Dresura kućnih ljubimaca

Doberman, kućica za pse ili kutija za pse

2013-11-11T14:08:00.002+01:00

Upotreba kutije (boksa) ili kućice za pse je učinkovit način za dresuru mladog dobermana. Kućica imitira jazbinu. U prirodi štenci ostaju malenoj jazbini, veličinom dovoljnu tek da svi štenci stanu unutra. Dok odrasli psi idu u lov, štenci ostaju u njoj, uglavnom sa jednim odraslim psom koji ih čuva. Tek kada se čopor vrati, štenci idu jesti i izlaze van.

Štenci dobermana brzo rastu, stoga je dobra ideja kupiti kućicu (ili kutiju) dovoljno veliku za odraslog dobermana. Neki boksovi imaju mogućnost pregrađivanja kako bi se prostor mogao prilagoditi rastućem štenetu. Ukoliko kutija nije prilagodljiva u nju se mogu staviti drugi veći predmeti (npr. druge kutije) kako bi zauzeli nepotreban prostor.

Kućica se nikada ne smije koristiti u svrhu kažnjavanja. Unutar nje uvijek treba biti dovoljno zanimljivih stvari koje se mogu žvakati, igračaka i ugodna dekica ili krevet. Ako se štene unutra ostavlja na dulje od par sati, unutra treba postaviti i malenu posudu s vodom.

Korištenje kutije za trening je jednostavno. Bilo kada, kada osoba ne može posvetiti potpunu pažnju štenetu, štene bi trebalo biti u kučici (kutiji). Nakon puštanja šteneta iz kutije odmah ga se treba pustiti van na površinu koju ste namijenili za obavljanje nužde. Prilikom iznošenja šteneta vlasnik treba veselo govoriti riječ "Van".
Dresirati štene da samo uđe u kutiju je vrlo važno. Treba ga naučiti da to radi po komandi "u kučicu" ili "na mjesto". Jednostavno psu izgovorite komandu i u kutiju ili kućicu ubacite njegovu igračku da ju ulovi. Štene će jednom povezati komandu s ulaskom u kutiju i neće biti tužno zbog svog boravka u njoj.

Ako vlasnik dobermana odabere da će psa hraniti u kućici, treba pažnju usmjeriti na slijedeće. Kutija ili kućica mora biti čišćena što češće i u njoj ne smiju biti ostaci hrane nakon obroka. Ostaci hrane na sebe skupljaju bakterije i onemogućavaju dobru higijenu.

Dresura boravka u kutiji će naučiti štene da se nered i obavljanje nužde vrši samo vani, i stoga će se lijepo ponašati i kada neće biti nikoga da pazi na njega. Kako štene odrasta više mu neće biti potrebna kutija, ali je dobra ideja kutiju sačuvati za ono vrijeme kada je cijela obitelj odsutna. Usto, kutija je sigurno mjesto za psa gdje se može skloniti i odmoriti od "prometa" po kući.

Osnove dresure šteneta dobermana

2013-11-06T13:19:00.001+01:00

Kada dresirate štene dobermana važno je shvatiti prema čemu želite napredovati. Dresura uči psa kako da dobije ono što treba i želi na primjeren i prihvatljiv način.

Ponašanje poput naskakivanja na jude, igre ugriza i lajanje je prirodno ponašanje mladog dobermana, a štene takvo ponašanje koristi instinktivno kako bi dobilo ono što treba. Kroz dresuru štene će naučiti bolje načine za ostvarivanje svojih ciljeva prihvatljive obiteljskoj sredini i u konačnici će biti sretniji pas.

Važno je razumijeti kako je štene dobermana vrlo različito od odraslog dobermana. Doberman mlađi od 6 mjeseci je u razvojnoj fazi. Mnoga ponašanja (režanje, grizenje i gruba igra) nisu znakovi agresije, nego jednostavno oblik ponašanja koji pomaže razvitku potrebnih mentalnih i fizičkih sposobnosti koje su dobermanu potrebne za preživljavanje u prirodi. Ovo ponašanje je zdravo, ali treba biti oblikovano od strane štenetove obitelji, kako bi se primjenjivalo na prihvatljiv način, baš kao što bi majka usmjeravala svoje štence u prirodi.

Dobermani, kao i drugi psi, rezultat su onoga što je vlasnik od njih napravio. Ne postaju dobermani samo tako agresivni, niti se problemi s ponašanjem pojavljuju tek tako. Ovi problemi rezultat su dobermanovih iskustava, a na vlasniku dobermana je kontrolira iskustva koje njegov pas proživljava. Isto tako obveza je vlasnika drsirati dobermana kako bi u konačnici imao sretnog i zadovoljnog psa.

Problemi prilikom kupiranja ušiju

2013-11-06T12:57:00.001+01:00

Štene skida zavoj s ušiju

Svako štene koje češe po zavoju će ga eventualno i maknuti, a moguće je i ozlijediti se prilikom tog postupka. Ključ za prevenciju ovog scenarija je dresura, tj. izbjeći da štene uspješno odstrai povez s ušiju. Dobermani su pametni psi. Ako se nešto pokaže neuspješnim, to će zapamtiti i neće pokušati napraviti isto dva puta.

Ako je štene tek došlo od veterinara i ima ranu na ušima, vrlo je vjerojatno da su uši osjetljive, moguće i bolne. Postoje blagi analgetici koje pas može sažvakati,a koje možete tražiti od veterinara.

Također morate biti sigurni da štene nema infekciju. Ako je dio uha crven, natečen, vrlo topao ili se pojavio bijeli ili zeleni sekret, to može biti uzrok češanju. Ako sumnjate na infekciju što prije odvedite psa veterinaru. On će propisati antibiotike i površinski primjenjive lijekove.. Sprječavanje infekcije je od velike važnosti. Uši moraju biti čiste i suhe. Povoj uvijek morate zamijeniti ako postane labav, mokar ili ako ima neugodan miris.

Ako ništa od gore navedenog nije uzrok češanja, vrlo je vjerojatno da je povoj dodijao psu, kao što nekim psima smeta odjeća za pse. Kosti i igračke su odličan način za zaokupljanje pažnje. Druga učinkovita mjera je igranje sa štenetom sve dok ono ne postane dovoljno umorno da zaspi.

Ako vidite da se štene češe, odlučno i glasno recite "NE". Kada prestane sa češanjem, pohvalite ga. Zapamtite, fizičko ispravljanje u ovoj dobi, kada je štene mlađe od 6 mjeseci nije prikladno, može biti čak i štetno.

Siguran način za prestanak češanja je učinkovito povijanje ušiju. Ako je povoj gladak i čvrst, bez dijelova koje štene može uloviti noktima, naučit će da povoj mora biti tu gdje je, da se ne može maknuti i s vremenom će prihvatiti zavoj. Ponekad je dobro napraviti da zavoj ide od jednog uha do drugog ispod glave šteneta. Samo morate pritom paziti da zavoj ne stegnete prejako.

Drugi trik je korištenje ljepljivih traka različite jačine. Nakon što ste zamotali sve s jakom, ali ne toliko ljepljivom trakom, područja koja imaju tendenciju odmatanja zamotajte jače ljepljivom trakom. Duct-tape dobro drži u ovim slučajevima, ali morate jako paziti da ju ne zalijepite direktno na uši jadnog šteneta (u tom slučaju).

Otežano postavljanje zavoja, štene se bori

Štenci dobermana su tvrdoglavi. Protestiraju kada ih se drži na jednom mjestu, i to još mirno. No to je samo jedna od stvari koje moraju naučiti. Jaka borba je tek početak.

Sa štencima kojima je zahvat kupiranja tek napravljen, uvijek je dobro raditi u paru. Jedna osoba drži štene s obje ruke i noge, te umiruje štenetovu glavu. Dobro je ako možete štene pritisnuti uz krevet ili sofu. Druga osoba se pritom može usredotočiti na brzo postavljanje zavoja na uši.

Ključ je oduprijeti se štenetovom otporu s istom količinom sile. Što više štene protestira, čvršće ga treba stisnuti. Ako osjetite da se štene opušta, još uvijek ga držite, ali ne više toliko čvrsto. Brzo će naučiti. Unutar tjedan dana štene će znati lijepo sjediti dok mu previjate uši. Zatim mu dajte nagradu za dobro ponašanje. Samo nikada nemojte dozvoliti štenetu da pobjegne. Ako nauči da može pobjeći, pokušat će to ponoviti ali sada s mnogo više energije.

Dresura šteneta da se ne češe

To i nije toliko teško kao što se čini na prvi pogled. Kao i kod bilo kojeg drugog treninga, ključ uspjeha je ustrajnost, a ne intenzitet. Kada vidite da se štene češe po ušima, glasno izgovorite "NE". Kada prestane, pohvalite ga.

Vrlo mlado štene možda neće razumjeti što znači "ne", i malo mu pomozite da shvati. Recite"Ne" i odmaknite šapu šteneta od uha i preusmjerite štene na žvakanje igračke ili kosti, i zatim ga pohvalite. Tijekom doba kupiranja ušiju, kod štenaca također izrastaju i zubi, stoga igračaka za žvakanje ne bi smjelo nedostajati. Također mogu pomoći i razni gelovi za površinsko otklanjanje boli.

Dodatna pomoć za brži postupak kupiranja

Postoje neki postupci koji mogu ubrzati postavljanje ušiju u uspravni položaj. Dnevni dodatak štenetovoj prehrani nadomjestaka kalcija pomaže izgraditi hrskavicu, isto kao i vitamini C i E. Prije davanja prehrambenih dodataka psu, treba napraviti plan u dogovoru s veterinarom, i zatim nadomjestke uvoditi postepeno kako ne biste izazvali iritaciju želuca. Istraživanja su pokazala kako se kod pasa velikih pasmina, kojima su se davali nadomjesci kalcija u vrijeme dok su bili štenci, češće javlja problemi s kostima. Stoga vlasnici dobermana ne bi smjeli davati kalcij svojim štencima prije nego se konzultiraju s veterinarom.

