BOLESTI BUBREGA

Sta znaci bol u bubrezima?

2021-07-07T09:19:00.001-07:00

Šta znači bol u bubrezima?

Bol u bubrezima može značiti infekciju bubrega, bubrežne kamence, urinarne infekcije, policističnu bolest bubrega, krvne ugruške u bubrezima, krvarenje bubrega ili rak bubrega.

Bubrežni kamenci su veličine soli ili pak veći od bisera, a stvaraju se od nakupine minerala ili štetnih tvari u tijelu. Problem stvaraju veći kamenci koji mogu zapeti u urinarnom traktu i zaustaviti prolazak urina. Bol je oštra i konstantna, a može biti slabija ili jača, ovisno o ozbiljnosti bolesti.

Infekcije urinarnog trakta događaju se zbog bakterija, a kada se zakompliciraju uzrokuju bol u bubrezima. Infekcija bubrega pojavljuje se kada se te bakterije koje iz mjehuru rašire i na bubrege. Ljudi koji imaju dijabetes će češće razviti infekcije bubrega. Kod infekcija bol je najčešće tupa, a može se preseliti i u područje donjeg dijela trbuha ili unutarnje strane bedara.

Policistična bolest bubrega nastaje kada se u bubrezima razviju ciste, tvorevine pune tekućine. Rak bubrežnih stanica najčešća je vrsta raka bubrega, a najčešće pogađa starije osobe.

Kako razlikovati bol u bubrezima od boli u leđima?

Bol u donjem dijelu leđa događa se češće, a uzrokuju je problemi s mišićima, kostima ili živcima u leđima. Kod boli mišića radi se o tupoj boli koja nije stalna, već se pojavljuje u određenim položajima i kod određenih radnji. Kod ozljede živaca, bol je oštra i može putovati sve do noge, a može je pratiti i utrnulost. Bol u leđima traje nekoliko dana do tjedana.

Bol u bubrezima može biti s obje ili samo s jedne strane, a ova bol je češće dublja i osjeća se više u tijelu, bližu rebrima, dok je bol u leđima najčešće u donjem dijelu leđa.

Simptomi bolesti bubrega i mokraćnih putova

2021-07-06T09:20:00.007-07:00

Simptomi bolesti bubrega i mokraćnih putova

Simptomi uzrokovani bolestima bubrega i mokraćnih putova razlikuju se prema određenoj bolesti i dijelu sustava koji je zahvaćen.

Groznica i opće loše osjećanje (slabost) su uobičajeni simptomi, premda mokraćna infekcija (cistitis) općenito ne uzrokuje vrućicu. Bakterijska infekcija bubrega (pijelonefritis) obično uzrokuje visoku temperaturu. Rak bubrega često uzrokuje vrućicu.

Većina ljudi mokri četiri do šest puta dnevno, uglavnom danju. Često mokrenje bez porasta dnevne količine mokraće je simptom infekcije mjehura ili nadražaja mjehura stranim tijelom, kamencem ili tumorom. Tumor ili druga tvorba koja pritišće mjehur također mogu uzrokovati učestalo mokrenje. Nadražaj mjehura može izazvati bol tijekom mokrenja (disurija) i prisilnu potrebu za mokrenjem (hitnost) koja se može osjećati kao bolno naprezanje (tenezam). Količina mokraće je obično mala, ali se može izgubiti kontrola mjehura ako se osoba smjesta ne pomokri.

Često mokrenje tijekom noći (nikturija) može se javiti u ranom stadiju bubrežne bolesti, premda uzrok može biti jednostavno pijenje velike količine tekućine, osobito alkohola, kave ili čaja kasno navečer. Osoba možda treba često noću mokriti jer bubrezi ne mogu dobro koncentrirati mokraću. Često mokrenje noću također je uobičajeno u ljudi koji imaju srčanu bolest, jetrenu bolest ili šećernu bolest (dijabetes) čak i kad nemaju bolest mokraćnih putova. Često noćno mokrenje vrlo malih količina može biti posljedica vraćanja mokraće u mjehur zbog suženja (opstrukcije) njegovog izlaza; povećana prostata je tome najčešći uzrok u starijih muškaraca.

Mokrenje u krevet (enureza) je normalno tijekom prve 2. do 3. godine života. Poslije toga može upućivati na neki problem kao što je odgođeno sazrijevanje mišića i živaca donjih mokraćnih putova, infekcija ili suženje mokraćne cijevi ili neodgovarajuća kontrola živaca u mjehuru (neurogeni mjehur). Problem je često genetski i ponekad psihološki.

Oklijevajući početak mokrenja, potreba za napinjanjem, slab i kapav mlaz mokraće i curenje na kraju mokrenja česti su simptomi sužene (opstruirane) mokraćne cijevi. U muškaraca su ti simptomi najčešće posljedica povećanja prostate, a rjeđe suženja (strikture) mokraćne cijevi. Slični simptomi u dječaka mogu značiti da je rođen s nenormalno uskom mokraćnom cijevi ili ima mokraćnu cijev s nenormalno uskim vanjskim otvorom. Taj otvor može biti nenormalno uzak u žena.

Nekontrolirano puštanje mokraće (inkontinencija) može biti posljedica različitih stanja. Mokraća može pobjeći kad žena kašlje, smije se, trči ili se diže jer ima cistokelu (hernijaciju mjehura u vaginu). Cistokela općenito nastaje uslijed istezanja i slabljenja zdjeličnih mišića prilikom poroda ili zbog promjena koje nastaju s padom razine estrogena nakon menopauze. Suženi izlaz iz mjehura može uzrokovati inkontinenciju kada god tlak u mjehuru prijeđe snagu suženja (opstrukcije), premda se mjehur u toj situaciji ne može potpuno isprazniti.

Prisustvo zraka u mokraći je rijetka pojava, a obično upućuje na neprirodnu vezu (fistulu) između mokraćnih putova i crijeva. Fistula može biti komplikacija divertikuloze, drugih oblika crijevne upale, nekog apscesa ili raka. Fistula između mjehura i vagine može također omogućiti prodor zraka u mokraću. U rijetkim slučajevima bakterije mogu stvarati zrak u mokraći.

Normalno, odrasli stvaraju i izlučuju oko 400 ml do 2000 ml mokraće dnevno. Mnogi oblici bubrežnih bolesti oštećuju sposobnost bubrega da koncentrira mokraću, pa u tom slučaju dnevna količina izmokrene mokraće može prijeći 2500 ml (2,5 litre). Vrlo velike količine mokraće obično su odgovor na visoku koncentraciju glukoze (šećera), smanjenu koncentraciju antidiuretskg hormona kojeg stvara hipofiza (diabetes insipidus) ili neosjetljivost bubrega na djelovanje antidiuretskog hormona (nefrogeni diabetes insipidus).

Bubrežna bolest, suženje ili začepljenje (opstrukcija) mokraćovoda (uretera), mjehura ili mokraćne cijevi (uretre) može iznenada dovesti do smanjenja dnevnog izmokravanja na manje od 400 ml. Trajno izmokravanje manje od 200 ml mokraće dnevno dovodi do nagomilavanja metaboličkog otpada u krvi, tj. dušičnih spojeva (azotemije). Izmokravanje tako male količine mokraće može biti posljedica iznenadnog (akutnog) zatajenja bubrega ili pogoršanja kronične bubrežne bolesti.

Razrijeđena mokraća je gotovo bezbojna. Koncentrirana mokraća je tamno žućkasta. Pigmenti u hrani mogu mokraću učiniti crvenom, a lijekovi stvoriti razne boje: smeđu, crnu, plavu, zelenu, ili crvenu. Bez obzira je li uzrokovana hranom ili lijekovima, svaka boja osim žute nije normalna. Smeđkasta mokraća može sadržavati razgrađeni hemoglobin (bjelančevinu koja nosi kisik u crvenim krvnim stanicama) ili mišićne bjelančevine. Mokraća može sadržavati pigmente uzrokovane porfirijom zbog čega je crvena, ili melaninom pa je crna. Mutna mokraća upućuje na prisutnost gnoja uslijed infekcije mokraćnih putova, ili kristala soli mokraćne i fosforne kiseline. Mikroskopskim pregledom sedimenta mokraće i kemijskom analizom mokraće obično se može otkriti uzrok nenormalne boje mokraće.

Krv u mokraći (hematurija) može činiti mokraću crvenom ili smeđom ovisno o tome kolika je količina krvi u mokraći, koliko je dugo u mokraći i koliko je mokraća kisela. Količina krvi premalena da oboji mokraću crveno može se otkriti kemijskim testovima ili mikroskopskim pregledom. Krv u mokraći bez bolova može biti posljedica raka mjehura li bubrega. Ti karcinomi obično povremeno krvare; krvarenje se može spontano zaustaviti premda postoje stanice raka. Drugi uzroci krvi u mokraći su: glomerulonefritis, bubrežni kamenci, ciste bubrega, bolest srpastih stanica (drepanocitoza) i hidronefroza.

Bol koja potiče od bubrežne bolesti obično se osjeća sa strane (bočno) ili u slabinama (lumbalno). Ponekad se bol širi prema središtu trbuha. Bol je vjerojatno posljedica rastezanja vanjske bubrežne ovojnice (bubrežne čahure) koja je osjetljiva na bol, a može se javiti u svakoj prilici u kojoj se bubreg poveća. Bubrezi su često osjetljivi na pritisak.

Bubrežni kamenac uzrokuje vrlo jaku bol kada ulazi u mokraćovod. Mokraćovod se stegne (kontrahira), što je reakcija na kamenac koja uzrokuje jaku, grčevitu bol u donjem dijelu leđa (u slabinama; lumbalno) koja se širi u prepone. Bol prestane nakon što kamenac prođe u mjehur.

Bol u mjehuru je najčešće posljedica bakterijske infekcije. Neugoda se osjeća iznad stidne kosti i na vanjskoj strani mokraćne cijevi tijekom mokrenja. Zapreka istjecanju mokraće uzrokuje bol iznad stidne kosti. Međutim, ako se zapreka (blokada) razvija sporo može doći do bezbolnog povećanja mokraćnog mjehura.

Rak prostate i povećanje (hipertrofija ili adenom) prostate su općenito bezbolni, dok upala prostate (prosatitis) može izazvati osjećaj nelagode i punoće na mjestu između čmara i spolovila. S druge strane, bolesti sjemenika obično uzrokuju bol koja je ozbiljna i osjeća se izravno na mjestu procesa.

Ponekad muškarac ejakulira krvavo sjeme. Razlog se obično ne može naći. Sjeme može biti krvavo nakon duge seksualne apstinencije ili nakon česte ili prekidane seksualne aktivnosti. Muškarci s bolestima zgrušavanja krvi koje dovode do pretjeranog krvarenja mogu imati krvavo sjeme. U nekih muškaraca su to ponavljane epizode, u nekih se javi samo jednom. Premda je krv u sjemenu uznemiravajući nalaz, bolest obično nije ozbiljna. Neki urolozi preporučuju uzimanje tetraciklina nakon pažljive masaže prostate, ali učinkovitost bilo kojeg liječenja nije sigurna.

Nove tehnike lijecenja Benigne hiperplazije prostate

2020-01-26T22:49:00.001-08:00

Što je UroLift ® sistemski tretman?

Liječenje sistemom UroLift ® koristi minimalno invazivni pristup koji omogućava brzo olakšanje i oporavak simptoma benigne hiperplazije prostate (BPH).

Cilj liječenja UroLift sistemom je ublažavanje simptoma hipertrofije prostate kako biste se vratili u život i nastavili sa svakodnevnim aktivnostima.

Postupak UroLift System-om uklanjaju se simptomi mokraćne opstrukcije koja je sekundarna pojava u benignoj hiperplaziji prostate (BPH) u muškaraca starijih od 45 godina. U usporedbi s lijekovima, UroLift sustav pokazao je puno veći učinak na kvalitetu života pacijenata.

UroLift sustav je jedini tretman BPH koji ne uzrokuje novu i trajnu erektilnu ili ejakulacijsku disfunkciju *, istovremeno pružajući brzo olakšanje i oporavak simptoma BPH.

* Nema slučajeva novih, trajnih poremećaja erekcije ili ejakulacije

Kako funkcionira UroLift sustav?

UroLift sustav koristi revolucionarni pristup liječenju BPH-a koji podiže i zadržava prošireno tkivo prostate, tako da više ne blokira uretru. Liječenje UroLift sustavom ne zahtijeva kontinuirano liječenje, zagrijavanje, rezanje ili uklanjanje tkiva prostate. Postupak se može provesti lokalnom anestezijom u liječničkoj ordinaciji ili ambulantnom hirurškom centru. Pacijenti se obično vraćaju kući istog dana bez katetera.

Prednosti UroLift sustava uključuju (1-7)

Pokazalo se da samo postupak BPH ne izaziva novu i trajnu seksualnu disfunkciju *

Profil rizika bolji je od hirurških zahvata, poput TURP-a

Olakšanje simptoma je bolje nego što je prijavljeno za lijekove

Brzo ublažavanje simptoma i oporavak

Značajno poboljšanje kvalitete života

Minimalno invazivna metoda

* Nema slučajeva novih, trajnih poremećaja erekcije ili ejakulacije

Kao i kod bilo kojeg medicinskog postupka, pojedinačni rezultati mogu se razlikovati. Razgovarajte sa svojim urologom da provjerite je li tretman UroLift System prikladan za vas. Najčešće nuspojave su blage do umjerene, te uključuju bol ili peckanje uz mokrenje, krv u mokraći, bol u zdjelici, hitnu potrebu za mokrenjem i / ili nemogućnost kontroliranja mokrenja. Većina simptoma se riješi u roku od dva do četiri tjedna nakon postupka.

Posjetite UroLift.com

Izvor informacija:

Roehrborn, J Urol 2013, LIFT studija

AUA BPH smjernice 2003

Shore Can J Urol 2014

Roehrborn i sur. Može J Urol 2017

Naspro, Eur Urol 2009

Montorsi, J Urol 2008

McVary, J Sex Med 2016

* Nema slučajeva novih, trajnih poremećaja erekcije ili ejakulacije

Ovaj blog ne podržava bilo koji određeni proizvod, uslugu ili tretman.

Prostatitis

2020-01-22T09:55:00.001-08:00

Upala prostate – prostatitis – je obično posljedica infekcije urinarnog trakta (vidi npr. cistitis kod muškaraca). Kao i infekcije i upale u svakom drugom dijelu tijela, prostatitis se može smiriti sam od sebe, oboljenje može postati gnojno, a upala može potrajati neodređeno vrijeme, tj. postati kronična.

Simptomi
Akutni (iznenadni) napadaj prostatitisa popraćen je općim osjećajem bolesti, visokom temperaturom, zimicom, te bolovima u bazi (penisa) ili oko nje. Razvojem upale prostata sve više otiče i postaje bolna na dodir, a bolesnik sve teže mokri (uz bolove) zbog suženja mokraćne cijevi. Kod kroničnog prostatitisa i blagih napadaja, koji se smiruju sami od sebe, ne moraju se javljati nikakvi simptomi.

Učestalost
Prostatitis nije čest, te se u prosječnoj godini liječniku zbog te upale obraća oko 1 na 2000 muškaraca. Ovoj infekciji najviše su skloni stariji muškarci s povećanom prostatom, a nakon početnog napadaja bolest se često znade vratiti.

Opasnosti
Ako se prostatitis ne liječi ili što je ponekad slučaj, ako se terapija lijekovima pokaže neuspješnom, žlijezda se može zagnojiti, ispuniti gnojem i prsnuti, ispuštajući gnoj u mokraćnu cijev. To je ne samo bolno već može stvoriti i fistulu (abnormalni kanal) kroz koju će gnoj stalno izlaziti u mokraćnu cijev. Zbog toga se može razviti vrlo teška infekcija u nekom drugom dijelu urinarnog trakta.

Što poduzeti?
Ako sumnjate na prostatitis, otiđite liječniku koji će saslušati vaše tegobe (simptome), a zatim opipati prostatu (prstom u gumenoj rukavici kroz rektum) kako bi utvrdio je li otekla i bolna na dodir. Morat ćete dati i uzorak mokraće za analizu kojom se određuju mikrobi, tj. mogući uzročnici upale.

Liječenje
Ako je prostatitis očito posljedica bakterijske infekcije, liječnik će vam propisati antibiotike koji obično rješavaju problem. U većini slučajeva nema potrebe da se suzdržavate od snošaja; dapače, često se on smatra korisnim. Ponekad se prostatitis ne može potpuno izliječiti lijekovima. Ako upala ne reagira na antibiotike, te se u prostati nakuplja gnoj, bit će potrebna operacija radi odstranjenja (dreniranja) gnoja. Operacija zahtijeva samo nekoliko dana boravka u bolnici, i njome se infekcija obično potpuno izliječi.

Nefritis

2020-01-22T09:45:00.003-08:00

Postoji nekoliko oblika bolesti koja se zove glomerulonefritis. Jedan od oblika te bolesti, koji posebno napada djecu, obično se naziva nefritisom. Nefritis se razvija kod djeteta koje je imalo streptokoknu (bakterijsku) infekciju, obično anginu, dva do tri tjedna prije toga.

Tijelo stvara kemijske tvari (antitijela) koje uspješno napadaju bakterije. No, zbog neke greške imunog sistema organizma antitijela počinju napadati bubrege. Bubrezi se upale, ne mogu proizvoditi normalnu količinu mokraće i omogućuju prodiranje krvi u mokraću .

Simptomi
Simptomi se javljaju u toku nekoliko dana. Glavni simptom je smanjena količina mokraće koja je mutna ili crvenkasto-smeđa zbog krvi. Drugi glavni simptom je nakupljanje tekućine u tijelu zbog smanjene količine mokraće. Tekućina se javlja kao otok (edem) oko očiju i na licu ili po cijelom tijelu. Neka djeca imaju i povišenu temperaturu i glavobolju.

Učestalost
Nefritis je rijedak i javlja se kao komplikacija samo kod malog broja streptokoknih infekcija. U prosječnoj godini jedno na 3000 školske djece liječi se od nefritisa.

Opasnosti
Opasnosti u vezi s nefritisom su malobrojne. Katkada se znatno poveća djetetov krvni tlak zbog nakupljanja tekućine u tijelu. Zbog toga nastaje teška glavobolja, povraćanje, a ponekad i grčevi. Ako se to dogodi, odmah se obratite liječniku.

Dijete s opetovanim infekcijama urinarnog trakta (uključujući nefritis) izloženo je opasnosti od dugotrajnog oštećenja bubrega. Posljedica takvih dugogodišnjih tegoba je kronična insuficijencija (zatajivanje) bubrega. Ako se to odnosi na vaše dijete, otiđite s njim liječniku koji će vas uputiti na specijalistički pregled.

Što poduzeti?
Nefritis zahtijeva liječničku brigu. Uvijek morate obavijestiti liječnika o abnormalnom izgledu mokraće djeteta. Ako nakon tjelesnog pregleda liječnik posumnja na nefritis, obavit će se pretrage uzoraka krvi i mokraće. Laboratorijska analiza uzorka mokraće potvrdit će dijagnozu, dok će nalaz krvi otkriti koja su antitijela uzrokovala nefritis.

Liječenje
Liječnik obično savjetuje mirovanje, odnosno ležanje ako je infekcija jaka. Osim toga, dijete će se podvrgnuti restriktivnoj dijeti, tj. smanjit će se količina soli, tekućine i bjelančevina (meso, ribe, jaja). Dijeta traje sve dok se količina mokraće ne povisi na normalu, a zamišljena je tako da smanji opterećenje bubrega i spriječi nakupljanje tekućine u tijelu. Antibioticima se uništavaju preostale bakterije, a diureticima se povećava količina vode koja se izlučuje mokraćom. Dijete se prima na bolničko liječenje ako se smatra da je ugroženo zbog nastupanja komplikacija koje se mogu odmah spriječiti. Ako se krvni tlak povisi do opasne točke, daju se lijekovi za smanjenje tlaka (vidi visoki krvni tlak). No i pored komplikacija izgledi za potpuno ozdravljenje za tjedan dana su vrlo dobri.

Obrok u čaši koji briše naše poroke

2019-11-25T07:53:00.001-08:00

Da li želite da očistite telo od toksina i da pomognete bubrezima da bez opterećenja obavljaju svoj posao? Probajte fini, zdravi i dijetalni obrok u čaši...

Zdravlje bubrega je od vitalne važnosti za celokupno stanje organizma, kao i za dugovečnost. Svakodnevni unos hrane i pića može ih znatno opteretiti.

Šta rade bubrezi?

Verovali ili ne bubrezi dnevno profiltriraju oko 200 litara krvi, a sve kako bi iz nje izbacili toksine koji štete našem telu. Oni su ''sofisticirani uređaji'' za obradu koji svakoga dana iz krvi izlučuju oko dva litra otpadnih i nekorisnih materija i viška vode, koja nakon toga postaje mokraća.

Šta šteti bubrezima?

Kada bubrezi postaju preopterećeni toksinima, može doći do bolesti bubrega i bešike, a upravo te toksine unosimo u telo u obliku hrane i pića. Ljudi s najviše rizika za razvoj bubrežnih bolesti su oni s dijabetesom, visokim krvnim pritiskom ili porodičnom istorijom bolesti bubrega.

Šta su najveći neprijatelji bubrega?

Životinjski proteini
So
Genetski modifikovana hrana
Veštački zaslađivači
Gazirana pića
Mlečni proizvodi
Kofein- Cigarete

OBROK U ČAŠI ZA ČIŠĆENJE BUBREGA:

Sastojci:

- 1/2 očišćenog limuna ili limete

- 1 oguljeni kivi

- 1/4 šoljice oraha

- 1 banana

- 1/2 veze svežeg peršuna

- 1 čaša vode

Priprema:

1. Sastojke ubacite u blender, dodajte vodu.

2. Sve dobro izblendirajte i poslužite hladno u čaši

Savet:

Ukoliko želite da obogatite obrok, u napitak još dodajte polovinu očišćenog avokada i šaku mladog spanaća ili kelja.

Izvor: serbianforum

Čišćenje organizma na jednostavan način

2019-11-25T07:49:00.001-08:00

Da li ste znali da svako živo biće unese oko 6 kilograma hemikalija u periodu od godinu dana? Ne zvuči iznenađujuće kada se ima u vidu da je od Drugog svetskog rata 60 000 novih hemikalija i veštačkih supstanci pušteno u promet, od čega se oko 3000 se koristi za hranu.

Mi naravno ne možemo neke od ovih uticaja izbeći. Ali dobra vest je da naš organizam ima mehanizme za preradu nepoželjinih materija koje unesemo ili apsorbujemo iz okruženja, piše ŽivotJeDivan. Na primer limfni sistem prečišćava svaku ćeliju u našem organizmu, a jetra pretvara opasne toksine u bezopasne materije. Problem nastaje kada preopteretimo sistem sa veštačkim supstancama. Upravo zato je važno da pomognemo našem organizmu.*

Postoje jednostavni načini čišćenja organizma, a mi navodimo samo neke od njih:

•Pijte dosta filtrirane vode i biljnih čajeva. Danas je to mnogo lakše nego ikada pre. Flaširana voda može da se kupi na svakom ćošku, a biljni čajevi će vas umiriti pred spavanje.

•Započnite svaki dan sa sveže isceđenim sokom od voća i povrća. Ovi napici predstavljaju odličan način za pročišćavanje limfnog sistema. Sok od šargarepe ili limuna (bez šećera) je moćno oružje za čišćenje jetre.

•Dodajte mirođiju kad god je se setite! Pametni su bili naši preci što su je koristili jako puno u supama! Ona je izrazito snažan prirodan prečišćivač.

•Možete probati jednom nedeljeno ili jednom u dve nedelje da jedete samo voće i povrće spremljeno na pari. Ovo nemojte pokušavati ako imate naporan dan ili se ne osećate najbolje. Takođe, nemojte ovo činiti češće od jednog dana u nedelji jer su organizmu potrebne i druge hranjive materije.

•Unosite što više povrća kao što su brokoli, karfiol, prokelj. Oni štite jetru kako bi mogla da funkcioniše što efikasnije.

•Izbegavajte zasićene masnoće jer one mogu zapušiti limfni sistem i time ga usporiti.

•Povećajte unos nezasićenih masnoća. Kako bi jetra bila zdrava i prerađivala uspešno toksine, njena membrana se mora hraniti kvalitetnim nezasićenim mastima.

•So pojačava tendenciju zadržavanja vode što takođe usporava limfni sistem. Ukoliko zadržavate vodu, popijte nekoliko šoljica čaja od kamilice.

•Šetajte kako biste pokrenuli sve tečnosti u organizmu i aktivirali periferne ćelije.

•Onima kojima su limfne žlezde uklonjene nakon operacije, može pomoći povremena masaža koja stimuliše limfnu drenažu.

•Nakon tuširanja uzmite mali peškirić i blagim pokretima ka srcu isčistite kožu od odumrlih ćelija kako bi prodisala. Ovo takođe stimuliše limfni sistem da bolje cirkuliše. Ukoliko imate vremena, napravite sebi kupku i ubacite epsom soli. Ne postoji lakši način da se eliminišu toksini!

