Digresije na refule

Dvije i pol crtice o kavi (i hrani općenito)

2014-05-27T07:17:00.001+02:00

Dvije crtice o povijesti kave koje tek nedavno saznah...

Turci uglavnom ne piju kavu, ali mit o "turskoj kavi" nije izmišljen. U Turskoj se pilo puno kave sve dok, nakon prvog svjetskog rata, kava nije postala preskupa. I onda je cijeli narod, na prijedlog jednog čovjeka, prešao na čaj. Najčudnije je to što, kasnije kad je cijena kave opet postala pristupačna, Turci se nisu vratili na kavu.

Druga činjenica koju nisam znao se isto tiče prvog svjetskog rata. Do prvog svjetskog rata talijani jesu pili kavu, ali to ni blizu nije bilo nacionalno piće. Kavu je za doručak konzumirala buržoazija (za razliku od aristokracije koji su konzumirali čokoladu (!)), a običan narod je je imao doručak od palente. U prvom svjetskom ratu su vojnici na bojišnici dobijali porcije kave da ujutro budu budniji, a vojnici su taj običaj kasnije odnijeli doma.

BTW, nema veze s kavom, ali zanimljiva crtica o hrani, naciji i ideologiji:

Più sorprendente venire a sapere che alcuni soldati di Grado, fino all’ultimo Kaisertreu (fedeli all’imperatore), si rifiuteranno per sempre di mangiare gli alimenti iconici dell’odiato invasore italiano. Riferisce il libro di Bruno Scaramuzza,”Soldati gradesi nella prima guerra mondiale” che Stefano Maran, pescatore, combattente nell’imperiale e regio reggimento n. 97 (quello di stanza a Trieste), viene ferito e rimane invalido. «Tornato a casa, ci dicono che rifiutò sempre di mangiare gli spaghetti al pomodoro, fatti conoscere a Grado dai soldati italiani». Il suo compaesano Nicolò Lugnan, pescatore pure lui, invece evita per tutta la vita (morirà nel 1984) «di mangiare il pomodoro in quanto simbolo di italianità»

A jedne slične "crtice" se sjećam i ja iz devedesetih. U Tuđmanovo vrijeme je izvjesni lik iz Rijeke na nekoj od političkih usenet grupa (vjerojatno hr.soc.politika) izjavio kako on više nikad u životu životu neće konzumirati burek, jer je to turska hrana. A Turci su, jelte, ugnjetavali naš narod. Čisto me zanima drži li se te odluke i dan danas.

Joyce o Puli

2014-05-26T21:59:00.002+02:00

Na svu sreću Puležani nisu nikad pretjerali s pričom o Joyceu i Puli (kao što su Vrsarani o Casanovi). Da je nekome palo na pamet preuveličavati tu priču, evo što je on zaista mislio o Puli:

Joyce did not like living in Pola and, perhaps due to the fact that the winter of 1904-05 was very cold, called the city, “a naval Siberia.” Nora agreed with him and referred to Pola as “a queer old place… a back-of-God-speed-place.”

...tako da je skulptura pisca koji nonšalantno ispija kavu i uživa na suncu pokraj slavoluka nema baš veze s onime kako je Joyce u stvari izgledao (i osjećao se) tokom nekoliko mjeseci života u Puli.

Pomalo o povijesti Istre, akvilejskim patrijarsima, isl.

2014-01-03T19:45:00.001+01:00

Kritiziraše me da više ne pišem digresije, a kako je komentar na jedan blog post prerastao dopuštenu duljinu, preseliti ću ga ovdje. Dakle, radi se o Edgarovoj tvrdnji da se u povijesnoj literaturi ignorira Venecija i mom odgovoru kako to, barem u Istri, nije previše točno.

Pa počnimo Edgarovim:

Dakle, ništa drugo se nije dogodilo osim ova tri razdoblja. Vjerojatno je Rim naveden jer je toliko daleko da je bezopasan, Austro-Ugarska jer je "the enemy of my enemy is my friend", pa onda dolazi ovo što je sad. Arhitektura istarskih gradića, krilati lavovi, crkve, govor... sve je to ništa. Crnjak žešći.

