Uspoređujući ga s Afraatom, o kojem smo govorili u prethodnoj katehezi, mnogo više podataka imamo o svetom Efremu Sirijskom, rođenom u Nisibi oko 306. godine u kršćanskoj obitelji. Efrem je najvažniji predstavnik kršćanstva sirskoga jezika. On je uspio na jedinstveni način pomiriti poziv teologa i pjesnika. Odgojen je i rastao je uz Jakova, biskupa Nisibija (303.-338.), a zajedno je s njime utemeljio teološku školu svoga grada. Nakon biskupskoga ređenja snažno je bio uključen u život mjesne kršćanske zajednice sve do 363. godine, kad je Nisibi pao u ruke Perzijanaca. Efrem je tada prešao u Edesu gdje je nastavio sa svojom propovjedničkom djelatnošću. Umro je u tome gradu 373. godine kao žrtva zaraze što ju je dobio brinući se za oboljele od kuge. Predaja kaže da je Efrem bio monah, no on je zapravo pripadao onoj skupini ljudi – muškaraca i žena – koji se, kako nekoć tako i danas, u potpunosti posvećuju Kristu u služenju crkvenoj zajednici, prihvaćajući djevičanstvo i siromaštvo.

Efrem je bez sumnje najveći među sirskim ocima i najznamenitiji pjesnik čitavog patrističkoga doba. Od njega nam je ostao zamjetan broj djela koja se mogu u četiri kategorije: djela pisana uobičajenom prozom (njegova polemička djela ili biblijska tumačenja); djela u pjesničkoj prozi; homilije u stihovima; i konačno himni koji su zasigurno i njegovo najopsežnije djelo. Riječ je o piscu koji je pod mnogim vidovima bio bogat i zanimljiv, no osobito se to odnosi na njegov teološki profil. Želimo li se približiti Efremovu nauku, moramo od samoga početka naglasiti činjenicu da je njegova teologija u poetskom obliku: tako mu poezija omogućuje da produbi teološko promišljanje putem paradoksa i slika. Naravno, može biti iznenađujuće da se kod istoga pisca mogu istovremeno naći, s jedne strane, briga za pravovjerje na trojstvenoj i kristološkoj razini, a s druge strane, uporaba poetske književne vrste s izuzetno obilnim i izvrsno iskorištenim simboličkim načinom govora.

Zapravo, Efrem u svojoj potrazi za Bogom, u svojem načinu teološkoga promišljanja, slijedi upravo stazu paradoksa i simbola. Međusobno suprotstavljene slike kod njega imaju posebnu ulogu, jer mu služe kad želi podvući otajstvo Boga. Navodimo, primjerice, nekoliko sjajnih slika preuzetih iz himana O rođenju Kristovu. Pred Djevicom Efrem nadahnutim tonom izriče svoju zadivljenost:

“Gospodin dođe u nju
kako bi postao slugom.
Riječ dođe u nju
kako bi šutjela u njezinu krilu.
Grom dođe u nju
kako ne bi bučio.
Pastir dođe u nju
a, evo, rađa se Jaganjac koji tiho plače.
Jer Marijino je krilo
preokrenulo uloge:
On koji je sve stvorio
zaposjeo ga je, ali siromašan.
Svevišnji dođe u nju (Mariju),
no uđe u nju ponizan.
Sjaj dođe u nju,
no odjeven poniznim pelenama.
On koji sve daruje
upozna glad.
On koji sve napaja
upozna žeđ.
Gol i svučen iziđe iz nje,
on koji (ljepotom) sve odijeva”
(Himan “De Nativitate” 11,6-8).

Da bi izrekao otajstvo Krista, Efrem koristi veliku raznolikost tema, izričaja, slika. U jednom od svojih himana na dobro povezuje Adama (u raju) s Kristom (u Euharistiji):

“Bi tako da je
mačem kerubina
zatvoren bio
put prema stablu života.
No za narode,
Gospodar toga stabla
dao se sam za hranu
u (euharistijskom) prinosu.
Stabla Edena
dana su za hranu
prvome Adamu.
Poradi nas, sam vrtlar
toga Vrta
učinio se hranom
naših duša.
Svi smo doista izašli
iz Raja skupa s Adamom,
koji ga je napustio.
Sad kad ondje (na križu) kopljem
mač uklonjen,
možemo se vratiti”
(Himan 49,9-11).

Govoreći o Euharistiji, Efrem se služi dvjema slikama: žeravicom i užarenim ugljenom, i biserom. Tema žeravice preuzeta je iz proroka Izaije (usp. 6,6). Slika je to serafina koji klještima uzima žar i samo dodiruje prorokove usne kako bi ih očistio; kršćanin, pak, dodiruje ali i guta Žar, a to je sam Krist:

“U tvome kruhu krije se Duh
kojega se ne može jesti;
u tvome je vinu plamen koji se ne može piti.
Duh u tvome kruhu, plamen u tvome vinu:
to je divota što je naše usne primaju.
Serafin ne mogaše prste približiti žaru,
koji bijaše samo približen usnama Izaijinim;
nit’ su ga prsti dotakli, nit’ su ga usne progutale;
no nama je Gospodin oboje dozvolio.
Plamen sa srdžbom siđe uništiti grešnike,
no plamen milosti silazi na kruh i ostaje.
Umjesto plamena koji uništi čovjeka,
jeli smo plamen u kruhu
i oživljeni smo”
(Himan “De Fide” 10,8-10).

Sliku bisera Efrem koristi u svojim himnima kao sliku vjere, otajstva Boga, Riječi koja je postala čovjekom, čija je narav čista i nedostižna poput svjetla kojim sjaji biser:

“Stavih (biser), braćo moja, na dlan ruke svoje,
ne bih li ga promotrio.
Pogledah ga s ove i one strane:
sa svih je strana jednako izgledao.
(Takvo) je traženje Sina, nedostižno,
jer ono je sve svjetlo.
U njegovu sjaju, vidjeh Sjajnoga,
koji ne postaje taman;
u njegovoj čistoći,
vidjeh veliki znak tijela našega Gospodina,
koje je čisto.
U njegovoj nepodjeljivosti,
vidjeh istinu,
koja je nepodjeljiva.
(Himan “O Biseru” 1,2-3).

