela povezanog s prostorom ili 'eterom'. Ne ispada li, po tome, da je živa voda savršeni medij životne energije (chi, prane, bioenergije), energije svemirskog 'praznog' prostora?

PAVUNA: Sve je to dobro poznato, pa i puno više toga, ali znanstveno zasad ne bih to komentirao, iako novi uvidi idu u tom smjeru. Nemamo sve 'tvrde' dokaze, no u tijeku su pokusi koji bi trebali sve pojasniti. Još malo strpljenja i posložit ćemo koherentno uvide o vodi i životu.

O BOŽJEM DUHU

SVJETLOST: Vi ste na svojim predavanjima i u porukama javnosti istaknuli da svo bogatstvo očitovanog svemira, dakle svi oblici materije i energije, proizlaze iz 'praznog prostora'. Kao fizičaru, poznato mi je da taj prostor nikako nije prazan nego je ispunjen vibrantnom energijom 'nulte točke'. Nikako se ne mogu oteti dojmu koji je na mene ostavila izjava Maxa Plancka, da moramo pretpostaviti da iza sile koja održava materiju stoji svjestan i inteligentan Um te da je taj Um matrica (stvaranja) svekolike materije. Ujedno je dodao da smo mi sami dio misterije svemira koju pokušavamo razriješiti. Da li je Planck tu govorio o onome što mistici Zapada nazivaju Božji Duh? Da li naš um može dokučiti taj Um i kako je on povezan s 'kodom svemira'?

PAVUNA: Da, u predavanjima sam rekao da taj takozvani 'prazan' prostor odnosno free space, nije prazan, ni 'mrtav', i mi se potpuno slažemo i da je materija u stvari raspodjela zgusnute energije na specifične načine kodirana. To u fizici kondenzirane materije vidimo svaki dan! A kad je Planck svojedobno govorio o Božjem Duhu, ja danas ne mogu reći da li je taj Božji Duh, da tako kažem, u atomu ili u tom praznom prostoru, jednostavno zbog toga što je moj duhovni mentor, dr. Tomislav Ivančić, jedan od naših vodećih teologa, posljednjih godina specifično definirao i koristio pojam duhovna duša koja je (po meni) u stvari 'kapljica' u Božjem Biću. Budući da je Božje Biće Apsolut, Transcendentalno, ne može se staviti u znanost i energetski izmjeriti, pa mi je stoga vrlo teško specificirati gdje u praznom 'prostoru' prestaje duh ili duhovna duša te ulazimo u svijest i u energetski, manifestirani dio prostor-vremena. Naime, tu je negdje granica naših mjerenja. Ali tu se, uz sve ostalo, treba dodati i - multidimenzionalnost! Eh, to mogu objasniti eventualno modelom, recimo, Matrixa. Dakle, pretpostavimo da je svemir multidimenzionalan svjestan kompjutor, i da je hologram, a da smo mi u to umočeni i integralni dio te informacijsko-energetske cjeline. Pritom bismo imali i svijest o sebi, ali i o Cjelini, te bismo imali mogućnosti djelovati na i u sebi, ali ujedno i u Svemu. Eto, tako možete dobiti nekakve preliminarne ideje što je vjerojatno dostatan početni uvid.

JESAM, DAKLE JESAM

SVJETLOST: Zapadna civilizacija često se pozivala na Descartesovo isticanje snage razuma i mišljenja, posebno na njegovu izreku ˝Mislim, dakle jesam˝. Nije li takvo shvaćanje zapravo prepreka pravoj spoznaji naše povezanosti sa svemirom i samospoznaji naše istinske biti? Naime, misli su prilično teško ukrotive i često unose nemir. Nasuprot tome, mistici ističu važnost stanja svijesti kad vlada potpuni mentalni mir, kad je svijest ispražnjena od svih sadržaja i nalik je savršeno čistom zrcalu koje odražava istinsku realnost kakva jest. To je posebno značajno u istočnim duhovnim i filozofskim tradicijama, no susreće se i kod kršćanskih mistika. Imate li Vi sličnih iskustava? Što se tada događa i kakva je to svijest?

PAVUNA: Descartes je bio u krivu. Cogito ergo sum je netočno. Nije Mislim, dakle jesam nego ˝jesam Jesam˝ iliti sum ergo Sum = ˝jesam, dakle Jesam˝. Nije bitno misliti da jesam i spoznavati da jesam, već sama činjenica da je čovjek svjestan sebe, svjestan Jednote. Svijest je bitna. ´Jesam´. U stvari, dragi Bog, kad bi Kreatora trebalo opisati nekako drugačije je Jesam, ali čak Jesam bez zvuka, bez energetske manifestacije. Dakle, Ahm. Ovo je i AUM, dakle taj OM ... mmmmm ... ''to'' je stanje svijesti koje je Bog. Mi ga svi u dubini osjećamo u sebi. To je ta Svijest na najvišem nivou. Dakle, Descartes kao i mnogi filozofi otišli su u krivo, uključujući Marxa koji je neke stvari pokupio iz fizike. Mistici uvijek govore da je važno stanje kad dostignete potpuni mentalni mir (bez ikakvih misli), a to je upravo to. Jer kad je totalni mentalni mir iznutra onda je ta istinska Realnost - kako kod istočnih tako i zapadnih mistika (kao što je Isus jako dobro znao) - totalno Blaženstvo, to je ta Kristova svijest. I tu nema Ništa, a tu je SVE i nadasve Ljubav! Da, bio sam u toj svijesti, ne jednom, dakle, ušao sam u tu Svijest još i kroz određene katoličke metode, kroz molitvu, kontemplaciju jer sam prakticirao katoličku meditaciju i kontemplaciju. Evo mogu i sad, trenutno, ući u tu svijest. U toj svijesti nema 'ništa'. Čovjek totalno osjeća - Jesam. Da, to je Jesam koji nije ni manifestiran nego se samo u Duhu osjećam, osjećam se u jednom blaženstvu i onda sam jedan s Jednim (svemirom) i jedan, stopljen s Kreatorom. TO opisati matematički i još izmjeriti - TO je ipak nemoguće J

SVJETLOST: Ako se Jesam može prispodobiti s pljeskom bez zvuka, ne znači li tada zvuk pljeska prvo očitovanje, primordijalni Zvuk ili Prvorođenog -Shabda Brahman, Logos, kroz koji se očituje svekolika Kreacija na svim razinama i svijest u svim oblicima na tim razinama? Ne znači li to da se naš svemir svakog (Planckovog) trena re-kreira iz Ništa - čiste, neograničene, beskonačne potencijalnosti? Ispada da je to Ništa puno mogućnosti Stvaranja. Znači li to da Jesam iz Ništa izvodi svjetove Riječju? Je li to izvorni smisao ideje o Božanskom Trojstvu koje susrećemo kako na Istoku (na primjer, u Advaita Vedanti) tako i na Zapadu (u kršćanskoj teologiji)?

PAVUNA: I da i ne, to je donekle pitanje semantike. JESAM je nemanifestirani Apsolut. A da li mi to energetsko-manifestacijski promatramo kao neprestano stvaranje i anihiliranje raznih podsvemira ... pa, to je igra ove sadašnje, nekompletne fizike. Kad do kraja napišem Physis bit će jasno da je sve to samo iluzija svijesti: nikad se ništa ni ne događa, iako se nama sve čini dramatično. To je sve programirano unaprijed, a mi samo izabiremo podsvemire svijesti i ta igra iluzija se nastavlja. Mi smo poput djeteta koje se igra igrice na računalu, a Programer je stalno tu, ali nemanifestiran J ... i smije se i našim diskusijama jer su zgodne, ili nama grozne, ali na skali Cjeline nisu bitne, bitna je Svijest o - JESAM!

TELEMANIFESTACIJA

SVJETLOST: Znamo da je s pojavom kvantne fizike došlo do približavanja tih duhovnih spoznaja i temeljne znanosti o svemiru, o čemu svjedoče i Planckova razmišljanja. Vi ste u svojim predavanjima istaknuli da se u naše vrijeme otišlo korak dalje, pa govorite o 'post-kvantnoj' fizici i kozmologiji. O čemu je tu riječ i koja je središnja ideja te nove fizike i paradigme?

PAVUNA: S pojavom kvantne fizike došlo je, naravno, do približavanja duhovnih spoznaja i znanosti još od Bohra, i Plancka, i Heisenberga, i mnogih drugih. A sa skupinom izuzetnih znalaca u post-kvantnoj fizici otišli smo i dalje. Kvantna fizika govori da su već sami kvantni entiteti i fizika nelokalni, dakle elektron nije lokalni entitet. Svaki kvantni entitet = kvanton nije lokalan; kvanton je potencijalno manifestiran bilo gdje (posvuda). I, čak, kad ja mislim da sam ovdje lokalno, to je samo zato što sam sebe (svoje pod-kvantno polje uvjerenja-ega) 'hipnotizirao' da sam ovdje. Ustvari, ja sam potencijalno i drugdje. I stoga je pogrešan izraz 'teleportacija'. Korektan je izraz 'telemanifestacija' jer kad to shvatimo onda znamo da se i mi, svatko, možemo telemanifestirati. Neki kolege smatraju da će nam biti potrebno između 3000 do 5000 godina da mi to sve shvatimo i obradimo u 'službenoj' fizici i realiziramo, premda mnogi kolege sa prve linije znaju sve to već sada. A na laboratorijskoj skali sve je to jasno demonstrirano i provjereno eksperimentalno, iako nije još ušlo u dodiplomske udžbenike jer je koncepcijski prezahtjevno, čak i za mnoge profesore.

SVEMIR JE ŽIVO BIĆE

SVJETLOST: Što je, po Vama, svijest i na koji način se ona očituje u svemiru? Može li se i sam svemir shvatiti kao svjesni entitet? Naime, to bi bio logičan zaključak, s obzirom na to da smo mi, svjesna bića, dio svemira. Ako postoje drugi svemiri, što bi naš svemir činilo osobitim u odnosu na te druge svemire? Da li su to temeljni odnosi i odrednice dinamike, poput vakuumske brzine svjetlosti i Planckovog kvanta djelovanja, ili se radi o nečem još temeljnijem? Što stoji iza svih tih odrednica?

PAVUNA: Ja mislim da je svijest upravo ono, što bi mi rekli, ono što je u praznom prostoru, što mi možemo dohvatiti, da tako kažem, duhovnim osjećajem, ali i energetski. E sad, kako to opisati dalje i kako postaviti, to je preduga priča. Jedna jednostavna mogućnost jest da je svijest ustvari ono što obično kolokvijalno zovemo 'kvantna valna funkcija'. A da li se svemir može shvatiti kao svjesni entitet? Da! Najmanji model danas je da je svemir - svjestan, multidimenzionalni kompjutor, ponavljam: svjestan multidimenzionalni kompjutor. (Ovo naglašavam da uvidite do koje mjere su smiješni redukcionistički materijalisti tzv. Komunjare, jer oni mnogi još se trude dominirati kroz medije). Dakle, već je Priroda, dakle Kreacija, živo biće i pogrešno je smatrati da je svemir neživ entitet. To evidentno nije istina. Pa vidite da je Svemir stvorio Vas (nije ni bitno kako), pa ako ste Vi inteligentno biće (podskup), onda je očito da je Svemir (cijeli skup) jednako ili još više inteligentno, dakle, živo - Biće! Da li postoje drugi svemiri? Da, jer to je sve višedimenzionalno, tih svemira imate koliko hoćete, beskonačno, ali svi su u jednom - multiversu!!! I tu ulazi onaj model ljuske lukovice (izbor podsvemira) gdje mi svojom slobodnom voljom izabiremo u kojem smo podsvemiru (ljusci u lukovici). O čemu se tu radi? Ne, ne radi se o vakuumskoj brzini svjetlosti, to smo rekli ranije. Ovdje je važna svijest i tu je važna intencija, da, intencija osobe, jer osoba odlučuje u kojem će podsvemiru biti: vi intencijom izabirete svoju percepcijsku realnost! Dakle, intencija svijesti je bitna. I kad ljudi budu shvatili da smo Božja bića (svjetlosti), ujedno post-kvantna, onda će shvatiti da možemo sebe manifestirati gdje i kako hoćemo. Eh, to su najviša svjetlosna bića, poput, recimo, Isusa Krista znala. Znali smo i mi, ali smo 'zaboravili' kroz povijest! To znaju i danas mnogi na našem planetu, čak i mnogi fizičari. Vi ne biste vjerovali tko u Hrvatskoj sve to zna, ali ne političari, ni bankaroidi, ni pravnici J. Sve to nije nikakva tajna, ali o tome ne možemo govoriti u dnevnim novostima ili na TV-dnevniku jer bi mnogi (ipak konzumerizmom hipnotizirani) rekli da smo ludi. I ovako većina ljudi za fizičare misli da nismo 'normalni'. J

SVJETLOST: Ako sam Vas dobro razumio, očitovanja svijesti i očitovanja Kreacije jedno drugo uvjetuju i neraskidivo su povezana. Viša razina svijesti pretpostavljala bi obuhvatniju multidimenzionalnu (holografsku) projekciju krajnje Realnosti, Svijesti koju nazivamo Božji Um. Nije li tako? Što je svijest više ograničen u, da tako kažem, nižim 'projekcijama' to je iluzija odvojenosti, prostor-vremenske lokaliziranosti jača. No, još uvijek nije jasno što određuje kozmološke parametre poput vakuumske brzine svjetlosti. Nije li i ta svjetlosna barijera svojevrsna iluzija zbog ograničenosti percepcije i mogućnosti opažanja?

PAVUNA: To je otprilike tako, no naglašavam da je ovo opis jedne netrivijalne multidimenzionalne igre u kojoj smo mi i režiseri i glumci. Zato je najbolje naučiti kreirati svoju Realnost kroz manifestiranu intenciju slobodne volje u Duhu, a ne o tome - pričati. Ukratko, moj opis je tek misaona vodilja, a svaka osoba se treba probuditi, postati mistik i sebe postupno očistiti u svjetlosno Božje biće, što ustvari svatko i jest, samo smo to zaboravili u cirkusu ovog konzumerizma tzv. materijalne 'civilizacije'.

SVJETLOST: Blisko vezano uz pitanje svijesti je pitanje života. Što bi bila temeljna odrednica živog?

PAVUNA: Eh, tu je sadašnja biologija vjerojatno u velikoj mjeri u krivu. Jer ne počinje život na nivou virusa i bakterije, i tako dalje. To je jedna stara postavka redukcionističkog materijalizma ili materijalističkog redukcionizma, kako hoćete. Čak i najnaprednije američke znanstvene agencije smatraju da se nalazimo u kamenom dobu bio-znanosti. Ne postoji npr. kvantna teorija polja biologije, a da ne govorimo o genomici ... To su izvrsne i vrlo važne discipline, ali su još vrlo mlade i nedostatno strukturirane, stoga tu ima mnogo posla za istraživače. Iskreno, ionako smo tek na samom početku znanosti, svega otprilike tri stoljeća od Newtona, što je zanemarivo na skali multiversa, a u odnosu na Kreatora mi smo totalni ignoramusi - niti 'amebe'. J

ULOGA VELIKIH DUŠA

SVJETLOST: Suvremenik Descartesa, mistik i racionalistički filozof Nicolas Malebranche shvaćao je da je Svijet u Bogu. Kakva je u tom pogledu uloga 'velikih duša', posebno u kritičnim vremenima kakvo je bilo vrijeme Isusa Krista i naše sadašnje vrijeme?

PAVUNA: Nicolas Malebranche je bio u pravu kad je rekao ˝Svijet je u Bogu˝, sasvim sigurno. Pritom uloga 'velikih duša' u kritičnim vremenima jest da nam daju orijentaciju. U glazbi se to jako dobro vidi. Recimo od Handela, Mozarta, Beethovena, Bacha, svaki se od njih rodio kao glazbeni genij. Nitko od njih nije trebao 'školovanje'. Oni su sve iskomponirali tako da je samo iscurilo kroz njih. Naravno, to je očito već na nivou Živog Boga, Isusa Krista, nedvojbeno. Apsolutno su mi to isto potvrdili i svi mudraci, a recimo među znanstvenicima to vidite na nivou Nikole Tesle koji uopće nije koristio matematičku fiziku i izražaje svog vremena. Nedvojbeno je, dakle, da kada iskreno izmolimo i dragi Bog se složi malo poslagati svijet, pa pošalje određene izuzetne osobe. Ali, naravno, budući da je nama ostavljeno da se razvijamo više-manje (naizgled) spontano-slobodno, onda to ipak moramo itekako izmoliti. Imate mnoštvo dobrih primjera i u Bibliji i u Evanđelju. Recimo, Ivan Krstitelj je znao za Isusa, a imate i u indijskoj tradiciji, recimo, mnogo o Babajiu u Autobiografiji jednog jogija od Paramahanse Yoganande. Naravno, to nije lokalni katolički svjetonazor, ali zgodno je vidjeti da i druge tradicije to razumiju. Mnogi su mistici sve to znali, to je danas puno netrivijalno sve staviti u standardnu znanost kroz matematiku i kroz eksperimente, ali to je, naravno, u tijeku... to je znanstveni proces.

SVJETLOST: Nije li također istina da je Bog u svijetu, ako osoba, mistik postigne osobni dodir s najvišom 'Jesam' sviješću? Ne prelazi li tada svijet, svemir na višu razinu očitovanja?

PAVUNA: Da, ali to je opet semantika, jer tko je na tom najvišem nivou svijesti njega ova cijela 'priča' ne zanima, budući da mu ništa ni ne treba. J

OSOBNI ODNOS S BOGOM

SVJETLOST: Jednom ste spomenuli da ste u svojoj duhovnoj potrazi imali osobni susret s nekim guruima u Indiji. Možete li nešto o tome reći i koje su bile njihove poruke Zapadnjacima? Mislim tu i na Vaš susret sa Sai Babom i njegovom porukom o Isusu.

PAVUNA: Pa, bio sam vjerojatno kod mnogih bitnih na Planetu. U Puttaparthyju su mi dali da predajem svim profesorima i svim studentima na tamošnjem sveučilištu. Održao sam im predavanje Međudjelovanje čovjeka i prirode i komunikacija čovjeka i Boga i svi su došli na predavanje, od rektora na dalje. Ali su mi odmah svi rekli: ˝Pa što ti radiš ovdje?˝ i ˝Pa, zar ti Isus Krist nije dovoljno dobar?˝, što je istina, naravno. I onda sam se, razumljivo, vratio i otišao kod dr. Ivančića i kod patera Zvjezdana Linića na duhovne vježbe i pronašao svu istinu u Isusovom nauku ''Put, Istina i Život'', kao što sam već ranije objasnio.

SVJETLOST: Jeste li se susreli s Dalai Lamom i lamaizmom, posebno u svjetlu njegovog zalaganja za približavanje meditativne prakse i kognitivne neuroznanosti, odnosno suradnje koju lame održavaju s Harvardom i drugim vrhunskim znanstvenim institucijama, prema povezivanju istočnjačke znanosti o svijesti i zapadnjačke znanosti o 'vanjskom' svemiru? Kakvi su Vaši dojmovi o tome? Smatrate li da je lamaistička meditacija na univerzalno suosjećanje viši stupanj od zen-meditacije?

PAVUNA: Nisam se pokušavao susretati s Dalai Lamom, a ni drugima otkako sam shvatio ono bitno, a to je da je Božja Istina i - u meni! I moje iskustvo jest da u sebi, u dubini duha, integralno ste s dragim Bogom i da to stanje nije opisivo riječima. A sve sam to doživio u katoličkoj meditaciji, nakon molitve krunice i meditacije-kontemplacije od deset dana, uz striktnu šutnju i post. Nakon toga nemate želju o tome govoriti, nego radije ohrabrujete ljude da se mole i meditiraju i da osobno svatko dohvate dragog Boga i taj duboki, predivan nivo svijesti u sebi. Sve ostalo je onda posljedica i na predivne načine se manifestira u životu, a ne usudim se to teološki niti filozofski pokušati klasificirati, to mi je čak i nekako besmisleno.

VRIJEME JE ILUZIJA

SVJETLOST: Izgleda da su najveće zagonetke suvremene fizike, kozmologije i filozofije još uvijek pitanja naravi vremena i slobodne volje. Što Vi mislite, na koji način su ti misteriji povezani s misterijem svijesti? Ako je svijest nedjeljiva, o čemu nam svjedoče mistici Istoka, ne uvjetuje li osobno stanje svijesti doživljavanje vremena i uzročnosti?

PAVUNA: Mi danas već imamo puno radova o svijesti i velik broj ljudi ima nekakve svoje ideje o tome. Nemamo definitivni dokaz i konsenzus što svijest jest, ali se na neki način mistici Istoka i Zapada - imate ih puno u katoličkoj Crkvi - u krajnjoj liniji susreću, a svijest jest nedjeljiva. I, kao što sam rekao, u postkvantnoj fizici na isti način kao što je kvanton posvuda, tako je i svijest posvuda. Eh, sad mi još ne možemo u današnje doba, našim uvidima, sa sigurnošću potvrditi da su svijest i nazovimo to kvantni potencijal - ista stvar. To zasad još ne znamo. Naravno, ono što sigurno znamo jest da kauzalnost i vrijeme, u smislu kako smo to smatrali u vrijeme Newtona, da je to totalno drukčije. Danas pouzdano znamo da svijet nije trodimenzionalan, čak ni četverodimenzionalan Euklidov ravan ''prostor'', nego da je vrijeme totalna čovjekova iluzija, i mi se ne mičemo u vremenu. Mi sami sebe projiciramo iz jednog stanja svijesti u drugo. Najlakše je to shvatiti otprilike ovako: zamislite si opet da ste vi s vašom svijesti dio jednog savršenog programa u jednom višedimenzionalnom, svjesnom kompjutoru. Dakle, svemir je jedan svjesni predprogramirani multidimenzionalni kompjutor. To nije još dragi Bog. To je tek Kreacija. Svemir je Kreacija, kreirani multidimenzionalni kompjutor u kojem ste vi samo jedna svijest, jedna kapljica, jedan podhologram. I onda vi u tom programu - kao što u igricama na računalu ubijate monstrume i mijenjate situacije - tako mijenjate svoje situacije. Dakle, mi smo u tome sve - i režiser i glumac - i to smatramo svojom realnošću, to je nama (svakom) jako važno, a u stvari se nikad ništa ne događa (sa stajališta Programera-Kreatora), jer sve je već unaprijed predprogramirano, a vi se samo mičete iz jedne ljuske-svijesti-programa u drugu. Shvatiti to predstavlja stravičan šok ljudima, ali taj model je danas vrlo jasan i to je otprilike najjednostavnija verzija shvatljiva čitateljima Svjetlosti.

SVJETLOST: Jednom sam imao vrlo zanimljivo osobno iskustvo vezano uz percepciju vremena. Ukratko, radilo se o zgodi kad sam se zatekao na blagajni. Čekajući u redu i da bih olakšao čekanje, uveo se u meditativno stanje. Kad sam došao do blagajne prodavačica me usred bijela dana pozdravila s ˝Dobra večer˝, kao da sam joj poremetio njen 'vremenski radar'. Nakon toga sam došao do zaključka da naša osobna percepcija vremena ovisi o međusobnoj interakciji, bilo na osobnoj razini bilo na onoj kozmičkoj. Vrijeme je, dakle, interaktivni fenomen na nižim razinama svijesti. Jedna Svijest ili Jedno-Svijest je bezvremenska i bezprostorna. Kakve su Vaše spoznaje o tome?

PAVUNA: Ovo što se Vama dogodilo, da Vam se blagajnica obratila s ˝Dobra večer˝ kad ste stigli do nje, to nije nužno prebačaj iz jednog svemira u drugi. Postoje, naime, fenomeni takozvane socijalne manipulacije i moguće je da ste Vi na taj način na nju djelovali. Međutim, vrijeme je interaktivni fenomen na nižim razinama svijesti, uglavnom utoliko da viša svijest može dominirati nižu svijest. Recimo, poznato je da ljudi visoke svijesti mogu doći pred tigra, pa čak i ako je tigar vrlo gladan takva osoba može ga držati kao malu mačkicu! Pritom je još nešto silno važno. Osoba više svijesti odgovorna je za onu na nižoj svijesti. Zato oni koji ovo čitaju, ovaj intervju, moraju biti svjesni da su (p)ostali odgovorni ljudi. Jedno-Svijest je bezvremenska i bezprostorna jer, naravno, Jesam je Jesam, dakle - Apsolut. I kad je čovjek u tom stanju svijesti onda je to i početak i kraj. Najlakše je to čitateljima shvatiti na sljedeći način: zamislite da je dragi Bog nemanifestirano Jesam, dakle ispod [u osnovi] Kreacije. Sad u tom svom nemanifestiranom blaženstvu, to Prabiće, koje je blaženo, ali se ništa ne događa, odluči ''eksplodirati''! ''Eksplodirati'' u prostor-vrijeme i kapljice svijesti i tu predprogramiranu igru 'plesa-informacija-energije' - i to je onda svemir, odnosno svemiri, multidimenzionalno svjesno predprogramirano računalo. Ali, Prabiće je uvijek ispod toga i beskonačno, beskonačno, beskonačno ... inteligentno i nezamislivo, umu nedohvatno. Prema tome, Svijest Jednoga se može dohvatiti samo Sviješću, ako nemamo nikakve misli, ali to se onda ne može opisivati riječima. Dakle, biti jedan s Jednim: jesam = Jesam. Čak nije ni Jesam nego ... hmmmmmm … mmm ... J

JEDINSTVO SVIJESTI

SVJETLOST: Što je najveća prepreka, posebno suvremenim ljudima, u spoznaji Jedinstva Svijesti?

PAVUNA: Pa, to što su lijeni! Ljudi radije gledaju TV i piju, kockaju, kupuju i filozofiraju ... umjesto da se mole, meditiraju i kontempliraju Božju Svijest. Kad Boga dohvatite automatski imate sve ostalo. Pa, zar ja nisam živi primjer!? Živim bitno bolje od Billa Gatesa.

SVJETLOST: Govorili ste o 'sveprisutnom kvantnom fluidu'. O čemu se tu radi? Što je to 'inteligentni kvantni kompjuter'? Ima li svemir memoriju i kakve su Vaše spoznaje po tom pitanju?

PAVUNA: To mi je najjednostavniji način da opišem tu dinamiku postkvantne svijesti, jer kvantni fluid kad se manifestira onda 'tunelira' klasične pojavnosti. Dakako, potrebno je dvanaestak godina studija fizike da počnete shvaćati jednostavne kvantne fluide (to predajem već tridesetak godina na doktorskom studiju). Ali to je dobra analogija ili prispodoba u praksi. Tu opet ulazi taj inteligentni kvantni odnosno postkvantni kompjutor jer svemir, razumije se, ima i memoriju, i onda je to upravo ovo o čemu sam rekao. Dakle, trenutno najjednostavniji model svemira - višedimenzionalni postkvantni svjesni kompjutor. I naravno da ima i 'ugrađenu', sveprisutnu memoriju. Danas postoje takozvani memristori (mi čak imamo i projekte na tome) i bilo koja točka prostor-vremena ima svoju memoriju. Na tome radimo, stvaramo čak u laboratorijima, na fizici, dakle i to je ispravno, premda još neprepoznato široj (znanstvenoj) zajednici. Ujedno, nedavno su pokazali i drugi kolege da je minimalni model svemira, recimo to - inteligentni kompjutor ili, recimo - mozak. Nije mrtva ''mašina''! A problem s tim uvidom u postkvantni svjestan kompjutor je što većina ljudi jednostavno nema dovoljno znanja. U Hrvatskoj, razumije se, postoji nekoliko ljudi koji sve to znaju i još neke druge stvari, međutim većina ljudi je još i dan-danas u svijesti i u znanjima iz prošlog stoljeća [čak i pretprošlog stoljeća, op. BK - DP: Da, i iz kamenog doba J]. I to se poučava na fakultetima u svijetu, pogotovo na fakultetima, izvan fizike. Fizičari još nekako, a i matematičari, poneki inženjeri. Ali većina društva, da ne govorim o 'društvenjacima', to je društvo koje je ostalo gotovo doslovce u 1980-tima. Stoga je njima vrlo teško o tome govoriti. Ali svi oni vole puno piskarati, prepuni su ih i dnevni listovi i TV. Sad razumijete zašto ne čitam tiskovine, a ni nemam TV prijemnik. J

TESLA - VISOKO MULTIDIMENZIONALNO BIĆE

SVJETLOST: Poznato je da je Nikola Tesla bio uvjeren da je priroda materije u osnovi elektromagnetska. Biste li se složili? I je li pritom mislio na vibracijske modove kvantnog vakuuma koji daju osnovnu gustoću energije nulte točke? Kako su naši misaoni procesi povezani s tim temeljnim vibracijama svemira, dinamikom kvantnog vakuuma?

PAVUNA: Malo je lakše o tome govoriti kad se spomene Nikola Tesla jer on je, naravno, ikona. Tesla je bio uvjeren da je priroda materije u osnovi elektromagnetska. Nije elektromagnetska nego je upravo to što mi govorimo sad, recimo postkvatna manifestirana svijest (a to je ustvari slično onom što je Tesla zamišljao kao elektromagnetsku ''substancu''). Vibracijski modovi kvantnog vakuuma su oni koji daju osnovnu gustoću energije nulte točke. Ali, to se u ono vrijeme nije moglo tako formulirati jer Tesla nije imao sve mehanizme, ni kvantne fizike ni postkvantne, a nije on to ni vjerovao u ono doba. I nije koristio standardnu Maxwellovu matematiku i elektrodinamiku jer je imao svoj način uvida, više kao kroz slike i vizije u hologramu. On je već tada bio holografski inženjer, postkvantni intencijski inženjer vizija i manifestacija. Uopće se nije uklapao u, nazovimo to, Maxwell-Bohrovu viziju kvantne elektrodinamike. Zato je danas lakše, na neki način, razmišljati preko Tesle jer ti misaoni procesi, ako ih shvatimo kao dio holograma, onda je to nešto iznimno važno. Hoću to reći i na sljedeći način. Doktorica Nela Sršen nedavno je u knjizi Rak duše objavila, a i osobno mi je rekla, da svakodnevno imamo oko 60.000 misli, a 95% njih kod većine ljudi odnosi se na negativne misli!!! Većina nas razmišlja cijeli dan - negativno (zamislite posljedice za hologram!?!). I tu je glavni čovjekov problem. Jer, razumije se, misli generiraju našu budućnost, budući da se mi pomičemo iz jednog stanja svijesti u drugo, dakle iz jednog stanja misli u drugo stanje misli, i tako dalje, sve iz osobne percepcije (koja je stravično negativna). I zato je dimenzija osobne percepcije važnaa. I recimo da je Tesla bio visoko-multidimenzionalno biće visoke svijesti i vidio je što drugi ne vide. On je vidio stoljeće unaprijed, a nije jedini, ima i danas nekoliko 'Tesla'!