Vrlo je korisna svakodnevna masaža ušiju jednom kada one više nisu bolne. Ona potiče protok krvi i trenira hrksavicu uha.

Najbolji prijatelj uspravnih ušiju je sretno štene bez stresa. To su štenci čiji su vlasnici počeli s ranom dresurom ispravnog ponašanja i u tome su dosljedni. Dresura poslušnosti se ne smije zapostaviti kako bi se izbjegao stres šteneta. Činjenica je da je dresura ključ za sretno štene i sretnog vlasnika šteneta. Sama dresura je stimulativna, a lekcije omogućavaju štenetu da ispravno i učinkovito komunicira o svojim potrebama i željama, a to smanjuje stres.

Kupirane uši - proces

2013-11-03T12:30:00.003+01:00

Kupiranje ušiju proces koji se sastoji od tri koraka. U prvom koraku veterinar odstranjuje tanki membranozni dio svakog uha (počevši od baze uha, preko vanjskog dijela do konačnog vrha), ali tek nakon što je proučio oblik dobermanove glave i ušiju. Zatim se rez šiva i zamata.

Procedura obično traje manje od 30 minuta i provodi se pod anestezijom. Neki veterinari vole odmah postaviti uši u željeni položaj, dok drugi ipak preferiraju prvotno zarastanje rane. Ako veterinar pošalje Vašeg štenca kući bez učvršćenih ušiju pobrinite se da šavovi ostanu čisti i suhi. Također, možete ih tretirati gelom Aloe vere ili nekom kremom koju je preporučio veterinar, svakodnevno. Često se štenca pošalje kući s nekoliko tableta protiv bolova kako bi rana manje boljela.

Drugi korak slijedi nakon 7 do 10 dana. Nakon što je rana zacijelila, šavovi su odstranjeni od strane veterinara. Odmah slijedi i treći korak - postavljanje i zamatanje (lijepljenje) ušiju. Važno je da vlasnik dobermana nauči ovaj postupak. Bilo bi skupo svako toliko voditi psa veterinaru na namještanje ušiju. Postavljanje ušiju se provodi na toliko različitih načina, tako da ih nije vrijedno niti spominjati. Dakle, prvo postavljanje uglavnom napravi veterinar, i ono se radi čvrsto, tako da ostane unatoč naporima šteneta da skine vrpcu, kroz pet dana. Iskoristite ovo vrijeme kako biste naučili štene na novonastalu situaciju, te da se ne boji stavljanja i skidanja poveza. Kroz dana štene bi Vam moralo dozvoliti da provjerite stanje zavoja. Priđite štenetu i pregledajte uši smireno i samouvjereno, pa će se ti osjećaji prenijeti na štene. Također, ako štene boli ili ako se uplaši, morate se oduprijeti iskušenju da ga tješite, jer takav postupak može samo pojačati strah koji pas ima.

Nakon pet dana, ili ako se zavoj namoči ili počne neugodno mirisati, treba ga se skinuti. Zatim se uši temeljito očiste tekućinom za čišćenje ušiju , peroksidom ili otopinom koju Vam preporuči veterinar. Tretman Aloe verom je također učinkovito. Uši zamotajte čim se osuše. Postupak se ponavlja sve dok uši ne stoje samostalno. Moraju se čistiti i ponovno zamatati svakih pet dana, nikada dulje od 7 dana, ili uvijek kada se zavoj namoči ili poprimi neugodan miris.

Umjetnost kupiranja ušiju kod dobermana

2013-11-02T12:19:00.003+01:00

Poput kipara, veterinari koji rade kupiranje ušiju moraju imati smisla za "umjetnost" kupiranja, a njihove individualne vještine i mogućnosti variraju. Također nemaju svi veterinari istu tehniku rada niti rade kupiranje u istoj dobi šteneta. Neki vole da je štene mlađe, između 8 i 9 tjedana starosti, kada je uho manje razvijeno i nije još naviknulo na "padanje" prema dolje. Drugi veterinari više vole kada je štene staro oko 12 tjedana. Tada je uho razvijenije, ali i glava s kojom se uho mora uskladiti.

Pronalazak talentiranog veterinara je kritična točka u cilju prema prekrasno kupiranim ušima. Ako imate namjeru kupiti dobermana,a uzgajivač nema namjeru štencima kupirati uši, mudro bi bilo pronaći veterinara prije nego se štene uopće i okoti. Tako Vam veterinar može pokazati slike svojih prijašnjih uradaka, a i Vi ćete moći donijeti odluku u izgledu kupiranih ušiju.

Često kvalitetni uzgajivači kupiraju uši cijelog legla. To se radi jer je teško unaprijed reći kako će pas izgledati nakon zahvata. Savršeno štene može izrasti u ne tako savršenog odraslog psa, dok se osrednje štene može razviti u prekrasnog i savršenog psa. Također, unatoč sve većeg broja vlasnika koji žele da im pas ima nepromijenjene uši, još uvijek prevladavaju vlasnici koji vole kupirane uši.

Uši se mogu rezati više ili manje, ovisno o tome kako Vi želite i za što će se pas koristiti. Vrlo jako kupiranje je prigodno za radne pse. Tada su uši kratke, trokutaste i jednostavne za postaviti u uspravan položaj. Ipak je najpopularnije umjereno rezanje, jer se takvim načinom postiže ravnoteža između izgleda psa i vremena potrebnog da se uši zadrže u uspravnom položaju.

Kupiranje ušiju kod dobermana - kontroverze

2013-11-02T12:01:00.000+01:00

Od kraja 20. stoljeća kupiranje ušiju postalo je kontroverzna praksa. Brojne grupe koje štite prava životinja argumentiraju kako je kupiranje ušiju okrutno i nehumano. Stoga je u kasnim 1980. većina Europskih zemalja zabranila kupiranje, pa tako i Njemačka. Tamo gdje je kupiranje dozvoljeno, svi veterinari ga ne žele izvoditi, a i vrlo malo ih je obrazovano za taj zahvat. Kako vrijeme odmiče, mnogi vlasnici dobermana vode svoje ljubimce u zemlje gdje se kupiranje smije izvoditi. Uz to, trenutni standardi još uvijek zahtijevaju kupirane uši.

Argumenti koji potkrijepljuju ovu praksu prvo idu protiv tvrdnje da je kupiranje ušiju okrutno. Niti jedan čovjek ne može govoriti u ime psa. Kako god, vlasnici dobermana koji su brinuli o štenetu doberman kroz proces kupiranja ušiju nisu primjetili razliku u ponašanju, nakon zahvata, koja bi upućivala na to da psa nešto boli. Štene kojemu su uši netom kupirane i dalje zadržava dobar apetit i nastavlja se grubo igrati s ostalim štencima i drugim prisutnim životinjama, te ne pokazuje nedostatak energije.

Također neki smatraju kako je kupiranje vrlo važno zbog vraćanja normalne funkcije uhu. Dugo uho koje visi je u stvari neprirodno, unijeto u dobermana (križanjem).

Prednosti kupiranog uha također ne treba zanemariti. Originalni razlog kupiranja doebrmanovih ušiju je bila njihova zaštita. Odstranjivanje dugog krhkog dijela uha smanjuje mogućnost ozljede psa koji se nekad vrlo često koristio za čuvanje. Isto tako, rezanje repa i kratka, glatka dlaka smanjuje mogućnost hvatanja i ozlijeđivanja od strane napadača. Čak i ako ne govorimo o borbi, duge klempave uši vrlo lako se mogu ozlijediti tijekom dobermanove grube igre.

Nadalje, postav uha se teže uočava ako uši vise dolje. Kupirane uši pokazuju raspoloženje psa vrlo upadljivo, a to je vrlo važno za snažnog psa čuvara, bez obzira koristi li se on za čuvanje ili ne.

Kao zaključak mogu reći kako mislim da je kupiranje ponekad neugodno za psa, pogotovo u mjesecima dok se psu vežu i zamataju uši. Ova neugoda se dramatično smanjuje jednostavnim treningom psa da prihvati proces i da ne trese glavom ili češe šapama po ušima. Ušne infekcije, koje se gotovo u potpunosti izbjegavaju kupiranjem, su gotovo uvijek stresnije i bolnije od cijelog procesa kupiranja.

Kupirane uši kod dobermana

2013-11-02T10:08:00.000+01:00

Kupiranje ušiju je kozmetički tretman pri kojem se tanka vanjska membrana uha pažljivo odstrani, a deblji ostatak uha tada može uspravno stajati. Dobermani se rađaju sa spuštenim dugim ušima. Kupiranje im dozvoljava da funkcioniraju kao prirodno uho psa, koje se može okretati prema gore, pozicionirati prema zvukovima i biti položeno unatrag. Za razliku od drugih uobičajenih veterinarskih zahvata, kupiranje zahtijeva umjetničku ruku. Atraktivne kupirane uši se dobivaju samo onda kada se dobro uskladi struktura i oblik ušiju s oblikom i veličinom glave. Stoga je dobro da kupiranje obavi talentirani kirurg veterinar. Ako želite da Vam doberman ima kupirane uši, bilo bi dobro da veterinara koji će izvesti zahvat pronađete i prije nego štenca dovedete kući, ako uzgajivač već nije kupirao štencima uši. Za uspješno kupiranje ušiju, vlasnik dobermana mora preuzeti odgovornost i brigu oko ušiju nakon zahvata. To uglavnom uključuje namještanje uha - zamatanje uha s ciljem očvrsnuća hrskavice koja će zatim držati uho u uspravnom položaju. Isto tako, vlasnik se mora brinuti da uši dobermana budu čiste, suhe i neozlijeđene. Ovisno o psu, ovo "treniranje" ušiju može trajati tek nekoliko tjedana, pa i do nekoliko mjeseci.