Efremov lik i danas je aktualan u životu raznih kršćanskih Crkava. Otkrivamo ga ponajprije kao teologa koji, polazeći od Svetoga pisma, poetski promišlja otajstvo otkupljenja čovjeka, što ga je izveo Krist, utjelovljena Riječ Božja. Njegovo je teološko razmišljanje izrečeno slikama i simbolima preuzetim iz prirode, iz svakidašnjeg života i iz Biblije. Poeziji i himnima za liturgijsku uporabu, Efrem ulijeva didaktički i katehetski karakter; riječ je o teološkim himnima prilagođenim za recitiranje i liturgijsko pjevanje. Efrem se služi ovim himnima prigodom liturgijskih slavlja u širenju nauka Crkve. Oni su se u to doba pokazali kao izuzetno učinkovito katehetsko sredstvo za kršćansku zajednicu.

Važno je Efremovo razmišljanje o Bogu stvoritelju: ništa u stvorenju nije izolirano, a svijet je, uz Sveto pismo, Božja Biblija. Koristeći se na pogrešan način svojom slobodom, čovjek izvrće poredak svemira. Za Efrema je važna uloga žene. Svijet u kojem on o tome govori uvijek je po tom pitanju pokazivao osjetljivost i poštovanje: Isusovo prebivanje u krilu Marijinu na osobit je način uzvisilo dostojanstvo žene. Za Efrema, kao što nema Otkupljenja bez Isusa, tako nema ni Utjelovljenja bez Marije. Božanska i ljudska dimenzija otajstva našega otkupljenja nalaze se već u Efremovim tekstovima; na poetski način i slikama koje su u temelju svetopisamskoga podrijetla, on priprema teološku podlogu, a u nekom smislu i sam teološki jezik velikih kristoloških definicija crkvenih koncila 5. stoljeća.

Efrem, kojega kršćanska predaja časti naslovom “harfe Duha Svetoga”, ostao je đakonom svoje Crkve kroz cijeli svoj život. Bio je to odlučujući i simboličan izbor: bio je đakon, to jest poslužitelj, bilo u liturgijskom otajstvu, bilo, još korjenitije, u ljubavi prema Kristu kojega je na nedostižan način opjevao, bilo, u konačnici, i u ljubavi prema braći koje je rijetkom umješnošću uvodio u poznavanje božanske Objave.

Kateheza pape Benedikta XVI., srijeda, 28. studenoga 2007.

Ovaj članak Sv. Efrem Sirijski – ‘harfa Duha Svetoga’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Prisutno je bilo petsto zastupnika i senatora koji su uz dugotrajni pljesak pozdravili Papin ulazak u dvoranu. U govoru na španjolskom jeziku Papa se dotaknuo brojnih tema kao što su: rat i mir, migracije, polarizacija, obitelj i zaštita života u svim njegovim fazama, apel za slobodu savjesti i vjeroispovijesti te briga za siromašne.

Mir – moralni zahtjev

Miru, koji nije samo politička težnja nego istinski moralni zahtjev u doba nasilja i polarizacije, papa Lav XIV. je posvetio veći dio svojega govora. Mir – rekao je obraćajući se španjolskim političarima – zahtijeva institucije u službi susreta, istine i pomirenja, građansko prijateljstvo i međusobno poštovanje čak i usred razlika. Na međunarodnoj razini, mir – prema Papinim riječima – zahtijeva diplomatsku hrabrost, etičku odgovornost i viziju budućnosti utemeljenu na poštovanju identiteta svakog naroda i na obvezi država da svoje sporove rješavaju mirnim sredstvima koja nudi međunarodno pravo.

“Oružje može nametnuti privremenu tišinu, ali neće nikada moći izgraditi istinski i trajan mir”, istaknuo je, upozorivši da “razvoj novih tehnologija i umjetne inteligencije u vojnoj sferi također zahtijeva strogu etičku budnost, kako odluke o životu i smrti ne bi nikada bile prepuštene automatskim sustavima ili uklonjene iz moralne odgovornosti ljudske osobe”.

Papa je potom podsjetio da politički pluralizam ne bi trebao degenerirati u trajno diskreditiranje protivnika te da u zrelom suživotu čak i sukob može postati korak prema miru. Opasnost je – napomenuo je Papa – druga vrsta kulture: ‘kultura odbacivanja’, izraz koji je skovao papa Franjo kako bi upozorio na glavnu prijetnju društvenom suživotu.

Zaštita života od začeća do prirodne smrti

Papa Lav posebno je naglasio život kao temeljnu vrijednost za budućnost društava te upitao: “Može li se smatrati potpuno pravednom zajednica koja zanemaruje nerođeno dijete, starije osobe, bolesne, one koji pate u tišini ili one koji u potpunosti ovise o brizi drugih?”

“Obrana ljudskog života nije ni stranačko ni vjersko pitanje, nego civilizacijski cilj. Svaki ljudski život mora biti priznat i zaštićen od začeća do prirodne smrti, u svim okolnostima svog postojanja. Kada se ta sigurnost zasjeni, prve žrtve postaju najranjiviji, a zakon gubi svoj najdublji smisao: služiti i štititi svaku osobu”, istaknuo je Sveti Otac, dodavši: “Moralna veličina nacije očituje se, prije svega, u njezinoj sposobnosti da prati, štiti i voli živote obilježene najvećom krhkošću.”

U tom posebnom kontekstu osobitu važnost ima obitelj, prirodni temelj zajednice i škola čovječnosti, u kojoj se uči elementarna gramatika zajedničkoga života. Kada se obitelj podupire, jača također duhovna i društvena stabilnost naroda – poručio je Papa te potaknuo na suradnju s obrazovnim ustanovama koje su pozvane poštovati primarno i neotuđivo pravo roditelja da odaberu vrstu obrazovanja i odgoja koju će pružiti svojoj djeci, u skladu s njihovim vlastitim moralnim, kulturnim i vjerskim uvjerenjima.

