A onda sam prije nekih godinu dana zajedno s Nedimom pokrenuo IQDoza podcast, podcast o stvarima koje vrijedi znati (IQDoza – novost BH podcasting scene). Nedim i ja za sobom imamo popriličan broj zajedničkih projekata od kojih većina više ne postoji, bhBlog je tu valjda jedini izuzetak. IQDoza je doživjela sudbinu većine stvari koju smo radili zajedno, nakon što je nestalo početnog interesa, i ovaj podcast se jednostavno ugasio, prvenstveno zarad nedostatka našeg zalaganja. Raditi podcast koji bi zvučao iole profesionalno nije nimalo trivijalna stvar, kako se na prvi pogled može činiti. Treba tu uložiti puno rada, ponajprije na pripremu materijala koja je u neku ruku teža od pisanja dobro razrađenog posta: dok se u post materijal može nabacivati lopatom, za podcast treba i kratiti i rezati, jer ko će satima slušati tuđa lupetanja, lakše je preletiti dio nezanimljivog teksta nego premotavati podcast epizodu. A onda slijedi snimanje, postprodukcija, objavljivanja, oglašavanje… Lijepo smo mi sve to zamislili, ali nas dva smo majstori kad je pokretanje projekata u pitanju, održavanje istih već je neka druga stvar. Kad je trebalo zapeti i raditi, uglavnom smo ‘savijali krivine’. I stvar je propala.

Ipak, mislimo da je koncept koji smo osmislili dobar, a sada smo dogovorili i novi princip rada koji bi trebao koliko-toliko smanjiti količinu posla (ipak sve ovo radimo za džaba, iz gušta, a čim se nešto MORA raditi, gušt nestaje), ali ne nauštrb kvalitete konačnog proizvoda. Već se odavno dogovaramo da oživimo IQDozu, ipak takvo nešto u BiH ne postoji (a i u regiji mislim da postoji samo jedan aktivan podcast), bilo bi šteta da samo nestane. Napokon se sve posložilo i prošle sedmice svjetlost Interneta ugledala je IQDoza #4 – MMO Terminologija i ovim putem vas pozivam da poslušate kako sve to izgleda. Već za nekih 7 dana u planu je nova epizoda, stoga bacite tu i tamo oko na IQDoza.com.

Hoće li IQDoza u svojoj drugoj iteraciji poživjeti par epizoda više nego prošli put, ili će jednako neslavno završiti? Iskreno se nadam da će projekt zaživjeti na duže staze, ali ne držite me za riječ. Nedim i ja drugačije gledamo na neke strane koncepta ovog našeg podcasta; on preferira opuštenu atmosferu i izbjegava previše gnjaviti slušatelje, ja više volim detaljno obraditi temu, makar se to otegne i usput upeglam sve koji su se nekom nesrećom zainatili odslušati stvar do kraja. Ostaje da se vidi kako će to sve skupa hodati i hoćemo li uspjeti pronaći pravi balans koji bi nam obojici omogućio da snimimo podcast baš onakav kakav želimo (u protivnom cijela stvar baš i nema smisla, zar ne?), ali trenutni je plan objava nove epizode svakih 15 dana – svake druge srijede.

Ideja ne nedostaje, sam ih treba realizirati. Stay tuned!

Slika: @ the Beer Can Museum by C-Monster

U odnosu na prethodnu epizodu, ova je relativno kratka (17:13 min:sec). U njoj pokušavamo sublimirati ideju bhBloga, njegovu funkciju i namjenu. Prisjećamo se ranih dana projekta, sadašnjih i bivših saradnika i razmatramo u kom smijeru se stvar razvija. Dajemo jedinstven uvid (insider look?) na proces prijave blogova u direktorij, ali i njihovo ocjenjivanje. Drugim riječima, odgovaramo na pitanje ‘Zašto blog X ima ocjenu Y?’. Konačno, najavljujemo dodjelu bhBlog nagrada za koje se nadamo da će postati tradicionalno dešavanje svakog rođendana našeg bhBloga.

Blog i podcast nemaju isti RSS. Ako se želite pretplatiti na moj podcast putem RSSa, ovo je link za vas: CopyPaste’s Podcast RSS.

Ako se tako češljate, dostupan je i download podcast epizode u mp3 formatu: Ep25 – bhBlog

Muzika (pozadina):

• Antony Raijekov – When Waves Trying to Catch a Marvel

Ako se pitate o čemu sad on to, preperočujem vam tekst Podcast: šta, kako i zašto? koji je istina (mašala) poduži (čak i po mojim mjerilima), ali će sigurno odgovoriti na sva vaša postavljena i nepostavljena pitanja o podcastu.

