Digresije na refule

Subvencije IT tvrtkama?

2012-01-29T17:40:00.002+01:00

Ja nisam baš neki stručnjak, ali razmišljah danas o ovoj izjavi:

Je li gornja tvrdnja zaista argument da bi država trebala, npr. davati povoljne kredite ICT tvrtkama?

Ja mislim da nije iz sljedećeg razloga. Kad hipotetska informatička tvrtka koja je dobila povoljan kredit od države otvori 5 novih radnih mjesta, to nije nužno i 5 nezaposlenih ljudi manje u državi. To je samo 5 ljudi koji su iz svog trenutnog radnog mjesta otišli na novo i bolje. Ljudi koji su potencijalni zaposlenici IT tvrtki su rijetko kad nezaposleni. Možda će stare tvrtke zamjenu za tih 5 ljudi tražiti (djelomično) među nezaposlenima, ali to je malo vjerojatno...

Dakle, kad bi ta tvrdnja bila istinita, to bi samo značilo da država subvencionira prelazak one vrste zaposlenika koji su ionako među bolje plaćenim u državi na još bolja radna mjesta.

Ako griješim -- gdje griješim?

Kako doktori umiru

2011-12-06T17:44:00.001+01:00

Jedna zanimljivost koja lijepo zvuči:

Hospice care, which focuses on providing terminally ill patients with comfort and dignity rather than on futile cures, provides most people with much better final days. Amazingly, studies have found that people placed in hospice care often live longer than people with the same disease who are seeking active cures.

Oružje

2011-11-29T17:29:00.001+01:00

OK, možda je istina da policija više ugnjetava istrane jer u Istri nema oružja (ostatka rata). Ali, tvrdnja:

Sloboda nošenja oružja po mom mišljenju je nužna za povećanje sloboda i prava građana jer "backup" bahatosti ljudi na vlasti je njihova mogućnost korištenja oružja protiv onih koji ne misle kao i oni.

...ima par nedostataka. Barem se meni tako čini;

Pretpostavimo da je istina da policija manje ugnjetava ljude jer policajci nikad ne znaju imaju li posla s nekime tko u džepu nosi pištolj. Što je onda s običnim građanima koji nemaju oružja? Policajci se osjećaju nesigurno pa ne kažnjavaju previše. A ljudi bez oružja se ne bi osjećali neugodno u društvu koje oružje doživljava kao nekakvu garanciju od bahatosti?

Ja, na primjer, nemam namjeru nositi oružje. Dakle, oružje koje je drugima nužna sloboda (i, recimo, garancija da ga država neće tlačiti), ja doživljavam kao ograničenje moje slobode.

Možda, kad bi svi imali oružje, možda bi se tada svi kontrolirali jer bi imali strah oružja koje drugi imaju. Teorijski, možda, ... Ja, nekako, sumnjam.

Dalje, ako je Edgavora teorija ispravna, logička posljedica bi bila da države svijeta u kojima ljudi imaju najviše oružja nužno imaju i vlade koje ih najmanje tlače. Lista država prema oružju po gravi stanovnika malo zbunjuje. Među prvih 10 su Finska, Švedska i Norveška. Međutim, ja sumnjam da je oružje građana ono što osigurava bahatost vlasti.

Kad bi ovu listu podijelili na države koje u zadnjih 30 godina nisu imale rata na svojem teritoriju i one koje jesu. Biste li za ijednu državu iz prve skupine (bez rata) tvrdili da je upravo oružje njenih građana garancija protiv bahatosti vlasti. A ne, npr, demokracija, civilno društvo, obrazovani građani, gospodarski razvoj, ...? A, s ovom drugom skupinom (država koje imaju puno oružja i rat) je li to oružje garancija protiv bahatosti vlasti. Ili potencijalni problem kojeg svaki dežurni luđak s imalo karizme može zloupotrijebiti da pokuša doći do vlasti?

Par bizarnosti o...

2011-11-20T22:04:00.001+01:00

Par bizarnosti o Bibliji kralja Johna:

The famous Wicked Bible of 1631 printed Deuteronomy 5:24—meant to celebrate God's "greatnesse"—as "And ye said, Behold, the Lord our God hath shewed us his glory, and his great asse." The same edition also left out a crucial word in Exodus 20:14, which as a result read, "Thou shalt commit adultery." The printers were heavily fined.

Informatika?