...i dalje...

Spomenuti diskurs koji preskače Veneciju je prisutan i u povijesnoj literaturi, kao i preskakivanje 1. svj. rata. Navedena knjiga je o cijeloj Istri, tako da se ne radi o pulskoj posebnosti. Cijeli centar Pule je venecijanski, od kaštela pa sve do foruma. Istina je da se Pula može smatrati "città di fondazione" koja je nastala preseljenjem venecijanskog arsenala sa svim obiteljima radnika za vrijeme Austrije, tako da je onda tek narasla. Osim toga, Venecija je ostavila jezik bilo to talijanska varijanta ili hrvatske dijalekte koji su prepuni talijanskih/ venetskih riječi, ali i hrvatski dijalekti koji su došli baš zato jer je Venecija dovodila te ljude. I samih 25 godina Italije su ostavili Puli najviše u odnosu na vrijeme trajanja (cijeli Giardini, kvartovi poput Kaštanjera, itd...). U postotku je puno više nego ono što je vidljivo iz rimskog doba.

Moja tvrdnja je da se u Puli priča manje o Veneciji, a manje o Austriji jer Pula puno više duguje Austriji nego Veneciji.

Prije Austrije Pula je bila tek treći ili četvrti grad po veličini u Istri (Vodnjan je bio veći od Pule). Uostalom, činjenicu što Pula svoj "rimski identitet" ima sačuvan je uvelike i posljedica toga što nije bila nikad veliki grad. Jer da jest -- arenu bi srušili i iskoristili kamen za gradnju kao što su to napravili u Zadru i drugim velikim gradovima.

Pula jest bila važna, ali nije bila nekakav centar Istre. Tko je Pulu od osrednjeg gradića napravio da postane velik grad i važna luka -- to je bila Austrijska odluka. Zato kažem da Pula svoj identitet duguje prije svega Austriji. "Cijeli centar pule" se svodi na očito Venecijansku gradnju od knjižnice do Foruma. Poreč, Rovinj, a možda čak i Vodnjan su po arhitekturi puno više "venecijanski" od Pule. Kad se šećem Pulom vidim puno više očito austrijskih nego očito venecijanskih građevina (iako su venecijanske egzotičnije, starije i meni zato zanimljivije).

Kad se šetam Rovinjom ili Porečom, onda imam dojam da se šećem gradom koji je bio dio Venecije (Iako je Poreč više-manje izgubio svoj talijanski identitet, ali Rovinj barem nije.).

Drugo, ideja da u literaturi ignoriraju akvilejskog patrijarha jer Ipak to smrdi na Italiju, a i ima veze s Venecijom mi je jednostavno smiješna. Akvilejski patrijarh jednostavno nije bio "talijanski" entitet (država, patrijaršija, grofovija) na način kako je to bila Venecija. Prvo Akvilejski patrijarhat je zauzimao područje središnje Istre, Slovenskog krasa pa sjeverno skoro do granice s Austrijom i bio je dio Svetog Rimskog Carstva. Ako gledaš imena akvilejskih patrijarha, puno ih je bilo Njemaca. I tko god hoće A.P. ignorirati zbog talijanstva -- može mu jednostavno naglasiti germanstvo (a niti jedno niti drugi nisam baš vidio u literaturi) ili činjenicu da je to nastavak bizantske prisutnosti ovdje (na kraju krajeva, katolici nemaju "patrijarhe" osim u Veneciji i taj u Akvileji). Međutim to nitko ne čini zato što su oni jednostavno nestali iz kolektivnog podsvjesnog ljudi u Istri.

Istina zašto se o akvilejskim patrijarsima priča malo je zato što su prestali biti važni u Istri prije puno vremena (5 stoljeća). I nisu ostavili ništa karakteristično i prepoznatiljivo (kao npr. Venecijanske palače s biforama/triforama, rimski slavoluk ili arenu).