U sat i nešto sitno pokušavam nadoknaditi zaostatak. Slušateljima predstavljam neke projekte kojim sam se zabavljao u poslijednje vrijeme, onda su tu virusi na Macu, pa sigurnost i privatnost na Internetu i budućnost blogosfere. Naravno, da ne bi bilo (pre) dosadno, tu je i malo dobre muzike. Znam da je epizoda (pre)duga, ali niko ne kaže da se mora odslušati u cugu :)

Blog i podcast nemaju isti RSS. Ako se želite pretplatiti na moj podcast putem RSSa, ovo je link za vas: CopyPaste’s Podcast RSS.

Ako se tako češljate, dostupan je i download podcast epizode u mp3 formatu: Ep24 – CP’s back!

Unutra:

• moji projekti: IQDoza (iqdoza.com), bhBlog (bhblog.net) i Not A Blog (copypaste.ba);

• virusi na Macu? (Mac i Pc reklama);

• sigurnost korisničkih podataka na Internetu (primjer: Facebook);

• blogosfera – kuda ide ovaj brod (trendovi u razvoju blogova).

Muzika:

• Antony Raijekov – When Waves Trying to Catch a Marvel

• milacopezo – afrika

• Talco – Bella Ciao

• Oleg Serkov – I still remember…

Ako se pitate o čemu sad on to, preperočujem vam tekst Podcast: šta, kako i zašto? koji je istina (mašala) poduži (čak i po mojim mjerilima), ali će sigurno odgovoriti na sva vaša postavljena i nepostavljena pitanja o podcastu.

@ the Beer Can Museum by C-Monster

Ponovno je prošlo podosta vremena od posljednjeg posta na ovom blogu, no ovaj put imam ispriku. U ovom praznično/blagdanskom razdoblju posla je kao u priči, a ono malo slobodnog vremena utrošio sam na pripremu novog projekta (zar još jedan?). U nastavku čitajte šta sam vam to fino pripremio onkraj tekuće godine.

Slušate podcast? Ako slušate sigurno vam (kao i meni uostalom) smeta što domaćih podcasta uglavnom nema. Mislim, ima njih, može se nabrojati par (čak štoviše, vrlo dobrih!) u regiji (baš sam ovih dana naletio na par novih), ali ako ih išta povezuje onda je to strahovita neredovitost objavljivanja novih epizoda. Kada vaš podcast catcher ‘povuče’ RSSove da vidi ima li šta novo, domaćih podcast epizoda češće ne bude nego obrnuto.

Znam, djelom sam i sam kriv za ovo. Moj podcast dogurao je do 23. epizode, ali činjenica da je prva epizoda snimljena  davne 2006. godine (!?) dovoljno govori o mojoj ažurnosti na polju objavljivanja novog podcast sadržaja. Dijelom je to zato što se vodim onom starom: Ako nemaš šta pametno reći, bolje drži jezik za zubima. I tako sam sporadično prekidao šutnju svega 23 puta u prethodnih još malo pa 5 godina.

Onda mi se javio Nedim s lazyonions.com sa zanimljivim prijedlogom. Nedim i ja iza sebe imamo par zajedničkih Internet pothvata koje od milja zovemo projekti, posljednji od kojih je bhBlog. Jedan od naših prethodnih projekata bio je DO-BiH portal sa pratećim podcastom. Iako se taj podcast bavio vrlo specifičnom tematikom, te epizode su vjerovatno najbolje podcast epizode koje sam snimio do sada. Više voditelja podcastu daje drugu dinamiku, šmek, i, bar po mom mišljenju, čini ga zanimljivijim i prirodnijim. Nas dva nismo uvijek dijelili istu viziju kako bi stvari trebale izgledati, ali kako god okrenete, dvije glave su pametnije od jedne. Pola sata, na koliko smo ograničili trajanje jedne epizode, nikad nam nije bilo dovoljno da ispričamo sve što smo imali reći.