SVJETLOST: Ako je naša percepcija uvjetovana tom temeljnom dinamikom svemira, ne proizlazi li naš doživljaj 4-dimenzionalnosti prostora i vremena upravo iz našeg međudjelovanja s kvantnim vakuumom? Može li se reći da je naš doživljaj vremena kao tijeka u jednom smjeru (jedno-dimenzionalnost) iluzija koja proizlazi iz pokušaja razumijevanja tog međudjelovanja?

PAVUNA: Da, ali još i dalje, jer nije svemir samo 4-dimenzionalan. To je najmanje. Može li ići do 22 dimenzije ili je čak beskonačno-dimenzionalan - to je nama teško reći, nemoguće je to danas još definitivno reći. Ali ono što je bitno je da je to iluzija naše svijesti, naša realnost je subjektivna iluzija koju mi sami sebi stvaramo na bazi naše intencije, (pod)svjesne namjere.

SVJETLOST: Što znači biti 'kvantno svjestan'?

PAVUNA: O tome sam govorio brojnim prijateljima u Rovinju, preko ljeta kad me pitaju koja je razlika između muškog i ženskog uma i tog kvantnog čovjeka. Pa gledajte, običan, klasičan čovjek razmišlja na sljedeći način: 'Sad pijem kavu, pa ću otići kod brijača, nakon toga ću otići na ručak, pa ću popodne prileći.' Kvantni ne! Kvantna osoba ili post-kvantna - dakle, koja je svjesna - stalno osjeća vjerojatnosti u sebi, i to na sljedeći način: 'Aha, danas sam se digao, hvala ti dragi Bože na lijepom danu, predivan je! Vodi me kroz dan!' Čovjek komunicira s dragim Bogom u sebi, jer, naravno, dragi Bog je - s nama, u nama. I onda se osjeća vođen, kao lutka na (Božjem) koncu. To su ti sinkroniciteti. I pojavljuje mu se na vratima poštar. Ooo, gospon poštar! A poštar donio nekakvu divnu poruku kojom se potpuno promijeni tijek događaja u ostatku dana. Dakle, svaki idući tren spontano generira idući POZITIVAN i ... Dakle, nema klasičnog, ''fiksnog'' plana: sad ću kod brijača, pa u kino ... Nego čovjek se pusti da ga nosi fluid vjerojatnosti pozitivnih intencija. Na neki način, kao što bi rekli seljaci: ˝E, pa odradit ću si sutrašnji dan po vremenskoj prognozi; ak' mi je kiša bum si spaval, ak' mi je lepi dan bum kosil žito.˝ To je donekle pojednostavljeno, ali otprilike daje predodžbu.

IZVANZEMALJCI POSTOJE

SVJETLOST: Proučavajući rubne fenomene našao sam da su neka bjelačka djeca u Africi 1994. doživjela neobičan susret s nepoznatim bićima iz letjelice koja se pojavila iznad njihove škole (Ariel School, Zimbabve). Ispitivao ih je vrhunski psihijatar s Harvarda John E.Mack i ustanovio da su proživjela stvarno iskustvo. Djeca su tvrdila da su izravno (telepatski) primila poruku, kroz velike oči tih bića, da smo mi, ljudi, cijeli naš planet doveli u opasnost i da smo previše tehnologizirani. Što mislite, da li smo zaista na rubu tehnološkog samouništenja? Može li tehnologija riješiti naše probleme? Nije li važnija svijest koja upravlja tom tehnologijom?

PAVUNA: Dakako da je najvažnija svijest koja upravlja tom tehnologijom. Mi imamo, za naš prosječno nizak nivo svijesti, užasno visoku tehnologiju. A ima u svemiru i bitno viših tehnologija. Dakle, postoje mnoge druge civilizacije koje imaju više i o tome što su ta djeca dobila i što mi stalno, cijeli planet, dobivamo sada, ja mogu vrlo jasno reći: znamo da postoje brojne izvanzemaljske civilizacije, znamo da su naprednije od nas, zasad ne smijemo o tome previše javno govoriti jer se neki ljudi ionako uplaše ili nas bagateliziraju. I nisam jedini koji zna puno o tome. Ima nas doista mnogo, i u Hrvatskoj, a znamo i planetarno gdje su i što su i ... sve je jako dobro organizirano. Međutim, to se ne smatra danas tvrdom znanošću iako, u stvari, brojne informacije postoje. I moram odmah jasno reći: ako mislite da američki vojno-tehnološki segment i drugdje u svijetu to sve ne znaju (Rusi, Kinezi, Indijci...) vrlo ću Vam otvoreno reći da - znaju. I svi ozbiljniji špijuni sve o tome znaju. Naravno da o tome ne pišu dnevne novine. Ali, mi, brojni znanstvenici i odgovorne osobe, itekako brinemo da ne dođe do samouništenja i trudimo se popraviti i sačuvati ovaj Planet zajedno s izvanzemaljskim civilizacijama koje su nam prijatelji.

SVJETLOST: Što mislite o životu u svemiru? Postoje li inteligentna bića slična nama u drugim zvjezdanim sustavima i galaktikama? Ako da, da li su oni napredniji dopreli do nas i koja bi bila njihova uloga u ovom kritičnom vremenu kozmičkog i duhovnog odrastanja čovječanstva? Ima li i nedobronamjernih?

PAVUNA: Poznajem svemir onoliko koliko je današnjem čovjeku dano. Dakle, da postoje inteligentna bića to je čak i matematički očito. Da ih postoji pravo mnoštvo, da! Zar mislite da su ti holivudski filmovi - slučajnost? Pa i pripremili su ih baš radi toga da se javnost pomalo privikava. A ima li nedobronamjernih? Pa, čak i na ovoj Zemlji bilo je već manipulacija i to je poznato i paleontološki. Humanoidima su čak 'upadali' u genetski kod. Tko god malo ozbiljnije proučava te činjenice odmah će to pronaći, a imate mnogo takvih informacija po internetu, ali nije ih lako ''profiltrirati'' jer ima i gluposti, kao i manipulacija. No, imate i ozbiljan znanstveni članak u britanskom časopisu Copernicus, objavljen još 1969. godine, takozvani Zoo Hypothesis, dakle hipoteza da smo mi zoološki vrt jednoj civilizaciji i to je u priličnoj mjeri i točno. Detalje sami potražite i naći ćete cijele knjige!

SVJETLOST: Zašto se institucije moći i autoriteti protive razotkrivanju istine o izvanzemaljskoj prisutnosti, unatoč hrabrim istupima kredibilnih svjedoka čija svjedočanstva upućuju na njezinu realnost? Evo, upravo potkraj travnja neki od njih će u Americi otvoreno govoriti o tome u Nacionalnom klubu za tisak u Washingtonu DC. Dr. Edgar Mitchell internacionalni je glasnogovornik tog važnog događaja.

PAVUNA: Pa nije lako u jednoj civilizaciji - čak ne govorim o Hrvatskoj jer Hrvatska je mala. Recimo, u jednoj Americi izaći na radio i televiziju i reći: ˝Joj, znate, izvanzemaljci…˝ Tko god zna nešto o Amerikancima, oni svi neprestano gledaju TV i - lako 'poblesave'. A već sam o tome govorio prije četiri godine 15. ožujka u Nedjeljom u dva kod Stankovića (možete pogledati youtube.com). Recimo, da je poznata vašingtonska novinarka Ruth Montgomery napisala seriju knjiga o izvanzemaljcima, o drugim civilizacijama, o svemu i svačemu, o duhovnosti, o duhovima, seriju knjiga! A inače je bila u početku - nevjernica. I to je sve u detalje javno objavljeno: Ruth Montgomery - u Washingtonu! Imam nekoliko tih knjiga iz '70-tih i '80-tih godina. Budući da je bila popularna novinarka u Washington Postu, svi u Washingtonu su to znali. Svi! Dakle, znao je cijeli Washington i sva američka elita, pa ipak, primjerice u Hrvatskoj i diljem svijeta nitko o tome ništa ne zna!?! Drugim riječima, ne možete čovječanstvo preko noći osloboditi jer već i ovo što ja sada iznosim većina ljudi jednostavno neće prihvatiti zato što im je teško sve to odjednom svjesno prihvatiti. To zahtijeva sustavno školovanje i slobodu (interneta!?) te otvaranje uma i godine uvida dok se sve posloži. Nemojte misliti ni da će svaki čitatelj Svjetlosti sve dohvatiti, čak i kad je mnogo toga opisano i u ovom intervjuu.

NOVI SVJETSKI POREDAK VEĆ JE IZGUBIO

SVJETLOST: Što može osloboditi čovječanstvo iz zamke i iluzije u koju ga je uvela skupina malobrojnih moćnika, tako zvana 'elita', koji su sve podredili agendi kontrole? Obično se govori o 'teorijama zavjere'. Međutim, svatko tko pomno prati zbivanja u svim područjima života tu agendu može prepoznati na djelu kroz politiku u svim sferama života, kroz trendove koji se nameću. Kako preokrenuti te trendove i započeti održivi, humaniji, duhovniji svijet, posebno u našoj zemlji u kojoj u punoj mjeri dolaze do izražaja apsurdi tog bolesnog svjetskog poretka?

PAVUNA: Kako preokrenuti te trendove? Upravo povećanjem koherencije. Moramo se osloboditi na taj način da ćemo koherentno povezati osobe koje su otvorenog duha i više dimenzije svijesti. To se već događa jer imate puno te nove djece tipa 'indigo', 'emeraldi' i 'kristali' i tako dalje. A ovaj bolesni, gramzljivi, takozvani Novi svjetski poredak? Pa oni su antikristi i već su izgubili, to se vidi, ali, naravno, pokušat će i dalje raditi svinjarije, što je upravo u tijeku. No, viša svijest uvelike dominira i čim se uspostavi planetarna koherencija bit će posvuda bolje manifestacije kolektivne svijesti i realnosti. Premda će neki manifestirati lokalne strahote i ružne realnosti ...

DUHOVNE TEHNOLOGIJE

SVJETLOST: Recite našim čitateljima nešto o važnosti oprosta, ljubavi, molitve, kontemplacije i unutarnje vibracije. Kakva su Vaša iskustva s tim visokim 'duhovnim tehnologijama'?

PAVUNA: Drago mi je da me baš sad pitate o duhovnim tehnologijama jer, u stvari, rješenje i jest duhovna tehnologija. Ispričavam se teolozima jer je ovo neuobičajen jezik, ali vjerojatno je prihvatljiv u kolokvijalnom razgovoru. Konkretno, svatko tko se želi zaštititi neka nauči molitvu zaštite i neka što češće moli krunicu. To nipošto nije slučajno, krunica je apsolutno duhovna zaštita zato što mi spadamo u Kristovo polje, mi smo Marijanski narod. Osobno jako često, spontano molim krunicu. Čak u dva sata u noći se probudim, i u podne, ujutro i često molim. Drugo, zašto su važni oprost, ljubav, molitve i kontemplacija? Vrlo jednostavno. Vidite, cijeli nauk Evanđelja, koji je Isus Krist fantastično sažeo, pokazuje se u sljedećem: oprosti u prvom redu samom sebi. Čovjek se ne može voljeti ako samom sebi ne oprosti. I to je ono što jako dobro radi pater Linić, a imate i u knjizi dr. Tomislava Ivančića Susret sa živim Bogom točno kako se moli ta molitva iscjeljenja, kako se živi oprost. Tek kad je čovjek oprostio samom sebi može opraštati drugima, što je izuzetno važno jer se na taj način mijenjaju duhovne korelacije među osobama i dušama tako da onda može poteći Ljubav. A ljubav, dakako, mora postojati prema sebi, prema dragom Bogu i bližnjemu svomu, opet tri načina. Zašto je molitva važna? Pa, pojednostavljeno govoreći, vi molitvom preprogramirate, da tako kažem, vaš svjesni kompjutor pa vam se onda u velikom svjesnom kompjutoru događaju pozitivni događaji onako kako ste svijest pripremili. Dakle, kao što bi rekli duhovnim, Božjim rječnikom, molitva je odgovor dragog Boga uvijek s 'da' ili s 'ne'. Ako nije 'ne' ili nije jasno 'da' onda znači nije još sazrelo - za novo stanje manifestacije. Dakle, morate nastaviti moliti i očekivati bolje. Kontemplacija je samo dublji nivo, jer molitva je razgovor s dragim Bogom, dok u kontemplaciji samo primate Božji uvid. Moja molitvena skupina postoji već više od 23 godine. U mojem uredu svaki tjedan se molimo, i to kolege fizičari. Ima nas od tri pa do sedam, kako kada, inženjeri, i molimo se Isusu Kristu. To izuzetno obogaćuje naše živote. Pa, možete misliti, ozbiljni ljudi, doktori znanosti, profesori i tako dalje, na Švicarskom institutu za tehnologiju, gdje je vjernik i dekan i šef fizike, gdje nas pitaju i kolege 'nevjernici' da se molimo za njih. Sad zamislite što se tu događa kad se toliko godina molimo Isusu. A pritom odmah želim reći da to svatko može u svojem uredu ostvariti! Ujedno, kad smo kod duhovnih tehnologija, znajte da temeljni zakon Švicarske, dakle Ustav, počinje sljedećim riječima: ''U ime dragog Boga svemogućega mi građani Švicarske'' ... i tako dalje. To piše na četiri jezika (i na internetu). Eto, to vam je duhovna Švicarska. Zemlja koja je napisala temeljni zakon u ime dragoga Boga svemogućega. Mislim da je to dovoljno: proučavajte nauk Isusa Krista jer nije slučajno Isus rekao: ˝Ja sam put, istina i život˝. Naime, On to doista jest.

Pritom nemojte miješati nesavršenost Crkve - koje smo svi dio, jer Katolička crkva je univerzalna, 'katolički' znači 'univerzalan' - i nesavršenosti čak svećenika s duhovnom komponentom koju smo upravo spomenuli, a koja je vaša osnovna vertikala na Isusa Krista i dragog Boga, o čemu već 32. godinu za redom govori Gospa u Međugorju kad kaže: 'Pa djeco, probudite se, obratite se mome Sinu!' To je to. To je upravo ono što i ja kao malen sluga Božji kažem: To vam je najbolja duhovna tehnologija! A ove druge, o kojima se često govori, to su sve nekakva vračanja i cirkusi, to vam je sve 'treća liga', a čak je i opasno jer se upuštate u razne izazove u kompleksnosti duhovnosti. Duhovnjaci to jako dobro znaju, kad netko radi nekakve čarolije ili nešto manipulira - opasno je. To se sve može, ali to su vam sve niže sfere, to je kao kad se mala djeca igraju eksplozivima.

OBRAZOVANJE TREBA LJUBAV

SVJETLOST: Vidimo da se obrazovanje mladih ljudi danas srozalo na najnižu razinu i da postoje trendovi ka formiranju nekompletnih i zbunjenih budućih ljudi, bez širine svjetonazora. Kakve bi bile Vaše preporuke za uravnotežen pristup obrazovanju i na koji način bi u to obrazovanje trebala biti uključena duhovnost i svijest o povezanosti s prirodom i svemirom?

PAVUNA: Da, odgoj i obrazovanje trebaju uvijek i bitno Ljubav. Ja sam jasno i glasno rekao da treba komunicirati ljubav na svim nivoima i pustiti da se djeca spontano razvijaju. Jer djeca su već napravljena! Dijete se rodi s predispozicijom ili za glazbu, ili za šport, ili za matematiku, ili za poslovodstvo, ili za komunikaciju, što već jest. Dakle, nemate što tu djecu na nešto siliti. Mi nismo majmunoidi kojima treba puniti glavu. Djecu (i odrasle!) treba pustiti da se igramo i kreativno se razvijamo. I postaviti što harmoničniji i uravnoteženiji pristup obrazovanju, i to sve bazirano na ljubavi. I tu treba, naravno, uvesti i molitvu, i kontemplaciju, i meditaciju. I tu mora postojati iskrena duhovnost i svijest o povezanosti, s prirodom, dakako, a obraćati se svjesno dragom Bogu. Jer, ako Ga u svim dimenzijama ljudi slave i ljube, i ne samo ljudi - sva bića u svemiru slave Kreatora - ne vidim zašto mi u ovoj dimenziji ne bismo jasno slavili dragog Boga i radosno pjevali. Dakle, sve ono što normalno radi istinska Crkva (duhovno tijelo Kristovo), to bi trebalo raditi i u svakoj školi i ustanovi. Jer trebamo svi shvatiti da mi Jesmo = Božja bića.

MOGUĆNOST TELEMANIFESTIRANJA

SVJETLOST: Spomenuli ste jednom da smo mi Božja bića svjetlosti i ljubavi i da imamo mogućnost 'telemanifestiranja'. Na što ste točno mislili?

PAVUNA: U pravu ste. Mi smo Božja bića svjetlosti i ljubavi, postkvantna bića koja imaju potencijal-mogućnost telemanifestiranja. Dakle, mi smo u svom postkvantnom svemiru u stanju sebe telemanifestirati kad postanemo svjesni svoje stvarne postkvantne prirode. Kad znate sve što je, podrazumijeva se, Isus Krist znao onda ste u stanju mijenjati čak i svemire. Prema tome, vrlo je jasno u metafizici, nije problem to saznati. Problem je samog sebe pročistiti do te mjere da se možete kvantno demanifestirati i remanifestirati. Drugim riječima, možete isto ono što i određena svjetlosna bića drugdje u svemiru i nisu vam potrebne nikakve rakete da biste putovali u druge svemire. Možete sami sebe telemanifestirati. Međutim, ti koncepti danas javno još ne postoje i to zato što ova fizika, po proračunima mojih kolega, treba između 3000 i 5000 godina da to potpuno shvati i realizira. Međutim, oni koji su upoznati sa svim tim elementima metafizike, oni ovo i sada razumiju. Naime, kad je osoba u totalnoj harmoniji sama sa sobom, u onom, kao što smo rekli kontemplativnom stanju najviše svijesti, ako ima intenciju naći se negdje drugdje, to joj je potencijalno moguće. Međutim, sama tehnologija i kako se to može postići, to ide predaleko i izvan dosega ovog intervjua. Htio bih samo reći da Božje biće poput Isusa Krista može čak bilo koju osobu oživjeti, telemanifestirati i tako dalje, što je mnogima (hipnotiziranima materijalnim) nezamislivo. Globalno gledajući, još smo na dosta niskom nivou, i civilizacijski i znanstveno. Materijalistički redukcionisti dominiraju i medijima i ... zasad obrazovanjem.

SVJETLOST: Ako smo bića svjetlosti znači li to da će sa skokom u svijesti čovječanstva i cijeli planet Zemlja postati svjetlosni planet koji će vibrirati na višoj razini? Do sada smo bili ograničeni i uhvaćeni barijerama fizičke razine. Hoće li sada doći do obrata?

PAVUNA: U pravu ste. Hoće, ali ne svi, jer vi možete u svakom trenutku biti u drugoj dimenziji. A neki ljudi poput mene žive u osobnom raju. Raj je stanje osobne svijesti! I danas sam bio na skijanju, dok drugi rade u rudnicima ugljena. Neki ljudi su uhvaćeni barijerama fizičke razine. Uhvaćeni su barijerama svoje svijesti. Takozvano morfogenetsko polje u, recimo, Hrvatskoj drži ljude u ovoj svijesti u kojoj jesu, a na nekim drugim mjestima na Planetu ljudi su u višoj svijesti. Imate već na Planetu fantastičnih mjesta i događaja, to je već u tijeku, a naravno i u Hrvatskoj. Vi možete, recimo, u Konavlima, u Istri, u Hercegovini, u Zagorju ili drugdje napraviti lokalne rajeve, na čemu i radimo. Nađu se kompatibilni ljudi i razviju upravo te duhovne tehnologije povezane s harmonizacijom u svakodnevnom društvu. I taj pozitivni obrat već je u tijeku.

POSTKVANTNA ZNANOST

SVJETLOST: Znači li to da će i znanost i tehnologija postati nešto posve drugo?

PAVUNA: Pa već jesu! Već jesu, jednostavno radi toga što nakon što smo uvelike dekodirali kvantnu fiziku, a Bogu hvala, mnogi jesmo jer, znate, uskoro se bližimo stotoj obljetnici. Dakle, uskoro ćemo brojni biti u stanju raditi postkvantnu znanost. Ona je već prisutna, ali ne široko, još se ne uči na fakultetima, ali mi koji smo u prvoj liniji to znamo, već poznajemo i postkvantne tehnologije. Dakle, nema nikakve diskusije o tome da znamo prebaciti iz Geneve u Lausanneu, dakle telemanifestirati (= 'teleportirati'), recimo, cijele molekule ili jednostavne viruse, i možemo to raditi i negdje drugdje. To sve već postoji, međutim razviti to na nivou čovjeka nešto je drugo. E sad, sve te uvide povezati s molitvom i kolektivnom duhovnosti, pa treba tzv. vremena. Ili više svijesti J

SVJETLOST: Imate li posebnu poruku za čitatelje Svjetlosti?

PAVUNA: Imam, da. Nije lako osobama koje ne poznaju suvremenu fiziku, biologiju i metafiziku, koja je ponekad na raspolaganju i na internetu, razumjeti sve što sam ovdje iznio. Međutim, i meni je trebalo otprilike 45 godina da dobijem nekakve uvide, a znam da i dalje ne znam sve, daleko od toga. I to je u redu. Međutim, ono što je važno jest osobni, duhovni razvoj. Možete čitati knjige, skanirati internet, dobiti informacije ... ali to nije dostatno. Svatko treba naučiti moliti, meditirati, kontemplirati i shvatiti da je nauk Isusa Krista stvarno - da tako kažemo našim današnjim rječnikom - izuzetna, pozitivna duhovna tehnologija. Na primjer, o tome sam držao predavanja i svećenicima i razgovarao sam s vodećim teolozima u Crkvi. Meni dozvoljavaju da koristim takve izraze jer polazim sa stajališta manifestacije i fizike, što je u redu. Međutim, ako vas netko hoće inspirirati mora prije svega pročistiti sebe. Dakle, oprost, ljubav, čišćenje duha su važni. Izvan svake sumnje. Po Isusu. A te 'tehnologije' možete naučiti. Da vam dokažem koliko je to istina. Pretpostavimo da nastavimo ubrzavati razvoj čovječanstva. Mi ćemo sasvim sigurno, na skali od 3.000, 5.000 ili 10.000 godina manifestirati i levitaciju i telemanifestaciju, što god hoćete. Imat ćete habitate gdje ćete mislima temperaturu i okoliš kontrolirati. Sve će biti idealno u tom materijalno-tehnološkom smislu. Ali, vidite, to sve nam neće dati - Ljubav u srcu. Hoću reći, koliko god mi dizali tehnologiju, koliko god mi radili tehno-rajeve, putovali cijelim svemirom, radili ovo, radili ono, neee, to je sve ipak ''zumba-njumba''. Esencija čovjeka je Svijest i Ljubav, spoznati sebe, oprostiti sebi i svima drugima, prihvatiti se kakvi jesmo i onda iz te pozicije ljubavi dijeliti ljubav s drugima. Voljeti dragoga Boga i ovaj svemir-manifestaciju i bližnjega svoga i zaživjeti ljubav u akciji. A da ne ostanete nekakvi filozofsko-pasivni, zahtijevam od svakog čitatelja koji ovo pročita da učini barem jedno dobro djelo. Pomozite nekoj bakici, ili kupite poklon vašoj dragoj, ili, molim vas, operite mami posuđe. Ili nekog siromaha nahranite. I od sada nadalje nastavite živjeti kako je rekla majka Tereza: 'Činite male stvari velikom ljubavlju.' A ako ste talentirani znanstvenik sve ćete shvatiti i sve će vam se posložiti. Jednako tako ako ste veliki glazbenik ili veliki športaš, komponirat ćete remek-djela i osvajati medalje. Eto, puno vas sve volim, blagoslivljam i uživajte u višoj svijesti ovog trećeg milenija. Sve vas ljubi radostan sluga Božji, Davor Pavuna iz Švicarske.

SVJETLOST: Hvala Vam na ovom inspirativnom intervjuu. I Vama također želim puni Božji blagoslov i uspjeh u Vašem plemenitom radu na ljubavi i istini.

Autor: Z.S.
Photo: Dnevno.hr
Datum: Petak, 20 Rujan 2013 21:12

To je početak divnog prijateljstva

2013-11-20T12:54:00.001-08:00

Dr. Miriam Ban v. d. ravnateljice rovinjske bolnice

Objavljeno: 20.11.2013 | 15:56

Zadnja izmjena: 20.11.2013 | 16:22

0 komentara

Upravno vijeće rovinjske Bolnice za ortopediju i rehabilitaciju "Prim. dr. Martin Horvat" ja za v.d. ravnateljice imenovalo dr. Miriam Ban, specijalisticu fizikalne medicine i rehabilitacije. Dosadašnja predsjednica Stručnog vijeća bolnice i rukovoditeljica odjela za pacijente austrijske osiguravateljske kuće AUVA naslijedila je dugogodišnjeg ravnatelja dr. Borivoja Čukca, koji odlazi u mirovinu.
Fizikalnu terapiju u rovinjskoj bolnici godišnje koristi više od dvije tisuće pacijenata iz cijele Istre, a preglede zbog trauma i tegoba obavi nekoliko desetaka tisuća pacijenata. No, bolnica je zbog nedostatnih sredstava za investicije dotrajala. Prostori za fizijatriju, bazen i smještajni objekti traže ulaganja za koja bolnica bez jakih partnera nema sredstava.
Za njenu opstojnost najzaslužnija je suradnja s osiguravateljskom kućom AUVA, započeta još 1972. godine. U bolnici je, naime, 90-ih godina prošlog stoljeća ukinut kirurški odjel, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je smanjio broj financiranih kreveta na tek 36, pa joj je AUVA postala glavni partner.
AUVA je financirala rekonstrukciju jednog odjela bolnice sa 100 kreveta, pa svakog ljeta na rehabilitaciju i oporavak u Rovinj dovodi oko 800 pacijenata, mahom stradalih u prometnim nesrećama ili na radu. U suradnji s austrijskim osiguravateljima do sada je tako u rovinjskoj bolnici boravilo više od 22 tisuća pacijenata.
Zbog dobrih iskustava Županija je, kao vlasnik dotrajale bolnice čiji je puni kapacitet gotovo 300 kreveta, pred nekoliko godina najavljivala sličnu suradnju s drugim europskim osiguravateljskim kućama.
Osnivanje bolnice kao morskog lječilišta davne 1888. označava se i kao početak rovinjskog turizma. Budući da se 20-hektarski bolnički kompleks nalazi na zaštićenom poluotoku okruženom morem, s prekrasnom pješčanom plažom, u gradskim planovima se spominje i kao glavni resurs za razvoj cjelogodišnjeg zdravstvenog turizma. Zbog toga se nekoliko puta najavljivalo i raspisivanje međunarodnog natječaja za ulaganja u obnovu bolnice, a potom i da će se novac za tu svrhu pokušati dobiti iz europskih fondova. (A. POKRAJAC)

Pošalji mailom Ispiši

Lica straha

2013-10-06T04:03:00.001-07:00

Lica straha

by Velimir Gašparić on Kol 1, 2013 • 16:30 Nema komentara

Unatoč strahu kao najdestruktivnijoj sili na ovoj planeti, u današnjem društvu strah je prihvaćen, smatran i njegovan ne samo kao nešto dobro, već i kao prijeko potreban za naš opstanak. No, što je to strah, odakle dolazi i koji su negativni razmjeri djelovanja straha, skoro da se nitko nikada ni ne zapita.

Strah kao temelj današnjeg društva

Da strah skoro pa u potpunosti upravlja današnjim čovjekom, a samim time i društvom, jasno je vidljivo na svakom koraku, jer ako malo bolje promatramo same sebe, vidjet ćemo da je strah skoro pa uvijek temelj našeg djelovanja ili nedjelovanja, no, pošto strah nosi mnoge maske i dolazi u mnogo oblika, za većinu ljudi on ostaje neprepoznat. Strah se može javiti kao strah od neuspjeha ili pak ismijavanja, strah od različitosti ili pak kao strah od neuklapanja, strah od gubitka, strah od novog, strah od siromaštva, bolesti, smrti… sram, osuđivanje, nelagoda, briga, strepnja, napetost, fobija, mržnja, nasilje… samo su neka od lica/maski te različitih manifestacija straha.

Primjerice, Sram je tek strah od neuspjeha i ismijavanja. Osuđivanje je strah od različitosti. Nelagoda je strah od neuspjeha i osuđivanja. Briga je mješavina straha od neuspjeha i ismijavanja. Strepnja je strah od osuđivanja, neuspjeha, ismijavanja… Napetost je manifestacija brige, straha od neuspjeha, ismijavanja, osuđivanja… odnosno svaki strah satkan je i u sebi sadrži potencijal manifestiranja svih vrsta i oblika strahova, bilo da se radi o strahu od neuspjeha, ismijavanja, različitosti, neprihvaćanja, gubitka, bolesti, smrti ili pak srama, osuđivanja, nelagode, brige, strepnje, napetosti, mržnje, nasilja… svaki strah ima potencijal svih vrsta i oblika strahova, i što je najgore, svaki taj strah postaje temeljem naših izbora i djelovanja.

“Strah je put na tamnu stranu: Strah vodi prema ljutnji, ljutnja vodi prema mrznji, mrznja vodi prema patnji.” -Master Yoda

Ako je strah temelj našeg izbora te samim time djelovanja, kuda nas vodi taj izbor, jer svako djelovanje iz straha na kraju će manifestirati novi strah. “Strah rađa strah.” – Kontrolu i moć nad drugima želimo iz straha, a kada steknemo kontrolu i moć, tada živimo u strahu od gubitka te moći. Oni koji manipuliraju, manipuliraju iz straha, oni koji su manipulirani, manipulirani su pomoću straha.

Dakle svaki izbor koji je temeljen na strahu na kraju će stvoriti još straha, iliti još nelagode, nerazumijevanja, osuđivanja, brige, strepnje, napetosti, fobije, mržnje, nasilja, ratova…

Moramo znati da strah nije zaštita od neugodnih događaja, nasilja i ratova već upravo njihov uzročnik. Svo zlo ovoga svijeta ukorijenjeno je i proizlazi iz straha, ne obrnuto. Iz straha se borimo za slobodu i mir, dok je sam “strah” nasilje i ropstvo, iz tog razloga je i sam Platon rekao: “Od slobodnog čovjeka(dakle slobodnog od straha-iluzija) ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek i u zatvoru je slobodan”.

