Edin's Blog

Kony 2012 ili zloupotreba internet aktivizma

Edin Ćenanović — Fri, 09 Mar 2012 15:58:31 +0000

Prije tri dana se na internetu pojavio kratki dokumentrni film pod nazivom ‘Kony 2012′. Video je tokom prvog dana nakon izlaska dosegao oko 30 miliona pregleda. U slučaju da niste pogledali video, učinite to i onda nastavite čitati tekst.

Šta je prvo što ste pomislili nakon što ste odgledali film? Da share-ate film na svim društvenim mrežama na kojima ste prisutni? Ja sam to pomislio, tako da sam to i uradio. Mislio sam da sam učinio nešto dobro. Kliknuo sam na share bez da sam istražio bilo šta o stvarima koji se spominju u filmu, a sigurno je to uradilo i 90% ljudi koje je pogledalo film. Share dugme je postalo jako oružje, posebno u svijetu aktivizma, zamjenjujući skoro potpuno klasično ‘prenošenje informacija od usta do usta’.

Ljudska svijest je takva da više vjeruje stvarima koje je neko preporučio, još ako uzmemo u ozbir da je to preporučila masa ljudi, to ‘mora valjati’. Problem je u tome što većina ljudi share-a sve živo, bez ikakvog pozadinskog istraživanja. Rezultat toga su netačne ili polutačne informacije, ali masa ih ipak uzima zdravo za gotovo. Ilustracija koja možda najbolje objašnjava fenomen share-a je ilustracija iz filma Pay It Forward, koja pokazuje kako se stvari veoma brzo šire.

Internet aktivizam je postao jako popularan u zadnje vrijeme, jer je donio pozitivne rezultate. Ovo samo dokazuje da je internet medij koji ne treba potcjenjivati. Najjači adut ove vrste aktivizma je upravo share dugme i masovno širenje vijesti. Podržavam internet aktivizam, ali samo ako je on dobronamjeran i zasnovan na tome da se bori protiv nepravde. Bojim se da smo posvjedočili prvom primjeru internet aktivizma koji je zloupotrijebio ljude koji su voljni pomoći da Svijet postane bolje mjesto.

Da se vratimo Kony 2012 kampanji. Istu je izradila ‘ne profitna’ i ne vladina organizacija Invisible Children (u daljem tekstu IC), sa ciljem da ratnog zločinca Joseph Konya učine poznatim. Smatraju da će vlasti nešto poduzeti povodom hapšenja Konya, samo ako se bude dovoljno pričalo o njemu.

Ubrzo nakon što je internet svijet uzdrman kampanjom, počeli su se javljati prvi koji sumnjaju u namjere IC-a, odnosno da je američka vlada upletena u to radi svojih ličnih interesa, npr. nafte. Ovdje ne želim da podržavam niti da se dublje upuštam ni u kakve teorije zavjere, pokušaću se držati samo činjenica.

Jedna od činjenica je ta da Kony od 2006 uopće više nije aktivan na prostoru Ugande, i da njegova vojska danas broji oko 100 članova. Također se postavlja pitanje da li video prikazuje situaciju u Ugandi baš kakva jeste. Situacija tamo je mirna već nekoliko godina, većina ljudi smatra da vlada mir.

Mnogo para je utrošeno na samu kampanju, umjesto toga se sa tim sredstvima npr. moglo pomoći djeći u Africi kojima je ta pomoć prijeko potrebna. Da li je loše to što radi IC? Loše nije sigurno, digli su svijest ljudi o ovim problemima. Ali Ugandi i još mnogim afričkim zemljama to ništa ne znači, koliko god ovo bezosjećajno zvučalo. Problemi tamo su često mnogo složeniji, gdje je potrebno konkretno djelovati, a sa share-om to sigurno nećete postići. Lično mislim da mnoge druge organizacije koje djeluju na prostoru Afrike rade bolje, ali to je samo moje skromno mišljenje.

Da me neko ne bi pogrešno shvatio. Joseph Kony je loš čovjek, i treba ga što brže uhapsiti i osuditi za nedjela koja je učinio. Meni samo smeta način na koji su se krenuli koristiti društveni mediji i ne informiranost ljudi.

Posebno mi je drago da se pokrenula ovakva jedna lavina, pa čak i kod nas. Internet je medij gdje se (još uvijek!) smije i može iznositi lično mišljenje. Problem kod nas je taj što je medijski prostor zatrovan dezinformacijama i vijestima tipa ‘Severina je rodila muško’, tako da je npr. blog kao medij odličan za komunikaciju i diskusiju. Nažalost se on kod nas ne koristi skoro nikako, a upravo bi se trebao koristiti što više radi dizanja svijesti ljudi o problemima s kojima se svakodnevno susrećemo.

I za kraj, ako ste došli dovde, želim Vam se zahvaliti na odvojenom vremenu koje ste iskoristili da pročitate ovaj poduži tekst.

