Davor Poldrugo

FISKALIZACIJA 2.0: Što stvarno znači za tebe i za Hrvatsku

Fri, 05 Dec 2025 00:00:00 +0000

Jednostavna analiza utjecaja Fiskalizacije 2.0 na hrvatsku ekonomiju - napisao sam je uz pomoć umjetne inteligencije kao običan građanin, IT stručnjak sa preko 18 godina profesionalnog iskustva i od nedavno - su-osnivač startup tvrtke.

Sadržaj

Zaključci - prvo ono najvažnije
Pozitivne strane Fiskalizacije 2.0 (da, one su velike)
Negativne strane Fiskalizacije 2.0 (one koje se ne spominju glasno)
Kako sam došao do brojki (korak po korak)
Zašto je ipak izabran model s plaćenim posrednicima?
Moj konačni stav - nakon što sam sve stavio na vagu
Što dalje?
Prilog 1. - AI promptovi korišteni za ovu analizu

1. Zaključci - prvo ono najvažnije

1. Ako ostanu plaćeni informacijski posrednici (trenutni model)

svako hrvatsko kućanstvo platit će 2026. i 2027. 500-600 € više
mali OPG, frizer, iznajmljivač, pekara i obrtnici dodatno će platiti 200-800 € godišnje
ukupni račun za cijelo gospodarstvo: 140 milijuna € svake godine
cijene kruha, ulja, meda, frizera, popravaka i apartmana porast će 3-10 %

2. Ako se sve prebaci na centralnu platformu Porezne uprave:

kućanstvo bi platilo manje od 50 € godišnje
mali poduzetnik/OPG bi uštedio 200-700 € godišnje
ukupni trošak za državu (proračun) bio bi samo 10-15 milijuna € godišnje

3. Strani turisti će u trenutnom modelu ostaviti 50-60 milijuna € više, ali to ne ugrožava konkurentnost hrvatskog turizma

4. Zaključak: za 95 % nas centralizirani sustav bez informacijskih posrednika je daleko bolji i pravedniji

2. Pozitivne strane Fiskalizacije 2.0 (da, one su velike)

Manje ručnog rada - PDV prijava se sama popunjava, štedi se vrijeme u knjigovodstvu
Brža naplata potraživanja - računi stižu istog trenutka, nema više čekanja pošte
Manje papira i arhiviranja - sve je digitalno 10 godina
Bolja borba protiv sive ekonomije - Porezna vidi sve u realnom vremenu
Lakše poslovanje s inozemstvom - PEPPOL je europski standard
Dugoročna ušteda na pošti, omotnicama i papiru (0,50-1 € po računu)
Informacijski posrednici nisu obavezni, moguće je ih je zaobići, ali je to tehnički složeno za većinu tvrtki

3. Negativne strane Fiskalizacije 2.0 (one koje se ne spominju glasno)

Plaćeni informacijski posrednici - 140 milijuna € godišnje ide privatnim firmama
Informacijski posrednici nisu obavezni, moguće je ih je zaobići, ali je to tehnički složeno za većinu tvrtki
- za 90% tvrtki to bi proizvelo veće troškove nego plaćanje informacijskog posrednika
Dodatni porez na male - najviše plaćaju OPG-ovi, obrti, frizeri i iznajmljivači
Informacijski posrednici su potencijalni izvor korupcije i reketa
- Potencijalni su preprodavači vaših/naših povjerljivih informacija koje se nalaze na računima. To su podaci koji nikako ne smiju biti dostupni nekome kome javni interes nije na prvom mjestu. A posrednici su samo obične firme čiji je primarni interes profit
Poskupljenje osnovnih stvari - kruh, ulje, med, kava, šišanje +3 do 10 %
Obavezni lokalni potpisivač (uređaj za digitalno potpisivanje) i novi softver - moramo kupovati
Rizik od grešaka, kašnjenja u prvoj godini (svi se sjećamo prve fiskalizacije) te propisanih kazni koje mogu iz toga proizaći
Privatne firme zarađuju silom zakona - 30-ak posrednika uzima novac od svih nas doživotno

4. Kako sam došao do brojki (korak po korak)

Koristio sam službene podatke Porezne uprave, DZS-a, cijene informacijskih posrednika, realne brojke računa koje sam dobio od stvarnih poduzetnika i OPG-ova, te iskustva zemalja koje su već uvele slične sustave.

1. Prosječan broj izdanih B2B računa godišnje

Vrsta subjekta	Broj računa godišnje
mali OPG	5-30
iznajmljivač apartmana	10-30
kafić	300-600
mala trgovina	100-300
veliki lanac/tvrtka	desetke tisuća

2. Stvarne cijene informacijskih posrednika

Po računu: 0,08-0,16 €
Fiksni mjesečni trošak: 10-20 €
Prosjek koji sam koristio u kalkulaciji: 0,10 € po računu + 10 € mjesečno

3. Ukupni trošak za cijelo gospodarstvo

Broj PDV-obveznika u Hrvatskoj: oko 150.000
Nakon množenja → 140 milijuna € godišnje

4. Koliko poduzetnici mogu “progutati”, a koliko moraju prebaciti na cijene

Veliki lanci/tvrtke → progutaju gotovo sve
Mali OPG-i, obrti, frizeri, iznajmljivači → nemaju prostora, moraju podići cijene
Realno se na krajnje cijene prebaci oko 55 % ukupnog troška
→ 77 milijuna € godišnje

5. Raspodjela tereta na građane i turiste

Kome se prebacuje	Iznos godišnje
Domaći građani	61-92 milijuna €
Strani turisti	50-60 milijuna €

6. Koliko to znači po kućanstvu

Broj kućanstava u Hrvatskoj: 1,35 milijuna
500-600 € više po kućanstvu godišnje

7. Što to znači za tebe osobno

Tko si ti	Što ćeš realno osjetiti
običan građanin	sljedeće dvije godine platit ćeš 1.000-1.200 € više za iste stvari (kruh, frizer, popravci, apartman…)
iznajmljivač apartmana	dodatnih 200-300 € troška godišnje ili +2-3 € po noćenju
mali OPG	200-400 € više troška ili npr. +1 € na litru ulja/meda
frizer / kozmetičar / obrtnik	400-800 € više godišnje ili +3-8 € po usluzi
vlasnik velike tvrtke	gotovo ništa ne osjetiš - trošak “progutaš” u marži

