BOLESTI PLUĆA

Terapija status astmatikusa

2021-07-22T13:54:00.001+02:00

Status astmatikus je urgentno stanje u pulmologiji. Predstavlja težak “napad “ astme koji se ne poboljšava na započetu terapiju bronhodilatatorima i iziskuje eskalaciju terapije i hospitalizaciju.

Prema GINA definiciji status astmatikus je teška opstrukcija koja poslije 30-60 minuta terapije ne pokazuje znake regresije, tj. refrakterna je na terapiju bronhodilatatorima.

U klinickoj slici su osim klasicnih simptoma astme prisutni:

- tahipneja se kreće i preko 30/min

- tahikardija je cesto preko 120/min, bolesnik je jako uznemiren ili izmjenjenog stanja svijesti. Bolesnici takođe mogu biti hipertenzivni, a karakterističan je tzv. “ sistolni paradoks” (smanjenje sistolnog pritiska za više od 10 mmHg u inspirijumu).

Auskultacijom se registruje produžen ekspirijum i polifoni vizing, oslabljen do nečujan disajni šum (“tiha pluća”).

Procjena stanja ovakvih bolesnika, osim na

osnovu kliničke slike, vrši se i na osnovu trenutne saturacije pomoću pulsne oksimetrije i

pomoću laboratorijski analiza (ABS)

Saturacija hemoglobina kiseonikom je snižena, što je znak neadekvatne oksigenacije. Na početku napada, uslijed hiperventilacije, razvija se hipokapnija sa respiratornom

alkalozom. U daljem toku se pritisci gasova “nor-

malizuju”, međutim, to nije znak poboljšanja respi-

ratorne funkcije, već naprotiv, ukazuje na postepeni

zamor respiratorne muskulature.

Progresijom napada dolazi do hipoksemije, hiperkarbije, respiratorne acidoze i respiratorne insuficijencije.

Radiografija pluća obavezan dijagnostički korak,

jer može poslužiti u slučaju sumnje na pneumoniju, pneumotoraks, edem pluća ili pneumomedijastinum i obično se kod bolesnika uočava hiperinflacija pluća.

Elektrokardigram, osim sinusne tahikardije,

može pokazati blok desne grane ili produženje QT

intervala usled hipokalijemije.

TERAPIJA STATUS ASTMATIKUS A

Hospitalizacija (intenzivna njega)!

1) Kiseonik (33% mješanja sa vazduhom) 1-4

L/min

2.) Nadoknada tecnosti 5% Glu; 500 ml iv + 0.9% sol NaCl 2x500 ml iv

3.) Aminofilin 6mg/kg odmah u 250 ml 5% Glu (30

min infuzija)

4.) Salbutamol (Ventolin) inhaler 4x2 inh

5.) Dugodjelujuci beta agonisti + inhalatorni kortilosteroidi (Salmeterol - Flutikazon propionat 25/250 ucg 2x2 inh)

6.) Metilprednizolon (Urbazon)- (1 mg po kg svakih 6 h), zatim ga zamijeniti sa 60mg Pronizon tbl, pa se doze postepeno smanjuju (50, 40, 30, 20, 10- svaka doza po 3 dana, uz Controloc amp ivx1

7.) Adrenalin, ako nema odgovora na prethodnu terapiju (0.3 to 0.5 mg subkutano). Moze se ponoviti svakih 30 minuta do ukupno 1 mg.

8.) Antibiotici (samo ako postoji infekcija - cefazolin 3x1 g iv

9.) Neinvazivna ventilacija

10.) Mehanicka ventilacija

Kod najveceg broja bolesnika oporavak pocinje od 24-48 h od davanja lijekova.

Vjezbe za oporavak pluća poslije upale

2021-07-21T15:03:00.001+02:00

MEDICINSKE VJEŽBE DISANJA

Osvješćivanjem disanja i vježbama pravilnog disanja kroz svakodnevnicu možemo spriječiti, umanjiti, te otkloniti mnoge zdravstvene tegobe i probleme.

Osvješćivanjem disanja i vježbama pravilnog disanja kroz svakodnevnicu možemo spriječiti, umanjiti te otkloniti mnoge zdravstvene tegobe i probleme. Disanje spada u najvažnije funkcije našega tijela, a o njemu tako malo vodimo brigu! Poznata nam je činjenica da bez zraka čovjek može živjeti svega nekoliko minuta. O disanju uopće ne razmišljamo jer je disanje spontani, nesvjesni, ritmički mehanički proces. Zapitamo li se ikada što činimo za svoje zdravlje i hranimo li mozak i sva tkiva s dovoljno kisika, a što je moguće jedino putem disanja? Dovoljno kisika u tijelu stvara prirodni imunitet organizma, dok manjak kisika smanjuje prirodni imunitet, zbog čega dolazi do raznih bolesti i skraćenja životnoga vijeka. Zato je dišna fizioterapija od vitalnog značenja za zdravo življenje.

Za brže izlječenje

U najteže bolesti pluća spada upala pluća, zbog koje mogu nastati razne komplikacije. To nam govori o tome koliko je dišna fizioterapija važna za sprječavanje nastanka upale pluća i njenih komplikacija, bez obzira na to da li se radi o primarnoj upali pluća kod zdravih osoba u svakodnevnim životnim aktivnostima ili o sekundarnoj upali pluća, koja nastaje kao komplikacija drugih bolesti, npr. akutnih infekcija dišnih putova, ili kod oslabljenog imuniteta zbog kroničnih bolesti, npr. zloćudnih bolesti.

Kod nepokretnih ili polupokretnih bolesnika utjecaj dišne fizioterapije visoko je značajan jer sprječava nastanak hipostatske upale pluća, koja nastaje zbog neaktivnosti tijela, odnosno kada je osoba ovisna o tuđoj pomoći u aktivnostima dnevnoga života, bez obzira na stanje svijesti bolesnika. U tom slučaju važna je rana rehabilitacija - mobilizacija i vertikalizacija bolesnika.

Svakako je važna informacija da osobe oboljele od vanbolnički ili bolnički stečene upale pluća mogu završiti u jedinicama intenzivnog liječenja, na neinvazivnoj ventilacijskoj potpori (koja je postala neizostavni dio i standard u liječenju bolesti dišnoga sustava, gdje fizioterapuet zauzima značajnu ulogu) ili na mehaničkoj ventilaciji uz pomoć respiratora. Važno je znati da se dišna fizioterapija ne smije provoditi za vrijeme upale pluća! S vježbama disanja i ostalim fizioterapeutskim postupcima smije se započeti kada je bolesnik u fazi rekonvalescencije, odnosno u fazi oporavljanja. Dubokim disanjem pojačavamo protok limfe, što ubrzava izbacivanje štetnih tvari iz organizma i time jača imunitet. Program vježbanja ovisi o više faktora – o postojećem zdravstvenom stanju, stadiju oporavljanja od upale pluća, postojanju komplikacija prouzročenih bolešću, navici vježbanja prije bolesti, o liječenju, razini aktivnosti trenutnog posla i osobnim željama bolesnika.

Snaženje dišnih mišića

Pluća su paran organ za disanje, smješten u prsnom košu. Štite ih rebra, kralježnica i prsna kost. Pluća nemaju mišiće. Zrak ulazi pomoću dišnih mišića, koji se vežu za koštane strukture grudnoga koša.

Glavni mišići čija je uloga udah jesu dijafragma (ošit) i vanjski međurebreni mišići. Iz tog je razloga neophodna dišna fizioterapija, kako bi mišići bili dovoljno jaki da pomognu plućima u pravilnom izvršavanju njihove funkcije. Upale pluća često nastaju upravo zbog smanjene aktivnosti dišnih mišića.

Od ostalih intervencija fizioterapeuta u svrhu prevencije i liječenja upale pluća, uz medicinske vježbe disanja, provode se vježbe relaksacije, medicinska gimnastika, drenažni položaji, kako bi se spriječilo nakupljanje i olakšalo odstranjivanje sekreta iz dišnih putova, mobilizacija prsnoga koša šakama ili raznim pomagalima (mehanički vibratori, zračni prsluci), uporaba pomagala za disanje (Acapella, incentivna spirometrija, tzv. “Coach“ spirometar), mobilizacija tijela u krevetu, vježbe posjedanja u/na krevetu i vježbe hodanja.

Acapella je uređaj koji kombinira pozitivnu izdisajnu tehniku disanja i vibraciju dišnih putova u svrhu mobilizacije sekreta. Prednosti su mu da se može koristiti u svim položajima bolesnika, neovisno o sili gravitacije, uz lako individualno podešavanje otpora pri vježbanju te mogućnost udisanja i izdisanja bez uklanjanja uređaja iz usta.

Incentivna spirometrija je tehnika dizajnirana da oponaša prirodno udisanje. Postiže se pomoću uređaja koji omogućuju bolesnicima vizualnu informaciju pri udisaju, koji bi trebao biti minimalno tri sekunde. Namijenjen je poticanju dubokoga disanja. Cilj je incentivne spirometrije poboljšati rad udisajnih mišića.

Programi dišne fizioterapije u preventivnoj ulozi i u ulozi liječenja upale pluća utječu na poboljšanje kvalitete života, smanjenje simptoma, sprječavanje pogoršanja bolesti te na osposobljavanje bolesnika za normalno funkcioniranje u životu do maksimalne mogućnosti.

Korisni savjeti za pravilno disanje

Pravilno disanje izvodi se tako da se udiše na nos, a izdiše na usta. Ako nosni kanali nisu prohodni, posavjetujte se s liječnikom.

Disanje koje potiče zdravlje i poboljšava kvalitetu života sporo je i duboko – osvijestite vlastito disanje!

Potrebno je zauzeti najudobniji relaksirajući položaj tijela

.Osnovno je pravilo naučiti upotrebljavati glavne mišiće za udah, tzv. trbušni tip disanja (dijafragmalno disanje) i prsni tip disanja (kostalno disanje).

Ispravan način vježbanja disanja znači koristiti puni kapacitet pluća (udisati iz trbuha). Izdisati treba polako i koncentrirano, izgovarajući kroz skupljene usnice slovo „Š“, „S“ ili „F“. Taj zvučni fenomen ima više značenja: koncentrira bolesnikovu pažnju na trajanje izdisaja (koje treba biti duže od udisaja), osoba koja vježba s pacijentom kontrolira slušanjem da li se vježba izvodi ispravno i, najbitnije, time se stvara otpor za vrijeme izdaha, dolazi do protupritiska u dišnim putovima i oni ostaju otvoreni, čime se postiže bolja opskrba tijela kisikom.

Pri udahu trbuh se mora polako izbočiti prema van, a pri izdahu se vraća prema kralježnici. Isto pravilo vrijedi i za prsni tip disanja, gdje se pri udahu prsa trebaju odizati prema van, dok se pri izdahu vraćaju u prvobitnu poziciju.

Bitno je znati da nije dovoljno napuniti pluća kisikom, već i postići da kisik iz pluća dođe do svake stanice tijela.

Vježbe disanja mogu se izvoditi u ležećem položaju, polusjedećem položaju, sjedećem položaju, stojećem položaju, u zatvorenom prostoru, pored otvorenoga prozora, u otvorenom prostoru, pored mora, u planinama.

Učestalost i trajanje vježbi disanja – pristup vježbi je individualan. Vježba se tri puta dnevno po 10–15 minuta, postepeno povećavajući trajanje vježbi i do 20 minuta. Kada se vježbe savladaju, trajanje vježbi može se smanjiti i na pet minuta dva puta dnevno.

Poželjno je vježbati doživotno!

Mala škola medicinskih vježbi disanja

1. Vježbe u ležećem ili sjedećem položaju

- Legnite na leđa ispruženih ruku i nogu ili sjednite tako da vam leđa budu u ravnom, uspravnom položaju. Važno je da površina na kojoj ležite ili sjedite bude čvrsta i stabilna. Dlanove položite na trbuh (pupak). Kako biste postigli pravilno disanje, polako udišite na nos, a pri tome neka vam se trbuh podiže (trbuhom nježno gurajte dlanove prema gore). Još polakše izdišite kroz usta, izgovarajući kroz zube slovo „S“ i gurajući trbuh dlanovima prema unutra.

- Sada dlanove postavite na donji dio prsnoga koša, u području donjih rebara. Polako i duboko udišite na nos dok se područje pod vašim rukama puni zrakom. Izdahnite na usta, izgovarajući kroz zube slovo „S“, a dlanovima lagano pritišćite donji dio rebara tako da sav zrak što polakše i duže izdišete.

