DJ's online world

Zamijeniti Lijepu našu za lijepu tuđu ili ipak ne?

noreply@blogger.com (Anonymous) — Fri, 11 Jan 2013 12:32:00 +0000

Prošle je godine Hrvatska završila na neslavnom trećem mjestu u Europi po broju nezaposlenosti mladih. Ne čini se da će se ove godine situacija išta promijeniti. Trebaju li mladi napustiti Hrvatsku ili ne?

Unatoč tumačima majanskog kalendara, prema kojima je 21.12.2012. trebalo doći do smaka svijeta, još uvijek smo živi. No, kad malo bolje proučimo 2012. godinu, smak smijeta činio bi se kao logičan nastavak niza.

54% mladih bilo je nezaposleno u Grčkoj u kolovozu prošle godine.

53% mladih bilo je nezaposleno u Španjolskoj prošle godine.

40,4% mladih bilo je nezaposleno u južnoj Italiji prošle godine.

38% mladih bilo je nezaposleno u Hrvatskoj prošle godine.

Danas je u Hrvatskoj nezaposleno 72 378 mladih do 24 godine.

Da mi je samo kuna za svaku nezaposlenu mladu osobu u Hrvatskoj, bila bih bogatija od većine Hrvata danas.

Printscreen s hzz.hr

Studiranje i mogućnost zaposlenja

I onda se čudimo što mladi odlaze. Ili pomišljaju na odlazak iz Hrvatske. Što su država i njezini čelni ljudi poduzeli da ih zadrže ovdje? Doima se - ništa.

Za dosta ljudi, koji su otišli živjeti u inozemstvo, čak ni ne znaju, nemaju ih u svojim izvješćima. A strani poslodavci, osim radnog mjesta, nude i stan, automobil,službeni mobitel, laptop…

U Hrvatskoj studiraš 5-6 godina, mučiš se, većina studenata pokušava pronaći neki slabo plaćeni studentski posao kako bi si mogli platiti režije i školarinu…I onda se prijave na oglas za posao (ako ga uopće pronađu) i budu odbijeni jer:

primljen je netko preko veza i poznanstava, a oglas je objavljen samo “reda radi”
nemaju trogodišnje ili petogodišnje iskustvo (koje nitko ne nudi za vrijeme studija jer nemaju iskustva?!)
prekvalificirani su
neki drugi banalni razlog

Jedino što studentima onda preostaje jest da prikupe svoju ušteđevinu, odu studirati jedan semestar ili godinu dana u inozemstvo i pokušaju tamo pronaći posao.

Studiranje u Bangkoku: iskustvo iz prve ruke

Ivor Reić, student ZŠEM-a, jedan je od onih koji su isprobali studiranje vani. Naime, Ivor je šest mjeseci proveo u Bangkoku.

“Prijatelj i ja odlučili smo otići na razmjenu. Htjeli smo otići što dalje od Hrvatske! Ne zato što ne volimo Hrvatsku, nego smo htjeli vidjeti kakav je život s druge strane planete. Mislim da bi se svi ljudi barem jednom u životu, po mogućnosti što prije, trebali maknuti iz zemlje na šest mjeseci do godine dana kako bi promijenili perspektivu te da vide da postoje neke druge opcije.”

Studentska razmjena u razdoblju od 6 mjeseci pomogla mu je jer:

“ Zasitio sam se Hrvatske, Zagreba i ovog hrvatskog mentaliteta! Htio sam se na neko vrijeme maknuti odavdje. S druge strane, drugi razlog je bio taj što sam se htio pripremiti za ono razdoblje za 5, 6 godina kada se odlučim otići raditi van. Dobra for a s Bangkokom je što ima puno ljudi različitih nacionalnosti, stranaca…Htio sam skupiti što više kontakata, družiti se s njima i razgovarati o mogućnostima.”

Ivor Reić, student ZŠEM-a

Razloga za ostanak u Hrvatskoj, po njemu, nema baš puno:

“Jedini razlog zašto bih ostao u Hrvatskoj je to što sam tu rođen, zato što su tu svi koje znam i zato što ju volim, koliko god njome netko loše upravlja. Većina drugih razloga, kao npr. kvaliteta života i mogućnost napretka, navode me da se preselim negdje u drugu zemlju i započnem novi život.”

Na društvenoj mreži Facebook osnovana je grupa “Mladi napustimo Hrvatsku”, koja broji više od 47 000 članova. Grupa potiče mlade ljude da uzmu stvari u svoje ruke i pobrinu se za svoju bolju budućnost, uglavnom izvan zemlje. U korist grupe ide i podatak da je Hrvatsku u 3 godine napustio grad veličine Vinkovaca, odnosno 32 500 ljudi! Riječ je uglavnom o mladim ljudima.

Naslovnica Facebook grupe "Mladi napustimo Hrvatsku"

"Mladi napustimo Hrvatsku"

Druga strana priče – Poljakinja u Hrvatskoj

No, kako svaka priča ima dvije strane tako je i s ovom. Postoje mladi ljudi iz drugih zemalja koji su odlučili Hrvatskoj dati šansu te će probati stvoriti novi život ovdje. Magdalena Mažur je Poljakinja koja je došla živjeti i raditi u Hrvatsku. Ova studentica kroatistike ovdje živi već dvije godine, no posao još nije uspjela pronaći.