Kao što rekoh, Nedim mi se obratio s novim prijedlogom, i tu počinje nastajanje našeg novog projekta: IQDoza podcasta. Ideja je obrađivati po jednu zanimljivu temu u svakoj epizodi, opisati i objasniti neki pojam, pojavu ili događaj, pomalo u enciklopedijskom stilu, ali na način da se tema što više približi slušatelju kojem je više do zabave i kurioziteta nego do taksativnog nabrajanja činjenica. Teme će biti raznolike, od kako je nastao kalendar i zašto godina ima baš 12 mjeseci, preko kako radi elektromotor do šta znači silent legis inter arma. No više detalja o IQDoza podcastu možete pronaći na stranicama koje smo posebno pripremili za ovu priliku: IQDoza.com.

Ono što ovaj podcast odvaja od sličnih regionalnih projekata je to što smo Nedim i ja vrlo ozbiljno pristupili zadavanju, kako mi to volimo reći, rasporeda emitiranja. Plan nam je objavljivati cca dvije epizode mjesečno, svake druge srijede. Istina, sve je ovo još mrtvo slovo na papiru, no prvu epizodu na (prikladnu) temu Pilot epizoda snimamo još sutra, tako da premijernu objavu možete očekivati već u srijedu, 29.12.2010.

Na kraju vas još jednom želim pozvati da slušate IQDoza podcast, uz napomenu da nas možete naći i na Twitteru: @IQDoza.Slika: @ the Beer Can Museum by C-Monster

U ovoj epizodi govorim o igrama nekad i sad, ali i tome kako povoljno doći do nekih pravih klasika – starih naslova koji često više ni ne rade na novim Windowsima. Riječ je o online prodavnici starih igara, gdje se stare igre (bez DRMa) dotjerane da rade i na najnovijim mašinama, uz more pratećeg sadržaja, prodaju za budzašto.

Blog i podcast nemaju isti RSS. Ako se želite pretplatiti na moj podcast putem RSSa, ovo je link za vas: CopyPaste’s Podcast RSS.

Ako se tako češljate, dostupan je i download podcast epizode u mp3 formatu: Ep23 – Dobre stare igre

Linkovi: GOG.com

Muzika: Revolution Void – Invisible Walls

Ako se pitate o čemu sad on to, preperočujem vam tekst Podcast: šta, kako i zašto? koji je istina (mašala) poduži (čak i po mojim mjerilima), ali će sigurno odgovoriti na sva vaša postavljena i nepostavljena pitanja o podcastu.

CopyPaste's Podcast - Ep22 - Test-1-2-3

Kako se ono kaže: možete istjerat ribu iz vode, al’ ne i vodu iz ribe (osim u tavi). Ili tako nekako. Uglavnom, jednako efilkasno možete istjerat i mene iz podcasta (tavom?). Ili obrnuto, svejedno, neuspjeh je zajamčen. Šta ću kad se u podcastu osjećam k’o riba u vodi (samo držite tave podalje).

Blog i podcast nemaju isti RSS. Ako se želite pretplatiti na moj podcast putem RSSa, ovo je link za vas: CopyPaste’s Podcast RSS.

Ako se pitate o čemu sad on to, preperočujem vam tekst Podcast: šta, kako i zašto? koji je istina (mašala) poduži (čak i po mojim mjerilima), ali će sigurno odgovoriti na sva vaša postavljena i nepostavljena pitanja o podcastu.

Očigledno (uhočujno?) sam odlučio oživiti svoju davnašnju stast spram podcasta, audio blogginga i svega što s tim ide. Inspiriran nedavnim rainmanovim izletom u podcasting vode, odlučio sam da to ne može proći tek tako, i da se izrazim sci-fi žargonom, imperija (tj. ja) naprosto mora uzvratiti udarac, vratiti milo za drago itd. Konačno, podcast se podcastom izbija. A i uklapa se u dugoročne planove za ovaj blog, tako da se taman sve fino poklopilo. Što onda ne iskoristiti podstrijek i ne početi ponovno snimati podcast?

Ova, 22. po redu epizoda je isključivo testnog karaktera, bez nekog posebnog sadržaja. Cilj mi je testirati rad zahrđale podcasting mašinerije i isprobati novu opremu (Behringer Podcstudio USB). Skalamerija još nije kompletirana, fali još par kablova i (najvažnije od svega) pop-filter. Važno je da ono glavno radi već sada, a kada nabavim još tih par stvari nadam se da ću napokon moći ponuditi podcast zadovoljavajuće audio kvalitete, ako ne već i sadržajne.

Iskreno se nadam da ćete u budućnosti viđati više postova sličnog ovom. Do slušanja!