[slika: flickr / Matapatapa]

Reakcije na internetu

Blog Grant Oystona, studenta sociologije i političkih nauka: http://visiblechildren.tumblr.com/

Blogpost Mark Kerstena, studenta na doktoratu Londoskog Ekonomskog fakulteta: http://justiceinconflict.org/2012/03/07/taking-kony-2012-down-a-notch/

Odgovor organizacije Invisible Children na kritike: http://s3.amazonaws.com/www.invisiblechildren.com/critiques.html

100

Edin Ćenanović — Sun, 04 Dec 2011 20:04:29 +0000

Prošlo je skoro dva mjeseca kako sam nešto našrkabao ovdje, mislim da je vrijeme da to promijenimo. Razloga je mnogo. Fakultet, nedostatak volje i motivacije. Većinu vremena i nisam znao šta pisati, niti su mi obaveze dozvoljavale da razmišljam mnogo o stvarima koji nisu vezani za struku. Jednostavno sam bio dovoljno okupiran Tehnografijom i IT based tekstovima.

Da se vratim naslovu članka. 100. Običan broj na prvi pogled. 100 u ovom slučaju označava stotinu napisanih članaka na Tehnografiji. Neki mali jubilej za našu ekipu. Pokrenuli smo Tehnografiju prije dva mjeseca, o čemu sam pisao u prošlom članku na blogu. Lično i jesam i nisam zadovoljan ovom brojkom. Naravno, moglo je i uvijek može bolje. Ali uzimajući u obzir da smo mi mlada ekipa koja nije imala nikakvog iskustva u novinarstvu, i koja kraj Tehnografije ima dosta drugih obaveza (ipak smo svi volonteri), mislim da radimo dobro.

Pošto je ovo moj prvi osvrt na Tehnografiju od pokretanja iste iznijeću i par stvari koje su se dešavale u protekla dva mjeseca ‘mog uredništva’. Početne rekacije na pokretanje Tehnografije su sve bile iznimno dobre, takve su i danas. Meni je lično nedostajalo malo kritika. Kritike su uvijek dobre i mogu biti jake smjernice ka poboljšanju. Ali šta je tu je. Ljudi čitaju, mi pišemo. Mislim da imamo obostranu korist od toga.

Također su i pisali o nama. Hana je pisala čak dva puta o nama. Na ličnom blogu, i na Intermezzo magazinu. Hvala joj mnogo na tome. Sigurno je doprinjela našoj popularizaciji.

U protekla dva mjeseca smo uveli par novih kategorija, kao i video kanal, kako bi što bolje i kvalitetnije prenijeli naša iskustva i informacije do korisnika. Novosti i unapređenja će svakako biti još, sve u skladu s vremenom i voljom, ali nadam se da nećemo postati monotoni.

Skupila se jedna fina ekipica, koja, ja vjerujem, može još dosta toga učiniti i obojiti ovaj naš sivi bosansko-hercegovački internet prostor. Radujem se budućnosti, i nadam se da za sljedećih 100 članaka neće biti potrebno dva mjeseca nego manje

Kraj početka – Tehnografija

Edin Ćenanović — Sun, 09 Oct 2011 14:37:41 +0000

U prošlom članku sam nagovijestio mogućnost prebacivanja bloga u potpuno lični blog. Ovim postom je to i zvanično. Odsad ćete na ovom blogu moći čitati isključivo članke koji su odraz mog mišljenja na neke stvari, moja razmišljanja i ideje. Ovo svakako ne znači da ću prestati pisati o IT temama. Samo ću to raditi na drugoj lokaciji Zašto? Odgovor je jednostavan.

U protekla dva mjeseca sam surfajući internetom primjetio sve više stvari o kojima bih mogao pisati, a pomalo odudaraju od teme bloga. Kako sam na blog pisao u intervalima od po 15 dana, nisam htio kvariti tu tradiciju, a imao sam želju pisati svakodnevno.

Ideju o novom blog/portalu samo iznio kolegama, koji su se složili da bi ovako nešto trebalo na prostorima Bosne i Hercegovine. Skupili smo malu ekipu koja je odmah krenula sa realizacijom.

Kao rezultat jednomjesečnog rada (naravno rada i pored svih drugih obaveza) dobili smo Tehnografiju. Blog/portal koji objedinjuje društvene mreže, mobilne tehnologije, internet poslovanje, online kulturu i mnoge druge kategorije. Uz to nam se priključilo i par saradnika, koji su većinom početnici na ovom polju. Ali mislim da će se vremenom dokazati svojim unikatnim i sadržajno bogatim tekstovima.

Pošto je Bosna i Hercegovina ‘teško’ tržište što se tiče informatike, odlučili smo se na što jednostavnije pisanje tekstova, naravno i one profesionalnije za power usere. Ukratko, za svakoga po nešto

Da ne duljim više, posjetite Tehnografiju i uvjerite se sami. Možete nas pratiti na Twitteru i Facebooku, kako bi trenutno dobivali najnovije informacije i vijesti.