2011-11-20T20:32:00.001+01:00

Iako mi je ta riječ u zvanju, ja moram priznati da nisam nikad shvatio što to točno znači riječ "informatika". Niti razumijem čime se točno bavi ta znanost. Niti sam shvatio koja bi znanja trebali savladati učenici koji su imali predmet "informatiku" u osnovnoj ili srednjoj školi. I što više stručnjaka upoznajem, to mi je taj pojam sve mutniji. Kojoj bi, od mnogih definicija pojma "informatika", pripadalo "rad s Wordom"?

Zašto se predmet u školi ne zove "Rad s računalom", a jedan potpuno drugi "Programiranje" ili jedan potpuno treći predmet "Računalna grafika"?

Glup i gluplji (lijevo i desnije)

2011-11-17T19:01:00.001+01:00

O tome jesu li ljevičari "gluplji" od konzervativaca ili libertarijanaca o ekonomskim pitanjima:

A full tabulation of all 17 questions showed that no group clearly out-stupids the others. They appear about equally stupid when faced with proper challenges to their position.

Smalltalk

2011-11-16T20:55:00.001+01:00

Odlučismo CodingDojo Pula podijeliti na radionice i predavanja.

Sljedeći tjedan je jedno zaista zanimljivo predavanje... Svi koji su su učili osnove objektno orijentiranog programiranja su čuli za Smalltalk. No, poznajete li ikoga tko je u Smalltalku programirao ili radio nešto konkretno? Ja nisam do prije par mjeseci.

E, pa... Sljedeći tjedan je tema Smalltalk. I to od predavača koji je zaista i radio nešto u Smalltalku (osim što je pisao igrice u C++ još kao srednjoškolac).

Više tu.

Ljudska iracionalnost

2011-11-15T21:34:00.001+01:00

To jesu li ljudi racionalni ili iracionalni nije baš neko egzaktno pitanje. No, puno ljudi misli da eksperimenti kao što je ovaj dokazuje iracionalnost:

... they had demonstrated how essentially irrational human beings can be. In 1983—to take just one of dozens of examples—they had created a brief description of an imaginary character they named “Linda.” “Linda is thirty-one years old, single, outspoken, and very bright,” they wrote. “She majored in philosophy. As a student, she was deeply concerned with issues of discrimination and social justice, and also participated in antinuclear demonstrations.” Then they went around asking people the same question: Which alternative is more probable?

(1) Linda is a bank teller.
(2) Linda is a bank teller and is active in the feminist movement.

The vast majority—roughly 85 percent—of the people they asked opted for No. 2, even though No. 2 is logically impossible. (If No. 2 is true, so is No. 1.) The human mind is so wedded to stereotypes and so distracted by vivid descriptions that it will seize upon them, even when they defy logic, rather than upon truly relevant facts.

Međutim, ako ovaj eksperiment "dokazuje" iracionalnost ljudskog uma, ja predlažem jedan kontraeksperiment koji dokazuje suprotno. Uzmimo tipičnog pripadnika našeg društva i ponudimo mu da za neki jednostavan posao (tipa "odnesi ciglu s jedne strane prostorije na drugu") dobije neku nagradu. I sad on može birati između:

a) "Odnijeti ciglu s jedne strane prostorije na drugu" za nagradu od 1000 kuna, ili
b) "Odnijeti ciglu s jedne strane prostorije na drugu" za nagradu od 10 kuna.

I dam se kladiti da će velika većina ljudi odabrati a). Nije li to dokaz da su ljudi racionalni?

Ovaj moj kontraeksperiment izgleda toliko smiješno banalan u odnosu na igru riječima s "Lindom"... Toliko banalan da ga skoro nitko normalan neće prihvatiti kao "dokaz" ili "argument".

Međutim, ta banalnost je pravi protuargument. Banalno je ono što je očito.

Ako ste ikad prodavali automobil ili kupovali stan. I onda ste proučavali papire, dovodili servisera, palili, gasili, lupkali, pipali, raspitivali se... I na kraju vrlo temeljnog razmišljanja o posljedicama te kupnje/prodaje odlučili što učiniti. Kupac/prodavač vam je mogao podvaliti neku igru riječima, ali kad je odluka važna ljudi su prilično racionalni.

Lako je biti iracionalan kad nema posljedica.