Napici koji čiste organizam

2019-11-25T07:42:00.003-08:00

Da li je vaš organizam spreman za česte promene vremena, navalu virusa ili alergena? Ne čekajte da vam kijavica ili temperatura nagoveste da vam je imunitet slab, već se bacite na pripremu vitaminskih napitaka, koji će vas osnažiti, ali i osvežiti u svako doba dana. Najsnažniji eliksiri zdravlja i vitalnosti nalaze se u svežem voću i povrću.

Zato pravite napitke od brokolija, spanaća, pomorandže, kivija, i tako ćete uneti u organizam 99 odsto njihove hranljive vrednosti.

Kivi i grožđe: Za razbuđivanje

Prirodni voćni šećer je najbolje oružje protiv dnevnog umora. Kivi sadrži mnogo vitamina C i enzima. Pektin iz jabuke smanjuje rizik od raka, a grožđe vam daruje flavonoide koji ubijaju otrove. Očistite i iseckajte četiri kivija, četiri male jabuke i stavite u sokovnik sa 500 g crnog grožđa.

Spanać i pomorandže: U toku „onih“ dana

Pravi napitak za žene za vreme ciklusa. U sokovnik stavite dve veće očišćene i iseckane pomorandže i 100 g svežeg spanaća, komad đumbira i dve kašike iseckanog ruzmarina. Napitak pijte samo preko dana, jer vas čini živahnijim.

Pomorandže i limun: Podstiče rad metabolizma

Umereno kozumiranje vina i šampanjaca podstiče metabolizam. Najbolje je kada ih pomešate sa citrusima i napravite punč: pomoću vitamina C lakše ćete podneti alkohol. U veću činiju sipajte litar belog vina i šampanjca, šest kašika zrna svežeg šipka, sok od osam pomorandži. Dodajte još šest limunova isečenih na kolutove i kocke leda.

Zeleni čaj i pomorandže: Daruje energiju

Prelijte tri kašičice zelenog čaja sa pola litra ključale vode i procedite posle tri minuta. U čaj dodajte sok od tri isceđene pomorandže i malo kandiranog šećera. Čaj ohladite i dodajte šest kugli sladoleda od vanile i kratko ga promešajte u blenderu. Sipajte u četiri čaše.

Ananas i krastavac: Oblikuje figuru

Ako ste trenutno na dijeti, probajte i ovaj ukusan napitak koji zaustavlja apetit. Specijalni enzimi (proteini) u ananasu blokiraju apetit. Krastavac će se pobrinuti za osećaj sitosti bez debljanja. Očistite pola ananasa i pola krastavca, iseckajte na komadiće i stavite u sokovnik. Dodajte dve kašičice mirođije i odmah popijte!

Kupinasto voće: Čisti organizam

Surutka je idealna za dijete ili čišćenje organizma. Ona se sastoji od 98 odsto vode, ne sadrži masti, a 200 ml ima samo 48 kalorija. Izmiksirajte 1,5-3 l surutke sa kupinastim voćem i pijte tokom dana, Pored toga popijte dva litra vode ili nezaslađenog biljnog čaja.

Ribizla i pomorandža: Jača imunitet

Pravi izvor snage: vitamini A, B C i proteini jačaju imunitet. U mikser stavite 180 ml hladnog mleka i 100 g crnih ribizli. Dodajte sveže jaje i 60 ml vode. Začinite s kašikom meda, malo narandžine kore, pola kašičice pivskog kvasca. Mutite da postane penasto.

Čišćenje bubrega

2019-11-25T07:41:00.000-08:00

Bubrezi su parni organ mokraćnog sustava. Bubrezi imaju duguljasti oblik poput graha i smješteni su u sredini leđa, iza potrbušnice. Oni su zaduženi za to, da iz našeg tijela eliminiraju otpad.
Svaki dan kroz naše bubrege prolazi oko 200 L krvi, da bi se pročistila od viška vode i toksina.
Bubrezi također proizvode važne hormone: erythropoietin (koji stimulira proizvodnju crvenih krvnih stanica), renin (koji regulira krvni tlak) i calcitriol (aktivna forma vitamina D, koja pomaže zadržavanju kalcija u kostima i ravnoteži kemijskih procesa u organizmu).

Što je čišćenje bubrega?
U našem tijelu već postoji prirodan mehanizam čišćenja bubrega. Ako konzumirate dovoljno tekućine u obliku vode, čaja itd, bubrezi se čiste sami.
Često pod čišćenjem bubrega podrazumijevaju se neki alternativni proizvodi, koji pomažu detoksikaciji bubrega, poboljšavaju njihovu funkciju i sprečavaju stvaranje kamenca u bubrezima.

Dobrobiti čišćenja bubrega
Prema liječnicima alternativne medicine, osim što poboljšava njihov rad i sprečava stvaranje kamenca, čišćenje bubrega može također pomoći eliminirati toksine iz organizma, poboljšati imunitet, normalizirati krvni tlak i poboljšati funkciju mokraćnog mjehura.
Ako planirate čišćenje bubrega, preporučujemo da se savjetujete sa Vašim alternativnim liječnikom.
Postoji više vrsta čišćenja bubrega. Recepti uključuju ljekovito bilje, vitamine i određene vrste hrane:

1. Biljke za čišćenje bubrega
Smatra se, da sljedeće biljke poboljšavaju funkciju bubrega i pomažu njihovom čišćenju:

đumbir
maslačak
korijen bijelog sljeza
smreka
kopriva
peršin
klinčić
zlatnica (Solidago virgaurea)
2. Namirnice, koje pomažu u čišćenju bubrega

lubenica
sok limuna
sok brusnice
sjemenke buče
3. Vitamini za čišćenje bubrega
Neki alternativni liječnici preporučuju, da se kod čišćenja bubrega koriste sljedeći vitamini i minerali:

vitamin B2
vitamin B6
magnezij

Pobrinite se za Vaše bubrege!
Evo i nekih znanstveno dokazanih metoda da se pobrinite za Vaše bubrege i smanjite rizik od bolesti bubrega:

izbjegavajte cigarete i pretjerano konzumiranje alkohola i kofeina
održavajte krvni tlak i šećer na normalnoj razini
redovito provjeravajte kolesterol
pijte puno vode (bar 8 čaša dnevno)
održavajte zdravu tjelesnu težinu

Bubrežni kamenci
Bubrežni kamenac je tvrda tvar, koja nastaje od kristala, koji se talože iz mokraće i nakupljaju na unutrašnjim površinama bubrega. Simptomi bubrežnih kamenaca su jaka bol u području bubrega ili donjem dijelu abdomena. Bubrežni kamenci mogu izazvati poteškoće u mokrenju, krv u urinu, mučninu, povraćanje i visoku temperaturu.

Prevencija bubrežnih kamenaca
Možete smanjiti rizik od nastanka bubrežnih kamenaca tako da pijete puno vode i smanjite unos soli. Ljudi, koji su već imali probleme sa bubrežnim kamencima, trebali bi izbjegavati hranu, koja sadrži puno oksalata, poput čokolade, okre, sezama itd.

Recepti za čišćenje bubrega

Čaj od sjemenki lubenice za bubrežne kamence
Edgar Cayce posebno preporučuje čaj od sjemenke lubenice ljudima, koje imaju bubrežne kamence. Također pomaže kod stimulacije funkcije bubrega:
Da bi pripremili čaj, potrebna Vam je jušna žlica sjemenki lubenice, koje ste prethodno samljeli ili isjeckali. Prelijte sjemenke sa pola litre kipuće vode i ostavite da se ohladi. Zatim procijedite i odmah popijte čaj. Ako je to moguće, uvijek pripremite svježi čaj.
Čaj pijte tri puta tjednom, a možete ga piti i više puta na dan.

Čaj od sjemenki celera (Apium Graveolens)
Jušnu žlicu sjemenki celera, friško mljevenih ili isjeckanih, prelijte sa pola litre kipuće vode i ostavite da se ohladi. Procijedite i odmah popijte čaj. Ako je to moguće, uvijek pripremite svježi čaj.
Čaj pijte bar jedan put dnevno, tri puta tjednom. Nemojte koristiti ovaj čaj, ako ste trudni.

Čišćenje bubrega prema dr.Clark
Ovaj recept je dosta kompliciran. Pokušali smo da ga prevedemo što bolje možemo. Ako Vam u receptu nešto nije jasno, molimo Vas da detalje pogledate na izvornoj stranici dr.Clark: Kidney Cleanse by Hulda Regehr Clark

½ šalice osušenog korijena Hydrangea - DRVENASTA HORTENZIJA (Hydrangea arborescens)
½ šalice korijena CRVENE KONOPLJUŠE (Eupatorium purpureum)
½ šalice korijena bijelog sljeza (Althea officinallis)
4 svježnja svježeg peršina
tinktura kudjelje (zlatica,poganska trava) (ako ste alergični izostavite je iz recepta)
đumbir u prahu
uva ursi
koncentrat crne višnje, 250 ml
prstohvat vitamina B2 u prahu
vitamin B6, 250 mg
tablete magnezij oksida, 300 mg
Odmjerite ¼ šalice svakog korijena i ostavite ga da se natapa, zajedno u 10 šalica hladne vode iz slavine, koristeći nemetalnu posudu i nemetalni poklopac.
Nakon četiri sata ( ili preko noći) dodajte 250 ml koncentrata crne višnje i lagano kuhajte 20-ak minuta. Popijte ¼ čaše čim se dovoljno ohladi. Ostatak isipajte kroz cjediljku u sterilnu staklenu posudu. Ohladite staklenu posudu.
Prokuhajte svježi peršin, nakon ispiranja u 1 četvrtini vode tijekom tri minute. Popijte ¼ čaše kada se dovoljno ohladi. Ohladite jednu staklenku i jednu zamrznite. Ostatak peršina iskoristite za juhu i slično.
Doziranje
Svako jutro ulite zajedno ¾ šalice mješavine korijenja i ½ čaše peršinove vode, puneći veliku šalicu. Dodajte 20 kapljica tinkture kudjelje. Popijte ovu mješavinu u nekoliko doza tijekom dana. Držite na hladnom. Nemojte popiti sve od jednom jer ćete imati problema sa stomakom i osjećati ćete pritisak u mjehuru. Ako vam je stomak veoma osjetljiv, započnite sa pola ove doze.

Izvor: Alternativa

Prirodni diuretici - neškodljiva sredstva za čišćenje organizma

2019-11-25T07:35:00.001-08:00

Ovu grupu diuretika sačinjavaju prirodne supstance u vidu hrane i napitaka koje mogu da izazovu i pojačaju mokrenje.

Ljudi često pokušavaju da pronađu krajnje jednostavna i neškodljiva sredstva koja pomažu u čišćenju organizma od toksina, štetnih masti, kao i u smanjenju nagomilavanja vode u organizmu. Jedan od takvih načina jeste i upotreba diuretika.
U pitanju je zapravo određena vrsta hrane, kao i napitaka, koji prirodnim putem povećavaju količinu urina koju osoba kasnije izbacuje iz tela. Prirodni diuretici povećavaju količinu mokraće koja se izbacuje iz tela, i to tako što smanjuju retenziju vode, kao i ponovno apsorbovanje većih količina vode kroz bubrege.
Navodimo listu prirodnih diuretika sa detaljnijim opisom njihovih pozitivnih strana:

Zeleni čaj – svakako predstavlja jedan od najčešće upotrebljavanih prirodnih diuretika koji se u te svrhe koristi već vekovima. Danas se veliki broj režima za detoksikaciju zasniva upravo na njemu.

Sok od brusnica – smatra se jedim od najboljih i najefikasnijih prirodnih diuretika kada je reč o sprečavanju retencije vode i odstranjivanju suvišnih količina vode iz tela.

Jabukovo sirće – odlikuje se brojnim svojstvima vrlo dobrog prirodnog diuretika, a pri tome je i jako dobro za održavanje odgovarajuće ravnoteže kalijuma u telu.

Čaj od maslačka – predstavlja još jedan od hvaljenih prirodnih sredstava za prečišćavanje organizma od toksičnih supstanci, pogotovo kada je reč o prečišćavanju jetre i bubrega.

Ovas - obiluje silicijumom, koji predstavlja jedan od najboljih i najpoželjnijih prirodnih diuretika.

Špargla – spada u grupu alkaloida i veoma je poželjna kada je reč o uspešnom uklanjanju otpadaka i štetnih supstanci iz tela povećanjem količine mokraće koja se izbacuje.

Paradajz - predstavlja jedan od najbogatijih izvora vitamina C, a sva hrana koja sadrži ovaj vitamin u većim količinama deluje kao prirodni diuretik. Glavni razlog je taj što je vitamin C lako rastvorljiv u vodi i stoga se svaka veća količina izbacuje putem mokraće. Ukoliko konsumirate redovno veće količine hrane koja obiluje vitaminom C, svakako ćete prirodnim putem povećati količinu mokraće koja se izbacuje iz organizma na dnevnoj osnovi.

Beli luk – u sebi sadrži ulje slačice koje, samo po sebi, poseduje veliki potencijal kada je reč o prečišćavanju organizma. Zato je od izuzetno velike pomoći kada je u pitanju razlaganje i izbacivanje suvišnih količina masti, kao i "stranih tela" putem mokraće.

Mirođija – ne samo da poseduje karakteristike diuretika već i olakšava izbacivanje gasova iz creva, pomažući na taj način u borbi protiv retencije vode i nadimanja.

Peršun – jeste još jedan od jako korisnih prirodnih diuretika koji svojim dejstvom stimuliše bubrege kako bi se dodatno povećalo lučenje mokraće.

Da li boli cistoskopija?

2018-07-09T05:21:00.001-07:00

Cistoskopija je invazivni pregled mokraćne bešike i mokraćne cevi aparatom koji se zove cistoskop. To je relativno bezbolna, ponekad malo neprijatna, intervencija kojom se postavlja dijagnoza pojedinih bolesti mokraćnih puteva, uklanjaju kamenčići iz bešike i uzima isečak.

Indikacije za cistoskopiju
Cistoskopija služi za otkrivanje uzroka pojave krvi u mokraći, bolnog mokrenja, nevoljnog umokravanja (urinarna inkontinencija), nemogućnosti mokrenja (inkontinencija), otežanog mokrenja i ponavljanja infekcija bešike i mokraćnih puteva.

Primenjuje se i kod uroloških problema čiji uzrok ne može da se uoči rentgenom ili intravenskom pijelografijom. Cistoskopija se koristi pri postavljanju katetera koji omogućava protok mokraće od bubrega do bešike, uzimanja uzorka za patohistološki pregled. Njom se mogu ukloniti kamenci iz mokraćnih organa i izraštaji koji krvare.

Priprema za cistoskopiju
Neposredno pre pregleda pacijent mora da mokri da bi bešika bila prazna. Ako se pregled radi u analgo-sedaciji šest sati pre pregleda ne jede i ne pije. Ako se koristi analgetski gel može da jede. Nekada se koristi antibiotik u cilju sprečavanja eventualne infekcije nakon cistoskopije. Vaš urolog treba da zna da li ste alergični na neki lek ili anestetik i da li uzimate lek koji može da utiče na krvarenje (aspirin, Farin).

Izvođenje cistoskopije
Da bi cistoskopija bila bezbolna koriste se lokalna anestezija i analgo-sedacija. Tokom intervencije pacijent leži na leđima sa nogama savijenim u kolenima. U venu mu se stavlja igla kroz koju se ubacuje anestetik, lek ili infuzioni rastvor. Predeo genitalija se pere antiseptičnim rastvorom.

Ako se cistoskopija radi u analgo-sedaciji kroz iglu se ubacuje anestetik. Kada anestetik počne da deluje na cistoskop se stavlja lubrikant da bi instrument lagano klizio kroz mokraćnu cev (uretru). Samo ako postoje suženja uretre pre uvlačenja cistoskopa uvodi se manji instrument koji lagano širi mokraćnu cev.

Kroz cistoskop se ubacuje sterilni rastvor koji širi bešiku da bi sluzokoža mogla dobro da se osmotri. Po potrebi kroz cistoskop se uvodi instrument kojim se uzima uzorak za patohistološki pregled. Intervencija traje od nekoliko do desetak minuta. Pacijent ne oseća nikakav bol. Nakon intervencije ostaje da leži još jedan sat, koliko je obično potrebno da se probudi. Nakon buđenja ustaje i može da jede i pije.

Cistoskopija u lokalnoj anesteziji se slično sprovodi. Pacijentu se u mokraćnu cev stavlja anestetik u obliku gela. On omogućava bezbolno uvođenje cistoskopa. Pacijent može da oseća nelagodnost u predelu bešike i nagon na mokrenje, ali nema bola. Nakon pregleda može odmah da ustane, da jede i pije.

Komplikacije cistoskopije
Nakon cistoskopije nisu česte komplikacije. Pacijent može da ima učestalo mokrenje praćeno pečenjem. Ove tegobe se ublažavaju unosom veće količine tečnosti. To je ujedno preventiva infekcije. Retko se javlja blaže krvarenje, te je mokraća crvenkaste boje. Krvarenje se uglavnom javlja ako je rađena biopsija, a prolazi za dan - dva.

Izvor

Šta je biopsija bubrega?

2018-07-09T05:17:00.000-07:00

Tokom biopsije bubrega, lekar uzima uzorak tkiva bubrega kako bi ga testirao pod mikroskopom i pronašao znakove oštećenja ili bolesti.

Najčešće se obavlja ubacivanjem male igle kroz kožu. Lekar ceo postupak prati pomoću ultrazvuka ili uređaja koji mu prenosi sliku. Na taj način zna kuda igla tačno ide i gde će uzeti uzorak tkiva.

Biopsija bubrega se radi u sledećim slučajevima:

1. kako bi se dijagnostikovao problem koji se u protivnom ne bi mogao dijagnostikovati
2. kako bi se ustanovilo koliko brzo bolest bubrega napreduje
3. kako bi se odredilo najbolje moguće lečenje
4. kako bi se ustanovilo pomaže li lečenje
5. kako bi se ustanovilo zašto transplantacija bubrega nije bila uspešna.

Lekar vam može preporučiti biopsiju bubrega na osnovu rezultata testa urina ili krvi koji pokazuju:

1. krv u urinu
2. prekomernu nivo proteina u urinu
3. probleme sa radom bubrega.

Ne trebaju svi sa ovim simptomima raditi biopsiju bubrega. Odluka se donosi na osnovu vaših simptoma, rezultata pretraga i celokupnog zdravlja.

Mogući rizici su:

Krvarenje

Ovo je najčešća nuspojava biopsije. Dolazi do pojave krvi u urinu. Krvarenje obično prestane nakon nekoliko dana. Krvarenje koje je toliko ozbiljno da je potrebna transfuzija krvi je retko. Takođe, retko dolazi do potrebe za operacijom kako bi se krvarenje zaustavilo.

Bolovi

Bolovi su česti posle biopsije, ali uglavnom prestaju nekoliko sati nakon postupka.

Arteriovenske fistule

Ako igla slučajno ošteti zid vene ili arterije, dolazi do abnormalne povezanosti između ovih dveju krvnih žila. Ovakav tip fistule uglavnom ne uzrokuje nikakve simptome i prolazi sam od sebe.

Ostali rizici

Retko dolazi do nakupljanja krvi oko područja bubrega, što može uzrokovati infekciju. Ova komplikacija se rešava pomoću antibiotika i hirurške drenaže. Takođe, retko dolazi do stvaranja visokog krvnog pritiska koji je povezan sa nakupljanjem krvi oko područja bubrega.
bub

Kako se pripremiti?

Pre biopsije bubrega ćete se posavetovati sa lekarom o svemu. Taj trenutak je odličan da postavite pitanja o samom postupku te se upoznate sa svim prednostima i rizicima.

Pre odlaska kod lekara donesite spisak svih lekova koje uzimate, uključujući biljne i vitaminske suplemente. Lekar će od vas tražiti da prestanete da uzimate lekove koji će povećati rizik od nastanka krvarenja, kao što su:

* lekovi protiv zgrušavanja krvi
* aspirin
* ibuprofen
*određeni biljni suplementi kao što je ginko, beli luk i riblje ulje.

Lekar će vam reći koliko dugo pre samog postupka ne smete uzimati lekove.

Lekar će pre biopsije napraviti test krvi i urina kako bi se uverio da nije prisutna infekcija ili neko drugo stanje koje bi biopsiju učinilo rizičnom.

Postoji verovatnoća da će lekar od vas tražiti da ne jedete i ne pijete najmanje 8 sati pre postupka.

Šta možete očekivati?

Biopsija bubrega se radi u bolnici ili klinici. Pre postupka ćete dobiti blagi sedativ koji će vam pomoći da se umirite i opustite tokom postupka.

Tokom postupka ćete biti budni i ležaćete na stomaku kako bi vaši bubrezi bili u odgovarajućem položaju. Ako se biopsija radi za potrebe transplantacije bubrega, ležaćete na leđima. Postupak u proseku traje 1 sat.

Pomoću ultrazvuka, lekar će identifikovati gde tačno umeće iglu. U nekim slučajevima se umesto ultrazvuka radi CT snimanje. Lekar će označiti kožu, očistiti područje i dati lokalnu anesteziju.

Napraviće mali rez pomoću kojeg će umetnuti iglu. Tokom postupka će koristiti ultrazvuk koji će ga uputiti na mesto gde treba uvesti iglu.

Duboko ćete udahnuti i zadržati dah, dok će lekar skupljati uzorke tkiva. Možda čete osetiti lagani pritisak na mestu izvođenja postupka. Lekar će možda iglu umetati više puta kako bi uzeo dovoljnu količinu tkiva.

Tokom postupka zadržavate dah dok lekar skuplja tkivo, 30-45 sekundi. Lekar će na kraju izvaditi iglu i staviti mali zavoj preko reza.

Ostale vrste biopsije bubrega

Ova vrsta biopsije bubrega nije za svakoga. Ako imate problema sa krvarenjem, zgrušavanjem krvi ili imate samo jedan bubreg, lekar vam može preporučiti laparoskopsku biopsiju tokom koje umeće tanku cevčicu sa kamerom (laparoskop).

Nakon postupka

Nakon biopsije bubrega, provešćete vreme u bolničkoj sobi gde će se pratiti krvni pritisak, puls i disanje. Radićete test urina i krvi kako bi se ustanovilo da nije došlo do komplikacija. Moraćete se odmarati narednih nekoliko sati.

Dobićete uputstva o oporavku. Možda ćete osećati otečenost ili bol na području zahvata.

Većina ljudi napusti bolnicu isti dan. Možda ćete trebati da se odmarate u krevetu idućih 12-24 sata. Stručni tim će vas uputiti u informacije o oporavku i stvarima na koje treba paziti (dizanje teških stvari).

Patolog će u laboratoriji analizirati uzorak tkiva. Koristiće mikroskop kako bi pronašao nepravilnosti i abnormalnosti u tkivu bubrega.

Pozovite lekara ako:

primetite krv ili krvne ugruške u urinu nakon više od 24 sata nakon postupka
osetite poteškoće u mokrenju
imate groznicu
se bol na području zahvata pogoršava
je temperatura tela viša od 38 ° C
se osećate malaksalo i slabo.

MOKRAĆNI MJEHUR - INFEKCIJE

2018-07-09T05:11:00.003-07:00

Infekcije mokraćnog mjehura - koje se obično nazivaju cistitisom, što znači upala mokraćnog mjehura - česte su u žena i vrlo rijetke u muškaraca. Zapravo, oko polovice svih žena dobiju najmanje jednu infekciju mokraćnog mjehura najmanje jednom u svom životu, lako liječnici nisu sigurni zašto baš žene imaju puno više infekcija mokraćnog mjehura od muškaraca, nagađaju da je to možda zbog toga što žene imaju kraću uretru, mokraćnu cijev kojom mokraća izlazi iz mokraćnog mjehura. Ovaj relativno kratak prolaz - dugačak samo oko 4 cm - olakšava bakterijama da prijeđu u mokraćni mjehur. Isto tako, otvor ženine mokraćne cijevi nalazi se blizu rodnice i čmara, što bakterijama iz tih područja omogućuje pristup do mokraćnog trakta.

Infekcije mokraćnog mjehura nisu ozbiljne ako se pravovremeno liječe. Ali njihovo ponavljanje je često kod osjetljivih osoba i može dovesti do bu¬brežnih infekcija, koje su ozbiljnije i mogu rezultirati trajnim oštećenjem bubrega. Dakle, vrlo je važno liječiti stvarne uzroke infekcija mokraćnog mjehura i poduzeti preventivne mjere kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje.
Kod starijih osoba infekcije mokraćnog mjehura često je teško dijagnosticirati zato što su simptomi manje određeni i često se objašnjavaju starenjem. Starije osobe koje iznenada počne mučiti inkontinencija, nesposobnost kontroliranja nužde, ili koje se počnu ponašati letargično ili smeteno, morao bi pregledati liječnik zbog moguće infekcije mokraćnog mjehura.

Simptomi

pečenje tijekom mokrenja; ovo je najčešći znak infekcije mokraćnog mjehura, ali biio kakva bol ili teškoća pri mokrenju također može ukazivati na ovo oboljenje
čest poriv za mokrenjem
mokraća jaka, neugodna mirisa
kod starijih osoba: letargija, inkontinencija, mentalna smušenost

Kod težih slučajeva, ovi simptomi mogu biti praćeni temperaturom i groznicom, bolovima u trbuhu ili krvlju u mokraći.