Jednosmjerna ulica ili ipak ne?

Edin Ćenanović — Mon, 05 Sep 2011 21:58:05 +0000

Sjedim u busu, putujući za Mostar. Sve je kao uvijek. Slušalice u ušima, dere Incubus, random ljudi ulaze i izlaze. Kroz prozor isti prizori, tri godine ista ruta. Ali nešto 5 i po satni put uvijek učini zanimljivim, a to nešto su ljudi. I tako svaka vožnja busom sa sobom nosi i neku svoju priču.

Ovoga puta mi je pažnju privukao dječak. Ušao je u nekom selu, kog imena se ni ne sjećam. Fino obučen, nagelirane kose s školskom torbom na leđima. Od oka ima 12 ili 13 godina. Hodajući busom, koji je bio poprilično pun, ugledao je prazno mjesto kraj mene. Kad je prišao rekao je nešto, što ja nisam zbog muzike čuo, ali sam predpostavio da pita da li je slobodno mjesto kraj mene i potvrdno sam klimnuo glavom.

Čim je sjeo izvadio je mobitel, uključio slušalice u njega i počeo slušati muziku. Tako smo jedno vrijeme sjedili jedan kraj drugog, svak u svom svijetu. U jednom trenutku je izvadio slušalice i klimnuo me, izvadio sam slušalice. Usljedilo je pitanje ‘odakle si’, i tako smo krenuli u priču. Standradni small talk, većinom je tema bila sport. Nakon toga pitanje koje me je iz početka zbunilo, ‘imaš li Facebook’. Nasmijao sam se i rekao da imam. Tek tad sam mu rekao svoje ime i on meni njegovo. Ali me i dalje čudi jedna stvar. Kad se ono klasično ‘Zdravo, ja sam….’ zamijenilo sa ‘Imaš li Facebook’?. Istina, odavno nisam imao prilike razgovarati sa dvaneastogodišnjakom, ili tačnije tzv. Facebook generacijom, ali me ipak začudilo da upoznavanje kreće od Facebooka.

Poslije (Facebook) upoznavanja sam ga pitao odakle je i koji je razred. Odgovorio je da je završio osnovnu i upisao srednju školu. Dolazi iz Mostara, a bio je u posjeti dedi preko vikenda u selu, kom se i dalje ne sjećam imena. Živi na zapadnoj strani, ili kako je mnogi, uključujući i dječaka, još nazivaju ‘njihovoj strani’. Požalio mi se da je u osnovnu školu pješačio oko 40 minuta, iako je imao osnovnu školu tek nekoliko minuta od stana. Na moje pitanje ‘pa zašto si to radio, poBogu’ je odgovorio ‘pa neću ići tamo u školu, ipak sam ja musliman’. Pitam ‘kakve to veze ima’, kaže ‘pa šta ja znam, valjda ne bi trebao ići u tu školu, čim me roditelji nisu upisali u nju’.

U Mostaru je zaista teška situacija što se tiče nacionalizma. Nažalost vam to ne mogu opisati, jednostavno se treba živjeti neko vrijeme u takvoj sredini da bi čovjek shvatio. Čak sam čuo za par slučajeva gdje rođeni mostarac koji ima 20 i nešto godina, nije uživo vidio stari most, samo zato što je rođen na zapadnoj strani.

Da se vratimo dječaku. Njega uopće ne krivim za ovakvo razmišljanje, dijete je dijete, uvijek iskreno i pretežno radi onako kako mu se kaže. Svu krivicu svaljujem na roditelje. Roditelji bi trebali biti uzori, ali to siguro nisu ako od malena djeci usađuju mržnju i podjelu. Ako se ona gaji od malena, ostat će tu zauvijek. I šta nam se dešava? Vrtimo se u krug. Pravimo sebi virtualne granice, djelimo se na neke skupine, a živimo svi ‘pod istim krovom’. Nije ni čudo što nema napretka, kad smo još zakovani u prošlosti iz koje se nikako isčupati.

Ovaj dječak sigurno nije jedini sa ovakvim stavom, što samo znači da će za desetak godina, kada odraste biti potpuno ista situacija kao i danas. Vlast će se svađati koliko ko ima ministara u vladi, a problemi kao što nezaposlenost će ostati po strani, u nadi da će se nekad nešto rješiti. Tužno.

Vjerovatno će se sad naći neko pametan i reći, šta ti znaš i ti si bio samo klinac za vrijeme rata. Jesam, ali sam imao rodbine koja se borila i koja je bila u logorima. I šta ja sad trebam? Mrziti sve oko sebe radi nekih maloumnih gadova koji su mislili da su bolji od drugih? Ili bi možda trebao govoriti djeci ‘pusti njega, ne valja on jer ne ide u džamiju’? Govorit ću baš supratno! Svako ima pravo na svoje mišljenje i svoj odabir, i najvažnija stvar je da trebamo to poštovati i naučiti živjeti zajedno, a ne živjeti samo ‘jedni kraj drugih’. Vjerujem i da će se naći oni koji govore ‘ne mogu ja sam ništa promijeniti’. Greška! Treba krenuti prvo od sebe, pozitivno uticati na ljude, pomagati im, a ne odmagati. Svijet se mijenja korak po korak.