Povezivanje trbušnog i prsnog načina disanja:

Dlan jedne ruke smjestite na sredinu trbuha, a dlan druge ruke položite na donji dio prsne kosti. Udahom na nos ispunite zrakom trbuh, zatim prsni koš te izdahom kroz usta istim redoslijedom izdišite zrak van.

2. Vježbe u stojećem položaju

- Zauzmite raskoračan stav tako da su vam stopala u širini ramena. Ruke se nalaze uz tijelo. Udahom na nos lagano širite ruke bočno prema gore dok ne budu u položaju paralelno s glavom. Izdahom na usta vratite ruke u početni položaj.

- Ponovite prethodnu vježbu, ali tako da ruke odižete ravno ispred sebe.

Najvažnije je kod udaha obratiti pažnju na odizanje trbuha / prsnog koša, ovisno o tipu disanja koji vježbate, te da izdišete dovoljno polako i koncentrirano da se sav zrak izbaci iz pluća (izdah uvijek mora biti duži od udaha).

Vježbe disanja izvode se ujutro, neposredno nakon ustajanja (na prazan želudac) te u popodnevnom terminu (najmanje dva puta dnevno)! U početku krenite s pet ponavljanja za svaki tip vježbe, svakodnevno povećavajući broj za jedan dok ne dosegnete broj od 10 ponavljanja dnevno. Redovitim i pravilnim izvođenjem vježbi disanja pospješujete i učinak vaše eventualne terapije lijekom koji inhalirate!

Korisno je upamtiti

Dišna fizioterapija usmjerena je na edukaciju, motivaciju, prevenciju, smanjenje komplikacija i liječenje upale pluća. Potreban je stručni nadzor fizioterapeuta koji ima znanje, vještine i kompetencije, bilo da se dišna fizioterapija provodi u kućnim ili bolničkim uvjetima. Primjena u praksi kvalitetne, ciljane i pravovremene dišne fizioterapije od značajne je važnosti jer određuje tijek i brzinu što bezbolnijeg oporavka bolesnika, posebno kod imunitetno oslabljenih osoba. Poučavanje pacijenata o pravilnom disanju i o svakodnevnoj umjerenoj fizičkoj aktivnosti, kao i o uređenju njihovih radnih okruženja, čime se preventivno djeluje na sprječavanje dišnih bolesti, smatra se bitnom ulogom fizioterapeutskog posla. Učenjem medicinskih vježbi disanja omogućuje se što raniji aktivni doprinos osobe za vlastito zdravstveno stanje, što u konačnosti dovodi do poboljšanja kvalitete življenja. Ciljani programi dišne fizioterapije važni su u svim dobnim i populacijskim skupinama.

Potaknuti i poboljšati vlastito disanje možete zviždanjem ili pjevanjem.

Izaberite zdrav stil života!

Koračajte kroz život punim plućima!

Tatjana Marinac, dipl. physioth.

Narodni zdravstveni list

Komplikacija upale pluća

2020-09-23T21:13:00.001+02:00

Težina upale pluća (pneumonije) ovisi o vašem opštem zdravstvenom stanju te vrsti i težini vaše upale pluća.

Ako ste mladi i zdravi, vaša će se upala pluća uglavnom uspješno izliječiti. Međutim, neki mikroorganizmi koji uzrokuju upalu pluća toliko su virulentni da mogupobijediti imunološki sistem i obrambene mehanizme čak i kod inače zdravih ljudi.

Ako bolujete od zatajenja srca ili plućnih bolesti, naročito ako pušite ili ste stariji, vašu će upalu pluća biti teže uspješno liječiti. Kod vas je izglednija pojava komplikacija od kojih neke mogu bit i smrtonosne.

Komplikacije kod upale pluća su:

Bakterijemija i septikemija - Bakterije u krvotoku - Upala pluća može biti opasna po život kad upala ispuni alveole u plućima i otežava disanje. U nekim slučajevima zaraza se može proširiti na krvotok (bakteriemija). Zatim se može brzo proširiti i na druge organe i izazvati sepsu i septični šok.

Izlivi u plućnu maramicu, tj. nakupljanje tekućine i zaraza oko plućnih krila - Ponekad se tekućina nakuplja između tanke, prozirne membrane (pleure) koja prekriva pluća i membrane koja ovija unutarnju površinu prsnog koša – stanje je poznato kao pleuralni izljev. Normalno, pleura je glatka te omogućava da pluća lagano klize po plućnom košu prilikom udisaja i izdisaja. No kad se pleura oko pluća upali (pleurizija) - može se nakupiti tekućina i doći do stvaranje gnojne kolekcije (empijem).

Apsces pluća - Šupljina koji sadrži gnoj (apsces) koja se stvara u području zahvaćenom upalom pluća druga je potencijalna komplikacija.

Akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) - Upala pluća zahvaća uglavnom cijelo područje oba plućna krila pa je disanje otežano, a tijelu nedostaje kisik. Podležeća bolest pluća bilo koje vrste, ali naročito KOPB čine vas još podložnijim ARDS-u.

Recepti za uporan kašalj

2020-09-23T20:53:00.000+02:00

Za uporan kašalj, koji utiče na vaš odmor ili uzrokuje bol i iritaciju, možete koristiti mješavinu vode i soli. Ovo će vam pomoći da se riješite sluzi u grlu.

Jednostavno samo istopite 1/4 do 1/2 čajnu kašiku soli u čašu tople vode. Ispirajte grlo 30 sekundi i ispljunite. Ponovite barem tri puta dnevno.

Čaj od kurkume

Pokazalo se da kurkuma ima protivupalna svojstva koja mogu pomoći kod ublažavanja boli. Kurkuma takođe ima antioksidativna i antimikrobna svojstva. Možete kupiti gotove čajne kesice u lokalnoj trgovini ili napraviti svoj čaj korištenjem kurkume u prahu.

Da biste napravili svježi čaj potrebno vam je:

Dodajte 1 čajnu kašiku kurkume u nekoliko čaša provrele vode. Smanjite temperaturu i ostavite 10 minuta. Procedite i poslužite sa medom i limunom. Možete dodati malo crnog bibera za povećanu apsorpciju. Možete uživati u čaju, koliko želite.

Čaj od đumbira

I đumbir je pokazao da ima protivupalno i analgetsko svojstvo koje ga čini korisnim za smanjenje boli. Kao i kod kurkume, trenutna istraživanja đumbira nisu rađenja za bol u grudima, ali se ovde primenjuju delotvorno za ublažavanje boli.

Možete pronaći kesice ili koristiti sirovi đumbir kako biste napravili svoj čaj od đumbira.

Da biste napravili sveži čaj spremite slijedeće sastojke:

Prvo je potrebno da stavi posudu na šporet, i dodati vodu, kako bi bila spremna dok vi rendate nekoliko komada svježeg đumbira. Nakon rendanja, voda je već proključala, dodate đumbir u posudu ključale vode. Smanjite temperaturu na najmanje i ostavite još oko 20 minuta. Nakon što prođe ovaj period, procijedite i poslužite sa medom i limunom. Bitno je da med nikako ne koristite tokom kuhanja, već dodajete kada se vaš čaj hladi. Uživajte u napitku.

Ko može dobiti upalu pluća?

2020-09-23T20:47:00.003+02:00

Ko je sve u opasnosti od upale pluća?

Svako može dobiti upalu pluća, ali neki ljudi imaju veći rizik i spadaju u rizičnu grupu:

novorođenčad do 2 godine starosti, i pojedinci stariji od 65 godina
ljudi koji su imali moždani udar, imaju problema sa gutanjem
osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom zbog bolesti ili upotrebe lekova kao što su steroidi ili neki lekovi protiv raka
ljudi koji puše, zloupotreba određene vrste ilegalnih droga ili ispijanje prekomerne količine alkohola
osobe s određenim hroničnim medicinskim bolestima kao što su astma, dijabetes ili određene bolesti srca
osobe sa cerebralnom paralizom
dementne osobe
osobe koje su imale nedavno operaciju ili traumu

Najbolja hrana za zdrava pluća

2020-09-23T20:36:00.004+02:00

Kada je vaše zdravlje u pitanju, ono što konzumirate igra izrazito važnu ulogu. Dakle, ishrana je izuzetno važna za sve funkcije i organe u vašem organizmu, uključujući i vaša pluća.

Ako ste zabrinuti zbog štete koju ste učinili vašim plućima nakon godina pušenja ili jednostavno želite upravljati trenutnim zdravljem vaših pluća, postoje specifične namirnice koje vam mogu pomoći. Za njih je naučno dokazano da mogu utjecati na zdravlje vaših pluća. Body.ba vam donosi najbolje namirnice koje preporučuju stručnjaci:

1.Bijeli luk

Bijeli luk ima protuupalna svojstva i smanjuje štetu uzrokovanu slobodnim radikalima. Osim toga, konzumiranje bijelog luka također može igrati ulogu u smanjenju rizika od razvoja raka pluća.

2.Voda

Za optimalno zdravlje pluća pobrinite se da pijete puno vode, jer pluća koriste vodu da bi se vaši dišni putevi očistili od stvaranja sluznica i upala. Ne može se dovoljno naglasiti važnost pijenja dovoljno tečnosti u smislu održavanja zdravlja pluća. Pluća čini čak 80% vode, pa čak i blaga dehidracija može značajno utjecati na rad pluća.

3.Složeni ugljikohidrati

Ugljikohidrati proizvode više ugljičnog dioksida u odnosu na masti. Stručnjaci preporučuju konzumiranje zdravih ugljikohidrata koji su bogati vlaknima i imaju protuupalna svojstva, poput integralnog hljeba ili zobenih pahuljica. Također se savjetuje izbjegavanje jednostavnih ugljikohidrata u svim prerađenim namirnicama ili pecivima, bijelom hljebu i onima u slatkim pićima.

4.Zdrave masti

Neko ko već ima poteškoće s disanjem može primijetiti bolje disanje na dijeti s malo ugljikohidrata i više masti. Da biste dobili više zdravih masti, uključite jednu porciju orašastih plodova u vašu dnevnu ishranu. Probajte orahe, koji su najbogatiji biljni izvor omega-3 masti, jedite masnu ribu - losos, sardine, inćune - najmanje dva do tri puta sedmično i pospite mljevene lanene sjemenke po žitaricama i salatama.

5.Jabuke i paradajz

Jabuke i paradajz imaju sposobnost pomaganja u usporavanju prirodnog opadanja funkcije pluća. I studije sugerišu da ove dvije namirnice mogu igrati ulogu u pomaganju u obnavljanju pluća bivših pušača. Jabuke i paradajz sadrže visoku razinu antioksidanata, koji mogu biti važni u zaštiti pluća od štetnih utjecaja atmosferskih zagađivača i cigaretnog dima.

6.Hrana bogata vitaminom D

D vitamin može ojačati imunološki sistem i smanjiti upalu dišnih puteva. Nizak nivo vitamina D povezan je s povećanom dječjom astmom, a dokazano je da dodaci vitamina D pomažu u smanjenju napada astme. Druga istraživanja sugerišu moguću povezanost između smanjenog nivoa vitamina D i bolesti pluća. Prehrambeni izvori vitamina D uključuju obogaćeno mlijeko, jaja, jogurt i losos.

7.Zeleni čaj

Ovo je dobar izbor za zdravlje pluća s obzirom na visoku razinu antioksidanata, uključujući kvercetin, koji djeluje poput prirodnog antihistaminika i usporava oslobađanje histamina, smanjuje upalu i štiti pluća od iritacije.

8.Hrana bogata vitaminom C

Vitamin C može imati zaštitni učinak protiv raka pluća. Stručnjaci savjetuju da unosite dnevnu dozu vitamina C iz hrane poput proizvoda narandžaste boje kao što su narandže, papaje, bundeve, šargarepa, jabuka i crvena paprika.

body.ba

Hrana za zdrava pluća

2020-09-23T20:34:00.005+02:00

Znanstvenici tvrde da grejp, banane, riba i sir mogu pomoći ljudima koji se bore s tegobama plića. Točnije, znanstvenici su pronašli jasnu povezanost između spomenutih namirnica i kronične opstruktivne plućne bolesti.

Američki i europski znanstvenici proveli su trogodišnje istraživanje kojima su pokušali otkriti na koji način prehrana pomaže ili odmaže kod najčešćih plućnih problema. Ispitanicima s kroničnim plućnim bolestima koji su jeli grejp, banane, ribu i sir, stanje se popravilo u roku 24 sata!

Zbog takvih otkrića, dr. Corrine Hanson savjetuje osobama koje pate od kronične opstruktivne plućne bolesti, drugačiji način prehrane koji im može pomoći u liječenju. Ljudi misle da prehrana ne utječe na stanje pluća, navodi dr. Hanson, ali to je velika zabluda.