8. Trošak centraliziranog sustava (platforma Porezne uprave)

Na temelju iskustava Italije, Mađarske, Francuske i postojećeg hrvatskog CIS sustava:

Samo digitalni certifikat (oko 50 € po obvezniku jednokratno)
plus eventualno manje ažuriranje softvera
Ukupni godišnji trošak za cijelu državu: 10-15 milijuna €
(plaćeno iz proračuna i EU fondova - gotovo zanemarivo po građaninu)

8.1 Dodatni trošak centraliziranog sustava bez informacijskih posrednika (IP-ova)

Na osnovu službenih izvora Porezne uprave (PU) i Zakona o fiskalizaciji (NN 145/24), centralizirani sustav u Poreznoj upravi (PU) već postoji u osnovi kao CIS (Central Information System) i Servis eRačun, proširen za Fiskalizaciju 2.0. On je financiran iz EU bespovratnih sredstava (Nacionalni plan oporavka i otpornosti – NPOO C2.3.R3-I14, ukupno ~10-15 milijuna € za razvoj do 2024.), pa nema direktnog troška za PDV-obveznike.

Ako bi se ukinuli IP-ovi i sve prebacilo na PU (kao u modelima Italije ili Francuske), dodatni trošak za obveznike bio bi minimalan – samo jednokratni certifikat (~50 €/god.) i eventualni implementacijski troškovi (~100-200 € po tvrtci za integraciju s ERP-om). Godišnje, za ~150.000 PDV-obveznika: ~7,5-10 milijuna € (samo certifikati + podrška).

U trenutnom modelu, arhiva eRačuna (obvezna 11 godina u XML formatu) je besplatna kod većine IP-ova, uključena u paket usluga. Ako bi se prešlo na centralizirani sustav, PU bi mogla preuzeti arhivu (kao u postojećem eRačunu za B2G), ali to bi dodalo trošak PU-i (državni proračun), a ne obveznicima. Procjena: ~2-4 milijuna € godišnje za PU (na osnovu EU procjena za slične sustave, gdje trošak po računu ~0,01-0,02 € za 100 milijuna B2B računa godišnje). Za obveznike: 0 € dodatno, jer bi PU to financirala iz postojećih fondova.

eIzvještavanje (obvezno mjesečno izvještavanje o naplatama, odobrenjima i ulaznim računima preko FiskAplikacije ili web servisa) je već centralizirano u PU sustavu (dostupno preko https://cis.porezna-uprava.hr:8509/FiskalizacijaService). U trenutnom modelu, IP-ovi ga mogu olakšati (besplatno uključeno), ali trošak je 0 € za obveznike. U centraliziranom: Bez dodatnog troška, jer je dio postojećeg CIS-a (procjena: 1-2 milijuna € godišnje za PU održavanje).

MPS (Metapodatkovni servisi) i AMS (Adresar metapodatkovnih servisa) su tehničke komponente za routing eRačuna (pronalaženje adrese primatelja). U trenutnom modelu, IP-ovi ih implementiraju za svoje klijente (bez dodatnog troška, uključeno u paket). U centraliziranom sustavu, PU bi proširila AMS (koji već vodi), pa obveznici ne bi trebali vlastiti MPS – PU bi ga centralizirala. Dodatni trošak za obveznike: 0 € (jednokratna integracija ~50-100 € po tvrtci za softver, ukupno ~7-15 milijuna € jednokratno za sve, financirano EU). Za PU: ~1-2 milijuna € godišnje.

8.2 Procjena troškova centraliziranog sustava (uključujući arhivu, eIzvješćivanje i MPS)

Komponenta troška	Iznos (godišnje)	Tko plaća?	Napomena
Razvoj/ekspanzija PU platforme	0 €	EU fondovi (NPOO)	Već osigurano za F2.0.
Održavanje CIS/Servis eRačun	2-5 mil. €	Državni proračun	Ne utječe na obveznike.
Digitalni certifikat	7,5 mil. €	Obveznici	Obavezan za sve, postoji i u F1.0.
Integracija s ERP-om (uključ. MPS/AMS)	5-10 mil. € (rašireno na 3 godine)	Obveznici (jednokratno)	Mali trošak za softver ažuriranje; MPS centraliziran u PU.
eIzvještavanje (održavanje)	1-2 mil. €	Državni proračun	Već centralizirano u FiskAplikaciji; 0 € za obveznike.
Arhiva eRačuna (11 godina)	2-4 mil. €	Državni proračun	PU preuzima (kao u B2G); besplatno za obveznike, procjena po 0,01-0,02 €/račun za 100 mil. računa.
UKUPNO	10-15 mil. €	Obveznici: ~10 mil. €	Bez posredničkih naknada; neto ušteda +120-130 mil. € vs. IP model.

8.3 Usporedba s utjecajem modela s IP-ovima

Kriterij	Model s IP-ovima (trenutni F2.0)	Centralizirani sustav (bez IP-ova)	Razlika (ušteda centraliziranog)
Direktni trošak za obveznike	140 mil. €/god. (IP naknade + certifikati; arhiva 0 €)	10-15 mil. €/god. (samo certifikati + integracija; arhiva/eIzvješćavanje/MPS 0 € za obveznike)	+125-130 mil. € uštede
Prebačeno na građane (poskupljenja)	61-92 mil. €/god. (500-600 €/kućanstvo)	<10 mil. €/god. (<50 €/kućanstvo)	+50-80 mil. € uštede
Ukupni utjecaj na gospodarstvo	+0,16-0,19% BDP-a (inflacija +0,4-1,2%)	+0,01-0,02% BDP-a (inflacija ~0%)	+0,15% BDP-a uštede
Kompleksnost za SME/OPG	Visoka (biranje IP-a, ugovori; arhiva besplatna kod IP)	Niska (jedna PU platforma; centralizirana arhiva/eIzvješćavanje/MPS)	Centralizirani (+80% jednostavniji)