Ja za sebe znam da neću nikad odustati od ljudi, niti dobrote koju svako od nas posjeduje, makar se ona i ne vidi na prvi pogled, a isto tako vjerujem da nisam sam na ovom putu, što mi dokazuju divni ljudi koji me okružuju.

Napomena: Ovaj tekst nema ama baš nikakve veze sa IT-om (dobro, možda malo onaj dio gdje spominjem Facebook), ali u zadnje vrijeme sve više razmišljam da ovaj blog pretvorim u 100% lični blog, gdje će teme pomalo i izlaziti iz okvira IT-a, ali nisam još potpuno siguran u vezi ovoga. Naravno i dalje će biti IT-a, ali u zdravoj kombinaciji ostalih stvari koje mi se motaju po glavi Nadam se da mi ne zamjerate.

DebConf11 – Rezime

Edin Ćenanović — Tue, 02 Aug 2011 10:48:35 +0000

Nakon New Yorka domaćin ovogodišnje Debian konferencije (u daljem tekstu DebConf) je bila Banja Luka, što je veoma velika čast za ovaku malu, i informatički dosta nepismeni zemlju (ako izuzmemo Facebook, jel), kao što je Bosna i Hercegovina.

Sama konferencija, ili bolje rečeno posljednje pripreme za konferenciju,su počele još 17.07. kada su se skupili lokalni tim, volonteri i ostali entuzijasti na DebCamp. DebCamp je na neki način event prije eventa. Tu su se vršile posljednje pripreme za DebConf.

Nakon 7 dana DebCampa, 24.07. je počeo i DebConf, simboličnim DebianDayom. Tog dana su vrata bila otvorena svima koje je zanimalo šta je to ustvari Debain i Linux općenito.

Bilo je malo poteškoća prvog dana s terminima. Odprilike je bilo više pauza nego predavanja, ali to nije bilo toliko strašno, jer je svakako predstojalo 6 narednih dana konferencije. Idućeg dana je situacija bila već mnogo bolja.

Konferencija je bilo dobro posjećena, oko 250-300 ljudi je došlo, od čega je bilo 90% stranaca. Tačnije, bilo je ljudi iz 80 različitih zemalja svijeta.

Photo by Aigars Mahinovs

Predavanja su pretežno bila koncipirana tako da upoznaju ljude, eventualne nove članove, s Debianom i Debian projektom. Sve govore su držali stručnjaci u svojim granama, i većinom su to bili profesor doktori s mnogo godina iskustva u svjetskim IT tvrtkama. Što znači da je bilo veoma zanimljivo, posebno za one koji se prvi put susreću s Debianom i Linuxom.

Photo by Aigars Mahinovs

Svi su bili prijatni i otvoreni za razgovor i nova poznanstva. Nebitno da li isti rade u HP-u, Google-u ili Apache-u, prije svega su bili ljudi pa tek onda i informatičari.

‘Malo veći freakovi’ su se zabavljali u Hack labovima, kojih je bilo ukupno 2. Tamo se radilo 24/7 (27 sata u 7 dana). Većinom se programiralo i ispavljalo bugove (čudno, zar ne? ).

Photo by Aigars Mahinovs

Lično nisam bio svih 7 dana koliko traje konferencija, ali sam bio 3, što je opet dobro. Upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi i čuo dosta korisnih i pametnih stvari, što u vezi IT-a, što stvari iz života. Jedan od najvećih razloga mog odlaska na konferenciju je želja da vidim malo i jednu drugu stranu IT-a. Onu gdje su svi jednaki, i sve što postižu, postižu isključivo timskim radom i uzajamnim povjerenjem. Ti ljudi rade u Debianu samo za prestiž i da se skupe jednom godišnje na druženje, ali to što rade, rade s toliko entuzijazma i ljubavi da je to prelazno. Svaka im čast!

Djelić atmosfere možete pogledati u flickr galeriji aigarius-a na sljedećem linku.

Sve u svemu su zanimljivi ljudi, mnogo pozitivni i sretni s onim što rade. Bilo je ovo jedno odlično iskustvo i motivacija za lični napredak.

Samo imam jednu malu zamjerku na lokalne ‘IT-evce’. Mislim da je sramota da se jedan ovakav event događa bukvalno ispred nosa, a da nema ni 10% lokalnih ljudi. Toliko elektrotehničkih fakulteta u BiH, toliko ‘kvazi infromatičkih fakulteta’, a nigdje nikoga. Smatram da je ovo velika sramota, ali na neki način me ovo i ne čudi, ko će odvojiti 100 KM i doći na konferenciju i pri tom upoznati prelijepu Banja Luku, bolje otići 2 dana na more. Ehh.. zadrtost i kratkovidnost…

[RECENZIJA] Evernote

Edin Ćenanović — Mon, 27 Jun 2011 19:19:38 +0000

Prenosim vam kompletan članak koji sam pisao na portalu ITPro.