“U Poljskoj sam završila preddiplomski studij kroatistike i već mi je malo dosadilo ono što sam tamo studirala. A ipak, nisam htjela odustati od proučavanja same Hrvatske i zato sam našla nešto na pola puta – upisala sam novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. (…) Glavna motivacija za dolazak bila mi je to što sam htjela iznutra proučavati fenomene o kojima sam slušala i čitala, a nisam ih mogla opipati. Tipa, hrvatska politika.”

Evo što je Magdalena čula o Hrvatskoj i kakav je njezin osobni dojam:

Ulovi stipendiju

Problem današnjice je taj što ljudi, čak i ako se odluče na odlazak iz Hrvatske, nemaju novaca da taj naum i ostvare. Spas za mlade ljude su stipendije, koje im omogućavaju razmjenu. No, kako situacija trenutno nije bajna u čitavom svijetu te stipendije postaju manje i slabije. No, potrudite se pronaći neku za sebe, budite uporni i rezultat sigurno neće izostati.

"Oko Istanbula" i priča o jednoj zaljubljenosti

noreply@blogger.com (Anonymous) — Tue, 08 Jan 2013 22:48:00 +0000

U Klovićevim dvorima u Zagrebu održava se izložba "Oko Istanbula" poznatog turskog fotografa Are Gülera. Njegove crno-bijele fotografije probudile su nostalgiju u meni te vam zato donosim djelić svoje priče o Istanbulu.

Prošle su me godine svi putevi vodili u – Istanbul. Ovaj grad, koji se proteže na dva kontinenta, u svakom je pogledu poseban. Pomislili ste možda, evo još jedne koja se “fura” na turske sapunice pa je brže bolje otišla vidjeti Onura, Sulejmana i druge. Budući da turske sapunice ne pratim, u Istanbul me odvela znatiželja te ljubav prema putovanjima i otkrivanju novog i drugačijeg.

Odlučiš se za Istanbul i suočiš se s predrasudama

Kada sam svijetu obzanila da putujem u Istanbul, prvi su komentari bili:

“Kud baš tamo, hoćeš da te pokradu Turčini?!”
“Što nisi mogla negdje gdje je sigurnije?”
“Čuvaj stvari kao oči u glavi, tamo kradu na svakom koraku!”
“Pazi da te ne otmu, siluju i prodaju za tepih, dva!”

Prije dva tjedna prijateljicu su mi pokrali u zagrebačkom noćnom klubu.

Prije mjesec, dva, tri su djevojke doživjele pokušaj silovanja u blizini mog kvarta.

Nedavno je poznanica pretrčavala cestu i udario ju je automobil. A, gle čuda, nije bila u Istanbulu! Prijateljicu je očito opljačkao “naš čovjek”.

Stoga sam sve loše komentare o Turskoj i “Turčinima” ignorirala, sjela u avion i odletila u grad, koji mi je nedugo nakon toga dospio na listu najdražih mjesta na ovoj našoj planeti.

Lako je zaljubiti se u Istanbul

Nakon što sam kročila na tursko tlo, prvi susreti s domaćim stanovništvom bili su više nego pozitivni. Dok smo gurali kofere po Sultanahmetu jedan stariji gospodin odmah nam je prišao i ponudio pomoć te nam objasnio gdje se nalazi naš hotel. Par koraka dalje, drugi gospodin nas je srdačno pozdravio, pitao od kuda smo i predložio nam najbolje restorane u okolici.

Nitko me nije čudno gledao jer nemam zamotanu glavu niti mi pokušao oteti torbicu. Dapače, više smo mi izgledali začuđeno kada smo prvi put usred dana čuli, sa svih razglasa na svim džamijama, poziv na molitvu. Koliko god to nama bilo čudno, imalo je neku posebnu čar i lijepo je bilo vidjeti kako su svi predani svojim molitvama. Opet smo se uvjerili u pristupačnost lokalnog stanovništva dok smo na Grand Bazaaru dogovorali nižu cijenu i cjenkali se. Na azijskoj strani bilo se teže sporazumijeti s ljudima, ali trudili su se nogama i rukama objasniti nešto. Barem ovi mlađi. Jedan stariji gospodin nije bio zainteresiran za mlade turiste. Ali takvih ima na svakom koraku i u hrvatskoj metropoli. I to je razlika između Zagreba i Istanbula. Tamo nitko ne sliježe ramenima kada ga pitaš za pomoć, nego, ako ne zna, uputi te nekom drugom. Ili jednostavno sam pita nekog drugog.

U Istanbul se vrlo lako zaljubiti na prvi pogled. Grad ima dušu, a ljudi su topli i pristupačni. Čim provedeš malo vremena s njima sve predrasude, koje doneseš od kuće, ostaviš iza sebe. Spoj je to različitih kultura i simpatično je u moru džamija vidjeti najveću svjetsku katedralu – Aju Sofiju.

Aja Sofija noću

Aja Sofija iznutra

Ne možeš ostati ravnodušan kad pokraj tebe prolazi starija žena i na sebi ima maramu ili “tesettür”, nakon nje prolaze žene u burkama, dok većina mladih žena bezbrižno hoda u trapericama i popularnim starkama.