Drama migracija

Brojni muškarci, žene i djeca prisiljeni su, često zbog dramatičnih okolnosti, napustiti svoje zajednice i ostaviti iza sebe voljene osobe, povijest i veze – napomenuo je Papa. Ta stvarnost nadilazi svako isključivo demografsko ili gospodarsko tumačenje: ona je iznimno moralno i pravno pitanje – dodao je te istaknuo: “Kada je osoba diskriminirana zbog svojega nacionalnog, etničkog, vjerskog ili jezičnog podrijetla, ili zbog gospodarskoga ili društvenog statusa, teško se krši univerzalno načelo jednakoga dostojanstva svih ljudskih bića.”

Papa Lav XIV. nije propustio upozoriti na sve opasnije rute na kojima ljudi postaju žrtve trgovaca ljudima i krijumčara koji iskorištavaju njihov očaj. Potrebno je ojačati prevenciju, spašavanje i pomoć žrtvama – kazao je – posebno u okviru regionalne i multilateralne suradnje. Ali nijedna nacija ne može se sama suočiti s izazovom tih razmjera; potreban je koordiniran, solidaran i učinkovit odgovor, sposoban osigurati zaštitu, prihvat i stvarne mogućnosti za integraciju onih koji emigriraju.

‘Razoružati jezik’

Pomirenje je druga smjernica koju je rimski biskup istaknuo španjolskim zastupnicima, kao protutežu ogorčenosti, ravnodušnosti i mržnji.

Riječi mogu otvoriti putove ili ih zatvoriti; mogu rasvijetliti stvarnost ili ju iskriviti do te mjere da susret učine nemogućim – primijetio je, podsjećajući na posebnu obvezu “razoružanja jezika”. Odlučnost ne zahtijeva prezir; neslaganje ne podrazumijeva poniženje – napomenuo je Papa.

Zaštita tajnosti ispovijedi

Iz toga istog poštovanja proizlazi i dužnost jamčenja slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti, temeljnoga prava koje štiti najintimniju sferu ljudi. Sveti je Otac potaknuo na poštovanje i pravnu zaštitu vjerske dimenzije te podsjetio da svako istinski slobodno društvo zahtijeva i pravedno razgraničenje javne vlasti, kako se sloboda pojedinaca, zajednica i udruga ne bi nezasluženo ograničavala.

“Vjera se ne želi nametnuti kroz povlastice ili prisilu; međutim, ne može se ušutkati kao da je nebitna za javni život.”

U tom kontekstu, sakramentalni pečat ispovijedi ima posebnu važnost za Katoličku Crkvu – objasnio je Papa. Zakonska zaštita stoga znači očuvanje svetog prostora unutarnje slobode, u kojemu vjernik može otvoriti svoju dušu Bogu bez straha od vanjskoga pritiska, što priznaju i međunarodni propisi.

Briga o siromašnima

Na kraju je Petrov nasljednik ponovno istaknuo da siromašni u potpunosti pripadaju zajednici, da stranac treba biti prihvaćen u skladu s njegovim dostojanstvom i da se ljudski život nikada ne može tretirati kao roba.

“Zakon ne postiže svoju istinsku veličinu samo formalnim odobrenjem; postiže je kada, osim što je valjan po formi, može stajati pred dostojanstvom osobe i proći taj test bez srama.”

Na kraju Papina govora uslijedio je višeminutni pljesak okupljenih zastupnika.

Ovaj članak Papa španjolskim političarima: Obrana života od začeća do prirodne smrti je civilizacijski cilj se prvo pojavio na Bitno.net.

U pismu iz siječnja 1899. opisala je viđenje u kojem joj je Gospodin pokazao svoje Srce kao izvor svjetla i topline koje treba obasjati cijeli svijet. Isus joj je, kako je navela, izričito rekao da želi da Papa posveti cijelo čovječanstvo Njegovu Presvetom Srcu – te da je upravo papa Lav XIII. odabran za to poslanje: „On je izabrao Vašu Svetost i produžio vam dane kako biste Mu dali ovu čast“, navodi Aleteia.

”Uoči blagdana Bezgrešnog Začeća”, napisala je, “Gospodin mi je dao razumjeti da će, ovim novim razvojem pobožnosti prema Njegovu Božanskom Srcu, cijeli svijet biti obasjan novim svjetlom. (…) Činilo mi se da iznutra promatram zrake koje su se širile iz tog svjetla, tog ljubljenog Sunca, Srca Isusova. Njegove zrake pale su na zemlju prvo slabo, a zatim sve snažnije, sve dok svijet nije bio potpuno obasjan. I rekao je: ‘Narodi svi bit će prosvijetljeni svjetlinom ovoga svjetla i ugrijani intenzivnom toplinom njegovih zraka.’ Razumjela sam žarku želju koju je imao da Njegovo Ljubazno Srce bude sve više i bolje proslavljeno, i da Njegovi darovi i blagoslovi budu prošireni po cijelom svijetu.”

Iako je isprva planirao posvetu za godinu kasnije, Papa je, potaknut dubinom poruke i vlastitim pogoršanjem zdravlja, odlučio ne čekati. Dana 11. lipnja 1899. – koji je sam nazvao „velikim činom svog pontifikata“ – obavio je posvetu cijelog svijeta Presvetom Srcu Isusovu.

Taj povijesni čin potaknuo je brojne osobne, župne i nacionalne posvete, a obnovio ga je i sv. Ivan Pavao II. 1999. godine. Duhovni trag bl. Marije ostaje duboko urezan u srce Crkve, kao svjedočanstvo koliko daleko može doseći jedno poslušno srce povezano s Božjim.

Ovaj članak Lav XIII. je na poticaj ove blaženice prvi posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu se prvo pojavio na Bitno.net.

Iako ne tvrdim da imam sve odgovore, Bog je uistinu postavio izazov mojemu srcu u vezi s ovom temom tijekom mojega razdoblja hodanja. Kada sam se osvrnula na svoju romantičnu povijest, priče svojih prijatelja, i na iskustva svojih klijenata, zaključila sam da su parovi koji su razvili emocionalno zdrave veze obično imali sljedeće granice na umu.