Količina informacija koje pratimo, i koja nam je potrebna, i dalje raste. Trudimo se da podatke držimo organizovanim i dostupnim, ali bez pravog alata, taj posao može da bude itekako naporan.

Evernote je aplikacija koja omogućava vođenje bilješki, spremanje fotografija, PDF dokumenata ili čuvanje omiljenih bookmarka. Ključna karakteristika aplikacije je njena veza sa “oblakom”, što znači da svemu što spremite možete pristupiti s bilo koje lokacije i verzije Evernotea.

Na Evernote možete pohraniti tekstualne podatke, slike, audio i video zapise. Besplatni nalog omogućava mjesečni upload od maksimalno 60 MB. Podacima možete pristupiti uz pomoć raznih interfejsa, odnosno uređaja. Između ostalog, mobilne aplikacije, desktop aplikacija za Windows ili Mac te naravno web stranica.

Registracija na Evernote je besplatna, uz mogućnost pretplate na premium nalog, koji košta 5 dolara mjesečno, ili 45 dolara godišnje. Neke od prednosti premium naloga su podrška za sve formate datoteka, mogućnost isključivanja reklama (koje mi inače ne smatramo naročito iritantnim), pretraživanje PDF dokumenata, dozvola za prenos do 1 GB bilješki mjesečno (besplatna verzija dozvoljava prenos od 60 MB) itd. Za detaljnu komparaciju preporučujemo da svakako pogledate tabelu koja uspoređuje besplatni i premium nalog.

Podaci se organizuju kroz bilježnice. Korisnik pravi i imenuje bilježnice po želji, što omogućava da su podaci pregledni i uredno sortirani. Za zapisivanje bilješki na raspolaganju imate osnovne alate za formatiranje, gdje također možete dodavati tagove, checkboxove (za to-do liste), ili možete čitavu bilješku asocirati s nekim linkom. Internet konekcija nije neophodna za korištenje aplikacije, što znači da sve podatke koje unesete, odnosno promjene koje napravite, možete sinhronizirati nakon što se spojite na Internet.

Jedna od opcija koja nam se jako svidjela radi u kombinaciji sa Web Clipper dodatkom. Ovaj dodatak omogućava spremanje čitave web stranice, ili samo određenog dijela teksta, jednim klikom miša.

Nakon instalacije dodatka, pojavit će se mali Evernote taster kojeg je samo potrebno kliknuti da bi spremili kompletnu stranicu, dok tekst spremate tako što obilježite željeni dio i kliknete na Evernote taster.

Naravno, za aplikaciju ovakvog tipa izuzetno je važno da korisnik može brzo i jednostavno pronaći pohranjene sadržaje. Evernote to rješava pomoću tagova, a koristi se i OCR (Optical Character Recognition) koji prikazuje tražene pojmove u slikama (koje sadrže neki tekst) ili skeniranim tekstovima koji su pisani rukom.

S obzirom da govorimo o podacima koji se spremaju na udaljene servere, sigurnost je još jedna od stavki kojoj se morala posvetiti posebna pažnja. Evernote dolazi sa podrškom za enkripciju, no ista radi samo u desktop verziji. Potrebno je obilježiti dio teksta te korištenjem desnog tastera aktivirati meni za izbor opcije “Encyprt selected text”.

Nakon toga se unosi lozinka pomoću koje ćete poslije dekriptovati ili otključati sadržaj. Enkripciju postavljate zauvijek, nije ju moguće ukloniti, tako da dobro morate zapamtiti lozinku koji ste unijeli.

Probali smo i Evernote verziju za iPhone, koja je također dostupna besplatno. Većina mogućnosti sa desktop verzije prenesena je i na iPhone verziju, ako izuzmemo podršku za checkboxove. Smatramo da podrška za OCR tek ovdje dolazi do pravog izražaja. Zamislite da se vozite ulicom, i naiđete na neku zanimljivu trgovinu. Samo izvadite mobilni uređaj, uslikate ime, adresu i broj telefona. Poslije, pretragom bilo čega što se možete sjetiti u vezi trgovine (prva dva slova imena ili adrese), lako pronađete sliku.

Što se tiče pravljenja bilješki, tu je iPhone aplikacija malo siromašnija od drugih mobilnih verzija. Naime, samo možete kreirati tekstualne bilješke, video bilješke, i bilješke sa slikama, dok sa BlackBerry i Windows Mobile verzijama imate mogućnost pravljenja i uploada bilješki bilo kojeg formata. Vrijedi napomenuti da je Evernote aplikacija dostupna još i za Android, Windows Phone 7 i webOS.

Uzimajući sve u obzir, smatramo da je Evernote vrlo dobra aplikacija koja posao, za koji je namijenjena, obavlja sasvim korektno. Sinhronizacija podataka se odvija brzo, dok se bilješke spašavaju automatski, tako da se ne morate brinuti da li ste pritisnuli taster za spašavanje.