Moje četverodnevno putovanje (pre)brzo je završilo i dan danas se s nostalgijom prisjetim Istanbula i njegovih stanovnika.

Onda si možete misliti koje je veselje zavladalo kada sam otkrila da se u Klovićevim dvorima održava izložba “Oko Istanbula” poznatog turskog fotografa Are Gülera! Bila je to prava prilika za obnoviti sjećanja. ;)

“Oko Istanbula” Are Gülera

Ara Güler jedan je od najvećih turskih fotografa današnjice. Rođen je 1928. godine u Istanbulu te je proglašen jednim od sedam najboljih fotografa na svijetu u izdanju “British Journal of Photography Year Book”, objavljenom 1961. u Velikoj Britaniji. Izlagao je na brojnim izložbama po svijetu intervjuirao je i fotografirao mnoge slavne osobe poput Bertranda Russella, Winstona Churchilla, Pabla Picass, Salvadora Dalija te mnoge druge.

Prekrasne crno-bijele fotografije, izložene u Zagrebu, probudile su mi sjećanja i izazvale nostalgiju. Čudno je to kako se čovjek može vezati za grad u kratkom vremenu…

Organizatori izložbe u Zagrebu su Hrvatsko-turska udruga prijateljstva, galerija Klovićevi dvori i Ambasada Republike Turske u Zagrebu. Pokrovitelji izložbe su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Ministarstvo kulture I turizma Republike Turske.

Izložba Gülerovih fotografija naprosto te vuku da ih doživiš te ih ne možeš zanemariti, baš kao ni Istanbul. Europljani ne poznaju dovoljno Istanbul i gaje određene predrasude prema turskoj kulturi koje, ako se samo malo potrude shvatiti ih, nestaju u trenu.

Fotografije imaju dušu. Možda tome još više pridonosi crno-bijela tehnika, no kroz njih doživiš upravo ono što bi svaki posjetitelj trebao doživjeti. Dašak grada, dašak ljudi. Svaki prikazani radosni susret i tvoj je susret. Svaki tužan rastanak je i tvoj rastanak.

Posjetite izložbu, no još bolje – posjetite Istanbul! Uvjerite se sami u taj spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te sami doživite osmijehe, susrete, rastanke koje nam Güler tako vjerno dočarava kroz svoje fotografije. Dopustite Istanbulu da vas obuzme i prepustite se novim spoznajama.

Karim Rashid: Ideologija ljepote u MSU

noreply@blogger.com (Anonymous) — Sun, 30 Dec 2012 22:07:00 +0000

U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu održava se izložba "Ideologija ljepote" svjetski poznatog dizajnera Karima Rashida. Izložbu možete posjetiti do 1.1.2013., a s kupljenom ulaznicom svi posjetitelji sudjeluju u nagradnoj igri "S Karimom Rashidom u budućnost".

Još su vam ostala samo dva dana da posjetite izložbu “Ideologija ljepote” svjetski poznatog dizajnera Karima Rashida u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Ako imate viška slobodnog vremena, svakako ju posjetite te uživajte u sofama, stolovima, naslonjačima vedrih boja te oblog dizajna.

Izložba u Muzeju suvremene umjetnosti proizašla je iz Rashidova posjeta tom muzeju prije dvije godine. Tada ga je oduševila zgrada arhitekta Igora Franjića te je izrazio želju da jednom u toj zgradi ima svoju izložbu. Ove godine ta mu se želja ostvarila!

Ideologija ljepote

U svojoj je izložbi Karim Rashid spojio umjetnost i dizajn te se oni prožimaju, ali istodobno su i dosta različiti. No, sve u svemu Rashid je uspio dočarati dijalog između umjetnosti i dizajna te nam otvara prostor za komunikaciju o viđenome.

Na izložbi možete vidjeti brojne poznate dizajnerske komade poput “Loveseat”, “Vertex chair”, ”Pleasurescape” Modular Seating Landscape, “Ego vase”, “Krysalis Sofa” i mnoge druge.

Na sva tri kata MSU-a izloženi su dizajnerski objekti, a multimedijski je predstavljen cjelokupan Rashidov opus. Tako na svakom katu možete vidjeti njegove video izjave u kojima govori o sebi, umjetnosti, dizajnu te razlozima zašto je baš svoju izložbu odlučio održati u Zagrebu.

Legenda dizajna

Karim Rashid iza sebe ima više od 3500 realiziranih dizajna te je dobitnik preko 300 nagrada. Radi u 47 zemalja svijeta, stoga ga se može zvati legendom dizajna. Njegov rad karakteriziraju organski oblici, lakirane površine i jarke boje te mu je cilj obogatiti prostor svakom čovjeku.

“S Karimom Rashidom u budućnost”

Rashidovi objekti izloženi su u sklopu stalnog postava MSU-a “Zbirke u pokretu”, a s kupljenom ulaznicom svi posjetitelji sudjeluju u nagradnoj igri “S Karimom Rashidom u budućnost”. 31.12.2012. možda baš vi budete sretni dobitnik ukoliko posjetite izložbu. ;)

Ivan Novak predstavio svoju izložbu "Venere"

noreply@blogger.com (Anonymous) — Thu, 27 Dec 2012 21:59:00 +0000

Ovoga je četvrtka u Radićevoj 37 predstavljena izložba Ivana Novaka “Venere”, a na predstavljanju izložbe mladog umjetnika zapjevala je i klapa iz Siska, čiji je Novak član.