Obratite se liječniku

ako pečenje ustraje duže od 24 sata nakon što se pokušate liječiti sami. Ako se ne liječe, infekcije mokraćnog mjehura mogu dovesti do ozbiljnijih bolesti.
ako je bolno mokrenje praćeno povraćanjem, temperaturom, groznicom, krvavom mokraćom ili bolovima u trbuhu ili leđima; to može ukazivati na moguću po život opasnu bubrežnu bolest, tumor mokraćnog mjehura ili bubrega ili infekciju prostate. Odmah zatražite medicinsku pomoć.
ako je pečenje praćeno iscjetkom iz rodnice ili spolovila, što je znak spolno prenosive bolesti, upale zdjelice ili neke druge ozbiljne infekcije. Otiđite liječniku bez odlaganja,
ako imate ustrajne bolove ili teškoće pri mokrenju; to može biti i znak spolno prenosive bolesti, infekcije rodnice, bubrežnog kamenca, povećanja prostate, ili tumora mokraćnog mjehura ili prostate. Otiđite liječniku bez odlaganja.

Uzroci

Većinu infekcija mokraćnog mjehura izazivaju različite vrste Escherichie coli (E. coli), bakterije koja se često nalazi u crijevima. Žene nekad dobiju infekcije mokraćnog mjehura kao izravnu posljedicu snošaja, kojim se bakterije mogu gurnuti do mokraćnog mjehura kroz uretru. Neke žene dobiju infekciju - kojoj je dan naziv »cistitis medenog mjeseca« - gotovo svaki put kad imaju snošaj. Žene koje koriste dijafragmu kao primarnu kontracepcijsku metodu također su osobito podložne infekcijama mokraćnog mjehura, možda zato što to sredstvo pritišće mokraćni mjehur i sprečava njegovo potpuno pražnjenje. Bakterije se zatim brzo razmnožavaju u mokraći koja stoji zaostala u mokraćnom mjehuru. Trudnice, u kojih fetus dok raste pritišće mokraćni mjehur, naginju infekcijama iz istoga razloga. Neke osobe dobiju simptome infekcije mokraćnog mjehura kad zapravo nema nikakve infekcije. Ti su poremećaji obično bezazleni, ali ih je teško izliječiti.
lako mogu biti prilično neugodne i moguće ozbiljne ako se razviju komplikacije, infekcije mokraćnog mjehura koje većina žena dobije, prođu brzo i relativno bezazleno. No u muškaraca je infekcija mokraćnog mjehura gotovo uvijek simptom nekog drugog poremećaja i uglavnom se smatra razlogom za veću zabrinutost. Cesto je infekcija prenesena iz prostate ili nekog drugog dijela tijela, ukazujući na probleme na tim mjestima. Ili može ukazivati na postojanje tumora ili neke druge smetnje koja ometa funkcioniranje mokraćnog trakta. Neka su ispitivanja Dokazala da u neobrezanih dječaka postoji nešto veća opasnost dobivanja infekcije mokraćnog mjehura tijekom prve godine života zato što se bakterije mogu skupiti ispod prepucija.
Posljednjih godina sve veći broj infekcija mokraćnog mjehura i u muškaraca i u žena povezuje se s dvije spolno prenosive bakterije, klamidijom i mikoplazmom. A i kućna i bolnička upotreba katetera - cijevi koje se uvode u mjehur radi pražnjenja - također mogu dovesti do infekcije.

Liječenje

Blage infekcije mokraćnog mjehura često brzo prođu reagirajući na jednostavno liječenje kod kuće. No ako olakšanja nema u roku 24 sata, trebali biste se posavjetovati s liječnikom oko agresivnijeg oblika liječenja. Odgađate li liječenje organizma od infekcije, možete izazvati ozbiljnije probleme.

Prevencija

Pazite na redovitu higijenu nakon obavljanja nužde. Temeljito očistite analni predio tj. predio oko čmara nakon pražnjenja crijeva. Žene bi se morale brisati od naprijed prema straga kako bi izbjegle širenje fekalnih bakterija do mokraćne cijevi.
Mokrite što prije kad osjetite poriv i pazite da svaki put u potpunosti ispraznite mjehur.
Nosite pamučno rublje i nestegnutu, širu odjeću koja ne zadržava toplinu i vlagu u preponama.
Pijte puno tekućine.

Žene:

Ispraznite mjehur što brže nakon snošaja da biste isprali bilo kakve bakterije koje su možda potisnute u mokraćnu cijev.
Izbjegavajte uporabu mirisnih sapuna, pjena za kupanje i dezodoransa za rodnicu. Oni sadrže tvari koje mogu nadražiti mokraćnu cijev i učiniti je podložnijom infekciji.
Ako radi sprečavanja začeća upotrebljavate dijafragmu, pazite da propisno prianja i ne ostavljajte je predugo u rodnici.

Akupunktura

Liječenje akupunkturom može pomoći u sprečavanju ponovljenih infekcija mokraćnog mjehura. Savjetujte se s osobom koja se profesionalno bavi akupunkturom.

Kiropraktika

Namještanje kostiju i zglobova oko zdjelice može djelovati u smislu jačanja mišića mokraćnog mjehura, pomažući da se spriječi ponavljanje infekcije. Stručnjak osteopat vam također može pružiti ovaj način liječenja.

Liječenje ljekovitim biljem

Otkriveno je da je neko ljekovito bilje korisno u liječenju infekcija mokraćnog mjehura i ublažavanju pečenja koje ih prati. Možda je najpoznatija brusnica, koja, kako to pokazuju novija znanstvena ispitivanja, ima izvanrednu sposobnost suzbijanja infekcija mokraćnog mjehura i drugih infekcija mokraćnog trakta.
Još jedna ljekovita biljka korisna u liječenju infekcija mokraćnog mjehura je kopriva (Urtica dioica), za koju je dokazano da ima svojstva koja djeluju protuupalno. Pomiješajte 1 žličicu osušenih, usitnjenih listova ili korijena koprive s 1 šalicom kipuće vode. Pustite da se čaj ohladi, a zatim pijte 1 žlicu svakih sat ili dva - najviše 1 šalicu na dan.
Zimzeleni grm medvjetka (Arctostaphylos uvaursi), koja djeluje kao diuretik i lijek protiv upale, ima dugu povijest kao narodni lijek protiv infekcija mokraćnog mjehura. Namačite svježe listove u rakiji ili drugoj alkoholnoj tekućini nekoliko sati, a zatim dodajte u kipuću vodu - oko 1 žličicu listova na šalicu vode. Ako imate osušene listove, možete ih izravno prokuhati u vodi bez prethodnog namakanja u alkoholu.
Žene sklone infekcijama mokraćnog mjehura nakon spolne aktivnosti mogu pomoći da se ponavljanje infekcija spriječi peru li predio međice (između spolovila i čmara) medicinskom otopinom ljekovite biljke hidrastis (Hydrastis canadensis) prije i nakon odnosa. Izmiješajte 2 žličice te trave na šalicu vode, pustite da zakuha, a zatim pustite da kuha na slaboj vatri 15 minuta. Ohladite na sobnu temperaturu prije upotrebe.

Homeopatija

Ovisno o simptomima, homeopati preporučuju cijeli niz raznih lijekova da bi se ublažilo bolove uslijed infekcije mokraćnog mjehura. Evo tri sredstva koja se najčešće propisuju:

Ako je poriv za mokrenjem vrlo jak, a pečenje intenzivno, Cantharis.
Ako pri mokrenju doživljavate bolno grčenje ili vam je mokraća vrlo tamna ili krvava, Mercurius corrosivus.
Za žene čije su infekcije izazvane spolnim dodirom, Staphysagria.

Uzimajte ove lijekove svaki sat sve dok simptomi ne nestanu. Ako u roku 24 sata ne uočite poboljšanje, potražite stručnu pomoć.

Hidroterapija

Vrućim sjedećim kupkama mogu se ublažiti simptomi infekcije mokraćnog mjehura. Dodatak određenih jakih biljnih ulja vodi za kupanje stvara umirujuću, mirisnu paru za koju stručnjaci za aromaterapiju smatraju da čini liječenje osobito djelotvornim. Pokušajte staviti unutra nekoliko kapi eteričnih ulja ploda borovnice, eukalipta, sandalovine, bora, peršina, cedrovine, kajeputovca ili kamilice.
Možete isto tako iskušati ulje za masažu pripravljeno od 30 g biljnog ulja i po 5 kapi od bilo koje kombinacije spomenutih trava. Svakodnevno masirajte utrljavajući ulje po križima, trbuhu, želucu i okovima.

Prehrana

Praktičari konvencionalne i praktičari alternativne medicine slažu se da se jedan od najučinkovitijih načina suzbijanja infekcije mokraćnog mjehura - bez obzira na uzrok - sastoji u tome da pijete puno tekućine kako biste često mokrili i tako temeljito spirali mokraćni trakt. No morali biste izbjegavati pića koja bi mogla nadražiti mokraćni trakt i pogoršati pečenje. Među nepoželjne napitke ubrajaju se alkohol, kava, crni čaj, čokoladno mlijeko, gazirana pića i sokovi od agruma. Ako niste izliječili infekciju, trebali biste izbjegavati i moguće nadražujuću hranu poput agruma, rajčica, octa, šećera, čokolade, umjetnih zaslađivača i jako začinjenih jela. Čekajte 10 dana nakon što je pečenje prestalo prije no što u prehranu ponovno uvedete ove vrste hrane i pića - jednu po jednu.
Dodatne količine vitamina C (500 mg svaka dva sata) i vitamina A (25 000 MJ svaki dan) mogu također pospješiti oporavak. Ali provjerite kod svog liječnika prije no što počnete uzimati dodatne količine vitamina. Vitamin C povećava kiselost mokraće, što ometa rast bakterija ali isto tako smeta djelovanju nekih antibiotika, čineći ih manje djelotvornima.

Konvencionalna medicina

Infekcije mokraćnog mjehura liječe se širokim spektrom antibiotika kako bi se organizam izliječio od infekcije; fenazopiridinom, koji se često daje za ublažavanje bolova i pečenja, te povećanim uzimanjem tekućine kako bi se mokraćni trakt isprao. Antibiotik koji će vam propisati vaš liječnik i broj dana koji ćete ga morati uzimati ovisit će o vrsti bakterija koje uzrokuju infekciju, lako neka ispitivanja ukazuju na to da nekomplicirane infekcije zahtijevaju tek jedan do tri dana liječenja, vaš će vas liječnik možda liječiti duže kako bi bio siguran da su sve bakterije iskorijenjene. Starijim osobama i onima s nekom kroničnom bolešću, poput dijabetesa ili infekcije HlV-om, često se propisuje duža kura antibiotika - nekad i do 14 dana.
Nakon isteka liječenja možda će vam reći da dođete radi kontrolne pretrage mokraće kako biste bili sigurni da vaš mokraćni mjehur ne pokazuje nikakve znakove infekcije. Osobama s infekcijama mokraćnog mjehura koje se često ponavljaju mogu se propisati niske dnevne doze antibiotika još dodatnih šest mjeseci ili duže. Pacijentima čije su infekcije vezane uz spolnu aktivnost može se dati mala doza antibiotika svaki put kad imaju spolni odnos. Neki liječnici propisuju estrogen kao kremu lokalne primjene ili u obliku pilula, da bi se spriječilo ponavljanje infekcija kod žena u poslijemenopauzi. Za slučajeve gdje je infekcija posljedica začepljenja ili opstrukcije, poput bubrežnog kamenca ili povećane prostate, možda će biti potrebna operacija.

Alternativni načini liječenja

Ako se s njima započne odmah - na prvi znak pečenja tijekom mokrenja, alternativni načini liječenja mogu biti uspješni u rješavanju infekcije mokraćnog mjehura. No ako ove metode ne donesu olakšanje u roku 24 sata, morali biste se obratiti liječniku radi antibiotičkog liječenja. Savjetujte se s liječnikom ako želite nastaviti s alternativnim metodama dok uzimate antibiotike kako biste ubrzali proces oporavka.

Dijagnostički postupci

Infekcije mokraćnog mjehura obično se mogu odmah dijagnosticirati pretragom mokraće. Ako imate ustrajne ili česte infekcije, ili se sumnja na anatomsku manu kao uzrok tegobe, vaš će liječnik možda željeti da se podvrgnete cistoskopiji, dijagnostičkom postupku kod kojega se osvijetljena cjevčica uvedena kroz mokraćnu cijev koristi za pregledavanje jnutrašnjosti mokraćnog mjehura. Kako biste bili sigurni da nisu zahvaćeni bubrezi, liječnik će vas možda uputiti na intravensku pijelografiju (IVP), posebnu rendgensku tehniku za promatranje bubrega, ili ultrazvučni pregled koji će dati sliku cijelog mokraćnog sustava.

INKONTINENCIJA MOKRAĆE

2018-07-09T05:02:00.003-07:00

Iako se najčešće vezuje uz dob, inkontinencija mokraće, odnosno nesposobnost njenog zadržavanja, nije uvijek neizbježna posljedica procesa starenja, kao što se vjerovalo. Ovaj poremećaj česte skriva tegobe druge naravi, a može se liječiti čak kod starijih ljudi. Uz odgovarajuće liječenje inkontinencija mokraće može se izliječiti ili ublažiti u otprilike 70 posto slučajeva.
Ako se ne liječi, vrlo često dolazi do pogoršanja jer može izazvati infekcije mokraćnog mjehura mokraćnog sustava. Osim toga, mokraća u dodiru ; kožom može izazvati neugodan osip ili druge kožne poremećaje. Ako liječenje inkontinencije ne uspije pacijenti mogu spriječiti pojavu kožnih poremećaja uporabom raznih pomagala, poput higijenskih uložaka, pelena i slično.
Velik je broj slučajeva inkontinencije mokraće među odraslom populacijom, a poremećaj se češće javlja u žena nego u muškaraca, djelomice zahvaljujući različitoj građi tijela. U žena, naime, zdjelične dno (skupina mišića i tkiva) slabi i isteže se s godinama ili uslijed porođaja pa zadržavanje mokraćt postaje otežano.

Simptomi

nekontrolirano mokrenje
nehotično mokrenje prilikom kašljanja, smijeha, kihanja, trčanja ili neke druge tjelesne aktivnost

Obratite se liječniku

ako ste počeli nekontrolirano mokriti nakon bolesti poput infekcije mokraćnog mjehura. Iznenadan gubitak kontrole nad mokrenjem može biti posljedica neurološkog poremećaja
ako samostalno ne uspijete riješiti problem nekontroliranog mokrenja.

Uzroci

Normalan nadzor nad mokrenjem uključuje rad cjelokupnog mokraćnog sustava; bubrega, mokraćovoda, mokraćnog mjehura, mokraćne cijevi i zdjel nih mišića, ali i središnjeg živčanog sustava. Kad se napuni, mjehur šalje signal živcima smještenim u leđnoj moždini, a ona tada započinje refleks pražnjenja, odnosno stezanje mišića mjehura, što tjera mokraću u mokraćnu cijev, a odatle izvan tijela. Svaki poremećaj ovog procesa može dovesti do nehotičnog mokrenja.
Stručnjaci svrstavaju razne oblike inkontinencije mokraće u tri glavne skupine, iako se u mnogih ljudi a posebice žena, često javljaju simptomi više od jednog oblika inkontinencije.
U slučaju stresne inkontinencije mokraće, mišići mokraćne cijevi su toliko oslabljeni da više ne mogu izdržati pojačani pritisak mjehura. Kašljanje kihanje, smijanje, tjelovježba i slični pokreti tijela koji iznenada pojačavaju pritisak na mjehur, katkac izazivaju propuštanje mokraće, najčešće svega ne¬koliko kapi. U slučaju imperativne ili refleksne inkontinencije mokrače, baš kao i u malog djeteta, mišiči mjehura počnu se stezati čim se mjehur napuni. Pacijent ne može svladati iznenadan poriv za mokrenjem. Ovaj je oblik inkontinencije mokraće češći u zdravih ljudi, iako se može pojaviti i u ljudi oboljelih od bolesti središnjeg živčanog sustava poput moždanog udara, Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i multiple skleroze. To propuštanje mokraće je obično obilno jer se mjehur prazni.
Neurogena inkontinencija mokraće javlja se kad pacijent izgubi osjećaj koji ukazuje na potrebu za pražnjenjem mjehura. Mjehur se ne isprazni u potpunosti kao što je to inače slučaj i ostaje barem djelomice pun; suvišak mokraće jednostavno curi, najčešće u manjim količinama. Ovaj je oblik inkontinencije mokraće povezan s dijabetesom ili, u muškaraca, s povećanom prostatom koja blokira normalan odvod mokraće. U žena, uzrok je najčešće tumor mišićja maternice (fibroidni) ili jajnika. Neurogena inkontinencija mokraće također može biti posljedica uzimanja pojedinih lijekova ili neuroloških poremećaja koji utječu na rad mjehura.
Kirurški zahvat na mokraćnim organima ili u njihovoj blizini nekad izaziva oštećenja koja dovode do inkontinencije mokraće. Pomak međukralježničkog diska također može izazvati nehotično mokrenje pritiskom na živce koji šalju signale u mokraćni mjehur i iz njega.
U žena trudnoća i rađanje dovode do istezanja i slabljenja mnogih mišića koji sudjeluju u sustavu kontrole mokrenja pa je stoga nehotično mokrenje vjerojatnije nego prije porođaja. Istraživanja su pokazala da nesposobnost zadržavanja mokraće prilikom tjelovježbe raste zajedno s brojem vaginalnih porođaja koje je žena imala. Nakon menopauze pad razine hormona estrogena izaziva stanjenje tkiva mokraćnog sustava, a time i zdjeličnog dna, što predstavlja još jedan mogući uzrok inkontinencije mokraće.
Nesposobnost zadržavanja mokraće može se javiti kao posljedica uzimanja nekih lijekova, poput sredstava za mokrenje, sedativa, antidepresiva, anti- histaminika i drugih. Katkad se problem može riješiti jednostavnom promjenom lijeka. Razgovarajte sa svojim liječnikom.

Liječenje

U većini slučajeva inkontinencija mokraće može se izliječiti ili ublažiti. Konvencionalna, a jednako tako i alternativna medicina, raspolažu vrlo učinkovitim sredstvima za liječenje ovog poremećaja. Štoviše, mnogi liječnici tradicionalne medicine često preporučuju dva alternativna pristupa liječenju stresne inkontinencije: Kegelove vježbe i biofeedback. Ako želite, možete najprije iskušati alternativne oblike liječenja. Ako se inkontinencija ne izliječi ili se, štoviše, pogorša, obratite se liječniku radi potpunog pregleda i dijagnoze.

Akupunktura

Akupunkturisti vjeruju daje inkontinencija mokraće posljedica nedostatka chija u bubrezima i slezeni. Kako bi povratili izgubljenu ravnotežu, specijalisti akupunkture mogu stimulirati određene točke koje su povezane s tim organima i njihovim kanalima. Obratite se profesionalnom akupunkturistu.
BIOFEEDBACK
Istraživanja su pokazala da tehnike biofeedbacka mogu potpuno povratiti kontrolu mjehura u najviše 25 posto slučajeva inkontinencije mokraće, dok u dodatnih 30 do 50 posto slučajeva dolazi do znatnog poboljšanja. Liječenje uključuje uvođenje katetera u mjehur putem mokraćne cijevi i potom postupno punjenje mjehura tekućinom, dok pacijent istovremeno koristi tehnike biofeedbacka kako bi svladao potrebu za mokrenjem.

Kinesko ljekovito bilje

Čaj »zlatna brava«, mješavina nekoliko vrsta ljekovitog bilja koje se u tradicionalnoj kineskoj medicini upotrebljava za zadržavanje tekućine u organizmu, često se preporuča za liječenje inkontinencije mokraće.

Kiropraktika

Manipulacija kostiju i zglobova oko zdjelice može pospješiti jačanje mišića mokraćnog sustava i tako poboljšati kontrolu nad radom mjehura. Osteopat vam također može pružiti sličan oblik liječenja.

Homeopatija

Ovisno o uzroku poremećaja, postoji vrlo velik broj preparata koje homeopati mogu preporučiti za liječenje inkontinencije mokraće. Najčešće se preporučuju sljedeći preparati:

U slučaju stresne inkontinencije, posebice kod starijih ljudi, vjeruje se da Causticum vraća elastičnost ostarjelom tkivu.
U slučaju stresne, ali i imperativne inkontinencije, posebice kad se osoba nagne prema naprijed, a potom vraća natrag u uspravan položaj, preporučuje se Pulsatilla, koja ublažava nadraženost stijenki mokraćnog sustava i pospješuje njegov pravilan rad. Posavjetujte se sa stručnjakom homeopatije koji vas može upoznati s ostalim preparatima.

Prehrana

Nastojte održavati pravilnu tjelesnu težinu. Višak kilograma pojačava pritisak na mišiće mjehura i slabi ih.
Naprezanje koje prati zatvor također slabi mišiće mjehura. Izbjegnite pojavu zatvora tako što ćete jesti hranu koja sadrži više vlakana. Jedite više cjelovitih žitarica, voća i povrća.
Izbjegavajte alkohol, kofein, šećer, začinjenu hranu te kiselkasto voće i sokove jer nadražuju mjehur pa mogu pospješiti nehotično mokrenje.

Konvencionalna medicina

Mnogi liječnici konvencionalne medicine preporučuju svojim pacijentima da najprije iskušaju neke nemedicinske oblike liječenja. Takvi oblici liječenja sigurniji su i često jednako učinkoviti kao i konvencionalno liječenje. Najčešće se preporučaju dvije metode jačanja mišića koje nazivamo Kegelove vježbe i biofeedback.
Metoda kontroliranog mokrenja još je jedna korisna tehnika. Tijekom razdoblja od sedam dana bilježit ćete podatke o količini tekućine koju pijete te koliko često i obilno mokrite. Nakon toga počet ćete mokriti u točno određenim razmacima, u pravilu svakih 30 do 60 minuta. Zatim, nekoliko tjedana kasnije, postupno ćete produljiti vrijeme između mokrenja.
Ako liječnik procijeni da vam je potrebna terapija lijekovima, izbor lijeka ovisit će o uzroku inkontinencije. Kad analiza mokraće otkrije postojanje infekcije, liječnik će vam propisati terapiju antibioticima. Ako ste u menopauzi, hormonsko nadomjesno liječenje može povećati razinu estrogena (iako rezultati ovakvog liječenja nisu potvrđeni). Stresna inkontinencija mokraće također se može liječiti pseudoefedrinom, efedrinom ili fenilpropanolaminom, lijekovima koji jačaju sfinkter, kružni mišić koji okružuje mokraćnu cijev i pomaže pri kontroli mokrenja. Za ublažavanje nehotičnog stezanja mišića mjehura, karakterističnog za imperativnu inkontinenciju liječnik može propisati propantelinski bromid ili oksibutininski klorid, lijekove koji također pospješuju rad mišića koji sudjeluju u procesu izbacivanja mokraće iz organizma.
Ženama koje imaju tegobe sa stresnom inkontinencijom mokraće može pomoći posebno pomagalo koje se uvodi u rodnicu kako bi ojačalo zdjelične mišiće, a zove se maternični prsten ili pesar. Uporabu materničnog prstena mora odobriti liječnik te vam pomoći da nađete prsten po mjeri.
U novije vrijeme počela se primjenjivati nova metoda liječenja stresne inkontinencije mokraće u žena, uz pomoć malih, rodničnih utega u obliku ču- njića. Ovi utezi djeluju na isti način kao i bučiceza vježbanje ostalih mišića. Uvedite najmanji uteg u rodnicu, s vrhom okrenutim nadolje, a zatim stegnite mišiće u trajanju od nekoliko minuta kako uteg ne bi ispao. Jednom kad uspijete zadržati uteg u rodnici 20 do 30 minuta, prijeđite na teži uteg. Radeći sa sve težim utezima, nakon nekoliko tjedana vašim bi se zdjeličnim mišićima trebala vrat: puna snaga.
U slučaju da nijedan od tih načina liječenja ne pomogne, liječnik vam može preporučiti kirursk zahvat. Kod žena čije su tegobe s inkontinencijorr posljedica slabljenja zdjeličnih mišića uslijed trudnoće, odnosno vaginalnih porođaja, popravak oštećenih mišića i ligamenata ili namještanje mokraćne; mjehura kirurškim putem može biti vrlo učinkovito, a posebice u slučajevima stresne inkontinencije Jedan drugi zahvat podrazumijeva ugrađivanje umjetnog sfinktera; ručnom manipulacijom ovog umjetnog sfinktera možete uspješno kontrolirati procei mokrenja.
Ako inkontinenciju ne možete izliječiti ili ublažiti, morat ćete naučiti ublažiti neugodu koju or; izaziva uz pomoć pomagala koja se proizvode posebno u tu svrhu, primjerice rublja s povećanom sposobnošću upijanja i neutralizacije neugodih mirisa ili pomagala koja skupljaju mokraću i odvoce je u skrivenu plastičnu vrećicu. Razgovarajte s liječnikom i upoznajte se sa svim mogućnostima koje vam stoje na raspolaganju.

Alternativni načini liječenja

Većina alternativnih načina liječenja inkontinencije mokraće nastoji ojačati mišiće zdjeličnog dna i omogućiti mjehuru bolju potporu, a time i bolju kontrolu nad mokrenjem.