Grožđe ima antibakterijsko i antiinflamatorno dejstvo, pomaže u borbi protiv alergija, jača i štiti pluća sprečavajući razvoj infekcija koje mogu da utiču na njihov rad. Pošto jača imunitet, smanjuje rizik od prehlade, gripa i drugih bolesti vezanih za respiratorni sistem.

Inače, kronična opstruktivna plućna bolest sve je češća pojava u modernom društvu. Problem je to što se kasno otkriva, jer većina ljudi ne obraća pozornost na simptome. Najčešći je simptom kašalj, ali ljudi uglavnom misle da je riječ o prolaznoj prehladi, alergijama ili pak pušačkom kašlju. Ako se ne liječi, kronična opstruktivna plućna bolest može izazvati ozbiljne probleme, stoga je nužno voditi računa o zdravlju pluća.

Koje su vrste upale pluća?

2020-09-23T20:12:00.002+02:00

Koje su vrste upale pluća?

Ovisno o uzročniku, općoj i specifičnoj otpornosti organizma, kliničkom tijeku bolesti i lokalizaciji upale u plućnom tkivu, upale pluća dijele se na:

primarne i sekundarne,

tipične i atipične, te

bolničke ili izvanbolničke pneumonije

Primarna i sekundarna upala pluća

Prema mjestu nastanka upale pluća dijelimo na one koje nastaju u općoj populaciji i one koje nastaju u bolničkoj sredini. Ako su uzrokovane izravnom infekcijom različitim mikroorganizmima kod primarno zdravih osoba nazivamo ih primarnim pneumonijama, dok su sekundarne pneumonije one koje nastaju kao komplikacija ranije akutne infekcije gornjih ili srednjih dišnih putova ili kod osoba narušenog zdravlja uslijed kroničnih srčanih, plućnih ili zloćudnih bolesti.

Bakterijska i virusna upala pluća

U kliničkoj podjeli upale pluća dijelimo na bakterijske ili tipične pneumonije i atipične ili virusne pneumonije koje su najčešće uzrokovane respiratornim virusima, obično nakon infekcije gornjih dišnih putova, te se i najčešće pojavljuju u hladnijim zimskim mjesecima nakon gripe.

Bolnička i izvanbolnička pneumonija

Izvanbolničke pneumonije pogađaju osobe u svakodnevnim životnim aktivnostima koji nemaju doticaj sa zdravstvenim ili sličnim ustanovama (stacionari, domovi umirovljenika). U 85% slučajeva uzrokovane su bakterijom Streptococcus pneumoniae – tzv. pneumokokom.

Bolničke pneumonije razvijaju se najmanje 48 sati nakon prijema u bolnicu. Bolnička pneumonija može biti izuzetno opasna, osobito za osobe starije životne dobi, malu djecu i bolesnike s kroničnim plućnim bolestima i stanjima oslabljene imunosti.

Upala pluća simptomi

2020-09-23T20:02:00.001+02:00

Iako je često posljedica neke infekcije, postoji više od 30 različitih uzročnika ove bolesti. Osobe koje imaju astmu, KOPB ili drugu kroničnu bolest spadaju u rizičnu skupinu.

Upala pluća ili pneumonija je akutna, infektivna upala plućnog parenhima koja zahvaća alveolne prostore i intersticijum (prostor između alveola) pluća.

Izbjegavajte ove navike koje samo pogoršavaju prehladu.

Upala pluća simptomi

Koji su simptomi upale pluća?

Oni mogu varirati od srednje jakih do jakih, ovisno o vrsti upale pluća koju imate, a ovo su uobičajeni:

Kašalj

Temperatura

Treskavica

Poteškoće pri disanju

OSTALI SIMPTOMI MOGU UKLJUČIVATI:

Probadajuća i jaka bol u prsima

Glavobolja

Jako znojenje

Gubitak apetita, manjak energije i umor

Zbunjenost – posebno kod starijih ljudi

Koliko je sigurno seksati se ako imate gripu?

Što uzrokuje upalu pluća?

Bakterije

Virusi

Mikoplazme

Infekcije poput gljivičnih

Vanjski faktori

Koji su faktori rizika?

Svatko može oboljeti od upale pluća, a rizični faktori uključuju:

Godine starosti – ako ste mlađi od 5 godina, a stari od 65

Pušaći cigareta

Nedavno preboljene respiratorne infekcije

kronične plućne bolesti

Druge bolesti poput upale pluća, bolesti srca, jetre ili dijabetesa

Slab imunološki sustav

Najrizičnijim skupinama smatraju se vrlo mala djeca s još nepotpuno razvijenim obrambenim sustavom, te općenito osobe s kroničnim bolestima i oštećenjima imunosustava, dok kod osoba starijih od 65 godina je pneumonija izrazito teška, a često i smrtonosna.

Upala pluća koliko traje?

2020-09-23T19:59:00.001+02:00

Upala pluća očituje se različitim simptomima i kliničkim oblicima pojavnosti i težine bolesti. Mnogo je češća i teža, nerijetko i smrtonosna bolest kod starijih ljudi. Od pneumonije umire više ljudi nego od bilo koje druge infektivne bolesti – na šestom je mjestu među glavnim uzrocima smrtnosti. U Hrvatskoj se godišnje registrira oko 50 do 60 tisuća oboljelih od pneumonije, a oko 10 tisuća se hospitalizira. Više od 90 posto svih smrti od pneumonije odnosi se na stariju populaciju.

Najčešći uzročnik atipične upale pluća u jesensko-zimskom razdoblju jest mikoplazma pneumonije koja u početku uzrokuje upalu ždrijela (faringitis), upalu dušnika (traheitis) te upalu bronha (bronhitis), a kasnije se razviju peribronhitični upalni infiltrati koji se najtočnije mogu dijagnosticirati rendgenskom obradom pluća.

Kako se upala pluća prepoznaje?

Bolest počinje postupno, povišenom temperaturom, zimicom, glavoboljom i općom slabošću, a simptomi dišnog trakta razvijaju se kasnije. Najčešće su to hunjavica, grlobolja, suhi nadražajni kašalj, promuklost i bolovi u prsima. U kasnijem tijeku bolesti suhi kašalj postaje produktivan i javlja se oskudni gusti iskašljaj.

Često je nalaz auskultacije pluća ili pregleda pluća stetoskopom oskudan i nije srazmjeran rendgenološkom nalazu koji pokazuje upalu cijelog plućnog režnja, a najčešće donjih režnjeva pluća. Stoga upale pluća koje imaju spori tijek nalazimo kod predškolske i školske djece te mlađih odraslih, a bez bitnih promjena u krvnim nalazima.

Upala pluća koliko traje

Antibiotici i mirovanje

Liječenje se provodi antibioticima iz skupine makrolida, ambulantno. Ozbiljnost prognoze uvelike ovisi o cjelokupnom zdravstvenom stanju organizma, kao i o vrsti upale pluća. Kod mladih i zdravih osoba liječenje se svodi na uzimanje antibiotika i odmor kod kuće. Kod bolesnika s komorbiditetom (KOPB, srčane bolesti, dijabetes, bolesnici s oslabljenim imunitetom) upala pluća može biti opasna za život pa treba razmotriti potrebu za bolničkim liječenjem.

Česte respiratorne infekcije ostavljaju trajne posljedice na sluznici dišnog sustava u obliku kronične upale koja je popraćena pojačanim stvaranjem sluzi koja je dobra podloga za razvoj virusa i bakterija. Zato se preporučuje svaku respiratornu infekciju shvatiti ozbiljno, pogotovo kod djece, te prema simptomima odlučiti o liječenju. Suhi nadražajni kašalj može se ublažiti antitusicima, a kašalj s iskašljavanjem uglavnom se liječi ekspektoransima (lijekovi za poticanje i ubrzanje uklanjanja bronhijalne sluzi iz dišnih putova).

Pratite tjelesnu temperaturu

Uvijek je važna nadoknada tekućine, pogotovo kod povišene tjelesne temperature. Svako febrilno stanje koje traje dulje od tri do pet dana i ne prolazi pri uzimanju antipiretika zahtijeva pregled liječnika i osnovne krvne pretrage, CRP i ukupni broj leukocita s diferencijalnom krvnom slikom kako bismo utvrdili podrijetlo infekta. U slučaju da temperatura ponovno poraste u razmaku od tjedan dana neophodan je specijalistički pulmološki pregled, a po potrebi i radiološka obrada pluća.

Cijepljenje kao prevencija

Preporučuje se cijepljenje protiv gripe, a osobama koje su sklone upalama pluća ili kroničnim bolesnicima i cijepljenje protiv pneumokoka, bakterije koja je najčešći uzročnik respiratornih infekcija i upala pluća, a koja je zbog prečestog i nekontroliranog uzimanja antibiotika postala na njih otporna. Zimi treba izbjegavati izlaganje hladnom zraku zaštitom nosa i usta prozračnim šalom te ne boraviti često u prostorijama s puno ljudi, pogotovo u vrijeme viroza ili sezonske gripe.

Embolija pluća

2020-09-22T21:35:00.004+02:00

Embolija je transport čestica krvlju ili limfom te njihovo zaglavljivanje u krvnim žilama, što izaziva veće ili manje poteškoće, od poremećaja cirkulacije do smrti. Čestice koje stvaraju emboliju mogu imati unutarnje i vanjsko porijeklo: To mogu biti čvrsti, tekući ili plinski materijali; makro i mikrotrombi, bakterije, paraziti, stanice, pigmenti, kapljice masti i ulja, mjehurići plina i zraka, strana tijela i sl.

Stvoreni tromb u veni se otkine i kroz venski sustav dospijeva do plućnih arterija gdje djelomično ili u potpunosti začepi jednu ili više grana. Posljedice ovise o veličini i broju tromba, reakciji pluća i sposobnosti sustava organizma da tromb razgradi. Naime, mali trombovi se odmah razgrade te ne izazivaju nikakve fiziološke učinke. Veći trombovi izazivaju niz reakcija koji se navode u poglavlju o simptomima plućne embolije.

Uzroci plućne embolije

Među bolestima dišnog sustava, nalazi se i plućna embolija – poremećaj koji nastaje nakupljanjem zgusnute krvi u arteriji s posljedičnom opstrukcijom dotoka krvi u plućno tkivo. U slučaju plućne embolije, dolazi do začepljenja jedne ili više grana plućne arterije trombima koji se stvaraju bilo gdje u tijelu, u pravilu u velikim venama donjih udova ili zdjelice.

Simptomi plućne embolije

Faktori rizika za razvoj plućne embolije su sljedeći:

Životna dob iznad 60 godina

Pušenje

Traume ekstremiteta

Kardiovaskularne bolesti

Pojačano zgrušavanje krvi

Imobilizacije

Postojanje venskog katetera

Maligna oboljenja

Bolesti bubrega

Pretilost

Oralna kontracepcija ili nadomjesna terapija estrogenom

Trudnoća i postporođajno razdoblje

Kirurški zahvat unutar prethodna 3 mjeseca

Najčešći simptomi plućne embolije su nagla pojava dispneje (nedostatka zraka), bol u prsima, kašalj, a u teškim slučajevima, sinkopa (kratkotrajan gubitak svijesti) ili kardiorespiratorni zastoj. Znakovi su nespecifični, a uključuju: tahipneju (ubrzano disanje), tahikardiju (ubrzan rad srca) i naglašen 2 ton nad pulmonalnim ušćem.

Dijagnoza se temelji na nalazu ventilacijsko/perfuzijske scintigrafije, CT angiograma i plućne angiografije. Dijagnoza se često dosta sporo postavlja jer su simptomi i znakovi plućne embolije nespecifični. Naime, plućna embolija ima slične simptome kao ishemija srca, popuštanje srca, egzacerbacija KOPBa, pneumotoraks, pneumonija, sepsa, akutni plućni sindrom i akutna uznemirenost s hiperventilacijom. Obrada započinje pulsnom oksimetrijom, EKG–om i RTG–om pluća.

Oko 10% bolesnika umire od plućne embolije unutar 1 sata. Od onih koji prežive prvi sat, samo je u oko 30% slučajeva postavljena pravovremena dijagnoza i uključena odgovarajuća terapija, a od njih >95% preživi. Prema tome, najveći mortalitet od ove bolesti otpada na one bolesnike kojima dijagnoza nikada nije postavljena.

Prema studijama, ugrušci se proširuju u oba plućna krila u 65% slučajeva, u desno plućno krilo u 25%, te u lijevo plućno krilo u 10% slučajeva. Prema procjenama plućna embolija pogađa 650.000 ljudi godišnje, od čega umire do 200.000, što čini 15% svih bolničkih smrti godišnje.