Uvijek ste htjeli znati crtati, ali vaš je čovjek izgledao kao jedna velika kružnica s dvije točkice, koje predstavljaju oči? Ooo, znam kako vam je. ;) I sama sam oduvijek žalila što ne posjedujem dar za crtanje. No, zato se uvijek mogu otići diviti tuđim radovima. Pa sam tako danas posjetila izložbu mladog umjetnika Ivana Novaka. Na otvorenju, Novak je zapjevao sa svojom klapom.

Mladi umjetnik i njegove "Venere"

Ivan Novak završio je studij na Akademiji likovnih umjetnosti te je njegov interes istraživanje materijala. Tako je počeo izrađivati reljefe. Najviše ga zanima cigla, orahovina i pozlata. Jedini motiv u svakoj njegovoj varijaciji je ženski akt, odnosno Venera po kojoj je cijela izložba i dobila ime.

Izložba kroz 20 skulptura nagog ženskog tijela govori o bezvremenosti i neprolaznosti ljepote ženskog tijela te snazi kulta plodnosti u kojem dominira upravo Venera.U svakoj je cigli napravljeno uleknuće dubine 2,5 cm u kojemu je položen drveni reljef. Na cigli oko oblika Venere nanesena je pozlata širine 1 cm. Daske su sušene oko 15 godina, a sama cigla je stara oko 2000 godina. Ivan Novak htio je napraviti modern djelo s prizvukom starih vremena. U cjelini rad čine tri elementa: cigla, drvo i zlato. Svaka cigla nosi neki osobni utisak. Njezin današnji izgled uvjetovan je posredstvom prirode, a ne ljudskim umjetnim djelovanjem.

Autor izložbe navodi kako svi materijali imaju simbolično značenje. Tako cigla ima poveznicu sa zemljom i vjerovanjem o ljudskom postanku iz zemaljskog praha. Orahovina je izabrana iz razloga što kroz narodna vjerovanja te grčku mitologiju odgovara samoj ideji ženskoga principa. Zlato je odabrano jer su kroz povijest ljudskih vjera figure ideala i božanstava bivale optočene u zlato ili su njime bile ukrašavane.

Enes Quien je u svom predstavljanju Ivana Novaka i njegove izložbe rekao: “Nagost je uvijek uzbudljiv likovni motiv, kojemu se umjetnici rado vraćaju. Golo je ljudsko tijelo, bolje reći, žensko tijelo, nepresušan izvor oblika, odnosno estetski i duhovni izazov na čijem se senzualnom vrelu napajaju od rane renesanse do danas. Ljudsko tijelo nikada ne izlazi iz mode, zauvijek je inspirativno i uzbudljivo, ono je veza s iskonom u nama, naše polazište i konačište.”

Žensko tijelo na njegov način

Danas smo više nego ikada izloženi nagim ženskim tijelima na svakom koraku. Ono je komercijalizirano do granica neukusa i jeftine vulgarnosti. Tijelo postaje samo puki izraz, bez sadržaja.

No, aktovi Ivana Novaka jesu zagonetke kojima treba vratiti autentičnost i tajnovitost. On obnavlja žensko tijelo i revitalizira njegovu važnost te mu želi udahnuti zaboravljenu jednostavnost ljepote.

Svoje varijacije aktova Novak uvijek izvodi na način da fokus bude tijelo u gro planu, a ekstremiteti i glava ispadaju iz okvira. On na svoj način interpretira svoje vlastito viđenje ženskoga tijela.

Quien u svom predstavljanju autora naglašava: “Onaj tko zna nacrtati ljudsko lice i ljudsko tijelo, akt, dokazuje da zna crtati, jer su ljudsko lice i ljudsko tijelo temeljne, ali i najteže forme crtačkoga umijeća, u kojima se ogleda znanje, oko, sigurna ruka i vještina. U Novakovim aktovima prepoznaje se crtačko umijeće.”

Izložba je otvorena do 11. siječnja 2013. pa ako vas ova tematika zanima – trk u Radićevu! J

Advent u Grazu

noreply@blogger.com (Anonymous) — Tue, 25 Dec 2012 16:59:00 +0000

Ovogodišnji Advent u Grazu nudi brojne božićne sajmove, koji se odvijaju na nekoliko trgova i mjesta u gradu, a možete uživati i u jaslicama od leda, božićnom vlakiću, tradicionalnim jelima...

Zagreb se ove godine doista potrudio i priredio nam lijep božićni ugođaj u gradu. No, Austrija je stari “maher” kada treba stvoriti božićni ugođaj na ulicama. Pa sam se tako i ja ovaj vikend uputila u Graz doživjeti austrijsku božićnu čaroliju. :)

Božićni štandovi

Kao i Beč, Graz je poznat po tome da se božićni sajmovi i sam advent odvijaju na nekoliko trgova i mjesta u gradu, a najveći i najpoznatiji je onaj na glavnom trgu, Hauptplatzu.