Svakako preporučujemo da testirate Evernote (za što će vam i besplatni nalog biti sasvim dovoljan), i vidite da li će zadovoljiti vaše potrebe. Potrebe autora ova aplikacija je sasvim zadovoljila.

Sva prava na članak pridržava portal ITPro.

[UPDATE] Social Media Smrtovnice

Edin Ćenanović — Tue, 31 May 2011 10:54:09 +0000

U ovom članku malo odstupam od tematike bloga. Ne volim pisati ovakve članke, ali jednostavno nisam mogao ‘ne reći ništa’, pa sam radi toga iskoristio blog.

Protekle sedmice sam bio na kafi sa još nekoliko tviteraša. Druženje je usput bilo odlično, i jedva čekam da se opet sastanemo. Da ne kolim previše, pričali smo o nekim web stranicama, kad neko reče ‘pustite vi to sve, ajmo proučiti Fatihu klikom’. Naša reakcija je bila ‘daj, nemoj se šaliti sa takvim stvarima’. Stranica o kojoj se radi je umrli.ba, kada smo otišli na dotičnu uvidjeli smo da to stvarno nije bila šala.

Sura El-Fatiha je prva sura u Kur’anu, u kojoj se iskazuje molba Allahu đž.š. za upućivanje na pravi put i zaštite od zla. Ova sura ima posebnu ulogu u životu vjernika muslimana, jer se uči na svakom rekatu namaza.

Ja sam ostao bez riječi. Prvo sam mislio da se neko šali na račun vjere, ali ljudi koji su vlasnici stranice uzimaju novac za objavljene smrtovnica. Shvatam da ‘trebaju’ ove online smrtovnice, radi ljudi koji žive u inostranstvu. Ali da se klikom prouči Fatiha? I kao da to nije dovoljno, tu stoji i brojač koji broji ‘proučene fatihe’. Koliko znam, Fatiha se može proučiti, ispred bilo čije duše, bilo gdje i bilo kada. Zar nekome treba potvrda da je to uradio? Očigledno više nije dovoljan osjećaj lične satisfkacije i učinjenog dobrog djela prema umrloj osobi.

Zar je stvarno potrebno da od svega danas pravimo društvenu mrežu? Da li je moguće da nam se Facebook već toliko podvukao pod kožu, da sve asociramo ‘čuvenim’ Like-om, i da stvari tek dobivaju na vrijednosti kad se skupi određen broj Like-ova?
Mislim da smo krenuli u nekom bolesnom pravcu, gdje život prebacujemo online, odnosno javno dostupan svima, i iskreno, malo me je strah.

Lično mislim da ove, nazovimo ih, social media smrtovnice nisu uredu. No, možda ima neko ko nije istog mišljenja kao ja. Volio bih da mi vi ostavite u komentarima vaše mišljenje o ovome!?

UPDATE

Ušao sam nakon pola godine na stranicu umrli.ba, reko samo da vidim da se nisu sjetili (konačno) ugasiti site i krasti ljudima pare. Kad ono novitet. Od sad su tu i smrtovnice ljudi drugih vjeroispovijesti, gdje možete zapaliti svijeću.

Happy Birthday

Edin Ćenanović — Sat, 14 May 2011 09:09:12 +0000

Danas, prije tačno godinu dana, sam zaplovio u svijet blogosfere. Sve je krenulo kao pilot projekt mladog entuzijaste koji je želio da podijeli nešto s ostatkom svijeta. U ovom članku ću pisati malo o svom blogerskom napretku u pretklih godinu dana, i pokušaću dati par savjeta za sadašnje/buduće blogere.

Malo statistike

Kakav bi bio godišnji rezime bez bar malo statistike

Od 14.05.2010 do danas blog je posjetilo 13903 posjetitelja, napisano je ukupno 34 članka (ne brojeći ovaj). Prvi članak, Windows 7 God Mode, je napisan tačno na ovaj dan, protekle godine. Najviše pozornosti su privukli članci o BH Telecomu, koju su također preuzeti od strane nekoliko portala.

Lična metamorfoza

Blog sam krenuo pisati bez imalo iskustva o pisanju. Štaviše, nekad sam mrzio pisati sastave (hvala profesore bosanskog jezika!), ali sam imao želju i volju. Naravno, svaki početak je težak, pa je i moj bio.

Kao prvo, najviše me je brinulo to što pišem nešto pod svojim pravim imenom i prezimenom. Strah da ću se izblamirati je bio ogroman. No, pisao sam, i pisao. Kritike su bile dobre, što me je tjeralo samo da još više pišem, i strah se postepeno smanjivao.

Sve ima svoje uspone i padove. Prvi pad se desio možda godinu dana nakon pokretanja bloga, gdje jednostavno nisam uspio stići ništa pisati radi drugih obaveza. Tad sam čak razmišljao da prekinem skroz pisati, ali desilo mi se nešto odlično. Desio se Twitter!