5. Zašto je ipak izabran model s plaćenim posrednicima?

EU fondovi su odobrili novac samo za “decentralizirani” model
- koji je u startu jeftiniji, ali nas dugoročno sve više košta.
Porezna uprava nije htjela preuzeti rizik pada cijelog sustava (bojali su se preopterećenja)
- ovo zapravo nema smisla jer je broj izdanih računa u krajnjoj potrošnji puno veći od B2B segmenta (80% svih izdanih računa je u krajnjoj potrošnji - B2C), trenutni F1.0 sustav radi stabilno.
- trenutni F1.0 model ne nudi usluge arhiviranja, što bi zahtijevalo dodatni trošak u centraliziranom modelu F2.0, ali on je mali u odnosu na negativne učinke decentraliziranog pristupa
Nekoliko IT firmi je intenzivno lobiralo - i ako ovako ostane zarađivati će desetke milijuna eura godišnje na račun svih nas

6. Moj konačni stav - nakon što sam sve stavio na vagu

Pozitivne strane postoje i nitko ih ne osporava - digitalizacija je dobra stvar.
Ali način na koji se to implementiralo u Zakon je loš. Informacijski posrednici ne donose dovoljno benefita, da bi imali smisla postojati kao komponenta ovog sustava, a proizvode dugotrajne negativne ekonomske učinke.

Umjesto da država napravi centralnu platformu (kao što je već napravila za Fiskalizaciju 1.0, ePoreznu i eGrađane), odlučila je uvesti plaćene posrednike koji će od svih nas uzimati novac do kraja života.

To jeste modernizacija poslovanja, ali zbog informacijskih posrednika,
to je zapravo i dodatni porez na male koji plaćamo svi mi preko viših cijena.

Za mene i za 95 % nas odgovor je jasan:
centralizirana platforma Porezne uprave bila bi bolje, jeftinije i prije svega pravednije rješenje. Iako inače nisam pobornik velike i centralizirane države, te sam pobornik za prebacivanje nekih usluga na tržište, mislim da u ovom slučaju to nije dobar put.

Sve ostalo je priča za one koji na ovome zarađuju, i onima kojima su im to omogućili preko Zakona o Fiskalizaciji, bilo svjesno ili nesvjesno.

7. Što dalje?

Nažalost nisam imao vremena se posvetiti ovoj temi prije (kao i većina vas), ali koliko sam se informirao, većina primjedbi koje su došle na eSavjetovanje, ionako nisu uvažene. Ali to ne znači da ne možemo i sada izvršiti pritisak, da se odgodi primjena Zakona o fiskalizaciji, a onda i pokrenemo izmjene tog Zakona, koje bi išle u smjeru općeg, a ne partikularnog interesa.

Kako nisam ekonomist i pravni stručnjak, pozivam ekonomiste, pravne i poslovne stručnjake, IT stručnjake, medije i sve ostale, da pročešljaju teze koje sam ovdje iznio uz pomoć AI-a. Ukoliko se nakon “češljanja” pokaže da većina ovih teza stoji, biti će potrebno izvršiti organizirani pritisak - koji nam je svima u interesu, kako bi spriječili loše, prije svega - ekonomske posljedice ovog Zakona. Iskreno se nadam, da će se pronaći logičke i računske greške, i da utjecaj ovog Zakona nije ovakav kakav se iz ove analize može izvesti.

U razgovoru sa jedinim IT stručnjakom koji radi na implementaciji F2.0, kojeg ovdje neću imenovati, saznao sam da je javna tajna da iza nekih informacijskih posrednika posredno stoje neki političari, pozivam USKOK, DORH, istraživačke novinare i ostale nadležne institucije da pročešljaju taj navod. Ime IT stručnjaka ovdje nije bitno, jer kako kaže, da se o tome na veliko priča, tako da on nije jedini mogući izvor o kojim spregu političara i informacijskih posrednika se radi.

Prilog 1. - AI promptovi korišteni za ovu analizu

Korišten je Grok model 4.1, evo i linka na AI konverzaciju: https://bit.ly/F20-ai-analiza

QR kod

AI je zaustavio glazbu / promjena obrazovne paradigme

Thu, 04 Dec 2025 00:00:00 +0000

Reakcija na ovaj post.

Glazba je stala, obrazovni sustav je gol.
Model reprodukcije sadržaja nije obrazovanje.

Obrazovanje je opremanje mehanizmima koji ti omogućavaju da sam učiš.

Obrazovanje je sloboda da imaš hrabrosti razmišljati izvan okvira - lateralno i divergentno. Što rezultira kreativnošću.

AI nije opasnost za ljude koji to razumiju.

Umjetnost, znanost i kreativnost ispreplesti će svoje puteve više nego ikada prije.

Države, zajednice i pojedinci koji to ne shvaćaju ulaze u vrlo loš period.
Obrazovanje i kreativnost u najširem smislu je temelj naše budućnosti.

Umjetna inteligencija nam je pružila mogućnost da zaista shvatimo što je inteligencija.
Iskoristimo to!

Evo i video odlične analize obrazovnog sustava od strane velikog, sada već pokojnog, Sir Ken Robinsona.

Ljubavni zagrljaj

Tue, 02 Dec 2025 00:00:00 +0000

Djevojčica u igri
Zastane
Cijeli se univerzum zaustavi

Čuje se tiha buka elektrona
na putu prema zaustavljanju
Higgsov bozon namiguje

Djevojčica šapatom nadglasa
cijeli univerzum u nama,
izgovorivši:

“Svi mi stanemo svakome od nas u
zagrljaj”

Franjo pruža ruku
Slobo odbija ruku
I zgrabi ga u zagrljaj

U istom trenutku
Josip izlazi iz pećine
Slijeće Anti u zagrljaj

Thompson pruža ruku
u frižider
Senf mu skače u zagrljaj

Fašist lomi snop
Anti-fašist skida kaput negacije
U zagrljaju postaju jedno

Mačka laje
Pas prede
U zagrljaju

Imam kaže ne dam
Pastor kaže imam
U zagrljaju

Nota zašuti
Tišina zasvira
U zagrljaju

A ti?
Ti samo pratiš ritam
U zagrljaju

A ja?
Ja samo pratim ritam
U zagrljaju

A mi?
Mi samo plešemo
U zagrljaju

A oni?
Oni su mi(r)

Mir

U nama samima

__________

PS: glazba za slušanje uz ovu pjesmu:

Autorica: Ane Paška Art i njezin citat:

Pjesma je nastala 2019. godine kao izjava moje petogodišnje kćerkice Luke. Od tada je postala završni ritual Salona za uljepšavanje duše, muzička vizualizacija i oblik molitve koja se obraća ljudskom potencijalu da transcendira svoje osobno i zaroni u univerzalno.
Na puno dubljoj razini Sve je Jedno.
Zagrljaj je mjesto koji nas uvijek nanovo podsjeća na tu jednostavnu i moćnu istinu.