Na božićnim štandovima možete kupiti tradicionalna jela i pića (kuhano vino košta 3 - 3, 50 eura, kako na kojem štandu, a slične su cijene i punča, koji se vrlo dobro prodaje :D), ručno rađene ukrase i figure pa čak i nakit.

Što vidjeti?

Kada krenete glavnom ulicom prema Hauptplatzu, svratite do dvorišta Landhausa jer ćete tamo vidjeti prekrasnu skulpturu jaslica, koje su napravljene od čak 50 tona leda! Ledena skulptura djelo je poznatog umjetnika Gerta J. Hödla te je već postala klasik došašća u Grazu.

Kada se konačno došetate do glavnog trga, tamo možete vidjeti golemo božićno drvce, koje je osvijetljeno s 25000 lampica. Da ste došli prije prve adventske nedjelje u Graz, prisustvovali biste svečanom paljenju lampica na drvcu…Tako da znate za iduću godinu! ;)

Također, na pročelju Gradske vijećnice od 1. prosinca svaki dan u predvečerje svijetli divovski adventski kalendar, koji je još jedna atrakcija za turiste, ali i domaćine.

Kako biste stigli pogledati sve božićne sajmove po Starome gradu, Graz vam nudi vožnju božićnim vlakićem, koji kreće s Hauptplatza. Cijena vlakića je 1,50 euro za odrasle, a 1 euro za djecu.

Beč vs. Graz

Kako sam prije dva tjedna posjetila i advent u Beču, moram reći da mi je ovaj u Grazu, iako manji, puno ljepši i topliji. Svakako se isplati probati austrijske kobasice s njihovim posebnim žemljicama. I za razliku od Beča, gdje na svakom uglu izvire po jedan McDonalds, u Grazu ih jedva pronađete (barem ja nisam uspjela odmah). Također, ne morate se brinuti kako ćete se sporazumjeti na njemačkom jer se u Grazu osjećate kao da ste doma. Na svakom koraku možete čuti hrvatski, bosanski, slovenski… A u njihovom shopping centru Seiersbergu čak možete i preko razglasa čuti kako govore na hrvatskom. :D

Sve u svemu, Graz se isplati posjetiti. Brojne putničke agencije nude jednodnevne izlete za 100 kuna, što uopće nije velik iznos, a vidjet ćete i doživjeti puno. ;)

Upoznajte IAESTE

noreply@blogger.com (Anonymous) — Mon, 24 Dec 2012 19:40:00 +0000

IAESTE je Hrvatska udruga za međunarodnu razmjenu studenata prirodnih i tehničkih znanosti, koja je na Sveučilištu u Zagrebu prisutna od 1952. godine. Saznajte kako možete postati članom udruge i steći praksu u inozemstvu.

Student ste prirodnih ili tehničkih znanosti te biste htjeli isprobati studiranje u inozemstvu? Učlanite se u IAESTE (ili na hrvatskom – HUMRSPTZ)! IAESTE je Hrvatska udruga za međunarodnu razmjenu studenata prirodnih i tehničkih znanosti, koja je na Sveučilištu u Zagrebu prisutna od 1952. godine.

Ciljevi?

Ciljevi udruge su osigurati studentima plaćenu stručnu praksu u inozemstvu, omogućiti im uvid u druge culture, omogućiti im da steknu neko radno iskustvo u novom okruženju te promoviranje udruge na međunarodnoj i nacionalnoj razini.

Gdje? Što? Kako?

Saša Goran, jedan od članova udruge, objasnio je kako razmjena funkcionira:

“Razmjena funkcionira na principu reciprociteta – koliko praksi u Hrvatskoj nađemo, toliko ćemo dobiti praksi u inozemstvu. Uglavnom počne tako da mi zovemo potencijalne ili sigurne poslodavceiI pitamo jesu li zainteresirani za suradnju. Taj period traje dva, tri mjeseca. Nakon toga, s tim upitnicima idemo na međunarodnu razmjenu. Ove godine održava se u Belfastu, a lokacija se mijenja iz godine u godinu. Svaka država ima svoj stol na toj razmjeni i mi im prilazimo te ih pitamo žele li razmjenu s nama. Slijedi razmjena na nacionalnoj razini. Mi imamo 4 lokalna odbora, to su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. Koliko je koji odbor našao praksi, toliko ih se razmjeni i onda se bore tko će dobiti bolju praksu. Studente uglavnom šaljemo van u 5. mjesecu, a u tom periodu nama dolaze strani studenti. Uglavnom ih najviše dođe ljeti jer tad imaju najviše slobodnog vremena.”

Dobra stvar je i to što udruga osigurava smještaj za strane studente, vodi ih na policijsku postaju te se pobrine za sve njihove potrepštine. Također, obaveza je poslodavaca osigurati im mentora te redovito plaćati praksu. Tako se godišnje u lokalnom odboru u Zagrebu izvrši od 50 do 70 razmjena.

Tko može postati član udruge?

“Bilo tko može postati član. Uvjeti su da bude jednostavno aktivan. Tko god se prijavi, postane prvo pripravnik. Ako se nakon 3 mjeseca pokaže aktivnim, dolazi na sastanke i slično, može biti proglašen članom”, kaže Saša.