Liječenje kod kuće

Izbjegavajte zatvor; jedite mnogo cjelovitih žitarica, voća i povrća.
Svakodnevno primjenjujte Kegelove vježbe.
Nastojte produljiti razmake između mokrenja. Ako možete, održite razmak od tri do šest sati između svakog mokrenja.
Nemojte pušiti; nikotin nadražuje mjehur.
Dvostruko pražnjenje; nakon mokrenja, pričekajte nekoliko sekundi pa pokušajte iznova.
Ako ste žena i imate tegobe sa stresnom inkontinencijom, pokušajte prekrižiti noge prilikom kihanja ili kašljanja. Najnovija istraživanja pokazala su kako je ovaj postupak nekad vrlo učinkovit u sprečavanju nehotičnog mokrenja.
Ako ništa drugo ne uspije, kupite posebna pomagala. Na raspolaganju vam je razno rublje vrlo visoke moći upijanja i zadržavanja neugodnih mirisa, ulošci i slično. Isprobajte različite vrste koje se nude dok ne nađete ono što najbolje odgovara vašim potrebama.

Dijagnostički postupci

Kako bi utvrdio uzrok poremećaja, liječnik će pomno ispitati vašu povijest bolesti i simptome, prije svega koliko često i obilno mokrite. Zatim će uzeti uzorak vaše mokraće i poslati ga na ispitivanje kako bi se utvrdilo radi li se o infekciji. Liječnik će također pregledati zadnje crijevo, spolovilo i trbuh kako bi isključio tegobe poput tumora ili povećane prostate. Zamolit će vas da kašljete kako bi provjerio hoće li kašalj izazvati propuštanje mokraće, odnosno znakove stresne inkontinencije mokraće. Simptome neurogene inkontinencije mokraće liječnik može provjeriti uvođenjem katetera u vaš mjehur nakon mokrenja kako bi provjerio je li mjehur u potpunosti ispražnjen.
Ako uobičajene metode liječenja nisu uspjele riješiti vaše tegobe s mokrenjem ili ako liječnik misli da vam može pomoći kirurški zahvat, poslat će vas specijalistu urologu koji će provesti dodatne pretrage. Najčešće se koristi mikciometrija; napunit ćete mjehur ispijanjem tekućine, a zatim ćete mokriti u poseban uređaj koji bilježi jačinu mokrenja. Drugi oblik testiranja je cistoskopija, pomalo neugodanmpostupak pri kojem specijalist uvodi usku cijev u mokraćni mjehur i zadnje crijevo kako bi pregledao unutrašnjost mjehura i izmjerio pritisak mišića.

Izvor

BUBREZI - RAK BUBREGA

2018-07-09T04:03:00.001-07:00

Bubrezi su par organa u obliku zrna graha smješteni točno iznad struka sa svake strane kralježnice. Vanjski dio svakog bubrega je zapravo mreža nefrona (kapilara i cjevčica) koji pročišćavaju krv i proizvode mokraću. Dobroćudne ciste koje nalikuju vrećicama napunjenim tekućinom obično se razvijaju u mreži nefrona; mnogo rjeđe oblikuje se zloćudni tumor.

Rak bubrežnih stanica, najčešća vrsta raka bubrega kod odraslih, započinje u vanjskom dijelu bubrega. Odmah sljedeći po učestalosti je rak prijelaznih stanica, koji započinje u unutrašnjosti bubrega, gdje se sakuplja mokraća. Stanice raka mogu se raširiti po krvnim žilama, masnom tkivu, limfnim čvorovima, obližnjim organima kao što su jetra ili nadbubrežne žlijezde ili, konačno, po plućima ili kostima.

Na rak bubrega u odraslih otpada oko 2 posto ukupnih slučajeva raka, ali njegova učestalost stalno raste. Dva puta je češći u muškaraca nego u žena i obično započinje nakon 40. godine. Ako se dijagnosticira rano, vjerojatnost da će bolesnici preživjeti najmanje pet godina iznosi 60 do 80 posto; stupanj preživljavanja od pet godina za uznapredovale slučajeve znatno opada ovisno o tome koliko se rak razvio izvan bubrega. U djece oboljele od raka bubrega u 95 posto slučajeva se pojavljuje Wilmsov tumor koji je, ako se rano počne liječiti, u gotovo svim slučajevima izlječiv.

Simptomi

Crvenkasta ili mutna mokraća, iako mikroskopski tragovi krvi mogu biti vidljivi u rutinskim analizama mokraće prije nego mokraća promijeni boju. lako je krv u mokraći obično znak upale bubrega, ona može biti povezana i s rakom.
Tupa bol u trbuhu, u donjem dijelu leđa ili sa strane.
Tvorba koja se može otkriti u donjem dijelu leđa i koja je na opip glatka i čvrsta, ali ne osobito osjetljiva.
Kod raka bubrega koji je napredovao, mučnina, povremena malo povišena temperatura, povraćanje, gubitak teka i tjelesne težine i opći osjećaj bolesti.

Obratite se liječniku

ako osjetite bilo koji od simpotoma raka bubrega. Najčešći simptomi bit će promijenjena boja mokraće, bol u leđima ili sa strane i katkad tvorba u području bubrega.

Uzroci

Rak bubrega povezan je s mnogim drugim zdravstvenim problemima: prirođenim oštećenjima bubrega ili crijeva, čestim mokraćnim upalama, bolesti bubrega koja zahtijeva dugotrajnu dijalizu i von Hippel- -Lindauovom bolesti - rijetkom bolesti koja pogađa kapilare mozga. Ustanovljeno je da Wilmsov tumor uzrokuje specifična urođena mana.

Pušači su dva puta skloniji dobivanju raka bubrega nego nepušači. Bolest je povezana i s izloženošću industrijskim tvarima kao što su azbest, naftaleni, anilinske boje i benzidini, kao i fenacetin, sredstvo protiv bolova. Prehrana s mnogo masti i bjelančevina kao i gojaznost mogu povećati opasnost. Plijesni aflaktosini koje se nalaze u mlijeku, žitaricama, orasima i sjemenkama također su povezani s rakom bubrega.

Liječenje

Ako se rano utvrdi, tumor bubrega otklonit će se kiruškim putem. Kirurg će pokušati otkloniti rakom zahvaćeno područje te će katkad morati odstraniti I čitav bubreg zajedno s masnoćom koja ga okružuje, limfnim čvorovima i katkad nadbubrežnom žlijezdom. Zračenje i kemoterapija mogu smanjiti veličinu tumora, ali nisu jednako učinkoviti u sprečavanju širenja raka bubrega. Kemoterapija nakon operacije može izliječiti 9 od 10 slučajeva Wilmsovog tumora.

Ni zračenje ni kemoterapija nisu osobito uspješni u liječenju uznapredovalog raka bubrega. Katkad se preporuča hormonsko liječenje, stalno se testiraju i novi oblici liječenja kako bi se poboljšao stupanj izlječenja. Također obećaje i imunoterapija koja koristi ili interferon ili interleukin 2, čime se pojačava prirodna snaga organizma u borbi protiv raka. Nakon remisije, bolesnike se mora redovito kontrolirati zbog mogućeg ponovnog pojavljivanja ili naknadnih komplikacija

Prevencija

Ako pušite, odmah prestanite. Budite u kondiciji, smanjite potrošnju masne hrane, i to govedine i svinjetine. Odbacite svu hranu koja je postala pljesniva ili užegla, kao što su orasi, sjemenke ili riža.

Dobro je znati

BILJE I LIJEČENJE RAKA
Istraživači američkog Nacionalnog instituta za rak provjeravali su tisuće uzoraka biljaka u nadi da će izdvojiti specifičnu kemijsku tvar koja može pomoći u liječenju ili sprečavanju raka. Tako je slučajno utvrđena tvar koja obećava. Npr. testovi pokazuju da tvar zvana kumarin, koja se nalazi u određenim neotrovnim travama, može povećati učinke kemoterapijskog sredstva cimetidina; liječenje kombiniranjem kumarina i cimetidina značajno je usporilo bolest kod više oboljelih od raka bubrega.
Ipak, aktivni biljni sastojci djeluju jedan na drugi na složene načine koji nisu ni predvidivi ni sasvim razumljivi. Stručnjaci za ljekovito bilje upozoravaju na štetnost uzimanja trava u nadi da će neki njihov sastojak biti koristan; bolesnici koji boluju od raka ne bi trebali nikada uzimati biljna sredstva bez izričitog dopuštenja onkologa. Uzimanje otrovnih trava opas¬no je pod bilo kojim okolnostima. Liječnik koji zna dovoljno o tome može preporučiti trave koje po¬boljšavaju opće zdravstveno stanje tako da potiču imunološki sustav, ali nije pronađen biljni lijek za koji je utvrđeno da liječi rak.

Dijagnostički postupci

Ako vaš liječnik utvrdi postojanje tvorbe u trbušnom i bubrežnom predjelu ili stetoskopom čuje neobičan šum iznad bubrežne arterije, provjerit će imate li rak bubrega. (Manje uobičajeno, visoki krvni tlak, nenormalno funkcioniranje jetre, velik broj crvenih krvnih stanica ili visok stupanj kalcija u krvi mogu pojačati sumnju). Liječnik će se poslužiti ultrazvukom, CT-om ili posebnim rendgenskim testom koji se naziva intravenskna pijelografija (IVP) kako bi utvrdio postojanje i mjesto tumora bubrega. Ako se utvrdi da je tumor zloćudan, ostali testovi pomažu pri određivanju je li se rak proširio.

Izvor

BUBREŽNE BOLESTI

2018-07-09T04:01:00.003-07:00

Bubrezi, dva organa veličine šake, nalaze se sa svake strane kralježnice točno iznad struka i imaju važnu ulogu u održanju života. Oni pročišćuju krv odstranjujući otpadne tvari i izlučuju suvišnu tekućinu, održavaju zdravu ravnotežu različitih kemijskih tvari u organizmu i pomažu u reguliranju krvnoga tlaka.
Kada bubrezi obole ili dođe do oštećenja, mogu odjednom ili postupno izgubiti sposobnost obavljanja ovih vitalnih funkcija. Otpadne tvari i višak tekućine tada se nakupljaju u tijelu, izazivajući različite simptome, posebno naticanje ruku i nogu, zadihanost i čestu potrebu za mokrenjem. Ako se ne liječe, oboljeli bubrezi mogu prestati funkcionirati. Prestanak funkcioniranja bubrega vrlo je ozbiljna i moguće smrtonosna pojava.

Simptomi

♦ česta žeđ i potreba za mokrenjem
prolazak vrlo malih količina mokraće
oticanje, posebno ruku i stopala, natečenost oko očiju
neugodan okus u ustima i zadah nalik na mokraću
stalna slabost i zadihanost
gubitak teka
postupno povišenje krvnog tlaka
bljedilo kože
izrazito suha koža koja stalno svrbi
u djece - povećana slabost i pospanost; smanjen tek; i povremeno usporen rast

Obratite se liječniku

ako imate neki od gore navedenih simptoma, lako svaki od njih može upućivati na neki drugi poremećaj, svaki predstavlja znak upozorenja za bolest bubrega, koja je bolest opasna po život. Posavjetujte se sa svojim liječnikom bez odlaganja.

Uzroci

Bolest bubrega može biti akutna (kada se gubitak funkcije javlja odjednom) ili kronična (kada dolazi do postupnog pogoršanja, katkad tijekom više godina). Kronični oblik može biti posebno podmukao: simptomi se ne moraju pokazati sve dok se ne razvije znatno, često neizlječivo, oštećenje.
Uzroke kronične bolesti bubrega često je teško odrediti. Većina ih je rezultat drugih bolesti ili te¬goba, kao što su dijabetes, visok krvni tlak ili ateroskleroza - odnosno, svih onih bolesti koje uspo¬ravaju dotok krvi u bubrege. Lupus i druge bolesti imunološkog sustava koje utječu na krvne žile mogu također potaknuti bolest bubrega izazivajući upalu bubrega.
Neke kronične bubrežne bolesti, najčešće policistična bolest bubrega (kod koje se stvaraju ciste na bubrezima) nasljedne su. Druge su urođene - posljedica određenog začepljenja mokraćnog puta ili mane s kojom je osoba rođena, a koja predodređuje osobu za bubrežne upale i bolesti.
Kronična bolest bubrega može biti posljedica dugotrajne izloženosti otrovnim kemikalijama ili lijekovima, uključujući određene nezakonite droge kao što je heroin. Istraživači također sumnjaju da velika količina vitamina D i bjelančevina, posebno u ishrani starijih ili vrlo bolesnih osoba, može oštetiti bubrege. Ipak, kod mnogih kroničnih slučajeva, točni uzroci ostaju nepoznati.
Akutna bolest bubrega može se pojaviti u nekoliko dana prateći pojavu bilo koje zdravstvene tegobe koja odjednom i dramatično smanjuje protok krvi kroz bubrege. Primjeri su srčani udar, traumatska povreda kao kod prometne nezgode, ozbiljna upala ili toksična reakcija na lijek/drogu.
Udisanje ili gutanje određenih otrovnih tvari - kao što su metilni alkohol, alkohol; ugljični tetraklorid ili antifriz; otrovne gljive - također mogu izazvati iznenadan prestanak funkcioniranja bubrega. Ma- ratonci i drugi atletičari na duge staze koji ne piju dovoljno tekućine tijekom sportskih natjecanja mogu doživjeti akutni poremećaj bubrega zbog iznenadnog gubitka mišićnog tkiva, koje oslobađa kemijsku tvar koja se naziva mioglobin, a koja može oštetiti bubrege

Liječenje

Bolest bubrega je po život opasno oboljenje koje zahtijeva medicinsko liječenje. Alternativne načine liječenja može se koristiti kao dopunu tom liječenju, ali prije nego što ih isprobate, trebali biste o njima razgovarati sa svojim liječnikom.
Pomoću lijekova, posebno onih koji kontroliraju šećernu bolest i visok krvni tlak može se katkad usporiti napredovanje kronične bolesti bubrega. Neki liječnici su utvrdili da određene restriktivne dijete mogu biti korisne, posebno ako se stanje utvrdi dovoljno rano. Ukoliko ove mjere ne pomognu i bolest bubrega se pogorša do stupnja na kojem ne mogu dalje uopće funkcionirati, postoje samo dva načina liječenja: dijaliza, kod koje umjetna pomagala čiste krv od otpadnih tvari i presađivanje bubrega.

Kinesko ljekovito bilje

Praktičari tradicionalne kineske medicine služe se različitim biljem u liječenju bubrežnih poremećaja. Ipak, budući da mnoge biljke mogu biti štetne za bubrege, uvijek se treba savjetovati sa svojim liječnikom prije primjene nekog savjeta travara ili uzimanja bilo kakvog ljekovitog bilja.

Homeopatija

Homeopatski lijekovi općenito su neškodljivi kod liječenja kroničnih bubrežnih bolesti. Ipak, lijek mora propisati liječnik koji je dovoljno stručan i u području konvencionalne i alternativne medicine, a lijek ne smije biti zamjena za konvencionalnu medicinu.

Prehrana

Posebna restriktivna dijeta može smanjiti opterećenje oboljelih bubrega, održati ravnotežu tjelesnih tekućina i kemijskih tvari te otkloniti nakupljanje otpadnih tvari u tijelu, lako takve dijete trebaju biti specifično oblikovane s obzirom na individualne potrebe svakog bolesnika, sve one u pravilu sadržavaju sljedeće opće zabrane:

bjelančevine: ne više od 1 grama po kilogramu tjelesne težine na dan
kalij: ne više od 2 grama na dan
fosfor: ne više od 1 grama na dan (obično se postiže pridržavanjem zabrane o bjelančevinama).
natrij: u uznapredovalim slučajevima bolesti bubrega ne više od 2 grama na dan.

Dodatna količina kalcija (često se preporuča 1500 mg na dan da bi se zaustavilo slabljenje kostiju koje često prati bolest bubrega).

KEMIJSKE TVARI ŠTETNE ZA BUBREGE

Nekoliko kemijskih tvari koje se često nalaze u proizvodima u domaćinstvu povezane su s akutnom i kroničnom bolesti bubrega. Pažljivim čitanjem etiketa na proizvodima i s nekoliko jednostavnih mjera opreza, možete ograničiti svoju izloženost štetnim otrovnim tvarima.

Kadmij. Ovaj rijedak metal koji se pojavljuje u prirodi koristi se u proizvodnji pesticida, automobilskih guma, plastike, boja i ostalih proizvoda. Zbog industrijske uporabe, danas se često nalazi u vodi i hrani. Neke mjere opreza:

Ograničite uzimanje hrane s velikom količinom kadmija, najviše jetara i bubrega, lista, dagnji, školjki, oštriga i povrća koje se uzgaja u blizini kanalizacije i uz uporabu umjetnih gnojiva.
Pobrinite se da boje i lakovi te keramičke glazure koje upotrebljavate u umjetnosti i obrtu ne sadrže kadmij.
Ne služite se glinenim posuđem koje može sadržavati pigmente na osnovi kadmija.
Izbjegavajte duhanski dim.

Ugljik tetraklorid (metan tetraklorid, tetraklo- rometan; perklormetan) - bistra, bezbojna tekućina s mirisom poput etera - bio je nekada među uobičajenim otapalima u domaćinstvu, sve dok se nisu postavila pitanja o njegovoj otrovnosti. Da biste ga izbjegli:

Uklonite sve proizvode za čišćenje u starim limenkama ili bocama do sljedeće akcije prikupljanja opasnih otpada u vašem dijelu grada.
Upotrebljavajte ugljični filtar na slavinama kako biste odstranili tu kemijsku tvar iz vode koju pijete i upotrebljavate za kuhanje.

Kloroform (triklorometan; metilni klorid, mete- nil triklorid; metil triklorid; formil triklorid). Ova kemikalija slatka mirisa i okusa nalazi se u pitkoj vodi kao nusproizvod kloriranja i u zraku kao posljedica automobilskog i industrijskog onečišćenja. Kloroform se još uvijek rabi kao sastojak nekih sirupa protiv kašlja, pasta za zube, uljaza masažu, ljepila, pesticida i drugih potrošačkih proizvoda. Da biste ga izbjegli:

Dobro provjetrite kabinu za tuširanje. Kloroform isparava iz klorirane vruće vode i razina mu može naglo porasti u zatvorenoj kabini za tuširanje.
Da biste smanjili svoju izloženost kloroformu tijekom tuširanja, postavite filtar od aktivnog ugljena na cijev s hladnom vodom koja vodi do bojlera.
Čitajte pažljivo etikete na proizvodima i budite iznimno oprezni kada upotrebljavate bilo koji proizvod koji sadrži kloroform.

Etilenglikol (1,2-dihidroksietan; 1,2-etanediol; etilni alkohol; etilni dihidrat). Ova bistra kemikalija slatkasta okusa nalazi se prvenstveno u antifrizu za automobile i tekućini za kočnice te u kozmetici, posebno kremama. Da biste ga izbjegli:

Pažljivo čitajte etikete na kozmetičkim proizvodima; izbjegavajte one proizvode koji sadrže ovu kemikaliju.
Ne dopustite djeci, koju katkad privuče slatkasti okus proizvoda koji sadrži etilenglikol, da se igraju u garažama ili na drugim mjestima gdje se čuvaju automobili i sredstva za njihovo održavanje. Odmah očistite svu tekućinu koja isteče iz vašeg automobila.

Oksalna kiselina (dihidrat oksalne kiseline; etanska dioična kiselina). Oksalna kiselina, koja se rabi i u obliku praha i tekućine, nalazi se u jakim proizvodima za čišćenje u domaćinstvu. Nekoliko kozmetičkih sredstava za izbjeljivanje pjega i izbjelji- vanje kože sadrže ovu kemikaliju. Također se može naći i u lišću nekih biljaka. Da biste ga izbjegli:

Čitajte pažljivo etikete svih jakih sredstava za čišćenje domaćinstva i laštila; izbjegavajte one koje sadrže oksalnu kiselinu.
Ne upotrebljavajte sredstva za izbjeljivanje kože koja sadrže ovu kemikaliju.
Nikada nemojte jesti lišće rabarbare, koje sadrži visoke koncentracije oksalne kiseline.

Tetrakloretilen (PCE; ugljični diklorid; perkloroeti- len; PERC; 1,1,2,2-tetrakloroetilen). Ova bezbojna, teška tekućina najraširenija je kemikalija za kemijsko čišćenje u SAD-u. Neke mjere opreza:

Držite prozore automobila otvorene kada vozite odjeću iz kemijske čistionice.
Prozračujte odjeću koja je bila na kemijskom čišćenju vani barem šest sati prije nego što je unesete unutra.
Izbjegavajte sredstva za uklanjanje mrlja, čišćenje prekrivača i tapeciranog namještaja i sredstva za skidanje boje koja sadrže tetrakloretilen.

Konvencionalna medicina

Ako vam je dijagnosticiran jedan od više ozbiljnih oblika bolesti bubrega, liječnik vam može propisati nekoliko lijekova. Budući da je visok krvni tlak i uzrok i simptom ovoga stanja, vjerojatno ćete dobiti recept za inhibitore enzima pretvorbe angiotenzina (ACE inhibitori) koji će usporiti stupanj oštećenja bubrega ili diuretik, koji će sniziti krvni tlak. Da biste održali ravnotežu kemijskih tvari u organizmu, koja može biti opasno poremećena zatajenjem bubrega, možete također dobiti lijekove kao što su natrij polistiren sulfonat, koji smanjuje količinu kalija, i kalcijev citrat, koji zaustavlja apsorpciju fosfora u trbuhu.

Ako analizom krvi utvrdi daje broj vaših crvenih krvnih zrnaca nizak, liječnik može propisati lijek sa sastojkom željeza da bi se ponovno izgradile tjelesne zalihe eritroproteina, prirodne tvari koja izgrađuje krv. Liječnik vam također može preporučiti da uzimate kalcij da biste zaštitili kosti od slabljenja, što je čest popratni učinak kronične bolesti bubrega. Budući da se mnogi lijekovi izlučuju kroz bubrege, trebat ćete se također savjetovati sa svojim liječnikom prije nego što počnete uzimati bilo kakve lijekove koje možete nabaviti bez recepta. Možda će vam reći da izbjegavate ibuprofen i paracetamol, za koje se smatra da možda pridonose bolesti bubrega.

lako ovaj pristup ostaje sporan u konvencionalnim medicinskim krugovima, sve veći broj liječnika potiče promjene u prehrani pri liječenju kronične bolesti bubrega. Neka istraživanja su pokazala da strogo pridržavanje načina prehrane koji izričito zabranjuje bjelančevine može usporiti ili čak spriječiti daljnje propadanje bubrega. Ovo je osobito točno u osoba kod kojih je bolest bubrega posljedica dijabetesa. Istraživanja su pokazala da dijabetičari koji se drže dijete koja sprječava prevelike promjene u razini glukoze u krvi, mogu usporiti napredovanje bolesti bubrega.

Liječenje dijalizom služi se umjetnim pomagalima koja preuzimaju funkciju bubrega, a potrebna je kod uznapredovalih slučajeva bolesti bubrega. Danas se rabe dvije vrste dijalize. Hemodijaliza uključuje mehanički filtar koji pročišćava krv. Kirurg ugrađuje priključak, malu cjevčicu koja povezuje arteriju i venu u bolesnikovoj ruci ili nozi. Nekoliko puta tijekom tjedna, po tri ili četiri sata, druga cjevčica se povezuje s priključkom i bolesnikova krv se ispumpava iz tijela u hemodijalizer i zatim se pumpa natrag.

Druga metoda, zvana peritonealna dijaliza, služi se unutrašnjim slojem trbuha, ili peritonealnom opnom - koja ima mnoge filtrirajuće karakteristike bubrega - da bi se pospješilo pročišćavanje krvi. Plastična cijev kiruški se ugrađuje u bolesnikov trbuh. Zatim se tijekom svakog liječenja tekućina zvana dijalizit ubrizgava kroz cijev u trbuh. Otpadne tvari koje se prenose krvlju koja kruži sitnim krvnim žilama peritonealne opne filtriraju se u dijalizit, koji se ispušta nakon nekoliko sati. Ovaj postupak ponavlja se tri do pet puta na dan. Dok je tekućina u trbuhu, bolesnik može obavljati normalne dnevne aktivnosti.

Oba tipa dijalize nose sa sobom moguće kom¬plikacije i opasnosti, najviše od upala. Opterećenje koje predstavlja stalna obaveza ponavljanja postupka također se odražava na bolesnikovo stanje. Zbog tih razloga oboljeli od uznapredovale bolesti bubrega često se odlučuju za presađivanje bubrega. Novi lijekovi protiv odbacivanja i za poboljšanje skrbi nakon presađivanja znatno su povećali stopu uspješnosti takve operacije. Današnja stopa preživljavanja od tri godine za bolesnike koji dobiju bubreg davatelja koji je živući rođak iznosi oko 75 posto; za one kod kojih presađeni bubreg potiče od mrtvog davatelja koji im nije rođak, ta stopa iznosi 60 posto.

Nije svaki bubrežni bolesnik kandidat za presađivanje; kod bolesnika moraju biti ispunjeni određeni preduvjeti ili neki drugi medicinski čimbenik mora odrediti takvu operaciju.