PPS: Ane Paška Art, hvala tebi i tvojoj kćerki na inspiraciji.

Crtica iz filma "Uboga stvorenja" (Poor Things, 2023)

Thu, 07 Mar 2024 00:00:00 +0000

Uboga stvorenja (Poor Things) je po meni remek-djelo, evo samo jedne crtice, a takvih ima puno u filmu.

Bella i Duncan siromašni stižu u Pariz, nakon što je Bella svo Duncanovo bogatstvo “darovala” siromašnima. Otvorenog dječjeg uma, naišavši na bordel, dobije ideju da spoji ugodno (furious jumping - kako ona naziva seks) i korisno - da zarađuje za život. Duncan tako nešto ne može moralno prihvatiti, ali njoj to ne smeta jer nije robinja socijalnih normi. Usput, na ulicama pojavljuju se protesti i socijalističke organizacije, od kojih Bella pokupi neke ideje. Tako dolazimo do scene sa slike.. gdje se Duncan vraća po nju, mislivši da će je spasiti od siromaštva - misleći da to njoj nešto znači. Bella ga odbije sa retoričkim pitanjem “nije mi jasno kako sam te ikada uopće željela?”. Na to njezina prijateljica iz bordela kaže da moraju ići na sastanak socijalista. Tada Duncan sa gađenjem viče: “Vi ste kurve!” Na to Bella odgovara “Mi smo svoja sredstva za proizvodnju. Makni nam se s puta!”

Gotovo sam umro od smijeha u kinu, a ujedno bio oduševljen dubinom ove scene.

Naime, na prvu loptu se može interpretirati kao vic na paralelu između prostitucije i socijalizma/komunizma - gdje u idealnom svijetu prostitutke jesu vlasnice sredstva za proizvodnju - svog tijela, i ne ovise o nikome, ako zanemarimo društvene i religijske normative, i činjenicu da je mali broj prostitutki zapravo neovisan (svodnici, bijelo roblje i sl.).

Na drugu loptu, u kontekstu cijelog filma, koji je zapravo brzinski put odrastanja jedne djevojčice u tijelu odrasle žene, lišene klasičnog socijalnog normiranja - rečenica “Mi smo svoja sredstva za proizvodnju. Makni nam se s puta!” - je zapravo spoznaja te djevojčice da je vlasnik svoje sudbine, da ona bira svoj put, da nitko ne smije polagati pravo da utječe na njezin put. Ovo je zapravo ultimativna svjesnost o svojoj slobodi. Slobodi od normi, slobodi od konvencija, slobodi od zatucanih muškaraca.. slobodi koja je preduvjet ljubavi. I to će je na kraju odvesti prema ljubavi, ali onog muškarca koji je mogao razumjeti njezinu potrebu sa slobodom, tj. prihvatiti je kakvu ona jest.

Eto, ovo je samo jedna crtica iz filma, a ima ih mnogo, zato preporuka svima koji nisu gledali, da pogledaju film.

Pravila raja

Sun, 12 Nov 2023 00:00:00 +0000

Dok plutam svemirom
Duša nije ispunjena nemirom
U samoći beskraja
Plutam u smjeru raja

Zemlja ubrzano se vrti
Zvjezdana prašina moj film prati
Svaki komadićak moga je bića djelićak
I dobro i loše u strastvenom zagrljaju,
postaju beskrajni krugićak

Na vrata raja
Dolazim pun spokoja
Ako i ne otvore se
Pravila su bila moja

Nekada sam više volio pse

Sun, 05 Nov 2023 00:00:00 +0000

Možeš biti sebičan
Oprošteno ti je
Možeš biti nasilan
Oprošteno ti je

Možeš biti nepristupačan
Oprošteno ti je
Možeš im uzeti slobodu
Oprošteno ti je

Danas više volim mačke
One te uče o ljubavi

Tek kada im daš potpunu slobodu
Tek kada kada ne računaš na njih
Tek kada prihvatiš da nisu tvoje
One ti pokažu ljubav i pripadanje

Nevidljivi cvijet

Fri, 03 Nov 2023 00:00:00 +0000

Za sjećanje na divan jesenji dan proveden s tobom,
kada si mi žarom djeteta u očima, pričala
o svom iskustvu prvog gledanja “Kluba boraca”

Dragani, 03.11.2023.

Hodam u tamnoj noći
Poljanama zaboravljenih snova
Smrad prirodnog gnojiva
Ne da mi mira

Iz hrpe gnoja
Raste nevidljivi cvijet
Usudim li se…
Sjena mi zamiriše na svjetlost

Refleksije Gaze u filmu "Waltz with Bashir" (2008)

Sun, 29 Oct 2023 00:00:00 +0000

U jeku trenutnog masakra koji traje u Gazi i Hrvatskog glasanja protiv rezolucije “Zaštita civila i pridržavanje pravnih te humanitarnih obveza” koju je predložio Jordan, a kojom se traži prekid napada Izraela na Pojas Gaze radi dopreme humanitarne pomoći - želim podsjetiti na film “Waltz with Bashir”.

Hrvatska je, uz 13 drugih država, bila protiv rezolucije. Četrdeset pet država se suzdržalo i 120 je bilo za jordanski prijedlog. Ovo već govori dovoljno za sebe na koju stranu povijesti se Hrvatska svrstala. Na stranu na kojoj ja ne želim biti.