Saša, Ana Maria i Dejan

Dejan Sejdić jedan je od članova IAESTE-a koji je bio na praksi. Evo što je rekao u videu:

Članstvom u udruzi dobije se iskustvo, ali i poznanstva. Također, praksa pomaže da studenti upoznaju druge kulture i nauče nešto o njima. Stoga, svi zainteresirani studenti javite se u sjedište udruge na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu te postanite članom. :)

Tisuće želja odletjele u nebo

noreply@blogger.com (Anonymous) — Fri, 21 Dec 2012 21:07:00 +0000

I ove je godine, treći puta za redom, održan performans “Kapulica & lampioni” u sklopu “ArtOmat” sajma ispred zgrade Doma hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu.

Zaželi želju…

Kada ste zadnji put bacilli novčić u fontanu i zaželjeli želju? Ili zaželjeli želju i potom primili neki kip za prst? Nekada vam je to bilo simpatično, a danas vam se čini djetinjastim? E, pa tisuće Zagrepčana sinoć bi vas mrko pogledalo da ste to izjavili pred njima. Naime, i ove je godine, treći puta za redom, održan performans “Kapulica & lampioni” u sklopu “ArtOmat” sajma ispred zgrade Doma hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu. Organizator performansa Krešimir Tadija Kapulica već treću godinu za redom nastoji ovim performansom potaknuti ljude da zažele želju, vjeruju u ostvarenje svojih želja i šire pozitivnu energiju. Tisuće ljudi sinoć mu se pridružilo u tom naumu te su u 20 sati zaželjeli želje i pustili ih, zajedno s lampionima, u nebo. Moja je također odletjela s njima. :)

Želje se ostvaruju

Tihomir Tadija Kapulica svake godine zaželi jednu želju za koju bi se reklo da je neostvariva. No, želje mu se svaki put ostvare! Tako je prošle godine zaželio snijeg, koji je odmah nakon toga počeo padati nad Zagrebom. 2010. godine zaplesao je pak sentiš na krovu Doma hrvatskih likovnih umjetnika s glumicom Marijom Borić jer je upravo to bila želja koju je zaželio.

Građani podupiru lampione

Građani podupiru Kapulicu i njegov performans te smatraju da Zagrebu trebaju takvi drugačiji, pomalo romantični i bajkoviti događaji. Mateja, djevojka iz publike, rekla je: “ Podržavam ovu ideju i mislim da su lampioni super stvar! Ljudi malo maknu misli s loših stvari koje nam se svima u posljednje vrijeme događaju i usude se zaželjeti nešto lijepo pa i nadati se.”

Njezina prijateljica složila se s njom: “ Lampioni su mi super! Pretprošle godine je bilo malo ljudi, ali drago mi je da se među ljudima probudio interes za ovo i da svake godine sve više i više ljudi dolazi kako bi poslali svoje želje zajedno s lampionima u zrak.”

Iako je par lampiona završilo na borovima i okolnom drveću, stvar su spasili vrijedni vatrogasci te su svi lampioni uspješno odletjeli u zrak.

Ukoliko ste ove godine propustili ovaj zanimljivi performans, nemojte tu grešku ponoviti i dogodine. U svakom slučaju, motiv vam može biti i to što je ulaz na događaj – besplatan, kao i lampioni. Tako da vam je potrebna samo vaša dobra volja, a sumnjam da vam nje nedostaje. ;)

Kako je puštanje lampiona izgledalo, pogledajte u videu:

Medveščak i Teddy Bear Toss

noreply@blogger.com (Anonymous) — Wed, 28 Nov 2012 12:05:00 +0000

Medveščak je ponovno zaigrao u Ledenoj dvorani Doma sportova, ovoga puta protiv Graz 99ersa. U 26. kolu EBEL lige Graz je pobijedio 1:4. No, poraz Medvjeda zasjenila je njihova hvale vrijedna akcija Teddy Bear Toss.

Prvo gostovanje Graz 99ersa u Zagrebu donijelo je Medvjedima drugi uzastopni poraz. U prvoj trećini gledatelji nisu mogli uživati u golovima Medvjeda, a u zadnjim sekundama prve trećine Olivier Latendresse postigao je pogodak za goste. Od 26. do 29. minute Medvjedi su primili još tri pogotka, a strijelci su bili Rodney Coleman, Manuel Genahl te Dustin Vanballegooie. Utješni pogodak za Medveščak postigao je Dustin Jeffrey u 33. minuti susreta.

No taj su pogodak navijači Medveščaka čekali!

Medveščak je već ranije najavio još jednu humanitarnu akciju. Riječ je o akciji Teddy Bear Toss u kojoj su Medvjedi pozvali sve gledatelje da doniraju plišane medvjediće za djecu iz dječjih domova diljem Hrvatske. Gledatelji su se odazvali pozivu te je, nakon prvog pogotka Medvjeda, Ledena dvorana Doma sportova bila preplavljena plišanim igračkama. U sakupljanju igračaka s leda pripomogli su pojedini igrači Medveščaka i Graza, zagrebačke Pahuljice i volonteri.