1. Čuvajte svoje (stvarno ću to reći…) srce

Ako ste poput mene, prevrnete očima svakoga puta kada čujete izraz „čuvati svoje srce”. To je kliše iz kršćanskih krugova, gdje se zapravo radi o važnome konceptu, ali on dolazi uz veoma malo praktične primjene – jer nitko ne zna kako ga praktično primijeniti.

Čuvati svoje srce znači zaštititi najdublje dijelove onoga tko vi jeste – svoj emocionalni i duhovni svijet – od svakoga tko bi im mogao naškoditi.

U Mt 7,6 čitamo upozorenje: „[…] Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.” Ljudi ponekad mogu biti bezosjećajni i grubi. Važno je čvrsto se držati stvari koje su vam važne sve dok ne budete sigurni da možete nekome vjerovati. Ne budite prebrzi u tome da podijelite svoju životnu priču, svaku svoju misao, ili svoje najdublje tajne. Nemojte početi satima moliti s nekime koga ste tek upoznali. Molitva je vrijeme kada izlažete svoje srce i emocionalno se razgolićujete pred Gospodinom. Ako to nije intiman trenutak, ne znam što jest.

Veoma je važno moliti za svoju vezu i tražiti Božji glas i smjernice, ali budite sigurni da ste pričekali prije nego što ste to počeli tražiti zajedno. Tražite Boga svatko za sebe, i tako nemojte prerano dopustiti da vaša duhovna veza postane trio. Ne samo da je u redu čekati, nego je i važno čekati na pravo vrijeme, sve dok niste jasno dali do znanja hoćete li se i koliko obavezati, dok niste uspostavili povjerenje, i dok niste u svojoj romantičnoj vezi iskusili davanje i primanje.

Nemojte prebrzo ići preduboko, jer vas emocionalna bliskost može uvući mnogo dublje u vašu vezu  nego što ste ikada htjeli ići, i na kraju možete završiti s dvostrukom štetom – slomljenim srcem i slomljenim duhom.

2. Čuvajte svoje vrijeme

Naravno da dvoje ljudi koji se upoznaju u romantičnoj vezi imaju snažnu želju provoditi vrijeme zajedno. Biti zajedno čini se prirodnim putem u izgrađivanju veze, i zato mnogi parovi nastoje količinu vremena koje ulažu jedno u drugo dovesti do maksimuma, ne shvaćajući da u tjelesnoj udaljenosti ima velike dobrobiti. Jednako je važno provoditi vrijeme zajedno i provoditi vrijeme odvojeno. 

Vrijeme otkriva tako mnogo o vezi. Nezavisnost koju to omogućava kasnije će se pretvoriti u međuovisnost – dvoje nezavisnih pojedinaca koji su izabrali oslanjati se jedno na drugo. 

Parovi koji provode nezdravo mnogo vremena zajedno mogu postati isprepletenima, i izgubiti svoju nezavisnost. Budite oprezni u vezi s problematičnim emocionalnim isprepletanjima, koja se mogu pojaviti kada dvoje prerano postanu jedno jer su u vezu ulagali sve svoje vrijeme.

Odvojite dovoljno vremena za svoju romantičnu vezu, ali budite sigurni da ste odvojili dovoljno vremena za sebe – za svoju vezu s Bogom, svoje aktivnosti u Crkvi, svoje hobije te svoju obitelj i prijatelje.

Ideja nikada nije bila izgubiti same sebe u romantičnoj vezi, nego postati još boljom osobom.

3. Čuvajte svoj um

Svaki će vam psiholog reći da postoji respektabilna vrsta terapije zvana kognitivna bihevioralna terapija. Ideja na kojoj se ta metoda ozdravljenja temelji jest da način na koji razmišljate ima izravan utjecaj na to kako se osjećate. Kroz cijelu Bibliju Bog nas podsjeća na snagu uma i na posljedice našega razmišljanja. Kaže nam se da obnavljamo svoju pamet (usp. Rim 12,2), i da nam na srcu bude ono što je dobro (usp. Fil 4,8). Za mnogo ljudi njihova su unutarnja razmišljanja mnogo značajnija od njihovoga izvanjskoga ponašanja. To znači da naše misli o hodanju mogu imati ogroman učinak na naš emocionalni svijet. 

I ne samo to: koliko često stvorimo u svojemu umu svijet koji zapravo ne postoji u stvarnome životu? U nastojanju da sastavimo dijelove slagalice imamo sklonost analizirati – i previše analizirati – svaku riječ, čin i ponašanje suprotnoga spola. Te mentalne igrice mogu za posljedicu imati to da od ničega napravimo nešto – i propustimo stvarni život, onakav kakav jest. Sati provedeni analizirajući stvari i čitajući između redaka mogu preokupirati vaše misli i obuzeti vaš um, i uvući vas u svijet sanjarenja, koji će vas spriječiti u tome da iskusite stvarni život. I zato kontrolirajte svoje misli, a onda će i emocije biti pod kontrolom.

4. Čuvajte se u svojim razgovorima

Veoma je veliko iskušenje kada hodamo razgovarati o budućnosti. Želite zajedno sanjati, zamišljati budućnost i stvarati život za koji biste živjeli. Važno je uskladiti se u vezi, ali upoznala sam mnoge parove koji su prebrzo uskočili u takve razgovore. Razgovori o braku, djeci, pa čak i seksualnoj bliskosti trebaju se odgoditi sve dok ne izgradite temelj obavezanosti i povjerenja.

Problem je kada se obavežete na budućnost prije nego što ste se obavezali na sadašnjost.

Radije nego da dopustite da vas vaše nade za budućnost zaslijepe, uživajte u svojoj vezi, procjenjujte ju i ulažite u nju – u sadašnjosti. Obavežite se u sadašnjosti, i dopustite svojoj vezi da sazre prije nego što dopustite da vaši razgovori odu predaleko, jer će vaše srce uvijek ići onamo kamo idu vaši razgovori. Prvo postavite temelj, a onda gradite kuću.