Ali podsjetimo se filma “Waltz With Bashir”, vrhunskog remek-djela - koji govori o pokušaju nošenja izraelskog rezervista sa posljedicama sudjelovanja u masakru u Sabri i Šatili - ratnom zločinu koji nije učinila Izraelska vojska tokom Libanonskog građanskog rata, ali je okruženjem Sabre i Šatile i svojom logističkom potporom omogućila libanonskim Kršćanskim Falangistima da u dva dana ubiju između 460 i 3500 civila - većinom nenaoružanih civila Palestinaca.

Prema palestinskim, ali i izjavama Falangista, mnoge su žrtve osakaćene, silovane ili mučene. Sve to dogodilo se u vidokrugu izraelske osmatračnice u zgradama u okruženju. Po noći, izraelski vojnici imali su upaljene lampe kako bi Falangistima omogućili rasvjetu, a također su dopremili i buldožere, municiju i namirnice za Falangiste.

Upravo je to indirektno sudjelovanje tema filma, i kako se autor filma, izraelac Ari Folman pokušao mentalno zaštiti potiskivanjem tih sjećanja - da bi ona godinama kasnije isplivala u snovima u vidu pasa koji ga proganjaju i ne daju mu mira.

Film tematizira traumu, krivicu, analizira kako pamćenje funkcionira u nošenju sa traumom - i kako kratkoročno omogućava nastavak života, ali zapravo samo je pitanje kada će nas podsvijest sustići i tražiti suočavanje…

Proći će godine, a onda ćemo u vidu nekog umjetničkog djela dobiti nekog novog Ari Folmana koji će svoju krivnju prosuti pred nas u pokušaju da se spasi - i naravno da ćemo to pozdraviti i još jednom učiti iz toga, ali pitam se koliko puta trebamo ponavljati i ponovno učiti psihološku povijest krivnje - da bi u trenutku kada se događa nešto u čemu ne želimo sudjelovati - imali hrabrosti reći ne i napustiti osvetu i rat kao sredstvo rješavanja problema. Problema koji samo gomilaju nove traume - i žrtvama i napadačima.

Ovo je utopijski poziv svim Izraelskim vojnicima da pogledaju film svog sunarodnjaka i vide sebe u budućnosti, i da svojim nesudjelovanjem u masakru spase sebe, ako već neće spasiti svoje žrtve.

Sjena

Fri, 06 Nov 2020 00:00:00 +0000

Tražio sam te na istoku
Čekao na zapadu
Tražio sam te na sjeveru
Prizivao na jugu

Tražio sam te usred pustinje
Čekao na vrhu planine
Tražio sam te na dnu mora
Prizivao nasred jezera

Tražio sam te u prošlosti
Čekao u budućnosti
Tražio sam te na javi
Prizivao u snu

Tražio sam te u drugima
Čekao na dnu
Zastao sam u trenutku,
spustio pogled…

na papiru
ugledao
sam
Se

Pavlovska

Tue, 15 Oct 2019 00:00:00 +0000

U šumu smo ušli hodajući po
listovima natopljenim solju.
Nismo znali da je riječ o soli.
Mislili smo da je šećer.
Nismo bili sami.
Nismo ni slutili koja se oluja sprema.
Oluja u nama.
Šuma ima bezbroj puteljaka.
Kojim putem krenuti?!

Bjeloruska noć

Sun, 30 Jun 2019 00:00:00 +0000

Noć.
Kompas pokazuje čisti sjever.
Cesta.
Nepregledna cesta.
Nebo.
Bijelo, iako je noć.
Motor.
Zuji, ali je tišina.

Iz sjedećeg, prebacujem se u stajaći položaj.
Zujanje se pretvara u strujanje.
Preda mnom ostaje samo pejzaž Bjeloruske noći.

Sada tek shvaćam čemu služe klupice u muzejima ispred umjetničkih djela.
Ova noć je umjetničko djelo, a ja se vozim na klupici.

Trnci.

Zbog ovakvih trenutaka se putuje.

Noć.
Kompas pokazuje čisti sjever.
Cesta.
Nepregledna cesta.
Nebo.
Bijelo, iako je noć.
Motor.
Zuji, ali je tišina…

Ljubav u Rusiji

Mon, 01 Oct 2018 00:00:00 +0000

Neva se lagano topi,
ali Finski zaljev se neda.
U pozadini stadion Krestovsky
kojeg autocesta gleda ispod oka
dok prelazi preko ušća
nedavno oživjele Neve
Hodaš po ledu
i lagano propadaš.
Proljeće. Stiže proljeće.
To mora da je ljubav.
Ljubav koja se budi.

Prekooceanska

Sun, 10 Dec 2017 00:00:00 +0000

Neka ovo bude tunel
Jedan od tunela
Tunel koji spaja dva oceana
Oceane dvaju duša
Duše sa svim njihovim
naizgled nevidljivim planinama
naizgled nedodirljivim dubinama
Planine su impresivne
ujedno i trule
Miješa se miris
proljetnog endemskog bilja,
raspadnutih crkotina
i apsolutne slobode
Slobode koja nema cijenu,
ali čiju cijenu treba platiti
Da je drukčije
ocean ne bi bio ocean
već obična bara
Da je drukčije
tunel ne bi bio tunel
već kanalizacijska cijev

Drugi svijet

Fri, 01 Dec 2017 00:00:00 +0000

Credits by: taraa

“Spasi me!” - odzvanjalo je niskom zamućenom frekvencijom

“Ne puštaj me!” - tutnjilo je niskom zamućenom frekvencijom

∞∞∞

Probudio sam se lako. Neuobičajeno lako. Legao sam u jedan iza ponoći. Sada je četiri. Gotovo nezamisliv osjećaj sreće me obuzima. Ni sam ne vjerujem, jer jutra su obično bolna. Sreća ovaj put nadilazi turobnost ponovnog rađanja. Od kuda dolazi, pitam se. Zapravo znam… pa nisam ni spavao. Jesam, naravno da jesam, ali osjećaj je kao da dan nije ni završio. Samim time nema ni buđenja. Sreća dolazi od misli. Misli koje me ovih dana ispunjavaju srećom. Bolje rečeno požudom. Bolje rečeno životom. Požudom za životom. Ima jedan cijeli unutarnji svijet koji me čini sretnim.