Strah je iluzija (umotvorina)

Ne znam dali ste primijetili, ali ono što je zajedničko i što na kraju krajeva čini svaki oblik straha, je misao. Misao koja se nikada ne temelji na onom što je, već na onom što bi moglo, ponavljam, MOGLO biti. Dakle strah je tek proizvod naše mašte, naših misli i vjerovanja u misli.“Strah se ,,hrani,, našom vjerom u njega. Strahu je potrebno da vjerujemo u ono što nam priča, u što nas uvjerava”.

Will Smith je to lijepo objasnio u svom novom filmu “After Earth” rekavši: “Strah nije stvaran. Strah jedino postoji u našim mislima o budućnosti. Proizvod je naše mašte, nečega što ne postoji niti je ikad postojalo. Strah je vrlo blizak ludilu.” te dodaje, ali opasnost, opasnost je stvarna, ali strah, strah je iluzija.

Mnogi ljudi vjeruju kako je strah potreban za preživljavanje, da nas zaštiti od opasnost, ali činjenica je da mi strah baš i neće mnogo pomoći kada se nađem oči u oči sa medvjedom, jer je strah upravo ono što će me u potpunosti paralizirati mentalno i fizički, čime ću postati laki plijen. Da, opasnost je stvarna, iz tog razloga trebamo biti u potpunosti svjesni opasnosti, a ne u strahu od opasnosti čime ćemo se naposljetku dovesti u još veću opasnost. Ne trebamo se bojati da bismo znali posljedice nekog čina i izbjegli ga, već trebamo biti svjesni opasnosti tog čina.

Meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i pristajanja.

Meša Selimović

.

.

·                                 “Onaj tko prevlada svoje strahove biti će istinski slobodan” ~ Aristotel, Florilegium, Joannes Stobaeus

·                                 “Pobjeda nad strahom je početak mudrosti” ~ Russell, An outline of intellectual rubbish (1943.)

·                                 “Učinite ono čega se bojite i strah će sigurno nestati” ~ Emerson, Heroism (1841.)

·                                 “Strah od ljubavi jednak je strahu od života, a oni koji se boje života, već su napola mrtvi” ~ Russell, Marriage and Morals (1929.)

·                                 “Život zahvaćen strahom ne može se nazvati pravim životom. Ne zna se za koliko, ali za koliko god bilo, makar za dlaku, strah je bliži umiranju nego životu.” ~ Ivan Aralica, Duše Robova

·                                 “Nije da se nešto ne usuđujemo napraviti zato što je teško, nego je to teško zato što se ne usuđujemo to napraviti” ~ Seneka

·                                 “Prva dužnost čovjeka je da pokori strah” ~ Carlyle

·                                 “Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje” ~ Ivo Andrić

·                                 “Tko sije strah, više se sam plaši; to je sudbina tiranije.” Latinska poslovica

·                                 “Često zbog straha pred nekim zlom upadamo u još veće zlo.” Nicolas Boileau

Samopromatranje

2013-09-09T09:36:00.001-07:00

Vidjeti Jasno – Čudesna Moć Samopromatranja

by Velimir Gašparić on Kol 19, 2013 • 16:11 5 Komentara

Svatko od nas posjeduje čudesnu moć koja, u većini slučajeva, neprepoznata leži u nama, dostupna u svakom trenutku našeg života a opet tako rijetko korištena. To je moć promatranja, svjedočenja i sagledavanja. Iako se na prvi pogled čini kao da je riječ o potpuno pasivnoj i neučinkovitoj aktivnosti, s obzirom na činjenicu da se promatranjem ne postiže nikakva značajna vidljiva promjena ili pomak u onome što se promatra, zbog čega ju ujedno mnogi tako olako odbacuju i zanemaruju, pogledamo li malo dublje, vidjet ćemo da je promatranje jedna od naših najneposrednijih moći.

Primjerice, uzmimo da sami želite iz prve ruke otkriti kakav je čovjek vaš novi susjed. Kako ćete to najbolje učiniti? Ako po strani ostavite upoznavanje, prilikom kojeg vam on nudi svoju sliku o sebi i tračeve drugih koji vam opet nude njihovu sliku o njemu, postat će vam jasno da je vjerojatno jedini autentični način da to učinite promatranje, zar ne? No, da biste to mogli, najprije morate odvojiti malo vremena i svoju pozornost usmjeriti na objekt vašeg promatranja. Kad biste ga promatrali u njegovim svakodnevnim situacijama i načinu na koji živi svoj život, uskoro biste došli do mnogih zanimljivih otkrića i spoznaja o tome kakav je on kao čovjek, kako se odnosi prema svojoj djeci, kakav je suprug, koje su mu sklonosti, zašto radi određene stvari na način na koji ih radi itd. Sve te stvari bi vam postale jasne same od sebe, jednostavnim činom pozornog promatranja. Ono što bi proizašlo kao posljedica svega toga bilo bi jedno dublje i neposredno razumijevanje njegovog karaktera. Ili, da biste mogli razumijeti, primjerice, kako motor od auta funkcionira, morate najprije promatrati kako njegovi sastavni dijelovi i njihova međusobna povezanost sačinjavaju jednu homogenu međuovisnu cjelinu. Dakle, štogod promatrali, krajnja svrha i smisao svakog promatranja je nedvojbeno i neposredno razumijevanje i shvaćanje. Takvu vrstu promatranja, pri kojemu smo u stanju na temelju opažanja izvanjskih objekata i pojava kao i odnosa među njima donijeti neposredni zaključak o nečemu, možemo nazvati objektivnim, izvanjskim ili pojavnim promatranjem. Sada, kada bismo na jednak način, koristeći istu dozu znatiželje, preusmjerili svoju pozornost od vanjskih pojavnih oblika na same sebe i svoje ponašanje, što bismo otkrili? Koja je zapravo uloga i smisao promatranja samih sebe i što to uopće znači promatrati sebe? Kako se to radi?

Primjerice, uzmimo da na brzinu režete kruh i pritom se porežete. Ako je to jednokratni slučaj, osim što ćete vjerojatno opsovati, jaukati, previjati se od boli i zaviti ranu, ta situacija će proći samo tako, nezapaženo od strane vas. Međutim, ako se porežete i drugi put, bez promatranja samih sebe i vaših vlastitih postupaka, vi ćete opet psovati, jaukati i ponovo zaviti ranu i tako se nehotice nesvjesno nastaviti ozljeđivati unedogled. No, jednom kad zastanete i svoju pozornost usmjerite na razloge zbog kojih se to dogodilo, postat će vam jasno da se to dogodilo zato što ste se žurili, zar ne?! Jednom kada vam to postane jasno, vi sada nedvojbeno znate gdje leži uzrok vašeg problema, jer ste to osvijestili! Čin samopromatranja je ono što dovodi iskru svjesnosti u mrak automatizma i navike i rastvara ga. Jer, jednom kad ste nešto osvijestili, to vam trenutačno daje moć da izaberete drugačiji ishod, da postupite drugačije, da sagledate razloge zbog kojih se nešto događa i da zaustavite slijepi stroj navike koji se neprestano vrti u beskonačnom krugu. To je taj trenutak jasnoće koji vas navodi da preispitate svoje postupke. U tome leži moć promatranja. Ali ono što je toliko zapanjujuće u svemu tome je činjenica da to nije nešto oko čega se vi morate naprezati, to nije nešto što trebate naučiti, zaslužiti ili dosegnuti dugogodišnjom praksom, jer nešto je u vama VEĆ svjesno svega što se dogodilo, kao i razloga zbog kojih se to dogodilo, sve je tu ispred vas. Vi samo trebate pogledati prema tome i sve postaje savršeno jasno. Takvu vrstu “gledanja”, kojom se promatra ono što je prostom oku nevidljivo ali ipak je moguće opaziti u nekom obliku, kao koncept, misao ili osjet, možemo nazvati unutarnjim, nepojavnim promatranjem. Takvim promatranjem ćete ubrzo doći do jednog zanimljivog otkrića – uvidjet ćete da u vama postoje barem dva identiteta koja “dijele zajednički prostor”, dvije razine vas – onaj površinski koji postupa automatski sljedeći misli i djelujući prema naučenome, u skladu s društvenom uvjetovanošću, drugim riječima, ego ili osobni identitet, i onaj dubinski, koji sve to sagledava i promatra sa distance. Ali također, u tom promatranju vam se istodobno otkriva i nevidljiva, nečujna prisutnost onoga što je tu ranije od svih njih a svjesno je i jednog i drugog, onoga što jednostavno gleda sve drugo, ali samo ne može biti viđeno niti opaženo. Promatrajući na ovaj način svoje reakcije, svoje postupke, svoje misli, vi svjetlošću svoje svjesnosti, svojom pozornošću, obasjavate i rasvjetljavate kao pojavno sve ono što u suštini niste vi! Jer, sve ono što ste u stanju primijetiti kao neku vrstu pojave unutar sebe samih, podrazumijeva da mora postojati određeni međuprostor između vas koji promatrate i onoga što promatrate. Vi morate biti iza svega toga kako bi se to moglo pojaviti pred vama. Dakle, vidjeti jasno i nedvojbeno ono što niste vi je vjerojatno i najizravniji način da dođete do spoznaje o tome tko ili što vi jeste. Jer, krajnji zaključak do kojeg jasno dolazite promatranjem je taj da u konačnici ne možete uperiti prstom prema tome što vi jeste, s obzirom da se sve što primjećujete pojavljuje vama i nalazi ispred vas, dok ste vi uvijek u pozadini, stojeći na izvoru svakog opažanja. Jasno vam je samo to da ono što vi jeste ne može biti pojava i da to samim time ne može biti shvaćeno i obuhvaćeno umom. Najbolje što um može pokušati je naslutiti što bi to otprilike moglo biti, ali ništa više. I to je sasvim u redu. Što je najbolje od svega, uopće nije niti važno da to bude shvaćeno mentalno, umom, jer je to izvan njegovog dosega. Potpuna i čista spoznaja onoga što jesmo može biti doživljeno tek srcem, kao posljedica neposrednog i nepojavnog promatranja.

Vidjet ćete da je promatranje vrlo jednostavna i prirodna pojava koja ne zahtijeva da se zadovolje nikakvi posebni preduvjeti da bi se ono moglo dogoditi. Sve što je u suštini potrebno za promatranje je pozornost, ona iskrena znatiželja i otvorenost da se nešto razumije i shvati, a sve ostalo dolazi samo od sebe. U početku se može činiti da su za promatranje neophodni mir i tišina. I naravno, dok se za neke specifične situacije to doista pokazuje istinitim, kao i činjenica da se najkvalitetniji uvidi uistinu stječu u dubokom miru i tišini, ipak, samo promatranje kao takvo ne ovisi o posebnim okolnostima, jer to nije isključivo fizički čin. Promatranje ide ruku pod ruku s bivanjem. Ono što je toliko fascinantno oko promatranja je da ono nakon određenog vremena prestaje biti nešto što “vi činite” svjesnim naporom, nego postaje nešto što “vi jeste”, prirodan način bivanja. Vi shvaćate da ste vi promatrač, pristupna točka preko koje se promatranje događa.

Stoga, koristite tu svoju bogomdanu moć da biste otkrili istinu o tome tko ili što vi jeste. Jednostavno promatrajte. Kad kažem promatrajte, pod time ne mislim na tek povremeno izdvojeno promatranje pojedinačnih objekata ili situacija, nego štoviše, promatranje svega – budite promatrač života! Promatrajte sebe, svoje reakcije, ponašanje, postupke, promatrajte druge, promatrajte samu svijest i način na koji se ona izražava u različitim situacijama, na koje se sve načine ono nevidljivo i nečujno pojavljuje i odražava u vidljivome, primjerice, kako se Ljubav manifestira u pojavnome preko promatranja odnosa među živim bićima općenito, ljudima, životinjama, biljkama, kao i što se događa kao posljedica nedostatka izražavanja te iste Ljubavi… Promatrajte načine i modalitete na koje se život odvija, promatrajte prirodu, njezine cikluse, jednostavno, gledajte bez ikakvih unaprijed stvorenih očekivanja ili želje da ćete vidjeti bilo što određeno – samo promatrajte, opažajte sve što možete opaziti, razvijte stav tihog nepristranog svjedočenja, promatranja u pozadini svega što vam se na površini događa u svakodnevnom životu s jednostavnom željom da shvatite neposredno, da vidite za sebe. Budite prisutni u svemu što vam se događa, naravno, ali također, istodobno dok se to događa budite svjesni da ste vi oni koji sve to promatraju sa određenog odstojanja. Čin promatranja se ne bi trebao pretvoriti u neku vrstu zadatka koji treba izvršiti, to ne smije ni u jednom trenutku biti shvaćeno kao obveza, jer u tom slučaju gubi svoj smisao i postaje kontraproduktivno. Moć promatranja je toliko prirodna, univerzalna i svojstvena svemu što je svjesno da se i ego vrlo često njome koristi. Međutim, glavna razlika je u tome što ego promatra samo onoliko koliko mu je to potrebno da bi preko tog promatranja ostvario neki određeni cilj, ali nema interesa u samom promatranju kao takvom, on ne ide za dubljim razumijevanjem onoga što vidi. Upravo je zbog toga neophodno da promatranje koje za svrhu ima otkrivanje istine bude nepristrano i lišeno prosuđivanja.

Unutar tog “promatranja zbog samog promatranja”, pojavit će vam se sami od sebe neki od najdubljih uvida o tome tko vi jeste i što je sve ovo, ovaj život, o čemu se tu zapravo radi. U trenucima tišine, što je najzanimljivije, u onim trenucima u kojima vam se čini da mentalno ništa niste niti razumijeli niti shvatili, dogodit će se jedno dublje spontano otvaranje i neposredni bljesak razumijevanja koji će vam otkriti istinu o mnogim stvarima. Uvidi nakon kojih u vama neće biti nikakve sumnje, uvidi koje vam nitko drugi neće morati potvrditi da biste ih prihvatili kao istinite, jednostavno ćete znati. ZNATI ĆETE SVOJIM BIĆEM! Shvatit ćete da je sam život vaš najveći guru, vaš najveći učitelj i da vam jedan trenutak neposrednog pozornog promatranja može donijeti više razumijevanja nego čitanje na desetke duhovnih knjiga. Osluškujte i gledajte što vam preko života vaše biće govori, što vam želi pokazati, što je tu čega se treba prisjetiti u svemu tome. Jer to se događa u svakom trenutku, neprestano, u svakoj situaciji imate priliku vidjeti i potvrditi sami sebi tko ste vi, prisjetiti se, rasti u sve dubljem razumijevanju samih sebe, sve vas na neki način usmjerava prema vama samima. Vi jedino trebate biti otvoreni prema tome.

Moć koja proizlazi iz čina promatranja nije ona vrsta moći koja daje kontrolu nad situacijama, događajima i drugim ljudima, moć da utječemo na njih ili da ih mijenjamo – naprotiv, to je moć koja daje trenutačno i jasno viđenje svega onakvim kakvo ono uistinu jest. Ono što je toliko moćno u tome je duboko razumijevanje uslijed kojeg se MIJENJAMO MI SAMI, a to je najsnažnija promjena koja se može dogoditi i jedina koja je uistinu važna. Jednom kad vidite jasno, više niste zavedeni iluzijom, ne uzimate više lažno za istinito i samim time više ne djelujete iz lažnog. Jasno viđenje vas vodi izravno do korijenske spoznaje o tome zašto se i kako nešto događa ili pojavljuje. Vidite suštinski, nesmetano i jasno ispod površine, u sebi i drugima odmah uočavate i razumijete skrivene motive i temeljne razloge iz kojih proizlaze određene akcije, namjere, odluke, postupci i djela. Vaša moć zapažanja postaje toliko izoštrena da gotovo ništa ne može proći nezapaženo na monitoru vaše svjesnosti. Nekako, vi ste toliko čisti, da vam sve što je pojavno, što se, premda oku nevidljivo, na neki način može zapaziti, u obliku najsuptilnijih misli, najnezamjetnijih osjećaja, senzacija, više ne može promaknuti, kad se nešto pojavi, vi ćete biti tamo da to zapazite! I to viđenje vas stavlja u poziciju moći da postupate u skladu s istinom onoga što vidite – a to je vrhunska moć. Moć da djelujete iz suosjećanja, iz Ljubavi, iz istine je jedina istinska moć, koju također još možemo zvati i mudrošću, dok je korištenje sile kao izraza moći samo dokaz neznanja, nemoći i straha jer proizlazi iz opiranja prirodnom tijeku života.

Razlog zbog kojeg je toliko važno znati i zbog kojeg se toliko naglašava potreba posvješćivanja svog istinskog identiteta kroz pitanje “Tko sam ja?” je taj što jasno viđenje i spoznaja prirode toga što mi jesmo neminovno određuje način na koji djelujemo i živimo. Naš život postaje na neki način provjera, potvrda tog prepoznavanja. Ono što jesmo se očituje i može biti prepoznato jedino u načinu na koji jesmo.

Nastavlja se…

http://novavizija.blog.hr

Tags: buđenje, duhovnost, sadašnji trenutak, svijest, um

Previous post'Domovina' - Prerušeni vuk za one koji ne obraćaju pozornost na bitne stvari

5 comments

Kruno says:

Kol 19, 2013

Odgovori

“Samo pokušajte da svjesno hodate nekoliko koraka, i vi ćete uočiti razliku – ljepotu, radost i opuštenost u svjesnom hodanju. Vaše čitavo tijelo je u skladu sa egzistencijom. Svjesnost vas povezuje sa egzistencijom. Nesvjesnost vas zatvara u vaš suženi prostor. U nesvjesnosti nemate nikakvu povezanost sa egzistencijom.
U svjesnosti ste u odnosu sa cjelinom – od najmanje travke do najveće zvijezde udaljene od vas milionima svjetlosnih godina.” Osho

“Zapamtite jednu stvar: meditacija znači svjesnost. Sve što radite svjesno je meditacija. Djelovanje nije u pitanju već kvalitet koju unosite u to djelovanje. Hodanje može biti meditacija, ako hodate budno. Sjedenje može biti meditacija, ako sjedite budno. Slušanje cvrkuta ptica može biti meditacija, ako slušate svjesno. Čak i slušanje unutarnje buke vašeg uma može biti meditacija, ako ostanete pribrani i posmatrate.
Čitava stvar je u tome: osoba se ne treba kretati uspavano. Tada sve što radite je meditacija.” Osho

Kruno says:

Kol 19, 2013

Odgovori

…po običaju, vrlo poučan tekst i dobra tehnika Nove vizije za razvijanje svjesnosti… ego je najbolje sagledati tehnikama ega a jedna od njih je tehnika samopromatranja gdje postoji promatrač-svjedok… osobno više zastupam stanje čiste svjesnosti-meditacije gdje nema potrebe za promatračem; biti svjestan svega svakog trenutka , a dok je svjesnost prisutna, biće je u stanju meditacije….

Matrix i programiranje osobnosti

2013-08-11T01:15:00.000-07:00

Matrix i programiranje osobnosti

Psiholozi govore da postoji samo jedan mali broj onoga što oni nazivaju arhetipske „osobnosti“. Neki kažu da nema više od 12 osnovnih. Švicarski psiholog, Carl Gustav Jung, pokušavao je spojiti te arhetipove sa genetičkim nasljeđem i vjerovao je da su oni instinktivni. Rekao je da se mi rađamo s takvim modelima koji čine našu imaginaciju i prave je „jednim dijelom ljudskom“. On je smatrao da su arhetipovi tijesno vezani za naša tijela. Jung je identificirao 70 ovih modela u svakoj kulturi i periodu ljudske povijesti, i otkrio da su oslikavali potpuno iste arhetipske „zakone“ u svim slučajevima. Pretpostavio je da neka „Univerzalna svijest“ stoji iza svega toga. Ljudi nemaju neke posebne, niti osobne, nesvjesne umove i umjesto toga dijele jedinstvenu Univerzalnu svijest, rekao je Jung. Ono što mi zovemo svjesni um u njoj je ukorijenjen, vjerovao je, i po njemu - um je i oblikovan prema univerzalnom modelu.

Rekao bih da ovi arhetipski modeli predstavljaju softverske programe. Jung je rekao da se osobne karakteristike nasljeđuju i da su blisko povezane sa tijelom. Jesu, povezane su kroz DNK. To su modeli koji nas, po njemu, čine „dijelom ljudskim“ - ljudski softverski program. Poput svega u ovoj realnosti, „ljudsko“ je računalno tijelo, a ne osoba koja mi stvarno jesmo.

PSIHIJATRI I HIPNOTIZERI

Psihijatri i mainstream terapeuti koji proučavaju ljudski um su kao računalno-tehnička podrška, a hipnotizeri reprogrameri. Oni se ne bave Neograničenom sviješću, već računalnim „umom“. Neograničena svijest je Sve Mogućnost, ali ljudi ipak spadaju u nekoliko osnovnih arhetipskih osobnosti. Kako je to moguće? Zvuči kontradiktorno, dok ne shvatimo da imamo pred sobom dva veoma različita tipa. Jedan je Neograničena svijest, a drugi računalni program.

S obzirom da se ti programi prenose putem DNK, naredne generacije ne moraju razvijati iste karakteristike i odgovore. Kao i kod nasljedne bolesti koju neka djeca dobiju a neka ne, programi osobnosti sjede pritajeni sve dok ih nešto ne potakne. Osviješćena osoba može da nadiđe naslijeđene tendencije dobrim razumijevanjem Neograničene svijesti, ali kod neosviješćene, koja slijedi program, može doći do naslijeđenog odgovora. To se događa kod raznih vrsta strahova, fobija i karakternih osobina za koje se čini da nemaju objašnjenje u onome što se događalo u životu te osobe od rođenja. To može biti strah od pasa, iako vas pas nikada do tada nije napao, strah od letenja, iako nikada prije toga niste letjeli, strah od vode, iako sa njom nikada niste imali loših iskustava. Svi mi možemo napraviti beskonačnu listu sličnih primjera kod sebe i drugih – reakcija koje nemaju nikakvo logično objašnjenje. One su naslijeđen program ukorijenjen u DNK i svaki put kada nam se dogodi nešto od velikog značaja, mi bilježimo podatke sa kojima se sljedeće generacije možda moraju nositi ili iz kojih mogu izvući korist. Ja bih rekao da mnoge od reinkarnacijskih uspomena („Bio sam ovo ili ono u prethodnom životu“) dolaze iz podataka zapisanih na DNK disku. Naslijeđeno programiranje je jedno od mogućih objašnjenja zbog kojih su mnogi ljudi regresijom dovedeni u „prošli život“, otkrili da su neka iskustva njihove prethodne „inkarnacije“ simbolizirana u karakteristikama njihovog tijela. Neko kome je presječen grkljan (ili posjeduje program koji nosi neko takvo sjećanje) u „sljedećem životu“ bi mogao imati neku neobjašnjivu liniju poput ožiljka na grlu. Osoba kojoj je ruka smrskana u nekom mučenju mogla bi imati deformiranu ruku u ovom životu. To su uspomene uma i tijela koje se sadrže u programu i, najblaže rečeno, mnogo regresija u prošle živote otvara određene fajlove koji sadrže genetičku memoriju.

TRANSPLANTACIJA JE - DOWNLOAD

Jasno nam je da možemo naslijediti bolest kroz svoju DNK, ali je to mnogo više od toga. Mi, također, nasljeđujemo i misaone procese, stavove, sposobnosti i emocionalne karakteristike u programu računalnog tijela, i tada ih preuzimamo da budu naše osobne karakteristike i ono što smo mi. Ono što želim ovim reći objašnjava neke od „misterioznih“ promjena koje se dešavaju ljudima koji imaju presađene organe.

William Sheridan, umirovljeni američki menadžer cateringa, bio je u njujorškoj bolnici i čekao transplantaciju srca kada je otpočeo tečaj terapije umjetnošću da bi skratio dosadu zbog ležanja u krevetu. Njegov umjetnički rad je bio na nivou malog djeteta. Blago rečeno, William nije bio umjetnik po prirodi. Međutim, par dana nakon što je dobio novo srce, počeo je odlično crtati i slikati. Njegova terapeutkinja koja ga je pratila izjavila je: „Začuđujuće je kako mu se talent razvio“. I William je bio iznenađen.

Niko nije imao pojma odakle mu se tako iznenada stvorio talent. Dogovoreno je da ne ispoštuje uobičajenu anonimnost između donatora i primaoca organa, kao dio kampanje u kojoj je trebao ohrabriti više ljudi da doniraju svoje organe i, kao rezultat toga, upoznao je majku donatora. Tako je dobio šansu da popriča o njenom dvadesetčetverogodišnjem sinu Keithu Nervillu, burzovnom mešetaru s Wall Streeta, koji je poginuo u prometnoj nesreći.

William ju je pitao da li je Keith imao bilo kakve umjetničke sklonosti, a ona je odgovorila: „Bio je umjetnička duša. Pokazivao je interes za umjetnost kada je imao samo 18 mjeseci. Uvijek je više volio da dobije neki umjetnički materijal nego igračke.“ Nekako je William naslijedio Keithove umjetničke sklonosti transplantacijom njegovog srca. I to nije jedinstven slučaj. Postoji mnogo primjera primaoca organa koji su preuzeli neke osobne osobine i sposobnosti donatora. William je rekao da mu se osobnost promijenila i da je postao mnogo „pažljiviji i brižniji“. Ostali slučajevi koje doktori ne mogu objasniti također su zbilja interesantni.

Tako je npr. žena koja je imala užasan strah od visine postala planinar nakon što su joj presadili pluća bivšeg planinara, a sedmogodišnja djevojčica je dobila učestale noćne more o tome da će je netko ubiti nakon što su joj presadili srce ubijenog djeteta.

Čovjek koga nije interesirala glazba počinjao bi plakati svaki put kada čuje pjevačicu Sade, a sve se počelo događati od kada je dobio srce jednog njenog obožavatelja.

Jedan odvjetnik je iznenada počeo žudjeti za „snickers“ čokoladicama nakon što je dobio srce četrnaestogodišnjaka koji ih je obožavao.

Tipičan primjer ovog procesa je i žena koja je bila homoseksualna, a koja je postala biseksualna nakon što joj je presađeno srce tinejdžerke.

Ovo su samo neki od ogromnog broja primjera, ali je medicinsko mišljenje generalno skeptično po pitanju karakternih osobina i sposobnosti koje se presađuju organima. Međutim, medicinsko mišljenje je skeptično po pitanju svega što se ne uklapa u verziju realnosti u koju smo isprogramirani da vjerujemo. Skepticizam dolazi od nedostatka razumijevanja i potrebe da se obrani status quo – radi neznanja o toj temi.

„Moderna“ medicina je još uvijek u kamenom dobu u usporedbi s onim što još treba saznati. Ono što se događa u tim primjerima transplantacije je jednostavno. Što više o tome znam, sve mi je jednostavnije. Sve što je genijalno jednostavno je u svojoj suštini kada se ukloni veo kompleksnosti.

Na trenutak ostavite po strani očiglednu kompleksnost organa, moždanih stanica, zida želuca i plućnog tkiva (koji su svi zapravo energetske tvorevine sa svojim jedinstvenim frekvencijama) i obratite pažnju na jednostavnu istinu koja stoji iza svih njih. Tijelo je biološko računalo koje neprestano skladišti i obrađuje informacije. Iz ove perspektive, ono što se događa s pacijentima koji su imali transplantaciju je očigledno: presađen organ sadrži mentalne i emocionalne programe donatora i njegove stanice DNK. Ona, pak, sadrži elektrokemijske i energetske osobine – njihov „tip osobnosti“ - i sadrži informacije (naslijeđene, razvijene i one dobivene iskustvom) koje nazivamo „sposobnostima“ i „stavovima“.

Nakon implantacije, ta informacija se „downloadira“, tj. skida, poput softvera, u biološki računalni sustav primatelja, uključujući i njegovu auru. S toga, programi tipova osobnosti i sposobnosti postaju dostupni primatelju i, kao u primjeru Williama Sheridana, oni počnu iznenada crtati i slikati onako kako ranije nisu znali.

Credo Mutwa, čuveni Zulu šaman u Južnoj Africi, pričao je da su u vrijeme kanibalizma u južnoj i centralnoj Africi imali striktno pravilo da nesretna žrtva mora biti skuhana na jakoj vatri. Oni su znali iz iskustva (koje se baziralo na folklornim pričama) da ukoliko tijelo nije dobro kuhano, ljudi koji bi pojeli žrtvu „postali bi ona“ i preuzeli bi njenu osobnost. Kuhanje uništava stanice ili disk pogon i sprječava proces „downloada“ tokom konzumiranja – slično zagrijavanju mikroprocesora dok njegovi vodovi ne pregore.

Da li ljudi, ako jedu sirovo životinjsko meso, postaju slični i životinjama? Mora biti da je tako. Čak i neki u medicinskim krugovima, ono malo njih sa otvorenim umovima koji su imali potrebu da naprave istraživanje, vide ovdje neku vezu. Gary Schwarz, profesor neurologije, psihijatrije i kirurgije na Sveučilištu u Arizoni, vodio je tim koji je istraživao ovaj fenomen transplantacije. Proučili su 70 slučajeva u kojima je profesor smatrao da postoji mogućnost da su sposobnosti i karakterne osobine prenesene presađivanjem organa. On kaže: „Kada se organ da primatelju, informacija i energija koje su pohranjene u organu se prenose njemu. Teorija se odnosi na svaki organ koji ima stanice koje su međusobno povezane. To može biti bubreg, jetra, pa čak i mišići. Priče do kojih smo došli su veoma uvjerljive i potpuno konzistentne.

VAŠE TIJELO NIJE - VI

Sve rečeno je od ključnog značaja da bismo zaista razumjeli tko smo, kao i naš kolektivni križ. Ono što mi nazivamo ljudskom rasom, živi u najfundamentalnijem nerazumijevanju. Ona ne zna tko je, a bez te osnovne koordinate sve ostalo je poremećeno.

Identificiramo ono što jesmo s biološkim računalom i elektrokemijskim procesima koje nazivamo „mislima“ i „emocijama“. To nije ono što jesmo, već „računalni program“.