Vježba za dobermane

2013-04-06T14:25:00.000+02:00

Doberman je pasmina koja može biti vrlo aktivna kroz cijeli radni dan i izvoditi zadatke koji zahtijevaju vrlo dobru kondiciju. Ako se dobermanu ne omogući fizičko vježbanje, on će patiti. Patit će mu tijelo,ali i um.

Svakodnevne šetnje su poptuno neučinkovite. Ako mislite da će doberman dovoljno vježbati ako trči uz Vas dok Vi trčkarate, opet ste u krivu. Nema čovjeka koji može potrošiti toliko energije koliko je potrebno dobermanu da potroši na dnevnoj bazi.
Dobermanu je potreban otvoreni prostor na kojem može trčati punom brzinom. Dakle, vrlo je dobro ako imate veliko i ograđeno dvorište. Stanovi i kuće s malom okućnicom nisu dobra opcija za dobermana. Čak i ako je u blizini veliki park za pse, vrlo često dobrmanu nije pružena primjerena količina vježbe.
Opet, imati dovoljno prostora za dobermana ne znači da će se doberman sam vježbati. Jedan način kako biste osigurali dovoljno aktivnosti psu je imati dva dobermana, ili dobermana i još neku drugu pasminu koja ga može pratiti energijom. Dobermani se vole loviti s drugim psima i na taj način potrošiti i više energije no što je potrebno.

Igranje igara s dobermanom je dobar način za uvođenje vježbanja. Naučiti dobermana da lovi lopticu ili frizbi je vrlo popularno, ali i učinkovito. Igre i sportovi uz tjelesnu aktivnost osiguravaju i izoštravanje uma dobermana, dajući mu potrebnu mentalnu vježbu.
Neki vlasnici dobermana čak kupe stazu za trčanje svojim psima (treadmill).
U situacijama kada doberman nema pristup otvorenom prostoru dovoljno često, možete sebe staviti na kotačiće. Povedite dobermana sa sobom kada se idete voziti na biciklu ili na rolama. Ukoliko mu stavite ogrlicu koja ide preko prsa možete mu čak dozvoliti da Vas vuče, u suprotnom morate se sami kretati. Isto tako, za izvođenje gore navedenog vlasnik psa mora biti vrlo dobar u rolanju ili biciklizmu, a doberman mora biti izvrsno dresiran i naviknut na Vaše „vozilo“. Vjerojatno ne biste voljeli da Vas doberman navlači po travi ili šumi dok lovi vjevericu, a Vi ne možete zaustaviti niti njega niti sebe.

Izbjegnite traumatiziranje dobermana

2013-04-06T14:06:00.000+02:00

Važan dio socijalizacije dobermana je sprječavanje njegovog traumatiziranja. Jedno traumatsko iskustvo može unazaditi stotine pozitivnih iskustava, i zahtijevati još stotine novih pozitivnih iskustava kako bi ga se rješilo.

U svojim naporima da socijalizirate štene dobermana morate paziti da ga zaštitite od situacija u kojima može biti zbunjeno ili osjećati bol. Trebate izbjegavati rizične situacije i mjesta gdje ne možete kontrolirati okolinu.

Djeca trebaju biti educirana i nadgledana kada se igraju sa štenetom dobermana. Djeca su nespretna, vole eksperimentirati i često ne mogu predvidjeti posljedice svojih postupaka. Vezanje štenca za autić, padanje na štene, bacanje šteneta ili nečega na štene su primjeri ponšanja djece koji mogu ozbiljno istraumatizirati malog dobermana.

Dodatna pažnja je potreba kako bi se štene zaštitilo od psihičkog ozljeđivanja. Sigurnost doma je bitna i prije nego štene uopće i dovedeti kući. Važno je i nadgledati što štene radi. Nikada ga se ne smije ostaviti samoga osim ako nije sigurno smješten u kućici ili kavezu.

Osobitu je brigu potrebno posvetiti između 8 i 11 tjedna starosti psa, u tzv prvom periodu primanja straha. U ovom periodu štenci su vrlo podložni upijanju straha i boli. Drugi ovakav period, ali manje opasan, je između 6. i 14. mjeseca.

Sprječavanje traume uključuje i pripremu šteneta za neizbježne traume, kao što je ostanak sam kod kuće. Na primjer, nabavili ste dobermana preko ljeta kada su djeca na školskim praznicima. Ovo štene će se naučiti da okruženo alfa osobama i djecom. Jednom će iznenada, kada škola počne, ostati samo, a svi će otići. Ovakav događaj može biti vrlo traumatičan i uzrokovati anksioznost zbog odvajanja, a to je jedan od teže rješivih problema.

U ovakvim situacijama psa treba polako privikavati na nove situacije. Preko ljeta, u obiteljskom domu treba napraviti mirno i sigurno mjesto gdje se štene dobermana može ostaviti a da ne čuje niti vidi članove obitelji. Na ovom mirnom mjestu štene treba ostavljati u početku kratko vrijeme, a zatim periode samoće treba polako povećavati. Tako će štene naučiti da nije tako strašno biti samo. Drugi način da se štene navikne na malo samoće je da se organizirate da doma dolazite na ručak, i da doberman ima posjetu barem dva puta kroz dan. Prijatelji i obitelj koje doberman poznaje mogu pomoći. Ili štene može provesti jutro kod bake, a zatim oko podneva vratiti ga u kuću da se nauči biti samo dok djeca ne dođu iz škole. Možda da susjed izvede psa malo van u šetnju?

Dobermani se vrlo lako socijaliziraju. Uče začuđujuće brzo.

Doberman i mačka

2013-04-05T22:19:00.002+02:00

Ispravno socijalizirani doberman će se slagati s mačkom. Ako imate mačku, pronađite uzgajivača koji uzgaja štence i njihove roditelje uz manje životinje ili mačke.
Doberman, iako je velik i snažan, poznat je i po svojoj nježnosti i pažljivom postupanju. Ali unatoč tome, treba obratiti pažnju kada u kuću dovodite novo štene dobermana. Štenci dobermana su poprilično grubi u igri, a mačke to ne vole. Stoga štene morate naučiti što je prikladno, a što nije, posebno da nema lovljenja, nošenja okolo ili diranja mačke šapom. Također, štene dobermana mora znati da nije u redu jesti mačji izmet ili njenu hranu.
Štenci i odrasli psi, iz nekog razloga vole jesti mačji izmet, i po nekom ljudskom stajalištu to nije lijepo. Za štene je čak opasno da jede mačju hranu – uzrokuje pojavu pankreatitisa.

Djeca i doberman

2013-04-05T18:14:00.000+02:00

Doberman ima nagon štititi djecu iz svoje obitelji na isti način kako bi štitio vlastito štene. Štenad je u umu dobermana vrlo vrijedna. Doberman također može osjetiti ranjivost djece i njihovu važnost obitelji. Zbog ovih činjenica, doberman se postavlja vrlo zaštitnički prema djeci.
Ova je osobina, naravno, korisna, ako je opasnost u blizini djeteta, npr. neki stranac ili divlja životinja.
Zaštitnički stav dobermana prema djeci jedan je od brojnih razloga zašto vlasnik dobermana mora održati svoj alfa status. Ukoliko stranac krene podizati dijete ili se glasno smije u blizini djeteta, ljuti doberman može doći u zaštitu djeteta. To je naravno neugodna situacija za sve i dobar je primjer kada alfa treba korigirati ponašanje.
Dobremanova tendencija prema zaštiti djece stvara i druga područja za brigu Gruba igra, npr. može zabrinuti dadilju dobermana.
Govoreći općenito, dobermani su odlični kada govorimo o djeci. Vrlo često se čuje savijet kako treba nabaviti psa koji ne može ozlijediti dijete. Ipak zapamtite, niti jedan pas nije siguran. Pogotovo su opasne male pasmine nevinog izgleda. Vrlo često one nemaju stalan temperament. Možda psi manjih pasmina nisu sposobni napraviti štetu poput dobermana, ali su još uvijek sposobni napraviti velike ozljede. Dodatno, manji psi i psi koji nemaju stalan temperament poput dobermana, vrlo često negativno reagiraju na posupke koje djeca rade: glasno vrište, vuku za uho, slučajno se sudare...
Važno je naglasiti: djecu treba naučiti kako se ponašati u blizini psa, i treba ih nadgledati kada je pas u blizini. Doberman nije dadilja, on je pomoćnik dadilje.

Doberman i njegovi instinkti u obitelji/čoporu

2013-04-05T17:14:00.003+02:00

Štene dobermana vidi svog novog vlasnika i obitelj kao svoj novi čopor. I to je jedan od razloga zašto volimo pse. Instinktivno, štene ili pas želi ugoditi članu čopora koji je više pozicioniran.

To je također razlog zašto je važno da svi lanovi obitelji sudjeluju u dresuri šteneta dobermana, ali i kasnije kada je odrastao. Dobro dresiran doberman će sve članove kućanstva koji sudjeluju u njegovom treningu vidjeti kao jačeg člana čopora. Vrlo mala djeca, premala da bi u treningu aktivno sudjelovala bit će doživljena kao štenad – a doberman će ih tretirati i braniti kao svoju štenad.

Činjenica je da je jedna od najodgovornijih zadataka dominantnih članova čopora, pa čak i u divljini, dresirati i učiti mlađe članove. Pa tako kada štene dobermana uđe u novu obitelj, vlasnik mora preuzeti svoju dužnost alfa jedinke čopora/obitelji. Mora učiti novog štenca. Osnove dresure šteneta obuhvaćaju učenje štenca kako da dobije oo što želi na prihvatljiv način.