Liječenje plućne embolije

Liječenje plućne embolije provodi se sredstvima protiv bolova, sedativima za smirenje te terapijom kisikom u slučaju smanjene oksigenacije tkiva. Osim toga, daje se terapija za snižavanje krvnog tlaka kojeg embolija uzrokuje te terapija za razbijanje krvnih ugrušaka koji su izazvali emboliju. U određenim slučajevima provodi se i kirurško rješavanje ugruška.

Tromboembolija pluća

2020-09-22T21:33:00.005+02:00

Tromboembolija pluća

Plućna tromboembolija je vaskularno oboljenje koje nastaje kao komplikacija venske tromboze (zapaljenje vena uzrokovano ugruškom krvi)) i otkidanja tromba (ugruška) koji nošen cirkulacijom dospeva u pluća. Od veličine i broja okludiranih (začepljenih) plućnih arterija, odnosno od masivnosti plućne embolije zavisi i klinička slika. Kod masivnih plućnih embolija (kada je začepljeno više od 50% cirkulacije) razvija se tipična klinička slika sa karakterističnim simptomima: otežano disanje, bol u grudima u vidu probadanja ili opresije, nadražajni kašalj sa hemoptizijama (iskašljavanjem krvi), lupanje srca, strah od bliske smrti i karakteristični znaci stanja šoka (pad krvnog pritiska, ubrzan i jedva opipljiv puls uz cijanozu - plavetnilo usnica i orošenost hladnim znojem). Kod nemasivnih plućnih embolija klinička slika može biti znatno blaža, uz prisustvo samo ponekog od nabrojanih simptoma i znakova, a bolesnici su hemodinamski stabilni.

Ishodište tromba najčešće je iz tromboziranih dubokih vena donjih ekstremiteta natkolenice i potkolenice, površnih vena, vena male karlice, donje šuplje vene, šupljina desnog srca, a ređe i vena gornjih ekstremiteta.

Rizični faktori za razvoj venske tromboze i plućne embolije jesu: traume, prelomi, naročito velikih kostiju donjih ekstremiteta, ortopedske operacije (naročito kuka i kolena), velike abdominalne, ginekološke, grudne, operacije vena, kardiovaskularna oboljenja praćena kardijalnom dekompenzacijom i aritmijama, septična stanja, maligna oboljenja (naročito karcinom pankreasa, gastrointestinalnog trakta, dojke, prostate, bronha), autoimuna oboljenja, abortus, porođaj, dugotrajna imobilizacija, gojaznost, upotreba hormonskih kontraceptivnih sredstava. Kod nekih ljudi prisutna je trombofilija, odnosno sklonost ka trombozi uzrokovana urođenim deficitom nekog od prirodnih inhibitora koagulacije.

Dijagnoza se postavlja na osnovu RTG pregleda pluća, gasnih analiza, EKG, ehokardiografije, koagulacionog statusa, enzimskog i biohemijskog statusa, a potvrđuje sa CTPA-kompjuterizovanom plućnom angiografijom i perfuzionom scintigrafijom pluća.

Uporedo sa dijagnostikom plućne embolije nastoji se utvrditi odakle je krenuo ugrušak, odnosno radi se ultrazvučni pregled vena donjih ekstremiteta. Potom, ako se utvrdi mesto ugruška, u konsultaciji sa vaskularnim hirurgom odlučuje se o potrebi vaskularne operacije ili o ugradnji vena kava filtera.

Nakon što se osnovnim dijagnostičkim testovima potvrdi klinička sumnja na plućnu emboliju, odmah se započinje sa terapijom koja zavisi od masivnosti plućne embolije. Masivna plućna embolija leči se fibrinolitičkom terapijom, uz monitorisanje pacijenta u Intenzivnoj jedinici, a nemasivna plućna embolija leči se antikoagulantnom terapijom, u početku preko infuzije, a nakon stabilizacije stanja u vidu tableta (farin, sintrom, sinkumar, markumar). Kada se postigne zadovoljavajući terapijski efekat, bolesnik se otpušta kući, uz obaveznu kontrolu u Ambulanti za prevenciju tromboze. Prva kontrola sledi sedam do deset dana nakon otpusta i tokom prvog meseca, a kasnije, kada je terapija dobro regulisana, jednom mesečno.

Saveti lekara

U slučaju pojave spontanih hematoma (modrica) po koži, krvi u mokraći ili stolici, krvarenja iz nosa ili iskašljavanja krvi, antikoagulantnu terapiju treba odmah prekinuti i javiti se u ambulantu radi kontrole protrombinskog vremena, kada će se na osnovu stepena predoziranosti lekom primeniti i odgovarajući postupak.

Bolesnik treba da zna da svako menjanje antikoagulantnog leka može izazvati promenu protrombinskog vremena te ga tada treba češće kontrolisati. Neki lekovi, ako se daju zajedno sa antikoagulantnim, mogu da pojačaju ili umanje njihov efekat pa svako njihovo uključenje u terapiju ili isključenje iz nje zahteva češću kontrolu protrombinskog vremena. Bolesnicima se savetuje da od analgetika ne uzimaju preparate acetilsalicilne kiseline (aspirin, andol) i nesteroidne antireumatike (brufen) jer mogu pojačati efekat antikoagulantne tarapije i izazvati krvarenje. U slučaju potrebe za analgeticima, preporučuju se panadon, febricet, baralgin, analgin, trodon.

U ishrani se ne preporučuje obilno unošenje kupusa, kelja, spanaća, zelene salate, brokolija pošto sadrže velike količine vitamina K, već se savetuje da unošenje lisnatog zelenog povrća bude ravnomerno tokom cele godine. Takođe, treba izbegavati masnu hranu.

U slučaju potrebe za hirurškom intervencijom ili ekstrakcijom (vađenje) zuba, bolesnik treba da se javi u našu ambulantu radi dogovora o obustavi antikoagulantne terapije.

Pomenuta terapija varira od tri do l2 meseci, ili je i duža, a ako su riziko faktori za razvoj tromboze stalno prisutni, može biti doživotna.

Uporedo sa terapijom tromboembolije, treba lečiti i osnovno oboljenje (kardiovaskularno, maligno, ginekološko, autoimuno i dr.), koje je favorizovalo razvoj tromboze. U slučaju prisutne flebotromboze (upale vena), primenjuje se i lokalni tretman gelom hepatrombin, elevacija ekstremiteta (stavljanje ruke ili noge u povišen položaj) i elastična bandaža (stavljanje elastičnog zavoja) pri hodu, uz obaveznu kontrolu kod vaskularnog hirurga.

Bolesnici nakon preležane plućne embolije i dok je prisutna venska tromboza (zapaljenje vena uzrokovano ugruškom), nisu sposobni za poslove vezane za teže fizičko naprezanje, dugo, neprekidno stajanje i sedenje.

Prevencija i liječenje embolije pluća

2020-09-22T21:31:00.005+02:00

U ljudi s rizikom od nastanka plućne embolije pokušava se spriječiti stvaranje ugrušaka u venama. Rizik nastajanja ugrušaka u bolesnika nakon operacije—naročito onih starije dobi—smanjuje se nošenjem elastičnih čarapa, vježbanjem nogu, ustajanjem iz kreveta i postizanjem aktivnosti što je prije moguće. Čarape koje pritišću noge napravljene sa svrhom da zadrže kretanje krvi smanjuju stvaranje ugrušaka u potkoljenici i na taj način smanjuju učestalost plućne embolije.

Najčešće se za smanjivanje vjerojatnosti nastajanja ugrušaka u venama potkoljenice nakon kirurškog zahvata primjenjuje antikoagulans heparin. Injiciraju se male doze odmah ispod kože tik prije operacije i sedam dana nakon nje. Heparin može uzrokovati krvarenje i usporiti zalječenje pa se zato daje samo ljudima s visokim rizikom razvijanja ugrušaka, uključujući one koji imaju zatajenje srčane funkcije ili su u šoku, koji imaju kroničnu plućnu bolest, pretili su ili su imali ugruške. Heparin se ne daje za operacije na kralješnici ili mozgu, jer je u tim područjima prevelika opasnost od krvarenja. Hospitaliziranim bolesnicima s visokim rizikom razvijanja plućne embolije mogu se dati male doze heparina čak i ako ih se ne podvrgava kirurškom zahvatu.

U sprječavanju nastanka ugrušaka pomaže i dekstran koji se mora injicirati intravenski. I on može izazvati krvarenje poput heparina. U nekim vrstama operacija pri kojima se naročito rado stvaraju ugrušci, kao što su operacije zbog prijeloma kuka ili zamjene zgloba, može se preko ustiju dati lijek varfarin. Liječenje varfarinom može se nastaviti nekoliko tjedana ili mjeseci.

Liječenje

Liječenje plućne embolije počinje davanjem kisika, i, ako je potrebno, sredstava protiv boli (analgetici). Antikoagulansi, kao što je heparin, daju se u cilju sprječavanja rasta postojećih krvnih ugrušaka odnosno sprječava se stvaranje novih ugrušaka. Da se postigne brzi učinak heparin se daje intravenski, a dozu treba pažljivo prilagođivati. Kao iduće sredstvo daje se varfarin koji također usporava zgrušavanje krvi, ali mu za početak djelovanja treba više vremena. Prikladniji je za dugotrajnu uporabu, budući da se može dati preko ustiju. Heparin i varfarin se daju 5 do 7 dana zajedno sve dok krvne pretrage ne pokažu da varfarin učinkovito sprječava zgrušavanje.

Trajanje antikoagulantnog liječenja ovisi o bolesnikovu stanju. Ako je plućna embolija uzrokovana nekim čimbenikom određenog trajanja, kao što je operacija, liječenje se nastavlja tijekom 2 do 3 mjeseca. Ako je uzrok dugotrajniji problem, liječenje obično traje 3 do 6 mjeseci, iako se katkada mora provoditi trajno. Za vrijeme uzimanja varfarina osobu treba periodički kontrolirati krvnom pretragom u cilju ocjenjivanja treba li dozu prilagođivati.

Osobe koje su u opasnosti od smrti od plućne embolije mogu imati koristi od dva terapijska pristupa—trombolitičke terapije i kirurškog zahvata. Od koristi mogu biti trombolitici (lijekovi koji lome ugrušak), kao što su streptokinaza, urokinaza ili aktivator tkivnog plazminogena. Međutim, te se lijekove ne može davati osobama koje su bile operirane prethodnih 10 dana, trudnicama, ljudima koji su nedavno imali moždani udar ili su skloni jakom krvarenju. Da se spasi netko s teškom embolijom potrebna je operacija. Plućna embolektomija (uklanjanje embolusa iz plućne arterije) može spasiti život.

Ako se unatoč svim preventivnim mjerama embolusi ponovno pojave ili ako antikoagulansi dovedu do jakog krvarenja, može se u glavnu venu nogu od nogu i zdjelice do desne strane srca kirurškim putem staviti filter. Ugrušci se obično stvaraju u nogama ili zdjelici pa taj filter sprječava njihovo prenošenje u plućnu arteriju.

Dijagnoza i prognoza embolije pluća

2020-09-22T21:31:00.001+02:00

Dijagnoza

Liječnik posumnja na plućnu emboliju na temelju bolesnikovih simptoma i čimbenika koji joj stvaraju sklonost. Međutim, za potvrdu dijagnoze često su potrebni određeni postupci.

Rendgenogram prsnog koša može ukazati na diskretne promjene krvnožilnog crteža nakon embolije i na znakove plućnog infarkta. Međutim, rendgenogram je često uredan, a čak i kada nije, rijetko potvrđuje plućnu emboliju.

Elektrokardiogram može pokazivati abnormalnosti, ali su one često prolazne pa može samo podržati mogućnost plućne embolije.

Često se radi perfuzijska gamascintigrafija pluća. U venu injicirana mala količina radioaktivne tvari putuje u pluća gdje ocrtava opskrbu krvlju (perfuziju) pluća. Područja bez normalne opskrbe krvlju na slici su tamne, jer u njih ne mogu doprijeti radioaktivne čestice. Uredan rezultat pretrage pokazuje da osoba nema značajno začepljenje krvne žile, ali abnormalan (patološki) nalaz može ukazivati na druge uzroke osim plućne embolije.

Obično se perfuzijska gamascintigrafija kombinira s ventilacijskom gamascintigrafijom. Osoba udiše bezopasan plin koji u tragovima sadrži radioaktivnu tvar a rasprostire se kroz male zračne mjehuriće (alveole) u plućima. Tada se na slici mogu vidjeti područja u kojima se izmjenjuje kisik. Usporedbom te slike s onom o krvnoj opskrbi dobivenoj perfuzijom liječnik obično može utvrditi ima li bolesnik plućnu emboliju. Područje embolije, naime, pokazuje normalnu ventilaciju, ali smanjenu perfuziju.