Alternativni načini liječenja

Budući da je bolest bubrega ozbiljna bolest, možete iskušati alternativne načine liječenja tek nakon što ste prethodno razgovora I i o njima sa svojim liječnikom.

Dijagnostički postupci

Da bi postavio dijagnozu, liječnik vas mora podvrgnuti pretragama krvi i mokraće i - ukoliko to vaši bubrezi mogu podnijeti, posebnom rendgenu, poznatom kao intravenozna pijelografija (1VP). Ako dijagnoza ostane nejasna, liječnik može napraviti biopsiju iglom, koristeći se posebnim pomagalom u obliku igle kojim će odstraniti mali uzorak bubrežnog tkiva radi mikroskopskog ispitivanja.

Izvor

BUBREŽNI KAMENCI

2018-07-09T03:58:00.003-07:00

Bubrežni kamenci obično se stvaraju u središtu bubrega, gdje se mokraća skuplja prije odlaska u mokraćni kanal, cijev koja vodi do mjehura. Oni se stvaraju kad se određene tvari u mokraći - uključujući kalcij i mokraćnu kiselinu - kristaliziraju i ti se kristali nakupljaju. Mali kamenci mogu izaći iz tijela u mokraći, često gotovo neprimjetno. Naprotiv, veći kamenci nadražuju i pritišću mokraćni kanal kako se kreću prema mjehuru, izazivajući iznimno jaku bol i sprečavajući prolaz mokraće. Katkad kamenac može biti velik poput loptice za golf te ostaje smješten u bubregu dovodeći do još težeg poremećaja.

Bubrežni kamenci češći su u mlađih i ljudi srednje dobi nego u starijih te se mnogo češće javljaju u muškaraca nego u žena. Ljudi koji žive u toplijim klimatskim uvjetima skloniji su bubrežnim kamencima zbog češće dehidracije, kojom se koncentriraju minerali u mokraći.
Ako ste jednom oboljeli od bubrežnog kamenca, postoji vjerojatnost da opet obolite. Zato je važno što je moguće bolje odrediti što je izazvalo pojavu kamenca kako biste poduzeli korake za sprečavanje ponovnog oboljenja.

Simptomi

navale oštrih bolova koji se javljaju bočno i šire se prema preponama
mučnina i povraćanje
obilno znojenje
krv u mokraći

Katkad je prisutna upala koja može stvarati dodatne simptome:

temperaturu i groznicu
čestu potrebu za mokrenjem
bolno ili otežano mokrenje
mutnu mokraću ili mokraću neugodna mirisa

Obratite se liječniku

ako mislite da imate bubrežne kamen¬ce; medicinske pretrage bitne su za dijagnozu i liječenje.
ako osjećate valove oštre boli sa strane ili u trbuhu; takva bol može također biti znak drugih ozbiljnih bolesti kao što su žučni kamenci, upala zdjelice ili neko unutrašnje začepljenje. Odmah zatražite medicinsku pomoć.
ako osjećate bilo kakvu bol ili teškoću pri mokrenju, to također može biti znak infekcije mokraćnog mjehura, spolno prenosive bolesti, tegoba s rodnicom kao što je vaginitis, povećane prostate ili tumora mjehura ili prostate. Otiđite k liječniku bez odlaganja.
ako primijetite krv u mokraći; to može upućivati i na bubrežnu bolest, tumor mjehura ili bubrega, ili na upalu mokraćnog sustava ili prostate. Odmah otiđite k liječniku

Uzroci

Zašto se u nekih osoba stvaraju bubrežni kamenci, a u drugih ne, nije uvijek sasvim jasno. U 90 posto slučajeva uzrok ostaje nepoznat. Ovaj se poremećaj ponavlja u obiteljima, a također izgleda da su na nj predodređene osobe koje boluju od gihta (uloga), upalne bolesti mjehura i kroničnih upala mokraćnih putova. Medicinska istraživanja upućuju na to da uzi¬manje premalih količina tekućine može izazvati pojavu kamenaca, kao i dugotrajno ležanje u krevetu.
Kronična uporaba antacida koji sadrže kalcij također je povezana s bubrežnim kamencima. Nedostaci u prehrani, posebno vitamina B6, i magnezija te goleme količine vitamina D mogu biti čimbenici koji djeluju na nastanak kamenaca. Neravnoteža tih vitamina i minerala može povećati količinu kalcijevog oksilata u mokraći; kad razina postane previsoka, kalcijev oksilat ne otječe i mogu se početi stvarati kristali. U ljudi koji mogu imati urođene predispozicije hrana bogata kalcijevim oksilatom - kao što je čokolada, grožđe, špinat i jagode - može također poticati nastanak kamenaca.

Prevencija

Da biste spriječili ponovno stvaranje kamenca, mo¬žete poduzeti više različitih mjera, uglavnom vezanih uz prehranu. Sve uvijek prvo provjerite sa svojim liječnikom; sastav kamenca odredit će što točno trebate poduzeti u sprečavanju bolesti.

Pijte najmanje 3 i pol litre tekućine svaki dan, a još više kad je toplo vrijeme.
Izbjegavajte ili jedite u malim količinama hranu koja sadrži kalcijev oksilat (čokoladu, celer, grožđe, slatke crvene paprike, grah, jagode, špinat, šparoge, repu, crni čaj). Možda ćete trebati ograničiti ukupno uzimanje kalcija, ali ne činite to bez savjeta liječnika.
Uzmite dnevne dodatne količine vitamina B6 (10 mg) i magnezija (300 mg) koji smanjuju stvaranje oksilata.
Izbjegavajte hranu koja povećava razinu mokraćne kiseline; inćune, sardine, iznutrice, pivski kvasac.
Smanjite mokraćnu kiselinu prehranom s malo bjelančevina.
Izbjegavajte antacide - oni obično imaju mnogo kalcija.
Smanjite potrošnju soli tako da ne prelazi 3 grama na dan; veće količine mogu povećati razinu kalcij oksilata u mokraći.
Izbjegavajte dodatne količine vitamina D, koje mogu povećati razinu kalcijevog oksilata.

Kinesko ljekovito bilje

Stručnjaci kineske medicine katkad propisuju karambolu (Averrhoa carambola) da bi olakšali bol i potakli mokrenje. Stavite tri svježa ploda u tavu sa 2 žličice meda. Pirjajte voće dok ne postane mekano i tada pojedite voće i njegov sok. Ponavljajte svaki dan sve dok kamen ne prođe i dok se ne oslobodite boli.

Konvencionalna medicina

Budući da 90 posto bubrežnih kamenaca iz tijela izađe samo, bez ikakvog liječenja, tijekom tri do šest tjedana, liječnik će vam najvjerojatnije propisati samo mnogo vode - najmanje 3 i pol litre na dan - i lijekove protiv bolova, kao što su acetilsalicilna kiselina (npr. Aspirin) ili paracetamol s oksikodonom. Termofor vam također može pomoći u ublažvanju neizrecive nelagode. Možda će od vas tražiti da mokrite kroz sito tako da se kamenac može uhvatiti i poslati na analizu. Jednom kad je poznat sastav kamenca, liječnik vam može propisati lijekove ili odrediti promjene u prehrani da biste spriječili razvoj novih kamenaca. Većina bubrežnih kamenca sastavljena je od kalcijevog oksilata, tako da liječnici često propisuju tijazidni diuretik da bi spriječili njihovo ponovno pojavljivanje.
Ako se razviju komplikacije, kao što su upala ili potpuno začepljenje mokraćnih kanala, kamenac se mora ukloniti kiruškim putem. Ovisno o veličini i smještaju, kamenac se otklanja ili konvencionalnom operacijom ili, češće, pomoću tankog teleskopskog instrumenta koji se naziva endoskop. Kirurg kroz mokraćovod uvlači endoskop u mjehur i mokraćni kanal te zatim gura kamenac van ili ga gađa zvučnim valovima ili laserskim zrakama, razbijajući ga u sitne komadiće. Ukoliko je kamenac smješten u bubregu, instrument se uvlači u bubreg kroz rez na bolesnikovu boku. Nova metoda, poznata kao izvantjelesno ultrazvučno mrvljenje kamenca (engl. ESWL - extra- corporal shock vvave lithotripsy) služi se visokoenergetskim ultrazvučnim valovima koji razbijaju kamenac bez operacije.

Alternativni načini liječenja

Osim dolje opisanog liječenja kineskim travama, možda ćete se odlučiti za akupunkturu ili homeopatiju; oba načina liječenja mogu pomoći pri ublažavanju boli, a akupunktura može ubrzati prolazak kamena. U oba slučaja, pristalice naglašavaju da morate biti pod kontrolom liječnika.

Dijagnostički postupci

Budući da mnogi simptomi bubrežnih kamenaca mogu upućivati i na druge poremećaje, liječnik mora potvrditi postojanje kamenca. Pretrage će se sastojati od analize krvi i mokraće i vjerojatno intravenske pijelografije, posebne tehnike rendgenskog snimanja bubrega, ili ultrazvučnog snimanja kako bi se utvrdila veličina i položaj kamena.

izvor

BUBREŽNE INFEKCIJE

2018-07-09T03:42:00.000-07:00

Do bubrežnih infekcija dolazi kada upalni organizmi - obično bakterije - uđu u tijelo i putuju do bubrega, gdje izazivaju oticanje i upalu. Upala bubrega može biti akutna (koja dolazi odjednom) i kronična (koja se pojavljuje povremeno tijekom mnogo godina).

Bubrežne infekcije su vrlo ozbiljne. Kada se ne liječe, mogu dovesti do trajnog oštećenja bubrega koje može dovesti do bubrežne bolesti. Infekcija se također može proširiti na krv, izazivajući otrovanje krvi. Svatko može dobiti upalu bubrega, ali su žene u trudnoći pod povećanim rizikom, djelomično zbog toga što pritisak fetusa na mjehur otežava potpuno pražnjenje mjehura (mokraća koja ostaje u mjehuru moguće je sredstvo za razvoj bakterija).

Simptomi

stalna bol koja obično započinje u gornjem dijelu leđa, iznad struka i širi se prema dolje do prepona
temperatura koja brzo raste - često do 40 °C
učestala potreba za mokrenjem, čak i kada je mjehur prazan
mutna ili krvava mokraća
jaka mučnina ili povraćanje
Obratite se liječniku
ako imate simptome koji upućuju na to da imate upalu bubrega, što je ozbiljna bolest koja zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
ako primijetite krv u mokraći; to također može upućivati na bubrežnu bolest, bubrežni kamenac, tumor mjehura ili bubrega, infekciju mokraćnog mjehura ili prostate. Otiđite liječniku bez odlaganja.
ako osjećate bilo kakvu bol ili teškoću pri mokrenju; ovo također može biti znak neke spolno prenosive bolesti, tegoba s rodnicom ili bubrežnog kamenca, ili tumora mjehura ili prostate. Otiđite liječniku bez odlaganja.

Uzroci
Jednako kao infekcije mokraćnog mjehura, i bubrežne infekcije najčešće su izazvane bakterijom Escherichia coli (E. coli) i drugim bakterijama koje se inače normalno nalaze u crijevima. Upala u pravilu počinje u mjehuru - ušavši kroz mokraćovod - i zatim se širi do bubrega.

Nadalje, upotreba katetera - cjevčica koje se uvode u mjehur radi njegova pražnjenja - može pokrenuti upalu bubrega. Kateteri se mogu uvoditi tijekom razdoblja oporavka nakon nekog kiruškog postupka i katkad se koriste kod starijih ljudi u domovima umirovljenika ili kod ljudi s određenim vrstama neuroloških stanja koja su povezana s kontrolom mjehura.

Liječenje
Upale bubrega zahtijevaju hitno medicinsko liječenje; svako odlaganje liječenja organizma od upale može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Pristalice alternativne medicine ističu da to liječenje može koristiti samo kao dodatak konvencionalnom medicinskom liječenju.

Prevencija
Budući da većina bubrežnih infekcija započinje u mjehuru, prevencija počinje uklanjanjem bakterija iz cijelog mokraćnog puta.

Pazite na higijenu nakon pražnjenja stolice. Žene bi se trebale brisati od naprijed prema natrag da bi izbjegle širenje fekalnih bakterija prema otvoru mokraćne cijevi.
Mokrite što je moguće prije kad osjetite potrebu za mokrenjem te posve ispraznite mjehur.
Nosite pamučno donje rublje i udobnu odjeću koja ne zadržava toplinu i vlagu u preponama.
Pijte mnogo tekućine.
Pijte najmanje 3 i pol dl soka od brusnica na dan. Istraživanja upućuju na to da brusnice imaju karakteristike koje štite od upala mokraćnih putova.
Žene:

Ispraznite mjehur nakon spolnog odnosa da biste isprali bakterije koje su mogle ući.
Ako koristite dijafragmu, pobrinite se da vam dobro prianja i nemojte je ostaviti predugo u rodnici.
Izbjegavajte korištenje mirisnih sapuna, pjena za kupanje i dezodoransaza intimnu njegu budući da svi sadrže kemikalije koje mogu nadraživati mokraćne putove i činiti ih podložnijim upalama.
Homeopatija
Homeopati se služe oblikom liječenja poznatim pod nazivom lijekovi drenaže ili lijekovi europske kombinacije da bi pomogli tijelu riješiti se bubrežne infekcije. Pobrinite se da nađete stručnjaka koji je upoznat s tim lijekovima. Sastojci jedne od kombinacija koja se katkad propisuje su Apis, Phosphorus i Teribinthina.

Prehrana
Sve dok ne izliječite upalu, izbjegavajte hranu koja može nadraživati mokraćni kanal i neprimjereno pritiskati bubrege. Alkohol, kava, sol, crni čaj, čokolada, gazirana pića, agrumi, rajčice, začinjena hrana, ocat, umjetna sladila i šećer mogu nadraživati mokraćni kanal.

Konvencionalna medicina
Cesto su antibiotici i mirovanje u krevetu sve što je potrebno da bi se akutna upaia bubrega dovela pod kontrolu za 48 sati. Liječnik će vas također uputiti da pijete velike količine vode - barem 3 i pol litre na dan - što pomaže ispiranju bakterija iz mokraćnog kanala. Mala djeca, starije osobe ili osobe koje su vrlo siabe zbog neke bolesti, katkad se smještaju u bolnicu da bi im se osiguralo dovoljno tekućine i antibiotici.

Kronične upale bubrega liječe se antibioticima i velikim količinama tekućine. Budući daje kronična upala katkad izazvana time što se mokraća vraća iz mjehura u bubrege, bit će potrebna operacija da bi se riješio ovaj problem građe.

Upale bubrega katkad se vraćaju bez ispoljavanja bilo kakvih vanjskih simptoma, tako da liječnik može zatražiti da dolazite na kontrole i kontrolne analize krvi.

Alternativni načini liječenja
Budući da su upale bubrega tako ozbiljne, većina praktičara alternativne medicine ustrajat će na tome da zatražite konvencionalno medicinsko liječenje. Ako se odlučite podvrgnuti alternativnom liječenju kao dopunu konvencionalnom liječenju, omogućite međusobnu komunikaciju onih koji vam pružaju pomoć. Kada je upala bubrega jednom izliječena, alternativni načini liječenja mogu pomoći u prevenciji ponovnog pojavljivanja.

Dijagnostički postupci
Bit će potrebno poduzeti cjelovite medicinske pretrage da bi se utvrdilo imate li bubrežnu infekciju i da bi se odredilo koja je upalna tvar izaziva. Ove će pretrage uključiti analize krvi i mokraće. Ako ste prije često imali upale, ili vaš liječnik sumnja da je uzrok u urođenim abnormalnostima građe, bit će potrebno više pretraga. Vaš liječnik može zatražiti intravensku pijelografiju ili rendgensko snimanje bubrega, cistoskopiju - postupak kojim se osvijetljena cijev uvlači kroz mokraćovod da bi se pregledalo mjehur; ili ultrazvučno snimanje, koje daje detaljnu sliku bubrega.

Izvor

Sve o upali bubrega

2018-07-09T03:39:00.000-07:00

Simptomi ovog oboljenja mogu ukazivati i na druge probleme. Ipak, upala bubrega najčešće počinje povišenom temperaturom, bolovima u bubrezima i promjenom boje urina. To su znaci za odlazak kod ljekara.

Bubrezi su veoma važna tačka našeg organizma. Oni održavaju protok vode i soli u organizmu, regulišu metaboličke i hormonske poremećaje, krvni pritisak i malokrvnost i prečišćavaju organizam od štetnih materija. Njihove dvije osnovne funkcije su oslobađanje organizma od otrova i eliminacija spolja unijete i endogeno stvorene vode. Zato se bubrezi moraju čuvati - unošenjem dovoljne količine vode, pažljivom kontrolom krvnog pritiska, smanjenim unosom soli, snižavanjem povišenih masti u krvi, liječenjem anemije ukoliko postoji... Međutim, sve ove mjere prevencije ne mogu pomoći da se spriječi upala bubrega. O akutnom obliku ovog ozbiljnog oboljenja priča dr Zorica Merdović.

Najčešći izazivač, Esherichia coli

“Ova tema dosta je široka, ali, evo, da počnem sa njenom definicijom. Akutna upala bubrega je infekcija gornjeg dijela urinarnog trakta koja najčešće nastaje prodorom bakterija iz mokraćne bešike putem mokraćovoda u bubreg. Prije svega, u ovakvim slučajevima infekcijom je pogođena crijevna oblast i bubrežna karlica ili nešto rjeđe bubrežne tubule. Infekciju bubrega najčešće izaziva bakterija Escherichia coli koja iz debelog crijeva ulazi kroz mokraćnu cijev u mokraćnu bešiku i tu počinje da se razmnožava i širi”, kaže naša sagovornica.

Simptomi uvijek slični

“Bez obzira na uzrok, simptomi akutnog bakterijskog pijelonefritisa su obično isti. Prvi simptomi su obično prožimanje, drhtavice kroz cijelo tijelo, uz pratnju visoke temperature i bola u zglobovima i mišićima, uključujući i bol u bokovima. Moguće je da simptomi uopšte ne skrenu pažnju na bubrege. Takođe se mogu javiti simptomi kao što su peckanje tokom mokrenja, potreba za neodloložnim mokrenjem, ili učestalo mokrenje. Kod akutnih infekcija, simptomi se razvijaju ubrzano, prvo se primjećuje visoka temperatura, poslije koje obično uslijedi promjena boje mokraće, a zatim osjetljivost u boku. Ovakva vrsta bola u bubregu se razlikuje od grčeva u stomaku, koji su posljedica kamena u bubregu, po tome što su kontinuirani i ne javljaju se u talasima, ostaju u jednoj tački i pogoršavaju se ukoliko se osoba kreće”, otkriva dr Merdović.

Ipak, dodaje, neke upale bubrega prođu neopaženo.

“Tačnije, pacijent i ne sluti da su one tu, ali one nikada ne prolaze tek tako. Poseban problem je što gotovo polovina pacijenata godinama pati od blažih oblika ovog oboljenja, a da toga uopšte nisu svjesni. Upala bubrega odlikuje se time što sadržaj proteina u krvi opada, pa dolazi do zadržavanja vode u organizmu. Pacijenti pate od otoka, posebno izraženih u predjelu lica, smanjuje se količina mokraće koju izlučuju, urin poprima tamnu boju i dolazi do visokog krvnog pritiska. Bolesnik se žali na bolove u krstima, u predjelu bubrega, temperatura mu je povišena i osjeća se loše. Svi ovi simptomi, međutim, karakteristični su i za mnoga druga oboljenja, pa je veoma važno odmah se javiti ljekaru, uraditi laboratorijske analize i dijagnostikovati bolest. Tek tada se može početi sa liječenjem, kako bi se izbjegle posljedice koje mogu biti ozbiljne”, upozorava dr Merdović.

Liječenje antibioticima

“Liječenje ovog oboljenja zavisi od tipa i stepena razvijenosti. Glavni ciljevi terapije u svakom slučaju su identični - povlačenje infekcije, smanjenje štete nastale na bubrezima i pomoć tijelu da pravilno 'radi', sve dok bubrezi ne uspostave normalnu metaboličku funkciju. Terapija podrazumijeva primjenu antibiotika, kako bi se eliminisali bakteriološki izazivači upale. Vrstu antibakterijske terapije određuje ljekar specijalista, ali pravilo je i da se u slučaju lakše upale oni uzimaju oralnim putem, dok se kod hroničnih i težih stanja primjenjuje intravensko davanje ljekova”, kaže naša sagovornica.

Neliječena upala vodi mnogim problemima

“Upale koje traju godinama i te kako su opasne i ugrožavaju funkciju bubrega. Brojne bolesti bubrega jesu 'tihe ubice', što znači da ne moraju biti praćene bilo kakvim simptomima - pacijent se dobro osjeća, ali se sa napretkom bolesti javlja zamaranje, gubitak apetita, mučnina, gušenje, poremećaj sna, tako da bolesnici mogu sve manje da obavljaju normalne dnevne aktivnosti. Mnogi pacijenti se tek tada javljaju ljekaru. Pravovremenom dijagnostikom se brojne bubrežne bolesti mogu liječiti ili se značajno može usporiti propadanje zdravog bubrežnog tkiva. Nabrojaćemo, dakle, neke osnovne simptome, koji pacijente treba da natjeraju da odu kod nefrologa”, kaže dr Merdović. Jedan od najvažnijih simtoma su otoci - nastaju zbog toga što se suvišna voda nagomilava u međućelijskom prostoru, jer ne može da se izluči u dovoljnoj količini na prirodan način - putem bubrega.

“Kod bolesnih bubrega otežano je i izlučivanje soli (natrijumovih, hloridnih, kalijumovih, kalcijumovih jona), pa se dodatno povećava difuzija tečnosti u međućelijski prostor, što povećava otoke. Na bubrežne otoke se sumnja kad se javljaju otečeno lice, šake, uglavnom u jutarnjim satima, po buđenju. Otoci su najizraženiji na djelovima tijela sa rastresitim vezivnim tkivom, kao što su očni kapci (i donji i gornji), šake, stopala, oko gležnjeva, nekad čitavo tijelo”, kaže dr Merdović. Osim otoka, na listi važnih simptoma su i zadah iz usta, koji podsjeća na miris amonijaka, povećanje tjelesne mase, visok krvni pritisak, promjena boje i količine urina...

“Neprijatan zadah iz usta potiče od azotnih materija, koje se inače eliminišu preko bubrega. Kako bubrezi ne rade dovoljnim kapacitetom da bi se oslobodili štetnih i toksičnih metabolita, kao što su urea, kreatinin, mokraćna kiselina, onda ih organizam oslobađa kako može - preko sistema organa za varenje. I to počev od usne duplje. Amonijakalni zadah je znak teškog oštećenja bubrega, terminalne faze bubrežne bolesti i javlja se kod onih koji dugo boluju od neke od bolesti bubrega”, priča dr Merdović.

Promjene količine urina veoma važna

“Normalna količina izlučene mokraće u toku jednog dana je oko 1,5 do 2l. Zavisi od količine unijete tečnosti i od gubitka iste na druge načine (znojenjem, krvarenjem, stolicom, disanjem…). U bolestima bubrega može da se pojavi veća odnosno manja količina mokraće, kao i da izlučivanje mokraće potpuno prestane. Izlučivanje količine veće od 2l dnevno naziva se poliurija, a smanjeno izlučivanje, manje od 500ml dnevno oligurija, dok je prestanak izlučivanja ili izlučivanje manje od 100ml urina nazvano anurija. Svi ovi simptomi znak su poremećaja rada bubrega, pa ih treba što prije ispitati”, savjetuje naša sagovornica.

Visok krvni pritisak

Povišen krvni pritisak ili hipertenzija je najčešće primarna tj. nepoznatog uzroka. Normalne vrijednosti su 120/80, s tim da su dozvoljena manja odstupanja kod starijih osoba. Ipak, kada je iznad 160/95 mora se započeti liječenje, upravo da bi se spriječile promjene na organima i njihovim krvnim sudovima (npr.bubrežnim).

Hipertenzija se može javiti i kao posljedica neke druge bolesti. Vrlo često je uzrok povišenog pritiska oboljenje bubrežnih krvnih sudova. Suženje (stenoza) bubrežne arterije može biti uzrokovano aterosklerozom ili promjenama u zidu arterije. Dakle, oštećeni bubrezi su uzrok tzv. nefrogene hipertenzije.

Hipretenzija bubrežnog porijekla se otkriva slučajno ili kada nastupe komplikacije tj. kad dođe do disfunkcije oba bubrega. Kod dijagnostike povišenog pritiska, prije zapo- če- tog liječenja treba ispitati morfologiju i funkciju bubrega i na taj način otkriti da li je hipertenzija esencijalna (primarna) ili uzrokovana oboljenjem nekog drugog organa (sekundarno nastala).

Način ishrane mijenja stanje

Posebnu stavku u borbi protiv upale bubrega zauzima i odgovarajuća ishrana. Pošto se hrana svari i razloži, određeni njeni sastojci, zbog nepravilnog rada bubrega, mogu dospjeti u krv i nanijeti velike probleme. Takođe, usled zadržavanja vode i pojave visokog krvnog pritiska, unošenje pojedinih namirnica ovo stanje samo pogoršava, pa ih treba izbjegavati.