Dobar je primjer pozdravljanje. U prirodi, kada dominantan član porodice stige u svoj dom, štenci ga pozdravljaju pokornom pažnjom. To se uglavnom sastoji od držanja pognute glave i energičnog lizanja gornje usnice.
Ipak je ovo ponašanje manje prihvatljivo u ljudskom domu. Također je neprihvatljivo kada štene pokuša skočiti na Vas. Pokušava Vas pozdraviti na uobičajen način štenca. Kada štene staro 10 tjedana na ovaj način traži Vašu pažnju to je vrlo slatko, a hoće li ono narasti i prestati s tim? Neće. Zapamtite, domaći psi ostaju u svojoj srži štenci čitavog života. Jednom kada štene bude imalo šest mjeseci i jedno 15-20 kilograma, shvatit ćete da skakanje na Vas i druge i nije tako slatko.
Vlasnik dobermana mora naučiti svog psa da skakanje ili odizanje svojih šapa s poda iz bilo kojeg razloga, je loše. Radije štene naučite prihvatljivijem pozdravljanju, npr. sjedenju i gledanju u Vas dok čeka da ga pomazite po glavi i pozdravite na taj način. Dobra navika u odgoju dobermana ili bilo koje druge velike pasmine je ponuditi svoju ruku jedino kada pas sjedi.

Od čega je sastavljen karakter dobermana?

2013-04-03T13:15:00.003+02:00

Kada govorimo o temperamentu pasa, temperament dobermana je jedan od najpoznatijih, uz njegov izgled koji ostavlja bez daha. Temperament dobermana je sastavljen od niza osnovnih atributa:

- Agresivnosti

- Neustrašivosti

- Sumnjičavosti

- Opreznosti

- Pouzdanosti

- Inteligencije

- Odanosti

- Nježnosti

- Potrebitosti

Agresivnost

Da, dobermani su vrlo agresivni. Nemojte krivo shvatiti. Dobermani nisu zlobni i zločesti, nasilni ili zlonamjerni. Doberman je kao pasmina uzgojen za najteže dužnosti koje čovjek može dati psu i stoga mora biti sposoban vršiti maksimalan rad i trud. To je agresija.

Doberman nema samo izgled vrhunskog sportaša, već je takvo i njegovo srce. Bilo da izvodi smiješan trik, prati miris ili brani vlasnika od opasnosti bez obzira na vlastitu ozljedu; on shvaća i izvodi svoj zadatak s velikom energijom i fokusom: agresijom.

Dobermani moraju ispoljiti svoju agresiju. Sigurno da nećete kupiti trkaćeg konja i nikada mu ne dozvoliti da trči. Tako je i sa dobermanom. Nećete ga pustiti da se nikada ne susretne s izazovom. Odgovornost je vlasnika dobermana da svom psu pruži i mentalne i fizičke izazove kroz trening, vježbu i zabavne igre.

S poštovanjem prema dobermanu i ostalim agresivnim pasminama, među širokom javnošću postoje zablude. Agresija se shvaća kao nešto opasno. U biti i je, i kao bilo koja druga potencijalno opasna stvar, ako se krivo koristi ili zlouporabi može izazvati ozljeđivanje.

Postoje osobe koje zagovaraju krive i neučinkovite mjere protiv pasmina koje oni smatraju opasnima. Postoje zakoni o ograničavanju koji se odnose samo na određene pasmine, pa tako i na dobermana.

Neustrašivost

Važan dio dobermanovog temperamenta je neustrašivost. Strah uzrokuje dva problema kod snažnog radnog psa. Prvo, strah uzrokuje kod psa pretjerane reakcije u nekim situacijama. Pas koji grize dok to ne radi pod komandom, reagira zbog straha. Najopasniji je pas koji se boji.

Drugo, strah uzrokuje oklijevanje pod stresom i može uzrokovati i da pas odbije poslušati komandu. I jedno i drugo ponašanje je neprihvatljivo u rizičnom poslu radnog dobermana.

Sumnjičavost

Neustrašivost je kod dobermana potrebna. Neodlučni doberman uopće nije doberman. Radni doberman je također i čuvar. Sve novo treba istražiti. Ako nije siguran, doberman laje „tek toliko“. Vlasnici dobermana često navode kako njihovi psi moraju znati cijelo vrijeme gdje se nalaze pojedini članovi njihove obitelji. Prođu kroz cijelu kuću otprilike svakih sat vremena, provjeravajući svaku sobu. Kada su susjedi u svom dvorištu – to je u redu. Ali ako su doveli novog prijatelja, doberman će Vam javiti kada je netko nov u Vašem teritoriju.

Ključ obuzdavanja ovog ponašanja dobermana je da Vi preuzmete ulogu alfa mužjaka. Dresirani doberman će sretno pozdraviti svakoga koga Vi smatrate prijateljem ili će dramatično prikazati svoju snagu prema osobi koja u Vama stvara strah i nelagodu.

Opreznost

Uz sumnjičavost doberman ima vrlo osjetljivu percepciju. Osluškuje svoju okolinu i primjećuje i najtiši zvuk, pokret ili miris. Dobermani primjećuju stvari za koje se ljudi moraju dobro namučiti da ih primijete.

Uz ovakvu percepciju, dobermani su uvijek na oprezu. Vole gledati kroz prozor. Istražuju nove zvukove, prate nove mirise... i ako je nešto čudno uvijek će Vas obavijestiti. Kada imate dobermana nitko Vam se ne može prikrasti.

Sigurnost i pouzdanost

Sigurnost je pouzdanost, povjerenje i hrabrost – ali ponekad se prema njoj odnosi kao da je jaka volje – tvrdoglavost. Ovo je element dobermanovog temperamenta koji mu omogućuje da sluša komandu, bez obzira na strah, bol ili zbunjenost. Također mu omogućava da mirno sjedi, skrivajući svoju snagu u situacijama gdje ona nije potrebna.

Pouzdan doberman može prošetati pokraj psa koji laje mirno, uz eventualno „namigivanje“. Kada je suočen sa zastrašujućim zvukovima i znakovima tražit će vlasnika instrukciju kako da postupi. Siguran i pouzdan doberman može se u jednom trenutku sretno igrati s djecom, a u drugom trenutku postaviti se između djece i nepoznate osobe ili druge prijetnje, pokazujući zube – ali će napasti tek kada je prijetnja bliska.

Pouzdanost je ključna osobina temperamenta za postizanje poslušnosti. Ključ ojačavanja sigurnosti i pouzdanosti u temperamentu dobermana je socijalizacija.

Inteligentnost

Inteligencija se kod pasa često krivo shvaća. Uobičajena pretpostavka je da inteligentan pas treba manje treninga od glupog psa (kojega možda uopće nije moguće izdresirati). Prvo, pas koji se glupo ponaša je pas koji nije izdresiran ili je nesiguran, uglavnom zbog greške, ignoriranja ili lošeg ponašanja vlasnika prema njemu.

Drugo, inteligentan pas poput dobermana traži konzistentno dresiranje. Ako se trening zanemaruje doberman će vrlo rado preuzeti odgovornost dresure na sebe i dresirati ne samo sebe, već i svoje vlasnike. Zvuči li Vam ovo smiješno? I trebalo bi. I vrlo je česta pojava u mnogim domovima koji imaju pse, ne samo kod dobermana.

Postoje vlasnici koji nemaju volju izdresirati svog ljubimca niti najosnovnije ponašanje. Znate kako to onda ide. Pas laje po kući i prolazi kroz nju poput tornada dok svi na njega viču. Krade hranu. Kada dođu gosti, mora ga se ručno odvesti u drugu sobu kako bi spriječili njegovo skakanje po pridošllicama. Naravno tada laje i želi pobjeći iz sobe. Piški i kaka po svuda...

Ako se ovakvo zanemarivanje napravi dobermanu, posljedice vrlo lako mogu biti opasne i zasigurno destruktivne. Lajanje dobermana po kući sigurno će na kraju izazvati gubitak sluha kod ukućana. Doberman koji trči kroz kuću ne samo da uništava stvari, već može ozljediti i ljude. Zamislite dobermana koji skače na pristigle goste...

Sramota je ne dresirati dobermana. Njegova inteligencija čini ga vrlo lako dresiranim psom. Ključ uspjeha je konzistentnost. Loše ponašanje nikada ne smijete prihvatiti. Sa štenetom dobermana nije lako, ali jednom kada shvati svoju ulogu, postaje prekrasno društvo. Na vlasniku je da ga nauči onomu što je prikladno i potrebno. Ne može to pas sam shvatiti.

Odanost

Davno prije, u Njemačkoj, dobermani su se dresirali za policijske i vojne poslove gdje su dozvoljavali jedino njihovom treneru da ih dira. Danas, dobermane se potiče i dozvoljava im se, na njihovo veliko zadovoljstvo, da primaju pažnju od bilo koga u čijem se društvu njihov trener i vlasnik osjeća ugodno.

Doberman brani svoj dom. Ako je dresiran da ostane uz vlasnika, on će tako i napraviti. Ako mu je vlasnik ozlijeđen, vući će ga sa sobom ili će ga braniti dok ne umre. Doberman svoje tijelo koristi kako bi vlasnika zaštitio od opasnosti.

Nježnost

Jedan od voljenih atributa dobermana je nježnost. Oni jednostavno uvijek vole primati pažnju i sretni su kada mogu satima ležati na krevetu ili trosjedu zajedno s vlasnikom. Njima je ovakva pažnja potrebna. Dobermani su pasmina koja će biti uz svog vlasnika i služiti mu – to oni vole. Posebne nagrade tijekom dresiranja su rijetko potrebne, riječi poput „dobar dečko, cura“ je sve što mu je potrebno.