Ako se tako češljate, dostupan je i download podcast epizode u mp3 formatu: Ep22 – Test-1-2-3.mp3

Preporuka: Lazy Onions podcast

Muzika: The Dada Weatherman – Yellow Gold

Evo kratkog sadržaja ove epizode:

- šta je to podcast
- x86 phone – Moblin linux platforma
- Google Nexus One
- netbooks vs. smartbooks)
- e-book

Download epizode u mp3 formatu (16,8 MB)

Evo i linkova na materijale korištene pri snimanju epizode:

• CopyPaste’s podacast – Ep.20 – Here we go again
• Dugout BiH podcast
• Šta je to Black Disk – Black Disk revisited
• Podcast: šta, kako i zašto
• Intel x86 phone
• e-book
• e-book 2010
• Google Nexus One
• Google phone na Gadgeteriji
• Ars Technica Nexus One recenzija
• engadget Nexus One recenzija
• Mashable – loša prodaja Nexus One
• Nexus One – problemi s podrškom
• Snapdragon
• Smartbook na CESu
• My netbook & me
• A koja je boja tvog grudnjaka?

Muzika:

• When Waves Trying to Catch a Marvel – Antony Raijekov (podloga)
• Emptiness – Alexander Blu
• Aeropuerto – LA OLLA EXPRESS

No, kako to obično biva, i razmjena nam je dosadila, pa je Black Disk otišao u muzej na zasluženi odmor, a mi smo se okrenuli tada za nas novotariji Internetu, emailu i instant messangingu (tada je ICQ bio revolucionarna stvar). Black Disk je postao prevaziđen u trenutku kada je cijela ekipa imala pristup Internetu, prije toga, u vrijeme 14400 i 36600 modema (eksternih! 56k i V.90 su se tek počeli pojavljivat) i umjetnosti spajanja dial-upom  u tenutku kada je bilo slobodnih JMU (javni modemski ulaz), razmjena fora nađenih na netu putem disketa mogla je biti zanimljiva, kasnije je praktičnije bilo nekome jednostavno poslati link.

Za nas dva stara druga Black Disk nosi i određenu sentimentalnu vrijednost, uspomenu na dane kada je sve bilo tako jednostavno, a zanimljivo nam je bilo ono što se danas čini trivijalnim. No, ako zanemarimo sentiment i usredotočimo se na koncept, shvatit ćemo da sama ideja seže mnogo dublje. Koliko duboko, e o tome čitajte u nastavku

Black Disk nije samo neugledna (nema naljepnicu) crna disketa sa slike (BUG iz 2004., Građevinski riječnik i par šarafa iz klupa 1. zagrebačke Gimnazije samo su kulisa), to je jedna čitava gotovo pa ideologija, pokret zamalo, koncept zasigurno. Ideja koja se krije iza Black Diska je dijeljenje zanimljivih stvari koje su bilo pronađene na netu ili su iz vlastite radinosti sa svojim prijateljima koje bi to moglo zanimati. Primjetite da se na ovoj ideji danas zasniva valjda pola web 2.0 Interneta.

Najkraće rečeno: pronađi nešto (bilo šta) na Internetu ili napravi sam, upakuj na šaljiv način i podijeli s drugima, to je koncept Black Diska.

Zašto ovo pišem? E za to ćete se morati još malo strpiti, ali ono što već sad mogu otkriti je da nisu (isključivo) sentimentalni razlozi u pitanju. Samo ću reći da je svrha ovog teksta pojasniti (u neku ruku i definirati) pojam Black Disk i koncept koji se iza njega krije.

Na narednoj stranici ovog posta donosim jedan originalni Black Disk tekst, nastao u zimu 1999./2000. (na samom zalasku legende), kao ilustraciju o čemu se tu zapravo radi i kako izgleda.