Tu spadaju sve one koje sadrže visoke koncentracije natrijuma, kalijuma, aminokiselina i proteina – proizvodi sa visokim procentom soli, šunka, crveno meso, jaja, bundeva, banana, kao i začinjena i masna jela. Iz ovih razloga, uspostavljanje odgovarajuće, uravnotežene ishrane obavezno je za sve oboljele od upale bubrega.

Preventiva

Preventivne mjere koje su se pokazale uspješnim i koje su definisane u zaštiti protiv bubrežnih bolesti su:

- Smanjenje krvnog pritiska - visok pritisak opterećuje bubrege

- Terapija ljekovima za smanjenje proteinurije (proteini u mokraći) i krvnog pritiska

- Smanjenje unosa soli

- Kontrola glukoze (šećera) i lipida u krvi i anemije

- Odvikavanje od pušenja

- Redovna fizička aktivnost

- Kontrola tjelesne težine

- Uzimanje dovoljne količine tečnosti

Važnost vode

Iako ovo ne zvuči kao poseban i pravi lijek, konzumiranje puno tečnosti je jedna od najvažnijih stvari koje možete da uradite za vaše bubrege, i uopšte, za urinarni trakt. I pored činjenice da ćete otkloniti bakterije iz vašeg tijela, voda će vam pomoći da mokrite kada imate potrebu da urinirate. Pijte 8 čaša vode dnevno, ili više, ako možete.

Učestalost

Danas u svijetu postoji tiha epidemija hroničnih bolesti bubrega. Oko 10% odrasle populacije ima neki oblik oštećenja bubrega. Nažalost, i djeca najmlađeg uzrasta boluju od ove bolesti. Svake godine milioni u svijetu prerano umru od kardiovaskularnih bolesti koje su povezane sa hroničnom bubrežnom slabošću (HBI).

Krv u urinu alarm

Pojava krvi u urinu može biti očigledna, u vidu ružičaste ili svijetlo crvene mokraće ili biti prisutna, a da to nije vidljivo golim okom. Tek se laboratorijskim pretragama otkriva povećan broj eritrocita (crvenih krvnih zrnaca) u mokraći. Normalno je da ih bude 2-3, najviše 5 eritocita. Višak predstavlja tzv. hematuriju.

Krv može imati porijeklo u oštećenju bubrega ili povredi mokraćnih puteva i mokraćne bešike. Pregledom uzorka urina pod mikroskopom vidjeće se svježi ili deformisani eritrociti. Eritrociti promijenjenog oblika potiču iz bubrega ili bubrežnih karlica, a svježi iz nižih partija mokraćnog sistema, iz mokraćovoda ili bešike. A uzrokovani su najrazličitijim agensima – od mikroorganizama do benignih i malignih tumora.

U svakom slučaju, kada se primjeti crvena mokraća znak je da se treba obratiti ljekaru.

Izvor: dodatak O zdravlju

PRIRODNO LEČENJE NEFRITISA – UPALE BUBREGA

2018-07-09T03:29:00.005-07:00

Razumevanje funkcije i uloge bubrega prvi je korak u preuzimanju kontrole vašeg zdravlja.

Vaši bubrezi, dva organa u obliku pasulja koji se nalaze u donjem delu leđa, sa obe strane kičmenog stuba – igraju važnu ulogu u vašem celokupnom zdravlju, više nego što biste mogli pretpostaviti.

Osnovna građevna jedinica bubrega je nefron. Svaki bubreg sadrži otprilike milion nefrona.

Bubrezi predstavljaju centralni deo urinarnog sistema i filteri su vašeg tela; pomažu u održavanju potrebne ravnoteže vode i soli u organizmu.

Bubrezi izlučuju otpadne produkte metabolizma (urea, keratin, mokraćna kiselina, bilirubin), razne toksine i dodatne tečnosti iz vašeg tela.

Što više znate o tome kako bubrezi rade, to ćete se manje pitati: “Šta je bubrežna bolest?”

Akutni nefritis
Akutni nefritis nastaje kada vaši bubrezi odjednom postanu upaljeni. Ima nekoliko uzroka i u završnoj fazi mogu dovesti do otkazivanja bubrega ako se ne leče.

Zdravi bubrezi funkcionišu ne samo na taj način što uklanjaju dodatnu vodu i otpad, već pomažu i u kontroli krvnog pritiska, održavaju ravnotežu hemikalija u telu, održavaju snažne kosti, govore telu da napravi crvene krvne ćelije i pomažu deci da rastu normalno.

Hronična bolest bubrega
Hronična bolest bubrega događa se kada bubrezi više ne mogu očistiti toksine i otpadne proizvode iz krvi i ne mogu punim kapacitetom obavljati svoje funkcije. To se može dogoditi iznenada, ili s vremenom.

Visoki krvni pritisak i dijabetes su dva glavna uzroka otkazivanja bubrega.

Potrebno vam je momentalno lečenje kako bi se vaša bubrežna funkcija vratila u normalu.

Simptomi otkazivanja bubrega uključuju pospanost, manji protok urina u mokrenju, zadržavanje vode, glavobolju, fizičku neaktivnost, slabost, zbunjenost, bol u prsima, umor, bol u stomaku ili mučninu.

POSTOJI NEKOLIKO VRSTA AKUTNOG NEFRITISA:
1. Intersticijalni nefritis
U intersticijalnom nefritisu, razmak između bubrežnih tubula postaje upaljen i po pravilu se ne mogu filtrirati tekući otpadi organizma. Ozbiljna je bolest i zahteva što hitnije lečenje. Ova upala uzrokuje oticanje bubrega.

2. Pijelonefritis
Pijelonefritis je upala bubrega, koja obično dolazi zbog bakterijske infekcije. U 90% slučajeva uzročnik je Ešerihija koli. U većini slučajeva, infekcija počinje unutar bešike, a potom prelazi u uretru i bubrege. (Uretra predstavlja dve cevi koje prenose urin iz svakog bubrega u bešiku).

3. Glomerulonefritis
Ova vrsta akutnog nefritisa proizvodi upalu u glomerulu. Glomeruli su mreže kapilara, nalik na klupko, koji prenose krv i ponašaju se kao jedinice za filtriranje. Oštećeni i upaljeni glomeruli ne mogu pravilno filtrirati krv.

ŠTA UZROKUJE AKUTNI NEFRITIS?
Svaka vrsta akutnog nefritisa ima svoje uzroke.

1. Intersticijalni nefritis
Ova vrsta često proizlazi iz alergijske reakcije na lek ili antibiotik. Alergijska reakcija je trenutni odgovor tela na stranu supstancu.

Vaš je lekar možda prepisao lek da vam pomogne, ali ga telo smatra štetnim sastojkom. To čini telo napadnutim, što dovodi do upale.

Nizak nivo kalijuma u krvi je još jedan uzrok intersticijalnog nefritisa.

Kalium je mineral koji pomaže u regulisanju mnogih funkcija u telu, uključujući srce i metabolizam. Uzimanje lekova duže vreme može oštetiti tkivo bubrega i dovesti do intersticijalnog nefritisa.

2. Pijelonefritis
Većina slučajeva pijelonefritisa proizlazi iz bakterijskih infekcija Escherichia coli (E. coli). Ova vrsta bakterije prvenstveno se nalazi u debelom crevu i izlučuje se kroz vašu stolicu.

Bakterije mogu putovati od uretre do bešike i bubrega, što dovodi do pijelonefritisa.

Iako je bakterijska infekcija vodeći uzrok pijelonefritisa, drugi mogući uzroci uključuju: urinarni pregled kod kojeg se koristi cistoskop; operacije mokraćne bešike, bubrega ili uretre; formiranje bubrežnih kamenaca.

3. Glomerulonefritis
Glavni uzrok ove vrste infekcije bubrega je nepoznat. Međutim, neki uslovi mogu podstaknuti infekciju, uključujući: problem u imunološkom sistemu, istorija raka, Apsces koji se razbija i putuje do vaših bubrega kroz krv.

FAKTORI RIZIKA ZA AKUTNI NEFRITIS – UPALU BUBREGA
Ko je u opasnosti za akutni nefritis?

Neki ljudi imaju veći rizik za akutni nefritis – upalu bubrega.

Faktori rizika za akutni nefritis -upalu bubrega uključuju:

Porodična istorija bolesti bubrega (nasledne bolesti) i infekcije
Bolest imunološkog sistema, sistemske bolesti kao što je lupus
Uzimanje previše antibiotika ili lekova protiv bola
Nedavna operacija urinarnog trakta
Godine starosti – 55 ili više godina

SIMPTOMI UPALE BUBREGA
Vaši simptomi će varirati zavisno o vrsti akutnog nefritisa koji imate.

Najčešći simptomi svih tri tipa akutnog nefritisa – upale bubrega su:

Bol u karlici
Bol ili peckanje tokom uriniranja
Česta potreba za uriniranjem
Mutan urin
Krv ili gnoj u urinu
Bol u području bubrega ili abdomena
Oticanje tela, obično u licu, nogama i rukama
Povraćanje
Groznica
Visok krvni pritisak

POSTAVLJANJE DIJAGNOZE AKUTNOG NEFRITISA – UPALE BUBREGA
Lekar će obaviti fizički pregled i uzeti istoriju bolesti kako bi utvrdio može li kod vas biti povećan rizik za akutni nefritis.

Labaratorijski testovi takođe mogu potvrditi ili isključiti prisutnost infekcije. Ovi testovi uključuju analizu urina, poput testova za prisustvo krvi, bakterija i belih krvnih zrnaca.

Njihova značajna prisutnost može ukazivati na infekciju.

Lekar može takođe zatražiti i analize krvi.

Dva važna pokazatelja su urea u krvi i kreatinin. To su otpadni proizvodi koji cirkulišu u krvi, i za njihovo filtriranje odgovorni su bubrezi.

Ako postoji porast normalne vrednosti, to može značiti da bubrezi ne rade dobro.

CT (kompjuterizovana tomografija) ili ultrazvuk bubrega, može pokazati blokadu ili upalu bubrega ili urinarnog trakta.

Prema američkoj akademiji porodničnih lekara, biopsija bubrega je jedan od najboljih načina dijagnostifikovanja akutnog nefritisa.

Budući da to uključuje testiranje stvarnog uzorka tkiva iz bubrega, ovaj test se ne sprovodi na svakome.

Ako osoba ne reaguje dobro na lečenje ili lekar mora konačno dijagnostifikovati stanje, obavlja se biopsija bubrega.

LEČENJE AKUTNOG NEFRITISA – UPALE BUBREGA
Lečenje glomerulonefritisa i intersticijalnog nefritisa može zahtevati lečenje osnovnih stanja koja uzrokuju probleme. Na primer, ako lek koji uzimate uzrokuje probleme s bubrezima, vaš lekar može propisati alternativni lek.

Lekar će obično propisati antibiotike za lečenje infekcije bubrega.

Ako je vaša infekcija vrlo ozbiljna, možda ćete trebati primati intravenozne (IV) antibiotike unutar bolnice. Intravenozni antibiotici obično brže deluju od antibiotika u obliku tableta. Infekcije poput pijelonefritisa mogu uzrokovati jaku bol, pa vam vaš lekar može prepisati i lekove za ublažavanje bola.

Ako su bubrezi jako upaljeni, možda će vam morati pripisati kortikosteroide.

Kada vaši bubrezi ne rade, to može uticati na ravnotežu elektrolita u vašem telu. Elektroliti, poput kalijuma, natrijuma i magnezijuma, odgovorni su za stvaranje hemijskih reakcija u telu.

Visok nivo elektrolita
AKO SU VAŠI NIVOI ELEKTROLITA PREVISOKI, VAŠ LEKAR MOŽE PREPISATI INTRAVENOZNE TEĆNOSTI KAKO BI PODSTAKAO VAŠE BUBREGE NA OSLOBAĐANJE DODATNIH ELEKTROLITA. AKO SU ELEKTROLITI NISKI, MOŽDA ĆETE MORATI UZETI DODATKE. TO MOŽE UKLJUČIVATI KALIJUM ILI PILULE FOSFORA. MEĐUTIM, NE BISTE TREBALI UZIMATI NIKAKVE DODATKE BEZ ODOBRENJA I PREPORUKE LEKARA.
Ako je vaša funkcija bubrega značajno oštećena zbog infekcije, možda ćete trebati dijalizu. Ovo je proces u kojem posebna mašina deluje poput veštačkog bubrega. Dijaliza može biti privremena potreba, međutim, ako su vaši bubrezi doživeli previše štete, možda će trajno trebati dijalizu.

Kada imate akutni nefritis, vaše telo treba vremena i energije da ozdravi, stoga će vam verovatno preporučiti mirovanje, što će uticati na vreme vašeg oporavka.

Takođe može vas savetovati da povećate unos tečnosti kako bi sprečili dehidraciju i zadržali filtriranje bubrega, kako bi oslobodili otpadne proizvode. Ako vaše stanje utiče na vašu funkciju bubrega, vaš lekar može preporučiti posebnu ishranu sa niskim vrednostima određenih elektrolita, kao što je kalijum.

Kada imate previše natrijuma u krvi, bubrezi zadržavaju vodu, pa to može povećati krvni pritisak.

Kako bi smanjili natrijum u vašoj ishrani potrebno je da:
Koristite sveže meso i povrće umesto gotovih pakovanja, jer pakovana hrana obično ima visok nivo natrijuma.
Izaberite hranu s oznakom “bez natrijuma” kad god je to moguće.
Koristite začine za pripremanje hrane umesto soli.
Sva tri tipa akutnog nefritisa poboljšaće se odmah s lečenjem. Međutim, ako se vaše stanje ne leči, možete razviti zatajenje bubrega.

Poremećaj bubrega nastaje kada jedan ili oba bubrega prestanu raditi kratko ili trajno.

Ako se to dogodi, trajno ćete trebati dijalizu. Zbog toga je od vitalnog značaja zatražiti hitan tretman za bilo kakve sumnje kod funkcije bubrega.

KAKO USPORITI NAPREDOVANJE HRONIČNE BOLESTI BUBREGA
Otkrivanjem da imate hroničnu bolest bubrega, u ranijim fazama može vam omogućiti da preduzmete akciju kako biste usporili napredovanje bolesti bubrega.

Kontrolisanjem krvnog pritiska i nivoa šećera u krvi kod osoba s dijabetesom i zdrav stil života, zadržaće normalan rad bubrega.

KOJI SU SIMPTOMI HRONIČNE BOLESTI BUBREGA?
Poznavanje simptoma bolesti bubrega pomoći će mnogima da otkriju na vreme bolest i rano počnu sa lečenjem.

Simptomi mogu uključivati:

Promene u mokrenju – stvaranje više ili manje urina nego obično, osećaj pritiska prilikom mokrenja, promena boje mokraće, penastog ili bubrežnog urina, ili uriniranje noću.
Oticanje nogu, gležnjeva, ruku ili lica – tečnost koju bubrezi ne mogu ukloniti može ostati u tkivu.
Umor ili slabost – nakupljanje otpada ili nedostatak crvenih krvnih zrnaca, anemija, može uzrokovati te probleme kad bubrezi počnu propadati.
Pomanjkanje daha – otkaz bubrega ponekad zbunjuje, poređujući sa astmom ili zatajenjem srca jer se tečnost može nakupiti u plućima.
Amonijak ili metalni ukus u ustima – nakupljanje otpada u telu može uzrokovati loš dah, promene u ukusu ili averziju proteinskim namirnicama poput mesa.
Bol u leđima ili boku – bubrezi se nalaze na obe strane kičme, pa se otuda i javlje bol u leđima.
Svrab – nakupljanje otpada u telu može uzrokovati teški svrab, posebno nogu.
Gubitak apetita
Mučnina i povraćanje
Više hipoglikemijskih epizoda, kod osoba sa dijabetesom

Ako smatrate da imate bilo koji od ovih simptoma, porazgovarajte sa svojim lekarom o vašim nedoumicama. To je posobno važno ako imate bliskog člana porodice koji ima bubrežnu bolest ili ako imate dijabetes ili visoki krvni pritisak, koji su glavni uzroci zatajenja bubrega.

Bolest bubrega može se otkriti laboratorijskim testovima ili simptomima. Visok nivo kreatinina i uree u krvi ili visok nivo belančevina u urinu sugerišu na bolest bubrega.

Nakon što sprovedete osnovne pretrage, ako imate znakove bolesti bubrega, trebate zatražiti uput nefrologu, stručnjaku za lečenje bolesti bubrega.

Nefrolog će izvršiti procenu i predložiti lekove ili promene načina života kako bi se usporilo napredovanje bolesti. Napredak u medicini ne služi samo za lečenje bolesti, već i za njihovo dijagnostifikovanje.

Radiološki alati, uključujući rendgenske snimke, ultrazvuk, kompjutorizovanu tomografiju (CT) i magnetsku rezonancu (MRI), mogu biti testovi koje ćete napraviti.

Ako imate dijabetes ili visoki krvni pritisak, vaš lekar može proveriti proteinuriju tokom redovnog pregleda. Proteniurija podrazumeva pojavu proteina, odnosno belančevina u mokraći u većim količinama od normalnih.

Izlučivanje proteina više od 1 do 2 grama kroz 24 sata ukazuje na bubrežno poreklo, a više od 7 do 10 kroz 24 sata na ošećenje bubrežnih glomerula. Proteinurija se leči u sklopu osnovne bolesti, usled koje se ona i pojavila.

Uticaj ishrane na bolesti bubrega
Mnogi medicinski stručnjaci veruju da ishrana igra veliku ulogu u usporavanju progresije bubrežne bolesti.

Proteinska dijeta može pomoći bubrezima, jer neće morati raditi tako teško.

Budući da su zdravi bubrezi odgovorni za uklanjanje kalijuma i fosfora, a funkcija bolesnih bubrega to usporava, ti minerali mogu biti smanjeni u ishrani.

Fosfor je mineral koji se pretežno nalazi u mlečnim proizvodima i mesu. Vaše telo ga koristi za formiranje jakih kostiju i zuba.

No, počevši od ranijih stadijuma hronične bolesti bubrega, bubrezi počinju gubiti sposobnost uklanjanja dodatnog fosfora iz vašeg tela.

Budući da previše fosfora može naštetiti vašim kostima, ima smisla jesti manje fosfora.

Pravi nivo kalijuma u telu pomaže svim vašim mišićima da rade glatko, uključujući vaše srce.

Dakle, da ostanete zdravi koliko možete, trebate zadržati pravi nivo kalijuma u krvi (ne previše, a ne premalo).

Čuvanje kalijuma na pravom nivou celo vreme je jedan od poslova koje zdravi bubrezi rade za vaše telo. Kada bubrezi to ne uspevaju, oni počnu gubiti tu sposobnost.

Nivo kalijuma treba redovno proveravati analizom krvi.

Mnoge namirnice imaju kalijum, ali neke poput avokada, sušenog voća (uključujući suvo grožđe, kajsije i šljive), krompir, narandže, banane i zamene soli imaju visok nivo kalijuma.

U svim slučajevima, ključno je izbegavati neuhranjenost.

Analiza krvi za albumin, oblik belančevina, dobar je način da saznate da dobijate dovoljno kvalitetne hrane. Nivoalbumina trebala bi biti 4,0 g / dL ili više.

Ako primetite gubitak težine, gubitak apetita ili druge znakove loše ishrane, obratite se svom lekaru.

Loši apetit je čest simptom napredne bolesti bubrega. Čak i ako niste gladni, važno je jesti i zadržati dobru ishranu.

Šta je „akutno“ zatajenje bubrega?
“Akutno” znači iznenadno. Tako akutno zatajenje bubrega znači da su bubrezi iznenada prestali da rade, često zbog toksina (alergije ili lekova) ili teškog gubitka krvi ili traume.

Dijaliza se koristi za čišćenje krvi i opuštanje bubrega. Ako se uzrok leči, bubrezi će možda moći oporaviti neku ili sve njihove funkcije.

Šta je kamen u bubregu?
Kamen u bubregu nastaje kada materije u obliku urina stvaraju kristale. Kamen u bubregu može biti veliki ili mali.

Dok veliki mogu oštetiti bubrege, mali se mogu izbaciti pomoću urina.

Budući da kristali imaju oštre ivice, prolazak čak i sitnog kamena može biti veoma bolan.

Lečenje zavisi o tome od čega su kamenci izrađeni.

KORACI KOJI MOGU POMOĆI U ODRŽAVANJU ZDRAVLJA BUBREGA:
1. Hidratacija
Hidratacija tela je najvažnija stvar koju možete učiniti kako bi sprečili stvaranje kamena u bubregu i zadržali bubrege snažnim.

Voda razređuje urin i sprečava stvaranje kamena i minerala i soli.

2. Probiotici
Nedavna klinička ispitivanja koja su uključivala pacijente s hroničnom bubrežnom bolešću otkrila su da je skup ispitanika koji uzima probiotike poboljšala rezultate testiranja bubrega, kao i ukupan kvalitet života.

3. Jesti manje mesa
Kamen u bubregu najčešćese javlje kod populacije koje konzumiraju mnogo mesa.

4. Izbegavajte fosfor
Pogledajte vaš unos fosfora. Mineral se nalazi u većini hrane, ali gazirana bezalkoholna pića i pripremljena, prerađena hrana imaju posebno visok nivo fosfora.

Kada bubrezi ne rade dobro, fosfor se nakuplja u telu, uzrokujući potencijalno ozbiljna stanja, kao što su srčani poremećaji, kao i kalcifikacija (otvrdnjavanje) tkiva.

Izbegavajte bilo kakvu brzu hranu.

5. Prestanak pušenja
Pušenje smeta vašim bubrezima, pa stoga prestanite pušiti.

6. Pijte sokove
Jedan od najboljih načina za podršku dobrog zdravlja bubrega je svakodnevno pijenje sokova .

7. Jesti hranu koja prija vašim bubrezima
Ona uključuje lubenicu, bobice (brusnice, borovnice i jagode), paprike, jabuke, češnjak, luk, kupus, karfiol i maslinovo ulje.

8. Održavajte umerenu telesnu težinu
Gojaznost je povezana s povećanom verovatnoćom razvoja raka bubrega.

9. Smanjite lekove poput aspirina, ibuprofena
Ovi lekovi su vrlo teški za bubrege. Još gore, istraživači su otkrili da ti lekovi povećavaju rizik od razvoja raka bubrega.

10. Priuštite sebi detox kupku
Uklanjanje otpada i toksina poboljšava vaše celokupno zdravlje.

Gore navedene promene koristiće vašim bubrezima, kao i vašem celokupnom zdravlju. Ali, osim toga, postoje tri značajne pretnje koje zaista zahtevaju akciju s vaše strane.

Ako patite od visokog krvnog pritiska, pred-dijabetesa ili dijabetesa, vaši bubrezi takođe mogu patiti.

Ti se uslovti mogu poboljšati prirodnim lekovima i promenama načina života, ali zahtevaće određenu predanost s vaše strane.

Briga o bubrezima je vredan cilj, stoga napravite potrebne promene kako bi zaštitili ove vitalne organe.

PRIRODNI LEKOVI KOJI POMAŽU KOD NAFRITISA – UPALE BUBREGA:

1. Voćni sok
Voćni sok ne samo da vrši hidrataciju vašeg tela, nego takođe pruža telu obilje hranjivih materija, vitamina i minerala.

Štaviše, bolesnici s zatajenjem bubrega, kamenom u bubregu i bolesti bubrega trebali bi svakodnevno piti voćne sokove, jer ti sokovi mogu pomoći da se uklone toksini iz organizma.

Postoji niz voćnih sokova koje možete konzumirati poput narandže, limuna, grožđa, brusnice, jabuka, itd.

Ako imate upalu bubrega, trebali bi piti i sok od šargarepe. Sok treba biti svež, a možete da u njega dodate i sok od limuna i med.

Dobro je popiti jednu čašu soka dnevno, naročito u jutarnjim satima, na prazan stomak, kako bi imao što bolje dejstvo.

2. Čaj od kamilice
Čaj od kamilice često je konzumiran zbog svojih lekovitih svojstava. Čaj od kamilice sadrži antibakterijska svojstva i antioksidativne efekte koji mogu pomoći u jačanju imuniteta.

Snažan sistem imuniteta igra važnu ulogu u zaštiti vašeg tela od bolesti poput infekcije, groznice i bolesti bubrega.

Štaviše, čaj od kamilice smatra se vrstom kućnih lekova za zatajenje bubrega, koji pomaže da bubrezi isperu toksine i otpad iz tela.

Dijabetes može dovesti do zatajenja bubrega. Mnoge su studije pokazale da je čaj od kamilice delotvoran u regulisanju nivoa glukoze u krvi u vašem telu.

3. Koren sleza
Koren sleza povećava protok urina zbog svojih diuretskih svojstava. Može pomoći telu da ispere minerale i toksine iz bubrega, kao i iz bešike.

Studije su otkrile da je koren sleza veliki izvor antioksidansa koji mogu pomoći da zaštitite svoje ćelije i telo od oštećenja slobodnih radikala, podstičući zdravlje bubrega.

4. Aloe Vera
Aloe Vera sok je napunjen hranjivim materijama i ima ne samo antiseptička nego i protivupalno svojstva, stoga je sjajna ideja da pijete sok od Aloe Vere zajedno s medicinskim tretmanima za bolesne bubrege.

Može učvrstiti proces ozdravljenja i dati vam značajno olakšanje za neugodne simptome.