Potrebitost

Dobermanu treba pažnja, trening, socijalizacija i stimulacija. Ovo nije pas koji će sam provoditi vrijeme u dvorištu, kućici ili podrumu. Doberman je vrsta koja će biti uz Vas doslovno svo vrijeme.

Kada sjedite u tišini i čitate, ležat će Vam uz noge. Kada ustanete po sok, pratit će Vas. Kada otvarate vrata, bit će Vam uz bok. Dresirani doberman zna da mu je posao pomagati Vama, i neće propustiti svoju šansu.

Govor tijela dobermana

2013-04-02T15:11:00.001+02:00

Govor dobermana, kao i ostalih pasmina, sastoji se uglavnom od govora tijela i široko kompleksne abecede mirisa – koji nas, ljude, posebno ne zanimaju. Većina govora tijela je suptilno i kompleksno – kao naši izrazi lica – stoga ćemo se ovdje pozabaviti kompletnim držanjem tijela dobermana, opuštenim, pozornim,... Vjerujem da je važno razumjeti i neka dodatna ponašanja i zašto ih dobermani izvode.

Psi se okote sa setom instiktivnih položaja tijela. To ipak ne znači da ih mogu razaznati ili znati što oni znače. Većinu svog govora dobermani naue unutar prvih par tjedana života od svojih roditelja, „braće i sestara“ i ljudske obitelji. Psi očekuju da ljudi razumiju njihov govor tijela. Primjer: Mlad i pretjerano uzbuđen štenac možda će pozdravljati svog vlasnika nakon što se vratio kući (ili ako ga se pusti iz kaveza) skaknjem i lajanjem. Vlasnik, umjesto da odmah krene van i iskoristi instinkt štenca da krene za njim igrati se vani, bude preplavljen slatkoćom štenca, naginje se prema podu i podiže ga u ruke. Štene koje je već previše uzbuđeno, nastavlja pozdravljanje ispuštanjem manje količine urina po tepihu nekoliko desetaka centimetara od otvorenih vrata.

Ovo je samo jedan od brojnih primjera jednostavno promašene komunikacije između vlasnika i njegovog najboljeg prijatelja. Jednom kada se počnu razumijeti, ispravna komunikacija smanjuje stres kod vlasnika psa, ali i kod psa.

Važno je razumijeti kako se brojni položaji tijela pojavljuju i tijekom igre, i oni su samo to – igra. Štenci koriste igru kao vježbu za moment kada će mu govor tijela trebati za preživljavanje.

Opušteni položaj tijela

Opušteni položaj je položaj koji će najčešće biti vidljiv kod dobermana (kada leži na Vašim nogama, žvače novu kost dok Vi na primjer čitate knjigu).

Uši su kod većine pasa ugodno spuštene na stranu, alo dobermanove pikirane uši su usmjerene prema gore. Nadalje, rep na većini drugih pasmina je spušten dolje, dok doberman kupirani rep drži gdje god da mu paše, bez obzira na ravnotežu. Usta su opuštena, kao da se mršti ili kao da duboko razmišlja.

Oprezan položaj tijela

Oprezan položaj tijela je sličan opuštenom položaju uz par primjetljivih razlika. Uši dobermana su usmjerene prema naprijed i gore, oči gledaju u jednom smjeru, a tijelo stoji nepomično i visoko. Pas pokazuje zanimanje ili brigu , i na rubu prelaska u drugačiji tip ponašanja, ovisno o odluci koje bi ponašanje bilo prihvatljivo bilo za zanimljiv događaj ili događaj koji ga brine.

Stranac nikada ne bi smio prići dobermanu koji pokazuje ovakav položaj tijela jer pas još nije odlučio je li određena osoba prijetnja. Kada se dresira, vlasnik psa mora biti svjestan ovog položaja tijela. Ovaj položaj ukazuje na to da se kotačići u dobermanovoj glavi vrte, on sastavlja kod i što god da napravi sljedeće je direktan rezultat njegove percepcije trenutne situacije. Ako je potrebna korekcija ponašanja, najučinkovitije ju je izvesti u ovoj fazi, prije pojave neprikladnog ponašanja, a ne poslije.

Napadačka prijetnja – položaj tijela

Kada doberman prijeti, stoji visoko s ušima položenim gore i naprijed. Oči su usmjerene prema naprijed, zuri u objekt koji napada, a usne su pdignute prema gore u ružan osmjeh koji otkriva zube. Dlaka po leđima je nakostriješena, a ako pas ima rep tada je on podignut visoko u zrak. Ovakav izraz tijela dobermana je znak da je pas odlučio da je nešto prijetnja s kojom se treba obračunati. Ako ovakav položaj tijela sam po sebi ne riješi prijetnju, doberman će napasti.

Stranac NIKADA ne treba prilaziti psu koji se ovako ponaša. Vlasnik psa treba razumijeti da ako pas pokazuje ovakvo ponašanje u neprikladnom momentu, fizičko ispravljanje ponašanja nije mudro jer ono često pojačava agresiju psa. Dok doberman pokazuje ovakvo ponašanje treba koristiti samo verbalno ispravljanje. Ako je verbalno ispravljanje ponašanja neučinkovito, to je znak da je psu potrebna daljnja dresura. Zapamtite, fizičko ispravljanje neprikladnog ponašanja je potrebno prije njegovog nastupanja – pogotovo ako se radi o ovoj vrsti napadačke agresije.

Obrambena prijetnja – položaj tijela

Obrambena prijetnja je slična položaju napadačke prijetnje u tome što je pas spreman za napad. Ovaj položaj tijela također uključuje pokazivanje zubi, ali umjesto da pas stoji visoko, pas je stisnut, blizu tla sa spuštenom glavom.

Ovaj položaj dobermana pokazuje da je pas primjetio prijetnju i da se mora zaštititi. Pas bi radije pobjegao, ali se osjeća stjeran u kut, okružen ili da bi prijetnja lako sustigla. Nada pokazivanja ovakvog ponašanja je da će prijetnja odlučiti ne riskirati napad psa i da će otići. Kako god, ako prijetnja ostane, psu je jedina nada za preživljavanje pričekati prikladan trenutak, napasti, nanijeti što je više moguće ozljedati s nadom da će se otvoriti put za bijeg.

I u ovom slučaju stranac ne bi trebao pristupati psu, a vlasnik ne bi trebao primjenjivati fizičko ispravljanje ponašanja. Vlasnik bi radije trebao odvesti psa od prijetnje, po mogućnosti s nagradom u obliku hrane i dozvoliti mu da se opusti. Vlasnik ne bi trebao podupirati ovo ponašanje pokušajima da utješi psa.

Treba zapamtiti da je pas strahu i treba ga naučiti kako ne percipirati neprikladno prijetnju. Pas koji stalno pokazuje ovakvo ponašanje treba socijalizaciju.

Pasivno pokoravanje

Pasivno pokoravanje je način kojim pas pokazuje podčinjenost drugom psu ili čovjeku. Takav položaj tijela vidimo u situacijama kada dominantan pas iskazuje svoju dominantnost ili kada osoba provodi korekciju ponašanja psa.

Ljudi često vide pasivno pokoravanje u momentima kada jako štro kritiziramo pse. Tijekom ovakvog ponašanja pas zabacuje uši prema natrag, skreće pogled, saginje se dolje i ponekad se okrene na bok ili leđa. Rep podvije ispod tijela. Kod prekomjernog pokoravanja može se čak i malo pomokriti.

Aktivno pokoravanje

Aktivno pokoravanje dolazi u nekoliko različitih nivoa intenziteta. Osnovan položaj se sastoji od zabačenih ušiju prema straga, rep ponekad spušten dolje, kutovi usana podignuti u osmijeh, lice izgleda sretno, tijelo je spušteno uz mnogo njuškanja ili oblizivanja.

Tako članovi čopora pozdravljaju jedni druge. Aktivno pokoravanje jednostavno znači da pas nije u strahu, nema prijetnje i sretan je. Tako će u većini slučajeva reagirati dobro dresirani pas.

Zaigrani naklon

Ovaj položaj tijela pokazuje kako je doberman vrlo zainteresiran za igru. Pritom pas maše repom, glava mu je pognuta, dok mu je stražnji kraj tijela u zraku. Usta su uglavnom otvorena, vidi se jezik, a uši su nagnute naprijed. Ovakav položaj tijela prati i mnogo skakanja naokolo uz visoko, kratko lajanje. Doberman koji se ovako ponaša je očito sretan i ugodno se osjeća, ali mora naučiti koje je prikladno vrijeme i mjesto za njega.

Doberman pod pritiskom

Položaj tijela koji govori da je doberman pod stresom i naporom se javlja ukoliko je pas preopterećen dresurom ili radom. Dreseri moraju paziti na pojavu ovog položaja tijela, jer kada je pas pod stresom ništa produktivno neće izaći iz dresure. Ovakav položaj tijela može pokazivati i da psa nešto boli. Ponekad nešto jednostavno, poput zatvora stolice, može prijeći u devastirajući problem ako se ne rješi na vrijeme.

Psi koji su pod stresom imaju spušteni rep i uši zabačene natrag. Zjenice su proširene. Ubrzano dahću s podinutim kutovima usana. Tijelo je obično zgrčeno i spušteno prema tlu. Ponekad se može primjetiti znoj s jastučica na šapama.

Ovakav govor tijela se javlja kod dobermana koji su pod prevelikim mentalnim naporom, fizičkom boli ili oboje. Ako se ne može pronaći razlog za ovo ponašanje, ili ako se uzrok otkloni a ponašanje se nije promijenilo, odgovorno ponašanje vlasnika psa je odvesti ga na veterinarski pregled. Ovakav položaj tijela može upućivati na ozbiljnu bolest.