Kada razmišljamo ili osjećamo, potičemo elektrokemijske procese u mozgu i tijelu koji nastaju kao rezultat električnih signala i kemijskih procesa, što utječe na to da tijelo prenosi i ispušta određene signale. Na isti način, istinito je i suprotno: kemikalije i električna polja mogu utjecati na to da „mi“ osjetimo emocije. Zbog toga, mnogi ljudi koji žive u blizini antena za mobilnu telefoniju ili dalekovoda ili, pak, oni koji apsorbiraju određene kemikalije, mogu biti depresivni. Slično je i s mnogom djecom koja konzumiraju hranu ili napitke pune kemikalija, koja postaju hiperaktivna i imaju druge poremećaje ponašanja. To narušava elektrokemijski sistem i manifestira se kao poremećeno ponašanje.

Jedna žena u Velikoj Britaniji patila je od kliničke depresije 40 godina, nakon što su joj ugradili više zubnih plombi od žive i izašla je iz nje tek pošto su ih zamijenili i nakon što je prošla kroz program detoksikacije od žive. Za svo to vrijeme ona nije imala pojma da njena duboka i mračna depresija, koja je uključivala i par boravaka u institucijama za mentalno oboljele, zapravo, nema nikakve veze sa njom, već da je bila posljedica utjecaja žive na njen sustav računalnog tijela.

Kako je to moguće, ako izjednačimo ono što smo „mi“ s našim emocijama? Kemijski procesi ne bi trebali utjecati na to kako se osjećamo i kako mislimo ukoliko je „ja“ - Neograničena svijest – njihov jedini izvor. Ali, nije.

Oni koji su čuli svjedočanstva o iskustvima poslije smrti, znaju da sve osobe s takvim iskustvom kasnije govore o odlasku na mjesto bezgranične sreće i ljubavi, na kojem nemaju nikakvih emocija, onakvih kakve ih poznajemo u „fizičkom“ tijelu. Znam što opisuju nakon takvog iskustva koje doživljavaju na drugačiji način. To ne znači da su ljudi hladni i odbojni u neemocionalnom stanju. Upravo je suprotno.

Osjećaju neopisivu ljubav. To je emocija svojstvena ljudima koji više nisu tu. Emocije su dio računalnog softvera koji manifestira podjednako programirane odgovore koji nisu ništa drugo do elektrokemijske reakcije. Pogledajte kako živimo svoje živote širom svijeta. Mi to radimo kroz emocionalne reakcije – reagiramo u suglasnosti sa programom i stimulansom koji nazivamo „emocijom“ i „informacijom“. To je kao da ukucamo kod, pritisnemo „enter“, a softver, sadržan u DNK i celularnoj mreži, samo prati svoj program. Često taj proces ne podrazumijeva prisustvo svijesti, kao što je to slučaj kod Neograničene svijesti. Misli i odgovori dolaze iz nivoa percepcije biološkog računala.

Proučavali smo čak i koliko ljudi pati od onoga što se naziva „emocionalna zavisnost“, u kojoj postaju zavisni od kemikalija koje se oslobađaju u različitim mentalnim i emocionalnim stanjima. To može biti zavisnost od kemikalija koje proizvode depresiju, brigu ili adrenalin koji je rezultat stalnog nadmetanja ili opasnosti. Takvi ljudi konstantno manifestiraju iskustva, uglavnom podsvjesno, koja im daju „dozu“ njihove emocionalne droge po izboru. Stanični receptori koji apsorbiraju emocionalne kemikalije su oni isti koji apsorbiraju heroin ili kokain. Kada nešto iskusimo, vidimo ili čujemo, mi „reagiramo“ na to, često na način na koji bi reagirala i većina drugih.

Ljudi pitaju: koja je vaša reakcija na ovo ili ono? Zašto tako reagirate? To je upravo ono o čemu govorim: reakcija, kemijska reakcija. Skoro svaki put reagiramo u skladu s programom DNK koji nasljeđujemo i kome dodajemo naša iskustva koja nazivamo „realnošću“. Trauma koju smo doživjeli u djetinjstvu ima posebnu snagu kod programiranja naših reakcija i percepcija koje će ostati u nama čitavog života. Te reakcije se čuvaju u stanicama koje rade poput računalnih čipova. U njima su uskladišteni i naslijeđeni program i svakodnevna iskustva. Upravo ona informacija koja je pohranjena u stanicama DNK reagira na svakodnevni život na osnovu onoga kako je naše računalno tijelo isprogramirano da reagira.

Većina onoga što ljudi zovu svojim „demonima“ su, zapravo, naslijeđeni ili „downloadirani“ softverski programi koji „rade“ u računalnom tijelu. Samo ako postanemo zaista svjesni, možemo prekinuti ovaj krug i preuzeti kontrolu nad svojim životom.
U toj fazi, računalno tijelo služi svijesti kao instrument pomoću koga možete da iskusite realnost koju izaberete. Računalo više nije gospodar i mi počinjemo da živimo život, umjesto da on živi umjesto nas.

Postoji jedan „hipnotizer i trener za osobni razvoj“ u Velikoj Britaniji koji se zove Paul McKenna, koji postiže izvanredne rezultate u onome što radi. Postao je poznat, jer ima sposobnost da pomogne ljudima da pređu svojih strahova i fobija. On je prije emisije upoznao ljude koji se boje visine, paukova, letenja ili čega god, a vraćao ih je na kraju ili potpuno „izliječene“ ili im se stanje značajno popravilo. Ono što on radi je „download“ alternativnih stvarnosti na računalo i brisanje programa koji prave probleme – straha od visine, paukova, letenja... (Implantacija organa donatora, kao u slučaju gospođe koja se plašila visine, ali je kasnije postala planinarka) može izazvati sličan efekt. To je samo drugačiji način „downloada“ nove informacije u mozak – DNK.

MUŠKI I ŽENSKI PROGRAMI

Nije program samo naša „osobnost“ - to je i naš spol i naša seksualnost. Na nivou Neograničene svijesti mi nismo ni muškog ni ženskog spola, već ravnoteža oba. Najbliže se identificiramo s onim što mislimo da smo po spolu (ja sam muško, ja sam žensko) kad je to, također, elektrokemijski fenomen ili softverski program.

Britanski tisak je 2006. godine objavio priču o piletu Frikiju, koji je započeo život kao kokoška i tokom osam mjeseci je nosio jaja. Tada je „njoj“ počela rasti krijesta, počela je kukurikati u zoru i pokušavala je da se ubaci među druge kokoške.

Friki je promijenila spol mentalno, emocionalno i fizički – i postala hermafrodit! To se jednostavno dogodilo jer je „ona“, iz nekog razloga, počela da proizvodi velike količine testosterona i postala „on“.

Čitava nevjerojatna promjena spola i seksualnosti je bila prouzrokovana kemijskom promjenom. Kako „mi“ možemo biti muškarac ili žena kada kemija o tome odlučuje?

Da ponovimo, da bismo se identificirali s muškim ili ženskim spolom potrebno je da se identificiramo s računalnim programom. Ne trebamo opovrgavati da smo ovo ili ono, ili činjenicu da radimo u kancelariji, da vozimo autobus ili pilotiramo. To znači da trebamo razumjeti da to nije ono što smo mi, već ono kakvo iskustvo imamo. Ono što mi jesmo je Neograničena svijest. Obratite pažnju, također, na programiranu prirodu ponašanja kada su kemijske promjene utjecale na to da kokoška Friki počne kukurikati u zoru. Ona/on je možda pomislila: „Zakukurikat ću kada izađe Sunce“, ali, zapravo, elektrokemijski program je o tome odlučio.

Ujutro se uglavnom budim rano i dok se sunce rađa, ptice počinju pjevati. Da li neko vjeruje da su sve one imale istu takvu pomisao u isto vrijeme? Ne, nego se to uključuje u kolektivni računalni program. To je ono što se često događa ljudima kada vjeruju da imaju misli i emocije koje vode ka određenim akcijama i određenom ponašanju.

Kao što je kokoška koja se pretvorila u pijetla poželjela da se druži s kokoškama nakon kemijske promjene koju je proživjela, tako i naša seksualnost zavisi od računalnih programa koje posjedujemo i kemijskog stanja koje iz njih proizilazi.

Heteroseksualnost je elektrokemijski softverski program, kao i homoseksualnost i, ukoliko se program promjeni, kao u slučaju žene koja je bila homoseksualna pre nego što se podvrgla transplantaciji, doći će i do promjene seksualnosti. Osnovni seksualni hormoni su estrogen (ženski) i testosteron (muški). Ljudi koji žele promijeniti spol moraju primati hormonsku terapiju da bi im narasle grudi ili da bi im glas mutirao... Slično ono što se dogodilo kokoški Friki.

Period koji nazivamo pubertetom, kada kod tinejdžera dolazi do kemijskih promjena koje vode do seksualne zrelosti i sazrijevanja, također je rezultat procesa oslobađanja hormona u sustav od strane računalnog tijela. To je dio računalnog programa koji nas vodi od rođenja do starosti. Neograničena svijest se može uključiti u ovaj proces, ali ljudi koji nisu osviješćeni (većina) jednostavno slijede taj softver.

Za 4dportal prilagodio Ratko Martinović

Preneseno sa: http://www.treceoko.novosti.rs/code/navigate.php?Id=182&editionId=80&articleId=401

Prepuštanje i prihvaćanje

2013-07-19T08:09:00.000-07:00

Radost Prepuštanja I Čarolija Prihvaćanja: Sve Se Događa Samo Od Sebe!

by Velimir Gašparić on Tra 8, 2013 • 21:33 53 Komentara

Upravo je ta nemogućnost, ta nesposobnost prihvaćanja i prepoznavanja ONOGA ŠTO JEST glavni izvor patnje u našim životima!

Kad se ne opirete nečemu što jest ili nečemu što trebate učiniti nego se jednostavno predate tome,

SVE SE DOGAĐA SAMO OD SEBE!

Namaste!

Intervju s Mabel Katz

2013-06-19T09:45:00.001-07:00

Intervju s Mabel Katz: Ho’oponopono – iskustvo duboke osobne promjene

by Velimir Gašparić on Tra 26, 2013 • 11:47 Nema komentara

Razgovor s Mabel Katz, autoricom knjige „Najlakši način razumijevanja Ho’oponopono tehnike“, učenicom Dr. Ihaleakala Hew Len-a koja održava seminare diljem svijeta i uspješno potiče druge na samopromjenu prilika je da saznamo više o tehnici, načinu njenog prakticiranja i iskustvima koje može pružiti.

S Mabel Katz razgovarala Vesna Cirak Čubrić

# Zamolila bi vas da za početak kažete koliko dugo prakticirate Ho’oponopono i na koji način je ta tehnika ušla u vaš život?

O: Najprije, hvala na mogućnosti. Moj prvi Ho’ponopono seminar je bio 1997. godine i od tada prakticiram samo Ho’oponopono. Tražila sam neki lagani način. Nisam voljela dramu i patnju, rekla sam da mora postojati lakši način.

# Koliko je Ho’oponopono promijenio vas kao osobu i na koji način je utjecao na vaš život?

O: Potpuno sam druga osoba. Bila sam vrlo zatvorena osoba, jako posložena u kutije, ono život je… težak, teško je zaraditi novac, moraš teško raditi za novac, sreća je negdje izvan nas u materijalnim stvarima. Primijetila sam da što više gledam izvan sebe, unutar sebe postajem sve više nesretna. Zato što uvijek postoji veća kuća, može se zaraditi više novca ili kupiti noviji auto. To je priča koja nema kraja. Ono što me je otvorilo i promijenilo moj svijet bila je spoznaja da postoji Svemir, da postoji nešto što je spremno da nam pomogne kada mi zatražimo pomoć. Prije sam osjećala da sam sama, a to je zapravo bilo tužno i jako teško. Promijenilo me tako što sam naučila kako dobro brinuti o sebi, da stavim sebe na prvo mjesto, a shvatila sam da sam prije zapravo bila sebična. Kroz Ho’oponopono sam naučila da ako ja nisam dobro nitko nije dobro. Ali kada sam ja dobro i kada sam ja u miru, onda su svi oko mene dobro. Prije sam često ovisila o drugima i bila sam osoba koja je htjela mijenjati druge. Sve sam pokušavala uvjeriti da su oni u krivu, a ja u pravu. I znate što mi je to donijelo? Rak! I potpuno sam sigurna, da nisam otkrila Ho’oponopono, da bi već bila mrtva. Donijela sam sebi karcinom jer sam bila puna briga i jer sam bila jako uznemirena. Uvijek sam gledala izvan sebe. Kroz Ho’oponopono sam naučila da sam ja sama sebi guru, da sam 100 % odgovorna i sigurna. Po prvi put u životu bila sam potpuno slobodna kada sam otkrila da sam 100 % odgovorna. Tada sam shvatila da kada se ja promijenim, sve se mijenja. Ako sam ja nešto kreirala, ja to mogu i promijeniti. Prije toga je sve bilo frustrirajuće, čekanje da se svijet promijeni, pa ću onda nakon toga biti sretna.

# Koje je vaše najupečatljivije iskustvo zbog prakticiranja Ho’ponopono-a?

O: Imam ih mnogo! Ipak, smatram da je najvažnije iskustvo ono s mojom djecom. Nakon mog razvoda, moj bivši muž zatražio je da on ostane u kući s djecom. A to nije ono što je meni moja majka rekla da je u redu. I znala sam da ako ja odem, bit ću loša majka. Ali, prihvatila sam to! Jer sam već tada znala da Bog zna bolje. Bog nekada od nas traži da napravimo stvari koje percipiramo kao loše i mislimo da nisu u redu, a one su zapravo dobre za sve. Bila sam svjesna da moj bivši muž meni zapravo pomaže na taj način. Tako sam mogla napraviti nešto što inače nikada ne bih mogla. Djeca su mi tada imala 14 i 9 godina, sada imaju 29 i 24 godine i obojica su fantastične osobe. Nisu trebali psihijatre jer ih je majka ostavila. I tu se dogodilo upravo ono: ako sam ja u redu, svi oko mene će biti u redu. To nije: ja sam tu i žrtva sam, žrtvujem se, nego je to zapravo pokazati njima da imamo izbor u životu. Pokazati im da je važno brinuti o sebi i raditi ono što volimo u životu, jer tako oni znaju da isto tako imaju izbor u životu, da oni nisu žrtve jer djeca uče promatrajući odrasle, a ne slušanjem.

# U vašoj knjizi „Najlakši način razumijevanja tehnike Ho’oponopono“ jedna od početnih rečenica je: „Prema mom vlastitom iskustvu intelekt mora ponešto i razumjeti da bi bio voljan prepustiti se.“ Kako potaknuti Um da surađuje?

O: Dakle, moramo privoliti intelekt da surađuje jer intelekt je taj koji će odlučiti da li ćemo mi čistiti, prepustiti se i otpustiti ili ćemo uvijek biti u pravu.

Photo by Siniša Brnad

Čišćenje počinje s intelektom jer intelekt odlučuje hoće li otpustiti ili ne. Um mora doći u točku kada je umoran, umoran od toga da mora biti u pravu. Um mora doći do toga da kaže: „Ja ću radije biti sretan nego u pravu. Predajem se!“ Podsjetimo se Alberta Einsteina. On je rekao “Ludost: raditi istu stvar iznova x puta i očekivati drukčije rezultate.” Mi smo zapravo svi ludi! Jer mi još uvijek mislimo! Ali mi s razmišljanjem zapravo ne rješavamo probleme. Razmišljanje je kreiralo probleme! Znate li što je naš najveći problem? To što mi ne znamo da ne znamo! Uopće me ne zanima koliko netko ima diploma. Ja imam dvije! I ja ne znam ništa! Einstein je rekao da je znanje zapravo ekspanzija našeg neznanja. Znate li zašto? Jer što imamo više znanja i obrazovanja, to smo udaljeniji od istine. Imamo samo još više buke u umu. I zato je to opasnost. Ja mislim da znam jer imam diplome. I zašto nešto tako jednostavno kao govorenje „hvala“ funkcionira? Jer kada ja govorim „hvala“ ja zapravo zaustavljam gluposti u mom Umu. Zaustavljam brbljanje! Zaustavljam priče koje pričam sama sebi. I objasnit ću vam znanstvenu stranu Ho’oponopono-a. Dr. Jill Bolte Teylor, neurokirurginja, imala je moždani udar u lijevoj moždanoj hemisferi. Potpuno je izgubila funkciju lijeve moždane hemisfere. Prošla je operaciju, imala je rehabilitaciju, ali je zadržala sjećanje na svoje iskustvo. Njezina knjiga „Moždani udar“ je fantastična. Što je ona rekla? Lijeva strana je komična jer stalno stvara neke priče. Čim nešto vidi, intelekt odmah napravi cijelu priču i mi dozvoljavamo da nam to vodi život. Ona je rekla da zapravo zaustavlja svoju lijevu moždanu hemisferu tako što kaže: „Hvala, ali ne hvala, ne zanima me!“. I zašto nešto tako jednostavno funkcionira? Jer ja zaustavljam sve priče! I sve te priče su zaista kao programi koji su učitani ili usađeni u nas, stvari koje se ponavljaju u našim životima. Nešto što nam je bilo puno puta rečeno na dramatičan način. Ali za to sam ja 100 % odgovorna jer imam slobodnu volju. Kada Um pravi odluku, tek onda može praviti izbore. I onda ja odlučujem što ću vjerovati, hoću li imati svoja mišljenja i predrasude. I za one od nas koji vjeruju, najviše od onoga što nam se događa dolazi iz prošlih života i nema nikakve veze s onim što se događa sada. To su samo sjećanja koja se ponavljaju. Oko 90 % naših problema dolazi od naših predaka, a mi sada kad smo ovdje kažemo: „To je njihova krivica!“. Ne, to nije on, to nisam ja, to su samo sjećanja i programi. A Ho’oponopono kaže samo reci „hvala“ i tako pritisni tipku „delete“. Prestani razgovarati s monitorom, tamo nema nikoga!

# Kada privolimo svoj Um da dozvoli otpuštanje nepotrebnih i naslijeđenih podataka, kako to izgleda u svakodnevnom životu?

O: Dakle, rekli smo da intelekt odabire. Kada se nešto dogodi, intelekt u sekundi treba odlučiti. Ako intelekt ne odluči otpustiti, a otpuštamo kada kažemo „hvala“ i promatramo situacije, ali se ne vezujemo se za njih, on još uvijek bira. Jer ako on svjesno ne odabere, on će svakako odabrati, ali će odabrati na osnovu sjećanja i programa koji su u nama. Tada zapravo spavamo! Tako smo potpuno nesvjesni! I onda kada mislimo da imamo kontrolu, mi zapravo nemamo nikakvu kontrolu nego su naši programi ti koji su preuzeli kontrolu. Intelekt to mora razumjeti i mora odlučiti da odabere drugačije. Ja ću odlučiti da otpustim. Odlučit ću da preuzmem odgovornost. Odlučit ću da budem u sadašnjosti, da ne dopustim svojim programima da me odvedu u budućnost ili prošlost. Odlučit ću da ne brinem. Ako budem u budućnosti, brinut ću. Umjesto toga, bit ću ovdje. Pitat ću za pomoć, dat ću dopuštenje toj pomoći da mi dođe jer imam slobodnu volju. Mi ništa ne moramo napraviti sami. To je ono što ja radim kada kažem „hvala“!

# Ho’oponopono u život onoga tko ga prakticira donosi iskustvo duboke osobne promjene i samim tim promjenu pogleda na svijet i život. Najčešće pitanje je kako početi, pa vas molim da još jednom kažete kako početi prakticirati ovu tehniku!

O: Prvo moramo uvjeriti svoj Um. Dakle, Um mora reći: „Dosta! Dosta mi je patnje, dosta mi je biti depresivan i vidjeti sebe kao žrtvu!“. Naravno, to je slobodna volja, jer uvijek možeš odabrati da patiš i dalje. Ali ti sada već želiš biti slobodan i sretan. Zapravo počinjemo polako i radimo najbolje što možemo i znamo. Svi imamo svoja sjećanja koja se vrte. I, da, ponekad zaboravimo čistiti! Nekada bude: „Ne! Ne! Ne! Želim biti u pravu!“. Znači, opet trebate odlučiti da li želite biti slobodni i sretni ili imati zadnju riječ. To dolazi putem svjesne odluke. Obično kažem ljudima: „Počnite s prakticiranjem i ako vam se svide rezultati, vi ćete nastaviti s prakticiranjem! A ako ne, ništa se neće dogoditi.“. Ali budite strpljivi sami sa sobom. Mi se moramo reprogramirati, a to se neće dogoditi preko noći. Razmišljanje je ovisnost. Reagiranje je ovisnost. A to se neće promijeniti samo zato jer smo shvatiti da smo 100 % odgovorni i da imamo slobodnu volju. Sve te ovisnosti imamo iz mnogo, mnogo prijašnjih života. Zapravo odlučujemo trenutak po trenutak i radimo ono najbolje što možemo. Ali trebamo dovesti sebe u sadašnji trenutak i promatrati sebe, podsjetiti se da to nismo mi, jer mi nismo naši problemi. Mi smo iznad naših problema. Morate biti spremni promatrati, ali ne se vezati, ne opirati se jer ono čemu se opiremo opstaje i raste. A kada našim problemima kažemo „hvala“ umjesto da im se opiremo, otpuštamo i naš problem nema više što raditi. Jer ti si taj koji se vezuje, za problem je uvijek potrebno dvoje! Čišćenje je kao paljenje svijetla. Ako sam odlučila upaliti svijetlo, umjesto da se opirem i razgovaram, da budem u pravu i pokušavam promijeniti druge ljude, ja sam u mogućnosti napraviti bolje izbore. I sigurna sam da ćete reći „Hvala!“ i da će vam se svidjeti.

# Što nam je još na raspolaganju kada želimo ubrzati čišćenje? Rekli ste na se na seminarima ide sve dublje i dublje, pa molim vas, dajte barem neke naznake…..

Photo by Siniša Brnad

O: Reći ću vam što se događa na seminarima. Ljudi se vraćaju na seminare, a oni koji se vraćaju na seminare su oni koji su stvarno shvatili. Jer ako dođete na seminar znači da ste shvatili i da želite više od toga. Ho’oponopono nisu riječi, to nije ono što se čuje na seminaru. To izgleda tako, ali dobiva se korist od mog čišćenja. Dakle, želite biti sigurni da osoba koja drži seminar čisti i to čišćenje radi 24 sata dnevno, automatski, a to se ne postiže preko noći. Ja sam bila na seminarima oko 200 puta jer sam ja htjela više od toga. Dakle, za vrijeme seminara događa se puno čišćenja, a to često ne možemo svjesno percipirati. Radi vaše spremnosti da dođete, radi vaše spremnosti da platite, da se pojavite, dobit ćete blagoslove odozgo, ne od mene. Svemir nas uvijek promatra i uvijek nam se vrati ako smo nešto uložili, tamo gdje smo nešto dali. Dakle, prostor u kojem se održava seminar, soba je spremna prihvatiti to čišćenje, prostor nam pomaže da odradimo to čišćenje, naši preci dolaze, mole da shvatimo ovaj put jer sve što se briše iz nas, briše se iz naše obitelji, naših rođaka i naših predaka. Bit će vrlo visoka energija u prostoru. Svaki put kada se pojavite imate koristi od seminara. I dobit ćete upravo ono što je dobro za vas i ono što vam je potrebno. Svaki put kada ja slušam te informacije, zapravo idem na neki drugi nivo. Na seminarima sam bila 200 puta i svaki put bi me moj učitelj Ihaleakala pitao: „Što si dobila ovaj put? Što si naučila danas?“ Uvijek nešto dobijete! Istu informaciju razumijete na drugi način, čujete stvari koje prije niste čuli i imate koristi zbog ljudi koji su uz vas došli na seminar. Iskustvo je različito ovisno o tome tko je došao na seminar, ali uvijek je savršeno. Onaj tko je došao je savršen, onaj tko nije došao je savršen…… Svaki put kada slušam seminar, imam više za čistiti. Vrlo se lako vratiti lošim navikama. S jedne strane, želite slušati te informacije ponovo i ponovo jer se želite reprogramirati. Naše Unutrašnje dijete je zapravo naša podsvijest, a to je dio za koji mi želimo da čuje ove informacije jer ono može raditi čišćenje 24 sata dnevno za nas. Automatski, kao što dišemo! Zato na seminarima kažem ljudima da slobodno mogu zaspati, na taj način će si napraviti uslugu. Ne želiš da ti Um cijelo vrijeme priča dok ti slušaš, ali želiš da tvoja podsvijest koja nikada ne spava, sluša. Dakle, za vrijeme seminara učimo podsvijest kako da radi s našim Unutrašnjim djetetom i naučimo mnogo različitih načina kako prakticirati Ho’oponopono. Imamo puno, puno alata za sve situacije. Neki ljudi nikada neće reći „hvala“ i „volim te“ osim ako baš ne osjećaju zahvalnost. Funkcionira na bilo koji način, čak i ako ne osjećamo. Funkcionira i ako nisi sretan, uvijek funkcionira. Ali ima još drugih alata koje možemo ponavljati mentalno: to su alati koje možemo koristiti fizički, postoje alati koji stvarno čiste za nas 24 sata dnevno i oni će čistiti za nas kada mi zaboravimo čistiti. Nama treba sva pomoć koju možemo dobiti jer imamo puno toga za očistiti. Ali može biti lagano i za vrijeme tog mog puta, čišćenja, ja se mogu i zabavljati. Ne moram patiti i biti ozbiljna. Odgovornost nije krivnja, a to je vrlo važno! Ljudi nekada kažu: „Molim? Ja odgovoran?“. Odgovornost zato što se moji programi odvijaju, to mene ne čini lošom ili krivom osobom.

# Da li je broj ponavljanja riječi „hvala ti“ i „volim te“ razmjeran broju očišćenih podataka? Ako smo brzi u ponavljanju da li to pridonosi čišćenju?

O: Svi mi imamo svoj osobni ritam i to će za svakoga biti drugačije. Ritam koji vi odaberete činit će da se vi osjećate dobro. Hvala, hvala, hvala, hvala će ići brzo kada ste recimo ljuti. Neki će to činiti sporije, ali funkcionira. Ono što trebate znati da svaki „hvala“ koji ste rekli može očistiti tisuće programa i sjećanja. Mi nismo ti koji odlučuju što će se i koliko očistiti. U životu imamo stvari koje su teže nego druge. Možda postoje situacije za koje je lako reći „hvala“ jer niste vezani, ne zabrinjavaju vas. Ali zato što ste rekli „hvala“ umjesto da ste ponavljali programe i razmišljali, možda, ja ne znam, otići će tisuće programa. A kada imate neki problem koji vam je stvarno težak, ali ste spremni reći „hvala“ to će možda izbrisati milijun informacija jer ste bili spremni reći „hvala“ i otpustiti. Dakle, opet, prema onome što smo mi spremni dati, prema našim naporima, mi zapravo čistimo. Ovo je moje mišljenje, možda to nije tako. Kada me pitate, ja samo odgovaram, ne razmišljam o onome što ću govoriti, učim tako što mi vi postavljate pitanja. Ali uvijek mora postajati veza između nas i onoga što mi dajemo i ulažemo. Ispričat ću vam priču, ako volite priče. I to je osobno. Kad sam srela svog učitelja i počela prakticirati Ho’oponopono pojavila mi se kandidijaza. I doktori u to vrijeme nisu znali kako to tretirati. I tada sam mogla reći: „Ovo ne funkcionira! Radiš Ho’oponopono, sa učiteljem si, kako si se mogla razboljeti?“. Ali ja sam bila spremna nastaviti čistiti. Sve je blagoslov čak i kada ne izgleda tako. Naučila sam da stvari dolaze s razlogom i da je sve savršeno. Nikada nisam pitala zašto ja! Samo sam nastavila čistiti. Jednog dana moj učitelj je meditirao i rekao mi da zna zašto sam dobila kandidijazu, ali ono što je stvarno dolazilo k meni je bio karcinom. Radi moje spremnosti da čistim, došlo je kao kandidijaza. Hvala Bogu, otišla je, ali mi znamo što bi se dogodilo da sam imala karcinom. Dakle, uvijek kažite „hvala“, uvijek postoji blagoslov iza „hvala“! Čišćenje funkcionira! Uvijek! Svi moramo proći kroz neke stvari, problemi će nastaviti dolaziti, ali nikada nećete znati što vam je dolazilo, a vi ste to izbjegli jer ste bili spremni čistiti. I to vam također govori da možemo obrisati stvari prije nego se pojave. Mi ćemo tijekom života možda biti stavljeni u teške situacije ili suočeni s teškim ljudima, jer nam takve situacije daju mogućnost da učimo, da ponavljamo, da ispravljamo. Ali na putu kojim idem, neću se morati ponovo i ponovo suočavati s istim stvarima. Otvarat će mi se neka nova vrata koja mi se inače nikada ne bi otvorila. Pokušajte zamisliti, to je spasilo moj život! Kada mi je učitelj rekao ono što je osvijestio u meditaciji, nisam se iznenadila. Samo mi je potvrdio ono što sam osjećala. Nisam znala o kojem dijelu tijela se radi, ali sam predosjećala da bi to mogao biti karcinom. Dakle, to je razlika između onoga prije otpuštanja i poslije otpuštanja. Kad ne otpuštam i želim biti u pravu, ubijam sebe. To čini razliku, to je izbor između života i smrti! Trenutak po trenutak.

# Kako znati da naše čišćenje daje rezultate? Kako znati da smo u stanju Inspiracije, da smo u Nuli? Da li je Nulto stanje sinonim za prosvjetljenje?

O: Nikada ne znamo! Zato treba stalno, stalno čistiti, trenutak po trenutak. Jako dugo za mene je bio pokazatelj da li sam nešto učinila iz Inspiracije to što bi pogledala unazad. I ponekad ne mogu vjerovati što mi se događa u životu. Dok čistiš osjećaš kao da si u nekakvom toku. I sve dok radiš čišćenje ne razmišljaš o tome da li te vodi inspiracija ili sjećanja, samo nastavljaš čistiti. Ja se danas vodim onime što osjećam da je dobro, a ne onim što mislim da je dobro. Kad ja kažem ovo je dobro, ovo je loše ili ovo je ispravno, ovo je pogrešno, to su priče. Ali ako osjećam da je nešto dobro, pa čak i ako sam naučena da to nije nešto dobro, slušam svoj osjećaj. Radim i reagiram bez razmišljanja. Jednostavno živim ono što osjećam čak i kada mi intelekt kaže da to nije tako. Osho kaže ako vidite zmiju, da li razmišljate ili odskočite? Naravno, svi skočimo! Ali u životu mi razmišljamo. Kako ću skočiti? Da li ću krenuti s desnom nogom ili s lijevom? Za to vrijeme razmišljanja, zmija bi vas već ugrizla. U Americi postoji izreka: „Mrtav, ali u pravu!“.