Okrećem se Dinu, koji bezbrižno spava pod kutom od trideset stupnjeva u odnosu na mene i Tamaru. Slatki mali pizdun, tako bih mu - umjesto poljupca - izderao se na uho. Zaslužio je, s obzirom što nam radi ovih dana. Nemam snage za njegovu snagu bezosjećanja. Prestar sam za to. Ukratko, volim to đubre malo. On je dio mog svijeta, ne unutarnjeg, već mog prvog svijeta.

Tamara spava. Kosa joj miluje jastuk, vrh kažiprsta joj miluje nos. Naginjem se. Mirišem je. Lagano joj ljubim spoj nosa i kažiprsta. Kao duh. Ne želim biti zapažen, ali opet želim da me osjeti na dubljoj - podsvjesnoj razini. Sebično, znam. Ona je također dio mog prvog svijeta, sa ozbiljnim pretenzijama na moj unutarnji svijet. To joj naravno neću nikada dopustiti. Nitko tu nema šta tražiti. Nesebično, znam.

Wiing Wiing. Stiže WhatsApp poruka. Marko šalje link na video koji će tog dana dići IT zajednicu na noge. Bivši zaposlenik poznatog IT startup-a izlazi sa prljavim rubljem u javnost. Čovjek više nekoliko godina ne radi u toj kompaniji. Iznosi puno detalja koji su doveli do njegovog nezadovoljstva. Ono što me zaintrigiralo jest iskrenost u svojoj patnji i koji sve detalji mogu utjecati na nečiju patnju. Ono neko fino tkanje koje najčešće ostane zatomljeno i neizrečeno. Zašto je tome tako? Zašto ne postoji konfrontacija u tom trenutku?! Nije li ta mogućnost da imaš nešto za izgubiti presudna za odgodu te konfrontacije?! U glavu mi je sletila paralela. Slučaj Harvey Weinstein. Odnosno Weinsteinov efekt, kako ga zovu. Zašto te osobe nisu odmah konfrontirale svoje agresore? Jer u oba slučaja radi se o nasilju. Ipak, konfrontacija je izostala u trenutku agresije, ali pojavila se naknadno. Sa vremenskom odgodom. Postoje naravno i prave žrtve, ali ovdje ne pričam o njima. Nekako mi se čini da nas svih jebe ta prokleta ideja da imamo nešto za izgubiti. I zbog toga odgađamo sve moguće konfrontacije. Dok nije prekasno. Dok ne izgubimo sebe i ne možemo se više pogledati u ogledalo. I onda krivimo druge za nešto što su forsirali, ali na kraju pristanak je ipak bio naš. Naš je bio pristanak za ulazak u drugi svijet. Svijet koji nije naš, ali bio nam je privlačan.

Ostavljam telefon. Ušuškan u požudu prema unutarnjem i prvom svijetu, puštam da misli teku zlatnim koritima rijeka. Rijeke vijugaju kroz pitomu divljinu tuđih odsjaja. Presijavaju se kapljice koje poput dijamanata sudnjeg dana, čekaju da nestanu. Ili budu ponovo stvorene.

Zzzk. Zzzk. Vozim. Autopilot. Već sam na putu prema Labinu. Iz Barbana spuštam se prema dolini rijeke Raše. Dino je na zadnjem sicu, u dječjoj stolici, gleda u budućnost. Sasvim mirno. Sunce me povremeno zasljepljuje.

∞∞∞

Mislav se vraća iz smjene. Počela je u sedam navečer prethodnog dana, a završila danas u sedam ujutro. Fali mu Slavonija, ali u Istri su bolji uvjeti. Radi po cijeloj Istri, živi u Medulinu. Jučer je imao i nepredviđenu rotaciju smjene. Budan je dvadesetčetiri sata. Misli na Kristinu. Još ga nije prošlo.

- “Bio sam đubre” sada mu je jasno.

- “Bio sam đubre prema sebi! Kako bi me i trpila takvoga?!” sada mu je jasno.

Mislav je bio zgažen. Gazili su ga drugi. U biti, gazio je sam sebe. Prihvaćao je to. Gadio se sam sebi. Dopuštao je tuđe svjetove. I tako u krug. Misli su mu vrludale. Gorčina natopljena nezadovoljstvom tekla je koritom Raše, paralelno sa službenim Puntom. U nekim je trenucima mrvila korito i izbijala van. Valovi. Oceanski valovi na trenutke drmali su Punto. Dizali ga i spuštali. Podsvijest je preuzela kormilo nad Puntom. Savršeno ga kontrolira dok lomeća krijesta ispušta Punto u slobodni pad. Mislav otvara oči.

∞∞∞

Uvijek su mi tuđi, drugi svjetovi stvarali nelagodu. Osjećaj nepripadanja. Nešto iskonski krivo za mene. Kada god sam virio u njih bilo je pogubno za mene. Raša je tekla mirno prema meni. Kroz kapljicu mi se presijava sunce i kao igla ulazi mi u mozak.

∞∞∞

Mislav otvara oči. Kroz dijamantnu kapljicu koja mu spaja kapke, vidi srnu. Instinktivno pomiče volan u desno. Punto se kao surf daska penje na val od nepomične stijene. Katapultiran je bočno u zrak.

∞∞∞

Izlazim slijep iz zavoja. U sjeni sa lijeve strane nazirem tamnu stranu ceste. Sjena se miče brzinom metka, dok mi igla izlazi iz mozga. Prasak me zaglušuje. Paraliziran sam. Drugi svijet je stigao. Okrećem se prema Dinu, on i dalje gleda u daljinu. U svom je svijetu. Kao da zna šta ga čeka, ali odbija. Konfrontira se. Ne dopušta. Ja sam ponovo dopustio da me sjebe drugi svijet. Mada nisam imao izbora, jer se drugi svijet zabio u mene. Gubim svijest. Zatvaram oči.