__
PS. Naravno, postoje neke sitne ljudske iracionalnost u kojima svi mi uživamo. Naglasak na "sitne".
PPS. Ne kažem da je Daniel Kahneman taj koji tvrdi da su ljudi u biti iracionalni. Mislim da su drugi ljudi previše skloni izvlačiti takav zaključak iz sličnih članaka.

import * from python as trlababalan

2011-11-10T17:04:00.001+01:00

Slušah Radio Free Python intervju s Alexom Martinellijem. Jedno od pitanja je bilo koju stvar on najmanje voli (ili najviše mrzi) u Pythonu. Njegov odgovor je bio lambda funkcije. Provjerio sam svoj kod i u zadnje dvije godine nisam ni jednom koristio lambde. Mene, više nego što ih ne volim, ostavljaju potpuno ravnodušnim.

No, ima jedna stvar koju stvarno mrzim u pythonu: Importiranje modula. I ne mislim samo na circular dependency, nego na sintaksu. Importirati se može:

import abc.cde
from abs import cde
import abc as qwe
from abc import cde as qwe

Što je mnogima zbunjujuće.

Ja osobno ne volim nikad koristiti

from abs import cde

...zato što, kad jednog dana idem refaktorirati kod i funkciju cde prebacim u neki drugi modul, onda volim imati jednostavan način kako naći sva mjesta gdje se modul koristi. S...

from abc import cde

...moram uvijek cde pozivati s abc.cde(). I onda mi je jednostavno u nekom python modulu vidjeti gdje se sve modul koristi. Samo napravim pretraživanje po "abc.".

No.

Mnogi moduli imaju imena koja jednostavno pozivaju da ih se koristi kao imena za varijable.

import time

I onda u kodu pišem npr. time.sleep(). I to je OK, međutim, ako negdje u kodu moram koristiti varijablu "time", onda sam pregazio "time" kojeg sam importirao (jer, importirani time je isto najobičniji objekt koji ima funkcije kao metode, isl...).

Tako da sam ja na kraju počeo apsolutno svugdje importirati na jedan i samo jedan način:

import logging as mod_logging
import math as mod_math
import datetime as mod_datetime

import utils as mod_utils
import copy as mod_copy
import geo as mod_geo

Dakle, uvijek samo jedan način importiranja i uvijek modul importiram s aliasem koji ima prefix "mod_". Dakle, išlo bi "import time as mod_time", i onda svugdje u kodu jednostavno vidim kad se neki modul koristi. Module koji imaju jednostavna imena neću nikad pomiješati s istoimenim varijablama, isl.

Ima li neki pythonist koji ovo čita sa stavom/idejama/(protu)argumentima ovakvom pristupu?

Nasilje

2011-11-08T18:13:00.002+01:00

Tko god misli kako je 20. stoljeće -- stoljeće ratova i nasilja, trebao bi poslušati ovo predavanje Stevena Pinkera.

Postoje, naravno, oni koji će tvrditi da čovjek jednostavno laže. Postoji i oni koji će morati pokleknuti pred argumentima, ali će tvrditi da su "liberalna demokracija" ili "kapitalizam" nasilniji međutim na druge i suptilnije načine, bla, bla, truc, truc, ... No, činjenice su tu; ljudi danas manje ubijaju, manje ratuju, manje tuku, manje prijete nasiljem, manje šamaraju djecu, ponašaju se puno bolje prema životinjama (čak i onim laboratorijskim), itd.

Google+ i anonimusi

2011-11-07T19:58:00.001+01:00

Iako mi je Google+ OK, ima nešto što me zbunjuje. Zbunjuju me likovi koji imaju prazne profile (osim imena i prezimena), ništa ne objavljuju, a opet me dodaju u krugove. Svaki dan imam 2-3 takva.

Mogu razumijeti one s twittera. Ili me poznaju, ili su istomišljenici ili se jednostavno nadaju da ću uzvratiti "followom". "Imati followere" je status simbol.

Međutim, što je u glavi onome tko Google+ ne koristi, a dodaje mene (anonimusa, nepoznatog lika s interneta) u "krugove". To ne kužim.

Coding Dojo Pula

2011-10-03T21:43:00.000+02:00

Coding Dojo je nekakvo dešavanje gdje se okupljaju programeri i zajednu riješavaju programerske probleme/zadatke. Kolega je pokrenuo Coding Dojo Pula i bilo je super. Dogovor je da će se dešavati svaki mjesec sve dok bude interesa.

Pao je i dogovor da će svaki mjesec uz programiranje biti i neko kraće predavanje. Tako je Damir (Spectral core) Bulić prošli mjesec pričao o Ruby On Rails verziji 3. Dok, ovu subotu ja pričam o vi(m) editoru i što sam sve naučio u skoro 18 godina, koliko ga koristim (!).