# Uz prakticiranje Ho’oponopono-a se često vežu čuda. Kakve manifestacije na fizičkom planu se mogu dogoditi kada otpuštamo podatke koji nas uvjetuju? U slučajevima nasljedne ili kronične bolesti, da li je moguće manifestirati promjenu na fizičkom tijelu? Da li imate takva iskustva?

O: Mnogi ljudi kažu: „U mojoj obitelji ima dijabetesa, ja ću dobiti dijabetes!“. Tko kaže? Dakle, nasljedne bolesti se mogu izbrisati prije nego što se manifestiraju. Čak i ako se pojave, možete biti u miru, možete biti prisutni, ali se ne vezivati. Tu se ne radi o psihičkoj razini, to su opet programi zbog kojih se pojavljuju neke bolesti. Ja ne kažem da se ne ide kod liječnika, ne kažem da se ne ide na operacije. Ono što kažem je da uvijek treba čistiti. Jer tada dopuštam Bogu da mi pošalje Inspiraciju za pravog liječnika, za pravi tretman, za pravu operaciju. Ono što mi ljudi kažu je da trebaju manje inzulina kod dijabetesa, osjećaju se dobro iako i dalje trebaju liječničku pomoć. Ono što je osnova Ho’oponopono-a je kako da ja budem u miru i sretan bez obzira što se događa oko mene. Imali smo slučajeve da bolesni ljudi odu kod liječnika i on ih pita: „Kako ti hodaš? Po ovim dijagnozama ti ne bi trebao hodati i trebao bi imati strašno velike bolove!“. Neki ljudi kažu da su otišle neke teške bolesti. Ali to ne mogu obećati. Ja ne znam da li je u redu da nečija bolest nestane. Ima slučajeva da je nekome dano tri mjeseca, ali on živi već šest godina. Isto tako ima ljudi koji su prošli kemoterapiju, a nisu izgubili kosu. Dakle, ja ne znam što je dobro za mene, niti mogu znati što je dobro za druge. I, naravno, to funkcionira ako radite! Nije stvar u tome da mi znamo nešto, već da mi prakticiramo tehniku. Tako s vremenom dolazite do toga da Ho’oponopono želite prakticirati još više, ali jako se lako vratiti lošim navikama. To je kao da razvijate jedan novi mišić u svom mozgu.

# Svjedoci smo povećanog interesa za proricanja, poplave raznih novih tehnika koje obećavaju sreću i ostvarenje u životu. Zanimalo bi me što mislite o tome?

O: Kada prakticiramo Ho’oponopono mi otpuštamo programe i tražimo pomoć. Tražimo vodiče i tada se za ništa ne trebate brinuti. Bit ćete uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Prije svega, nemojte brinuti! Ono što dolazi je bolje od onoga što jeste. Ovo je vrlo uzbudljivo vrijeme. I stvarno ono što dolazi je puno bolje. Ali kao što se kaže, da bi vidio svijetlo, moraš proći kroz tunel. Jako puno stvari će se dogoditi. Za neke će to biti zastrašujuće, loše i teško, no to nas ne treba ometati. Moraš nastaviti dalje, moraš biti u trenutku i nastaviti čišćenje. Nije dobro popuštati strahovima, i opet dok god čistiš ne moraš se bojati. Ali ako ne otpustiš, bit će teško. Tada ćeš ići protiv struje. I već sada osjećamo da ono što ide protiv struje neće opstati. Ono što je vrijedilo do sada, više ne vrijedi i neće vrijediti. Vrijeme je da otvorimo svoj Um, da budemo fleksibilni, da ponovo budemo djeca, da vjerujemo i da idemo niz struju. Bez briga! Jer opet će biti Raj! A da bi živio u Raju moraš biti svjestan. Nećeš moći spavati više! Inače, ono što nas čeka su dobre promjene, ali puno ljudi se neće htjeti prilagoditi. A takvima neće biti jednostavno. Slobodan izbor!

# U nekoliko navrata ste rekli da se Ho’oponopono promijenio i pojednostavio od trenutka kada ste ga upoznali i počeli prakticirati. I Morrnah Simeona je taj proces opraštanja, pokajanja i preobražaja modernizirala. U posljednje vrijeme smo svjedoci brojnih priča o promjeni stanja svijesti čovječanstva. Pojavljuju se objave o prestanku dosadašnjeg načina života, bilo kroz kataklizme ili kao poziv na promjene i buđenje. Jednostavno ne mogu izbjeći pitanje, postoji li u tome neki razlog zbog kojeg Ho’oponopono postaje jednostavniji? Ili se radi o nečem drugom?

O: Sada vrijeme protječe brže pa morate koristiti brže alate. Zato je to postalo lakše. Zato je Morrnah to napravila. Više nije bilo moguće da cijela obitelj dolazi u isto vrijeme na isto mjesto. S vremenom je moj učitelj, Ihaleakala, učinio proces otpuštanja još jednostavnijim. I svi ti jednostavni alati dolaze k njemu kada on podučava, kada radi prezentacije, kada je u šetnji, kada je pod tušem, tako Inspiracija dolazi. Sve je povezano. I ubrzano. To je problem s religijama. One još uvijek govore ono što je vrijedilo prije nekoliko tisuća godina, kao da se ništa nije promijenilo.

# Jednostavno je zaključiti da ukoliko što više ljudi prakticira Ho’oponopono briše se više podataka. Da li je potrebno da u to stanje svijesti dođu svi ili je potreban određen broj ljudi koji je u Nultom stanju, poput Maharishi-jevog efekta!

O: Zapravo potrebna je samo jedna osoba! Kada ja upalim svijetlo, osvijetlit će se cijela prostorija. Mi ne potičemo grupe Ho’oponopono-a u smislu da se što više ljudi nalazi i da imaju zajedničko čišćenje. Ja moram preuzeti 100 % odgovornosti, ja to moram napraviti! I to moram raditi cijelo vrijeme. Ali netko kaže: „Ja ću to raditi s grupom u četvrtak navečer!“. To treba raditi cijelo vrijeme!

# Da li postoje još neki preduvjeti osim osobnog mira u što većem broju ljudi da se promjene i poboljšaju trenutne prilike na svijetu?

O: Unutrašnji mir je svjetski mir! Mi kažemo kada rat prestane, onda ćemo mi biti u miru. Ne, obratno je. Kada svatko od nas bude u miru, rat će prestati!

Vesna Cirak Čubrić

Photo by Siniša Brnad

Tko sam ja ?

2013-05-02T08:45:00.001-07:00

· Roditelj, dijete, ljubavnik, napušteni, prosvijetljeni, pobjednik, poraženi,

ove identifikacije sve dolaze i odlaze.

Svjesnost ovih identifikacija je uvijek prisutna.

Pogrešna identifikacija sebe kao neke objektne svijesti vodi ekstremnom

zadovoljstvu ili ekstremnoj boli i neprekidnom ciklusu patnje.

Kad si spreman prestati sa pogrešnom identifikacijom i otkriti direktno i

kompletno da si ti upravo sama svijest a ne ove prolazne definicije,

potraga za sobom u misli završava.

Kada pitanje:"Tko?" je praćeno nevino, čisto, sve do svoga izvora, tamo je velika, zaprepašćujuća spoznaja:"Tamo nema entiteta uopće!". Tamo je samo neopisivo, neograničeno, prepoznavanje sebe kao neodvojivog od svega ostalog. Ti si slobodan. Ti si potpun. Ti si beskrajan. Ne postoji dno u tebi, ne postoji ti granica. Svaka ideja o tebi pojavi se u tebi i nestati će nazad u tebe. Ti si svjesnost, i svjesnost je svijest. Pusti da sve samo-definicije umru u ovome trenutku.
· Pusti ih sve, i vidi što ostaje.

Vidi što nije nikada rođeno i što ne umire.

Osjeti olakšanje odlaganja tereta definiranja sebe.

Iskusi stvarnu nestvarnost tereta.

Iskusi radost koja je tu.

Odmori se u beskrajnom miru svoje istinske prirode prije nego je

ikakva misao o "Ja" iznikla.

~Gangaji

Tko si ti?

2013-05-02T08:34:00.003-07:00

Bilo kakve misli koje si imao o sebi,| koliko god umanjene ili napuhane,
nisu ono tko si ti.
To je jednostavno misao.
Istina tko si ti ne može biti misao zato što je to izvor svih misli.
Istina tko si ne može biti imenovana ili definirana.
Riječi kao duša, svjetlo, Bog, istina, Ja, svijest,
univerzalna inteligencija, ili božanstvo,
iako su sve sposobne pobuditi ushićenje istine,
one su uvelike neadekvatne kao opis veličine o istinski tko si.
Kakogod da identificiraš sebe, kao dijete, kao adolescenta, majku, oca,
stariju osobu, zdravu osobu, bolesnu osobu, pateću osobu, ili
prosvijetljenu osobu, uvijek, iza svega toga, je istina o tebi.
Nije ti strana.
Tako je blizu da ne možeš vjerovati da je ti.
Istina o tome tko si je nedodirnuta bilo kojim konceptom o tome tko si,
bilo da si neuk ili prosvijetljen, bezvrijedan ili značajan.
Istina o tome tko si je slobodna toga svega.
Već si slobodan, i sve što blokira tvoju spoznaju o toj slobodi je
tvoja vezanost za neku misao o tome tko si.
Ova misao te ne zadržava da budeš istina o tome tko si.
Već si to.
Odvaja te od spoznaje o tome tko si.
Pozivam te da pustiš svoju pozornost da uroni u ono što je oduvijek bilo ovdje,
čekajući otvoreno svoju vlastitu samospoznaju.
Tko si ti, zapravo?
Jesi li neka slika koja se pojavila u tvom umu?
Jesi li neki osjet koji se pojavio u tvom tijelu?
Jesi li neka emocija koja prolazi kroz tvoj um i tijelo?
Jesi li nešto što je netko rekao da si, ili
si pobuna protiv nečega što je netko drugi rekao da si?
Ovo su samo neki od mnogih putova pogrešne identifikacije.
Sve ovo definicije dođu i odu,| rođene su i potom umru.
Istina o tome tko si ne dolazi i odlazi.
Prisutna je prije rođenja,| kroz životni vijek, i nakon smrti.
Otkriti istinu o tome tko si nije samo moguće,| to je tvoje pravo po rođenju.
Bilo kakve misli da ovo otkriće nije za tebe poput,
sad nije vrijeme, nisi dostojan, nisi spreman,
već znaš tko si, sve su to samo trikovi uma.
Vrijeme je da istražimo ovu "Ja" misao,
i da vidimo koju valjanost ima.
U ovom istraživanju,
pojavljuje se otvor za svjesnu inteligenciju koja si ti,
da se konačno prepozna.
Najvažnije pitanje koje ikada se možeš zapitati je:"Tko sam ja?".
Na određen način,
ovo je bilo implicitno pitanje postavljano kroz svaki stadij tvoga života.
Svaka aktivnost, bilo da je individualna ili kolektivna,
je motivirana u svome korijenu u potrazi za samo-definicijom.
Tipično, ti tražiš pozitivan odgovor na ovo pitanje i
bježiš od negativnog odgovora.
Jednom kada pitanje postane eksplicitno,
moment i moć pitanja usmjeravaju potragu za istinitim odgovorom,
koje je bez ograničenja, živo,
i ispunjeno sa svagda produbljujućom spoznajom.
Iskusio si oboje uspjeh i neuspjeh.
Poslije određenog stadija, ranog ili kasnog, shvaćaš da tko si,
kako god je to definirano, nije zadovoljavajuće.
Osim ako ovo pitanje nije istinski odgovoreno,
ne samo konvencionalno odgovoreno,|ti ćeš još uvijek biti gladan da znaš.
Zato bez obzira kako si definiran od drugih, dobronamjerno ili ne,
i bez obzira kako si se sam definirao,
ni jedna definicija neće donijeti trajnu uvjerenost.
Trenutak spoznaje da nijedan odgovor nije nikada
zadovoljio na ovo pitanje je ključno.
Ono se često označava kao trenutak duhovne zrelosti,
trenutak duhovne zrelosti.
Od ovog trena, možeš svjesno ispitati tko si zapravo ti.
U svojoj moći i jednostavnosti, pitanje:"Tko sam ja?",
vraća um nazad do korijena osobne identifikacije,
osnovne pretpostavke:"Ja sam netko".
Radije nego automatski uzeti da je ta pretpostavka točna,
možeš istražiti dublje.
Nije teško vidjeti da početna misao:"Ja sam netko",
vodi svakakvim strategijama: biti bolji netko, više zaštićeni netko,
netko sa više užitka, više udobnosti, i više postignuća.
Ali kada je ova osnovna misao u pitanju, um susreće "Ja" koji
je pretpostavio da je odvojen od onoga što je tražio.
To se zove samo-ispitivanje.
To je najosnovnije pitanje, "Tko sam ja?", i to je ono koje je najviše previđeno.
Provodimo većinu naših dana govoreći sebi ili drugima da smo netko važan,
netko nevažan, netko velik, netko malen, netko mlad, netko star,
nikada stvarno ne propitkujući ovo najosnovniju pretpostavku.
Tko si ti, zapravo?
Kako znaš da je to tko si ti?
Jeli to istina?
Stvarno?
Kada obratiš svoju pozornost prema pitanju:"Tko sam ja?",
možda ćeš vidjeti entitet koji ima tvoje lice i tvoje tijelo.
Ali tko je svjestan tog entiteta?
Jesi li ti objekt, ili si ti svjesnost objekta?
Objekti dolaze i odlaze.....
~Gangaji

Dječak piše na računalu

2013-03-24T07:49:00.001-07:00

mateo kalčić

zagreb regulići

barban

grabri

ZECI ORIHI ZGOBINI

CERE ŽMINJ KANFANAR

LABIN RAŠA TRGET

PUNTERA HRBOKI

PULA POREČ

FRKEĆI MELNICA

SVETIVINCENT

FOLI RAJKI

UMAG BUJE

MATERADA

IGLA AUTO ELEKTRIČAR

UHO OLOVKA MIŠ NAOČALE VRANA JABUKA

LOPTA SOVA ŠUMA KIŠA TORTA PILE RAK

BALON DJED ĐAK CIPELE ČAŠA ĆUK GOLUB

ZEC ŽABA HLAČE LJUBICA NJUŠKA FRULA

DŽEP

TETA MARIJA BARBA VESELKO HENDI

SVETI NIKOLA LUKA KRNICA CITROEN PEUGEOT OPEL STOP RIJEKA PAZIN PRIMA

MEDIASET CAPRI GIGI 4 MARCO CERKI KANTA

12 MARCO SONITI I NJOTI 15 MARCO 20 40

QUESTA SERA 20 30

tata mama mateo kalčić regulići 28

taxi marići savičenta bokordići orihi (30.04.2010)

Mooji - Praznina

2013-02-03T04:26:00.003-08:00

Mooji – Praznina

by Velimir Gašparić

U praznini, tko si ti? Jesi li u praznini kao da si u ovoj sobi, ili si ti praznina? Ako kažeš da si u nečemu, onda je to zapravo dvoje: tu je osjećaj “sam” i osjećaj da sam u nečemu. To je odredište prema kojem idem, jer ako osjećaš da si “u”, onda praznina postaje neka vrsta iskustva, ti postaješ onaj koji je doživljava, a u tome ima dvojnosti. U praznini tko si ti? Koji oblik nosiš u praznini? Jesi li u njoj, ili si ti praznina?

Mooji: Praznina nije trivijalna stvar. To je najviše stanje. No, u svijesti postoji neki svrab, i ja koristim taj pojam: hrana za um. U umu misao dolazi, tu je taj svrab i osjećaj da ga treba počeškati. Pojavljuje se pitanje poput: imam problem dali ga riješiti ili ne. Ali ja kažem: samo ostavi tako kako je i svrab će prestati. Kada se dogodi da osjetiš taj svrab, tu je napast da ga počešeš, ali češkanje radi samo veću ranu i krvarenje. Dakle, uzmi u obzir da je praznina tu ali ostavi ju kao takvu da bude tu, budući da ne možeš poboljšati tu prazninu.

Mnoga bića teže biti ova praznina, da se vrate toj praznini, da vide svjesno. Kad idete na spavanje, u mogućnosti ste ostaviti sve svoje probleme i svoje brige o sebi i svom životu, i kad se probudite osjećate osvježenje bića jer san nas je odmaknuo od svih tih problema. Koliko novaca trošimo na krevete, na spavaće sobe kako bi dobili najbolji san, tako da možemo zaboraviti sve!? A ta praznina o kojoj pričamo nam osvježava biće, jer ga stavlja daleko od svih tih problema. Ta praznina je zasjenila sve brige i gdje ste tada stavili vašu pažnju?

Kada razmišljate o svojim brigama, aktivnostima i poslovima u životu, onda ste uznemireni.

Dakle, malo meditacije ili self-upita vas vraća na ovu afirmaciju u sebi, to priznanje: sve što postoji je samo vrsta praznine, izvan koncepta prazne čak.
Dakle, možete li izaći iz ove praznine sada?

P: Ne dragovoljno. Znam da mogu. Nikad nisam pokušao pobjeći …

Mooji: U praznini, tko si ti? Jesi li u praznini kao da si u ovoj sobi, ili si ti praznina?
Vidi, ako ti kažeš da si u nečemu, onda je to zapravo dvoje: tu je osjećaj sam i osjećaj da sam u nečemu. To je odredište prema kojem idem, jer ako osjećaš da si “u”, onda praznina postaje neka vrsta iskustva, a ti postaješ onaj koji je doživljava, a u tome ima dvojnosti. Dakle, to ti omogućuje da napustiš taj doživljaj jer postoje mnoga ljepša divnija i realnija iskustva. To je razlog zašto sam vas pitao: u praznini tko si ti? Koji oblik nosiš u praznini? Jesi li u njoj, ili si ti to?

P: Ja sam to

Mooji: Dakle, ako si ti to…kako možeš izaći?

P: Nešto dolazi i prekriva me …

M: Vidite, ako ste na zemlji, možete reći: oblak prekriva sunce. Ali sunce ne zna da je prekriveno, sunce ne zna za senzaciju “ja sam prekriven”.

P: U redu. znaci važno je tko gleda.

Mooji: Da. Kada kažeš ja sam prekriven to je kao da se skrivaš od sebe, ja te tjeram da ti gledaš u to, i to je jako važno. To je suptilno gledanje na ovu bol, jezu u smislu odvajanja i smislu podjele u sebi Vi ste samo vi. Jučer smo razgovarali o tome, da nož može puno toga narezati ali ne može narezati sebe jer on je on, nož. I oči mogu svašta vidjeti ali ne mogu vidjeti sebe same jer one su one…oči… i vaga može vagati mnogo toga ali ne može vagnuti sebe jer ona je ona…vaga. I vi ste vi stoga ne možete opažati sami sebe … Opažati možete samo neke od ideje o sebi. Vi ste to nešto posebno, dali shvaćate? Nema podjele u tebi.. Samo po tim funkcijama svijesti čini ti se da si postao nešto kvalitetno, nešto što se može procijeniti, ali sve što vidiš to ne možeš biti ti …

P: Praznina također?

Mooji: Praznina je samo ideja o sadašnjem trenutku.

P: Da, osjećam se neugodno ……

Mooji: Nemoj se tako osjećati, nemaš zašto. Ponekad se osjećaš: sve bi bilo u redu samo kad bi … Danas smo razgovarali o jednom primjeru: Prijatelj te zove, halo kako si…? Ja sam dobro kako si ti…? Zapravo još sam na poslu i ovo je bio jako stresan dan te moram raditi još nekoliko sati ali sve to nema veze jer ću onda otići kući leći u kadu i sve će biti ok … Ja sam mu rekao: ne ne, ne dozvoli umu da te vara o tih još nekoliko sati. Zašto ti on govori: onda ću? To svi rado, govore: kad mi djeca odrastu onda ću ponovo početi živjeti, imati ću natrag svoj život. Kad bi mogao samo riješiti ovu hipoteku … KADA … tada ĆU … uvijek to obećanje, a ono je lopov. Pa sam mu rekao: Ne to uradi-učini upravo SADA. I istog momenta njegov odgovor meni bio je : hvala.

To mu je bilo dovoljno da natrag uhvati tu svjesnost da ga um vara. Dakle, ponekad dođe neka misao i ako je ne nahraniš možeš je ignorirati. To je kao da kuhaš juhu i ona vrije jer je ispod vatra, ali ako isključiš vatru ona će vrijeti još jedno vrijeme a onda će prestati jer si joj isključio izvor zbog kojeg je vrijala. Dali razumiješ? Dakle to isključivanje je samo tvoje uvjerenje. Što god da ti se pojavljuje možeš reci ne, to nisam ja, i onda um ide bla bla bla bla … ali to će se usporiti i ti više nećeš trebati čekati …

P: Trebam tebe da me podsjetiš na to …

Mooji: Ne trebaš, uživaj, ti ne trebaš ništa. Uživaj biti podsječen … Hvala ti …

Prevela: Armelija

Izvor: mooji.org

2013-01-01T04:24:00.001-08:00

Dr.Hew Len – Ho’oponopono

Kad bi svi preuzeli 100% odgovornost za svako iskustvo u životu i ne dozvolili da budu uhvaćeni u omči krivnje, kakvo bi to veličanstveno iskustvo bilo za cijeli svijet!

Mir počinje sa mnom
Dr.Hew Len naglašava da trebamo uvijek imati na umu staru izreku: “Mir počinje sa mnom.” Kaže, ako želimo mir na Zemlji, on mora započeti individualno u svakom od nas.
Dr.Len objašnjava da je u Ho’oponoponu riječ o traganju unutar nas za zaostacima, pogreškama i blokadama u našem podsvjesnom dijelu uma koji ih reproducira kao osude, padove i sve druge slične probleme.

Blokade su u nama
Dr.Hew Len ukazuje da je u Ho’oponoponu riječ o tome da kažemo Božanskom u sebi (Sebstvu): “Žao mi je, molim te oprosti mi zbog svega što se događa u meni, da imam ovakva iskustva svijeta!”

Preuzimanje 100%tne odgovornosti
Dr.Len kaže da kada preuzmemo 100%tnu odgovornost za sve što nam se događa u životu, tada možemo prijeći na slijedeći korak i reći: “Žao mi je, i ne samo žao, nego i molim te oprosti mi za sve što se događa u meni.”
Govoreći žao mi je i preuzimanjem 100%tne odgovornosti za naše živote, mi u suštini govorimo Božanstvu: “Ja sam 100% odgovoran, problem je u meni i želio bih da pretvoriš svu tu memoriju, blokadu, zaostatke, negativnosti – u ništa!”
I kada Božanstvo to učini, pretvori blokadu i pogrešku u ništa, vračamo se u naše originalno stanje Nule ili jasnoće. Dr.Len kaže da jedino kada posjedujemo jasnoću, Božanstvo nam može dati uvid, inspiraciju, štogod je savršeno za nas.

Dr.Len pažljivo prati sebe
On kaže da dokle god ima iskustvo svega što mu dođe u život, istovremeno započinje sa čišćenjem, jer zna da “Mir započinje s njim”.
Dr.Len ističe da je spreman biti 100% odgovoran za štogod iskusi u svom životu i naglašava da dok prolazi kroz iskustvo patnje i problema u svom životu, stalno se podsjeća da je izvor svega toga u njemu.

Dr.Len radi s Božanstvom trenutak za trenutkom
Dalje, dr.Len naglašava da terapeuti koji preuzmu 100% odgovornost za ono što vide u svojim klijentima, te uključe “volim Te” i “Žao mi je” kao dio svoje prakse sa pacijentima, osjećaju se manje zamorenim i daleko efektnijim jer “mir započinje sa mnom”.

Problem se odvija u nama
Dr.Len kaže ako prihvatimo 100% odgovornost za sve što nam se događa u životu, pomičemo našu percepcija prema unutra i to dovodi do promijene svijeta!
Moramo preuzeti 100% odgovornost za probleme unutar nas. Mi stalno nastavljamo gledati izvan nas i tražimo kako ćemo riješiti svjetske probleme, ali to nije uspješno.

Rad na drugima nije naš posao
Dr.Len priča kako je bio školovan kao pedagog i nastojao pomoći hendikepiranima i djeci sa nedostatkom u razvoju od 1964. do 1982., ali dvadeset godina kasnije, naučio je da to nije njegov posao.

Promijenite način na koji gledate druge ljude.
Tada je shvatio da je njegov posao pomoći samom sebi otpuštanjem načina na koji je promatrao hendikepiranu djecu. Shvatio je da kako mijenja ovu percepciju te djece – i oni se također mijenjanju (isto kao što je promijenio način promatranja mentalno bolesnih kriminalaca u Državnoj havajskoj bolnici)!
Dr.Len naglašava da je najvažnije prvo usmjeriti pogled na naš svijet i ako smo voljni to učiniti, naš utjecaj na cijeli Univerzum bit će ogroman!
Većina ljudi misli da je ovdje da bi pomagala drugima, nastavio je zatim, i donijeti mir u svijetu, ali oni su ovdje samo da bi donijeli mir sebi, jer donijevši mir u nama, mi donosimo mir svijetu. Dr.Len kaže da jedina stvar koja radi je da pogledamo unutar nas samih i počistimo “gomilu” što se tamo nalazi. Istaknuo je da dok on ovo radi, primjećuje da se ljudi osjećaju bolje i sposobni su preuzeti odgovornost za sebe.

Shakespeare-ovi duboki uvidi
Prema dr.Lenu, osoba koja je imala doista duboke uvide u stanje ljudske vrste je bio William Shakespeare. Neprestano je naglašavao u svojim stihovima da patnja kroz koju prolazimo sada, je ista patnja koju smo iskusili i prije.

Promjena se mora prvo desiti u nama
Dr.Len kaže da kada promatramo patnju na osuđujući način to znači da je ona već u nama! Ali, ako je otpustimo i prakticiramo Ho’oponopono čišćenje govoreći:” Žao mi je zbog svega što se događa u meni da doživljavam patnju na određen način” – tek tada patnja će se promijeniti! Ali, ova se promjena prvo mora dogoditi u nama!

Neprekidno Ho’oponopono čišćenje
Dr.Len govori da čišćenje memorije iz naše podsvijesti zahtijeva konstantnu praksu Ho’oponopona, trenutak po trenutak.

Doživite ljude onakvim kako ih je Bog stvorio
Mi nikada nemamo iskustvo stvari ispravno, nego doživljavamo naše reakcije na njih. Dr.Len zna da kada sreće ljude, ne doživljuje ih na način kako ih je Bog kreirao, stoga on neprestano čisti govoreći Božanstvu: “Žao mi je zbog svega što se događa u meni što me sprječava da imam iskustvo ljudi kako si ih Ti stvorio”. Čineći ovo, on traži od Božanstva da mu pomogne da odustane od onog što je u njemu, onog što ga tjera da reagira na ljude i ne vidi ih kao što istinski jesu: Božanska bića.
Dr.Len kaže da, jednom kada otpustimo diktaturu sjećanja što vlada nad nama prakticirajući Ho’oponopono čišćenje, memorija se prestane vrtjeti u pozadini, i to ne samo ona koju smo primijetili da se odvija, nego i sve druge što se simultano reproduciraju, a da ih nismo svjesni!
Kada prakticiramo Ho’oponopono, mi zapravo pitamo Božanstvo da ukloni negativnosti iz naše Duše i podsvjesnog uma, kako bi mogli vidjeti ljude u njihovu savršenstvu, upravo kao što ih je Bog kreirao. I ako ih na taj način promatramo, tako će i oni gledati na nas.
Dr.Len je nastavio da ako želimo vidjeti ljude oslobođene problema u njihovim životima, tada se mi moramo osloboditi prvi! Ho’oponopono nije ništa drugo nego rad na sebi i traganje za podacima u našoj osobnoj podsvijesti koji nam čine poteškoće i koje treba ukloniti.

Ljutnja je odigravanje sjećanja
Kada se ljudi naljute, nije riječ o osobi koja se ljuti, nego sjećanju u toj osobi što reproducira ljutnju! Ako smo upoznati s ovim i imamo stalno to na umu, možemo promijeniti te podatke.
Kod Ho’oponopona nije riječ o mijenjanju druge osobe, jer je ona već savršena! Međutim, ono što je nesavršeno su podaci i trebamo pitati Božanstvo da ih poništi u nulu.

100%tna odgovornost za sve što doživljavamo
Dr.Len kaže da kada prakticiramo Ho’oponopono, vrlo jasno kažemo Božanstvu: “Ja sam 100% odgovoran za sva moja iskustva u životu i doživljujem patnju obliku osuđivanja. Nešto se događa u meni (neki podatak ili sjećanje) i to nešto diktira takvo iskustvo. Želim biti 100% odgovoran za to, žao mi je zbog toga.”
Dr.Len je zatim nastavio da svjesni um ne preuzima odgovornost, nego pribjegava krivnji.

Brisanje sjećanja što se odigravaju u podsvjesnom umu
Mi ljudi, nastavio je dr.Len, imamo gomilu stvari koje se događaju i ne možemo utjecati na njih zbog memorije koja se odvija u našem podsvjesnom umu. Ove blokade nas sprječavaju da iskusimo Božanstvo.
Ho’oponopono je praksa pomoću koje brišemo tu memoriju što nas ometa da živimo potpuno i istinski, te nam omogućuje oslobođenje od straha zbog načina na koji živimo. Pomoću nje radimo na svemu što se događa u nama što se nataložilo s generacije na generaciju i što nas sprječava da dođemo do mjesta gdje možemo iskusiti Božanstvo.

Izbjegavaj pokušati shvatiti što se događa
Dr.Len kaže da se putem Ho’oponopona postiže odustajanje od stvari koje nas drže sputanim, te da mi uopće nemamo ideju koje su to stvari! Iz tog razloga se on uopće ne trudi razumjeti što se sve događa u njegovom životu, međutim, cijelo vrijeme vrši Ho’oponopono čišćenje!
Dr.Len ističe da je primijetio kako su ljudi sposobniji rješavati svoje probleme dok on radi čišćenje sebe, a često mu kažu da bi htjeli i sami naučiti Ho’oponopono.

Tko smo mi?
Mi smo sami sebi guru, terapeut ili iscjelitelj, kaže dr.Hew Len i da bismo to postali, sve što trebamo učiniti jest odgovoriti na par jednostavnih pitanja, od kojih je najvažniji: “Tko sam ja?”
Ovo je najvažnije pitanje od trenutka Stvaranja, no nažalost većina ljudi ne zna tko je! Ako bismo znali tko smo, odmah bi shvatili da trebamo preuzeti 100%tnu odgovornost za svako iskustvo što ga imamo u životu! Ipak, ne možemo kriviti ljude što to ne znaju!