]]>Black Disk nije samo neugledna crna disketa, to je jedna čitava ideologija, pokret gotovo, koncept zasigurno. Ideja koja se krije iza Black Diska je dijeljenje zanimljivih stvari koje su bilo pronađene na netu ili su iz vlastite radinosti sa svojim prijateljima koje bi to moglo zanimati. Najkraće rečeno: pronađi nešto (bilo šta) na Internetu ili napravi sam, upakuj na šaljiv način i podijeli s drugima, to je koncept Black Diska.http://www.copypaste.ba/black-disk-revisited/feed/5http://www.copypaste.ba/black-disk-revisited/http://feedproxy.google.com/~r/CopyPastesPodcast/~3/rijkxYFkXiw/Podcast & Radioapple loremuzikapodcasttehnologijacopypaste@copypaste.ba (CopyPaste)Sat, 26 Dec 2009 13:00:40 PSThttp://www.copypaste.ba/?p=1029Često znam pitat raju slušaju li podcaste. Valjda 98,9% odgovori negativno, kao šta će mi to, to bezze, to pegla. Na žalost, 98,9% od tih 98,9% uopće ne zna o čemu se radi niti je ikad probalo ijedan podcast. Obzirom da ne volim pejorativno “prihvatanje” novih tehnologija i trudim se boriti protiv predrasuda gdjegod mogu, prije izvjesnog vremena napisao sam post u kom sam želio objasniti što je to podcast i kako je podcaste zapravo lako slušati. No, proteklo je podosta vode ispod mosta od objave tog posta (rima je sasvim slučajna i nenamjerna), a ponešto se i promijenilo, pa se odlučih na jedan friški i ponešto opsežniji post na temu podcasta, s edukacijom šire čitateljske mase kao ciljem.

Najprije da pojasnim šta je to podcast. Poslužit ću se analogijom: što je blog novinama, to je podcast radiju. Tj. ako je blog post amaterska internet verzija novinskog članka, onda je podcast epizoda amaterska internet verzija radio emisije. Kažem amaterska, mada to ne mora isključivo biti slučaj, međutim, većinu podcasta rade upravo amateri, što iz zabave, što iz gušta, što na putu da postanu profesionalci, a zna se zalomit i kakav profesionalac-entuzijast (postoje i plaćeni, profesionalni podcasteri, baš kao i plaćeni bloggeri, koji rade za medijske kuće i/ili korporacije, no oni su kategorija za sebe). Kao i blogova, i podcasta ima raznih fela i može se naći totalno bezveznih stvari, ali tu i tamo naleti i pravi dragulj zbog kog se sav trud isplati.

U nastavku posta čitajte detaljnije o tome šta je to podcast, kako se distribuira, sluša i gdje se mogu pronaći dobri podcasti. Konačno, ubacit ću i pokoji savjet za entuzijaste koji se žele okušati u podcasting vodama. Idemo lagano: šta je to podcast, kako ga slušati, kako ga snimati i konačno, zašto se tim uoće zamarati.

Napomena: ovaj gargantuanski post proteže se na 4 stranice. Na kraju svake se nalazi link (Naredna stranica), ali ako potražite ispod teksta svake stranice, ispod social media ikonica, pronaći ćete brojeve stranica koje također možete koristiti za navigaciju.

Šta je to podcast?

Da ne bih puno filozofirao na svoju ruku, poslužit ću se definicijom podcasta koju nudi Wikipedija (zašto izmišljat toplu vodu kad je neko već sve to fino sročio):

A podcast is a series of digital media files (either audio or video) that are released episodically and downloaded through web syndication.

The mode of delivery differentiates podcasts from other ways of accessing media files over the Internet, such as simple download or streamed webcasts: a centrally-maintained web feed on the distributor’s server lists all files associated with a given series, and special client software applications known as podcatchers (e.g., iTunes, Zune, Juice, and Winamp) are used that can automatically identify and download new files in the series when they are released, by checking the feed for updates. New files are thus downloaded automatically and stored locally on the user’s computer or other device ready for offline use, giving simpler access to episodic content. Commonly used audio file formats are Ogg Vorbis and MP3.

Ovdje bih trebalo napomenuti da postoje audio i video podcasti (tzv. vcasti). Potonji u zadnje vrijeme dobijaju na popularnosti zahvaljujući servisima poput YouTubea ili Vimea, mada u skaldu s gore navedenom definicjiom to bi bili webcasti, s čim se slažem, međutim u praksi se ti pojmovi često stapaju i ista stvar se naziva i webcastom i vcastom. Razlika je u dostupnosti: webcast je distriburian najčešće streamingom, dakle, gledate dok ste online (npr. YouTube video), bilo kroz browser ili specijalizirani media player softver (npr. Windows Media PLayer), dok je vcast pored online konzumacije moguće i downloadati (zanemarimo na trenutak da je YouTube video moguće downloadati – to nije izvorna mogućnost usluge koju YouTube nudi), prekopirati na prijenosni player i gledati dok niste vezani za kompjuter i/ili Internet. Vcast dijeli mnogo toga zajedničkog za ‘klasičnim’ (samo audio) podcastom, no ipak je priča za sebe.