Pa, tko voli... Ova subota, Pula, Rojc, Hacklab, ...

Ć

2011-10-01T10:49:00.001+02:00

U ona, neka, ne-tako-davna vremena, ovi naši prostori su bili puni čudnih likova koji su bili uvjereni da sve što dolazi od susjednih naroda mora nužno biti zlo i naopako. Na primjer, sjećam se lika s useneta koji je tvrdio da nikad u životu ne bi jeo burek jerbo je to -- muslimansko jelo. Ili opsjednutosti sa micanjem knjiga na ekavici iz knjižnica.

Slovenske tipkovnice uredno imaju slovo ć, iako ga slovenski jezik nema. Proizvođačima hardvera je vjerojatno praktičnije imati iste proizvode za ex-yu područje, što je sasvim logično.

Baš me zanima je li za vrijeme tog malo većeg nacionalnog zanosa, postojala slovenska desničarska inicijativa za brisanje slova "ć". Jer, jednostavno si ne mogu zamisliti da barem nekome nije zasmetala ta tipka koju nikad ne koristi, a podsjeća ga da je nekad davno živio u istoj državi s...

Python u školama

2011-08-16T05:03:00.002+02:00

S obzirom da je, na neki način, vukov post izazvan od moje malenkosti, imam samo jednu stvar za dodati ovome:

Ono što je meni zapelo za oko je da se opet spomenuo problem isplativnosti uvođenja Pythona u škole. Isti problem se spomene i skoro svaki put kad se predlaže uvođenje aplikacija otvorenog koda u škole. Oni zagovaraju otvoreni kod često (pogrešno!) govore o cijeni kao velikoj prednosti. (...)

Jedini razlog zbog kojega otvoreni kod u školama treba zamijeniti vlasnički je njegova otvorenost i mogućnost da s njime možete napraviti što god vam padne na pamet i onda sve to možete slobodno dati drugima da opet s time naprave što hoće ili da to jednostavno slobodno koriste. Bez ograničenja.

Istina, open source nije nikad spas od velike cijene. Nit' je open source samo sebi cilj. Open source ili ne open source; osnovni razlog zašto gurati python škole nije licenca njegovog koda. Nego činjenica što je to programski jezik u kojem je vrlo lako učiti programirati, a da se pri tome i dalje u njemu mogu raditi napredne stvari. To što je Python otvoren je samo dodatan plus.

Kad bi Python bio programski jezik na kojeg jedna jedina korporacija drži monopol, i oni jedni jedini nude i interpreter i IDE i licence -- tada bi bilo naopako gurati ga u škole.

Da Python nije open source, ali da postoji velik broj komercijalnih ponuđača alata (interpreteri, IDE-ovi, biblioteke, ...) za rad s pythonom -- ja ne bih vidio nikakav problem s guranjem pythona u škole. Iako bih, naravno imao nešto protiv toga da država napravi isključivi ugovor s jednom od tvrtki koja nudi te alate. I, izvjesnost da bi se to dogodilo, je moj osnovni prigovor closed source riješenjima, a ne licenca sama po sebi ili mogućnost gledanja "pod haubu" (koja je ugrađena u open source).

Startup?

2011-08-15T07:25:00.000+02:00

Prije neki dan mi se to opet desilo...

Netko je jedan odmojih web projekata nazvao "startup". I nije se dao smesti na moje uvjeravanje da to nije slučaj. Jerbo, po definiciji je startup tvrtka, nešto s biznis modelom ili barem maglovitom idejom da se na tome zaradi.

Ovo moje stoji tamo na internetima. Lijepo izgleda, ali ne zarađujem ništa. Nit' se trudim oko toga napraviti biznis (možda bih trebalo barem pokušati, ali to je druga priča...).

Tridesetak kilograma više

2011-08-09T06:24:00.005+02:00

Prije 5 godina sam imao 75kg. Tjedno sam radio oko 150-200km biciklom i 30km brzog hoda. Da me je tada netko natjerao na 15km šetnje s 600m uspona ne bih se bunio. No, da je zahtjev bio još i ruksak od 30kg. -- vjerojatno bih odustao istog časa. Ili bih se skljokao pod težinom.

Danas imam 15-20kg više, idem na isto planinarenje s nosiljkom od 5kg, bebom od 12.5kg i sa nešto lošijom kondicijom nego prije.