Osnovne informacije o dobermanima

2013-04-02T13:07:00.001+02:00

Doberman je jedinstvena i očaravajuća pasmina. Originalno su stvoreni kao psi za osobnu zaštitu stoga posjeduju dobro kontrolirani temperament, vrlo se dobro mogu dresirati i u potpunosti su odani svojoj obitelji.
Vlasnici dobermana su također posebne osobe. Razumiju kako doberman mora biti dio obitelji. Znaju da njihov snažan i inteligentan ljubimac zahtijeva i fizičku i mentalnu vježbu. Također znaju da prema dobermanu moraju imati sličnu odanost i pružati mu pažnju koju on pruža njima.
Vlasnici dobermana opisuju svoje pse poput ljudi, kao da imaju ljudske oči i ljudsku sposobnost da razumiju osjećaje i rješavaju probleme. Ovakav opis je više nego točan. Doberman je pasmina koja će uvijek biti uz svog vlasnika, ali doslovno svo vrijeme. I prema tome, tako bliska životinja zasigurno poprima nešto karakteristika, osobnosti i način ponašanja svog vlasnika.
Ukoliko se odlučite nabaviti dobermana za ljubimca zapamtite kako je o vrlo odgovorna dužnost. Potrudite se pronaći vrhunskog uzgajivača. Kupovina šteneta od lošeg uzgajivača može značiti da ćete imati velikih problema u njegovom odgoju ili ćete možda dobiti životinju lošijeg zdravlja.
Prije svega naučite sve o dobermanima. Budite spremni! Nepripremljen ili nesavjestan vlasnik dobermana je često vrlo opterećen svojim psom kasnije. Ipak, ako ste pripremljeni i spremni biti odani svom dobermanu, dobit ćete zauzvrat najbolje pseće društvo, prijatelja koji će uvijek biti tu za Vas. Patit će kada Vi patite, veselit će se kada se Vi veselite, a kada se bojite okružit će Vas zaštitnim dobermanskim zidom mišića i zuba.

Osnove dresure štenca dobermana

2013-04-02T12:52:00.001+02:00

Kada dresirate štenca dobermana važno je razumjeti da će napori imati veliku korist u budućnosti. Dresura uči štene kako dobiti ono što želi na prihvatljiv način.

Ponašanje poput skakanja, igranja grizenja i lajanje su prirodno i instinktivno ponašanje mladog dobermana kako bi ono što želi. Kroz dresuru, štene će naučiti bolje načine komunikacije s vlasnikom i ostatkom obitelji. Kao rezultat imat ćete sretnije štene.

Također je važno razumjeti da je štene dobermana vrlo različito od odraslog dobermana. Štene je u razvoju prvih 6 mjeseci svog života. Mnoga od ponašanja koje takav pas pokazuje (gruba igra i griženje) nisu znakovi agresije, već jednostavno način da razvije potrebne mentalne i psihičke sposobnosti za preživljavanje u prirodi. Ovakva ponašanja su zdrava, ali ih obitelj štenca treba modelirati na prihvatljiv način, baš kao što bi ih majka modelirala da se psi nalaze u divljini.

Dobermani, i svi psi, su rezultat onoga što je vlasnik od njih napravio. Dobermani ne postaju jednostavno sami od sebe agresivni i problematičnog ponašanja. Takvi su problemi rezultat proživljenog iskustva samog psa, a vlasnik dobermana ima odgovornost da kontrolira iskustva svog psa i pruži mu prikladnu dresuru kako bi podigao zdravog i sretnog odraslog dobermana.

2 načina liječenja otrovanja kod pasa

2012-01-25T14:02:00.001+01:00

Psi su rođeni znatiželjni i koriste svoja usta i noseve za istraživanje gotovo svega što dođe s njima u kontakt, pa tako i otrov može biti potencijalno otrovan za psa. Najbolji način da spriječite otrovanje je da sve potencijalne otrove maknete od dohvata psa. Ukoliko i dođe do otrovanja trebate ga što prije odvesti veterinaru kako bi dobio sdekvatnu pomoć. Ipak, ima nekoliko stvari koje možete odmah učiniti.

Potaknite povraćanje

Ako pas već nije povraćao, trebate povraćanje što prije potaknuti. To se može tako da psu na usta date 1 žlicu 3% hidrogen peroksida za svakih 10 kilograma tjelesne težine, svakih 10 minuta.

Odgodite ili spriječite apsorpciju otrova

Dajte psu mješavinu jedne tablete aktivnog ugljena s 10 ml vode za svaki kilogram tjelesne težine psa, i nakon toga pas bi trebao popiti bar pola litre vode. Ovisno o stanju psa ovo se treba ponekad napraviti sondom. 30 minuta nakon što ste psu dali mješavinu aktivnog ugljena i vode, psu trebate dati još jednu žlicu natrijevog sulfata, poznatog pod nazivom Glauberova sol na svakih 5 kilograma tjelesne težine. Ako nemate taj pripravak, psu možete dati i žlicu mlijeka magnezija na svakih 2,5 kg težine.
Ako nemate niti jedan pripravak gore navedeni, umjesto njih možete dati mlijeko, bjelanjak ili biljno ulje kako bi se njima obložila sluznica želuca psa. Nadalje, možete psu pokušati dati klistir od tople vode. Zapamtite kako ovi postupci neće izliječiti Vašeg psa, već će samo usporiti apsorpciju otrova u krvotok.

Upute kod otrovanja korozivnim otrovima

Ako se pas otrovao korozivnim otrovom (a on se može pronaći u svakom kućanstvu u sredstvima za čišćenje, otapalima i sl.), otrov će vjerojatno opeći usnu sluznicu, jednjak i želudac. U tom slučaju nikada ne smijete poticati povraćanje. Ako to učinite, možete riskirati rupturu želuca ili ozbiljnije opekline jednjaka. Kako bi pomogli psu koji se otrovao korozivnim otrovom, trebate znati je li otrov kiseo ili lužnat. Ako je otrov po prirodi kiseo, psu dajte 1 do 2 čajne žličice mlijeka magnezija ili Pepto Bismola na svakih 2,5 kg tjelesne težine. Ako je otrov lužnat, tada psu dajte mješavinu octa ili limunovog soka i vode (četiri dijela vode na jedan dio octa ili limunovog soka). Pas bi trebao popiti barem 3 do 4 žličice mješavine na svakih 2,5 kg težine. Nakon primjene toga, požurite do veterinara što prije.

Izvor: www.vetinfo.com

Slabo poznate činjenice o psima

2012-01-19T13:56:00.002+01:00

Psi su se razvili od vukova.
Normalna tjelesna temperatura psa je 37,9°C, a reguliraju ju dahtanjem.
Psi imaju 231 kost i 42 trajna zuba.
Psi su skloni tuberkulozi.
Slično ljudima, imaju jednu dominantnu šapu koju koriste kada im je potrebna samo jedna šapa za obavljanje nekog posla.
Čokolada je otrovna za pse.
Kod pasa postoji 7 vrsta krvnih grupa.
Prosječni život pasa varira od 8 do 15 godina.
Žlijezde znojnice su im smještene između jastučića na šapama.
Psi su zreli s otprilike 6 mjeseci starosti.
Trudnoća kod pasa traje od 60 do 65 dana.
Frekvencija udisaja psa varira od 10 do 30 udisaja u minuti, a frekvencija pulsa od 70 do 120 udaraca u minuti.
Pse se može identificirati prema otisku nosa.
Kod Dalmatinera se crne točke razviju tek nakon što odrastu. Štenci su potpuno bijeli.
Laika je prvi pas koji je otputovao u svemir.
Saluki je nastarija vrsta pasa.
Lhasa Apso čuva tibetanske hramove.
Pekinezer se nekad smatrao svetim psom u Kini. Normalan građanin ga nije mogao posjedovati.
Tek okoćeni štenci su gluhi, slijepi i bezubi.
Kod pasa kontrola mokrenja je potpuna teka nakon 4 mjeseca poslije okota.
U prvom tjednu po okotu, štenci provedu 90% vremena spavajući, a ostatak vremena se hrane. Kasnije spavaju 12 do 14 sati na dan.
Pas dobija osjećaj njuha 3 tjedna nakon okota.
Prvi (mliječni) zubi se pojavljuju između 3. i 7. tjedna starosti, a trajni se pojavljuju nakon 4 mjeseca.

Izvor: www.vetinfo.com

4 načina kako smiriti štenca koji puno laje

2012-01-19T12:34:00.004+01:00

Ako imate štenca koji često laje važno je što prije početi s dresurom kako ne bi razvio naviku koju će poslije biti teško ispraviti. Kod starijih pasa lajanje je uglavnom indikator nekog drugog problema kojeg se treba popraviti kako bi lajanje prestalo.

1. Ignorirajte ga

Većina štenaca laje kako bi dobilo pažnju. Ako mu pažnju i date nakon što on laje, lajanje će se nastaviti. Ne vičite na njega, ne razgovarajte s njim, čak ga niti ne gledajte. Ne primajte ga u naručje niti mu rukama nemojte pokušati zatvoriti njušku. Sva navedena ponašanja psić doživljava kao nagradu.
Umjesto toga, mirno stojte i ignorirajte psa, napustite prostoriju i ne doživljevajte psa. Ako ste odlučili napustiti prostoriju, napravite to tiho i zatvorite vrata za sobom. Vratite se štencu kada postane miran i nagradite ga pažnjom. Ako ga namjeravate kazniti, potrebno je da štene i u kući ima uzicu, kratku. Ako laje, primite uzicu i pomaknite psa, bez razgovora ili dodirivanja na mjesto gdje mora biti u kazni. Maknite ga s tog mjesta kada prestane s lajanjem.