Još jedna stvar u tvojoj priča mislim da nije na mjestu. Uporno pričaš kao da su Venecijanci doveli Slavene, i to je sigurno istina za ove primorske dijelove Istre, ali doseljavali su se i u centar Istre gdje Venecija nije cijelo vrijeme bila prisutna. I činjenica što ih je "netko" doselio ne znači da su oni na preko veze ovdje došli. "Netko" ih je doselio zato što ih je zaleđu i na istoku bilo krdo, a ovdje je falilo radne snage. Dakle to što ih je "netko doselio" je na neki način namjerni čin tog nekog, ali s druge strane je to i dio prirodne seobe naroda koja se dešavala. Isto kao što su dolazili Slovenci, Langobardi, Huni, i tristo čuda drugih naroda.

Isto bi tako mogli uporno pričati kako je "netko" dopustio Venecijancima da dođu u Istru. Jer i to je istina, istarski gradovi u XIII stoljeću nisu baš svi voljeli veneciju. I jezik koji je Venecija ostavila ovdje nije ovdje postojao prije njih. Istrijotski je autohton, a ne venetski. Međutim, ne vidim da netko priča "netko je dopustio venecijancima da dođu i onda su oni potisnuli domaću (talijansku/romansku) kulturu". I takav "diskurs" može držati vodu.

Mislim da jest istina da se ignorira Venecija u Dalmaciji i na otocima. Vidim i da se ignorira talijanska kultura za vrijeme Austrije. Ne vidim da se priča o piscima, slikarima, kako je život tekao u to vrijeme, isl. Jedini pisac za kojeg znam i čitao sam ga je Italo Svevo. Priča se samo o tome kako je u to vrijeme nastajao slavenski nacionalni pokret i kako su štampali svoje novine, škole, isl. Ali... To je već druga priča, a ne tema ove diskusije...

I opet se vraćamo na isto. Ja nisam stručnjak, ali ono malo povijesti što čitam -- uopće ne vidim da se ignorira Venecija. Prije bih rekao da se ignoriraju Njemci (odnosno Gorički, Duinski grofovi, isl.) koji su držali dobar dio Istre čak i duže od Venencije. Pazin je duže službeno bio "Mitterburg" nego "Pisino" ili "Pazin".

Kindle i carina

2013-01-13T07:06:00.000+01:00

E pa, živo me zanima kako je moguće da neki ljudi, kad naručuju Kindle:

Ne znam koliko ima veze, ali meni je za ovu Novu godinu stigao Amazon Kindle bez carine, PDV-a i ostalih naknada. Naplaćena je samo cijena uređaja + poštarina unaprijed plaćena Amazonu. Dostavna služba je bila DHL.

I neki drugi ljudi isto:

0 kn (slovima: nula kuna) dodatnih troškova povrh dostave od strane Amazona (~20 US$ na cijenu oba Kindla, za mene i suprugu)

...a ja, kad se nakon tri godine odlučim kupiti ga, dođe me...

...321 kunu, što je više od polovice cijene uređaja zajedno s poštarinom. Dio toga iznosa odlučuje carina, a dio naplati DHL kao troškove ovoga s carinom. DHL mi je jasan, ali ponašanje carine nije.

Ne kažem sad da meni nije trebalo biti ništa naplaćeno -- pripremio sam se na to. Ne razumijem kako je moguće da, nakon toliko godina postojanja Kindle uređaja, carina još uvijek nije interno odlučila što će s time točno raditi.

Mogu razumijeti prvih nekoliko godina, dok nisu uopće znali što je to, kako funkcionira, tko naručuje i zašto. Kindle postoji od 2007! Za to vrijeme su se valjda mogli dogovoriti sami sa sobom što im je činiti, pa da barem izgledaju konzistentno.

Ping

2013-01-11T06:24:00.000+01:00

Malo nerd humora -- komentar na Amazonu na dječju knjigu (slikovnicu?) "The Story Of Ping":

Excellent, heart-warming tale of exploration and discovery. Using deft allegory, the authors have provided an insightful and intuitive explanation of one of Unix's most venerable networking utilities. Even more stunning is that they were clearly working with a very early beta of the program, as their book first appeared in 1933, years (decades!) before the operating system and network infrastructure were finalized.