Dakle, u pricipu danas (na planinarenju) na nogama nosim 30 kilograma više nego prije. I uopće nemam dojam da mi je planinarenje nešto strašno teže nego prije. Iako, za vožnju biciklom imam taj osjećaj. To nikako ne razumijem.

Dummy MP3 playeri

2011-08-07T14:37:00.003+02:00

Nevjerojatno mi je kako je tržište palo na tu ideju da kupuje uređaje kojima se baterija ne može promijeniti. Tako da, kad baterija "crkne" -- i uređaj se baca u smeće.

OK, iPhone ima Jobsa koji je vrhunski prodavač, isl. Usput zaista i rade vrhunske proizvode. No, zašto su, na primjer, proizvođači mp3 playera krenuli u tom smjeru. Ja sam prije 4 godine kupio jedan od onih bezveznih playera koji su istovremeno i USB stick s jednom AAA baterijom. I radio je besprijekorno (sve dok ga kći nije uzela u svoje ruke).

Sad bih kupio novi, ali na tržištu sve neki iPod klonovi.

Planinska jama

2011-08-07T12:03:00.006+02:00

Jučer sam saznao da rijeka Ljubljanica u stvari ima 7 imena i bijah na mjestu gdje ona nastaje. I to pod zemljom u najvećem evropskom podzemnom spajanju dvije rijeke. Na mjestu gdje se Rak (riječica koja prolazi Rakovim Škocjanom) spaja s Pivkom i nastaje Unica. Špilja se zove Planinska jama, uređena je i može se posjetiti svaki vikend.

Unica prolazi Planinskim poljem (koje, kao i Cerkničko, po zimi postaje jezero) i još nekoliko puta ponire i "izvire". I svaki put kad dođe pod vedro nebo dobije drugo ime. Sve dok na kraju, sedmi put, ne postane Ljubljanica.

U biti... Ako ikad putujete iz Istre u Ljubljanu, i ako vam se ne žuri... Umjesto autocestom krenite starim putem. Isplati se.

Digresija o otvorenom kodu (i zašto nema više)

2011-08-04T22:35:00.001+02:00

Puno ljudi cijeni open source, malo ljudi piše open source. Puno tvrtki radi na projektima za koje se na kraju ispostavi da nisu baš ono pravo. Ne donose novac, gutaju resurse i onda ih jednostavno ostave. Zašto tvrtke takve projekte ne pretvaraju u otvoren kod? Ili zašto razne utility programčiće, libraryije i frameworke ne otvaraju? Kao što to čini twitter ili jedan kolega (na moj nagovor).

Prije neki dan smo o tome diskutirali na marendi. Puno ljudi i puno teorija.

Moja teorija je sljedeća... Od mnogih razloga, jedan je jako važan -- velika većina programera u velikoj većini tvrtki se jednostavno srami svog koda. U većini tvrtki se piše katastrofalan kod. Postoje stotine IT tvrtki koje, na primjer, ne koriste niti jedan sustav za verzioniranje koda, ne pišu se komentari, ne provodi naknadna procjena koda, ne traži se code smell, ne vodi se računa o čitljivosti koda, isl. I nitko se ne trudi to poboljšati (srećom tu gdje ja radim, stanje je znatno bolje).

Ljudi u open source puštaju kod za kojeg se ne srame staviti svoje ime kao autora. To je razlog zašto tako malo ljudi piše open source.

Mala digresija o valutnoj klauzuli

2011-08-03T17:58:00.002+02:00

Ja sam jedan od onih koji imaju valutnu klauzulu i kojima se kredit povećao. Meni se rata kredita povećala još i zato jer sam kao djelatnik banke imao određene uvijete otplate kredita, a sad ga otplaćujem kao običan građanin.

I što se desilo? Promijenila se tečajna lista (nisam na to mogao utjecati) i ponudili su mi zanimljiviji posao (ni to nisam očekivao).

I znate što?

Sve to (i valutna klauzula i ovo drugo) je uredno pisalo u tom kreditu. Nije pisalo malim slovima, i nije bilo sakriveno nerazumljivim pravnim riječnikom. Čitam sada o ovima koji traže od vlade da natjera banke da makne valutnu klauzulu na ugovorima koji su već potpisani.

Ja ne znam za njih, ali kad sam ja potpisao ugovor o kreditiranju -- nitko nije uperio revolver prema meni i tjerao me da to činim protiv svoje volje.