5. Vitamin C
Vitamin C igra važnu ulogu u borbi protiv zatajenja bubrega i infekcija bubrega. To je zato što vitamin C povećava kiselost u bubregu, i onemogućava rast bakterija. Štetne bakterije ne mogu živeti u kiseloj okolini.

Vitamin C takođe podstiče funkciju imunološkog sistema koji je koristan u borbi protiv zdravstvenih problema i učvršćavanja procesa ozdravljenja.

Stoga, kako bi poboljšali simptome zatajenja bubrega i lečili ih, svakodnevno trebate povećati unos vitamina C.

Međutim, najbrži način za povećanje unosa vitamina C je uzimanje dodataka ili tableta. To zahteva recept i nadzor lekara.

Bolest bubrega može uzrokovati umor, pospanost, zbunjenost, upornu mučninu i bol.

Ako je bol uzrokovana zatajenjem bubrega nepodnošljiva, trebali bi konzumirati sok od limuna svakodnevno. Pijenje soka od limuna može ukloniti toksine i otpad iz kože.

RECEPT: Iscedite sok od limuna, dodajte ovaj sok u čašu tople vode, dobro promešajte i pijte ga ujutro na prazan stomak. Ako želite postići zadovoljavajući rezultat, trebate ga piti svakodnevno.

6. Pijte puno vode
Niko ne može poreći važnu ulogu vode u našem zdravlju. Osobe koje imaju zatajenje bubrega i bolesti bubrega trebaju unositi više vode dnevno.

Voda štiti bubreg od pogoršanja uzrokovanog nakupljanjem višaka otpada i otpadnih proizvoda u bubrezima.

Voda čisti i čini bubrege zdravim ispirući toksine i otpad.

Stoga, čak i ako niste žedni ili zahvaćeni nikakvim infekcijama, još uvek morate piti najmanje 8 do 10 čaša vode tokom dana.

7. Natrijum bikarbonat ili soda bikarbona
Natrijum bikarbonat u obliku je finog praha. Ima slan ukus i alkalna svojstva, i koristan je u našem životu zbog raznih namena, od čišćenja, kuvanja, dezodoransa, pasta za zube i šampona, do medicinske upotrebe.

Medicinska upotreba uključuje podizanje nivoa pH, lečenje alergijskih reakcija uzrokovanih otrovom, davanje značajnog olakšanja kod bolesnika sa bolestima bubrega.

Mnogi ljudi koji primaju tretman s natrijum bikarbonatom mogu osetiti brz napredak i kod otkazivanja bubrega.

Soda bikarbona je jedan od delotvornih domaćih lekova kod otkazivanja bubrega i poboljšanja kvaliteta života.

Ako želite postići zadovoljavajući rezultat, svakodnevno bi trebali piti rastvor sode bikarbone u čaši vode.

8. Špargla
Špargla raste u mnogim zemljama Azije i Europe. Ovo zeleno povrće vekovima se smatra prirodnim lekom kod otkazivanja bubrega, lečenju bubrežnih bolesti i kod oštećenja urinanog sistema.

Ovo povrće je veliki izvor prirodnih jedinjenja kao što su saponini i glikozidi. Štaviše, poseduje značajne antireumatske, diuretske i efekte čišćenja krvi.

Redovna konzumacija špargle, veruje se, podstiče proizvodnju urina, poboljšava ćelijsko delovanje bubrega, smiruje sistem mokraćne bešike i otapa soli i kiseline koje stvaraju kamen u bubregu.

Međutim, nije sve povezano s šparglama dobro za pacijente s bolesnim bubrezima.

Važno je napomenuti da špargla ima visoki sadržaj fosfora i kalijuma, pa može stvoriti problem.

Lekari uvek savetuju da smanjite količinu dnevnog unosa fosfora, kalijuma, natrijuma i belančevina kada patite od otkazivanja bubrega i bolesti bubrega.

Stoga je važno da uradite testove krvi i pitate svog lekara jesu li nivoi fosfora i kalijuma normalni.

Ako su u normali, možete jesti šparglu bez ograničenja. Ako ne, ograničite potrošnju.

9. Lubenica
Lubenica se smatra jednim od mogućih prirodnih lekova kod otkazivanja bubrega i bolesti bubrega iz sledećih razloga. Prvo, lubenica je slaba sa fosforom i kalijumom.

Lekari uvek savetuju pacijente s bubrežnim problemima da ograniče unos fosfora i kalijuma, budući da su fosfor i kalijum, dva minerala koja dovode do disfunkcije bubrega.

Drugo, lubenica se sastoji od 92 odsto vode koja pomaže bubrežnom i mokraćnom sistemu da iscrpi akumulirane otrovne i otpadne proizvode.

Zapravo, redovno konzumiranje lubenica može rastvoriti i kamence u bubregu.

Međutim, važno je napomenuti da je lubenica vrlo bogata prirodnim šećerom, pa pacijenti s zatajenjem bubrega i drugim bolestima bubrega uzrokovanim dijabetesom ne smeju jesti previše lubenice.

10. Đumbir
Đumbir je prirodni lek za otklanjanje bolesti bubrega. Mnogi bolesnici pronašli su veliko poboljšanje nakon uzimanja dodataka đumbira.

Đumbir sadrži gingerol, aktivni sastojak koji može pomoći u borbi protiv širenja bakterija u bubrezima.

Da bi poboljšali stanje, svakodnevno bi trebali piti čaj od đumbira.

Iako je moguće koristiti biljne dodatke poput đumbira za lečenje hroničnog zatajenja bubrega, dodaci đumbira mogu imati kontaminante i sadržati veliki izvor kalijuma koji bi trebao biti ograničen kod bolesnika s zatajenjem bubrega i bubrežnih bolesti.

Daljnja istraživanja potrebna su da bi se utvrdilo jesu li dodaci đumbira korisni u lečenju zatajenja bubrega, a da ne uzrokuju ozbiljne neželjene nuspojave i rizike.

11. Trešnje
Trešnje mogu poboljšati funkciju bubrega. Preporučljivo je za pacijente s bolesnim bubrezima da uključe trešnje u redovnu ishranu.

Ovo voće sadrži veliki izvor hranjivih materija kao što su vitamin C, vitamin K, vitamin B6, folat, citrat i magnezijum.

Sadržaj citrata u trešnjama delotvoran je u smanjenju mokraćne kiseline u krvi i time smanjuje rizik od razvoja artritisa i gihta.

Trešnje su veoma korisne za zdravlje.

Redovna potrošnja može podstaknuti imunološki sistem i ojačati proces ozdravljenja.

12. Cimet
Cimet je jedan od prirodnih lekova za zatajenje bubrega i bolesti bubrega zbog svoje sposobnosti regulisanja nivoa glukoze u telu.

Dodavanje cimeta u redovnoj ishrani može pomoći u upravljanju glukozom, štiteći vaše zdravlje od poremećaja šećera u krvi.

Višak glukoze može povećati rizik od razvoja dijabetesa i zatajenja bubrega.

Cimet možete staviti u čaj ili kafu.

Nisu pronađeni nikakvi izveštaji o povećanim rizicima oksalata ili bilo kakvim ozbiljnim neželjenim nuspojavama.

13. Maslinovo ulje
Maslinovo ulje je veliki izvor hranjivih materija i nezasićenih masti. Nedavna studija otkrila je da uključivanje maslinovog ulja u dnevnu ishranu može dati značajan napredak kod otkazivanja i drugih bolesti bubrega.

Maslinovo ulje sadrži aktivne sastojke koji su korisni u poboljšanju života pacijenata s hroničnim zatajenjem bubrega i pojačavaju zdravlje bubrega.

Ekstra devičansko maslinovo dodajte salatama, nemojte ga kuvati ili pržiti jer hranjive materije ovog ulja nestaju na toploti.

14. Luk
Kao i češnjak (beli luk), luk je takođe jedan od izvrsnih prirodnih lekova za bolesti bubrega. Ne samo češnjak (beli luk) nego i luk imaju kvercetin. Kvercetin, snažan flavonoid, sadrži antioksidativna svojstva i sposobnosti za ublažavanje nadražaja i crvenila.

Štaviše, istraživanje je pokazalo da je kvercetin efikasan u zaštiti bubrega od štete uzrokovanih pušenjem.

Čak i ako ste nepušači, redovno konzumirajte luk. Kvercetin podstiče metabolizam masti i održava zdravlje bubrega.

Ako tražite hranu koja može poboljšati zdravlje bubrega i lečiti simptome zatajenja bubrega, ne biste trebali zanemariti luk.

15. Uva
Uva se koristila kao tradicionalna biljka Indijanaca za infekcije mokraćne bešike i bubrega. Štaviše, takođe pomaže u lečenju otkazivanja bubrega zbog svojih diuretskih svojstava.

Pre korišćenja ove biljke kao prirodnog lek za otkazivanje bubrega, pažljivo se posavetujte s lekarom.

Važno je napomenuti da se ovaj biljni čaj – uvin čaj, ne preporučuje za trudnice i dojilje.

16. Azijski ginseng
Ginseng je veoma koristan u lečenju različitih bolesti i jačanju fizičkog zdravlja pacijenata. Ginseng smanjuje visinu glukoze u krvi, reguliše lipide i jača imunitet bolesnika.

Uzimanje ginsenga je preporučljivo za pacijente koji pate od otkazivanja bubrega zbog toga što ginseng može olakšati mnoge simptome ovog stanja kao što su visoki krvni pritisak, anemija i umor.

Bolesnici s otkazivanjem bubrega mogu doživeti simptome hiperholesteremije i proteinurije, što dvostruko povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti i pretnja je po život pacijenta.

Ginseng igra važnu ulogu u smanjenju nivoa holesterola u krvi. Stoga, ginseng može lečiti i sprečiti otkazivanje bubrega.

Ginseng čaj je dobar za imunitet i može ojačati imunološku funkciju tela.

Dostupan je u kapsulama, tinkturi i čaju.

Iako azijski ginseng ne pokazuje nikakve neželjene nuspojave, pažljivo se posavetujte s lekarom pre uzimanja.

17. Maslačak jedan od najefikasijih prirodnih lekova za zatajenje bubrega
Maslačak raste širom Europe, Severne Amerike i Azije. Svi delovi maslačka poput korena, lišća i cveta su jestivi dok su neki delovi lekoviti. Maslačak se smatra jednim od najefikasnijih prirodnih lekova za zatajenje bubrega.

Sadrži minerale, proteine, poseduje diuretska svojstva i vitamine.

Stoga može pomoći u lečenju zatajenja bubrega i učvršćenju zdravlja bubrega.

Štaviše, ova biljka je takođe korisna za povećanje izlučivanja i proizvodnje urina.

B vitamini, vitamini A, C i D prisutni su u lišću maslačka. Maslačak sadrži minerale poput kalijuma, gvožđa i cinka.

Ne samo listovi maslačka nego i korenje maslačka može efikasno i prirodno lečiti zatajenje bubrega.

Korenje maslačke smanjiće učestalost infekcija urinarnog sistema zbog antibakterijskih svojstava.

Maslačak ima i antiupalna svojstva koja pomažu u rastvaranju bubrežnih kamenaca.

18. Zeleni čaj
Do sada su napravljene hiljade studija o tome kako je pijenje zelenog čaja korisno za zdravlje i lepotu.

Za najbolje rezultate, redovno koristite zeleni čaj koji pomaže u održavanju zdravlja, jer ima diuretsko, adstrigentno i protivupalno svojstvo.

Zeleni čaj se preporučuje bolesnicima s lošom funkcijom bubrega.

Ako možete pijte dve ili tri šolje zelenog čaja.

19. Brusnice
Brusnice su poreklom iz Severne Amerike. Ovo voće se ne koristi samo kao hrana, već i kao lek. Mnoge studije o lekovitim svojstvima brusnice otkrile su efekte brusnice na urinarni sistem.

Osim toga, takođe je efikasno sredstvo u borbi protiv infekcije donjeg urinarnog trakta posedovanjem svojih antibakterijskih svojstava, visokog nivoa vitamina C i sadržajem prisutnosti snažnog antioksidans, antocijanina.

Sok od brusnice je takođe dobar za smanjivanje edema u zglobovima i nogama jer podstiče ispiranje bubrega i učestalo mokrenje.

Brusnice ili njen sok ne može izlečiti zatajenja bubrega ili bolest bubrega, ali redovna konzumacija može sprečiti infekcije urinarnog sistema i poboljšati funkciju bubrega.

Za pozitivne rezultate, možete mešati čist sok od brusnice (jedna šolja) s tri šolje vode i piti dnevno u nekoliko doza.

Kao zdrave i hranjive, brusnice treba redovno konzumirati.

Međutim, to nije sve. Sok od brusnica razređuje krv, pa ga konzumirajte s oprezom. Trebalo bi izbegavati da pijete sok 15 dana pre operacije.

Učinak brusnice kao razređivača krvi je takođe zbog salicilne kiseline prisutne u ovom voću.

Većina soka od brusnice koje kupujete u supermarketu sadrže mnogo šećera, pa se pobrinite da pijenjem ne konzumirate previše šećera, kako bi sprečili gojenje.

20. Peršun za lečenje bolesti bubrega
Ne samo da vaša koža, već i vaše telo i unutarašnji organi trebaju čišćenje. Peršun je biljka za lečenje bolesti bubrega. Za najbolje rezultate, peršun se može koristiti u salatama, hrani i čaju. Nema ograničenja za konzumaciju peršuna.

Sok od peršuna je efikasan u čišćenju bubrega i oslobađanja od toksina i otpadnih proizvoda iz tela.

21. Kukuruzna svila za lečenje zatajenja bubrega
Kukuruzna svila je vekovima korišćena za lečenje zatajenja bubrega. Za dobre efekte, možete popiti čaj od kukuruzne svile dva puta dnevno, jer povećava protok mokraće i uklanja toksine i otpad iz bubrega.

Daje rezultat kod zatajenja bubrega koje nastaje kao rezultat visokog krvnog pritiska.

Nekontrolisan visok krvni pritisak šteti bubrezima, pa pijenje čaja od kukuruzne svile može pomoći da se smanji visok krvni pritisak.

22. Rotkvica
Rotkvica je bogata mineralima, vitaminima, fitonutrijenatima i antioksidansima koji igraju važnu ulogu u održavanju zdravlja.

Sok od rotkve je izvor vitamina C, B6, A, kalcijuma, bakra, cinka, folat kiseline i mangana, olakšava i najgore tegobe i skraćuje vreme trajanja infekcije.

Posebno je korisna za ublažavanje protoka mokraće i sprečava infekcije urinarnog trakta.

Zbog svog snažnog delovanja na rad ovih organa, ne preporučuje se osobama obolelim od bubrežnih bolesti.

23. Jabukovo sirće
Jabukovo sirće takođe se smatra jednim od najboljih prirodnik lekova kod otkazivanja bubrega zbog svojih antibakterijskih svojstava. Jabukovo sirće igra važnu ulogu u održavanju bubrega zdravim i štiti od infekcija i oštećenja.

Posebno, ono takođe pomaže u brzom oporavku, kao i u rešavanju infekcije bešike.

Ovo sirće sadrži pH vrijednost 3,0, a množenje i rast bakterija na tom nivou pH je nemoguće.

Za optimalne rezultate, morate uzeti jabukovo sirće (2 kašike) i mešati s jednom čašom vode.

Preporučljivo je dva puta dnevno piti ovo piće.

24. Češnjak ili beli luk kao prirodni lek za lečenje infekcije bubrega
Češnjak ili beli luk se efikasno koristi kao prirodni lek u borbi protiv mnogih zdravstvenih tegoba, jer sadrži veliki izvor allicina, koji ima protivupalni, antibakterijski i antifungalni agens.

Redovna konzumacija belog luka može poboljšati imunološki sistem i sprečiti bolesti srca, kao i raka zbog svojih antioksidativnih svojstava.

Češnjak, ili beli luk je efikasan u uklanjanju slobodnih radikala i snažan je prirodni lek za lečenje infekcije bubrega.

Beli luk ima i diuretička svojstva, izbacijuje natrijum, so i vodu iz tela.

Visoki krvni pritisak može dovesti do bolesti bubrega i zatajenja bubrega, a beli luk ima mogućnost kontrole krvnog pritiska.

Da bi ga koristili za lečenje bubrega, trebate jesti tri do četiri sveža čena dnevno, u roku od nekoliko dana.

25. Kurkuma ubrzava proces oporavka i rešava infekcije bubrega
Kurkuma, ukusan začin koji se najviše koristi u indijskoj kuhinji, smatra se kao potencijalni biljni lek za lečenje raznih poremećaja i bolesti. Kurkuma je jedan od snažnih prirodnih lekova za zatajenja bubrega.

Ona može ubrzati proces oporavka i rešiti infekcije bubrega. Njen aktivni sastojak kurkumin, deluje kao snažan anti-bakterijski agens.

Kurkuma bi trebala biti uključena u redovnu ishranu. Nema nuspojava kod konzumiranja kurkume u svojoj redovnoj ishrani.

Međutim, oprez prilikom uzimanja dodataka kurkume.

Trudnice ne bi trebale uzimati dodatke kurkume.

26. Banane pomažu kod upale bubrega
Banane sadrže vrlo malo soli pa mogu pomoći u lečenju upale bubrega. Banana je jednostavan i efikasan prirodni lek za lupus nefritis.

Zdrava ishrana igra važnu ulogu u lečenju zatajenja i bolesti bubrega.

Važno je izbegavati prženu hranu koja može pogoršati stanje bubrega.

VEŽBA se preporučuje kao jedan od efikasnih kućnih lekova za zatajenje bubrega i bolesti bolesti.

Niko ne može poreći da je vežba dobra za zdravlje i telo.

Ljudi koji redovno vežbaju imaju manju verovatnoću da će patiti od zdravstvenih problema i bolesti.

Vežba je takođe korisna za bubrege, jer efikasno uklanja otrovne i otpadne proizvoda iz vašeg tela i time poboljšava metaboličku funkciju.

Yoga, aerobna fizička aktivnost, i vežbe otpora preporučuju se za bolesnike s zatajenjem bubrega, kamenom u bubregu i kod drugih bolesti bubrega.

Izvor

Kronični prostatitis – uzroci, simptomi i liječenje

2018-07-09T03:19:00.002-07:00

Prostatitis je upala prostate koju čini žlijezda veličine oraha te je smještena neposredno ispod mjehura. Upala prostate može pogoditi muškarce svih dobi, a najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi. Obično se javlja nakon infekcije urinarnog trakta.

Vodeći simptomi su bolno i teško mokrenje, a ova se upala može pojaviti odjednom ili postepeno. Tri su vrste prostatitisa:

kronični
akutni
bakterijski

Najtvrdokorniji prostatitis je kronični prostatitis koji može potrajati mjesecima, a može se i neprestano ponovo pojavljivati.

Uzrok kroničnog prostatitisa
Razne bakterije su najčešći uzroci prostatitisa, a te bakterije dolaze iz probavnog trakta te se u većini slučajeva radi o bakteriji E.coli. Kronični prostatitis je često udružen i s upalom sluznice mokraćnog mjehura. Upala može biti i posljedica infekcije, najčešće spolno prenosive ili se može pojaviti nakon vježbanja s punim mjehurom.

Osim bakterija, prostatitis mogu uzrokovati ozljeda prostate ili ozljeda okolnih područja prostate, poremećaji imunološkog sustava i poremećaji živčanog sustava.

Upala prostate nije toliko česta. U godini dana, liječniku se obrati 1 od 2000 muškaraca zbog simptoma prostatitisa. Kroničnom prostatitisu skloniji su muškarci zrelije dobi koji već pate od povećane prostate.

Nakon što se jednom preboli napadaj bolesti, ona se često vraća. Ako se ne liječi ili terapija antibiotikom nije uspješna, prostata se može zagnojiti, prsnuti i gnoj se može proširiti u mokraćnu cijev. Radi se o iznimno bolnom procesu koji može dovesti do stvaranja fistule, odnosno kanala kroz koji će stalno dolaziti do curenja gnoja u mokraćnu cijev. Posljedica toga je teška infekcija u nekom drugom dijelu urinarnog trakta.

Simptomi upale prostate
Ovisno o tome što je uzrokovalo prostatitis, simptomi mogu biti:

poteškoće pri mokrenju
bolovi u trbuhu (između skrotuma i rektuma)
bolovi u preponama
bolovi u donjem dijelu leđa
bolne ejakulacije
peckanje i bol pri mokrenju
učestalo mokrenje
bolovi i nelagoda u testisima ili penisu
nalik gripi

Liječnika je potrebno posjetiti ako osoba osjeti bolne ejakulacije, bol u zdjelici ili teško i bolno mokri. Ako se ova upala ne liječi može uzrokovati druge zdravstvene probleme kao i pogoršanje infekcije.

Liječenje prostatitisa
Sumnjate li na prostatitis, liječnik će nakon razgovora opipati prostatu i to prstom u gumenoj rukavici kroz rektum. Tada će utvrditi je li ona bolna ili otečena. Osim toga bit će potrebno i dati urin na analizu kako bi se utvrdilo postoje li u njoj mikrobi, odnosno mogući uzročnici upale.

Razni su načini liječenja prostatitisa, a sve ovisi o obliku i uzroku upale. Liječenje uključuje lijekove i antibiotike ako je riječ o bakterijskoj infekciji.

Liječenje podrazumijeva unošenje dovoljno tekućine, strogo mirovanje i suzbijanje temperature. Liječnik određuje trajanje liječenja kako ne bi došlo do kroničnog prostatitisa, a ako je riječ o kroničnom prostatitisu liječenje nije jednostavno i predstavlja probleme antibioticima koji teško prodiru u kronično upaljeno tkivo.

Pregled mokraće ponekad ne može u potpunosti pomoći jer ne pokazuje infekciju prostate, a zbog bakterija koje se skrivaju u prostati je potrebno poduzeti laboratorijske analize i specifične dijagnostičke metode.

Kod kroničnog prostatitisa izbor antibiotika ovisi o njegovoj sposobnosti prodiranja u tkivo prostate kao i o uzročniku, a liječenje ponekad traje i tri mjeseca do potpunog izlječenja.

Osim lijekova preporučuje se i paziti na pravilnu prehranu i na higijenu. Valja izbjegavati aktivnosti koje pogoršavaju simptome, određene namirnice i pića.

Ako ne dolazi do poboljšanja uzimanjem antibiotika i u prostati i dalje dolazi do nakupljanja gnoja, bit će potreban i operativni zahvat kojim će se odstraniti gnoj. Time dolazi do potpunog izlječenja infekcije.

Prirodno liječenje upale prostate
Da biste upalu prostate uspješno izliječili pomoći može i prirodno liječenje. Preporučuje se jesti namirnice bogate vitaminima E i C, cinkom flavonoidima i beta karotenom. Jedine rajčicu, cvjetaču, kelj, soju, lanene sjemenke, nar i prokulice te svaki dan popijte nekoliko šalica zelenog čaja.

Namirnice bogate omega 3-masnim kiselinama ojačat će imunitet te pomoći da se organizam što prije izbori protiv infekcije. Stoga u prehranu uključite plavu ribu. Osim najmanje tri porcije plave ribe tjedno, preporučuje se i grah te sjemenke bundeve ili bučino ulje koje čuva zdravlje prostate. Pijte puno tekućine, a pritom izbjegavajte kavu i alkohol.

U svoju svakodnevicu uključite i tjelesnu aktivnost koja će pomoći potaknuti cirkulaciju u zdjelici. Osim vježbanja, za zdravlje prostate važna je i redovita ejakulacija.

U proljetnim i ljetnim mjesecima izlažite svakoga dana po pola sata suncu jer upravo ovako možete smanjiti rizik od pojave raka prostate.

Izvor

Bubrežne bolesti – savjeti za prehranu

2018-07-09T03:15:00.000-07:00

Cilj dijetalne terapije bubrežnih bolesnika jest poboljšanje poremećaja u organizmu putem olakašavanja funkcije oboljelog bubrega smanjivanjem dušičnih metabolita i elektrolita koji se moraju izlučiti te nadoknadom nutrijenata koji se gube zbog poremećenog rada bubrega.

O dijetalnoj prehrani ovisi tijek bolesti. Ovdje ćemo samo ukratko navesti dijetnu prehranu kod akutne i kronične upale bubrega, kao i u slučaju bolesti organa za izlučivanje. Način dijetne prehrane određuje liječnik.

Kod akutne upale bubreg u početku bolesti otežano izlučuje vodu. Naročito škodi sol i hrana puna proteina. Znači, u početku bolesti hrana treba da bude strogo besolna, kao kod vodene bolesti, jer i kod te bolesti bolesnici često puta oteknu u licu i u tijelu.

Moderno liječenje upale bubrega preporučuje u početku strogi post i minimum tekućine, prvih nekoliko dana: bolesnik dnevno smije primati samo ½ -¾ litre voćnog soka ili soka od kompota, a najbolje je, ako im se daje sok od svježeg voća. Tome dodajemo vitamin C u prirodnom obliku (šipak, limun, naranča) ili u tabletama.

U daljem razvoju bolesti bolesnikovu prehranu postepeno povećavamo prema uputama liječnika. Voćnim sokovima postepeno dodajemo gušće kompote, a zatim kuhana i pirjana sočiva, lagana jela od krumpira, salate, tjestenine i male količine mlijeka. Tek kada liječnik dopusti, ovakvoj izrazitoj posnoj hrani počinjemo dodavati nešto više mlijeka, jaje ili komadić mesa. Količinu tekućine povećavamo prema povoljnom razvoju bolesti, koji se očituje u povećanom izlučivanju urina, slično kao i kod bolesti srca.