Plućna arteriografija je najtočnija metoda dijagnosticiranja plućne embolije, ali ima određeni rizik i mnogo je neugodnija od ostalih pretraga. Boja koja se može vidjeti na rendgenogramu injicira se u jednu arteriju i putuje u arterije pluća. Na rendgenogramu se plućna embolija vidi kao začepljenje arterije.

U cilju otkrivanja mjesta na kojem je nastao embolus mogu se raditi i dodatne pretrage.

Prognoza

Vjerojatnost smrti od plućne embolije ovisi o veličini embolusa, veličini i broju začepljenih plućnih arterija i općem zdravstvenom stanju bolesnika. Svatko s ozbiljnom bolesti srca ili pluća je u većoj opasnosti od embolije. Osoba s normalnom funkcijom srca i pluća obično preživi ukoliko embolus ne blokira polovicu ili više plućnih žila. Fatalna plućna embolija obično dovede do smrti unutar 1 do 2 sata.

Oko polovice ljudi s neliječenom plućnom embolijom doživjet će ponovnu emboliju, a polovica takvih recidiva može biti fatalna. Medikamentno liječenje (lijekovima) koji usporavaju zgrušavanje krvi (antikoagulansi) mogu pojavu recidiva smanjiti na oko 1:20.

Uzroci i simptomi embolije pluća

2020-09-22T21:30:00.002+02:00

Uzroci

Najčešći tip plućnog embolusa je krvni ugrušak, obično onaj koji započne u veni noge ili zdjelice. (vidi str. 14l). Krvni se ugrušci stvaraju kada krv teče polako ili uopće ne teče, što se može dogoditi kad osoba duže vrijeme stoji u istom položaju. Kad se ponovno počne kretati, ugrušak se može osloboditi. Mnogo se rjeđe ugrušci počnu stvarati u venama ruku ili u desnoj strani srca. Kada se venski ugrušak oslobodi u krvnu struju, obično putuje u pluća.

Drugi tip embolusa može nastati iz masti koja pri prijelomu kosti pobjegne u krv iz koštane srži. Embolus može nastati i iz amnijske tekućine tijekom porođaja. Međutim, i masni embolus i embolus od amnijske tekućine su rijetkost. Oni se obično smještaju u malim žilama kao što su arteriole i kapilare pluća. Ako dođe do začepljenja mnogih takvih žila u plućima, može se razviti sindrom akutnog respiracijskog distresa .

Simptomi

Mali embolusi ne moraju uzrokovati simptome, ali većina dovodi do zaduhe. To može biti jedini simptom, osobito ako ne dođe do stvaranja infarkta. Često je ipak disanje vrlo ubrzano, osoba se osjeća zabrinutom i nemirnom pa se čini da ima napad tjeskobe. U prsima se može osjetiti oštra bol, naročito ako osoba duboko diše. Ta se bol zove pleuritička bol u prsima.

U nekih ljudi prvi simptomi mogu biti lagana glavobolja, nesvjestica ili grčevi. Ti simptomi obično nastaju kao posljedica naglog smanjenja sposobnosti srca da dopremi dovoljnu količinu dobro oksigenirane krvi u mozak i druge organe. Može doći i do nepravilnog rada srca. Ljudi sa začepljenjem jedne ili više velikih plućnih žila mogu imati plavo obojenu kožu (cijanoza) i mogu naglo umrijeti.

Plućni infarkt dovodi do kašlja, krvlju protkanog iskašljaja, oštre boli u prsnom košu pri disanju i povišene temperature. Simptomi plućne embolije obično nastaju naglo, dok se simptomi plućnog infarkta razvijaju tijekom nekoliko sati. Simptomi infarkta često traju nekoliko dana, ali obično postaju svakim danom sve blaži.

U ljudi koji imaju povratne epizode malih plućnih embolusa, simptomi kao što su zaduha, natečeni gležnjevi ili noge te slabost mogu se u sve većoj mjeri razvijati tjednima, mjesecima ili godinama.

Embolija pluća

2020-09-22T21:29:00.005+02:00

Plućna embolija

Embolus je obično krvni ugrušak (tromb), ali to može biti i mast, amnijska tekućina, koštana srž, djelić tumora ili zračni mjehurić koji putuje krvnom strujom dok ne začepi krvnu žilu. Plućna embolija je naglo začepljenje arterije pluća (plućne arterije) embolusom.

Nezačepljene arterije obično mogu slati dovoljno krvi u zahvaćeni dio pluća da se spriječi propadanje tkiva. Međutim, u slučaju začepljenja vrlo velikih žila ili ako osoba već ima plućnu bolest, količina krvi kojom se opskrbljuje tkivo može biti nedostatna da bi se spriječilo njegovo propadanje. Oko 10% ljudi s plućnom embolijom ima u određenoj mjeri propalog plućnog tkiva, što se naziva plućni infarkt.

Ako tijelo brzo razlomi (otopi) male ugruške, oštećenje je minimalno. Velikim ugrušcima treba za raspadanje duže vremena pa je oštećenje tim veće. Veliki ugrušci mogu izazvati nenadanu smrt.

Što čini nekoga sklonijim stvaranju ugrušaka?

Uzrok zgrušavanja u venama ne mora biti primjetan, ali su mnogo puta stanja koja dovode do sklonosti zgrušavanju očita. To su slijedeća stanja:

• Kirurški zahvat

• Produženi boravak u krevetu ili slabija pokretljivost (npr. sjedenje za vrijeme dugog putovanja automobilom ili avionom)

• Moždani udar

• Srčani udar (infarkt miokarda)

• Pretilost

• Prijelom kuka ili noge

• Povišena sklonost zgrušavanju krvi (npr. kod nekih oblika raka, zbog uzimanja oralnih kontraceptiva, uslijed prirođenog manjka inhibitora zgrušavanja krvi)

KARCINOM PLUĆA

2020-09-22T21:28:00.002+02:00

Karcinom (rak) pluća nastaje nekontrolisanim umnožavanjem malignih ćelija u plućima. Karcinom pluća zauzima prvo mjesto po učestalosti i predstavlja najčešći uzrok smrti od malignih bolesti. Neliječena, bolest se može proširiti izvan pluća (metastaze) u okolna tkiva ili druge dijelove tijela.

Pluća donose kisik u tijelo i preuzimaju ugljik dioksid iz krvi, koji je nusprodukt metabolizma tjelesnih stanica. Cijevi koje se nazivaju bronhi čine unutrašnji dio pluća.

Postoje dvije vrste karcinoma pluća koje se zasnivaju na tome kako stanice izgledaju pod mikroskopom: nemikrocelularni (nesitnoćelijski, NCLC) i mikrocelularni (sitnoćelijski, SCLC).

ČINJENICE

Ovo je najčešći oblik karcinoma kod muškaraca i treći po redu po učestalosti kod žena;

U Bosni i Hercegovini svake godine oboli oko 1.500 osoba od karcinoma pluća;

Od ove bolesti umre više ljudi nego od karcinoma dojke, kolorektalnog i karcinoma grlića maternice zajedno;

Karcinom pluća je najčešći oblik karcinoma u svijetu (12,9 % svih karcinoma), i uzrokuje najveći broj smrtnih slučajeva;

Svake godine 1,59 miliona ljudi umre od posljedica ove bolesti uzrokujući više od 4.000 slučajeva smrti dnevno;

Više od pola otkrivenih slučajeva oboljelih od karcinoma pluća se otkriva u razvijenim regionima (58%); Širom svijeta, 1,8 miliona novootkrivenih slučajeva oboljelih od karcinoma pluća,

dijagnosticira se svake godine; Karcinom pluća je vodeći uzrok smrti u Evropi, uzrokujući 20,7% smrtnih slučajeva od ukupnog broja oboljelih od svih tipova karcinoma u Zapadnoj Evropi.

Prvi simptomi karcinoma pluća

2020-09-22T21:26:00.001+02:00

Karcinom pluća je bolest čiji se simptomi teško prepoznaju u najranijoj fazi jer ih gotovo ni nema. Ipak, razvojem i širenjem bolesti se javljaju sistemski predznaci kao što su gubitak apetita i opći umor te slijedećih deset, najčešćih simptoma:

U ranoj fazi:

kašalj –uključuje uporan i neprestan kašalj koji podsjeća na „pušački“ te koji se s vremenom pogoršava,

iskašljavanje krvi – iskašljavanje krvi ili smećkaste sluzi je simptom kojeg svakako treba spomenuti liječniku,

poteškoće s disanjem – pomanjkanje daha, hroptanje ili „zviždanje“ (tzv. stridor) koje se javlja pri disanju predstavljaju ozbiljno upozorenje, kao i

opetovane infekcije – česte infekcije kao što su bronhitis ili upala pluća, a koje se gotovo bezuspješno liječe uobičajenim lijekovima

U naprednoj fazi:

bol u kostima – najčešće u leđima ili kukovima,

oticanje na području lica, vrata ili ruku,

promjene u nervnom sustavu – kao što su glavobolje, vrtoglavice, gubitak ravnoteže, te

umor i/ili osjećaj slabosti u udovima,

žutica, i

kvržice na vratu i/ili na području oko ključne kosti – uzrokovane širenjem karcinoma na kožu ili limfne čvorove.

Osobe koje pripadaju rizičnoj skupini karcinoma pluća su pušači, osobe izložene pasivnom pušenju, azbestu ili plinu radonu te one u čijoj su(osobito užoj) obitelji zabilježeni slučajevi karcinoma pluća jer tada postoji velika vjerojatnost od prisutnosti naslijeđenih onkogena (gena koji potiču rast tumorskih stanica).

Kašalj

2020-09-22T21:18:00.001+02:00

Kašalj

Kašalj je naglo, eksplozivno pomicanje zraka sa svrhom da se iz zračnih putova ukloni materijal.

Kašljanje, poznati ali i komplicirani refleks, je jedan od načina kojim se štite pluća i dišni putovi. Uz druge mehanizme, kašljanje pomaže u zaštiti pluća od udahnutih čestica. Kašljanje katkada stvara iskašljaj (sputum)―mješavinu sluzi, otpadnutih dijelova sluznice i stanica izbačenih iz pluća.

Kašalj može biti vrlo različit. Može biti izrazito neugodan, naročito ako su epizode kašljanja popraćene boli u prsištu, nestašicom daha ili neuobičajeno velikim količinama sputuma. Međutim, ako se kašalj razvija desetljećima, kao što to može biti u pušača s kroničnim bronhitisom, osoba to jedva i primjećuje.

Podaci o kašlju pomažu liječniku u utvrđivanju njegova uzroka. Zbog toga, liječnik može postaviti ovakva pitanja:

Kako dugo kašalj traje

U kojem se dijelu dana javlja

Koji čimbenici kao što su hladan zrak, položaj tijela, govor, jedenje, pijenje, utječu na kašalj

Je li kašalj popraćen boli u prsištu, nestašicom daha, promuklošću, vrtoglavicom ili drugim simptomima

Stvara li se iskašljaj.

Osoba može stvarati sputum i bez kašljanja, a može imati i suhi kašalj bez stvaranja sputuma. Nastajanje sputuma pomaže liječniku u postavljanju dijagnoze. Žućkast, zeleni ili smeđi sputum ukazuje na bakterijsku infekciju. Proziran, bijeli ili vodenasti sputum ne ukazuje na bakterijsku infekciju nego na virusnu infekciju, alergiju ili nadražajno djelovanje. Liječnik može sputum ispitati i mikroskopski; na infekciju dodatno ukazuju pod mikroskopom vidljive bakterije i bijele krvne stanice.

Liječenje

Budući da kašljanje ima važnu ulogu u podizanju sputuma i čišćenju dišnih putova, kašalj koji stvara mnogo sputuma u principu ne bi trebalo suzbijati. Liječenje odgovarajućeg uzroka, kao što je na primjer infekcija, tekućina u plućima ili alergija, puno je važnije. Na primjer, antibiotike se može dati kod infekcije, a antihistaminike u slučaju alergije.

Lijekovi protiv kašlja mogu se dati da se zatomi suhi kašalj (onaj koji ne stvara sputum), ukoliko takav kašalj osobi smeta. Isto tako u nekim slučajevima, kao kada je osoba iscrpljena kašljem i ne može spavati, lijekove protiv kašlja može se dati da se kašalj smanji, čak i ako podiže sputum. Kašalj se može liječiti dvjema skupinama lijekova: lijekovima protiv kašlja (antitusici) i lijekovima za bolje iskašljavanje (ekspektoransi).