Vaš emocionalni svijet jedan je od najintimnijih dijelova onoga tko vi jeste, i zato ne dopustite da to netko ugrozi. Zdrave romantične veze zahtijevaju točno razumijevanje vašega emocionalnoga temperamenta (više pojedinosti o emocionalnome temperamentu u prvome dijelu ovoga poglavlja), kao i postupno izgrađivanje povjerenja. Zaštitite se tako što ćete čuvati svoje srce, svoj um, svoje vrijeme i svoje razgovore.

Postupajte ciljano kada postavljate emocionalne granice u hodanju. Preuzmite kontrolu nad svojim vezama – inače će one početi kontrolirati vas.

Izvor: True Love Dates | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.

Ovaj članak Četiri važne emocionalne granice u hodanju se prvo pojavio na Bitno.net.

To je trag vječnosti koji oblikuje identitet svijeta i Europe te se odražava u njezinim institucijama: kroz sveučilišta i gospodarstva koja ne okreću leđa svijetu rada, ne svodeći zaposlenika na „čimbenik u jednadžbi vlastitih interesa”; kroz oblike umjetnosti dostupne svima, a ne samo elitama; kroz sportske aktivnosti koje vrijede mnogo više od „pukog poslovanja”; kroz napredak koji ne zaboravlja one koji se već bore da se njihov glas čuje. U svemu tome vodstvo i usmjerenje može i treba pružati Crkva koja, premda ponekad „pliva protiv struje”, ostaje „stručnjakinja za čovječnost”.

Posljednji događaj drugoga dana apostolskoga putovanja pape Lava XIV. u Španjolsku bio je susret „Stvarati mreže sa svijetom kulture, umjetnosti, gospodarstva i sporta” koji se sinoć, 7. lipnja, održao u madridskoj Movistar Areni. Sveti je Otac započeo govor na španjolskom jeziku pred 15 tisuća okupljenih ljudi ističući kako se bogatstvo ljudske kreativnosti očituje na trgovima i u crkvama, kao i u umjetničkim oblicima u kojima su istaknute brojne španjolske ličnosti. Pritom je rekao da se u toj zemlji osjeća također duša naraštaja koji su preobrazili krajolik i dali mu vlastito lice, a to nam u svakom njegovu obilježju otkriva inteligenciju i volju koje prebivaju u ljudskoj duši.

Stručni, ali nesigurni

S pitanjem kakvu baštinu ostavljamo budućnosti i kakvu zajednicu gradimo, rimski je biskup napomenuo da čovječanstvo, unatoč svojoj izvanrednoj sposobnosti stvaranja, inoviranja i komuniciranja, još uvijek ne uspijeva istinski brinuti o onome što stvara. Pritom je dodao: “Riskiramo biti stručnjaci za sredstva komunikacije i učinkoviti u proizvodnji, ali nesigurni u smislu razloga i svrhe, kao i pitanja s kim i za koga proizvodimo. U tom kontekstu Crkva, svjesna svojih uspjeha i svojih pogrešaka kroz povijest, želi ostati u dijalogu sa suvremenim svijetom”.

Odgovori na pitanja o životu

Petrov je nasljednik podsjetio na tvrdnju svojega prethodnika svetog Pavla VI. koji je u Ujedinjenim narodima rekao da se Crkva kao ‘stručnjakinja za čovječnost’ uvijek zanima za ono što je istinski ljudsko. Naprotiv, poziva na promišljanje o tome što doista znači biti čovjek te svjedoči da je u Isusu pronašla odgovor na najdublja pitanja o životu i njegovoj punini.

Cvjetati i venuti

Crkvena zajednica stoga želi biti potpuno prisutna u suvremenom kulturnom kontekstu, u kojemu je „čovjek kao čovjek nešto više”, rabeći vlastita sredstva kako bi se vratila etimološkom korijenu riječi kultura, a to je njegovanje: “Pozvani smo zapitati se što danas sijemo, što cvjeta, a što tiho vene u našem društvu; koje vrijednosti čuvamo, a koje prepuštamo nestanku. To su duboka i nužna pitanja koja ne možemo zanemariti”.

Sveučilišta, rad, umjetnost i sport

Za odgovor na ta pitanja potrebno je tkati mreže društvenog dijaloga koje bi bile svjesne raznolikih jezika suvremenoga društva – pisanog, usmenog, digitalnog i vizualnog – kao i činjenice da nijedan od njih nije neutralan. Svaki oblik izražavanja može liječiti ili ranjavati, rušiti očekivanja ili otvarati nove horizonte, sijati podjele ili buditi nadu u zajedničku izgradnju nečega istinski ljudskog. Sveti je Otac stoga dodao: “Tkati mreže je stoga dijalog među institucijama usmjeren na ljudsko dostojanstvo. To, primjerice, znači da sveučilište ne okreće leđa svijetu rada niti se odriče istine; znači također da poduzetnička djelatnost ne promatra zaposlenika kao puki čimbenik u jednadžbi vlastitih interesa; da umjetnost nema za cilj samo elite; da se sport ne svodi na spektakl niti pretvara u puko poslovanje; te da tehnološki napredak vodi računa o starijima, siromašnima i onima koji nemaju glas”.

Stvaranje ljepote

Doprinos Crkve toj razmjeni proizlazi iz svijesti da je Stvoritelj satkao ljudsko biće nitima ljubavi koje, prema riječima Benedikta XVI., kroz vjeru stvaraju poeziju, glazbu, radost i ljepotu. Svi ljudi, u većoj ili manjoj mjeri – rekao je papa Lav – imaju iskustvo nečega lijepoga što ih je iznutra promijenilo. Navještaj Radosne vijesti također pripada toj privlačnosti ljepote. Sve to pokazuje povezanost materijalnoga i duhovnoga koja čini samu srž našega postojanja.

Razmišljanja i pitanja

Ta se ljudska baština često pretvara u nesebično služenje te, zahvaljujući vjeri, daje život konkretnim djelima poput bolnica i škola. Papa je stoga dodao: “Stoga se smijemo zapitati bi li svijet – a osobito Europa – oblikovao svoj identitet bez duhovnoga pečata koji je prožimao njegovu povijest. To nije provokacija, nego poziv na razmišljanje o tome može li se vječnost, koja je po utjelovljenju Isusa Krista ušla u vrijeme i prostor, pomiriti sa svakodnevnim životom”.