Kako se podcast distribuira do slušatelja – RSS

Kad je distribucija podcasta u pitanju, tu veliku ulogu igra RSS. Da opet ne pametujem, ponovno ću citirat Wikipediju:

RSS (most commonly expanded as “Really Simple Syndication”) is a family of web feed formats used to publish frequently updated works—such as blog entries, news headlines, audio, and video—in a standardized format. An RSS document (which is called a “feed”, “web feed”, or “channel”) includes full or summarized text, plus metadata such as publishing dates and authorship. Web feeds benefit publishers by letting them syndicate content automatically. They benefit readers who want to subscribe to timely updates from favored websites or to aggregate feeds from many sites into one place. RSS feeds can be read using software called an “RSS reader”, “feed reader”, or “aggregator”, which can be web-based, desktop-based, or mobile-device-based. A standardized XML file format allows the information to be published once and viewed by many different programs.

Podcasta ima raznih, i pojavljuju se u svim mogućim formatima (samo priča, samo muzika, priča i muzika, jedan voditelj, više voditelja itd.), no česta praksa je objaviti blog post ili članak koji prati podcast. Negdje u tom članku je link na download medijske datoteke – samog podcasta, često je embedan i kakav player da se podcast može slušati (streamati) i direktno iz browsera. Naravno, veoma je praktično imat i kratak rezime sadržaja podcasta, ali i popis linkova na teme o kojima se u podcastu govori, ukoliko se izvori mogu pronaći na Internetu. Takav prateći post često se naziva show notes, pa eto da i to znate kad čujete…

Sada na scenu stupa RSS. Danas valjda svaka iole ozbiljnija i naprednija web stranica (a to bi bila svaka koja nije rađena u Wordu) ima svoj RSS kanal, a programa koji prate RSS je bezbroj. Od web browsera, preko raznoraznih on-line čitača (primjerice Google reader), preko nebrojenih widgeta do punokrvnih desktop aplikacija. No obzirom da je smisao RSSa prikazivanje naslova (i eventualno sažetka) nekog sadržaja, idealno bi bilo da se RSS  kanali prate nekim widgetom, gadgetom, hepekom, koji će čučati sa strane i vrtiti naslove kako pristižu. Ovo je odlično riješeno npr. prikladnim Yahoo! Widgetom za Windows XP, dok Windows Vista i Windows 7 dođu s predistaliranim RSS sidebar gadgetom koji prikazuje naslove onih RSS kanala na koje se korisnik pretplatio kroz Internet Explorer (dodao kanal u Favourites direktorij).

Zgodna stvar kod RSSa je što može sadržavati Media files, Media enclosure ili slično nazvan link, koji se obično nalazi na dnu unosa za određeni post. Zapravo, radi se o direkntom linku na multimedijalnu datoteku (npr. mp3) koji brojni programi znaju prepoznati kao link s kog treba pokupiti podcast epizodu. A to nas dovodi do dijela posta u kom ću govoriti o tome kako slušati podcast.

(Naredna stranica)

]]>Ultimativni vodič i priručnik koji daje odgovore na pitanje šta je to podcast, kako se distribuira, kako se sluša, snima, postavlja na Internet i zašto ga upće slušati i njim se baviti.http://www.copypaste.ba/podcast-sta-kako-i-zasto/feed/4http://www.copypaste.ba/podcast-sta-kako-i-zasto/http://feedproxy.google.com/~r/CopyPastesPodcast/~3/EncmBTIbRDM/InternetKolumne & ČlanciPodcast & Radiomedijimuzikacopypaste@copypaste.ba (CopyPaste)Tue, 21 Oct 2008 01:29:24 PDThttp://www.copypaste.ba/?p=205Razvoju alternativnih medija posljednjih desetljeća mnogo je doprinio Internet i njegovo naglo širenje. Danas znatan dio populacije ima pristup internetu i zna se koristiti računalom. Problem klasičnih mass-medija koji nude veliko pokrivenost je cijena, potreban je ogroman novac da se pokrenu iole ozbiljnije novine, radio, o TVu da ne govorim. S druge strane, pokretanje vlastitog bloga, portala ili podcasta je daleko jeftinije i jednostavnije. Dakako, pokrivenost je neuporedivo manja, ali ipak predstavlja svakom dostupnu alternativu. Ovdje Internet igra bitnu ulogu.