U čemu je problem?
Druga stvar koju trebamo znati, prema dr.Lenu, je: “U čemu je problem i gdje je taj problem?”
Dr.Len kaže da su svi naši problemi rezultat sjećanja koja se neprestano reproduciraju u našim podsvjesnim umovima, no on se konkretno uopće ne bavi problemima! Mi smo svi Božja djeca, Njegova savršena kopija. Naše prirodno stanje je praznina i čistoća, te je naš posao vratiti se u to originalno stanje bivanja čistim, praznim i beskonačnim.
Ho’oponopono je o brisanju i čišćenju sata u našem podsvjesnom umu kako bi se mogli vratiti na Nulu/jasnoću i jedino što može proizići iz te jasnoće jest Božanska inspiracija.

Biti čist i beskrajan
Dr.Len kaže da on svakog dana radi na otpuštanju blokada u svom životu koje ga sprječavaju da bude jedan sa Božanskim – što znači biti čist i beskrajan! On prakticira Ho’oponopono kako bi bio čist i sposoban kretati se kroz život bez teškoća, ljutnje, krivnje ili problema.

Krivnja ne funkcionira
Dr.Hew Len kaže da krivnja i pitanja “Kako to?” ne rade u terapiji, u okruženju obitelji ili političkoj vlasti, međutim kada se vratimo na Nulu, tada Božanstvo može utisnuti u naše umove štogod je savršeno za nas u tom trenutku.
Dr.Len također naglašava da on osobno preuzima 100% odgovornost za sve što doživljava kao problem u svijetu, zato jer zna da je svijet u njemu, te kako se on mijenja preuzimanjem potpune odgovornosti istovremeno govoreći: “Žao mi je”, svijet se jednako mijenja!

Ho’oponopono čišćenje trenutak za trenutkom
Dr.Len kaže da on učestalo pije plavu solarnu vodu, jer je to još jedna od metoda čišćenja. Od trenutka kad ujutro ustane iz kreveta, pa sve dok navečer ne ode na počinak, dr.Len ne prestaje
sa čišćenjem, jer je svjestan da brisanje sjećanja zahtjeva sustavno Ho’oponopono čišćenje. On kaže da ako prestanemo čistiti, odlazimo u kaos zajedno sa ostatkom svijeta.

Čišćenje nad imenima ljudi
Dr.Len ističe da radi sa imenima ljudi koji se bilježe za vikend seminare, prije nego li uđe u prostoriju. Ovo čini iz razloga jer nastoji smanjiti količinu “nagomilanih stvari” (sjećanja i podataka u svojoj podsvijesti). Ako ovo ne bi činio, cijela učionica bi doslovno doživjela raspad sistema i zapela u intelektualnom razmišljanju, zato jer se nije pripremio za njih.
Dr.Len uvijek prakticira Ho’oponopono čišćenje – prije, za vrijeme i poslije svega što učini! Božanstvo zna njegovu povezanost s ljudima koje još uvijek nije sreo i za sva sjećanja koja dr.Len dijeli s njima, kao i koja su važna da ih dr.Len otpusti.

Razgovor sa Izvorom, Onim tko sve zna
Dr.Len kaže da je Ho’oponopono razgovor sa Božanstvom koji zna sve i da on zapravo u tom procesu čini razmjenu sa Njim, jer ne zna što je to u njemu da provocira druge ljude. Stoga dr.Len promatra Božansko u sebi koji je Izvor koji zna sve, zato jer on, dr.Len, ne zna ništa!
Dr.Len govori da u nama postoji dio koji se zove Božanski Stvoritelj i da taj Izvor vrlo dobro zna što se događa. Iz toga razloga šaljemo apel, kako bi Izvor u nama otpustio podatke i informacije u našem podsvjesnom umu.

Intelekt ne može zaustaviti reprodukciju negativnih sjećanja
Dr.Len naglašava da naš intelekt nije u stanju zaustaviti negativna sjećanja u našem podsvjesnom umu zato jer to nije njegova funkcija. Intelekt, prema dr.Lenu, ima zadatak da učini odabir hoćemo li preuzeti 100%tnu odgovornost za sve što nam se događa u životu ili ne, te da bi on osobno želio biti 100% odgovoran za sve što je u njemu što provocira druge ljude.

Sjećanja donose odluke za nas
Dr.Len naglašava da danas postoji dovoljan broj istraživanja koji dokazuju da u svakoj sekundi 11 miliona jedinica podataka je u prometu, ali da je naš svjesni um tek 15 jedinica svjestan (Tor Norretranders – the User Illusion)!
Dr.Len kaže da je znanstveno dokazano da naš svjesni um ne donosi odluke za nas, umjesto njega to čine naša sjećanja. Iz sjećanja proizlaze naše osude, ljutnje i srdžba – i odluke u skladu s tim, a svjesni um nema utjecaja na to!

Dozvoliti Izvoru da odlučuje za nas
Dr.Len kaže kako želi da Izvor donosi odluke! Mi ne možemo služiti dva gospodara, da sjećanje i Božanstvo donose odluke istovremeno. Ako želimo da Božanstvo donosi odluke za nas, potrebno je obustaviti odvijanje memorije u našim podsvjesnim umovima.

Svatko je savršen
Dr.Len ističe da smo svi mi savršeni, ali nesavršenost su podaci u našim podsvjesnim umovima i to je ono na čemu trebamo raditi.
Svijet je unutar nas i mijenjajući svijet u nama, mijenjamo sve ostalo!

Dirigent i orkestar
Dr.Len je upotrijebio analogiju sa dirigentom i orkestrom kako bi pojasnio Ho’oponopono čišćenje: Orkestar se uvijek uštimava prije početka koncerta i to je ono što Ho’oponopono čišćenje radi! U tom procesu se mi uštimavamo, pa se i svi ostali uštimavaju zajedno sa nama! Ali, ako smo izvan note, neuštimani, nastaje pakao, osjećamo bol. Kako mijenjamo podatke u nama koje dijelima sa drugim ljudima, brišemo ih iz nas, ali i iz njih, također.

Dr.Len je zaključio pitanjem: “Kad bi svi preuzeli 100% odgovornost za svako iskustvo u životu i ne dozvolili da budu uhvaćeni u omči krivnje, kakvo bi to veličanstveno iskustvo bilo za cijeli svijet?”

- zabilježio Saul Maraney

hooponoponotehnika.com

2012-12-02T08:26:00.001-08:00

Posted by Ho'oponopono Tehnika in Mediji, Video November 22, 2012

Pogledajte cijelu emisiju Na rubu znanosti u kojoj je gostovala Mabel Katz, naći ćete je u izborniku, u donjem desnom kutu. Uživajte!

http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews%5Bcat%5D=605&cHash=b18081143c

Ho’oponopono i Intelekt

Posted by Ho'oponopono Tehnika in Blog Mabel Katz November 21, 2012

U Ho’oponoponu učimo da intelekt nije stvoren da bi znali, već da bi mogli izabrati. To je jedina njegova funkcija. Trebamo otpustiti ili ne otpustiti, biti u pravu ili ne, imati posljednju riječ ili ne. Imamo izbor učiniti to na način na koji bi to intelekt učinio ili na Božji način.

Nažalost, kako smo evoluirali i postali obrazovaniji, sve više i više smo se odvajali od izvora i odlučili kako mi znamo bolje, te kako ćemo sami sve rješavati.

Nekako smo postali zbunjeni. Vjerujemo da bi trebali dopunjavati vlastiti intelekt znanjem, ali intelekt nam je dan da možemo izabrati između razmišljanja, i uplitanja i otpuštanja.

Postali smo toliko uvučeni u vjerovanje da je svrha intelekta spremanje i razumijevanje informacija, da baziramo osjećaj identiteta na toj ideji. Naš intelekt samim time pokušava biti nešto što nije i uvijek nas gura da budemo nešto što nismo namjeravali biti.

Kako bi razbili ovaj ciklus trebamo shvatiti da smo mudri po prirodi, i da naša mudrost ne počiva u našem intelektu. Naša kreativnost također nije naš intelekt. Kreativnost je naše prirodno stanje. Dođe i radi na način koji nije moguće objasniti. U biti, naše ideje i djelovanja dolaze samo iz Inspiracije ili sjećanja.

Bitno je znati da vam Inspiracija može doći jedino kada ste prazni i otvoreni. Ne može doći dok pričate, mislite ili se brinete. Kako bi dosegli svoj maksimalni potencijal, morate ponovno postati djeca, mudra djeca. Morate vjerovati da ste vođeni i zaštićeni i onda kada ne razmišljate i brinete se; i biti otvoreni za sve mogućnosti. Trebate se vratiti svojim korijenima, u vrijeme prije nego ste postali toliko obrazovani da ste zaboravili tko ste zapravo.

Mi smo ti koji kompliciramo vlastito postojanje. Mi smo oni koji mislimo da znamo što je najbolje za nas i radimo liste onoga što, kada i koliko želimo privući, dok u biti ne znamo što je dobro za nas; i na kraju svega; za koga uopće radimo tu listu? Zapravo radimo liste za Stvoritelja, koji nas zna bolje od bilo koga drugoga i zna što i kada želimo. Mi smo u biti jako arogantni.

Anthony De Mello je to pojednostavnio, “ Kada postanete svjesni, postanete mudriji. To je ono što možemo nazvati samoodrastanje. Ako razumijete svoj ponos, on će nestati – a rezultat će biti poniznost. Ako razumijete svoju sreću, nestat će – a rezultat će biti stanje sreće. Ako razumijete svoje strahove, oni će se otopiti – rezultat će biti ljubav. Ako razumijete svoju privrženost, nestat će – posljedica je sloboda.”

Razmislite malo o prirodi. Pogledajte cvijeće, na primjer. Nema šanse da bi mi ljudi bili u stanju stvoriti takvu ljepotu. Trebamo priznati da postoji Božanska inteligencija. Promislite o vašem tijelu. Ne trebate razmišljati o tome kako disati ili kako učiniti da vam srce radi. Okruženi smo Božanskim čudima.

Vratite se čudima i poštujte svoje djetinjstvo. Koristite intelekt za ono što je namijenjen, umjesto da mu dozvoljavate da vas izluđuje. Jednom kada otvorite svoje srce i prestanete pokušavati kontrolirati stvarnost, predivne stvari će se početi događati oko vas i moći ćete oporaviti vaš smisao za uživanje i slobodu.

Istina će vas osloboditi!

- Mabel Katz

- Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/

ho*oponopono

2012-11-01T05:38:00.000-07:00

Postoji više vještina koje nam pomažu ostvariti bilo iscjeljenje, bilo želje, a jedna od njih je svakako vještina zvana ho'oponopono. Ako možeš učiniti samo jednu stvar kako bi promijenio/la svoj život, izaberi ovu.

Jedna od rijetkih vještina za koju znamo da
funkcionira u 100% slučajeva!

Autor: Talidari

Preuzeto sa www.zivotna-sklola.hr

Ovo morate čuti!!!
Jeste li čuli za havajskog liječnika koji je izliječio cijeli psihijatrijski odjel a da ni jednog pacijenta nije ni upoznao, a kamoli tretirao?

To je postigao uz pomoć havajske prakse zvane ho'oponopono. Ona se na veliko prakticira na Havajima, a postala je svjetski hit nakon što je objavljeno da je pomoću toga tamošnji liječnik Hew Len (na slici) u jednoj mentalnoj instituciji izliječio sve psihički poremećene pacijente, a da uopće nije liječio njih nego sebe.

Svi do jednog su izliječeni tako što je za svakog pojedinačno, gledajući u njihove povijesti bolesti slao Bogu 4 misli: "Žao mi je. Oprosti mi. Volim te. Hvala ti."

Učinkovitost ovog procesa je u preuzimanju potpune odgovornosti za svaku okolnost u kojoj se nalazimo, jer sve što se javlja u našim životima samo je projekcija naših unutarnjih "programa". Dr. Hew Len je preuzeo odgovornost (a ne krivnju) za stanje pacijenata bolnice u kojoj je radio jer su postali dio njegove stvarnosti (života), pa umjesto da kao svi terapeuti misli da je problem u pacijentima, on se vodio idejom da je problem u njemu, jer svaki vanjski problem u njegovom životu je projekcija nekog unutrašnjeg problema.
Ho'oponopono se vodi idejom da liječenjem sebe liječimo druge, ili da čineći sebi dobro, i drugima činimo dobro. Polazeći od toga da je svatko sam odgovoran za sve što mu se događa u životu i za stanje svake osobe s kojom dolazi u doticaj, spomenuti liječnik je ovom molitvom zatražio od Božanstva (na engleskom "Divinity") oprost i pružio ljubav. Pokajanjem je očistio "programe" u svojoj podsvijesti koji su bili odgovorni za pojavljivanje pacijenata u njegovom životu. Ti programi se odnose na sve umne i emocionalne memorije pohranjene u njemu, svjesno i nesvjesno. Kada je pogledao dosijee pacijenata, nije se bavio s određenom osobom; on se bavio s emocijama i stavovima koje je on pritom doživljavao (odbojnost, strah, predrasude - vezano uz mentalne bolesnike). Kako je pokajanjem i izricanjem ljubavi čistio ono toksično što je bilo u njemu a što je imao zajedničko s pacijentima, tako su automatski i oni postajali čistiji i zdraviji. Izliječio ih je time da je pokajanjem odbacio sve predrasude i emocije koje je imao vezano uz mentalne bolesnike, a koje su ga ometale da osjeća ljubav, pa je tako pročišćen koristio ljubav kao sredstvo liječenja.
Bez ikakva znanja o tome, pacijenti su se potpuno oporavili i to odjeljenje bolnice je zatvoreno jer više nije bilo pacijenata. Nevjerojatno, ali istinito! Slična mnogobrojna "čuda" koja je potaknuo simpatični Dr. Hew Len opisana su u knjizi Dr. Joe Vitalea (poznat iz dokumentarca "Tajna") pod nazivom "Zero Limits", a dostupna je svima (prevedena je na naš jezik) koji pročitaju ovaj članak do kraja i riješe križaljku.

Pročitaj cijelu priču na engleskom ovdje:

Poslije pogledaj video vježbe - 3 lekcije » - pogotovo treći video/lekciju
Zatim pročitaj izvještaj s pitanjima i odgovorima

Što je ho'oponopono

Ho'oponopono je drevni havajski način za rješavanje problema preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti, a koji se koristi u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata. Ho'oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj.
Postoji tradicionalna, ali i modernizirana verzija, koju je preoblikovala Morrnah Nalamaku Simeona i koju ovdje obrazlažemo. Ta moderna verzija se preciznije naziva "Samo I-Dentitet Ho'oponopono" (SITH).

Cilj ove prakse je očistiti ili otpustiti sve destruktivne energije unutar naše podsvijesti, koje uzrokuju poremećaje, bolesti i nevolje, time da se pokajemo, zamolimo za oproštaj i iskažemo ljubav, kako bismo se time doveli u tzv. "nulto stanje" u kojem smo kao "prazna čaša" u koju Božansko može ulijevati svoje inspiracije pomoću kojih možemo s lakoćom ostvariti preobražaj i sve što želimo u životu. Bit je otkloniti sve prepreke u nama samima kako bismo od Božanske inteligencije mogli slobodno i bez ometanja primati ideje i inspiracije za rješavanje problema i unapređenje života. Sastoji se u tome da prilikom svakog problema uputimo svojoj duši i Bogu ove 4 misli:

  Žao mi je.
  Oprosti mi.
  Volim te.
  Hvala ti.

Ho'oponopono se definira kao "činiti ispravno, ispraviti pogrešno, staviti u red, popraviti, izmijeniti, revidirati, prilagoditi, dopuniti, pomiriti, regulirati, urediti, pretvoriti, pročistiti, učiniti prikladnim..."
U Havajskom rječniku ova se vještina definirana kao mentalno čišćenje.
Ho'o označava glagolski oblik riječi koja slijedi. Pono se definira kao: "dobrota, poštenje, moral, moralne kvalitete, ispravan postupak, izvrsnost, blagostanje, prosperitet, blagostanje, dobrobit, stvarno stanje ili prava priroda, dužnost, moralno, pogodno, pravilno, pravedno, ispravno, čestito, pošteno, korisno, uspješno, u savršenom redu, točno, olakšano, olakšanje, potrebno, nužno..."
Havajci su ovu praksu preuzeli od krščanskih misionara i malo je preoblikovali. Kako znamo, krščanski nauk zagovara ispovijed i pokoru (pokajanje), i poruka ljubavi je osnovna Isusova poruka. Ho'oponopono pojednostavljuje ovaj kompleksni nauk i pruža praktični proces prilikom svake situacije u kojoj je čovjeku potrebna pomoć.
Ho'oponopono potpomaže da se uspostavi ravnoteža najprije kod pojedinca, a zatim u cijeloj kreaciji, uključujući i ravnotežu između sukobljenih strana.
Ho'oponopono geht davon aus, dass alles eins ist in der Welt, auch wenn wir uns getrennt fühlen. Aufgrund dieser Einheit, kann nichts in der eigenen Welt geschehen, ohne dass es nicht auch eine Resonanz in dem Betrachter dazu gäbe. Man kann Probleme im Außen nur dann ändern, wenn man die innere Resonanz dazu heilt.

Leptir efekt - male promjene na
jednom mjestu mogu dokazano
uzrokovati velike promjene na
drugom. (npr. lepet krila
leptira može prouzročiti olujno
nevrijeme na drugom kontinentu)

Ho'oponopono polazi od toga da je sve u svijetu povezano i čini jedno Jedinstvo koje ima svoj izvor u Ljubavi. Na osnovu tog jedinstva imamo rezonanciju - sve što se događa u našoj stvarnosti je odjek ili odraz nekih događaja čija vibracija je sukladna s našom, i imat će dalje odjek na druge događaje. Ovo svojstvo sutitranja se očituje kao pozitivnost kad se odlučimo za suosjećanje, a kao negativnost kad se predamo iritaciji. Često nam najviše smetaju oni koji u sebi nose nešto što mi kod sebe negiramo ili nastojimo prikriti, no poricanje i prikrivanje, svjesno ili nesvjesno, ne pomažu, pa ako kroz to neželjeno iskustvo dopustimo ljubavi da u nama pobudi suosjećanje, doživjeti ćemo pozitivni preobražaj u životu.
Možemo promijeniti vanjske probleme samo ako ispravimo unutarnju rezonanciju. Kad mislimo da smo drugačiji i bolji od nekih (koji nam se ne sviđaju ili su bolesni ili nešto treće) i da s njima nemamo nikakve veze, takav pogled na svijet nas udaljuje od stvarnosti i ljubavi, remeti harmoniju i dovodi do toga da smo ograničeni u onome što možemo postići. Odvojenost od Jedinstva i Ljubavi uzrokuje razne bolesti i nevolje. Sve i svatko tko se pojavljuje u našoj stvarnosti je odraz nekog programa u nama, pa ako je u našu stvarnost ušlo nešto nepovoljno, to znači da je u nama neki program koji je nepovoljan i koji bismo kroz to iskustvo trebali kod sebe ispraviti kako bi se onda vanjske okolnosti ispravile. Najbolje to ispravljamo kroz ho'oponopono, ali postoje i mnoge druge dobre metode.

Cijela svrha ho'oponoponoa je ponovo uspostaviti svoj prirodni ritam sa Božanskom inteligencijom kako bi od nje mogli dobivati inspiracije i snagu za poduzimanje svega onoga što doprinosi našem blagostanju.

Kome upučujemo ove 4 misli (molitvu/mantru)
Ho'oponopono je vještina kojom rješavamo probleme na duhovnoj razini kako bi se očitovali na materijalnoj. To činimo tako što ispravljamo svoje greške iz prošlosti time da očistimo energije povezane uz problem na mentalnoj (podsvijest) i duhovnoj (nadsvijest) razini - pokajemo se, zamolimo za oproštaj i potvrdimo svoju odgovornost, ljubav i zahvalnost. To ne činimo izričito prema nekoj osobi s kojom imamo konflikt ili neugodno iskustvo, već to rješavamo na višoj, duhovnoj razini, stoga te 4 misli upućujemo duši, nadsvijesti, onome Božanskom u nama i svima, Bogu. To radimo zbog sebe i onog kome želimo pomoći, pa nije toliko bitno kome upućujemo ove 4 misli, već da pomoću njih čistimo programe u svojoj podsvijesti, da se pokajemo i da se stavimo na vibraciju ljubavi. Glavno da ih mislimo. Nije potrebno te 4 misli uputiti nekoj osobi, već je bitno da u kontekstu te osobe, za tu osobu, a ne toj osobi, u sebi ponavljamo ove 4 misli dok nam ne uđu u podsvijest.
Nakon čišćenja energije pokajanjem, preobražaj omogućujemo s mišlju ili riječju "Volim te". Ljubav je kod koji omogućuje iscjeljenje. A to se upućuje Bogu, ne drugima. Mnogi imaju poteškoće s ovim procesom ako krivo shvate da moraju voljeti svoje neprijatelje, što jednostavno ne mogu. Zato je važno naglasiti da u procesu ho'oponopono nije potrebno slati riječi i misli ljubavi nekome s kime imamo sukob, već se ove riječi i misli ljubavi šalju Božanstvu koje pomoću te ljubavi transformira toksične energije u svim uključenim osobama, pa i šire. Točnije rečeno po Havajcima Bog je zapravo Ljubav, pa projecirajući ljubav, povezujemo se s Bogom koji je Ljubav i tako omogućujemo ovoj Svevišnjoj energiji da preobrazi bilo koji problem koji nas tišti te da nas ispuni inspiracijom i idejama potrebnim za ostvarenje blagostanja.
Ljubav je ta koja svojom mističnom energijom preobražava sve memorije u podsvijesti, sve ono u nama što nije u skladu s ljubavi, s tim vrhovnim pricipom koji ima moć da stvara i transformira. Ljubav vraća harmoniju u naš sistem, neutralizira sve nepravilne misli i emocije koje su dovele do nevolje ili poremećaja koji doživljavamo. Ljubav ih prvo neutralizira, a zatim uklanja, pa na mjesto starih, uklonjenih energija ispunjava nas svjetlošću i inspiracijom.
Primjenom ho'oponopono procesa u svakodnevnom životu uspostavljamo vezu sa svojom nadsvijesti i s Božanskom svijesti. To nam omogućava primanje uvida pomoću kojih možemo u svakoj prilici znati ispravno djelovati
Vještina ho'oponopono je izuzetno korisna za ostvarenje vlastitog blagostanja, jer donosi iscjeljenje i oslobođenje od demona koji blokiraju ostvarenje sreće i uspjeha kroz pokajanje. Ono što blokira našu dobrobit nije ništa drugo nego nedostatak ljubavi. Opraštanje otvara vrata njezinu povratku. Glavni cilj ho'oponopono metode je dolaženje u nulto stanje, gdje imamo nula dugova, pa tako i nula ograničenja, u stanje u kojem je sve moguće ostvariti. Nulto stanje je stanje u kojem nemamo nikakve programe u podsvijesti, koji nas koče u ostvarenju blagostanja. Nulto stanje je, dakle, stanje u kojem nemamo više nikakve predrasude, predodžbe, uvjerenja, očekivanja, karmičke dugove i slično. Da bismo došli u ovo stanje, trebamo redovito, a posebice prilikom svakog sukoba i svake neugodne situacije, iskreno u mislima, svojoj duši i Bogu uputiti ove 4 misli: "Žao mi je. Oprosti mi. Volim te. Hvala."
Učinkovitost ove prakse temelji se na principu preuzimanja stopostotne odgovornosti za sve radnje, ne samo za vlastite. Ako želimo preuzeti potpunu odgovornost za svoj život, onda je sve što vidimo, čujemo, okusimo, dodirujemo, ili na bilo koji način doživimo, na neki način naša odgovornost jer je u našem životu.

"Potpuna odgovornost znači potpuno prihvaćanje svega – čak i ljudi koji se pojave u vašem
životu i njihovih problema, jer su njihovi problemi i vaši problemi. Oni su u vašem životu, pa ako preuzimate potpunu odgovornost za svoj život, tada trebate preuzeti potpunu odgovornost također i za ono što oni doživljavaju."- Dr. Hew Len

"Preuzimanje odgovornosti ne znači preuzimanje krivnje, ili pretpostavljanje da smo u krivu. To je spremnost da se odazovemo na, budemo odgovorni za aktualnu memoriju (program) koja se odvija u nama." - Mary Koehler
("Taking responsibility is not taking the blame, or assuming I am wrong. It is a willingness to respond, to be answerable to the current memory that is running."

Problem u kojem smo se našli u vanjskoj stvarnosti zapravo imamo sami sa sobom, jer nismo nešto u sebi raščistili. Recimo, ako nas drugi često kritiziraju, to je zato što i mi sami imamo običaj kritizirati, pa nam se to kao bumerang vraća. Ne vraća nam se uvijek od iste osobe, ali nam se po zakonima uzročnosti i recipročnosti uvijek nekako vraća. Da bismo promijenili svoju stvarnost, trebamo promijeniti sebe. Potpuna odgovornost podrazumijeva ideju da je sve što postoji u našem životu projekcija iz našeg unutrašnjeg svijeta.

Dr. Hew Len je rekao:
Izvor: knjiga "Nulto stanje", Joe Vitale

Ho'oponopono je zbilja veoma jednostavan. Za drevne Havajce svi problemi nastaju kao misao. Ali imati misao nije problem. Što je onda problem? Problem je u tome da su sve naše misli natopljene bolnim sjećanjima – sjećanjima na osobe, mjesta ili stvari. Sam intelekt nije u stanju riješiti ove probleme, zato što intelekt samo upravlja. Upravljanje stvarima nije način da se riješe problemi. Vi ih se želite riješiti! Kad prakticirate Ho'oponopono, ono što se događa je da Božanstvo ("Divinity") preuzima bolne misli i neutralizira ih, ili ih pročisti. Vi ne pročišćavate osobu, mjesto ili stvar. Vi neutralizirate energiju koju povezujete s osobom, mjestom ili stvarima. Dakle, prvi stupanj Ho'oponopono-a je pročišćavanje te energije. Tada se događa nešto divno. Ne neutralizira se samo energija; ona se takođe otpušta, oslobađa, tako da nastaje potpuno novo čisto stanje. Budisti to nazivaju Prazninom. Posljednji korak je dozvoliti Božanstvu da dođe i popuni tu prazninu svjetlošću.

Da biste prakticirali Ho'oponopono, uopće ne trebate znati u čemu je zapravo problem ili greška. Sve što trebate uraditi je uočiti tekući problem koji doživljavate fizički, mentalno ili emocionalno. Kad ga uočite, na vama je odgovornost da odmah počnete sa čišćenjem, da kažete: ''Žao mi je, molim te oprosti mi.''

Ho'oponopono ne vidi svaki problem kao iskušenje, već kao priliku. Problemi su samo ponovljena sjećanja iz prošlosti koja se pojavljuju da bi nam dala još jednu priliku da gledamo očima ljubavi i da djelujemo iz duhovne inspiracije (intuicije).

"Odgovorni smo ne samo za ono što činimo, već i za ono što ne činimo."
- Lao Tse

Kad smo žrtve neke nevolje (bolesti, rata, potresa, siromaštva, prevare), obično mislimo da mi sami nismo krivi, ne uviđamo kako smo mogli doprinijeti tome, stoga i dalje živimo životom žrtve i patimo. No, onog trenutka kad preuzmemo svoju odgovornost i uvidimo da ograničenim umom nije moguće sve spoznati te da naša odgovornost ne leži samo u našim postupcima, nego i u našim mislima, kao i u onome što nismo učinili a mogli smo (i trebali smo), tada je moguće preobraziti nepovoljne životne okolnosti pomoću ovih 4 misli.
Trebamo shvatiti da smo sve što dolazi u naš život (dobro i loše), na neki način sami kreirali ili privukli, svjesno ili nesvjesno. Prema tome, preuzimanje potpune odgovornosti je izuzetno nužno. To ne znači kriviti sebe, nego preuzeti odgovornost za rješavanje problema rasčišćavanjem uzroka kroz pokajanje i ljubav, a ho'oponopono nam tu najbolje pomaže.

Kako pomoći drugima

"Šta bi terapeut trebao učiniti kad ga posjeti klijent?“ pitao sam, želeći da istražim specifične načine liječenja ljudi.
„Samo da ih voli,“ Dr. Hew Len je odgovorio. „Ono što je važno je da voliš osobu jer je dio tebe, i tvoja ljubav će joj pomoći da obriše i očisti program aktiviran u njenom životu."
"Posredstvom ljubavi dobivamo Božansku inspiraciju za to što nam je činiti u pojedinom slučaju." - Iz knjige "Nulte granice"

Ho'oponopono naučava da jedini način kako možemo pomoći drugima koji su u nevolji je taj da pročistimo sebe, svoje unutrašnje, nesvjesne, štetne energije koje su zapravo i odgovorne za problem, htjeli mi to priznati ili ne. Kad netko u našoj okolini doživljava neki problem, uobičajeno mišljenje je da mi osobno s time nemamo veze, tj. da ga mi nismo uzrokovali niti smo za njega odgovorni. Ho'oponopono ukazuje na suprotno i poučava da, budući da je nečiji problem dio naše osobne stvarnosti, koju mi također proživljavamo, mi smo odgovorni za to. Ne samo da smo odgovorni za uzrok nego i za razrješenje. Preuzimanje odgovornosti je samo početak; okrivljavanje sebe nije smisao ovog procesa (Treba razlikovati preuzimanje odgovornosti i krivice). Razrješenje je smisao primjene Ho'oponoponoa, a do njega se dolazi preuzimanjem odgovornosti i za razrješenje. Kako smo mogli nešto skriviti, tako možemo to i ispraviti. Prema tome, pojedinac može izliječiti i transformirati čitavu svoju obitelj i širu zajednicu, ali samo uz pomoć Božanske inspiracije. Da bismo tu inspiraciju mogli primiti, potrebno je pročistiti svoje unutrašnje energije, sve svoje "smeće" koje se tijekom godina nakupilo u memoriji, u podsvijesti, a to je moguće uz gore spomenute četri svete misli - kroz pokajanje i ljubav.

Ova ideja da pojedinac ima sposobnost da doprinese cijeloj zajednici je također poznata kao teorija "Učinak stotog majmuna" - fenomen u kojem se naučeno ponašanje širi istog trenutka iz jedne grupe majmuna na sve druge majmune čim je postignut kritičan broj majmuna koji su to usvojili. Preneseno, to znači da se neka ideja ili sposobnost automatski, paranormalno širi na ostatak populacije čim je određeni broj ljudi čuo za novu ideju ili naučio novu sposobnost.
Ho'oponopono vještina pretpostavlja izražavanje ključnih ljudskih vrlina: odgovornost, ljubav, zahvalnost, i poniznost (za traženje oprosta).

