U organizaciji Viktora Marohnića, ShoutEma i Pet Minuta održava se event CEO/Founder (čitaj “CEO slash Founder”). Ovo će biti drugi u nizu evenata na kojima Viktor poziva ekipu iz startup svijeta da priča o svojim iskustvima. Prvi event su otvorili dečki iz Zemante, koji su pričali interesantnu priču o top level VC fondovima i kako je raditi s njima.

Ilustracija by Pet minuta d.o.o.

Na idućem eventu ja ću pričati o iskustvima GoHome ekipe i o temama kojih sam se već doticao na ovom blogu. Događanje je ležerno, komunikacija je dvosmjerna i zato svratite da popričamo!

Događenje je 9.1.2012. 18:00, Movie Pub u Zagrebu.

Službenu najavu možete pogledati ovdje.

p.s. samo za čitatelje ovog bloga imam poklon bon, javite mi se i šapnite mi kod: ‘crnojaje2012‘ i imate pivu od mene na šanku u MoviePubu

E pa kako je, naletio sam na ovaj video i kažem baš ovako je.

Ukratko zamislite voziti auto na dva kotača, balansirati tako po cesti. I onda kad ti to nije dosta skineš dvije gume u vožnji, malo voziš bez njih, malo otvoriš laptop i na kraju ponovno namontiraš gume!  I sve to vozeći automobil na dva kola bez zaustavljanja.

Pogledajte:

Ako imate startup priznajte da to ovako nekako izgleda. Možda samo ne slušate ovakvu muziku . Uvijek se žuri, nema se vremena stati i promijeniti kotače. Balansira se između salesa, investicija i nule na računu. A opet, ekipa se očito dobro zabavlja!

Startup vam dođe kao da skačete iz aviona sa jedrilicom u kutiji u dijelovima i onda lijepo sastavljate jedrilicu u zraku u padu prema zemlji.

I još nešto: koliko je god teško i ludo voziti auto ovako, pogledajte ovu ekipu što visi sa strane, mijenja kotače rukom, odrađuje posao, njima u biti treba skinuti kapu! E to su vam zaposlenici u startupu.

p.s. na video sam naletio kod Dede

Da sad ne dužim najbolje je da bacite pogled na našu novu korporativnu stranicu www.gohome.eu.

Naime, dosad smo se širili isključivo kao consumer service, fokus je uvijek bila lokalna tražilica na lokalnom jeziku. Moglo bi se reći da je GoHome medijski projekt (istina na tehnološkoj bazi). Gohome.eu je nadopuna naše strategije kojom želimo ubrzati i proširiti ekspanziju. Ciljano tržište nije više samo CEE nego worldwide. Također, više ne izlazimo isključivo kao tražilica već širimo i paletu proizvoda i usluga. Model će biti partnerstva, ali i čisto tehnološke usluge za nekretninsku nišu. Važno je napomenuti da za ove aktivnosti nema dodatnog razvoja, nego se samo postojećoj tehnologiji otvara pristup izvana i ista se pakira u proizvod na drugačiji način.

Prodavanje tehnologije zemlji koja je konstruirala Black bird

Primarni cilj našeg odlaska u NYC je bio testirati našu tehnologiju u svjetskim okvirima, dobiti povratne informacije tržišta i istražiti prodajne kanale. Ukratko: provjeriti kako stojimo prema klijentima i prema konkurenciji u svjetskim okvirima.

Mislim da su konferencije ili ‘mingl’ kako bi mi rekli dobre ako ‘minglaš’ među klijentima. GoHome se nalazi na jednom specifičnom tržištu i praktički na uobičajenim tehnološkim ili web konferencijama nema naših klijenata, a od tapšanja po ramenima na kraju nema neke velike koristi.

Dosta smo tražili pravu konferenciju i pronašli smo PropertyPortalWatch workshop koji okuplja najveće svjetske portale za nekretnine. To je jedinstveno mjesto za nas gdje je praktički svatko od stotinjak posjetitelja nas potencijalni klijent. Uspjeli smo dobiti prezentaciju na kojoj smo prezentirali naše CEE tržište, ali praktički kroz tu prezentaciju pričali priču o interesantnoj kompaniji u Istočnoj Evropi i tehnologiji koju imamo. Također, odradili smo prezentacije šefovima dvadesetak najjačih svjetskih portala. Ovaj workshop je uvijek u vrijeme konferencije Real Estate Connect koja okuplja preko 1000 ljudi iz real estate businessa i Internet businessa i traje tri dana. Na Real Estate Connect smo uzeli mali štand (stol) koji smo iskoristili za daljnje prezentacije, follow up i praktički kao bazu. Mislim da smo ukupno napravili 100+ prezentacija i demonstracija različitih proizvoda.