Najveća zamjerka koju alternativci nalaze kod klasičnih mass-medija je njihova pristranost. Htjeli-ne htjeli, komercijalni mediji imaju vlasnike koji imaju svoje interese i sasvim je logično da će neka medijska kuća promicati stvari koje su u interesu njenih vlasnika i/ili sponzora, čime se automatski gubi objektivnost i takvom mediju se više ne može u potpunosti vjerovati. Klasičan primjer su TV kuće koje žive od emitiranja reklama. Ako je proizvod koji reklamiraju objektivno loš, teško da će to negdje spomenuti, plašeći se da ne izgube reklamni ugovor koji im donosi novac od kojeg žive. Posljedica je da do konzumenata dolazi pogrešna informacija, tj. govori se da je proizvod dobar, a on to u stvari nije. Alternativci govore kako su baš oni ti koji se ne boje reći stvari od kojih klasični mediji zaziru, upravo zbog spomenutog konflikta interesa.

Velika prednost interneta je da se teško cenzurira (moguće je, ali teško). Stoga alternativci mogu prozboriti o stvarima o kojima drugi možda ne smiju. Alternativne medije često vodi samo jedna osoba, koja je i autor i lektor i urednik. Samocenzura je jedina kočnica objavljivanju materijala. Dakako, nije zabrana objavljivanja sadržaja tu samo radi blokade slobode informiranja, ima tu dosta i veze s kvalitetom i vjerodostojnošću objavljenih informacija. Kako je kontrola kvalitete poslovično slaba u alternativnim medijima, tematika mnogih blogova koji su tipičan primjer alternativnog medija je ‘Ja volim Tokyo Hotel’ i najveći broj njihovih unosa svodi se na ‘Vidi ga što je sladak’.

Alternativni mediji često su amaterski uraci. Naravno, nađe se tu i profesionalaca koji od doma održavaju hobby verziju onoga što rade na poslu, ili su amateri jako dobri u tome što rade, pa sve skupa ispadne jako solidno, međutim, velika većina sadržaja je zapravo amaterska. Ovo nije nužno loše samo po sebi, ali dosta toga je zapravo kič.

Svaka amaterska web stranica koja pokriva isti sadržaj kao neki mainstream mass-medij mogla bi se nazvati alternativnim medijem. Blogovi su među takvim stranicama jako popularni jer se lako prave, održavaju, a podrazumijevaju i intenzivnu komunikaciju između autora i publike. S obzirom da alternativni mediji imaju relativnu nisku posjećenost, ovo je jako bitna stavka jer povezuje (alternativnu) zajednicu i daje autoru osjećaj svrsishodnosti.

Dok je blog alternativa novinskoj kolumni (što je donekle apsurd, jer kolumna se smatra vrhuncem novinarskog umijeća – baš zato je niska kvaliteta najveća zamjerka blogovima – od njih se, kao alternativnih kolumni, jako mnogo očekuje), podcast je alternativa radijskoj emisiji. Podcast je razmjerno komplikovanije praviti i održavati, ali to je još jedan popularan vid alternativnog medija. Tu su još i video-podcasti kao alternativa tv sadržaju, ali pravljenje kvalitetnog tv sadržaja je i dalje relativno teže, tako da su ovakvi alternativni mediji i dalje iznimno rijetki.

Tinejdžerski blogovi sadržaja ‘Volim Tokyo Hotel’, ‘Dosadno mi je’, ‘Ovo su moji prijatelji’ i ‘Mrzim Tokyo Hotel’ često su prva asocijacija na domaću (tj. regionalnu, blog poznaje samo jezične barijere) blogosferu. Srećom, među svim tim kukoljem ima i žita. Kako postoje dobre i loše knjige, dobri i loši filmovi, tako postoje i dobri i loši blogovi. Niko nas ne tjera da čitamo loše knjige (osim lektire :D), tako ne moramo čitati ni blogove za koje mislimo da su loši. A doista ima loših blogova, i previše. Što ipak ne znači da onim dobrim ne treba dati šansu.

Blog je savršen alat za profesionalce (koji ne moraju nužno biti novinarski pismeni) da se izraze i obrate široj publici, progovarajući iz prve ruke o stvarima iz struke. Primjeri ovakvih blogova su SEO.hr blog (http://www.seo.hr/blog/), The Coffee Desk (http://thecoffeedesk.com/news/) i Firefox Facts (http://www.firefoxfacts.com/). Ovisno o tome šta koga zanima na ovakvim specijaliziranim blogovima može se naći doista zanimljivih informacija. Konačno, formu ne treba zanemarivati, ali sadžaj je ipak ono daleko najbitnije.