Terapija protiv kašlja

Lijekovi protiv kašlja zatomljuju kašljanje. Narkotik kodein je sredstvo protiv bolova (analgetik) koje smanjuje kašalj djelujući na centar za kašalj u mozgu, ali može dovesti do pospanosti. Može uzrokovati i mučninu, povraćanje ili zatvor stolice. Ako se kodein uzima duže vrijeme, doza potrebna da smanji kašalj može se povećavati. I mnogi drugi narkotici koji se rabe protiv kašlja imaju slične nuspojave.

Dekstrometorfan nije sredstvo protiv bolova, ali učinkovito djeluje na centar za kašalj u mozgu. Sastavni je dio mnogih lijekova protiv kašlja koji se kupuju u slobodnoj prodaji, ne stvara naviku i ne dovodi do pospanosti.

Demulcenti stvaraju zaštitni premaz preko nadraženog područja. Korisni su kod kašlja uzrokovanog podražajem područja iznad grkljana. Dolaze u obliku bombona i sirupa.

Lokalni anestetici, kao što je benzokain, usporavaju refleks kašljanja. Štrcaju se na stražnji dio grla prije nego liječnik započne postupak koji bi mogao biti prekinut kašljem, kao npr. bronhoskopija (pregled uz uporabu cijevi kroz koju se mogu promatrati bronhi).

Inhalacija pare, na primjer iz aparata za stvaranje pare, može zaustaviti kašalj smanjivanjem podražavanja grkljana i dišnih putova. Vlaga iz pare razrjeđuje izlučevine pa ih se lakše iskašlje. Isti se rezultat može postići ovlaživačem s hladnom maglom.

Sredstva za iskašljavanje

Sredstva za iskašljavanje pomažu omekšivanju sluzi čineći bronhalne lučevine rjeđima i lakšima za iskašljavanje. Često rabljena sredstva za iskašljavanje su jodidi, a guaifenezin i terpin hidrat su sastavni dijelovi mnogih preparata u slobodnoj prodaji. Djeci može pomoći mala doza sirupa ipekakuane, osobito kod kašlja poput laveža psa (“krup”). Lijekovi koji razrjeđuju sluz (zvani mukoliticima) katkada se koriste u slučajevima debelih ljepljivih bronhalnih lučevina, kao što je to kod cistične fibroze.

Antihistaminici, sredstva protiv nakupljanja krvi i sredstva za širenje bronha

Antihistaminici isušuju dišni sustav i nemaju učinak u liječenju kašlja osim u slučaju kada je uzrokovan preosjetljivošću (alergijom) ili kada se radi o hunjavici u ranom stadiju. U slučaju kašlja drugih uzroka djelovanje u smislu sušenja sluznice može biti štetno, jer zgušćuje dišne izlučevine i otežava njihovo iskašljavanje.

Sredstva protiv nakupljanja krvi kao što je fenilefrin koji olakšava u slučaju začepljenja nosa, nisu korisna u olakšanju kašlja ukoliko nije uzrokovan uklanjanjem lučevina iz zadnjih dijelova nosa u ždrijelo.

Sredstva za širenje bronha, kao što su udahnuti simpatomimetici ili preko usta uzet teofilin, mogu se propisati ako do kašlja dolazi zbog suženja dišnih putova kao što se događa pri bronhalnoj astmi i emfizemu.

Izvor

Intersticijska bolest pluća

2019-08-28T12:37:00.000+02:00

Intersticijska bolest pluća je opća kategorija koja uključuje mnogo različitih oboljenja pluća. Sve intersticijske bolesti pluća utieču na intersticij, dio anatomske strukture pluća.

Intersticij je mreža tkiva nalik čipki koje se proteže kroz oba pluća. Intersticij pruža podršku alveolama. Sitne krvne žile putuju kroz intersticij, omogućujući razmjenu gasova između krvi i zraka u plućima. Normalno je da je intersticij toliko nježan, da se ne može vidjeti na rendgenu pluća.

Vrste intersticijske plućne bolesti

Svi oblici intersticijske bolesti pluća uzrokuju zadebljanje intersticija. Zadebljanje može biti zbog upale, ožiljaka ili dodatne tekućine (edema). Neki oblici intersticijske bolesti pluća su kratkotrajni; drugi su hronični i nepovratni.

Neke vrste intersticijske bolesti pluća uključuju:

Intersticijska pneumonija: Bakterije, virusi ili gljivice mogu zaraziti intersticij pluća. Bakterija koja se zove Mycoplasma pneumonia je najčešći uzrok.

Idiopatska plućna fibroza: Kronični, progresivni oblik fibroze (ožiljaka) intersticija. Uzrok mu je nepoznat.

Nespecifični intersticijski pneumonitis: Intersticijska bolest pluća koja je često prisutna s autoimunim stanjima (poput reumatoidnog artritisa ili skleroderme).

Hipersenzitivni pneumonitis : Intersticijska bolest pluća uzrokovana stalnim udisanjem prašine, plijesni ili drugih iritansa.

Kriptogena organizirajuća pneumonija (COP): Intersticijska bolest pluća slična pneumoniji, ali bez prisutne infekcije. COP se također naziva bronhiolitis obliterans s organizirajućom pneumonijom (BOOP).

Akutni intersticijski pneumonitis: iznenadna, teška intersticijska bolest pluća, koja često zahtijeva životnu potporu .

Deskvativni intersticijski pneumonitis: intersticijska bolest pluća koja je djelomično uzrokovana pušenjem.

Sarkoidoza : stanje koje uzrokuje intersticijsku bolest pluća, zajedno s otečenim limfnim čvorovima , a ponekad i zahvaćenošću srca , kože , živaca ili oka .

Azbestoza: intersticijska bolest pluća uzrokovana izlaganjem azbestu .

Uzroci intersticijske plućne bolesti

Poznato je da bakterije, virusi i gljivice uzrokuju intersticijske pneumonije. Redovita izloženost inhalacijskim iritantima na poslu ili tijekom hobija može također uzrokovati neke intersticijske bolesti pluća.

Ti iritanti uključuju:

Azbest
Prašina silika
Talk
Ugljena prašina, ili razne druge metalne prašine od rada u rudarstvu
Zrnata prašina iz uzgoja
Ptičji proteini (poput egzotičnih ptica, kokoši ili golubova)

Lijekovi poput nitrofurantoina , amiodarona , bleomicina i mnogih drugih rijetko mogu uzrokovati intersticijsku bolest pluća.

Sve u svemu, ovi čimbenici uzrokuju mali postotak intersticijske bolesti pluća. Uzrok većine intersticijskih bolesti pluća nije poznat.

Tko je u riziku od intersticijske bolesti pluća? Svako može razviti intersticijsku bolest pluća. Muškarci i žene bilo koje dobi mogu biti pogođeni. Intersticijska bolest pluća češća je u osoba s autoimunom bolešću , uključujući lupus , reumatoidni artritis i sklerodermu.

Simptomi intersticijske plućne bolesti
Najčešći simptom svih oblika intersticijske bolesti pluća je kratkoća daha, odnosno zamaranje i dispneja. Gotovo svi ljudi s intersticijskom bolesti pluća će osjetiti gubitak daha koji se s vremenom može pogoršati.

Ostali simptomi intersticijske bolesti pluća uključuju:

Kašalj , koji je obično suh i neproduktivan.
Gubitak tjelesne težine , najčešće u osoba sa COP ili BOOP.

U većini oblika intersticijske bolesti pluća, kratkoća daha se razvija polako (tijekom mjeseci i godina). Kod intersticijskih pneumonija ili akutnog intersticijskog pneumonitisa simptomi se javljaju brže (u satima ili danima).

Dijagnoza intersticijske bolesti pluća

Osobe s intersticijskom bolesti pluća obično dolaze kod liječnika zbog zabrinutosti zbog kratkoće daha ili kašlja . Slikovni testovi pluća obično se rade kako bi se utvrdio problem.

Rentgen prsnog koša: Jednostavno snimanje prsnog koša prvi je test u procjeni većine ljudi s problemom disanja. Rendgenski filmovi na prsima kod ljudi s intersticijskom plućnom bolešću mogu pokazati fine linije u plućima.

( CT pretraga ): CT skener je mnogo važniji za dijagnostiku intersticijska plućne bolesti.

CT skeniranje visoke rezolucije (high resolution CT): Ako se sumnja na intersticijsku bolest pluća, korištenje određenih postavki CT skenera može poboljšati slike intersticija. To povećava sposobnost CT skeniranja da otkrije intersticijsku bolest pluća.

Ispitivanje plućne funkcije : Osoba sjedi u zatvorenoj plastičnoj kabini i diše kroz cijev. Osobe s intersticijskom bolesti pluća mogu imati smanjeni ukupni kapacitet pluća. Oni također mogu imati smanjenu sposobnost prenošenja kisika iz pluća u krv.

Biopsija pluća : Često je dobivanje plućnog tkiva pregled pod mikroskopom jedini način za utvrđivanje vrste intersticijske bolesti pluća osoba. Postoji nekoliko načina prikupljanja tkiva pluća, što se naziva biopsijom pluća:

Bronhoskopija : Endoskop se uvodi kroz usta ili nos u dišne putove.

Video-potpomognuta torakoskopska operacija (VATS): Koristeći kameru i mali rez, hirurg može uzorkovati (uraditi biopsiju) više područja plućnog tkiva.

Otvorena biopsija pluća ( torakotomija ): U nekim je slučajevima potrebna tradicionalna operacija s velikim rezom u prsima kako bi se dobila biopsija pluća.

Liječenje intersticijske plućne bolesti

Liječenje intersticijske bolesti pluća varira ovisno o vrsti intersticijske bolesti pluća i njegovom uzroku.

Antibiotici . Ovo su djelotvorni tretmani za većinu intersticijskih pneumonija. Azitromicin (Zithromax) i levofloksacin (Levaquin) uklanjaju bakterije koje uzrokuju većinu intersticijskih pneumonija. Virusne pneumonije obično se rješavaju samostalno. Gljivične pneumonije su rijetke, ali mogu se liječiti antifungalnim lijekovima.

Kortikosteroidi: U nekim oblicima intersticijske bolesti pluća neprestana upala u plućima uzrokuje oštećenja i ožiljke. Kortikosteroidi poput prednizona i metilprednizolona smanjuju aktivnost imunološkog sustava. To smanjuje količinu upale u plućima.

Udisani kisik: U osoba s niskom razinom kisika u krvi zbog intersticijske bolesti pluća inhalirani kisik može poboljšati simptome. Redovita uporaba kisika također može zaštititi srce od oštećenja uzrokovanih niskom razinom kisika.

Transplantacija pluća : U uznapredovaloj intersticijskoj bolesti pluća koja uzrokuje teško oštećenje, transplantacija pluća može biti najbolja opcija. Većina ljudi koji su podvrgnuti transplantaciji pluća zbog intersticijske bolesti pluća postižu veliku dobit u kvaliteti života i sposobnosti vježbanja.

Azatioprin (Imuran): Ovaj lijek također suzbija imunološki sustav. Nikad nije dokazano da poboljšava intersticijsku bolest pluća, no neka istraživanja pokazuju da bi mogao pomoći.

N- acetilcistein (Mucomyst): Ovaj moćan antioksidans može usporiti pad funkcije pluća kod nekih oblika intersticijske bolesti pluća. Ne smije se koristiti sam.

Ostali tretmani koji se smatraju kontroverznim za liječenje intersticijske bolesti pluća uključuju:

Ciklofosfamid (citoksan, endoksan)
metotreksat
ciklosporin
Pirfenidon (Exbriet)
Nintedanib (OFEV)

Ovi lijekovi značajno suzbijaju imunološki sustav. Oni se mogu koristiti u nekim slučajevima intersticijske bolesti pluća tijekom praćenja nuspojava.

Idiopatska plućna fibroza

2019-08-28T12:08:00.002+02:00

Što je idiopatska plućna fibroza?

Idiopatska plućna fibroza (IPF) je ireverzibilna bolest pluća čija je smrtnost veća od većine vrsta tumora. Polovica oboljelih od IPF-a umru 2-5 godina nakon postavljene dijagnoze. IPF je bolest u kojoj plućno tkivo fibrozira, stvara se ožiljkasto tkivo koje onemogućava normalnu funkciju pluća. Tkivo oko plućnih alveola fibrozira i odumire tako da se alveole ne mogu rastegnuti i manje kisika ulazi u krvotok.