∞∞∞

“Spašavam se!” - odzvanjalo je niskom zamućenom frekvencijom

“Ne napuštam se!” - tutnjilo je niskom zamućenom frekvencijom

Dimensioning Kafka consumers

Thu, 29 Dec 2016 00:00:00 +0000

One of the questions that comes up when you start preparing to use Apache Kafka is - how fast must my Kafka consumer be - to not lose data?

Since you have probably configured retention for your data, you know that after some time (or amount of bytes) - your data will be dropped from the Kafka cluster. This usually brings up the previously mentioned question.

What are the factors that you have to consider when dimensioning/sizing your Kafka consumer?

Producer_Speed - producer speed (messages/sec) - sum of speed of all producers that are producing messages to the given Kafka topic. This is the average speed. You have to calculate/estimate it for yourself.
T_Retention - retention of your data in the Kafka topic (duration ; seconds) - here I will use retention period - the amount of time (duration) Kafka will retain the data before dropping it.
T_Downtime - amount of downtime you plan to have (duration ; seconds) - this can be consumer downtime, but can also be producer downtime. When the producer is down, and this producer is able to re-read data that didn’t produce, then this will cause a spike, and then the consumer must be able to process messages with greater speed.

I have come up with a formula that takes into account these factors and calculates the minimum Kafka consumer speed that you need to have in order to not lose data. Here it goes.

The details of how I have come up with this formula, I will write in another post, I hope ;)

The general idea of the formula is - if you increase downtime, the speed of the consumer(s) will have to be greater than the speed of the producers. To avoid big imbalance of producer/consumer speeds, you can add more retention to the data, and achieve consumer speeds that don’t need to be several times bigger than producer speeds.

Here is an interactive version of the given formula, where you can change the three factors/variables and dimension your Kafka consumers. Note that in the interactive version I use minutes instead of seconds for T_Retention and T_Downtime.

If you can guarantee no downtime, then you don’t need this formula, then the consumer speed will have to be the same as the producer speed. You can actually enter 0 for DOWNTIME_Min in the interactive formula, and you’ll see that:

Consumer_MinSpeed = Producer_Speed

But I regularly have this situation - an app that is reading data from another datacenter (DC) - because of DC link failure or congestion - stops reading data, and thus stops producing data to Kafka. When the link is back online, this app will start producing messages, but now the number of messages per second is not the regular speed, it’s 20x of the regular speed for example. And if your consumer on the other side is only able to consume data at regular speed, then you have somehow scale-up your consumer. How to scale-up is up to you, but here are some options:

add more consumer instances - horizontal scaling - with this you’ll have to take into account the number of partitions in the topic, and add more partitions if the number of consumers is bigger than the number of partitions.
add more hardware to the consumer - vertical scaling
optimize your code that is processing / consuming the messages - lower the processing latency (increase of throghput)

Hope this can help you dimensioning/sizing your Kafka consumers.

If you have any questions or suggestions, write a comment down below.

Tomizzin poučak

Mon, 22 Dec 2008 00:00:00 +0000

Danas je posve jasno da je Fulvio Tomizza bezvremenski pisac. Točnije, njegova djela su bezvremenska, a njega nema već neko vrijeme među živima. To njegova djela ne sprječava da danas budu aktualna.

Odmah da se posramim - ponižavajuće priznajem da sam pročitao samo njegov “Bolji život”, i da sam krenuo čitati “Materadu” - koju sam inače poklonio dragom prijatelju za rođendan. Nisam je dovršio. Nije Tomizza kriv, ja sam kriv. Da stvar bude bolja, ta knjiga sa posvetom koju sam poklonio prijatelju je još uvijek kod mene. Da, da, on ju je uspio pročitati, nisam baš takvo đubre.

Sad se već sigurno pitate zašto ja uopće pišem nešto o Tomizzi, donosim nekakav svoj sud o vrijednosti njegovih djela, trujem vaša čula, a da sam pritom pročitao samo jedno njegovo djelo?

Smatram da je “Bolji život” jedan odličan literarni pothvat. Netko tko napiše tako nešto, jednostavno mora biti dobar pisac, ali prije svega velik čovjek. Bezvremenost tema i trnci koji vas prolaze - dok se likovi ispovijedaju pred vama i polako ulaze u vas, svakome će biti dovoljni da shvate njegovu veličinu i značaj. Nije kod Tomizze sve sjajno i bajno, osobno nisam ljubitelj dugih, gustih rečenica kakve su mu se znale zalomiti, ali to je stvar ukusa.

Ne pišem ovo kao reviziju njegova opusa, niti kritiku njegovog “Boljeg života”. Budimo realni, nisam kompetentan za ijedno. Ali sposoban sam u sebi osjetiti njegove likove i njihova stanja. To mi je sasvim dovoljno da se, na spomen bilo kakvog sukoba koji se temelji na isključivosti, prisjetim Tomizze.

Kako Milan Rakovac piše u uvodniku “Boljeg života”:

Fulvio Tomizza vidi te greške, od kojih je najljuća, i tim žešća jer ju je činila visoka, ukorijenjena kultura, greška neprepoznavanje druge kulture, i nikako potaknut samo onom da krv nije voda, vidi i oblikuje vlastiti kulturni program, ponajprije, intelektualnog prelijevanja i uzajamnog ispreplitanja na Jadranu, uključivši svijest o “osuđenosti” susjeda da žive zajedno, program što zadržava dignitet visoke kulturne osobnosti, jer ne traži tupost zaborava nego plemenitost oprosta kao osnove za skupnost. *

Iako je društveni kontekst koji je utjecao na Tomizzu drugačiji od današnjeg, njegove poruke su univerzalne, bez obzira na prostor i vrijeme.

Prekjučer Mađari, Austrijanci, Talijani, jučer Srbi… danas iskrenje sa Slovencima…
Ne želim populistički i ishitreno zanemariti složenost i kontekst povijesnih sukoba vođenih na ovim prostorima, ali jednostavno se ne mogu oteti dojmu da svaki od tih sukoba u sebi nosi isključivost. Bilo da je ta isključivost nastala prije, za vrijeme ili nakon sukoba. Korijeni te isključivosti su na prvi pogled benigni i sasvim beznačajni.