The book describes networking in terms even a child could understand, choosing to anthropomorphize the underlying packet structure. The ping packet is described as a duck, who, with other packets (more ducks), spends a certain period of time on the host machine (the wise-eyed boat). At the same time each day (I suspect this is scheduled under cron), the little packets (ducks) exit the host (boat) by way of a bridge (a bridge). From the bridge, the packets travel onto the internet (here embodied by the Yangtze River).

(...)

Sa http://ftp.arl.army.mil/~mike/ping.html

Novosti u knjizi o gitu

2013-01-03T07:10:00.000+01:00

Uzeo sam si par sati vremena i nadopunih knjižicu o gitu s nekoliko (početnicima) bolnih tema. Konkretno -- pitanja na koja sam u zadnjih nekoliko mjeseci najčešće odgovarao su:

Git grafovi i kako shvatiti što u stvari prikazuju,
Jesmo li pushali svoje izmjene na udaljeni repozitorij?
Commitali smo u krivu granu,
Commitali smo u granu X, ali te commitove želimo prebaciti u novu granu,
Imamo necommitane izmjene i git nam ne da prebacivanje na drugu granu,
Kako zadnjih n commitova treba "stisnuti" u jedan,
Pushali smo u remote repozitorij izmjenu koju nismo htjeli.

Odgovore ću vjerojatno s vremenom još malo srediti i nadopuniti, ali prva verzija istih su za sad u knjizi.

Novogodišnje odluke

2013-01-02T06:45:00.005+01:00

Ja imam 3:

Naučiti Haskell i napisati nešto korisno u njemu,
Krenuti (opet) programirati u C-u (nakon što ga nisam taknuo 15 godina) i napisati nešto korisno u C-u,
Skinuti još 5-6 kg.

Moram priznati da ovdje malo varam, jer na sve tri odluke neko vrijeme radim.

Digresija o astrologiji

2012-12-26T08:59:00.000+01:00

Iako u principu nemam puno posla s ljudima koji vjeruju u astrologiju, sjetih se nešto što uvijek zaboravljam spomeniti onim rijetkim poznanicima koji spadaju u tu skupinu.

Prvo i osnovno, oni koji vjeruju u astrologiju, a saznaju da sam horoskopski znak vaga -- uvijek se slože kako sam ja tipična vaga. I svi bi to, navodno, pogodili i da im nisam prethodno rekao datum. Međutim, priča ide ovako nekako, ja sam u stvari rođen par minuta nakon ponoći zadnjeg dana "vage". Jedino su doktori malo frizirali podatke (za par minuta)... Jerbo bijah zdravo dijete, pa smo tako mogli otići kući dan ranije.

Tako da u stvari i nisam vaga nego škorpion. Ono, tipična vaga, a u stvari nešto drugo. Nem'reš fulat koliko je to egzaktna znanost.

OAuth da, ali...

2012-12-19T05:05:00.003+01:00

Meni je super što ne moram pamtiti password i mogu koristiti Facebook, Twitter, Google ili Github account za autentikaciju na drugim sajtovima, ali nikako ne kužim zašto na internetima još nije počela medijska kampanja protiv servisa koji rade ovo:

...jer, OAuth nije protokol samo za autentifikaciju (tj. garanciju da je netko taj kako se predstavlja) nego i autorizaciju (tj. traženje ovlasti da u njegovo ime nešto može napraviti). E, pa, meni je potpuno nezamislivo da Geeklist ili bilo tko drugi traži ovlast da može mijenjati nešto na mom Github (Facebooku, Twitteru, ...) profilu.

Čini mi se da se to dešava sve češće.

PS. Naravno, ja na ovo nisam pristao.

Python 2to3

2012-12-18T05:40:00.003+01:00

Prepisah sam jedan mali projektić da se može vrtiti i u pythonu2 i pythonu3. Iako vjerojatno još neko vrijeme neću početi koristiti python3 ozbiljnije, mislim da sam imam neki osjećaj o tome gdje su, otprilike, problemi.

2to3 uglavnom zna riješiti najopćenitije probleme, ali malo složenije treba riješavati na ruke. Konkretno, u ovom slučaju, problem su bili stringovi. Odnosno činjenica što python2 razlikuje unicode od ascii stringova (i onda id treba encodeati, decodeati, i sva neka čuda).