Moramo isključiti sve jače začine, a naročito češnjak i luk, papar, papriku i gorušicu, kao i kod ulcusnih bolesti. Luk smijemo upotrijebiti za priređivanje umaka, odnosno u kuhanom ili prženom obliku. Meso, jaja i druge sirovine, koje sadrže puno proteina moraju biti izričito svježe. Dopuštenu količinu hrane, koja sadrži proteine određuje liječnik.

Dijeta kod kronične upale bubrega

Takvu dijetu dajemo uglavnom i nakon preboljele akutne upale, sve dok liječnik ne dopusti primanje obične hrane. Ako se oboljenje bubrega ne izliječi, ono može prijeći u kroničnu bolest, koja se ponekad ipak može izliječiti. Zbog te bolesti bolesnik cijelog života mora primati u većoj ili manjoj mjeri dijetnu hranu.

Strogost dijete odnosi se u prvom redu na količinu soli i na količinu proteina u svakodnevnoj prehrani, dok su ostale namirnice, sa izuzetkom žestokih začina, uglavnom dopuštene.

Prilikom pripremanja svakodnevne hrane pri kroničnim oboljenjima bubrega moramo uzimati u obzir uglavnom sve ono, što smo saznali o prehrani u slučaju akutne upale. Zbog dugotrajnosti takve dijetalne prehrane, koja ponekad traje godinama, moramo donekle ublažiti prije navedene stroge propise.

Postupat ćemo uglavnom prema slijedećim osnovnim uputama: hrana treba da bude potpuno neslana (ako to zahtijeva razvoj bolesti), a inače se pridržavamo uputa liječnika i obično dodajemo male količine 1-2 grama soli dnevno; uzimanje tekućine ograničavamo samo u slučaju, kada se u organizmu pojavi zastoj tekućine i zastoj izlučivanja; proteine kroz namirnice smijemo hrani dodavati samo u obliku vrlo malih količina mesa, jaja i sira, koje dopušta liječnik.

Moramo imati na umu i proteinsku vrijednost mlijeka, koje bolesnik popije tokom dana. Obično dajemo do 50 grama proteina dnevno, a ponekad i znatno manje, ali nikada ispod 25 grama. Bolesniku ćemo prije svega davati mliječne proteine i proteine jaja, kao i mesa mladih životinja.

Hrana uglavnom treba biti biljnog porijekla i mliječna s umjerenim dodavanjem jela od brašna, voća, kompota. Iz hrane potpuno isključiti sva alkoholna pića, što je i potpuno shvatljivo.

Prehrana bolesnika s upalom mjehura ili bubrežnih čašice

U slučaju tih bolesti obično više ne zahtijevamo strogo besolnu dijetu. Vodeće je načelo, da treba uzimati hranu, koja ne sadrži elemente, koji bi poslije izlučivanja kroz bubrege nadraživali oboljelu površinu kanala za izlučivanje, odnosno organa za lučenje.

To ćemo postići pridržavajući se slijedećih pravila:

slabo soljena hrana, najstroža zabrana alkoholnih pića svih vrsta, zabrana crne kave,
hrana može sadržavati puno tekućine, što je obično i poželjno u svrhu ispiranja mokraćnog sustava.

Izvor

Slušajte svoje tijelo: 7 ranih znakova da nešto nije u redu s vašim bubrezima!

2018-06-28T08:56:00.003-07:00

Rana dijagnoza ključna je za zdravlje općenito. U tome nisu iznimka ni vaši bubrezi. Ključno je znati prepoznati prve znakove da nešto nije u redu, stoga pogledajte koji su najčešći simptomi zbog kojih biste trebali posjetiti liječnika.

Posebno je bitno voditi brigu o svojim bubrezima kako starite. Dokazano je da je u starijoj dobi zdravlje bubrega ključno i za zdravlje kostiju jer bubrezi filtriraju toksine koji zbog kojih kosti, kako starimo, slabe. Ali, osim zdravlja kostiju u starijoj životnoj dobi, bubrezi su ključni za kompletno ljudsko zdravlje stoga je briga o njima - nužna! Koji su to simptomi koji nagovještavaju da nešto nije u redu?

1. Otečeni zglobovi, stopala, lice
Nakupljanje tekućine u organizmu jasan je pokazatelj da nešto nije u redu s vašim bubrezima budući da su oni glavni filtratori tekućine koja se nalazi u organizmu. Oticanje nekih dijelova vašega tijela (zglobova, stopala, ruku, lica i sl.) može ukazivati na probleme s bubrezima.

2. Promjene u urinu
Trebali biste primijetiti promjene u svom urinu vezane za učestalost uriniranja, boju i sl. Proizvodnja urina jedna je od glavnih zadaća bubrega, stoga je posve logično da promjene u urinu ukazuju na promjene u bubrezima. Neke od promjena koje možete primijetiti, a koje signaliziraju na moguće probleme, su:

uriniranje je bolno
postoje tragovi krvi u urinu
uriniranje je postalo rijetko
budite se tijekom noć i po nekoliko puta kako biste urinirali
Učestalo mokrite? Saznajte zašto!

3. Mučnina i povraćanje
Posve je razumljivo da osjećate mučninu jer ona ukazuje na to da bubrezi ne izbacuju sve štetne tvari iz organizma kako bi inače trebali. Tada vaše tijelo pronalazi načine da izbaci toksine i to često - povraćanjem.

4. Osjećajte pretjeran umor
Svakom se dogodi dan da je umoran, neraspoložen i sl. unatoč dovoljnoj količini sna. Međutim, umor nekad može biti uzrokovan nedostatkom eritropoetina, hormona koji se luči u bubrezima. Stoga, ukoliko imate manjak ovoga hormona, češće i intenzivnije ćete biti umorni, a i to će biti pokazatelj da nešto s vašim bubrezima nije u redu.

5. Anemija
I anemija je povezana s nedostakom eritropoetina budući da je taj hormon ključan za proizvodnju crvenih krvnih stanica. Stoga, ukoliko ste anemični, utoliko prekontrolirajte i zdravlje svojih bubrega.

6. Svrbljivi osipi
Kada štetne tvari kroz urin ne izbacuju onako kako bi trebale i kada se zadržavaju u organizmu, to može rezultirati promjenama koje će biti vidljive i na površini vaše kože. Stoga, čak i ova pojava za koju često misli kako će proći sama od sebe može biti jedan od prvih znakova za uzbunu kada je u pitanju zdravlje vaših bubrega.

7. Loš okus u ustima
Ako vaši bubrezi ne filtriraju i ne uklanjaju toksine, oni se onda akumiliraju u vašem tijelu. To može uzrokovati okus metala u vašim ustima, kao i loš zadah. Isto tako, može vam se dogoditi da vam dobro poznata hrana više nema siti okus. Sve to utječe i na vaš apetit pa je moguće izgubiti i nekoliko kilograma.

Izvor

Bolest bubrega u osoba sa šećernom bolesti

2018-06-28T08:53:00.000-07:00

Priredili; prof.dr.sc. Petar Kes, dr. Ivana Jurić

Tijek bubrežne bolesti

Dijabetička bubrežna bolest razvija se godinama. Opsežna ispitivanja na životinjama i ljudima pokazala su da je napredovanje različitih kroničnih bolesti bubrega, pa tako i dijebetičke nefropatije većim dijelom posljedica sekundarnih hemodinamskih i metaboličkih poremećaja, a ne aktivnosti osnovne bolesti.
U nekih bolesnika u prvim godinama šećerne bolesti filtracijska sposobnost bubrega je veća nego u zdravih osoba.

Nakon nekoliko godina u dijabetičara može se u mokraći pojaviti manja količina albumina. Radi se o prvom stadiju kronične bubrežne bolesti koji karakterizira mikroalbuminurija. U ovom stadiju očuvana je filtracijska sposobnost bubrega.
Kako bolest napreduje, sve više albumina dospijeva u urin. Ovaj stadij naziva se makroalbuminurijom ili proteinurijom. Kako se povećava količina albumina u urinu, tako se smanjuje bubrežna sposobnost filtriranja. Sa smanjenjem sposobnosti filtriranja sve se više otpadnih tvari metabolizma bjelančevina zadržava u organizmu. S razvojem oštećenja bubrega, bilježi se porast arterijskog tlaka.

Oštećenje bubrežne funkcije rjetko se javlja u prvih 10 godina šećerne bolesti, a obično prođe 15-25 godina do pojave oštećenja bubrežne funkcije. Rizik za razvoj bubrežnog oštećenja manji je u pacijenata koji sa šećernom bolesti žive više od 25 godina bez znakova oštećenja bubrežne funkcije.

Dijagnoza KBB
U osoba sa šećernom bolesti trebalo bi provoditi redoviti probir za bolest bubrega. Dva ključna pokazatelja bubrežne bolesti su pGFR i albumini u urinu.

• pGFR. pGFR je procijenjena glomerularna filtracija. Svaki bubreg sadrži oko milijum malenih filtera koji se sastoje od krvnih žila. Ovi filteri nazivaju se glomerulima. Bubrežnu funkciju moguće je ispitati procjenom količine krvi koju glomeruli filtriraju u jednoj minuti. Izračunavanje pGFR temelji se na određivanju kreatinina u uzorku krvi. Što je veća vrijednost kreatinina u krvi, manja je vrijednosti pGFR.
Bubrežna bolest je prisutna kada je pGFR manja od 60 mililitara u minuti.

Prema preporuci liječnika dijabetologa i nefrologa u osoba sa šećernom bolesti pGFR treba odrediti iz serumskog kreatinina barem jednom godišnje.

• Albumini u urinu. Albumini u urinu određuju se usporedbom količine albumina s količinom kreatinina u pojedinom uzorku urina. Kada se radi o zdravim bubrezima urin će sadržavati velike količine kreatinina, a gotovo ništa albumina. Čak i minimalni porast udjela albumina u odnosu na kreatinin je znak bubrežnog oštećenja.

Bubrežna bolest je prisutna kada se u urinu nalazi više od 30 miligrama albumina na gram kreatinina, s ili bez smanjenja pGFR.

Prema preporukama dijabetologa i nefrologa barem jednom godišnje treba odrediti izlučivanje albumina urinom u svih pacijenata koji boluju od šećerne bolesti tip 2, a u pacijenata koje imaju šećernu bolest tip 1 isto treba napraviti svakih 5 godina zbog procjene bubrežnog oštećenja.

Učinci povišenog arterijskog tlaka
Povišen arterijski tlak ili hipertenzija ključni je čimbenik u razvoju oštećenja bubrega u osoba sa šećernom bolesti. Pozitivna obiteljska anamneza hipertenzije i prisutnost arterijske hipertenzije u bolesnika povećavaju rizik za razvoj bubrežne bolesti. Hipertenzija također ubrzava napredovanje bubrežne bolesti kada je već prisutna.

Arterijski tlak se izražava pomoću dvije brojčane vrijednosti. Prva vrijednost je vrijednost sistoličkog tlaka i predstavlja tlak u arterijama u vrijeme srčane kontrakcije. Druga vrijednost je vrijednost dijastoličkog tlaka i predstavlja tlak između dvije srčane kontrakcije. Uobičajeno je da se hipertenzija definirana kao trajno povišena vrijednost krvnog tlaka veća od 140/90 mmHg.

Prema najnovijim preporukama idealna vrijednost arterijskog tlaka za oboljele od šećerne bolesti je manje ili jednako 130/80 mmHg.

Hipertenzija nije uvijek uzrok bubrežne bolesti, ona može biti i posljedica bubrežnog oštećenja nastalog uslijed šećerne bolesti. S napredovanjem bubrežne bolesti u bubregu dolazi do promjena koje dovode do porasta arterijskog tlaka. Rano otkrivanje i liječenje čak i blage hipertenzije od ključnog je značenja za oboljele od šećerne bolesti.

Sprečavanje i usporavanje bubrežne bolesti
Lijekovi za smanjenje tlaka
Zahvaljujući radu znanstvenika postignut je značajan napredak u razvoju metoda kojima je moguće odložiti pojavu i usporiti napredovanje bubrežne bolesti u osoba sa šećernom bolesti. Lijekovima koji se koriste za smanjenje arterijskog tlaka moguće je značajno usporiti napredovanje bubrežne bolesti. Dokazana je učinkovitost dviju skupina lijekova u usporenju napredovanja bubrežne bolesti. To su inhibitori angiotenzin konvertaze (ACE-i) i blokatori angiotenzinskih receptora (ARB-i). U mnogih bolesnika potrebna je kombinacija dvaju ili više lijekova za postizanje zadovoljavajuće regulacije tlaka. Uz ACE-i i ARB-e mogu biti rabiti i diuretici, kao i lijekovi poput beta blokatora, blokatori kalcijevih kanala i drugi antihipertenzivi.

Primjer učinkovitog ACE-i je lizinopril koji se često primjenjuje u liječenju dijabetičke bubrežne bolesti. Uz djelovanje na smanjenje arterijskog tlaka lizinopril ima i izravno zaštitno djelovanje na bubrežne glomerule. Dokazano je da ACE-i smanjuju proteinuriju i usporavaju oštećenje bubrega i u dijabetičara koji nisu imali hipertenziju.

Primjer učinkovitog ARB-a je losartan, za kojega se pokazalo da djeluje zaštitno na bubrežnu funkciju i smanjuje rizik od srčano-žilnih komplikacija.

Svaki lijek koji pomaže u postizanju ciljne vrijednosti arterijskog tlaka manje ili jednako130/80 mmHg ima pozitivan učinak. Svaki bolesnik čak i s blagom hipertenzijom ili mikroalbuminurijom treba potražiti savjet liječnika o uvođenju antihipertenzivnih lijekova u terapiju.

Dijete siromašne bjelančevinama
Prekomjeran unos bjelančevina može biti štetan za dijabetičare. Prema preporuci dijetetičara dijabetičari s razvijenom bubrežnom bolesti trebaju uzimati dovoljne količine bjelančevina, ali svakako izbjegavati hranu s visokim sadržajem bjelančevina. U osoba sa značajno smanjenom bubrežnom funkcijom dijeta sa smanjenim sadržajem bjelančevina može pomoći u odgađanju pojave bubrežnog zatajenja. Pridržavanje dijete sa smanjenim unosom bjelančevina zahtijeva konzultaciju s dijetetičarem kako bi se osigurala adekvatna prehrana.

Intenzivna regulacija razine šećera u krvi
Antihipertenzivni lijekovi i dijete s niskim sadržajem bjelančevina mogu usporiti razvoj KBB. Treća mjera koja se pokazala obećavajućom za dijabetičare, osobito one s prisutnim ranim stadijem KBB je intenzivna regulacija razine šećera u krvi.

Ljudsko tijelo pretvara hranu u glukozu, jednostavan šećer koji je glavni izvor energije za tjelesne stanice. Za ulazak u stanice glukoza treba pomoć inzulina, hormona koji proizvodi gušterača. Kada organizam ne proizvodi dovoljne količine inzulina, ili izostaje odgovor na inzulin koji je prisutan, tijelo ne može iskoristiti glukozu i ona se nakuplja u krvotoku. Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se na temelju visokih razina glukoze u krvi. Intenzivna regulacija razine glukoze u krvi ima cilj da održi normalnu razinu glukoze u krvi. Režim podrazumijeva često kontroliranje glukoze u krvi, primjenu inzulina tijekom dana ovisno o unosu hrane i tjelesnoj aktivnosti, pridržavanje dijete, odgovarajući stupanj tjelesne aktivnosti i redovnu konzultaciju medicinskog tima. Neki bolesnici koriste inzulinsku pumpu za primjenu inzulina tijekom cijeloga dana.

Brojna istraživanja su ukazala na pozitivne učinke intenzivne regulacije razine glukoze u krvi. U jednom istraživanju zabilježeno je odlaganje nastanka i usporeno napredovanje rane dijabetičke bubrežne bolesti u 50% u ispitanika koji su se pridržavali intenzivnog režima za kontrolu razine glukoze u krvi. Bolesnici koji su se pridržavali intenzivnog režima imali su prosječne razine glukoze 8,3 mmol/l što je za oko 4,4 mmol/l niže od razina zabilježenih u bolesnika koji su liječeni standardnom metodom. Dobra kontrola glikemije smanjuje rizik za razvoj ranog stadija bubrežne bolesti za trećinu. Brojna istraivanja provedena u posljednjih nekoliko desetljeća jasno su pokazale da bilo koji program koji za krajnji rezultat ima smanjenje razine glukoze u krvi ima pozitivan učinak za bolesnike s ranim stadijem KBB.

Dijaliza i transplantacija
Kada se u dijabetičara razvije završni stadij zatajenja bubrega u obzir dolazi liječenje dijalizom ili transplantacija bubrega. Davnih 1970-tih nerijetko dijabetičarima nisu nuđene ove metode liječenja jer se smatralo da će oštećenja uzrokovana samom šećernom bolešću poništiti pozitivne učinke liječenja. Danas, zahvaljujući boljoj kontroli šećerne bolesti i poboljšnom preživljenju, liječnici ne oklijevaju dijabetičarima ponuditi dijalizu i transplantaciju bubrega kao metodu liječenja.

Trenutno je preživljenje bubrega transplantiranih osobama sa šećernom bolesti otprilike jednako preživljenju bubrežnih presadaka osobama koje nemaju tu bolest. Dijaliza je također dobra metoda liječenja za dijabetičare, ali kratkoročno. Dijabetičari s transplantiranim bubregom ili oni koji se liječe dijalizom imaju veću stopu pobola i smrtnosti zbog pridruženih komplikacija šećerne bolesti kao što su oštećenje srca, očiju i živaca.

Dobra skrb čini razliku
Dijabetičari bi trebali:
• Određivati razinu A1C najmanje dva puta godišnje. Test prikazuje prosjek razine glukoze u krvi tijekom prethodna tri mjeseca. Ciljna vrijednost je manja od 7%;

• Surađivati sa svojim liječnikom po pitanju injekcija inzulna, lijekova, planiranja obroka, tjelesne aktivnosti i praćenja razine glukoze u krvi;

• Provjeravati vrijednost arterijskog tlaka nekoliko puta godišnje ili čak mjesečno ako vrijednosti krvnog tlaka nisu dobro regulirane. Ukoliko su vrijednosti tlaka visoke trebaju pratiti upute svoga liječnika za postizanje normalnih vrijednosti. Ciljna vrijednost tlaka je manje ili jednako 130/80 mmHg;

• Konzultirati se sa svojim liječnikom o eventualnoj dobrobiti ACE-i i ARB-a;

• Određivati pGFR najmanje jednom godišnje s ciljem procjene bubrežne funkcije;

• Određivati razinu bjelančevina u urinu najmanje jednom godišnje s ciljem procjene bubrežnog oštećenja; Posavjetovati se sa svojim liječnikom ili dijetetičarem o potrebi smanjenja unosa bjelančevina hranom.

Zapamtite

Šećerna bolest je vodeći uzrok KBB i bubrežnog zatajenja.
Dijabetičari trebaju redovito provoditi probir na bubrežnu bolest. Dva ključna biljega za bubrežnu bolest su pGFR i albuminurija.
Lijekovi koji se primjenjuju za smanjenje tlaka mogu značajno usporiti napredovanje bubrežne bolesti. Dvije skupine lijekova, ACE-i i ARB-i su se pokazali djelotvornima u usporenju napredovanja bubrežne bolesti.
Prekomjeran unos bjelančevina može biti štetan za dijabetičare.
Intenzivna regulacija razine glukoze u krvi ima veliko značenje za dijabetičare, a osobito one s već razvijenim ranim stadijem KBB.

Zaključak
Broj oboljelih od šećerne bolesti je u porastu. Posljedično tome, sve je veći broj osoba s dijabetičkom bubrežnom bolešću. Prema predviđanjima nekih stručnjaka šećerna bolest bi uskoro mogla postati uzrok 50% kroničnih bubrežnih oštećenja. U svjetlu sve zastupljenije bolesti i smrti povezanih s dijabetesom i bubrežnom bolešću, bolesnici, istraživači i zdravstveni djelatnici moraju nastaviti raditi u smjeru poboljšanja konačnog ishoda ovih bolesnika.

Izvor

Promijenite 10 navika koje štete zdravlju vaših bubrega

2018-06-28T08:46:00.001-07:00

Bubrezi su izuzetno važan organ za zdravlje cijelog tijela.

Oni pročišćavaju krv, luče hormone, apsorbiraju minerale, proizvode urin, uklanjaju toksine i neutraliziraju kiseline.

Ovaj mali parni organ dnevno pročisti čak 200 litara krvi.

Tako bubrezi, kao jedan od najvažnijih organa u tijelu, zaslužuju posebnu pažnju.

Poremećaj u radu bubrega ili njihovo djelomično oštećenje dugo može prolaziti nezapaženo.

Znanstvena istraživanja i iskustva pacijenata pokazala su da bubrezi mogu raditi i sa samo 20 posto svog kapaciteta, a da ne posumnjamo da s njima nešto nije u redu.

Stoga se o bubrežnim bolestima često govori kao o “tihim bolestima” i posebno je važno redovito voditi brigu o njihovom zdravlju.

Preventiva i pravovremeno djelovanje ovdje su od najveće pomoći.

Riješite se loših navika

Prema mišljenju stručnjaka, ovo su 10 štetnih navika koje mogu znatno utjecati na zdravlje vaših bubrega i vremenom prouzročiti ozbiljnu štetu.

1. Nedovoljan unos vode
Najvažnija zadaća vaših bubrega je filtriranje krvi i eliminacija toksina te otpadnih tvari.

Ako ne pijete dovoljno vode tijekom dana, toksini i druge otpadne tvari zadržavat će se u organizmu i nakupljati u krvi.

Oni su uzrok mnogih poremećaja, usporavaju rad bubrega i čine veliku štetu vašem organizmu.

2. Prevelik unos soli
Vašem tijelu je potreban natrij, odnosno sol da bi normalno funkcioniralo.

Zlatno pravilo kaže da ne bi trebalo konzumirati više od 5 grama soli dnevno.

No, mnogi konzumiraju znatno više soli nego što je potrebno i to dovodi do povišenog krvnog tlaka, a opterećuje i sam rad bubrega.

3. Zadržavanje mokraće
Mnogi ignoriraju nagon za odlaskom na mokrenje zato što su prezaposleni ili izbjegavaju javne toalete.

Često zadržavanje urina povećava pritisak na mokraćni mjehur i bubrege.

Rezultat toga može biti zatajenje bubrega, pojava bubrežnih kamenaca i inkontinencija.

4. Konzumacija rafiniranog šećera
Ponekad unosimo i do 10 puta više šećera od preporučene doze, čime su bubrezi na stalnom udaru.

Istraživanja su pokazala da dnevno ispijanje samo dva pića s dodanim šećerima, znatno povisuje koncentraciju proteina u mokraći.

Proteini u mokraći su pokazatelj da vaši bubrezi ne rade kako treba i ne obavljaju dobro svoju zadaću.

5. Nedostatak vitamina i minerala
Nedostatak vitamina i minerala povećat će opasnost od bubrežnih kamenaca, pa čak i od zatajenja bubrega.

Prehrana koja uključuje prirodne i cjelovite namirnice, bogata voćem i povrćem, od velike je važnosti za cjelokupno zdravlje, ali i za normalan rad bubrega.

Vitamin B6 i magnezij posebno su važni nutrijenti koji štite od pojave bubrežnih kamenaca.

6. Unos životinjskih proteina
Preveliki unos proteina, pogotovo onih iz namirnica životinjskog porijekla, značajno povećava metaboličko opterećenje na vaše bubrege.

To znači da će veći unos proteina zahtijevati i veći napor vaših bubrega, što vremenom dovodi do njihovog oštećenja ili smanjene funkcije.

7. Nedostatak sna
Svi znamo koliko su važni odmor i san.

Kroničan nedostatak sna povezan je s mnogim bolestima uključujući i bolesti bubrega.

Tijekom sna vaše tijelo obnavlja oštećene stanice bubrega, pa zato bubrezima treba osigurati dovoljno vremena, u vidu sna, da se oporave.

Preporuka je između 6 i 8 sati, svakog dana.

8. Konzumacija kave
Jednako kao i sol, kava i kofein povisuju krvni tlak i dodatno opterećuju rad bubrega.

Konzumacija kave vremenom uzrokuje znatna oštećenja bubrega.

9. Upotreba lijekova protiv bolova
Umjesto prirodnih i sigurnih lijekova, mnogi često upotrebljavaju komercijalna sredstva za ublažavanje bolova, čak i onda kada im ona nisu stvarno potrebna.

Korištenje komercijalnih lijekova protiv bolova dovodi do ozbiljnih i velikih oštećenja jetre i bubrega.

Ovi lijekovi mogu dovesti do naglog zatajenja bubrega.

10. Konzumacija alkohola
Alkohol je toksin koji bubrezi moraju preraditi i izbaciti.

U puno slučajeva konzumacija alkoholnih pića zna biti neumjerena i pretjerana što uzrokuje velika oštećenja bubrega i jetre.

Alkohol djeluje i kao diuretik koji tijelu oduzima dragocjenu vodu te tako dvostruko nepovoljno utječe na rad bubrega.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Izvor