2. Spriječite mnogo uzbuđenja

Psići se u mladosti moraju naučiti kako se smiriti. Možete im pomoći tako da im pokazujete svoju ljubav samo dok su smireni. Neka sjednu i mirno čekaju pred vratima prije odlaska u šetnju. Isto tako, neka sjednu i čekaju dok ima stavljate hranu u zdjelicu.
Važno je ovo slijediti jer štenci laju kada su previše uzbuđeni. Uz to, želite ih naučiti i pristojnom ponašanju. Ako štene počne lajati dok se igrate, napravite pauzu da se smiri. Bacajte im igračke jedino dok su smireni. Završite sve igre ako počnu lajati tako što ćete igračku ostaviti na podu i otići iz te prostorije.

3. Otklonite tjeskobu

Ako štene jer se boji, to je dobra informacija. To znači da treba još kvalitetniju socijalizaciju. Npr., ako laje na čovjeka koji se rola, odvedite ga van i ostanite na sigurnoj udaljenosti od rolera. Trebate biti toliko udaljeni da ih on može primjetiti, ali da ne laje. Nagradite ga kada makne pogled sa rolera i okrene se prema Vama barm na kratko.
Kako se približavate čovjeku na rolama, povećavajte nagrade. Ako počne lajati, mirno se udaljite od izvora straha sve dok se štene ne može ponovo fokusirati na Vas. Počnite s ponovnom dresurom od te točke. Nikad nemojte kažnjavati strah i tjeskobu. Samo naučite psa da se tu nema čega bojati.
Krećite se polako. Ako pas reagira tijekom seansi, krećete se prebrzo.

4. Neka štene laje na komandu

Ako štene mnogo laje, stavite to na komandu. To znači da lajanje možete pokrenuti i zaustaviti kada Vi to želite. Kada štene laje, recite "daj glas" i nagradite ga. Kada prestane recite "dosta" i nagradite ga s poslasticom. Vježbajte to dok se igrate. Tako možete pokušati i kontrolirati uzbuđenje koje se javlja kod šteneta.
Lajanje šteneta je normalno i može biti dobar način komunikacije. Ipak, ako postane pretjerano, malo dresure će pomoći u smirivanju i zaustaviti će lajanje.

Izvor: www.vetinfo.com

5 upozoravajućih znakova kod starih pasa

2012-01-18T11:11:00.003+01:00

Stari pas traži više njege od mladog, aktivnijeg psa. Važno je znati koji se zdravstveni problemi mogu pojaviti kod starog psa i prije nego se pojave. Niže su navedeni znakovi koje ne biste smjeli zanemariti.

Pretjerana konzumacija vode

Kada pas počne konzumirati mnogo vode, to je pokazatelj da nešto nije dobro. Može bizi znak dijabetesa melitusa, cushingove bolesti (disbalansa adrenalnih hormona), infekcije urinarnog trakta ili nuspojave određenih lijekova.
U prosjeku svaki pas bi trebao popiti 1 čašu vode na svake 2,3 kg tjelesne težine na dan. Iako pas može tijekom vrućeg dana piti više vode, obratite pažnju na količinu vode koju popije tijekom normalnog dana. Ako pas pije prevelike količine vode i to kontinuirano, to može biti veći problem.

Kvržice

Dok mazite svog ljubimca, pripazite na abnormalnosti na koži ili ispod kože. Ako osjetite kvržicu ili cistu, ošišajte dlaku u okolnom području kako bi bolje mogli promotriti područje. Kvržice na psima mogu biti malignem, ali jedini način kako bi bili sigurni u to kakve su je napraviti biopšsiju ili aspiraciju stanica iglom.

Dišni problemi

Kašljanje, zviždanje ili dišni problemi mogu indicirati kako postoji kardiovaskularni ili plućni problem kod starog psa.

Lijen ili letargičan pas

Svim psima se smanjuje energija kako postaju stariji, lakše se umaraju i ciše spavaju od mladih aktivnijih pasa. Ako pas pretjerano spava i pokazuje znakove da se ne može ustati nakon drijemanja ili pokazuje da se ne može kretati, možda pati od akutnog oblika artritisa koji je čest kod starih pasa. Artritis je bolan, no postoje lijekovi i alternativna lijčenja koja mogu pomoći Vašem psu.

Promjene vida

Kako pas stari, normalno je da mu se pojavi lagano zamućenje na oku. U više slučajeva to neće utjecati na njegov vid. Ali ako se psu pojavi veće zamućenje, bijelo obojano, vjerojatno se radi o katarkti koja može odvesti i do sljepoće psa.

Ako primjetite neki od znakova gore opisanih, psa odvedite veterinaru kako bi on postavio točnu dijagnozu.

Izvor: www.vetinfo.com

5 uzroka kihanja kod štenaca

2012-01-17T13:45:00.001+01:00

Kihanje štenadi može biti simptom alergije ili respiratorne infekcije. Uglavnom kihanje nije ozbiljan medicinski problem i može se tretirati i izliječiti bez lijekova. Potrebno je uočiti eventualne druge simptome koji se mogu pojaviti uz kihanje.

1. Respiratorne bolesti

Psi mogu oboljeti od respiratornih bolesti. Prehlade i infekcije sinusa su česte kod štenaca. Parainfluenza i Adenovirus su učestali uzročnici kihanja kod štenaca. Respiratorna infekcija može biti uzrok i drugim simptomima poput:

natečenih očiju
upaljenih limfnih žlijezda
višak sluzi
kašljanja
otežanog disanja
letargije.

Štenci koji su bili u kontaktu s okolišem skloništa mogu imati sindrom kašlja uzgajivačnice (zajedno s kihanjem).
Ako pas ima bakterijsku, virusnu ili gljivičnu infekciju nosa, kihanje je uobičajeno. Ovakve infekcije mogu postati kronične ako ih se zanemari i ne liječi.

2. Strana tijela

Ako je štencu zastao strani objekt u nosnoj špljini može učestalo kihati kako bi ga se rješio. Pritom može početi kihati i krv ukoliko je strano tijelo oštetilo nosnu šupljinu ili ždrijelo.
Kako god, stzrani objekt može blokirati nosnu šupljinu, stoga morate otići do veterinara odmah. Veterinar može otkloniti strano tijelo iz nosa. Ako je objekt prevelik možda će biti potrebna i operacija. Protuupalni lijekovi mu se mogu prepisati i štene će se vjerojatno brzo oporaviti.

3. Alergije

Štenci mogu biti alergični na različite okolišne faktore, kao npr.:

peludi
prašinu
žitarice
zemlju
dim
udahnuta vlakna
travu
proizvode za čišćenje i kemikalije.

Kihanje se pojavljuje kao prirodan odgovor tijela koje pokušava eliminirati izvor iritacije iz nosa ili ždrijela.
Drugi simptomi uključuju iscjedak iz nosa, iritaciju kože, svrbež i gubitak dlake.
Neke su alergije sezonske, ovisno o uzroku.
Psima se alergija uglavnom razvije oko 2. godine života, no ima slučajeva u kojima se javlja i kod štenaca.
Kihanje uzrokovano alergijom može se liječiti lijekovima (antihistaminicima, steroidima ili pripravcima u injekcijama).

4. Upala zuba

Upale zubi mogu kod štenaca izazvati kihanje. Provjerite da li pas ima neugodan zadah, natečene desni ili gnojne džepiće.
Upale zuba su vrlo rijetke kod pasa, ali se mogu dogoditi.

5. Tumori

Tumori mogu uzrokovati kihanje. Malo je vjerojatno da će se tumor pojaviti rano, još kod štenca. Ako pas često kiše i pritom se pojavljuje krv, odvedite ga veterinaru. Možda će biti potrebo pregledati sinuse rtg putem.
Zapamtite da je krv iz nosa uvijek znak za brigu kod šteneta.
Povremeno kihanje šteneta je normalno, no ukoliko je učestalo trebate otkriti uzrok. Neki pasmine s ravnom njuškom češće kišu zbog anatomije nosa.

Izvor: www.vetinfo.com

5 dobrih vježbi za stare pse

2012-01-17T13:25:00.002+01:00

Stari psi se mogu igrati poput štenaca. Ne odustajte od vježbanja i igara samo zato što imate starijeg psa. Režim kontinuiranog vježbanja održat će psa zdravim i u formi. Niže su nabrojani načini za vježbanje sa starim psom.

Lagana šetnja za pse s artritisom

Šetnja je uvijek dobar izbor. Čak i sa artritisom, pas može prehodati dobru udaljenost. Ipak, pazite koliko dugačka šetnja će biti i nemojte pretjerati i previše ga umoriti. Ako je moguće, neko vrijeme provedite u šetnji travnatom i neravnom površinom. Takvo hodanje stvara manji pritisak i poboljšava ravnotežu. Ako pas počne šepati ili pokazivati neki drugi znak bola, neka se odmori. Nemojte forsirati psa da hoda ako je očito da ga nešto boli, no aktivnost potičite što je više moguće.
Kod pasa koji pate od paralize ili ozbiljne displazije kukova, kolica mogu biti rješenje za povratak mobilnosti. Kolica koja su ispravno podešena osiguravaju da i takvi psi mogu ići u redovite šetnje.

Neka Vam pas nešto donosi

Nije samo privlačna igra ona koja uključuje duga bacanja ili brzo trčanje. Nježno guranje lopte može zabaviti starijeg psa i to je igra koja se može igrati i u zatvorenom prostoru. Neka loptu bude dovoljno velika da se pas ne bi ugušio. Npr. za labrador-retrivere teniska loptica može biti premala. Veće loptice možete naći u dućanima s opremom za kućne ljubimce.