Aplikacija za riješavanje zvučnih šumova?

2011-08-02T04:21:00.002+02:00

Imam filmić (screencast, avi) snimljen s lošim mikrofonom. Dakle, zvuk je pun šumova, a trebao bi biti samo moj glas. Zna li netko postoji li neki jednostavan software koji bi maknuo te zvučne šumove?

Linux aplikacije imaju prednost, ali preživio bih do nekih pola sata rada na Windowsima (iako, priznajem, teško :).

Papa i sporazum

2011-08-01T06:38:00.003+02:00

Pretpostavimo da je, kao što kaže odvjetnik porečko-pulske biskupije...

Papin ... postupak nečuven. Prekršeni su hrvatski zakoni i međunarodni sporazumi sa Svetom Stolicom, ...

Treba se pridržavati sporazuma. No, ako ih se jedna strana ne pridržava -- prema mom laičkom shvaćanju prava to bi mogao biti pravno dovoljno valjan razlog da se dotični sporazum prekine?

Taste of Croatia

2011-07-04T21:49:00.000+02:00

Goran "Manjada" Zgrablić zajedno i ekipica eno-gastro-bloger(ic)a pokrenuše ambiciozan projekt: "Taste of Croatia".

S obzirom na dosadašnju reputaciju, rekao bih da će ovo u bliskoj budućnosti postati najposjećeniji i najkvalitetniji hrvatski gastronomski sajt/blog.

Rakov škocjan

2011-06-29T21:16:00.000+02:00

Jedno od naj uber-cool mjesta koje sam posjetio ikad. Rakov Škocjan u Sloveniji. To je kompleks koji je nastao tako što se podzemoj rijeci strop na mjestima urušavao tokom milijuna godina postojanja. I na kraju je ostala rijeka koja ide čas kroz špilje, čas kroz duboke provalije.

Detalj na slikama -- ispod "malog" kamenog mosta. Iznad, po njemu, ide planinarska staza:

Abjuzanje frameworka i pravi programeri

2011-06-08T06:00:00.000+02:00

Jedno zanimljivo mišljenje:

zasto se koristenje web frameworka jos naziva programiranjem? :/

...i još...

meni je to cisto abjuzanje programiranja. program. se vise ne svodi na poznavanje jezika nego samog [frameworka] i njegovih specifičnosti.

Što je, u suštini, web framework? To je "aplikacija" koja pojednostavljuje rad s HTTP requestima. Dakle naša aplikacija se na bavi time da parsira HTTP request, odlučuje koji "kontroler" će izvršiti upit, ne kreira string koji će sadržavati HTML odgovora, ne piše SQL-ove, itd... Rad s bazom apstrahira pomoću ORM-ova, podatke enkapsulira u modele i nudi nam nekakav metajezik za izradu HTML-a web stranica. Ponekad nam kreira predloške na osnovu modela ili baze, isl...

U biti, sklanja se velika većina tehničkih problema koje bi imao programer koji ne koristi framework. Programer se bavi logikom, prikazom, isl. I, bori se s frameworkom, naravno. Često ga i "abjuza", jer njegovi pisci ne mogu unaprijed zamisliti što će sve programeri s htjeti raditi.

No, idemo korak nazad. Pretpostavimo da je "programiranje" bez frameworka pravo programiranje. Dakle, pisanje web aplikacija direktno koristeći API kojeg nam nudi aplikacijski server (apache, tomcat, IIS).

Još jedan korak nazad i dolazimo do aplikacijskog servera. E, tu bih ja pitao jednu stvar. Nije li i on, sam po sebi jedan "framework". I on se bavi tehnički složenim problemima, ali nama nudi jednostavan API u kojima su sve te tehnikalije sakrivene i pojednostavljene. Ne otvaramo port i "server socket", ne slušamo taj port, ne bavimo se time hoćemo li ga zatvoriti ili ne, ne bavimo se multithreadingom... U biti, čak i oni koji ne koriste framework imaju jako pojednostavljeno okruženje u odnosu na ono kojim se bavi aplikacijski server.

Ne bi li "pravi programer" trebao imati antipatiju i prema aplikacijskom serveru kao takvom? Ne bi li on web aplikacije trebao pisati kao samostalne aplikacije koje direktno otvaraju i zatvaraju sockete?

PS. Ja nisam pravi programer, ali volim sam pisati svoje frameworke. I to ima svoje prednosti i nedostatke.