Moderna praksa

Domino efekt ili Bumerang efekt
Sve se vraća, sve se plaća.

Moderni provoditelji ho'oponopono procesa opisuju životne probleme kao posljedice negativne karme, ukazujući na to da kad-tad "moramo sami doživjeti ono što smo učinili drugima" i da smo sami kreatori svojih životnih okolnosti prema svemu onome što mislimo, izgovaramo i činimo.
Budući da u životu prevladava zakon uzroka i posljedica, svrha ho'oponopono prakse je uglavnom "oslobađanje od nesretnih, negativnih iskustva iz prošlih vremena i reinkarnacija, te rješavanje i uklanjanje trauma iz podsvijesti." Karmički dugovi ometaju evoluciju uma i općenito osobe, tako da je (karmičko) čišćenje uvjet za širenje svijesti.
Primjenjujući ho'oponopono, na duhovnoj razini pročišćavamo sebe i svoj osobni doprinos u matrici naše stvarnosti. Svjesno ili nesvjesno doprinosimo stvaranju okolnosti u našem životu. Često je uzrok naših nevolja nešto što smo prije loše učinili, rekli ili mislili, a ponekad je problem nastao zato što nismo ništa učinili, a mogli smo.
Kad nastane neki konflikt, normalno je pomisliti da nismo mi krivi. Uvijek je kriv netko drugi. Čak i da je stvarno tako, ipak smo mi to stanje unijeli u svoj život, pa makar i time da nismo ništa poduzeli da se takvo što ne dogodi. Mnoge stvari smo mogli sprječiti nekim svojim mislima, riječima ili djelovanjem. Bez obzira na to što u nekoj situaciji nismo ništa ružno rekli ili učinili, vjerojatno smo nekako isprovocirali drugu osobu ili smo nekim svojim crnim mislima doveli do loših vibracija u odnosu ili smo doveli do problema jer nismo ništa učinili. Nije bitno kako smo prouzrokovali neki nepovoljan događaja, nego je bitno rješiti se tih veza iz prošlosti, očistiti se od loših energija, ispraviti svoje greške pokajanjem, zahvaljivanjem i ljubavlju.

Ponekad nije dovoljno samo se pokajati i zračiti ljubav, već je potrebno i potom poduzeti sve ono što nam Božanska inteligencija daje kao rješenje kroz inspiraciju i intuiciju.

Osim upućivanja ovih 4 misli Božanstvu, kreatorica moderne ho'oponopono verzije Morrnah je u svojoj praksi koristila jednu molitvu koju bi izgovarala kad bi pomagala ljudima, bilo da ih vidi ili ne. Ona glasi:

Božanski stvoritelju, oče, majko, sine u jednom ... ako smo ja, moja obitelj, rođaci i naši pretci uvrijedili tebe, tvoju obitelj, rođake i pretke našim mislima, riječima, ponašanjima i djelima od početka naše kreacije do danas, molimo te za oproštaj ... Dopusti da se očiste, pročiste, otpuste i uklone sve negativne memorije, blokade, energije i vibracije te transformiraju ove neželjene energije u čistu svjetlost... I tako bi učinjeno.

Kako bi od Božanske inteligencije dobio inspiracije za ispravne postupke, bilo da se radi o vlastitom problemu bilo od nekog drugog tko je ušao u njegov život, uz spomenute 4 misli dr. Ihaleakala Hew Len često koristi zamolbu kao što je ova:

Šta se to događa u meni što me je dovelo do ovoga problema (npr. toga da me netko određen nervira ili izazvalo bolest u nekoj određenoj osobi), i kako mogu taj problem u meni ispraviti?

Ho'oponopono u praksi

Kad ti se dogodi da ti netko poznat ili nepoznat pošalje ružan e-mail, kaže nešto ružno ili učini nažao, bez obzira što ti znaš da nisi kriv(a), pošalji ove 4 ho'oponopono misli Božanstvu vezano za tu osobu kako bi iskrenim pokajanjem ispravio/la neke svoje prijašnje greške, grijehe ili propuste koji su nekako doveli do toga da budeš žrtva. Iako često nismo krivi, ipak smo odgovorni. Mislima ljubavi transformiraj svoje, pa time i stanje druge osobe. To će ukloniti problem.
Svaki put kad se u tvom životu pojavi neka neugodna okolnost, recimo svjedok si nekog nemilog slučaja, rata ili katastrofe, trebaš osvijestiti to što se događa u tebi da je ta negativnost postala dio tvoje stvarnosti, tvog iskustva. Ako to raščistiš i otpustiš pomoću ovih 4 misli, ne samo da će se ta situacija u tvom životu razriješiti, nego i u životima svih uključenih.

Dakle, neka ti prijeđe u naviku svaki put kad ti netko nečim naudi, ali i kad se nađeš u okolnostima gdje si osobno svjedok onome tko je u teškoj situaciji, da uputiš ove 4 misli Bogu kako bi se ta osoba oporavila ili 'ohladila', a time i ti:
"Volim te, žao mi je, oprosti mi, hvala."
Šaljući misli ljubavi (umjesto onih negativnih) drugima, mijenjaš vibraciju i svoju okolinu nabolje, a time i svoj život. Jednostavno evociraj duh ljubavi da ozdravi ono u tebi što je kreiralo okolnosti u kojima se nalaziš - bilo da je neka konfliktna situacija, bolest, financijski pritisak ili bilo što drugo.

Prilikom pojave nekog problema, pogledaj unutar sebe kako bi vidio/vidjela što je to u tebi što djeli ovo iskustvo s onim što vidiš izvan sebe. Pitaj se šta je to u tebi što te dovelo do ovog problema (vlastitog ili tuđeg), i kako možeš taj problem u sebi ispraviti? Nakon što se pročistiš onim četrim mislima, dobit ćeš odgovor na svoje pitanje, dobit ćeš inspiraciju, ideje i snagu "odozgora" za rješenje tog problema. Osim onog što ćeš inspiriran(a) sam(a) poduzeti, najveći dio razrješenja će se odviti na duhovnoj razini uz posredstvo Božanske inteligencije.
U situaciji kad se u tvom životu pojavi nečiji tuđi problem, ne bavi se s tom osobom, nego se bavi s emocijama koje je sam(a) tom prilikom doživljavaš. Ponekad osobu koja ima neki problem osuđujemo, osjećamo odbojnost ili neku drugu emociju ili stav. Sve to treba očistiti iz svijesti i podsvijesti, rješiti se svega toga. Kako čistiš ono što je u tebi, tako drugi postaju čistiji i zdraviji.
U poslovnom životu možemo ostvariti najbolje rezultate ako na svom radnom mjestu za sve s kojima dolazimo u kontakt pošaljemo Božanskoj inteligenciji ove 4 misli pokajanja, zahvale i ljubavi.
U knjizi "Nulte granice" spominje se mnogo primjera ljudi koji su primjenjujući ho'oponopono ostvarili izvanredne poslovne rezultate i time se obogatili. Jedan od primjera je Marvin, momak sa Filipina širokog osmijeha, koji prodaje luksuzne automobile u vrijednosti od $150 milijuna godišnje, a da uopće ne pokušava bilo što prodati bilo kome. Sve što čini je čišćenje svojih energija ovim četrima mislima. Kako sam kaže, sve što radi je to da u mislima govori 'volim te' po cijeli dan. Za svakog klijenta koji uđe u poslovnicu odašilje Bogu ove 4 misli. Uopće nema nikakve namjere prodati auto, zaraditi na klijentima i slično. Dapače, sve svoje namjere, očekivanja, predodžbe i slično čisti iz svoje podsvijesti i tako omogućava Božju volju. Kaže, njegov posao nije da prodaje, nego da čisti svoje energije. Tako pročišćen stvara uvjete da klijenti koji su imali namjeru kupiti neki auto, to stvarno i učine. Često su prodavači, i ne znajući, prepreka kupnji, jer znaju iritirati svojom energijom, riječima ili nametljivim načinom ophođenja. Ovako, zračenjem ljubavi i prepuštanjem Božanskoj inteligenciji da ga inspirira i vodi svojim tokom, omogućava da se auti prodaju sami od sebe.
Kako kaže i sam dr. Hew Len, svaka individua ima svoju svijest, podsvijest i nadsvijest (koja je dio Božanske svijesti, kao što je kapljica dio oceana). Iako smo uglavnom svjesni, većina naših ponašanja nisu plod svjesnog nauma, nego činimo stvari nesvjesno, većinom iz podsvijesti a ponekad iz nadsvijesti. Podsvijest sadrži svu memoriju naših prošlih iskustava, a nadsvijest ima uvid i u sve ono što nismo iskusili a možemo. Ako djelujemo iz podsvijesti, to znači da djelujemo iz memorije iskustava. Ako djeujemo iz nadsvijesti, to znači da primamo inspiraciju direktno iz Više svijesti, od Boga. Kad mislimo i djelujemo prema memoriji (sakupljena iskustva koja su se formirala u uvjerenja, predodžbe, navike i slično), ograničeni smo vlastitim iskustvima. No, kad djelujemo na osnovu inspiracije koju dobivamo iz nadsvijesti, tj. od Božanske Inteligencije, onda su naše mogućnosti neograničene, sve nam je moguće. Poruke "odozgora" možemo bolje primati ako sprječimo one "odozdola" koje pomućuju naš um. Zato je potrebno redovito pročišćavati svoju podsvijest, dovesti se u nulto stanje, biti kao tabula rasa kako bismo bez ometanja mogli primati Božansku inspiraciju. Teško možemo čuti ili osjetiti inspiracije i ideje "odozgora" ako smo puni programa ili memorija (predrasude, uvjerenja, predodžbe, navike, očekivanja i slično). Zato ih se trebamo redovito rješavati, svakodnevno ih čistiti spomenutim četrim mislima.
Naša svijest je ograničenog kapaciteta i ne može registrirati ni upamtititi sve podatke koje tijekom dana primamo, no podsvijest to može i čini. S obzirom na svoj ograničeni kapacitet, naš svjesni um nema pojma šta se sve događa u našoj stvarnosti, pa stoga ne može donositi optimalne sudove, odluke i slično. Tor Norretranders je napisao: “Činjenica je da svake sekunde milioni djelića informacija preplavljuju naša čula. Ali naša svijest obrađuje možda samo oko četrdeset djelića informacija u sekundi – najviše.“ Prema tome ne možemo se osloniti na naš svjesni niti podsvjesni um, već se trebamo povezati sa svojom nadsvijesti i s Božanskom inteligencijom kako bismo umjeli dovesti sebe u stanje blagostanja.
Dr. Hew Len često ističe da svjesni um može registrirati oko 15 informacija u jednoj sekundi, dok se 15 miliona informacija dogodi u svakom trenutku. Nema šanse da shvatimo sve elemente koji se odigravaju u našem životu. Prema tome, moramo otpustiti svoje zamisli, ideje, predodžbe, uvjerenja i slično. Umjesto toga, trebamo vjerovati u ono što primamo intuicijom od nadsvijesti ili Više svijesti.

Korijeni tradicije

U polinezijskim kulturama smatra se da pogreške ili grijesi osobe uzrokuju bolesti. Tamošnji ljudi su uvjerenja da je svaka bolest uzrokovana kršenjem nekog duhovnog zakona, i da je se ne može izliječiti dok se bolesnik ne pokaje za svoj prijestup ili grešku. Oni vjeruju da je bolest uzrokovana stresom, ljutnjom, krivnjom, optuživanjem i neopraštanjem.

Ho'oponopono ispravlja, obnavlja i održava dobre međuljudske odnose ali i odnos s Bogom time što se djeluje na uzrok i izvor problema.

Krajem 20. stoljeća, sudovi na Havajima otpočeli su praksu dodjeljivanja provođenja ho'oponopono procesa obiteljima prijestupnika, kao oblik alternativnog rješavanja sporova. Ho'oponopono se provodi na tradicionalan način, bez uplitanja suda, s osobom koju obitelj sama odabere s popisa uslužitelja koje je odobrio sud. Premisa ove sudske prakse je ta da mnogi zakonski prijestupi kriju izvor u obiteljskim konfliktima, pa ako se oni riješe i ako dođe do pokajanja, ne samo da je to dovoljno za oprost, nego ovom transformacijom prijestupnik neće biti primoran na daljnje prijestupe. Po njima je pokajanje i rješavanje korijenskog problema bolje od zatvorske kazne.
Osim toga, od davnina se na Havajima i u ostalim polinezijskim kulturama običavaju rješavati obiteljski problemi kolektivno, umjesto da se prepusti posvađanima da sami to riješe između sebe. Na taj način ostali članovi obitelji preuzimaju i svoju odgovornost za nastalu situaciju, iako možda nisu izravno sudjelovali u sukobu. Ako braća i sestre dolaze u sukobe, dio odgovornosti je i na roditeljima na kojima je bilo da ih odgoje tako da se međusobno vole i poštuju.
Predlažemo svim roditeljima da preuzmu ovu praksu kako bi se očuvao mir u obitelji i sprječili nepotrebni sukobi i daljnje netrpeljivosti. U protivnom nesređeni odnosi u obitelji mogu uzrokovati mnoge druge nepotrebne probleme.
Proces se sastoji od sljedećih postupaka:

odredi se starija osoba koja vodi ovaj proces iscjeljenja
molitva
definira se problem
razgovara se o prijestupu
fokusira se na rješavanje problema, a ne na držanju svoje strane
trenuci tišine za refleksiju i razmišljanje
pridaje se važnost osjećajima svih uključenih u problem
otpuštanje prošlih događaja - ispovijed, pokajanje i oproštenje
upriliči se gozba na kojoj se proslavi rješenje konflikata (otpuštanje)

Ne znam kako je kod tebe, ali ja, kao i mnogi koje znam, smo odmalena smatrali Havaje kao pojam za raj. Nisam nikad bila tamo niti sam vidjela neke posebno lijepe fotografije tog otoka, ali svejedno mi je on urezan u podsvijest kao rajski otok. Ne znam ni sama zašto baš od svih predivnih mjesta na planetu mi je to mjesto bilo i ostalo urezano kao raj. Sigurno ima i još ljepših krajolika, ali svejedno su Havaji zauzeli mjesto raja u mojoj podsvijesti, a vjerujem i kod većine drugih. Mislim da nije toliko stvar u ljepoti mjesta, jer tako lijepih plaža ima po čitavom svijetu, pa i u nas. Ono što čini to mjesto rajskim je čarolija kojom je obavijeno, a sad kad znam za ho'oponopono, mogu i pretpostaviti zašto.

16/09/2012
Banjaluka:

Fascinirana sam sa tekstom kao i sa tako jednostavnim a tako mocnim tehnikama koje znace zivit, tako sam odusevljena kao da sam pronasla nesto sto sam
dragocjeno izgubila,
Hvala Vam sto postojite.....Volim te,Zao mi je,Oprosti mi,Hvala ti<3 o:p="o:p">

28/06/2012
lukica , 38 , zg:

Prakticirao sam HAGIOTERAPIJSKU metodu inačicu ho'oponopona koju sam naučio od prof. Tomislava Ivančića:
-oporosti mi
-opraštam ja tebi
-volim te kako nas svemogući stvoritelj sve voli
-hvala ti Bože na "toj i toj osobi" u mom životu
..pokazalo mi se da "radi" i da se svemir/odnosi mjenjaju također sam uvjeren da i Simeonin ho'oponopono radi...sada nakon čitanja knjige Nulte granice prakticiram obje metode.

23/06/2012
anonimno:

Prakticiram Hooponopono desetak dana i jedino što mogu komentirati je da mi je došlo u pravo vrijeme (a vjerojatno je uvijek pravo vrijeme). Za sada mi pomaže, ali stvarno pomaže u oslobođenju negativnih misli. Kada se nađem u frustraciji, očaju, krivnji drugih, ljutnji na cijeli svijet, samosažaljenju, tuzi, blokadi, .... jednostavno izgovaram HVALA,VOLIM TE; ŽAO MI JE; OPROSTI ! osjećam se resetirano (baš kao komp) i mogu dalje oslobođena nepotrebnog tereta negativnih misli.

Rad na sebi

2012-10-07T03:04:00.000-07:00

Dosta je mraka!

by Velimir Gašparić on Lis 29, 2011 • 10:44 32 komentara

Svaki istraživač s probuđenom sviješću prolazi kroz sličan put k konačnom prosvjetljenju. Iako je ovaj put individualan, svi smo mi dio iste porodice, porodice Svjetla, tako da pravi smisla da ovdje opišem sve što sam saznao na svom ‘putu’ kako bih pomogao Vama braćo i sestre koji ste zamijetili ovaj svjetionik (moj blog) u mraku svojih olujnih mora.

Piše: mandrilo.com

Korak prvi: otvaranje svijesti za primanje

Sam čin ‘buđenja iz sna’ može biti nagao ili polagan, može se desiti ranije ili kasnije tijekom života. Pod činom ‘buđenja iz sna’ podrazumijevam otvaranje svijesti i uma k novim saznanjima koja su danas poznata kao alternativna nauka i shvaćanje svoje pozicije u društvu koje je u većini slučajeva pozicija običnog roba. Ja sam impuls ‘buđenja’ dobio tražeći lijek za danas preboljenu bolest u trideset i nekoj godini života, znači relativno kasno i naglo.

Korak drugi: izolacija

Nakon početnog buđenja osjećate se osnaženi novim saznanjima, ali avaj: ako nekome iz svoje okoline pokušavate prenijeti samo mrvicu znanja dobivate čudne poglede tipa: ‘evo napokon je skrenuo s uma’. Bivate izolirani i nemate neki široki krug ljudi s kojima možete podijeliti svoja nova znanja i raspravljati o njima, za utjehu ostaju neki forumi ili slične virtualne stvari, ali ništa ne može zamijeniti ekipu ‘uživo’. Jednom opečeni, večina dalje izbjegava iznositi svoje prave stavove u društvu i šutke se slaže s izrečenim, samo da bi izbjegla kritike. Ovo je prva greška, VI braćo i sestre niste slučajno došli do novih saznanja i vaša dužnost je da ih podijelite što većem broju ljudi i da se ne sramite ili plašite mogućih osuda. Vjerujte mi, osjećati ćete se puno lakše kad kažete ono što mislite, pa čak i ako Vas okolina napadne ili osudi vi ćete ostati mirni i spokojni dok će ‘napadač’ otkriti svoje strahove i frustracije koje će vam se kasnije činiti smiješnim.

Biti dobro prilagođen u duboko bolesnom svijetu nije mjerilo zdravlja – Jiddu Krishnamurti

Korak treći: mračni period

Početni entuzijazam od novih saznanja splašnjava kad počnete sve dublje i dublje kopati po raznoraznim urotama i kad ‘duboko zaronite’ u mračnu stranu svih ovih sranja koja trenutno vladaju na našoj Zemlji. Dobivate informacije o organiziranoj otmici djece, organiziranoj i strogo kontroliranoj trgovini drogom pod patronatom CIA, masovnim silovanjima i žrtovanju ljudi u povodu raznih masonskih ‘blagdana’, doznajete da su svi ratovi namjerno izazvani. Osjećate bespomoćnost i nemogućnost da bilo što promijenite. Shvaćate da je sve oko vas dio jedne manje ili veće urote, da su hrana, zrak, voda i lijekovi namjerno otrovani, da ne možete vjerovati političarima, liječnicima, znanstvenicima, nikome tko govori s neke službene pozicije. Postajete cinični, skeptični i paranoični, ne vidite nikakva rješenja, ili ih vidite u nasilju u nekom konačnom obračunu. Trudite se primjeniti neka saznanja kako bi bar sačuvali vlastito zdravlje ili zdravlje ukućana, ali avaj došli ste do informacija da nas danonoćno zaprašuju i truju bio-kemijskim agensima (chemtrails), da nam doslovno prže mozak mobitelskim tornjevima i HAARP sustavima i da nema nikakve efikasne zaštite, pa se pitate: čemu se uopće boriti. Osjećate se kao brodolomac na malom napuštenom čamcu koji je pun rupa, taman kad začepite jednu pojave se nove dvije.

Ovdje mnogi odustaju od svog puta da ne bi totalno potonuli u ‘mrak’ očaja i beznađa. Ovo je greška, bitno je imati što više informacija o svijetu u kojem živimo, ali ne treba dopustiti da nam to oduzme hrabrost. Tipična greška je osječaj bespomoćnosti ili usmjeravanje gnjeva i ljutnje na neke bezlične karaktere (npr. predsjednik Bush ili trenutna hrvatska premijerka Jaca). A to je upravo ono što ‘mračna’ strana i priželjkuje, da VI generirate još više negativne energije i usmjeravate pažnju na neke institucije tipa EU, MMF, CIA ili karaktere kao što je Obama, Bush. Ovo su tzv. ‘totem pole’ virtualni objekti koji služe za privlačenje naše energije, što im više energije dajemo to ih više osnažujemo i držimo na životu. Postoje indicije da ‘oni’ (mračna strana) namjerno plasiraju pola teorija zavjere (mix istina i laži) samo kako bi privukli ogromnu negativnu energiju velikog dijela probuđenih i odvukli ih s njihovog pravog puta. Jedan primjer virtualnog objekta za privlačenje negativne energije su tzv. vijesti ili informativni program na TV-u. To smeće je uobičajeno najgledanija emisija pojedine TV kuće,a 99% vremena je posvećeno tragedijama, bolestima, ratovima i nasiljju općenito. Drugi primjer može biti i operacija chemtrails koja može samo izazvati frustraciju jer običan čovjek može vrlo malo napraviti protiv ovoga, a svaki dan je prisiljen da gleda u chemtrail tragove na nebu i tako nepotrebno generira negativnu energiju. Kad pogledam svoje chemtrail članke i photo blog, vidim da sam i sam potpao pod ovu vrstu kontrole kad sam nepotrebno skoro na dnevnoj bazi generirao negativnu energiju i to sve uredno bilježio u svome blogu šireći nesvjesno tu negativnu energiju još više.

Moj savjet: ako zapadnete u fazu da ispoljavate mržnju prema nekom političaru, liječniku, bilo kojoj osobi ili nekoj instituciji, državi ili crkvi povedeni nekom pričom o uroti ili radi bilo kojeg razloga, znajte da ste na pogrešnom putu. Bitno je imati informacije o svim stvarima, ali svakodnevno usmjeravati mentalnu energiju i emocije prema mračnim stvarima i mržnji je pogrešan pristup, jer čovjek ima ograničenu količinu energiju na raspolaganju i ako večinu troši na negativne stvari onda vrlo malo ostaje za ono dobro.

U koliko ste u životu 98% sretni a 2% nesretni, i u koliko se koncentrirate 100% na ovih 2% vaš život će biti nesretan.A u koliko ste 98% u životu nesretni a 2% sretni i u koliko se 100% koncetrirate na ovih 2% vaš život će biti sretan!

Korak četvrti: prakticiranje novih znanja ili odustajanje radi straha

Nakon svih saznanja i činjenica odlučili ste da promijenite neke svoje navike, počinjete izbjegavati zubne paste s florom, počinjete koristiti filtere za vodu, postajete vegetarijanci, neki odlučniji prelaze i ishranu sirovom hranom, počinjete meditirati i općenito raditi na sebi. Ovo prakticiranje novih saznanja izaziva još veće osude okoline i čak sukobe. Primjer potencijalnog sukoba s okolinom je cijepljenje novorođene djece. Dva poznanika koja su vrlo otvorena uma i koji i sami ponešto prakticiraju ‘alternativu’ i koja su dobro upoznata s ubojitim karakterom cjepiva za djecu, bez pogovora su pristali cijepiti svoju djecu. Odrekli su se svog mišljenja i principa da bi izbjegli potencijalni sukob s bračnim partnerom, s zakonom, a i radi bijega od vlastite odgovornosti ako se što desi dijetetu, jer je lakše naknadno okriviti sistem i doktore nego sam preuzeti odgovornost. Ovo je tipična situacija za sve nas: da li ostati vjeran onome u što čvrsto vjeruješ i što misliš i preuzeti punu odgovornost za svoje akcije u nadi da će sve biti dobro ili u strahu pokleknuti pred okolinom i dopustiti da neko drugi diktira tvoj život i živote tvojih bližnjih. Iskreno rečeno, ovaj korak nisam još ni sam svladao, očigledno da mi je još komforno u ovom ‘polupasivnom’ stanju, ali ovo nije samo jedan jednokratan čin, već proces brisanja granica koje smo sami postavili ispred nas. Da li je ta granica banalna kao što je izbor odjeće ili načina ishrane ili malo veća kao što je cijepljenje ili necijepljenje dijeteta, to je u principu isto jer barijera nije zakon, nije okolina, već naš strah, strah od osude i strah od preuzimanja odgovornosti i bojažljivost od neizvjesne budućnosti umjesto čvrsta vjera i očekivanje da će svaka naša akcija dati pozitivan ishod. Savjet: da bi lakše brisali svoje strahove ili granice, osim rada na sebi, na svom duhovnom razvoju (meditacija, sungazing, Ho’ponopono) povežite s ljudima sličog svjetonazora i ciljeva, stvorite vortex dobre volje i pozitivne energije, hrabrite jedne druge i onda ćete lakše spoznati svoje granice, a jednom kad napipate zid, onda ga je lako srušiti. Bitno je istaći da većina ljudi nije uopće svjesna koje je sve granice i limite usvojila tijekom života. Radite na sebi, spoznajte svoje granice ili svoje strahove, kad ih jednom uočite onda ih je lakše i srušiti.

Vaša moć i sposobnost da stvarate stvarnost vašom voljom ZAVRŠAVA TAMO GDJE POČINJE STRAH

Donositelji Novog Svitanja – Barbara Marciniak

Korak peti: konačno oslobođenje

Iako prakticirate nova znanja, meditirate, zdravo se hranite, trudite se živjeti u harmoniji i samosvjesno koračate u nekom novom i nepoznatom smjeru, još uvijek doživljavate emocije odbačenosti od društva, izoliranosti, frustracije prema drugima koji slijepo uništavaju kako sebe tako i okoliš. Možete osjetiti prijezir prema ostalim ljudima koji i dalje žive zarobljeni u svojim ‘kavezima’. Nadalje uviđate da možda dosta energije i truda trošite na prakticiranju novih znanja bez očekivanih ili s slabim rezultatima. Kad vidite kako ostali lagodno žive kao ‘poslušne ovce’ zapitate se što je meni ovo trebalo, mogao sam ugodno živjeti, gledati televiziju, jesti hamburgere, piti pivu i ići na posao svaki dan, kao i većina ljudi (poslušnih ovaca). Uglavnom, čak i u ovom stadiju razvoja svijesti, postoji mogućnost da svakodnevno generirate mnoštvo negativnih emocija kao što su razne frustracije ili sumnja u ispravnost onoga što radite.

Međutim, osjećate da ste blizu proboja one nevidljive opne kaveza koji je postavljen oko vaše svijesti, samo je potreban možda mali korak. Taj korak je nešto individualno i može se spontano dogoditi u trenutku spoznaje tijekom meditacije, čitanja knjige ili bilo čega, kad se pohranjeni kodovi u vama otključaju i pruže vam cijelovitu sliku. S ovom spoznajom osjetite konačno oslobođenje, nevjerovatnu snagu, odlučnost, ljubav prema svakom obliku života ili ukratko osjetite konačno oslobođenje od svakodnevnih ljudskih drama i emocija koje su u pravilu negativne. Pošto je ovo individualni proces, ja mogu samo izložiti ono što je mene oslobodilo:

Sav život i svi događaji za koje sam mislio da mi se nasumično događaju i nad kojima ja nemam ama baš nikakve kontrole su strogo kontrolirani i orekstrirani od moje svijesti. Sve što je došlo u moj vidokrug, sve što sam čuo, osjetio ili okusio je područje moje odgovornosti. Samo je pitanje kako ću se ja postaviti prema svemu tome: da li ću se truditi izbjegavati nemile situacije iako se oni nekim čudom uvijek ponavljaju ili ću probati naučiti neku lekciju iz svega toga. Shvatio sam da je svaka potencijalno neugodna situacija izazov da testiram sebe. Ako pokleknem pod strahom ili nekom negativnom emocijom, tada znam da sam pao test, ako pak uspijem proći kroz neku situaciju s punim povjerenjem u sebe i svoje mogućnosti s ljubavlju prema svakoj stanici svog tijela i svemu živome što me okružuje ili ukratko ako se osječam ugodno u svojoj koži bez obzira na ‘vanjska’ događanja, onda smatram da sam prošao test.

Ovo implicitno znači da NE postoje negativne situacije, misli, emocije ili doživljaji, postoji samo količina gluposti koju moramo izbrisati iz naših umova i ćelija, kako bi spoznali da ono što nam se događa je upravo namijenjeno nama i da napokon opet imamo priliku ispravno postupiti kako bi se napokon oslobodili i mogli nastaviti na vlastitom putu ljubavi i kreacije. Na kraju dana zbrojite sve pozitivne situacije u kojima ste se osječali uzvišeno, blaženo i sretno ispunjeni ljubavlju, pa sad to bio neobvezatan razgovor i smijeh s prijateljima, pomaganje susjedu u nevolji ili nešto slično. Oživite ove pozitivne osjećaje, neka kolaju vašim duhom, vašim tijelom. Isto tako probajte zbrojiti i sjetiti se svih događaja koji su u vama izazivali nesigurnost, strah, paniku, frustraciju ili bilo koju negativnu emociju i samo se objektivno zapitajte: zašto sam se tako osjećao? Koji mi je bio vrag? Ako uspijete napipati uzrok vaših negativnih emocija, shvatit ćete da oni nemaju UOPĆE veze s situacijom u kojoj ste se našli već s nekim drugim ‘problemom’.

Međutim, kad malo dublje analizirate shvatiti ćete da je pojam ‘problema’ nepostojeći jer problem kao takav ne postoji nego samo izazov kako ćemo riješiti pojedinu stvar koja nas kopka. Dapaće čim nečemu nalijepimo etiketu ‘problem’, mi nesvjesno sami sebi vežemo ruke i kažemo sebi: ovo ću vrlo teško ili nikako riješiti. Jednom kad pređete preko ovog ruba, onda vrlo lako možete osvijestiti sve svoje strahove i frustracije, doći do srži svojih u principu nepostojećih problema koji u našoj glavi samo postoje zbog neke naše slabosti ili nedostatka hrabrosti da konačno prihvatimo izazov i da steknemo nove duhovne spoznaje.