Povlačenje užeta pojačava smjelost

Povlačenje užeta se ne preporuča za mlađe agresivne pse, ali kod starijih nježnijih pasa ova igra pojačava njihovu sigurnost i jača zube, desni i čeljusti. Nemojte povlačiti uže prejako i neka koji put pas pobijedi. U dućanu s opremom za kućne ljubimce pronađite uže koje je pogodno za zube. Takva užad čak ima malen učinak čišćenja zuba (poput čišćenja koncem) dok ju Vaš pas zvače.

Plivanje smanjuje pritisak na zglobove

Protiv boli od displazije kukova plivanje je vrlo dobro. Voda smanjuje bolni pritisak na zglobove i omogućava slobodu pokreta koja je nemoguća na tlu. Ako pas nije navikao na plivanje, potaknite ga da uđe u plićinu. Jezero je obično bolji izbor od bazena. Skliska površina ljudskih bazena ponekad može prestrašiti psa. Uđite u vodu zajedno sa psom ako je moguće. Većina, ali opet ne svi psi, znaju plivati. Neke vrste s teškim prsima poput dobermana možda ne mogu sigurno plivati.

Traka za hodanje u vodi

Neki veterinari nude vodene treadmillove (trake za trčanje). One omogućavaju prirodan hod psa uz potporu prirodnog uzgona vode. Prvenstveno služe u rehabilitaciji pasa nakon operacija, a danas se sve više koriste u liječenju artritisa kod pasa.

Izvor: www.vetinfo.com

5 prirodnih načina za smirivanje psa

2012-01-17T13:03:00.000+01:00

Ako Vaš pas često paničari, možete ga pokušati smiriti na nekoliko načina. Niže opisanim načinima ne možete naškoditi psu i možete ga dresirati i na duži period da na određen stimulans reagira onako kako Vi želite. Također su dostupni i medicinski pripravci, no oni mijenjaju osobnost psa i umrtvljuju njegove osjećaje.

1. Otkrijte uzroke
Psi mogu postati tjeskobni zbog mnogo očitih razloga poput pretjerane buke, oluje, požarnih i drugih alarma, no tjeskobu mogu izazvati i posjetitelji ili novi čkanovi obitelji.
Važno je otkriti uzrok kako bi znali kako smiriti psa.
Prvo morate psa maknuti od uzroka.

2. Aromaterapija
Aromaterapija može smanjiti stres i pas se može opustiti i manja je šansa da će doći do napada panike. Aromaterapiju možete provoditi kod kuće koristeći ulja koja će umiriti psa, i to:

kamilicu
ulje palminog drveta
jasmin
lavandu.

Dodajte dvije do pet kapi esencijalnog ulja u oko 3 litre vode i vodu zagrijte. Pas bi trebao udisati pare. Alternativan način je korištenje isparivača. Budite sigurni da je pas izložen aromi koja izlazi iz isparivača.

3. Masaža
Masaža može pomoći kada je pas pod stresom. Koristite nježne, kružne pokrete po cijelom tijelu psa, počevši od glave i završavajući s nogama.
Pritom mu se nježno obraćajte i smirujte. Smanjite svjetlo, jer će to i umiriti psa.
Možete pokušati koristiti i ulje za masažu kako ne bi iziritirali njegovu kožu.

4. Pripravak korijena valerijane
Korijen valerijane je prirodan sedativ i smirujući pripravak. Može se koristiti ako pas pati od tjeskobe. Može doći u obliku tableta koje se dodaju u pseću hranu. Može se nabaviti i u obliku ulja i nakapati par kapi psu na vrat tako da može osjetiti njen umirujući miris.

5. Desenzitizacija
Neki stručnjaci tvrde kako je bolje držati psa podalje od uzroka napadaja i tjeskobe, drugi preporučaju desenzitizacijske metode. Psa se izlaže uzrocima stresa i tjeskobe i s vremenom on više ne bi trebao na njih reagirati.
Ključ uspjeha je izlagati psa postepeno. Ako se pas boji buke, izložite ga na dvije minute buci i pokušajte ga održržati mirnim tijekom tog perioda, ngrađujući ga za dobro ponašanje. Povećavajte vrijeme izlaganja buci na 10 do 15 minuta. Nastavite s desenzitacijom dok pas ne prestane reagirati na buku.

Izvor: www.vetinfo.com

3 taktike kojima ćete psa odučiti od skakanja po ljudima

2012-01-16T18:50:00.000+01:00

Mnogim ljudima je skakanje psa po njima naporno i mstraju to znakom nepravilne dresure. Nekim ljudima takvo ponašanje psa je i zastrašujuće. Dok su psi štenci, takvo skakanje se obično dožovljava kao dražesno, a kako pas raste, ono postaje dosadno, a ponekad i opasno (posebno za malu djecu i starije osobe). Sakanje nije isnstinktivno i to nije urođeno štencima. Ljudi nauče pse da skaču po njima i to tako da potiču štence da im skoče u krilo i tada im pružaju pažnju. Takvo ponašanje se može suzbiti niže opisanim tehnikama.

Ignorirajte psa kada skače

Prvi korak u promjeni ponašanja je da ga se ignorira. Pažnja bilo koje vrste je pozitivna interakcija sa psom, pa i ako se trudite biti ljuti ili govorite "ne, ne". Negativna pažnja poput vikanja i odgurivanja psa ili grubo primanje za šape uglavnom potiče psa da nastavi s takvim ponšanjem. Ako psa dodirujete dok skače, on time dobiva što želi i nastavit će dobivati Vašu pažnju na taj način. Čak i gledanje u psa nagrađuje psa za takvo ponašanje.
Ako pas skače na Vas kad dođete s posla kući, nemojte ga pozdraviti, niti stvarati kontakt očima. Nemojte s njim ni razgovarati. Ponašajte se kao da ga nema. Zaokupite se s kućanskim poslovima ili nekom aktivnoću kojom u potpunosti izbjegavate kontakt i davanje pažnje psu. Ostanite zaposleni desetak minuta dok nastavljate ignoriranje psa. Možda će se pas smiriti , sjesti i proučavati Vas ili jednostavno otići. Ako se to dogodi, mirno pozovite svog psa i pozdravite ga. Ako ponovo počne skakati, Vi ga opet ignorirajte.

"Sjedni" za poslasticu

Druga taktika uz onu ignoriranja je nagrađivanje dobrog ponašanja. Držite posudicu s nagradama u blizini i nagradite psa kada sjedne na naredbu. Nikada mu nemojte davati nagradui dok skače. Ako odbija sjesti, jednostavno otiđite od njega, pričekajte barem minutu i ponovo mu recite da sjedne. Poslastice stavite izvan ulaznih vrata i recite svojim gostima da ju uzmu prije ulaska u stan. Tada neka gost kaže psu da sjedne i neka pričekaju da izvrši naredbu prije nego mu daju nagradu. Ako pas ne sluša neredbe gostiju, recite im neka ignoriraju psa i poslije pokušaju ponovo. Mnogi psi postanu pretjerano uzbuđeni kada Vam gosti dođu, a nagrađivanje psa za dobro ponašanje je alternativna pohvala umjesto maženja nakon skakanja. I gosti će se ugodnije osjećati.

Navika psa da skače po ljudima može trajati neko vrijeme. Ona se javlja kod pasa koji uvijek dobiju pažnju koju traže. U promjeni ponašanja morate biti strpljivi.

Izvor: www.vetinfo.com

3 razloga za uspavljivanje psa

2012-01-16T18:00:00.003+01:00

Eutanazija pasa, ili uspavljivanje pasa, je emocionalno vrijeme za vlasnika psa. To nikada nije jednostavna odluka, pogotovo nakon godina zajedničkog suživota.
Osnovni razlozi za uspavljivanje pasa su:

bolest
starost
narav.

U slučaju bolesti, odluka je ipak najteža. Svaki vlasnik želi produžiti život svog ljubimca što je više moguće, pa čak i onda kada četveronožni prijatelj počne patiti zbog bolesti. Mnogo puta, pas sam kaže vlasniku kada je vrijeme za uspavljivanje.
Bez obzira na to koliko je to teška odluka za vlasnika psa, u većini slučajeva, uspavljivanje je ponekad najbolju odluka za Vašeg ljubimca jer je postupak bezbolan i patnja se ne nastavlja. Dobrobit i sreća psa trebaju biti ispred potrebe vlasnika. Razumljivo je kako većina vlasnika pasa ne može podnijeti rastanak od svog prijatelja i odgađaju eutanaziju.

Odgovorite na jednostavna pitanja kako bi si popmogli u donošenju odluke o eutanaziji:

Je li stanje u kojem se pas nalazi prolongirano, da li se pogoršava s vremenom ili se može izlječiti?
Odgaovara li bolest psa na liječenje i terapiju?
Smanjuje li bolest sposobnost psa da trpi bol?
Hoće li vratiti snaga i zdravlje u psa ako se bolest uspije izlječiti?
Može li se uopće osigurati potrebna skrb?
Hoće li cijena liječenja biti problem?

Odgovarajući na ova pitanja možete donijeti ispravnu odluku. Ako ste na sva pitanja odgovorili sa DA , s obitelji bi trebali raspraviti opciju eutanazije ljubimca.
Za vlasnika psa koji se odlučio na eutanaziju, uspavljivanje kod kuće može biti alternativa uspavljivanju u ambulanti veterinara. Provesti zadnje zajedničke trenutke kod kuće može biti utješno. Uvijek možete pitati veterinara može li doći do Vas i u okruženju doma psu dati pripravak za uspavljivanje. Sa veterinarom razgovarajte o pozitivnim i negativnim stranama takvog postupka, te isto tako pitajte za cijenu njegovog dolaska.

Izvor: www.vetinfo.com