Na primjer, lxml je library za rad sa stringovima. Oni nikako ne vole unicode stringove i ovaj programčić:

import lxml.etree
xml = u'<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><test />'
dom = lxml.etree.XML(xml)

...bi bacio Exception: ValueError: Unicode strings with encoding declaration are not supported. Zato što je string -- unicode string (slovo u ispred stringa). Kad se string prebaci u ascii (tj. makne se ono u) -- onda stvar radi.

Međutim, s pythonom3 su svi stringovi unicode stringovi, tako da ovdje prestaje raditi čak i:

import lxml.etree
xml = '<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><test />'
dom = lxml.etree.XML(xml)

Konkretno, ovdje je riješenje bilo što python3 umjesto stringa (koji je uvijek unicode) koristim bytearray kojeg se dobije s xml.encode('utf-8').

E sad... ja bih najradije da ne moram pisati puno uvjeta tipa "ako je python3 onda radi ovako inače onako", nego bih da imam kod koji se izvršava isto i u jednom i u drugom. Međutim, u par slučajeva nisam uspio. I to su uglavnom stvari sa stringovima.

Uvod u git bez NC

2012-12-16T06:51:00.000+01:00

Samo da spomenem (i ovdje) da maknuh "Non Commercial" klauzulu iz licence Uvoda u git. Uglavnom potaknut jednim pitanjem u intervjuu, a i zato što ionako nemam pojma kako bih na knjizi zaradio (osim da ju prevedem na engleski, ali tamo je konkurencija još i žešća).

Adam Smith

2012-12-15T06:51:00.003+01:00

Čitam malo Adama Smitha. Smith je poznat po tome što je započeo ekonomiju, ali trebao bi biti poznat po tome što je napisao jednu od prvih knjiga o etici u kojoj bog nije imao glavnu ulogu (čak ni sporednu).

CodingDojoPula opservacija

2012-12-13T06:46:00.001+01:00

Nekako mi se čini da je CodingDojoPula utihnuo, barem u onom obliku kako je na početku bilo zamišljeno -- predavanja i radionice jednom mjesečno. Zanimljivo mi je da mejling listu prati >50 ljudi, a u prosjeku je dolazilo 5.

Pa, jedna bizarnost... Na zadnjem sastanku smo pričali o toj mejling listi i svim tim ljudima koji ju prate. I većina nas, tamo prisutnih, je barem jednom imala iskustvo diskusije s jednim od tih koji samo prate listu i ne dolaze. Oni obično zastupaju tezu: "Kako ste glupi, zašto to uopće organizirate kad će to na kraju ionako propasti".

Sigurno nije svih tih 50 takvih -- neki bi došli kad bi mogli, ali ovi koji tiho pate nadajući se da će stvar što prije propasti (jer tako će se potvrditi njihova teorija da sve to nema smisla) -- takvi su meni beskonačan izvor fascinacije i čuđenja.

Profesori informatike i linux

2012-12-05T05:49:00.002+01:00

Naravno, ne mora svaki programer znati raditi u Linuxu, niti školski profesor. Ali, kad mi profesor informatike kaže "ja ne znam ništa o Linuxu", meni to zvuči kao profesor matematike koji se hvali "ja ne znam ništa o trigonometriji".

Prodao bih sajt

2012-12-04T04:21:00.000+01:00

U nekoj fazi sam da bih najradije prodao jedan sajt (panoye), ali ne znam točno kako. Ne da mi se više ulagati vremena u njegov razvoj, a s druge strane ima ljudi koji ga redovito koriste -- tako da ga ne bih gasio. Posjeta nema prevelik broj jer ljudi tamo stavljaju panoramske fotografije, a ne i njihov opis. Tražilice indeksiraju tekst.

Pa, ako ima netko s iskustvom ili idejom kako... Bio bih zahvalan ako je voljan to iskustvo podijeliti.