Nedovoljna svjesnost o bolesti

IPF je rijetka bolest i svjesnost o postojanju te bolesti je vrlo niska. IPF je smrtonosnija nego većina vrsta zloćudnih bolesti, uključujući rak dojke, rak prostate, nekih oblika leukemije i limfoma. Nedavna studija koja je usporedila smrtnost od IPF i određenih vrsta tumora pokazala je da samo bolesnici s karcinomom pluća i gušterače imaju lošiju stopu preživljenja.

Uzroci i rizični čimbenici

Uzrok IPF još nije poznat; međutim, neki dokazi upućuju da genetski faktori mogu imati ulogu u nastanku bolesti, 5% pacijenata s IPF-om ima članove obitelji s tom bolešću. Ostali faktori rizika su:

Pušenje
Profesionalna izloženost određenim vrstama prašine
Virusne infekcije
Gastroezofagelna refluksna bolest (GERB)
Okolišni čimbenici
Epidemiologija

IPF je rijetka bolest. Oko 100.000 ljudi u SAD-u, 110.000 ljudi u Europi imaju IPF, a 35.000 novih bolesnika dijagnosticira se svake godine u Europi.
IPF je češća u muškaraca nego u žena i obično se javlja u osoba starijih od 45 godina, s prosječnom dobi od 65 godina.

Koji značaj ima BCG- vakcina?

2019-08-28T12:05:00.001+02:00

Koji značaj ima BCG- vakcina? – Vakcinacija zaštićuje malu djecu.

BCG-(be-se-že) vakcina zaštićuje malu djecu od teškog oblika kao što je generalizirana tuberkuloza i upala mozga/ meningitis.

U Finskoj od jeseni 2006 vakcinisana su samo djeca koja spadaju u grupu rizika. Vakcina se daje djeci odmah nakon rođenja, a koja u bližoj okolini imaju rizik da su izložena tuberkulozi. To su djeca,
u čijem domaćinstvu živi bližnji ili osoba koja je porijeklom iz zemlje gdje je velika pojava tuberkuloze, ili osoba koja je oboljela od tuberkuloze. Dodatno vakcina daje se i djeci ispod 7-godina, koja u toku godine putuju u zemlju i borave u toj zemlji preko mjesec dana, zemlji gdje je tuberkuloza opšta bolest.

Dodaci prehrani za ljude koje se liječe od aktivne tuberkuloze

2019-08-28T12:02:00.003+02:00

Cochrane znanstvenici su proveli istraživanje o efektima dodataka prehrani za ljude koje se liječe od tuberkuloze. Pretraživanjem literature objavljene do 4. veljače 2016. pronašli su 35 relevantnih kliničkih pokusa na tu temu u kojima je sudjelovalo 8283 ispitanika. Rezultati tih studija sažeti su u nastavku.

Što je aktivna tuberkuloza i kako dodaci prehrani mogu djelovati?

Tuberkuloza je bakterijska infekcija koja najčešće zahvaća pluća. Većina oboljelih nikad ne razvije simptome budući da njihov imunološki sustav uspijeva kontrolirati bakterije. Aktivna tuberkuloza nastupa kada imunološki sustav ne uspijeva spriječiti infekciju i tipični simptomi su kašalj, bol u prsima, vrućica, noćno znojenje, gubitak težine i ponekad iskašljavanje krvi. Za liječenje se koristi kombinacija antibiotika koji se moraju uzimati najmanje šest mjeseci.

Ljudi koji boluju od tuberkuloze su često pothranjeni, te stoga pothranjene osobe imaju veći rizik od oboljenja budući da je njihov imunološki sustav oslabljen. Dodaci prehrani mogu pomoći oboljelima da se oporave tako da im ojačaju imunološki sustav, te da im povećaju težinu, mišićnu snagu i time omoguće pacijentu da se vrati aktivnom životu. Dobra prehrana zahtijeva dnevni unos makronutrijenata (ugljikohidrati, proteini i masti) i mikronutrijenata (esencijalni vitamini i minerali).

Rezultati pronađenih istraživanja

Učinak dodataka prehrani koji se daju ljudima koji se liječe od tuberkuloze

Trenutno ne znamo da li besplatna hrana koju pružamo pacijentima oboljelima od tuberkuloze, kao što su topli obroci smanjuju smrtnost ili pospješuju liječenje (vrlo niska kvaliteta dokaza). Pružanje besplatne hrane pacijentima zasigurno pospješuje težinu u nekim okruženjima (dokazi umjerene kvalitete) i mogu poboljšati kvalitetu života (dokazi niske kvalitete).

Rutinsko davanje nadomjestaka s mikro-nutrijentima ima malen ili nikakav učinak na smrti u HIV-negativnih osoba s tuberkulozom (dokazi niske kvalitete) ili HIV-pozitivnih osoba koje ne uzimaju anti-retrovirusnu terapiju (dokazi umjerene kvalitete). Trenutno nije poznato da li nadomjestci mikronutrijenata imaju ikakav učinak na liječenje tuberkuloze (dokazi vrlo niske kvalitete) ali moguće je da nemaju nikakav učinak na dobitak težine (dokazi niske kvalitete). Niti jedna studija nije ispitala učinak na kvalitetu života.

Razina vitamina A u plazmi povećava se nakon početka liječenje tuberkuloze bez obzira na uzimanje dodataka prehrani. Naprotiv, uzimanje dodataka vjerojatno poboljšava razinu cinka, vitamina D, vitamina E i selena u plazmi, ali nije se pokazalo da to ima klinički važne korisne učinke. Usprkos brojnim studijama o dodatcima vitamina D u različitim dozama, nisu dokazani statistički značajni korisni učinci na dijagnostičke pokazatelje analize ispljuvka.

Zaključci autora

Dodatci hrani ili energetski dodaci mogu poboljšati prirast težine tijekom oporavka od tuberkuloze u nekim okruženjima, ali trenutno nema dokaza da mogu poboljšati rezultate liječenja tuberkuloze. Također nema pouzdanih dokaza da rutinsko davanje nadomjestaka izvan preporučenih dnevnih doza ima ikakve koristi za zdravlje.

Bilješka o prijevodu:
Hrvatski Cochrane
Prevele: Jelena Nikolić i Livia Puljak

Šta je tuberkuloza?

2019-08-28T11:59:00.000+02:00

Što je tuberkuloza ?

Tuberkuloza je zarazna bolest uzrokovana bacilom tuberkuloze , Mycobacterium tuberculosis, koji prvenstveno zahvaća pluća, ali se može pojaviti i u bilo kojem organu (koži, mozgu, kostima, zglobovima, limfnim čvorovima, probavnom, genitalnom, mokraćnom sustavu i dr.).

Tko je uzročnik tuberkuloze ?

Tuberkulozu uzrokuju bakterije iz roda Mycobacterium tuberculosis. Najčešći uzročnik tuberkuloze u svijetu je M. tuberculosis. M. africanum uzrokuje tuberkulozu u zemljama zapadne Afrike. M. bovis (primarno porijeklom od goveda) uzrokuje tuberkulozu koja se putem mlijeka može prinijeti na čovjeka. Kontrolom tuberkuloze kod stoke i pasterizacijom mlijeka ovaj tip tuberkuloze danas je izrazito rijedak. Postoje i netuberkulozne mikobakterije koje su uglavnom bezopasne i rijetko izazivaju bolest.

Kako se prenosi tuberkuloza ?

Tuberkuloza je kapljična infekcija koja se širi od oboljele osobe na zdravu zrakom. Bakterije se nalaze u sitnim kapljicama koje nastaju kao aerosol prilikom kašljanja, kihanja ili govora zaražene osobe. Te kapljice mogu udahnuti osobe koje se nalaze u blizini i inficirati se. Udisanjem bakterije dospiju do pluća gdje se razmnožavaju, a iz pluća mogu dospjeti u bilo koji organ u tijelu.

Plućna tuberkuloza i tuberkuloza grkljana je zarazna i može se širiti na druge ljude. Za širenje zaraze su pogodne osobe koje su duže (svakodnevno) i u bliskom kontaktu sa TBC aktivnim bolesnikom (prvenstveno članovi obitelji, prijatelji, radne kolege, osobe u prenapučenom smještaju i sl.).

Ostali oblici tuberkuloze (izvanplućni) obično nisu zarazni za okolinu, iako mokraća i ostale izlučevine teoretski mogu biti izvor zaraze, ali zbog toga što sadrže relativno mali broj bakterija rijetko mogu izazvati bolest.

Hoće li svaki kontakt sa bakterijom izazvati bolest ?

Neće. Nakon kontakta sa zaraženim bolesnikom uzročnik bolesti će dospjeti do pluća i zahvaljujući obrambenim stanicama (makrofagi i limfociti) i imunološkom odgovoru organizma ubiti bakterije i pretvoriti inficirane makrofage u sitne i tvrde tuberkule u plućnom tkivu. Ipak jedan dio bakterija u tuberkulima ostaje živjeti, ali mogućnost razmnožavanja i širenja je ograničena. Nakon takve primarne infekcije većina osoba se primarno izliječi, a infekcija prelazi u latentnu. Osoba sa latentno tuberkulozom nije zarazna za druge ljude, a pozitivan tuberkulinski test je jedini dokaz te infekcije.

Latentna infekcija može ostati doživotno i nikada se ne razviti u bolest, ali u određenim okolnostima (slabljenje imunološkog sustava, HIV infekcije, pothranjenosti, određene dobi i dr.) može doći do aktivacije latentnog žarišta (reaktivacije), odnosno izbijanja bacila iz tuberkula i izazivanja aktivne bolesti.

Kod malog broja primarno inficiranih neće doći do latentne infekcije već odmah dolazi do nastajanja aktivne bolesti (osobito su ugrožene osobe sa oslabljenim imunološkim sustavom i mala djeca).

Tko ima povećan rizik obolijevanja od tuberkuloze ?

djeca mlađa od 3 mjeseca
osobe starije životne dobi
HIV pozitivne osobe
ovisnici o dogama i alkoholu
pušači
osobe pod dugotrajnom imunosupresivnom terapijom
Koji su simptomi tuberkuloze ?

Simptomi kod aktivne plućne tuberkuloze su dugotrajni i traju više od tri tjedna:

kašalj
bolovi u prsištu
krvavi iskašljaji
Ostali znakovi bolesti:

opća slabost
gubitak tjelesne težine
umor
tresavica
vrućica
noćno znojenje
Osobe sa latentnom infekcijom tuberkuloze nemaju simptoma. Kod izvanplućne tuberkuloze simptomi bolesti ovise o sijelu bolesti.

Kako se tuberkuloza dijagnosticira ?

Za dijagnozu tuberkuloze potrebno je:

temeljito uzeti anamnezu (važna epidemiološka anamneza i kontakt sa aktivnim TBC bolesnikom)
napraviti klinički pregled bolesnika
Dijagnostičke pretrage:

pravi dokaz aktivne tuberkuloze (zlatni standard) je izolacija Mycobacterium tuberculosis iz bolesničkog materijala (iskašljaja, aspirata bronha, urina, krvi i dr.) mikroskopski i kultivacijom
RTG pluća i prsnog koša
tuberkulinsko testiranje (PPD) test se koristi za dijagnozu latentne tuberkuloze. Nedostatak testa je što može biti lažno negativan kod imunodeficijentnih osoba (HIV pozitivni, bolesnici na imumosupresivnim lijekovima), osoba koje su nedavno imale tuberkuloznu infekciju, djece mlađe od 6 mjeseci itd. Lažno pozitivan PPD test može biti i kod osoba koje su primile BCG cjepivo
Quantiferon test (IGRA- Interferon Gamma Release Assay- krvni test) test za latentne infekcije tuberkuloze koji nije ovisan o BCG cijepljenju
molekularne dijagnostika (PCR) za genotipizaciju, identifikaciju i diferencijaciju mikobakterija
Kako se tuberkuloza liječi ?

Liječenje tuberkuloze provodi se u trajanju od najmanje 6 mjeseci prema DOTS programu (podrazumijeva standardiziranu, kratkotrajnu,kombiniranu i nadziranu terapiju). Liječenje započinje na bolničkom izolacijskom odjelu i traje sve dok se u iskašljaju izlučuju bacili tuberkuloze, a nakon otpusta iz bolnice potrebno je redovito uzimanje lijekova i redoviti termini pregleda.

U prva dva mjeseca liječenja koriste se kombinacije 4 antituberkulotika pod neposrednim nadzorom, a ostala četiri mjeseca do kraja terapije 2 osnovna antituberkulotika.

Neadekvatno i nedovoljno dugo liječenje tuberkuloze može uzrokovati sojeve tuberkuloze rezistentne (otporne) na terapiju (MDR TB i XDR TB) čije je liječenje dugotrajnije i zahtijeva veća financijska sredstva.

Što trebaju poduzeti oni u bliskom kontaktu sa oboljelim od tuberkuloze ?