Zatim je uslijedilo novo pitanje: “Je li doista moguće vjerovati da bi Europa – koju toliko volimo – bila ista bez pečata vjere? Zašto se bojimo ako vječnost prožima svakodnevicu? Još uvijek odzvanja poziv mojih prethodnika: Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu! Isus Krist nam ništa ne oduzima, a daje nam sve”.

Oni koji ne mogu izraziti svoje vrline

Papa Lav XIV. je potom pozivajući se na svoju apostolsku pobudnicu Dilexi te i encikliku Magnifica humanitas uputio misli onima koji nemaju mogućnost u potpunosti izraziti svoje vrline: prema potrebitima, koji predstavljaju izazov kako pojedincima tako i političkim i gospodarskim sustavima, ali i samoj Crkvi koja je pozvana obuzdavati pohlepu i hraniti nadu, ne napuštajući nikoga. Papa je pritom rekao: “Ta Crkva, stručnjakinja za čovječnost, premda ponekad pliva protiv struje, ustrajno ističe da su gospodarske i institucionalne strukture pravedne samo u onoj mjeri u kojoj služe cjelovitom razvoju ljudske osobe i potiču odgovorno sudjelovanje svih ljudi”.

Sport i jedinstvo

Sveti se Otac na kraju govora osvrnuo na sport koji nas često bolje od mnogih govora uči poštovanju protivnika, pobjedi koja ne ponižava i porazu koji ne stvara mržnju. Već je sveti Ivan Pavao II. podsjećao da sport, u vremenima kada se narušava tkivo društvene solidarnosti, može pružiti svijetlo svjedočanstvo zajedništva, mira i jedinstva. Papa Lav je stoga zaključio: “Dragi prijatelji, stoga vas pozivam da budete nove niti za tkanje novih mreža koje će usklađivati sva područja života, kako bismo zajedno izgradili obnovljeno društvo u kojem će vrijeme biti prožeto vječnošću, kultura čuvati sjećanje i poticati dijalog, obrazovanje promicati traženje istine kritičkim duhom, umjetnost buditi divljenje i stvarati plemenite osjećaje, poduzetništvo priznavati dostojanstvo ljudske osobe, a rad i dalje ostati pokretač nade”.

Ovaj članak Papa iz Madrida: Što tiho cvjeta, a što tiho vene u našem društvu? se prvo pojavio na Bitno.net.

Tijekom svoje muke na križu Isus je začuo glas razbojnika sa svoje desne strane: “Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo.” Da sam to bio ja, ja bih odgovorio: “Neću te zaboraviti, ali moraš platiti za svoje zločine i provesti 20-ak godina u čistilištu.” Posve suprotno, rekao je: “Danas ćeš biti s tobom u raju.” Isus je jednostavno zaboravio njegove grijehe. Što se tiče Marije Magdalene, Isus je nije ispitivao o skandalima iz njezine prošlosti. Jednostavno joj je rekao: “Grijesi su ti oprošteni jer si mnogo ljubila.” Kad je otac vidio da se njegov razmetni sin vratio kući, potrčao je k njemu, zagrlio ga, i nije mu dao vremena da izgovori onaj mali govor što je pripremio. Zove sluge i kaže: “Zakoljite ugojeno tele, u čast povratka mog sina, koji je bio mrtav, a sad je živ…” Isus nema dobro pamćenje kao ja. Ne samo što oprašta, nego i zaboravlja sve.

Druga mana: Isusu loše ide matematika (Lk 15,4-7)

Kad bi Isus polagao ispit iz matematike, sigurno bi pao. Pastir ima stotinu ovaca, i jedna od njih zaluta. Bez razmišljanja, pastir je polazi tražiti, ostavljajući ostalih 99. Kad je našao izgubljenu ovcu, stavio ju je na ramena. Za Isusa je 1=99, možda i više? Kad se radi o spašavanju izgubljene ovce, Isusa ništa ne može zaustaviti – ni rizik, umor, opasnost… Sjetite se Isusove milosrdne geste kad je sjedio kod Jakovljeva zdenca da potraži Samaritanku, ili kad se pozvao u Zakejevu kuću! Kakva jednostavnost, kakva ljubav prema grješnicima.

Treća mana: Isus ne zna ništa o logici (Lk 14,8-10)

Jedna je žena imala deset drahmi. Jedne je noći izgubila jednu, pa je upalila svjetiljku da je potraži. Kad ju je našla, pozvala je susjede i rekla: “Veselite se sa mnom jer sam pronašla izgubljenu drahmu.” Stvarno je nelogično cijele noći tražiti jednu drahmu, a onda usred noći slaviti što ju je pronašla. Štoviše, kad je pozvala prijatelje da slave s njom, potrošila je više od jedne drahme. Trošak slavlja ne bi pokrilo ni deset drahmi. Ovdje doista možemo s Pascalom reći: “Srce ima svoje razloge, koje razum ne zna.” Bilo bi logičnije da je žena otišla spavati i da je drahmu potražila po danu. No za Isusa je prioritet potraga za izgubljenim. Ne smije izgubiti ni minutu. Isus otkriva tajnu svog srca: anđeli Božji se vesele zbog jednog grješnika koji se pokajao.

Četvrta mana: Isus je pustolov

Osoba zadužena za odnose s javnošću i političar koji želi pobijediti na izborima pripremaju vrlo precizan program, s mnogo obećanja. Isus obećava samo osude i progone onima koji ga slijede. Upozorava ih da “Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio” (Mt 8,20). Kad šalje učenike da djeluju, kaže im: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!” (Lk 9,3). Još im kaže: “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!” (Mt 5,11-12).

Kamo je Isus poslao svoje učenike u tom apsolutnom siromaštvu? Koliko su daleko morali ići? Trebali su donositi spasenje “do nakraj zemlje” (Dj 13,47). Jeste li ikad čuli za takvog pustolova, koji govori: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”? Isusovi smo pravi učenici kad ga slijedimo sve do na kraj svijeta. Članovi smo njegova udruženja pustolova, bez adrese, broja telefona, bez faksa ili internetske stranice.