Nešto naopako s programerima

2012-12-03T05:46:00.001+01:00

Prošli tjedan je dvoje ljudi javilo kako im je Trackprofiler jako koristan. I to nisu prvi takvi korisnici. Međutim, ovi korisnici od prošlog tjedna su samo potvrdili da ja tu nešto radim potpuno krivo. Poanta sajta je da je to online editor GPS trackova, a ciljna grupa su biciklisti, planinari i slične biljke. Međutim, od svih ljudi koji su se javili s pozitivinim dojmovima -- svi osim dvoje su programeri. A jedan od to dvoje koji nisu programeri radi Perl skripte u slobodno vrijeme.

Očito još nisam proniknuo u to kako napraviti (web) aplikacije/servise koji komuniciraju s običnim ljudima (programeri su neobični).

Ayran

2012-08-08T06:34:00.000+02:00

Onaj post bez presedana će upravo dobiti novi presedan. Slijedi, dakle, još jedan recept. Ovaj je vrlo jednostavan, a iako je jednostavan i već godinama znam otprilike kako se radi, nisam se nikad sjetio probat napraviti dok me kolega nije prosvijetlio da je postupak trivijalan.

Radi se o Ayranu, a to je osvježavajući napitak na kojeg sam se navukao u Turskoj -- tamo je to standardno piće u burekdžinicama.

Malo sam eksperimentirao i za mene najbolje funkcionira sljedeće... Jedna čaša jogurta na malo manje od pola litre vode. Stavi se led, dobro promiješa i na kraju posoli. Da, dobro ste pročitali Ayran nije ništa drugo nego jogurt razrijeđen hladnom i posoljenom vodom. U samoj Turskoj se radi malo drukčije, nije običan jogurt nego neka kombinacija jogurta i vrhnja, ali za naše podneblje i ovaj recept funkcionira.

Idealno ga je poslužiti uz burek :)

Umjesto Google Calendara

2012-07-30T06:18:00.002+02:00

Odlučih se više ne koristiti Google Calendar u korist jedne male aplikacije koju sam napisao prije 3 godine i u međuvremenu zaboravio na nju. Prije neki dan sam sređivao stare repozitorije i otkrih da i dalje sasvim pristojno radi svoj posao.

Radi se o sljedećem, otkrih da mi je email centar svijeta. Pratim ga sa svih računalima koje imam, a za Google Calendar moram otvoriti posebnu stranicu ili imati instaliranu aplikaciju na mobitelu. Ideja koju sam na kraju razvio je jednostavna -- radi se o web aplikaciji kojoj se pristupa isključivo preko emaila. Nakon prijave, korisnik dobija svoju tajnu email adresu na koju treba poslati "zadatke" u određenom formatu.

Kad znam da u srijedu u 12:00 trebam obaviti neki posao -- samo pošaljem email koji ima naslov: "Obaviti taj i taj posao @wed 12:00 -6h". Boldani dio je tekst zadatka, potcrtani dio je kad posao treba biti obavljen, a ukošeni dio znači da mi treba poslati podsjetnik 6 sati prije toga. I onda će aplikacija poslati dva mejla -- jednog 6 sati ranije, a drugog točno u trenutku kad posao treba biti obavljen.

Uz mejl s porukom u mejlu će biti i spisak ostalih zadataka koje treba obaviti nakon toga. Naravno, s aplikacijom se može komunicirati direktno preko emaila (dodavati zadatke i dobijati obavijesti), ali ima i web sučelje na kojem se se sve to može mijenjati. I to je više-manje to (OK, ima još par manje važnih sitnica).

Aplikaciju ovih dana sređujem (prebacujem na novu verziju GoogleAppEngine SDK-a) i namjeravam ju objaviti za javnost. Pa, ako nekog zanima, link će biti tu za par dana.

n-ti u svijetu po izvorima pitke vode

2012-07-27T21:50:00.000+02:00

Ja bih da mi netko malo pojasni ono "Hrvatska je treća u svijetu" po izvorima pitke vode. Ja sam našao da smo treći u Evropi, 42. u svijetu (u istraživanju koje ne obuhvaća pola država svijeta, dakle, vjerojatno smo još niže). Našao sam i da nismo među prvih deset. Neću ulaziti u to koji su ovdje točno kriteriji.