Na Twitteru sam ustvari upoznao bosanskohercegovačku i susjednu blogosferu, o kojoj nisam imao apsolutno nikakve veze. Upoznao sam druge blogere, krenuo čitati njihove blogove, povezivao se s njima. Bili su mi zaista nadahnuće i motiv za daljnji rad na blogu. Dobio sam nove ideje, i polako kreirao svoj način pisanja. Najvažnije što sam shvatio je to da blog ne smije prerasti u obavezu (što mi se zamalo nije desilo), i da je blog veoma jako sredstvo! Uspješno sam ga ukomponovao među ostale obaveze, i pisanje mi je predstavljalo odmor i na neki način bijeg od svega ostalog.

Par savjeta za početnike

Nemam neko posebno iskustvo, ali bih želio podijeliti par stvari koje su meni lično pomogle. Ovom prilikom bi također želio motivisati Vas da krenete pisati vlastiti blog. Vjerujem da u BiH ima jako puno ljudi koji imaju nešto za reći. Pa što to onda i ne učiniti? Servisi kao što su WodPress.com i Blogger.ba nude mogućnost kreiranja potpuno besplatnih blogova. Na vama je samo da ih uredite i krenete s pisanjem.

Najvažnije je da budete dosljedni temi bloga. Dakle, ako vam je tema bloga nešto o autima, nebi imalo previše smisla pisati o životinjama. Isto toliko je važno da čitate, i čitate, i čitate. Nebitno šta, knjige, portale, magazine, druge blogove… Čitanjem dobivate ideje, upoznajete se raznim stilovima pisanja. Također se treba znati nositi s kritikama, inače je blog odma osuđen na propast.

Ne treba očajavati ako ne krene najbolje. Ako je sadržaj dobar i poučan, blog će veoma brzo biti ‘otkriven’.

Za kraj

Znanje i iskustvo koje sam stekao u ovih godinu dana je neprocjenjivo. Nadam se da ću u budućnosti napisati još mnogo (ne)kvalitetnih postova. Wish me luck, and of course Happy Birthay Edin’s Blog!

Alternate Data Streams

Edin Ćenanović — Fri, 15 Apr 2011 14:25:44 +0000

U NTFS file sistemu, file se sastoji od različitih file streamova. Jedan stream sadrži informacije o sigurnosti, drugi sadrži ‘stvarne podatke’ koje očekujete da se nalaze u fileu. Alternate Data Stream (u daljem tekstu ADS) je jedan od streamova koji je vrlo opasan. On je skriven. Možete imati file od 1 KB u ‘standardnom’ data streamu, i na njega prikačen ADS od stotinjak MB. File manager ili explorer će prikazivati onaj 1KB standardnog data streama.

Ovo znači da se u ADS može sakriti prilično puno informacija, a da to niko neće primjetiti. Još jedna dobra stvar kod ADSa, za potencijalne maliciozne korisnike, je što se u ADS mogu ubacivati stvari bez administratorskih privilegija. Čak i pomoću Guest accounta to možete učiniti.

MFT (master file table)

MFT je mjesto koje sadrži sve informacije o fileovima i direktorijima u NTFS file sistemu. MFT je ustvari relaciona baza podataka, sastavljena od tabela i raznih atributa različitih fileova (Slika 1). Prilikom kreiranja bilo kojeg filea na NTFS particiji, automatski se kreira i zapis tog filea u MFT.

Slika 1: MFT kao lista zapisa

Nakon nekog vremena, sve više fileova i datoteka su pospremljene na file sistem. Samim tim raste i MFT, i performance hard diska se smanjuju. Zbog ovog problema operativni sistem rezerviše, pri prvom pokretanju NTFS file sistema, 12,5% za MFT. Ovaj prostor se naziva ‘MFT Zona’. Naravno, MFT može premašiti veličinom i ‘MFT Zonu’. U tom slučaju operativni sistem alocira još prostora na disku. Ovo praktično znači da je jedino ograničenje u rastu MFTa fizička veličina diska.

Struktura i način zapisivanja ADSa

Struktura zapisa ADS je ista kao kod standardnih data streamova, osim što file s ADSom ima dva ili više data atributa, umjesto jednog. NTFS dopušta samo jedan neimenovan data atribut po zapisu, tako da svaki dodadni data atribut mora biti imenovan. Ovi dodatni data atributi sadrže ADS. Na Slici 2 pogledajte standardni data stream, a odma zatim, na Slici 3, pogledajte zapis sa ADSom. Pa uporedite.

Slika 2: Zapis standardnog file streama

Slika 3: Zapis ADSa

Zapisi izgledaju skoro isto, osim dodatka još jednog Data atributa u ADSu. Ime dodadnog data atributa je pohranjeno u ljubičastom dijelu (Slika 3).