Upoznali smo i cijelu konkurenciju worldwide, 5 agregatora koji nisu baš tražilice, ali u konačnici rade isti posao. Dobro je da tržište postoji i dobro je da se diferenciramo od njih svojim tehnološkim pristupom.

Par riječi o New Yorku i USA. Ono što oduševljava je otvorenost i poslovnost ljudi. Dva primjera:

GoHome tim i susjedi from Texas na Real Estate Connect

Primjer prvi: Nije problem uzeti CEO-ta od najvećeg USA portala (firma sa 200m$ prihoda) i dovući ga. Rado će popričati, 100% se skoncentrirati i aktivno vam se posvetiti u potpunosti tih petnaest minuta. U nas trebate zakazati sastanak preko tajnice sa ‘direktorom’ firme od 15 ljudi.

Primjer drugi: 23:00 sata navečer, tražimo nešto za pojesti i gledamo kroz prozore restorana, vidi nas kuhar, ode iza i kroz pukotinu u prozoru nam gurne kupon za 15% popusta. Kuhar nije vlasnik, samo će morati ponovno čistiti gradele jer je kasno, ali on dovlači nove klijente. Kad takav pristup poslu bude na ovim prostorima pomaknuti ćemo se svi skupa.

Zaključak

Tehnološki možemo konkurirati, naš poslovni pristup i znanja također mogu konkurirati, problem je što se poslovi, mediji, partnerstva, network sklapaju i odvijaju 10.000 km daleko. Ono što mi zovemo worldwide je njima lokalno tržište. Također, to  njihovo lokalno tržište je dovoljno veliko za izgraditi ogromne kompanije i oni ga odlično poznaju. S druge strane, naše lokalno tržište ne može prehraniti većinu projekata, a na njihovom smo ipak stranci i moramo puno učiti i fizički smo jaako daleko.

Sve navedeno zajedno sa dostupnošću i cijenom kapitala nas ne stavlja u bajnu poziciju. Ipak, nema ništa od plakanja, treba iskoristiti neke naše prednosti (npr. cijena rada svih nas) i raditi kontinuirano. Naš plan je održati vidljivost na tom tržištu i pokazati potencijalnim partnerima napredak i za 6 mjeseci, ni kući se ne može brzo, a kamo li vani.

p.s.1 vezano za izvoz, osnovana je udruga softverskih izvoznika CISEx, svakako provjerite što radimo, GoHome je uključen (naš  Hrvoje je dopredsjednik)

p.s.2 moram napomenuti da su novi gohome.eu dizajnirali pravi meštri od zanata: Blagonic Brothers. Izuzetno smo zadovoljni, ne samo konačnim proizvodom nego cijelim procesom!

U petak 12.11.2010. u 17:30-20:30 u Pivnici Zlatni medo, Savska cesta 56, Zagreb će se nakon duge pripreme i odgađanja konačno održati prvo okupljanje CISEx grupe.

CISEx je grupa koja okuplja hrvatske izvoznike softvera. Osnovna komunikacija je trenutno preko CISEx linkedin grupe. U grupi nas je trenutno 101 (a nisu Dalmatinci ). Vidjeti tko dolazi i prijaviti se možete na http://twtvite.com/CISExKickoff/1

Koliko se može napraviti kroz ovakvo okupljanje? Možda malo, možda puno, ovisi o svima nama koji se smatraju dijelom grupe. Goran je spiritus movens i definitivno će mu trebati pomoći. Za početak je već sama detekcija i međusobno upoznavanje svih  koji pokušavaju izvoziti u IT-u dobar korak. Upoznavanje i network će definitivno pomoći u razmjeni iskustava.

Ja osobno neću moći doći ovaj put, ali živo pratim sve što se dešava

Plovite li ravno: pogledaj brazdu (KPI)!