Sve ovo ima veze s jednim komentarom kojeg neću linkati jer mi se ne da ulaziti u besmislene diskusije. A radi se o teoriji kako EU želi hrvatsku samo zbog naših izvora i jer smo, jelte, "treći u svijetu po pitkoj vodi". Valjda je referenca na ono da smo treći u Evropi -- po glavi stanovnika. S obzirom da tih "glava stanovnika" u odnosu na ostatak Evrope relativno malo -- ispada da je to i prilično malo vode.

Dodajmo tome i da je dobar dio zapadne Evrope gušće naseljen od Hrvatske, pa je sasvim moguće da po jedinici površine uopće nemamo tako strašno pitke vode u odnosu na njih. Zato nekako ne vjerujem da im je stalo do nas par 'rvata koji "po glavi" u prosjeku imamo malo više vode od ostatka Evrope.

PS. Sve ovo pišem iz županije u kojoj su sasvim izvjesne redukcije vode.

Uvod u git

2012-05-13T17:01:00.004+02:00

U društvu u kojem se krećem -- postao sam dežurni krivac za sve vezano uz git. Djelomično zato jer ga jako hvalim (pa se očekuje da o gitu nešto i znam), djelomično i zato jer sam neke ljude nagovorio da ga koriste (pa imam moralnu odgovornost riješavati im tekuće probleme).

Stalno odgovarati na ista pitanja je dosadnjikavo pa sam prije 3-4 meseca krenuo pisati mali "šalabahter" o gitu. Nekakav PDFčić od 10-20 stranica i osnovnim funkcionalnostima. Tako sam barem planirao...

Taj "šalabahter" je po malo rastao, a u zadnjoj verziji ima 106 stranica (!). Tako da bih se usudio nazvati ga knjižicom. Nakon što već nekoliko mjeseci radne verzije PDFa šaljem prijateljima, danas ga službeno dajem milost i nemilost javnosti :)

PDF se može skinuti ovdje: github.com/tkrajina/uvod-u-git (link je na dnu).

PS. Znam, ima gomilu grešaka i ispravljam to pomalo. Ukoliko želite pomoći da proces ispravljanja ubrzam(o) -- unaprijed zahvalan.

Nazivi IT projekata

2012-03-14T06:23:00.000+01:00

Ne dešava se baš svaki dan, ali o ovome nemam još neku teoriju. A radi se o tome da puno softverskih projekata ima potpuno nedeskriptivne nazive. I što je projekt popularniji, to je veća vjerojatnost da mu je naziv a) nedeskriptivan i b) da naziv uopće ne asocira na to čime se aplikacija bavi.

OK, tu i tamo ima poneki koji se zove tipa "lesscss" ili "phonegap". Ali što s "Jenkins", "Cordoba", "Travis", "Cassandra", "Apache" ili "Tomcat".

Na primjer, ono što se nekad zvalo PhoneGap je imalo više-manje deskriptivan naziv. Ispunjavalo je jednu prazninu koja je postojala u izradi aplikacija za mobitele (tj. mogućnost da se isti kod koristi na više platformi). Nakon toga ga je preuzeo Apache koji voli luda imena. Preimenovali su ih u Apache Callback što, još uvijek, ima neku maglovitu vezu s temom projekta. Pojam "callback" se često pojavljuje u razgovoru o web projektima. Iako nije deskriptivan, barem je tematski vezan.

No na kraju im se to, valjda, nije svidjelo i onda su izabrali "iz neba pa u rebra" naziv -- Apache Corbova. Možda je to neki marketinški trik kojeg ne razumijem?

Od sada na dalje ću za svoje projekte uzimati slučajne riječi iz riječnika ili zemljopisnog atlasa.

Moć zajednice

2012-03-13T17:57:00.000+01:00

Slušao sam danas na radiju o projekciji filma "Moć zajednice: Kako je Kuba preživjela naftnu krizu". Zanimljivo mi je to. Jer, to što je Kuba preživjela naftnu krizu nije nešto posebno zanimljivo. I druge države su preživjele naftnu krizu. U biti, svi smo preživjeli barem nekoliko naftnih kriza (ja sam, recimo, dovoljno star da se sjećam vožnje na par-nepar i bonova). Neke države tako što su stvar prepustile tržištu, neke državnoj intervenciji, ... Ne ulazim ovdje u to koliko je koji pristup bolji ili lošiji.