Teddy Bear Toss

Nakon što su dva sponzorska automobila napunili igračkama, spiker je ponosno objavio da su u ovoj akciji prikupljene 5124 plišane igračke. Publika je bila zadovoljna ishodom, a posebno ih je veselilo što su uspjeli prikupiti više igračaka, nego Dinamo navijača na utakmicama Lige prvaka (podsjetimo se da je na utakmici protiv Porta bilo 4683 gledatelja).

Unatoč porazu od 1:4, navijači su cijelo vrijeme glasno navijali i bodrili svoje Medvjede!

"Prizori iz stvarnog života" na daskama koje život znače

noreply@blogger.com (Anonymous) — Thu, 22 Nov 2012 22:28:00 +0000

Prošlu je subotu u gradovima diljem Hrvatske održana manifestacija Noć kazališta. Upravo je na taj dan Amatersko kazalište Samobor odlučilo proslaviti svoj 10. rođendan. Predstavu “Prizori iz stvarnog života” premijerno su izveli u kino dvorani Hrvatskog doma u Samoboru.

Pokretanje Amaterskog kazališta Samobor

Sve je počelo 2002. godine kada je Miroslav Burić odlučio okupiti klince iz srednje škole i zajedno s njima pokrenuti amatersko kazalište. Tako je nastalo Amatersko kazalište Samobor, koje je ovih dana proslavilo svoj 10. rođendan. Predstava Prizori iz stvarnog života bila je ideja pokojnog Burića, a Amatersko kazalište oživjelo ju je uz pomoć prof. Roberta Raponje. Vedran Bokor, Josipa Budak, Sara Čučić, Ines Ibrišević, Maja Ivčić, Aleksandra Keresman, Zvonimir Kufek, Mateja Librić, Jasmina Marić, Jan Novosel, Dražen Perković, Vjekoslav Leonard Prčić i Anja Šintić dočarali su nam razne životne priče sagledane iz različitih kutova.

Ines Ibrišević jedna je od prvih članica dramske grupe, a u intervjuu je otkrila koliko im je teško pao gubitak dragog Miroslava Burića, kako su skupili snage da krenu dalje te kako se uspješno nose sa stresom prije svake predstave.

Slika preuzeta iz arhive samoborskog kazališta

Koliko dugo si članica Amaterskog kazališta i što ono tebi predstavlja?

S 15 godina došla sam u kazalište tako da sam tu već 7 godina. Kazalište i ljudi u kazalištu znače mi jako puno jer sam praktički odrasla s njima. Uvijek smo dolazili na probe nakon škole te sam se osjećala kao da dolazim svojoj drugoj obitelji. Uglavnom su svi iz te prve postave ostali, a novi ljudi nam se stalno priključuju. Super mi je što svatko od nas ima svoj životni put – ima nas doktora, novinara, Ferovaca- a svi smo povezani na jednome mjestu jer nas veže naša ljubav prema kazalištu. Često znamo doći s nekim osobnim problemom pa se svi onda trude ponuditi pomoć i to je super jer dobiješ poglede iz različitih kutova.

Predstavom Prizori iz stvarnog života proslavili ste 10. rođendan kazališta. Kako ste se pripremali i je li bilo teško?

Predstava je bila ideja našeg Miroslava Burića, koji je nažalost u međuvremenu preminuo. To nas je jako pogodilo i bilo je upitno hoćemo li ju održati. On je bio taj koji nas je povezivao, a onda smo došli do te faze da je trebalo pronaći nešto što će nas opet povezati sada kada njega nema. Prof. Raponja je došao s Akademije jer je htio surađivati s nama. Htio nas je naučiti redu, radu i disciplini jer smo mi bili naviknuti da nam je sve to zabava. Zbog toga smo u početku pružali otpor, no na kraju je ispalo jako dobro te smo napravili jako dobru predstavu u manje od dva mjeseca. Predstava Prizori iz stvarnog života zapravo se sastoji od jednog glavnog teksta koji objedinjuje 4 nepovezana teksta. Jedino što ih povezuje jest ta misao o stvarnom životu.

Imate li neki posebni ritual prije nastupa, kako se rješavate treme?

Imamo. Prije svake predstave kupimo one bombone koje zovemo “gumene gliste” i onda se natežemo s njima tako da svatko grize jedan kraj. Bude tu i alkohola pa onome tko ima najviše problema s tremom kažemo da si malo popije, da se opusti. Nakon Burićeve smrti uveli smo novi ritual. Naime, kako je on pušio cigarete Camel, kupimo prije svake predstave kutiju i zapalimo po jednu cigaretu.

Možeš li se sjetiti nekih smiješnih trenutaka, “kikseva” s probe ili predstave?

Igrali smo jednu predstavu u kojoj kolega pruži šalicu vode kolegici, koju je ona morala popiti i nakon toga se zagrcnuti. No, prije nego što će se odigrati ta scena, nagovorili smo kolegu da umjesto vode naspe malo Becherovke. Kolegica o tome nije imala pojma. Taj put nije morala glumiti da se zagrcnula…

Kakvi su planovi za budućnost?