Peta mana: Isus ne zna ništa o financijama i ekonomiji

“Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’”

“Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’”

“Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?’” (Mt 20,1-13)

Kad bi Isusa imenovali upraviteljem neke zajednice ili poduzeća, te bi ustanove propale jer bi on davao jednaku plaću onima koji su počeli raditi ujutro i onima koji su počeli poslijepodne! Bi li to bila pogrješka ili pogrješan izračun? Ne, on bi tako postupio namjerno: “Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’” (Mt 20,14-15)

Pitate li se zašto Isus ima te mane? Zato što je On ljubav (1 Iv 4,16). Prava ljubav ne razmišlja, ne kalkulira, ne mjeri, ne postavlja zaprjeke, ne postavlja uvjete i ne sjeća se počinjenih prekršaja.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.

Ovaj članak Je li Isus imao ‘mane’? se prvo pojavio na Bitno.net.

Tom prilikom, različite su osobe iz španjolskog javnog života održale govore, a među njima i popularni španjolski glumac Antonio Banderas.

“Priznajem da me Bog opčarao”, poručio je Banderas, gledajući izravno u Papu, javlja EWTN.

Banderas, koji je dan ranije režirao mjuzikl “Godspell” koji je izveden prilikom molitvenog bdijenja s mladima u Madridu, također je u govoru istaknuo važnost javnih pobožnosti u njegovoj rodnoj Malagi te procesija za Veliki tjedan koji su mu obilježili djetinjstvo, a u kojima i sam sudjeluje.

Dodao je kako je umjetnost sposobna postaviti duboka pitanja.

“U svijetu koji se ponekad čini previše pojednostavljen, umjetnost nam pomaže ponovno otkriti dubinu i dušu koju pokušava ukrasti umjetna inteligencija.”

Papa Lav XIV. u svom je govoru, pak, istaknuo da “Crkva, svjesna svojih uspjeha i promašaja kroz povijest, čezne ostati u dijalogu sa suvremenim svijetom”.

Sveti Otac također je pozvao svijet da danas ne odbacuje “stoljetno iskustvo” Crkve koje je uvijek “predlagalo puteve za dostojanstven život i opće dobro.”

Ovaj članak Antonio Banderas pred Papom: ‘Priznajem da me Bog opčarao’ se prvo pojavio na Bitno.net.

Bečić, don Josip: razrješuje se službe župnika Župe Male Gospe, Bitelić, i Župe sv. Ivana Krstitelja, Zasiok, a imenuje se župnikom Župe sv. Ane, Poljica Imotska, i upraviteljem Župe Presvetoga Srca Isusova, Krstatice, sa svim pravima i obvezama župnika.

Beus, don Vinko: razrješuje se službe župnika Župe sv. Stjepana, Grohote, Župe sv. Marina b., Donje Selo, i Župe Očišćenja BDM, Srednje Selo, a imenuje se župnikom Župe Porođenja Blažene Djevice Marije, Tugare.

Bezina, don Ivo: razrješuje se službe pastoralnog suradnika u Župi sv. Pavla ap., Split-Pujanke, a imenuje se pastoralnim suradnikom u Župi Prečistoga Srca Marijina, Split-Škrape.

Brizić, don Antonio, mladomisnik: imenuje se nadbiskupovim osobnim tajnikom i bilježnikom Nadbiskupskog ordinarijata.

Čalo, don Milivoj: razrješuje se službe župnika Župe Snježne Gospe, Vid, a imenuje se župnikom Župe sv. Stjepana, Grohote te upraviteljem Župe sv. Martina b., Donje Selo, i Župe Očišćenja BDM, Srednje Selo, sa svim pravima i obvezama župnika.

Čondić-Kapetanov, don Petar: razrješuje se službi župnika Župa sv. Ane, Poljica Imotska, i upravitelja Župe Presvetoga Srca Isusova, Krstatice, a imenuje se župnikom Župe sv. Jakova ap., Cista Velika i upraviteljem Župe sv. Ivana Krstitelja, Dobranje Imotsko, sa svim pravima i obvezama župnika.

Čulić, don Mate: razrješuje se službi župnika Župe Porođenja BDM, Tugare, i vršitelja dužnosti dekana Poljičkoga dekanata te se stavlja u stanje mira.

Doljanin, don Šimun: imenuje se povjerenikom za pastoral braka i obitelji u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

Džaja, don Matko: razrješuje se službe župnika Župe sv. Roka, Split-Manuš, a imenuje se župnikom Župa sv. Mihovila ark., Konjsko, i upraviteljem Župe Svih Svetih, Koprivno, sa svim pravima i obvezama župnika.

Goleš, don Igor: razrješuje se službi župnoga vikara u Župi sv. Nikole b., Metković, Župi sv. Nikole, Borovci, i Župi sv. Ante Padovanskog, Nova Sela n/N, a imenuje se župnim vikarom u Župi Presvetoga Srca Isusova, Split-Visoka.

Kaćunić, don Stanko: razrješuje se službe župnika Župe sv. Nikole b., Otrić-Struge, a imenuje se župnikom Župe sv. Ivana Krstitelja, Split-Trstenik.

Lagator, don Antonio, mladomisnik: imenuje se župnim vikarom u Župi sv. Petra ap., Split-Konkatedrala.

Maršić, don Danijel: do sada župni upravitelj Župe sv. Martina b., Vranjic, imenuje se župnikom iste župe.

Odrljin, don Ivan: razrješuje se službe župnika Župe Uznesenja BDM, Katuni-Kreševo, te mu se daje bolovanje na godinu dana.

Paradžik, don Petar: razrješuje se službi župnoga vikara u Župi sv. Petra ap., Split-Konkatedrala, i pomoćnoga bolničkog kapelana u KBC-u Split na lokaciji „Firule“, a imenuje se župnim vikarom u Župi sv. Nikole b., Metković, u Župi sv. Nikole, Borovci, i u Župi sv. Ante Padovanskog, Nova Sela n/N.