Ovdje kao motiv uzimam reagiranje pojedinaca na slovensko blokiranje hrvatskih pristupnih pregovora s EU, ali to je mogao biti bilo koji drugi motiv od početka sukoba na ovamo. Ovdje ne mislim na bojkot slovenskih proizvoda, već na govor mržnje prema Slovencima i vice versa. Govor mržnje, koji je lajtmotiv čitavog ovog sukoba - provlači se od devedesetih na ovamo. Zadnjih desetak godina mnogo više, jer je prije toga retorika mržnje bila usmjerena prema drugim susjedima.

Vratimo li se na korijene isključivosti, vicevi o Slovencima su jedan takav korijen. Na prvu su vrlo zabavni i često dodaju začin tmurnoj političkoj svakodnevici. Većini je to zabavno, nema ništa protiv Slovenaca, vicevi su im super i podržavaju ih. Širenjem tih viceva dolazi do izvjesne društvene, podsvjesne polarizacije. Ismijavanje i omalovažavanje postaju dio “pulp” kulture.

Do trenutka kada nastupa “oživljavanje” sukoba, ti korijeni su još uvijek benigni i nevini. U periodu kada lonac počinje kuhati, sav onaj nagomilani humor temeljen na ismijavanju prerasta u maligni tumor. Taj postupak transformacije nije nagao, on je spor i postupan, ali redovito hranjen kolačićima ismijavanja i omalovažavanja. Ti vicevi tada postaju svojevrstan alibi za ksenofobiju - nešto što je oduvijek bilo i što je normalno.

Kada sam bio u posjetu Auschwitzu, imao sam sreću da nam je vodič bio jedan izniman čovjek humanističkog svjetonazora. Zračeći pozitivnom energijom i ljubavlju prema svom pozivu, vodio nas je najcrnjim tunelom ljudske povijesti. U jednom trenutku, bolno iskren, rekao je:

“Auschwitz, bez obzira što se dogodio pred više od pola stoljeća, aktualan je i danas. Sve one pojave koje su dovele do Auschwitza, možete pronaći i danas. Pritom se ne trebate mnogo mučiti - dovoljno je da upalite televizor.”

Kada čekajući na graničnom prijelazu ulaz u Sloveniju, uhvatite sebe kako suvozaču govorite:

“Jebem ti ZLOvence!!! Kada će se više napraviti taj most preko ZLOvenije, da me više ne drkaju.”

Znajte da vas je kamera upravo snimila.

Imate dvije opcije, ili pročitati Tomizzu ili upaliti televizor.

*Izvor citata: Fulvio Tomizza, “Bolji život”, Istra kroz stoljeća, 1980., str. 13

Samo obična ljubavna pjesma?!

Fri, 21 Nov 2008 00:00:00 +0000

Slušajući House Of Cards od Radioheada, stavljanje te pjesme u ladicu “ljubavne pjesme” s dodatkom “tužne”, jednostavno nije dolazilo u obzir.

I don’t wanna be your friend
I just wanna be your lover

No matter how it ends
No matter how it starts

Forget about your house of cards
And I’ll do mine
Forget about your house of cards
And I’ll do mine

Fall off the table
Get swept under

Denial, Denial

The infrastructure will collapse
From voltage spikes
Throw your keys in the bowl
Kiss your husband good night

Forget about your house of cards
And I’ll do mine
Forget about your house of cards
And I’ll do mine

Fall off the table
Get swept under

Denial, Denial

Denial, Denial

Your ears should be burning

Denial, Denial

Your ears should be burning

Iz prvih stihova odmah možemo naslutiti ljubavni karakter, a do kraja pjesme možemo zaključiti da je to tužna ljubavna pjesma.
Da li postoji išta normalnije od tužne ljubavne pjesme?!
Ali ta “normalnost” nekako ne pristaje ovoj pjesmi.

Ako se složimo da umjetnost ne nastaje stvaranjem samog djela, već recepcijom tog djela kod konzumenata, onda si uzimam za pravo reći da je ova pjesma za mene umjetničko djelo. Zašto? Upravo zbog njegove recepcije u mojoj nutrini.

Da bi pjesmu interpretirali na način na koji sam je ja doživio, dovoljno je napraviti nekoliko zamjena.
Ukoliko sintagmu “House Of Cards” ne shvatimo kao narušenu ljubavnu vezu, već kao trenutno društveno uređenje, već postaje jasnije u kojem je smjeru moja interpretacija krenula. Kako bi zadovoljstvo bilo potpuno, potrebno je naratora staviti u ulogu budućeg - novog društvenog uređenja.

S tim rekonfiguracijama možemo krenuti u interpretaciju.

Novo društveno uređenje ne želi naša prijateljstvo, ne želi se družiti na kavi ili na blogu, ono želi puno više od nas, želi nas u potpunosti. Bez naše potpune predanosti nema prave ljubavi, već ta nova ljubav ponovo postaje kula od karata.

Ne želim te djelomično,
želim te u potpunosti.

Bez obzira kako počeli,
bez obzira kako završili,
imamo cilj, ne biramo sredstva.

Zaboravi “dragoga”,
i ja ću učiniti svoje.
Samo reci riječ i ozdraviti će duša tvoja.

Ne poslušaš li me,
tako ću ti se strašno osvetiti kaznama jarosnim.

Poricanje, poricanje

Infrastruktura će propasti
našom munjevitom promjenom.
Prepusti sve meni,
i reci “dragome” laku noć.

Zaboravi “dragoga”,
i ja ću učiniti svoje.
Samo reci riječ i ozdraviti će duša tvoja.

Ne poslušaš li me,
tako ću ti se strašno osvetiti kaznama jarosnim.

Poricanje, poricanje

Poricanje, poricanje

Zar već ne goriš u paklu?

Poricanje, poricanje

Zar već ne goriš u paklu?

Kao što vidite uzeo sam si poveću slobodu interpretacije, ili možda nisam, jer sloboda interpretacije u biti i ne postoji, postoji samo ja i postoji pjesma. I zato sam za nas dvoje izgradio kulu od karata koja će vjerojatno ostati netaknuta - ukoliko ne učinite nešto po tom pitanju!