Legalno korištenje ADSa

Predstavljanjem Windowsa 2000, Mircosoft je dodao ‘Summary’ tab koji prikazuje opcije odabranog filea. Neke informacije tog taba uključuju naziv, subjekt i autora. Metadata ovih informacija je pohranjena upravo u ADS tog filea. U slučaju slika, thumbnail može biti smješten u ADS, radi bržeg prikazivanja slika kada je Windows Explorer u Thumbnail Viewu.

Ovo je samo jedna od stvari koja legalno koristi ADS, svakako da ih ima još mnogo više.

Maliciozno korištenje ADSa

ADS je vrlo moćna stvar za maliciozne korisnike, jer je praktično nevidljiv. U njega se mogu sakriti razne informacije, maliciozni kod, mogu se čak vršiti DOS napadi.

Sakrivanje određenih informacija u ADS i nije toliko štetno kao npr. sakrivanje malicioznog koda. Jednostavnom komandom start se taj ‘sakriveni’ kod može pokrenuti i tim ugroziti sistem.

Najgore je što proizvođači antivirusnih alata nemaju namjeru tražiti maliciozni kod u ADSu, tako da su korisnici veoma ‘ranjivi’ kad je u pitanju malverizacija ADSa.

ADS također može služiti u kreiranju DOS napada na lokalnu mašinu. Kao što već znate sve što se nalazi u ADSu je ‘nevidljivo’, tako možemo npr. u ADS nekog .txt filea staviti HD film veličine 4GB, koji će ostati neprimjećen od sistema. Zamislite sad da se popunjava ADS sve dok ima prostora na fizičkom disku – klasični Denial of service napad Mašina će vam totalno usporiti, a vi pojma nemate zašto je usporila jer se sve čini uredu.

Alati za pronalazak ADSa

Third-party alata za pronalazak ADSa ima nekoliko. Najpoznatiji su: LADS, Streams, CrucialADS, TDS-3. Svaki ovaj alat ima svoje prednosti i svoje mane. Možda najpoznatiji i najkorišteniji od ovih alata je LADS.

Komanda za korištenje LADSa je sljedeća:

lads [Directoy] [/S] [/D] [/A] [/Xname]

Gdje Directory označava koji direktorij će se skenirati. Parametar /S će skenirati poddirektorije, /D stavlja LADS u debug mode, a /A će sabrati sve bajtove nađene u skrivenom streamu. /Xname služi za pronalazak skrivenih streamova s određenim imenom.

Output komande možete vidjeti na Slici 4.

Slika 4: LADS

Tabovi u Windows 7

Edin Ćenanović — Thu, 07 Apr 2011 14:20:52 +0000

Naletih na zanimljiv programčić koji pravi tabove u Windows Exploreru. Odmah sam ga instalirao i testirao, a pritom i napisao mali review. Možda nekome bude od koristi ovaj programčić.

WindowsTabs je program koji vam omogućava da Windows Explorer organizujete u tabove. U svojoj Free Trial verziji omogućava pravljenje maximalno 3 taba. Kupovinom license, koja košta 19$, nemate nikakvih limita što se tiče pravljenja tabova.

Nakon instalacije WindowsTabs po defaultu doda tabove na sve prozore. To ćete primjetiti ako npr. uđete u Computer.

Jednostavnim prevlačenjem drugih prozora/tabova jedan na drugi spajate tabove u jednu cjelinu (sjetite se da u Free Trial verziji možete napraviti samo grupu od po 3 taba).

I tako na kraju Windows Explorer dobijete u Chrome-like izdanju. Switchanje među tabovima radite uz pomoć tipki Alt+strelica lijevo ili desno (ovo se može promijeniti), ili naravno klikanjem.

Konfiguracija programa je prilično jednostavna. Sam program nema nepotrebnih stvari. Radit će i bez ikakve dodatne konfiguracije ono za šta je namijenjen.

Opcije za podešavanje ima tek nekoliko. U Filtering tabu možete odabrati na kojim prozorima će se prikazivati, ili se neće prikazivati tabovi. Za primjer sam uzeo ne prikazivanje Internet Explorera, jer on već sadrži tabove.

Shortcuts tab služi za odabir kombinacije tipki s kojim se switchaju tabovi. U Advanced tabu imate samo 3 opcije, pomoću kojih možete odrediti da li će se svi grupisani zabovi prikazivati kao zasebne ikone u taskbaru ili ne. Također možete sakriti tabove koji nisu aktivni ili minimizirani.

Zaključak

Ako imate potrebu za tabovima i u Windows Exploreru onda je ovaj program prilično dobra solucija. Ograničenje od po 3 taba je minus, ali zato u free verizji nema nikakvih reklama ili sl. Lično nemam neke potrebe za ovim. Ustvari, možda bi se i mogao nekad iskoristiti. Recimo radite nešto s više Excel/Word fileova, jednostavno sebi napravite tabove i posao odradite brže.

Sve u svemu program je lagan, radi svoj posao u pozadini i ne zahtjeva neka posebna podešavanja. Testirajte ga