Prof. Raponja najavio je još jednu sezonu sa sadašnjom postavom. Također, sprema se izložba u povodu desete godišnjice kazališta te će jedan od kolega napisati knjigu sa svim dosadašnjim tekstovima i opisati kako nam je bilo svih ovih deset godina. No, problem je što smo sada već svi odrasli, pronašli smo ozbiljne poslove, jedna kolegica se i udala… Tako da imamo želju za daljnjim radom, ali sve ovisi o okolnostima.

A ovdje možete pogledati i mali djelić predstave, koja je na kraju dobila gromoglasan pljesak publike!

FPZG: 50 mu je godina tek!

noreply@blogger.com (Anonymous) — Sun, 11 Nov 2012 15:14:00 +0000

Ovaj tjedan Fakultet političkih znanosti u Zagrebu proslavio je svoj 50. rođendan. Tom prilikom na fakultetu su održane brojne konferencije, predavanja, a najznačajni medijski događaj tjedna bilo je pokretanje Televizije Student.

Fakultet političkih znanosti samo je 3 godine stariji od mog tate. :) No i on ima važno mjesto u mom životu stoga zaslužuje da njegov rođendan proslavimo i ovdje.
Sedmodnevno obilježavanje obljetnice fakulteta započelo je u ponedjeljak, 5.11.2012., međunarodnom konferencijom "Republikanizam i liberalizam- freres-ennemis modernoga političkog mišljenja". Također, u sklopu te konferencije FPZG obilježio je i 300. obljetnicu rođenja francuskog književnika Jeana-Jacquesa Rousseaua.

Program sjednice za utorak

Suvremeni trendovi u novinarstvu i nisu baš lijepi trendovi...

U utorak, 6.11.2012., održana je medijska konferencija "Suvremeni trendovi u novinarstvu". Bio je to međunarodni skup o razvoju novinarstva u Hrvatskoj i njegovoj prilagodbi na digitalne medije. Konferenciju je otvorila voditeljica odsjeka za novinarstvo i odnose s javnošću Mirjana Grbeša. Osim nje, nastupili su i strani predavači Peter Dalghren, komunikolog sa sveučilišta u Lundu, Tim Holmes sa sveučilišta u Cardiffu i Miroljub Radojković sa sveučilišta u Beogradu te mnogi domaći izlagači.

Oni su govorili o suvremenim trendovima u hrvatskom novinarstvu te kako bi trebalo osposobiti i poboljšati medije u Hrvatskoj. Naime, posljednje istraživanje Gfk-a pokazalo je kako samo 18% građana u Hrvatskoj vjeruje medijima, a više od 200 medijskih zaposlenika izgubilo je posao u 2011. godini.

Gordana Vilović istaknula je kako su istraživanja među studentima na studiju Novinarstva pokazala da su studenti na trećoj godini prediplomskog studija nezadovoljni samim studijem, a na zadnjoj su godini diplomskog studija "super nezadovoljni". Stoga, nešto bi korijenito trebalo promijeniti ukoliko želimo imati kvalitetno novinarstvo i kvalitetan novinarski kadar.

Zlatan Krajina, Gordana Vilović i Igor Kanižaj

Televizija Student - televizija nove generacije

Osim konferencije, utorak je bio značajan i zbog pokretanja studentske televizije "Televizije Student".
Pokretanje te televizije i za mene ima veliko značenje jer sam i sama dio te male zajednice, koja se odlučila na tako velik korak i pokrenula nešto novo. Slogan televizije je: Pametno. Otvoreno. Znatiželjno. Upravo je to ono čime se studenti novinarstva ponose.

Početak programa emitiran je uživo s Fakulteta političkih znanosti, a okupljene su pozdravili voditeljica projekta Tena Perišin te glavni urednik Igor Mirković. Dekan fakulteta Nenad Zakošek podržao je ovaj projekt, kao i dekan Akademije dramskih umjetnosti Borna Baletić. Praćenje Televizije Student omogućio je njihov tehnološki partner IskonTV putem mobilnih aplikacija i računala. Svečanom otvorenju prisustvovali su i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, ravnatelj HRT-a Goran Radman, v.d. ravnateljice HTV-a Mirjana Rakić, v.d. Glavnog urednika Dean Šoša, prorektor Bojan Baletić, Danijela Trbović, Robert Knjaz, Vojo Šiljak, prvi voditelj tv studija Darko Vizek i mnogi drugi. Atmosfera na otvorenju bila je fantastična, a vrijedni studenti mogu itekako biti zadovoljni svojim dugogodišnjim radom. Mala televizija uspješno je zakoračila u veliki svijet iz podruma Lepušićeve 6. :)

Generalna proba Televizije Student

U srijedu je prikazan dokumentarni film o 50 godina rada fakulteta, a nakon toga predstavljena je knjiga intervjua s hrvatskim politolozima i komunikolozima "Čari hrvatske politologije", autora Nevena Šantića.

U četvrtak i petak održana je konferencija pod nazivom "Europeanization and contemporary democracies", koja se bavila aktualnim problemima europske integracije i europeizacije. Također je održana i promocija knjige "Proces stvaranja javnih politika" profesora Michaela Hilla.

A kako cijeli tjedan ne bi bio prepun ozbiljnjih konferencija i predavanja, fakultet se pobrinuo da studentima pruži rođendanski party na kojem su mogli uživati uz zvukove Svadbasa, Pips Chips & Videoclips te drugih izvođača. :)