Pudar, don Renato: razrješuje se službi vicekancelara i nadbiskupovoga osobnog tajnika, te se upućuje na poslijediplomski studij kanonskoga prava.

Pudar, don Robert: razrješuje se službe župnoga vikara u Župi Gospe od Otoka, Solin, a imenuje se župnim vikarom u Župi sv. Pavla ap., Split-Pujanke.

Radović, don Augustin: razrješuje se službi župnika Župe sv. Jakova ap., Cista Velika, i upravitelja Župe sv. Ivana Krstitelja, Dobranje Imotsko, a imenuje se župnikom Župe Snježne Gospe, Vid.

Simunić, don Ivan: razrješuje se službe župnika Župe sv. Ivana Krstitelja, Split-Trstenik, a imenuje se župnikom Župe Uznesenja BDM, Katuni-Kreševo.

Šakić, don Nikola: imenuje se župnikom Župe sv. Nikole b., Otrić-Struge.

Šesto, don Ivan: razrješuje se službe župnoga vikara u Župi Presvetoga Srca Isusova, Split-Visoka, a imenuje se župnikom Župe Male Gospe, Bitelić, i upraviteljem Župe sv. Ivana Krstitelja, Zasiok, sa svim pravima i obvezama župnika.

Šitum, don Marijan: razrješuje se službe upravitelja Svetišta Majke Božje Lurdske, Vepric kod Makarske, a imenuje se vršiteljem dužnosti ekonoma Splitsko-makarske nadbiskupije, ravnateljem Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika te upraviteljem zgrade Nadbiskupskog ordinarijata.

Šošić, don Ante: uz službu župnika Župe sv. Roka, Čaporice, koju već obnaša, imenuje se upraviteljem Župe sv. Martina b., Donji Dolac, sa svim pravima i obvezama župnika.

Šurlin, don Mijo: razrješuje se službi vršitelja dužnosti ekonoma Splitsko-makarske nadbiskupije, ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, upravitelja zgrade Nadbiskupskog ordinarijata i pastoralnoga suradnika u Župi Prečistoga Srca Marijina, Split-Škrape, a imenuje se upraviteljem Svetišta Majke Božje Lurdske, Vepric kod Makarske.

Ulić, don Josip: razrješuje se službi župnoga vikara u Župi sv. Mihovila ark., Omiš, i upravitelja Župe sv. Martina b., Donji Dolac, a imenuje se župnikom Župe sv. Roka, Split-Manuš.

Vidović, don Boris: razrješuje se službi župnika Župe sv. Mihovila ark., Konjsko, i Župe Svih Svetih, Koprivno, i povjerenika za pastoral braka i obitelji u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te mu se daje bolovanje na godinu dana.

Vranković, don Ante: razrješuje se službe upravitelja Župe sv. Mihovila ark., Kostanje, a imenuje se župnikom Župe sv. Luke ev., Split-Kocunar.

Vukasović, don Boris: razrješuje se službe župnika Župe sv. Luke ev., Kocunar, a imenuje se župnikom Župe sv. Mihovila ark., Kostanje.

 Na prijedlog Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić donio je sljedeće odluke:

Bustruc, fra Miroslav: razrješuje se službe župnika Župe Svetoga Križa, Živogošće, a uz službu župnika Župe Gospina Uznesenja, Zaostrog, koju već obnaša, imenuje se župnikom Župe sv. Jurja, Drvenik Makarski.

Glavinić, fra Niko: razrješuje se službe župnika Župe sv. Jurja, Drvenik Makarski, a ostaje na službi župnika Župe Pohođenja BDM, Podaca.

Lukač, fra Ivan: imenuje se župnikom Župe Svetoga Križa, Živogošće, a ostaje župnik Župe sv. Jurja m., Drašnice, i Župe Gospe od Ružarija, Igrane.

Marić, fra Mladen: razrješuje se službe župnoga vikara u Župi Gospe Sinjske, Sinj, te ostaje kao ispovjednik u Svetištu Gospe Sinjske. 

Radaš, fra Valentino: razrješuje se službe župnoga vikara u Župi sv. Ilije pror., Metković, a imenuje se župnim vikarom u Župi Gospe Sinjske, Sinj.

Rastočić, fra Ivo: razrješuje se službe župnoga vikara u Župi sv. Frane, Imotski, te odlazi na službu u Šibensku biskupiju.

Šakić, fra Mate, mladomisnik: imenuje se župnim vikarom u Župi sv. Ilije pror., Metković.

Žulj, fra Nikola: imenuje se župnim vikarom u Župi sv. Frane, Imotski.

Na prijedlog Hrvatske salezijanske provincije, splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić donio je sljedeće odluke:

Jurić, don Sanjin: razrješuje se službe župnoga vikara u Župi Pomoćnice kršćana, Split-Kman.

Šimunović, don Tomislav: imenuje se župnim vikarom u Župi Pomoćnice kršćana, Split-Kman.

Ovaj članak Objavljena imenovanja i razrješenja svećenika u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji se prvo pojavio na Bitno.net.

Ovaj članak Molitva za uspjeh u radu se prvo pojavio na Bitno.net.

Knjiga daje i povijesni kontekst Pavlovih misijskih putovanja uz bogatu vizualnu dokumentaciju: karte, fotografije, pa čak i planove važnijih ulica. Knjiga ima znanstvenu podlogu te se odlikuje detaljnim pristupom temi. Ovom knjigom čitatelji će proći Pavlov put od Jeruzalema do Rima pronoseći Riječ za koju je položio svoj život. Knjigu Stopama svetog Pavla članovi kluba prijatelja Bitno.neta mogu potražiti po promotivnoj cijeni (11,40 umjesto 19 eura) u knjižarama Kršćanske sadašnjosti i web knjižari na www.ks.hr s pomoću promo koda koji će primiti putem posebnog newslettera.

Ako još niste član Kluba prijatelja portala Bitno.net, prijavnicu možete ispuniti ovdje te se informirati o nizu pogodnosti koje članstvo donosi.

Ovaj članak ‘Stopama svetog Pavla’: 40 %  popusta za članove Kluba prijatelja! se prvo pojavio na Bitno.net.