Da zaključim:

· Ne postoje negativne situacije, ljudi, događaji, misli i emocije, samo iskrivljeni metalni koncepti ili čista glupost u nama koja nas izbacuje iz našeg prirodnog stanja harmonije i sreće nepotrebno uzrokujući strah, stres i mizeriju.

· Problem kao takav ne postoji, već samo slabost i neodlučnost da se odgovori na izazov koji smo sami pred sebe namjerno postavili kako bi se digli iz kaljuže pasivnosti i disali život punim plućima.

· Svaki trenutak svjesnosti na ovoj planeti je veličanstven. Nemojte dopustiti da prođe iti jedna milisekunda vašeg života, a da niste u harmoniji s svakom stanicom vašeg tijela, da ne emitirate ljubav i razumijevanje prema svakom obliku života koji vas okružuje. Budite zahvalni na lijepim stvarima koje vam se događaju ili koje jednostavno dođu u vaše vidno polje (zgodna cura, veseli pas, nasmijano dijete, rastrčana vjeverica), a ako vam se nešto ne dopada zapitajte se zašto vam se to ne dopada pa ćete shvatiti da je opet u pitanju vaša čista glupost ili iskrivljeni koncept kojeg ste asimilirali cijeli život, a kojeg se uz malo truda možete osloboditi u jednoj milisekundi.

· Vaš život se odvija unutar vas preko vaših emocija. Nema vanjskog svijeta, vanjskih faktora, samo kraljevstvo vaših emocija. Pobrinite se da uživate u vašem kraljevstvu, neka sunce sija u vama, jer ste vi kreatori vaše stvarnosti. Kad konačno ovladate vašim kraljevstvom ili svojim unutarnjim JA, onda ćete biti svjetionik i za druge na istom putu, koje ste (ne slučajno) privukli vašim svjetlom.

Bruce Lipton o genima (iz filma Kymatica):

Postojeće je uvjerenje da je ljudsko tijelo bio-kemijska mašina koju kontroliraju geni. I stoga ponašanje, osjećaje i karakter naše biologije, našeg zdravlja i života kontroliraju geni – koje mi ne kontroliramo. Dakle, to je ono što smo naučili ljude. “Vi ste žrtva”. Geni kontroliraju vaš život. Niste ih odabrali, ne možete ih promijeniti. Geni koji vas spopadnu programiraju što će se dogoditi.
U mojim eksperimentima na matičnim stanicama – koje sam započeo 1967. izolirao bih jednu matičnu stanicu stavio je u Petrijevu zdjelicu. I ona bi se podijelila svakih 10 sati. Stoga sam uzeo sve stanice, podijelio ih na 3 grupe i stavio ih u 3 Petrijeve zdjelice. I onda sam promijenio medij rasta, temeljne sastavnice okoliša u svakoj od tri zdjelice. U jednoj su zdjelici stanice oblikovale kost, u drugoj su oblikovale mišiće, a u trećoj zdjelici su stvorile masno tkivo. Što je kontroliralo sudbinu stanice? I prva stvar koju kažete je ” pa čekaj, sve su bile genetski identične kada su stavljene u zdjelicu ” Stoga, očito ih nisu kontrolirali geni jer bili su to isti geni! Ono što je bilo različito je OKOLIŠ! I odjednom sam u svojoj karijeri rekao: “O moj Bože!” Ja tu podučavam da geni kontroliraju život. A stanice mi govore da geni reagiraju na život!

I pošto možete kontrolirati odgovor – možete kontrolirati svoj život. Radi se o tome kako percipirate okoliš, kako vaš um percipira okoliš. I ako to razumijete onda se možete dovesti do najdivnijeg izraza na ovom planetu. Biti potpuno živi i potpuno zdravi samo po tome kako reagirate na svijet.

Zamke na putu

1) Okolina: kad krenete ‘svojim putem’ bit ćete uglavnom osuđivani od okoline, možda čak od onih najbližih do kojih vam je stalo ili do čijeg mišljenja vam je stalo, ovo obično zna pokolebati i natjerati nas na neke kompromise s kojima niste zadovoljni, ali s kojima se lakše uklapamo u okolinu. Savjet: ne dopustite da se utonete u lažnu sigurnost kompromisa, ovdje na planeti Zemlji niste da bi ste osvojili ljubav nekog drugog bića, već da bi VI zavoljeli sebe, svaku svoju stanicu i sve ono oko vas i bili svjetionik ljubavi i svjetla. Kompromisi nisu loši na početku kao neko prijelazno razdoblje, dok ne steknete mir i snagu da ne podlegnete izazovima okoline, ali kad shvatite da su to sve obične komformističke gluposti i da svaki kompromis možda uzrokuje patnju nekog živog bića na drugom kraju planete onda ćete vrlo lako odustati od imaginarne slike u društvu koju ste gradili cijeli život i neopterećeni krenuti svojim putem te za svakog lažnog prijatelja kojeg ćete možda izgubiti privući ćete mnoštvo novih. Kako bi himna Tottenhama rekla: You’ll never walk alone!

2) Skepticizam: obično ljudi ne mogu nikako progutati da promjenom svog načina razmišljanja i djelovanja jedino efektivno utječu i na tzv. vanjski svijet i promjene u cijelom svijetu. Vrlo je teško nekome zamisliti da ako pređe na vegetarijanstvo da će tim činom uništiti mesarsku i mljekarsku industriju. Međutim, promjena počinje od preuzimanja vlastite odgovornosti, odnosno od samog sebe, a kako je energija i jednog jedinog čovjeka vrlo značajna stvar, ona može privući i brojne druge ljude bilo iz neposredne okoline, bilo na drugom kraju planete da rade i razmišljalju slično. Ovo je već opisano u modernoj fizici kaosa kao efekt leptira, kada zamah krila leptira na jednom kraju svijeta može uzrokovati potres na drugom kraju svijeta. Ako krenemo korak dalje i zamislimo da svu svoju raspoloživu energiju NE bacamo na dnevnu politiku, EU, MMF, vijesti o ubojstvima, priglupe filmove, serije i sport na TV ekranima nego na promjenu svog načina razmišljanja, na oporavak svake svoje stanice, na zaštitu okoliša, uzgoj organske hrane, na meditiranje, na slikanje, pisanje poezije ili nešto što puni dušu i srce, onda je vrlo logično pretpostaviti da će svi ti sistemi protiv kojih žugamo svaki dan propasti sami od sebe, jer ih naprosto niko više i ne primjećuje, niti je itko ovisan o tim sistemima (zamislite predizborni skup HDZ-a ili SDP-a na kojem nema nikoga osim uličnog svirača s majmunom na ramenu i par prosjaka).

3) Nestrpljivost: čak i ako počnu raditi na sebi i polako usvajati neke tehnike, ljudi postaju nestrpljivi ako iste ne daju brze rezultate, pa se razočarani vraćaju svojim ustaljenim obrascima s tezom: “ma eto probao sam i taj đir, nema tu kruha.” Činjenica je da je čovjek uglavnom programiran cijeli svoj život da radi, misli i osjeća na jedan način, a sad bi trebao u par dana, sedmica ili mjeseci sve to promijeniti i usvojiti nove obrasce. Normalno da je ovo nemoguće, stoga treba biti strpljiv u radu s samim sobom, uvijek analizirati svaku blokadu, svaku neugodu, svaki strah, istražiti uzroke i pokušati se suočiti s svojim ‘problemima’. Ovo je možda proces koji traje i cijeli život, stoga ne gubite ni sekundu, počnite odmah raditi na svom duhovnom razvoju, ali budite vječno strpljivi, nemojte se ljutiti na sebe ako opet upadnete u stara nezadovoljstva, u stare obrasce ponašanja, oni su duboko zakopani u vama, a VI kao nježni arheolog morate ih pažljivo rukama otkapati i donijeti na svjetlo sunca da bi ih otopili i izbacili iz svog sistema. Da ne bi sve bilo samo neka frustracija i rad i samo rad, zaustavite se, analizirajte svoje osjećaje i misli prije godinu dana i usporedite ih s onim što sada mislite i osjećate i onda ćete uočiti drastične razlike, stoga tu i tamo sebi dajte ‘kredita’ nemojte se tjerati do iznemoglosti da bi se simbolično rečeno popeli na vrh planine, sjetite se da je put važniji od cilja, svako malo se zaustavite, osvrnite se iza sebe i uživajte u novom i ljepšem pogledu na svijet.

Moj put

Stjecajem okolonosti prije otprilike dvije godine počeo sam istraživati neke alternativne metode liječenja. Kako sam radoznao, jedna stvar je vodila u drugu i tako sam se upoznao s raznoraznim urotama počevši od opasnih lijekova i cijepiva, toksične GMO hrane, chemtrailsa, lažiranih svjetskih ratova, naftnog monpola, lažiranog sistema demokracije, financijskog i ekonomskog sistema temeljenog na prijevari. Otvorio sam Pandorinu kutiju. Više nije bilo povrataka u uobičajeni životni ritam. Nažalost, kad čovjek večinu svoje energije posveti istraživanju raznoraznih urota i mračnim stvarima, onda se svo to crnilo jednostavno ‘zalijepi’ za dušu. Cijeli svijet sam počeo gledati drukčijim očima, s skepsom, s cinizmom, s paranojom, s dozom očaja i bespomoćnosti, ukratko boja svijeta je bila crna, a budućnost isto takva. Iako sam u svojim tekstovima i razmišljanjima objavljenim ovdje uvijek gajio i mrvicu optimizma i nade iskreno rečeno teško da sam i sebi vjerovao da je moguće bilo što pozitivno ostvariti.

U cijeloj svojoj potrazi slijedio sam samo svoj logički um koji je uvijek nešto konstruirao, predviđao i zaključivao, dok sam osjećaje zaboravio koji su mi jasno govorili da se od svih ovih mračnih tema osjećam sve lošije i lošije. Međutim, tu i tamo sam se spotakao na neka znanja i poruke koje su ulijevale optimizam, nadu, sreću i od kojih sam se jednostavno osjećao bolje. Kao primjer je saznanje da lijek za rak postoji već desecima godinama i da je čovjek puno moćniji nego što su me cijeli život učili. To je bila hrana za moju dušu, ali uvijek se pojavila misao: lako je sanjati i nadati se nečemu, ali kako bilo što pozitivno realizirati u ovako negativnom okružju, osječaj bespomoćnosti je bio prevladavajući. Ukratko rečeno, bio sam u totalnom mraku, neke frustracije sam rješavao kroz praćenje chemtrails problematike, imao sam nešto znanja i neke putokaze kako se maknuti iz te mrtve točke, ali jednostavno nisam imao volje i hrabrosti da napravim neke izmjene u mom životu. Da, postao sam vegetarijanac, prakticirao sam sungejzing ili gledanje u sunce, um mi je bio otvoren za primanje novih znanja, ali i dalje je u svakodnevnom životu bilo bijesa, frustracije, straha, stresa na pretek. U biti nastavio sam živjeti po starom obrascu s starim frustracijama, ali u malo drukčijem ruhu. Možda sam se toliko navikao na strah i bespomoćnost da se nisam mogao odvojiti od njih.

I onda se desio obrat jednog proljetnog dana kad sam se odmarao u svom zapuštenom vrtlu iza kuće u kojem je samo bio jedan stari limun, korov, zarasla trava i ljubičice. Miris ljubičica je jednostavno bio očaravajući, a ja sam osjetio zov da nešto zasadim u vrtu, da uzgojim novi život, da budem u doticaju s zemljom. To je bila moja pokretačka iskra…

Usprkos bezbrojnim savjetima, vrt sam uredio onako kako sam ja htio bez trunke kemije po organskim principima i kao nagradu sam dobio bujne biljčice. Svaki dan provedem najmanje pola sata u vrtu bosonog s svojim biljčcima. Napokon sam nešto konkretno napravio, a nisam samo sanjao, pisao ili maštao o tome. Kreirao sam svoje prvo sveto mjesto. I tako je počeo moj put k svjetlu u mom životu. Počeo sam proučavati orgonite i dan danas ih strastveno izrađujem s vjerom da pomažem sebi i svima oko mene. U međuvremenu sam došao do sjajnih metoda kako duhovno napredovati kao što je naprimjer Ho’ponopono. Naučio sam da nisam slučajno došao do ovih metoda, sve je to bilo savršeno uređeno od moje više svijesti za moj razvoj. Dok sam prije zanemarivao ove putokaze, danas svemu što osjetim, vidim i čujem pridajem istu važnost, bio to cvrkut ptice ili nadahnuti govor mog duhovnog vođe.

Danas sam došao do točke da uopće ili nimalo ne gledam televiziju, ne čitam glupe internet portale niti pratim najnovije svjetske urote, već večinu svoje energije ulažem u razvoj svojih poljoprivrednih vještina kao mladi permakuluturaš, razvoj svojih elektroničarskih vještina na tragu konstruiranja Teslinog uređaja besplatne energije, razvoj svojih spisateljskih mogućnosti u pisanju ovog bloga, razvoj svojih vještina u izradi orgonita i vlastiti duhovni razvoj. Osjećam ushit i polet, osjećam snagu i veselje dok ovo radim stoga zaključujem da sam na pravom putu. Dok sam se prije dosađivao, danas mi je dan prekratak da realiziram sve ideje koje mi padaju na um.

Mrak sam zamijenio svjetlom. I sretan sam zbog toga. Molim Vas da mi se pridružite.

Izvor: mandrilo.com

Sve je Bog, Jedno, i ne postoji ništa osim Boga, Bog je u svemu i sve je u Bogu i sve je od Boga

by Velimir Gašparić on Kol 28, 2012 • 20:40 Nema komentara

Svi mistici, ljudi koje su smatrani probuđenima, prosvijetljenima, tokom čitave povijesti pa i danas, govorili su i govore isto: sve je Bog, Jedno, i ne postoji ništa osim Boga, Bog je u svemu, sve je u Bogu i sve je od Boga. Ove tvrdnje poslužit će kao polazna točka za ovaj, nekima nadahnut, a nekima zbunjujući članak.

Ako je sve Bog, ako sve što postoji, postoji unutar Boga, onda smo i mi sami Bog, Sve. Postavlja se pitanje, pa kako onda toga nismo svjesni? Kako pronaći, spoznati Boga (sve) ako jesmo Bog (sve)? Kada udišemo zrak udišemo Boga, kada se krećemo, krećemo se kroz Boga, kada jedemo, jedemo Boga, kada gledamo, sve što vidimo je Bog, sve što možemo dotaknuti, okusiti, onjušiti, osjetiti je Bog. Ili drugim riječima, udišemo, krećemo se, jedemo, vidimo, dodirujemo, osjećamo, … Boga, samog sebe, jer sve je Bog, sve je u Bogu i Bog je unutar svega i sve je od Boga, a da ipak nismo svjesni sebe, Boga.

Ako je sve Bog, Jedno, tada sve nabrojano, od kretanja pa do osjećaja jest iluzija. Kretanje kroz što, kad ono što se kreće je isto onome kroz što se kreće, kada ono što vidimo je jednako onom što vidi, kada ono što jedemo je ono što jede. Dali može kamen pasti na samoga sebe? Dali može oko vidjeti samo sebe? Dali nož može rezati samog sebe?

Ako je sve Jedno, onda je svaki osjećaja vremena, kretanja, … jednostavno iluzija, jer mi smo svugdje i Sve. Kuda možemo otići, stići a da već nismo? Vrijeme, kretanje je samo ideja koju smo prihvatili kao stvarnost. Ne možemo se kretati jer ne postoji tamo, postoji samo ovdje i sada, jer sve je Jedno. Ne možemo doći jer nikada nismo niti otišli. Odlazak i dolazak samo je ideja.

Ako smo svugdje i sve, to znači da je osjećaj kretanja iluzija, iskustvo, ne postoji tamo i ovdje, postoji samo iskustvo odlaska i dolaska, odnosno Jedno unutar kojeg se sva iskustva, osjećaj kretanja, vremena manifestiraju.

Da bi postojalo iskustvo, mora postojati drugost, dvoje, dualnost, ali pošto je sve Jedno, Bog, i pošto ništa ne postoji izvan Boga, dvoje može postojati samo kao privid, iluzija. Drugost, dualnost nije slučajnost, greška, ono je način na koji se manifestira sve što postoji, način na koji možemo i imamo ovo iskustvo, ili drugim riječima, ne postoji univerzum niti postojimo mi, postoji samo iskustvo univerzuma i nas. Ne postojim ja koji piše ovaj članak na zaslonu ekrana, ne postoji ekran, ne postojite vi koji čitate ovaj članak, već postoji iskustvo mene i vas kako čitate odnosno pišem ovaj članak. Ne postojite vi niti postojim ja, postoji samo iskustvo pisanja i čitanja, jer Jedno je uvijek Jedno. Drugost, dualnost samo je privid, iskustvo koje se manifestira unutar Jednote.

Ako postoji samo iskustvo, privid dvojnosti, odnosno odvojenosti, ako je sve Jedno, Bog, tada svaki pokušaj da postanemo, budemo jedno sa svime, stvaranje je privida odvojenosti i prihvaćanje igre, ideje traganja za samim sobom, prosvjetljenja. Kako postati ono što već jesmo, kad jesmo i ništa drugo ne postoji, ne možemo biti osim toga. Sve je Jedno, Bog, sve je sada i ovdje, ne postoji tamo i ovdje, ne postoji sada i tada, postoji samo Jedno ovdje i sada.

Kako biti sada kad jesmo sada, kako biti, doči ovdje kad jesmo ovdje, kako postati, biti Jedno kad jesmo Jedno? Sve za čime tragamo, već jesmo. Prihvaćanje ideje, raznih uvjerenja, znanja, navezanosti, poistovjecenosti sa: ja sam direktor, smetlar, novinar, kršćanin, političar, učitelj, amerikanac, srbin … strahovi koje smo prihvatili, veo su kojim smo prekrili naše sebstvo, naše istinsko, Jedno, no, da možemo biti ono što nismo, da se možemo zaboraviti, samo je ideja.

Pokušajte zamisliti da ste prihvatili ideju, da ste izgubili samoga sebe, da tražite samoga sebe u ovom fizičkom obliku. Dakle hodate okolo naokolo i tražite se, gledate lijevo, gledate desno, gore, dolje, ispod kreveta, ispod pokrivača, u ormarima, … pa vam sine ideja da ste možda na dvorištu, dođete na dvorište ali vas nema niti tamo, možda ste na ulici, izlazite na ulicu ali ništa, srećete nekog prolaznika, zaustavljate ga i pitate dali vas je možda vidio, on vam zbunjen postavlja pitanje, kog, vas? Da! Pa tu ste, razgovaramo, ali vi ostajete začuđene, pa gdje, kako ja ne vidim, pokažite mi, na to prolaznik uperi prstom u vas, ali vi i dalje ne možete postati svjesni samoga sebe, gledate i pitate, pa gdje?

Mi smo poput ribice koja pliva oceanom pitajući svakog prolaznika; oprostite, dali me možete uputiti, reći gdje se nalazi ocean.

Prihvacanjem ideja da se možemo izgubiti, da ste izgubili samog sebe, stvoren je veo koji vam ne dozvoljava da uvidite da Vi jeste Vi, da je sam tražitelj traženo. Svaki pokušaj da se pronađemo, svaka ideja, udaljavanje je od traženog.

Ne možemo doći ovdje i biti sada, postati Jedno, jer mi jesmo Jedno ovdje i sada. Ne možemo postati ono što već jesmo, možemo samo spoznati da JESMO, svugdje i sve, sada i ovdje, jedno sa svime, Bog.

Ako je sve Jedno, dali može postojati znanje? Gledano sa razine Jednote, znanje je privid, iluzija. Da bi postojalo znanje, mora postojati drugost, dualnost, ali pošto je dualnost iluzija, i svo znanje koje proizlazi iz dualnosti, ne može biti ništa više od iluzije.

Ako je sve Jedno, Bog, ako se sve nalazi u Bogu i Bog je unutar svega i ne postoji ništa izvan Boga, tada je sam Bog ništavilo, praznina, ništa iz kojeg izvire i u kojem se nalazi i nastaje sve. Sve može biti samo u ništa, a ništa može biti samo u svemu. Sve postoji a da nikada nije ni postojalo. Sve je samo ideja, iskustvo postojanja.

Mooji

2012-09-01T05:03:00.000-07:00

Mooji – Životopis

by VELIMIR GAŠPARIĆ on Kol 8, 2012 • 21:30 2 komentara

Anthony Paul Moo-Young, poznat kao Mooji, je rođen 29. Siječnja 1954 u Port Antoniu na Jamajci. 1969, preselio se u UK i trenutno živi u Brixtonu, London. Anthony je radio u Londonskom ‘West End’ kao ulični crtač portreta mnogo godina, onda kao slikar i vitrajer (Slikar – staklar ‘vitrajer’ radi slično kao mozaičar sastavljajući slike od komadića obojenog stakla), a kasnije kao učitelj na Brixtonskom koledžu. Dug period bio je znan kao Tony Moo, ali sada je odano poznat kao Mooji od strane mnogih duhovnih tragaoca te prijatelja koji ga posjećuju. Mooji je direktan sljedbenik čuvenog advaita Gurua -Sri Harilal Poonja ili Papaji, kako su ga zvali njegovi sljedbenici.

1987.godine, prilika kada je Mooji upoznao jednog Kršćanskog mistika je bila totalno transformirajuća životna promjena za njega. Ta prilika ga je kroz molitvu dovela u direktno iskustvo Božanskog iznutra. U kratkom roku doživio je radikalnu promjenu u svijesti, toliko duboku da je izvana izgledao za mnoge ljudi koji su ga poznavali kao potpuno druga osoba. Nakon sto je doživio duhovno buđenje, duboka unutarnja transformacija ga ja dovela do mnogo čudesnih iskustava i mističnih uvida. On je osjetio jak vjetar promjene koji je puhao kroz njegov zivot, što je dovelo do duboke potrebe da se potpuno preda božjoj volji. Kratko nakon toga, prestao je podučavati kao učitelj, napustio je svoj dom, i počeo život baziran na jednostavnosti i prepuštenosti božjoj volji koja se spontano manifestirala u njemu. Veličanstven mir je došao u njegovo postojanje, i tako je ostalo i do danas.

Narednih 6 godina, Mooji je bio odvučen u stanja spontane meditacije zaboravljajući vanjski svijet kojeg je formalno znao. Tokom ovog razdoblja, živio je gotovo bez novčića, ali je konstantno bio opijen unutarnjom radosti, zadovoljstvom i prirodnom meditacijom. Milost se ukazala u obliku njegove sestre Julianne, koja je dobrodošla Moojija u svoj dom sa velikom ljubaznošću, te mu je priuštila vrijeme i prostor koje je toliko trebao za duhovno otvaranje, bez uobičajenih pritisaka i zahtjeva vanjskog života. Mooji naziva ovaj period njegova života ”godine divljine” i dirljivo govori o dubokom osjecaju ”kao da sjedi u božjem krilu” kojeg je tada imao. No kako god, ova vremena su bila daleko od laganih za Moojija, no svejedno nema traga od žaljenja ili kajanja u njegovom tonu dok se vraća kroz ove godine. Naprotiv, on kaže za ovu životnu fazu da je bila bogato blagoslovljena i obilna kroz milost, povjerenje i veliku privrženost.

Kasne 1993, Mooji putuje u Indiju. Imao je želju posjetiti Dakshineswar u Calcutti gdje je Sri Ramakrishna, veliki Bengalski Svetac, živio i podučavao. Riječi i život Ramakrishne su bili izvor inspiracije i ohrabrenja za Moojija u ranim danima njegovog duhovnog razvoja. Volio je tog Sveca duboko, ali kako je sudbina odlučila, nije otišao u Calcuttu. Dok je bio u Rishikeshu, svetom mjestu na predgorju Himalaja, doživio je još jedan pogodan susret; ovaj put sa trojicom sljedbenika velikog advaita mastera Sri Harilal Poonja, znanog od sljedbenika kao ‘Papaji’. Njihovo uporno pozivanje Moojija da ode snjima da upozna Gurua, ostavilo je duboku impresiju na njega. Ipak, on je odugovlačio vjerojatnost susreta sa Papajijem za naredna dva tjedna, te je odabrao da ce prvo posjetiti Varanasi, sveti grad.

Krajem studenog 1993, Mooji putuje u Indiru Nagar u Lucknowu u susret Papajiju. To je bilo povoljno i posebno bitno iskustvo na njegovom duhovnom putovanju. Osjećao je da je to bila njegova velika sreća; susreo se sa živućim Buddhom, prosvjetljenim učiteljem. Polako je prepoznao da je Papaji njegov Guru. Ostao je sa Papajijem nekoliko mjeseci. Tijekom jednog od Satsanga, Papaji mu je rekao: ”Ako želiš biti jedno sa istinom, ‘ti’ moraš potpuno nestati.” Kada je čuo ovo, ogromna ljutnja se uzdigla u njegovom umu, prepuna osuda i otpora prema Papajiju. Odlučio je napustiti učiteljevo prisutsvo zauvijek, ali kasnije toga dana, ogroman mračni oblak bijesa i bunta se odjednom raspršio, ostavljajući njegov um u stanju takvog mira, praznine i ljubavi prema Guruu, tako intezivno, da je odmah znao da ne može otići. Kroz Papajijevu milost, njegov um je bio gurnut nazad u prazninu samog izvora.

1994, sa blagoslovom njegova učitelja otputovao je u Sri Ramanasramam u Tiruvannamalaiju. To je Ashram pri dnu Arunachale, ‘brdo vatre’, gdje je Sri Ramana Maharshi, Mudrac sa Arunachale (Papajijev Guru), živio i podučavao. Mooji se osjećao vrlo sretnim i kao kod kuće u Tiruvannamalaiju. Ostao je tu skoro tri mjeseca prije nego se vratio da bi opet sjedio ispred Papajijevih stopala.

Tjedan dana nakon sto se vratio u Lucknow, Mooji je primio vijest iz Londona da je njegov najstariji sin odjednom umro od upale pluća. Vratio se u Englesku. Blaženstvo iz prethodnih godina dalo mu je put u duboku prazninu i unutarnju tišinu, otkrivenu kroz milost i prisustvo Papajija.

Mooji je posjetio Papajija ponovo 1997. To je bilo njegovo posljednje nalaženje sa voljenim Guruom, koji je s vremenom postao bolestan i krhak u svojim pokretima, ali njegovo unutarnje svjetlo i prisustvo je ostalo nesmanjeno. Mjesec dana nakon sto se vratio u London, Mooji dobiva vijest da je Papaji umro. Mooji je na to izjavio: ”Taj princip koji se manifestira kao Guru je uvijek OVDJE i SADA. Pravi ‘Master’ (Guru) nikada ne umire, ‘mister’ (gospodin) je onaj koji umire. Pravi Guru, taj ‘Sat Guru’ iznutra, je taj koji je stvaran.

<< Video gdje Papaji čita Moojijevo pismo te Mooji pjeva ‘Shiva Shambo’ prema zahtjevu svog voljenog Gurua. (mjesec dana nakon, Papaji napušta tijelo) >>

Od 1999, Mooji drži Satsange u obliku spontanih susreta, kampova, satsang inteziva i ‘jedan na jedan’ sastanaka sa mnogim tragaocima koji bi ga posjetili iz svih djelova svijeta u potrazi za direktnim iskustvom istine. Nekolicina od modernih advaita Gurua razlaže ‘znanje o Sebstvu’, i metodu samo-ispitivanja (Self-inquiry), sa tako blistavom jasnoćom, ljubavlju i autoritetom. Energija koja zrači iz Moojijevog prisustva je posebna. Neka vrsta neosobne intimnosti, pune ljubavi, radosti i radoznala kombinacija zaigranosti i autoriteta. Njegov stil je direktan, čist, sousjećajan i često šaljiv. Kad vas jednom stjera u kut sa svojim pitanjima, izgleda da se nemate gdje skriti. Bespoštedan u svom temeljitom proučavanju te beskompromisnom stavu, ‘JA’ koncept bezizlazno biva otkriven kao mentalna konstrukcija, koja je promatrana od bezoblicne svijesti koja mi jesmo.

Zadnjih 8 godina Mooji putuje u Španjolsku, Italiju, Njemačku, Švedsku, Sjevernu Ameriku, Argentinu, Brazil, Indiju, gdje održava Satsange, intenzive i kampove. On je uvijek otvoren za susret sa iskrenim tragateljima, odkud god da dolazili.

YouTube kanal sa video klipovima prevedenim na hrvatski: http://www.youtube.com/user/AvadhutaMoojiCro

LJUBAV JE

2012-08-04T13:15:00.001-07:00

Ljubav je
Kad se pojavim s cvijetom i onim predivnim zaljubljenim sjajem u očima.
Kad me maziš i smiješ se jer se previjam od užitka.
Kad zajedno radimo neke planove i vjerujemo svim bićem u njih.
Kad napravimo tisuće koraka kroz grad ili pored mora.
Kad me slušaš s pažnjom koju mi nitko nikada nije dao.
Kad zajedno jedemo sendvić s mortadelom i pijemo tekući jogurt.
Kad planiramo što ćemo kuhati i jesti sutra
Kad mi padneš u naručje nakon groznog dana i u njemu ostaviš suze,
a ja te mazim i govorim da će sve biti dobro.
Kad dijelim s tobom svoja pitanja i strahove, a ti me slušaš i razumiješ.
Radost u cijelom mom biću, svaki trenutak s tobom.
Želja da te svakim novim trenom iznenađujem i usrećujem.
Razumijevanje koje dijelimo u našim životnim situacijama.
Kad si beskrajno vjerujemo.
Kad ti govorim da si lijepa.
Kad mi pročitaš misli.
Kad te zezam, a ti se ne ljutiš, samo me ponekad poškakljaš tamo gdje sam škakljiv.
Sloboda koju osjećamo zajedno.
Spoznaja da si uvijek uz mene, spoznaja da imam tvoju podršku i razumijevanje u svemu što radim.
Sposobnost da svojom prisutnošću uneseš sunce u najveći mrak.
Kad mi šapućeš nježnosti dok te beskrajno strpljivo i polako uzimam i držim u naručju
kad se izvijem u ekstazi, a suze zahvalnice se razliju niz obraze.
Kad mi usnama pišeš najljepše pjesme.

Napisao sam već tisuće riječi, stotine rečenica tebi, o tebi, za tebe.
Ono najvažnije, ono najljepše, ne mogu napisati, izreći, objasniti.
To možeš osjetiti samo u mom pogledu, dodiru i svakom otkucaju srca koje je tvoje.

Ljubav si ti..
Text: Ljubav je.... skinut s interneta i po dobrom starom običaju snimljen na laptopu