Ne sumnjam da je kriza u Kubi bila gora od prosjeka. Međutim, opet, bilo je i drugih država u velikim problemima. Međutim, ne mogu si zamisliti dokumentarac s naslovom "Moć slobodnog tržišta: Kako je država X preživjela naftnu krizu" ili "Moć državne intervencije: kako je država Y preživjela naftnu krizu".

Jedna birokratska bizarnost

2012-03-11T17:10:00.001+01:00

Kupismo stan. Jedna od mnogih birokratskih putešestvija koje smo trebali riješiti da bi se domogli ovog stana je bilo i brisanje nekakve zabilježbe s vlasničkog lista. E sad, bizarnosti...

Kad sam prvi put bio na sudu -- objasnili su mi kako je to formalnost; "Riješiti ćemo vam tu zabilježbu u dan-dva". Ja sretan, napis'o molbu, predao. I čekam.

Čekam dan, čekam dva, pa nazovem i pitam je li "formalnost" riješena. I nije. I čekam tri dana, i čekam četiri dana, i čekam pet dana... I čekam tjedan i čekam dva. Svakih par dana zovem telefonski da vidim je li ta formalnost od "dan-dva" gotova, ali nikako da se riješi.

Na kraju, odem ja na odjel za zemljišne knjige na sudu u Poreču, pitam u čemu je stvar. A stvar je, jelte, jednostavna: "Gospođa koja je preuzela vaš predmet prije tri tjedna je sljedeći dan otišla na bolovanje". Pit'o ja "Pa zar nije moguće da u ta tri tjedna nitko nije mogao preuzeti čak niti one trivijalne predmete koja je ona započela?". I čovjek na šalteru odgovori da će on to preuzeti. I sutradan ujutro bijaše gotovo.

Međutim:

a) Ne bi bilo gotovo da ja nisam došao na sud diskutirati (tj. svađati se) s njima zašto mi ne riješavaju predmet koji je, prema njihovom objašnjenju, trivijalan.

b) Dok oni odugovlače papire, ja sam bio u starom stanu za kojeg plaćam stanarinu. Dakle, njihovo odugovlačenje je meni bio direktni gubitak novaca.

PS. Osim ove, imali smo svu silu drugih birokratskih putešestvija. Mislim da ne bi bilo u redu da, osim Suda u Poreču, ne spomenem i neke bizarnosti otvaranja kredita u izvjesnoj banci. Bude toga, kad stignem.

Subvencije IT tvrtkama?

2012-01-29T17:40:00.002+01:00

Ja nisam baš neki stručnjak, ali razmišljah danas o ovoj izjavi:

Je li gornja tvrdnja zaista argument da bi država trebala, npr. davati povoljne kredite ICT tvrtkama?

Ja mislim da nije iz sljedećeg razloga. Kad hipotetska informatička tvrtka koja je dobila povoljan kredit od države otvori 5 novih radnih mjesta, to nije nužno i 5 nezaposlenih ljudi manje u državi. To je samo 5 ljudi koji su iz svog trenutnog radnog mjesta otišli na novo i bolje. Ljudi koji su potencijalni zaposlenici IT tvrtki su rijetko kad nezaposleni. Možda će stare tvrtke zamjenu za tih 5 ljudi tražiti (djelomično) među nezaposlenima, ali to je malo vjerojatno...

Dakle, kad bi ta tvrdnja bila istinita, to bi samo značilo da država subvencionira prelazak one vrste zaposlenika koji su ionako među bolje plaćenim u državi na još bolja radna mjesta.

Ako griješim -- gdje griješim?

Kako doktori umiru

2011-12-06T17:44:00.001+01:00

Jedna zanimljivost koja lijepo zvuči:

Hospice care, which focuses on providing terminally ill patients with comfort and dignity rather than on futile cures, provides most people with much better final days. Amazingly, studies have found that people placed in hospice care often live longer than people with the same disease who are seeking active cures.