Druga vrsta blogova je ona općeg tipa, i ovakvi blogovi su često i dosta osobniji jer su dnevničkog karaktera. Evo par primjera: Bell, book and candle (http://bellbookandcandle.blogger.ba/), I, blackshtef (http://blog.blackshtef.org/) ili MOOŠEMA (http://www.mooshema.com/).

I ova kolumna (koja sve više liči na citat iz neke enciklopedije) je ponikla kao unos na mom From the Edge of the Deep Green Sea (http://www.copypaste.ba).

Kvalitetni podcasti su razmjerno rjeđi od blogova (pod ‘kvalitetni’ mislim da se sastoje od sadržaja koji nije isključivo omiljena muzika nekog tehnološki naprednog klinca). Neki se distribuiraju putem internet streaminga, poput pravih radio stanica, ali većina se ipak odlučuje ograničiti se na download mp3 datoteka. Moram priznati da je pravi gušt slušati novu epizodu omiljenog podcasta koju sam sinoć prebacio na mp3 player. Eto još malo zabave u jutarnjim gužvama… Primjeri popularnih podcasta su Daily Source Code (http://curry.mevio.com/) Adamy Currya ili tech5 (http://tech5.mevio.com/) poznatog kolumnista John C. Dvoraka (svi koji čitaju hrvatski informatički časopis Bug već godinama imaju priliku čitati Dvorakove kolumne).

Diskutabilno je koliko su alternativni mediji nepristrani, moglo bi se reći da je svaki medij nepristran sve dok se interesi njegovih autora i/ili vlasnika ne sukobi s temom koju obrađuju. Alternativni mediji tu nisu izuzetak. Međutim, činjenica je da smo svjedoci monopolizacije mass-medija u svijetu, tako da njihova nepristranost i objektivnost u nekim slučajevima doista može biti dovedena u pitanje – pravu informaciju je nekad gotovo nemoguće dobiti. Alternativni mediji nemaju taj problem, samo zato što ih ne posjeduju isti ljudi.

U posljednje vrijeme pojavio se tzv. mainstream-blogging. Ovo samo po sebi zvuči kao nonsens i spajanje nespojivog, međutim, koncept naizgled funkcionira. Radi se o pojavi gdje kompanije, nerijetko medijske, upošljavaju blogere koji onda blogaju za plaću. Upitno je koliko takav blog ostaje neovisan i alternativan, te koliko mu se može vjerovati, međutim, vječno je pitanje koliko se uopće može vjerovati bilo kom mediju (pogotovo neprofesionalnom kakav je blog). Ova rasprava dobrano izlazi van okvira ovog ionako predugog teksta.

Na kraju, usudio bih se reći da je alternativizam nastao djelomično zbog otpora prema nametanju mainstreama, dijelom kao dašak individualizma, a dijelom kao rezultat poriva za inovacijom. Alternativizam nudi širinu i veći izbor, bilo da se radi o načinu hoda, govora, odijevanja, vrsti muzike ili novina. Ipak, pravi paradoks u cijeloj priči je da sve alternativno upravo očajnički pokušava postati mainstream protiv koga se tako ogorčeno bori. Alternativizam kao sociološki fenomen svakako ima budućnost, jer dok je mainstreama, bit će i poriva za njegovom izmjenom.

I Alt+Tab bi da postane samo Tab…

]]>Najveća zamjerka koju alternativci nalaze kod klasičnih mass-medija je njihova pristranost. Htjeli-ne htjeli, komercijalni mediji imaju vlasnike koji imaju svoje interese i sasvim je logično da će neka medijska kuća promicati stvari koje su u interesu njenih vlasnika i/ili sponzora, čime se automatski gubi objektivnost i takvom mediju se više ne može u potpunosti vjerovati. Klasičan primjer su TV kuće koje žive od emitiranja reklama. Ako je proizvod koji reklamiraju objektivno loš, teško da će to negdje spomenuti, plašeći se da ne izgube reklamni ugovor koji im donosi novac od kojeg žive. Posljedica je da do konzumenata dolazi pogrešna informacija...http://www.copypaste.ba/alternativizam-dio-2/feed/0http://www.copypaste.ba/alternativizam-dio-2/Neka prava pridržanaCopyPasteadultCopyPaste's podcast - Black Disk edition