Zbog mogućeg širenja infekcije sa bolesne osobe potrebno je bliske kontakte obraditi ( PPD testirati, Quantiferon test , prema potrebi RTG pluća) kako bi se na vrijeme započelo sa liječenjem eventualno oboljelih.

Je li cijepljenje učinkovito protiv tuberkuloze ?

Cijepljenje protiv tuberkuloze kao preventivna mjera (obavlja se u rodilištu) ili najkasnije do navršene godine života, štiti djecu od ozbiljnih oblika tuberkuloze (meningitisa i milijarne tuberkuloze), dok je zaštita od plućnog oblika bolesti oko 50 %.

Nažalost, cjepivo ne štiti od obolijevanja u odrasloj dobi, niti trenutno postoji bolje cjepivo od BCG-a.

Mjere za smanjenje oboljelih od tuberkuloze

rano otkrivanje i liječenje oboljelih
aktivnije traženje i obrada kontakata oboljelih osoba
bolji dijagnostički testovi
pronalazak boljeg cjepiva
bolji lijekovi kojima bi liječenje trajalo kraće
aktivnosti protiv siromaštva i loših životnih uvjeta
zdravstveni odgoj i prosvjećivanje

Voditelj Službe za epidemiologiju

Miljenko Ljubić, dr.med.

Tuberkuloza pluća

2019-08-28T11:28:00.003+02:00

Tuberkuloza (TBC) je od davnina znana bolest koja je i danas jedna od najozbiljnijih i najraširenijih zaraznih bolesti. Godine 1990. Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je kako je 1,7 milijardi ljudi prokuženo bakterijom Mycobacterium tuberculosis (tuberkulin-pozitivni), od čega je kod 8 milijuna ljudi bolest aktivna. Velika većina slučajeva aktivne bolesti se nalazi u zemljama u razvoju, a 2,9 milijuna ljudi godišnje umire od ove bolesti.

Opis bolesti
Bacil tuberkuloze naziva se još i Kochov bacil prema znanstveniku koji je prvi otkrio i izolirao ovu bakteriju 1882. godine. U zemljama u razvoju predstavlja najčešći uzrok smrti. Danas je etiopatogeneza (uzrok i razvoj) bolesti dobro razjašnjena, iako su promjene u prevalenciji i osjetljivosti populacije u velikoj mjeri promijenile klasične oblike pojavnosti ove bolesti. Tuberkuloza se obično razvija nakon udisanja sitnih kapljica, koje u zrak dospijevaju kašljanjem ili kihanjem osobe zaražene Mycobacterium tuberculosis. Udahnuti bacili tuberkuloze najčešće se smještaju u donjim dijelovima pluća, te je to uobičajeno mjesto primarne infekcije. Tamo bacili bivaju "progutani" od strane alveolarnih makrofaga, posebne vrste stanica imunološkog sustava zaduženih za "čišćenje" pluća od svih stranih čestica (živih i neživih). Međutim, makrofagi nisu u stanju kontrolirati infekciju, koja napreduje tijekom tri do četiri tjedna, dok konačno aktivirani makrofagi i limfociti ne ograniče bacile unutar tzv. granuloma. Primarna infekcija je obično bez simptoma (asimptomatska).

Tijekom početnih nekoliko tjedana, bacili tuberkuloze mogu putem krvi i limfe biti preneseni, doslovce u bilo koji organ tijela. Ona tkiva i organi koji se odlikuju visokim zasićenjem (saturacijom) kisika osobito su pogodna za razmnožavanje ovih bakterija. To su prije svega gornji dijelovi pluća, mozak, kralješci, bubrezi i duge kosti. Mikobakterije su na izvornom mjestu infekcije, u donjim dijelovima pluća obično iskorijenjene (eradicirane), no na udaljenijim mjestima nalaze se, već spomenuti granulomi koji su prepuni živih bacila, i koji ostaju prikriveni sve do trenutka kada nastupaju povoljne okolnosti koje dovode do reaktivacije infekcije. U slučajevima kada imunološki odgovor organizma nije dostatan može doći do progresije primarne infekcije, i ponekad do rasapa po cijelom tijelu (milijarne tuberkuloze). Plućna tuberkuloza razvija se kod manjeg broja ljudi čiji imunološki sustav ne uspijeva zaustaviti i uništiti primarnu infekciju.

Bolest se može razviti unutar nekoliko tjedana od primarne infekcije, a mogu proći i godine prije nego li se razvije. Djeca, starije i imunokompromitirane osobe (primjerice, osobe s AIDS-om, bolesnici na kemoterapiji ili bolesnici nakon transplantacije koji uzimaju imunosupresivne lijekove) imaju veći rizik od brzog razvoja bolesti. Kod plućnog TBC-a, proširenost bolesti može varirati, no bez učinkovite terapije bolest vrlo brzo napreduje. Reaktivacija tuberkuloze posljedica je aktivacije mirujućih bacila u udaljenim mjestima. Ovakav tijek bolesti viđa se u 90% odraslih. Kada se reaktivacija odigrava u plućima, najčešće zahvaća vršne i stražnje dijelove gornjih režnjeva. Tipični rendgenski nalazi se još uvijek često viđaju.

Tko obolijeva?
Rizik od infekcije bacilom tuberkuloze i razvoja bolesti je najveći prilikom kontakta sa zaraženim osobama, zatim kod soba koje žive u napučenim zajednicama s lošim higijenskim uvjetima života, kao i kod osoba s lošom prehranom. Faktori koji najvjerojatnije pridonose povećanju učestalosti ove bolesti su:

povećanje broja beskućnika (teški životni uvjeti i slaba prehrana)
pojava sojeva Mycobacterium tuberculosis otpornih (rezistentnih) na uobičajene lijekove
Nepravilno uzimanje lijekova protiv tuberkuloze (primjerice neuzimanje lijekova tijekom cijelog propisanog vremenskog perioda) zasigurno doprinosi pojavi rezistentnih sojeva bacila tuberkuloze. Kod gotovo svih osoba kojima je HIV oštetio imunološki sustav, razvija se aktivna tuberkuloza nakon izlaganja bacilu tuberkuloze. Također, bez pomoći aktivnog i zdravog imunološkog sustava, liječenje je puno teže i bolest je puno otpornija na terapiju.

Simptomi
blagi kašalj i malo povišena tjelesna temperatura
umor
gubitak težine
krv u iskašljaju
noćno znojenje
Dodatni simptomi koji mogu biti povezani s tuberkulozom:

prilikom slušanja stetoskopom čuje se promijenjeni šum disanja
prekomjerno znojenje
otečene limfne žlijezde
bol u zglobovima
gubitak sluha
proljev
bolovi u prsima
Kod djece dodatni simptomi uključuju:

vrućicu 38-39 °C
ubrzano disanje
nedostatak daha
kašalj
Opaska: simptomi uvelike ovise o zahvaćenom organu.

Dijagnoza
Analiza iskašljaja (sputuma) Konačna dijagnoza plućne tuberkuloze mora biti potvrđena izolacijom M. tuberculosis iz izlučevina bolesnikovog dišnog sustava. Obično se u tu svrhu koristi jutarnji iskašljaj bolesnika.

Tuberkulinski kožni test Tuberkulinski kožni test je jedna od kliničkih metoda za dijagnosticiranje TBC-infekcije. Reaktivnost na tuberkulinski antigen odvaja zaražene osobe (s negativnim bakteriološkim nalazom i urednim nalazom rendgena pluća) od osoba koje nisu zaražene. Danas se u kliničke svrhe koristi tzv. Mantouxov test, kojim se 5 tuberkulinskih jedinica purificiranog proteinskog derivata (PPD, koncentrirani i pročišćeni bujon u kojem je 6 tjedana uzgajan Mycobacterium tuberculosis) uštrcava u kožu.

Reakcija na koži veličine 5 mm ili veća nakon 48 sati, smatra se pozitivnom kod bolesnika s poznatom ili suspektnom HIV-infekcijom, zatim u bolesnika čiji rendgenski nalaz pluća odgovara staroj, "neaktivnoj" tuberkulozi, kod imunokompromitiranih bolesnika, te kod osoba koje su bile u bliskom kontaktu sa zaraženim pojedincima.
Reakcija veličine 10 mm ili veća smatra se pozitivnom kod ostalih visokorizičnih skupina (intravenski narkomani, djeca mlađa od 4 godine, bolesnici smješteni u psihijatrijske ustanove, te osobe s bolestima koje oslabljuju imunološki sustav, kao što su dijabetes i zloćudne bolesti).
Za sve ostale, reakcija veća od 15 mm se smatra pozitivnom.
Negativna reakcija ne isključuje infekciju ili bolest.

Radiološke pretrage Liječnik će zatražiti RTG-sliku srca i pluća.

Bronhoskopija To je pretraga kojom se u dišni sustav bolesnika uvodi specijalni instrument koji na svome vrhu ima malu kameru. To liječniku omogućuje da pod kontrolom oka kroz radni kanal instrumenta uzme uzorak tkiva za analizu.

Biopsija To je postupak kojim se kirurškim putem uzima dio tkiva ili organa za analizu.

Liječenje
Bolest se može razviti unutar nekoliko tjedana od primarne infekcije, a mogu proći i godine prije nego li se razvije. Djeca, starije i imunokompromitirane osobe (primjerice, osobe s AIDS-om, bolesnici na kemoterapiji ili bolesnici nakon transplantacije koji uzimaju imunosupresivne lijekove) imaju veći rizik od brzog razvoja bolesti. Kod plućnog TBC-a, proširenost bolesti može varirati, no bez učinkovite terapije bolest vrlo brzo napreduje. Reaktivacija tuberkuloze posljedica je aktivacije mirujućih bacila u udaljenim mjestima. Ovakav tijek bolesti viđa se u 90% odraslih. Kada se reaktivacija odigrava u plućima, najčešće zahvaća vršne i stražnje dijelove gornjih režnjeva. Tipični rendgenski nalazi se još uvijek često viđaju.

Liječenje tuberkuloze provodi se lijekovima koje nazivamo antituberkulotici, a cilj je suzbijanje i izlječenje infekcije (iskorjenjivanje živih mikobakterija). U liječenju tuberkuloze obično se koristi nekoliko lijekova istovremeno primjerice, rifampicin, izonijazid i pirazinamid. Standardna antituberkulotska terapija za plućni oblik bolesti traje 6 mjeseci, no koristi se i u najvećem broju slučajeva kada bolest zahvaća i druge organe. Liječenje se nastavlja i 3 mjeseca nakon što su kulture iskašljaja postale negativne. Bolničko liječenje je potrebno kako bi se spriječilo širenje bolesti u općoj populaciji, i to sve do trenutka kada bolesnik više nije zarazan za okolinu, obično 2 do 4 tjedna nakon početka terapije. Nakon tog perioda bolesnik može nastaviti s uobičajenim životnim aktivnostima. Odmor, zdrav okoliš (čist, suh zrak), smanjenje stresa i kvalitetna prehrana bogata vitaminom C, sve su to faktori koji mogu ubrzati i pospješiti liječenje i oporavak.

Prognoza
Uz liječenje simptomi obično polako nestaju nakon 2 do 3 tjedna, s tim da kliničko poboljšanje nastupa prije nego se to može vidjeti na RTG-slikama.

Komplikacije
Komplikacije plućne tuberkuloze se danas, u doba suvremenih antituberkulotika rjeđe viđaju. Neke od najčešćih uključuju:

pneumotoraks (zrak u prostoru prsištu, ali izvan pluća, što uzrokuje skvrčavanje plućnog krila);
hemoptiza (iskašljavanje krvi). Manje od 20% bolesnika koji se žale na ovaj simptom zaista boluje od tuberkuloze. Taj simptom, međutim može biti povezan s gljivičnim infekcijama ili bronhiolitisom (upalom malih dišnih putova);
bronhiektazije (trajno proširenje bronha);
sindrom desnog srednjeg plućnog režnja (skvrčavanje dijela pluća uslijed oticanja okolnih limfnih čvorova);
zbog destrukcije plućnog tkiva nedovoljna funkcija pluća i manjak zraka.

Svi su lijekovi koji se koriste u liječenju tuberkuloze do određene mjere toksični. Rifampicin i izonijazid mogu izazvati neinfektivni hepatitis (toksično oštećenje jetre). Rifampicin također može obojiti suze i urin u narančastu ili smeđu boju. Ostale komplikacije uključuju otpornost pojedinih sojeva bacila tuberkuloze na lijekove, te ponovno javljanje bolesti nakon poboljšanja (relapsa) kod nekih bolesnika.

https://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/146/Tuberkuloza.html