KPI - zvuči komplicirano, ali je jako jednostavan izvještaj koji će vam biti jasan na prvi pogled.  Radi se o korisnom reportu za kojeg je dovoljno upisati 5-6 brojeva mjesečno.

Ako ste kormilarili brodom jasno je da morate gledati naprijed, ipak neiskusnog kormilara ćete najlakše prepoznati po brazdi jer mu ‘brazda vijuga ko zmija’. KPI izvještaj daje pogled na brazdu. Iako ne možete upravljati brodom gledajući u brazdu, odaberete li dobre indikatore moći ćete predvidjeti i budućnost. Na primjer ako imate manji broj download-a ovaj mjesec za očekivati je da će te imati i manje prihoda slijedeći. Naravno, ovo ovisi o puno stvari, ali shvatili ste poantu.

Dakle, čemu nam služi KPI report

1. Brz uvid u stanje – kad me (potencijalni) investitor pita za prihode ili novinar za posjete najlakše je otići u KPI i izvući brojke.
2. Uvid u trendove – prihodi padaju ili rastu? Za trendove su uvijek zgodni grafovi, njih imamo u detaljnijem izvještaju.
3. Kontrola ispunjenje plana – važan aspekt, praktički ključno mjesto jer su u planu želje, a ovdje stvarni svijet. KPI je mjesto gdje se sudaraju snovi i stvarnost
4. Pomoć u planiranju – Iako su u KPI povijesni podaci, ako ima indikatore koji ukazuju na budućnost može biti jako dobra pomoć u planiranju.

Primjer KPI reporta možete preuzeti ovdje:  KPI report – template, slobodno ga modificirajte, šaljite dalje, sve što vam padne na pamet.

Kvaliteta KPI izvještaja će biti to veća što su mu indikatori bolji i bolje predviđaju budućnost. U dokumentu vidite koje indikatore mi koristimo, a ovo su na brzinu primjeri indikatora za neke druge namjene (naravno uz osnovne financijske podatke).

Za BeepHome ili bilo koju društvenu mrežu, forum:

• Broj registriranih korisnika, broj novoregistriranih korisnika, broj posjeta, broj posjeta registriranih, postano poruka, poslano privatnih poruka, poslano SMS-ova

Za prodavače aplikacija

• Broj downloada, broj prodanih licenci, broj upgrejda aplikacije, broj aktivnih aplikacija

Za izdavače, portale, blogove

• Novih postova, broj komentara, broj jedinstvenih komentatora, TimeOnSite, broj pročitanih postova po posjetitelju

Iako ljudi nisu skloni planiranju i dokumentiranju, KPI je stvarno jednostavan, koristan i pravi je ulaz u malo organiziranije poslovanje. Ako imate pitanja vezana uz ovaj primjer KPI-a slobodno ih pucajte u komentare!

(Fotografija brazde je sa bloga Brod u boci – puno dobrih tekstova i fotografija)

Dvije su, krive i zanimljivo potpuno suprotne, pretpostavke o tom braku:

1.  Dobili su milijun, digli kesu, voze Teslu, imaju perverzne urede, ribice plivaju u zidovima, ne moraju ništa raditi idućih par godina.

2. Izgubili su slobodu, u raljama su, rade što im kažu, na kraju ce dobiti otkaz i svesti se na minimalni postotak, VC će preuzeti firmu, dovesti svoje ljude i pobrati vrhnje.

Brak sa VC fondom: odgovaraju li vam navoji?

Neću vam prepričavati priče sa blogova nego reći moja iskustva, istina na uzorku N=1, ali vjerujem ne manje vrijedna. Nemam ih neki interes uljepšavati jer imamo jasne poslovne pozicije i odnos sa našim VC partnerima.

Hajmo nešto reći o prvoj zabludi:

Ovo je većinska zabluda i zato nije zgorega ponoviti: novci prilikom VC investicija idu u firmu i troše se točno planski u idućih godinu/dvije. Osnivači ne vide niti lipe, već barataju sa novcem firme u skladu sa planom kojeg su zajednički uskladili prije investicije.

Druga zabluda je gubitak slobode koju svi koji se odluče za svoj business toliko cijene.

Ovo je nešto kompleksnija tema, ali krenimo od početka. U početku bijaše vaša vizija, došli ste sa njom investitoru, odradili pitch i obrađivali ga da uloži u vaš plan. Nakon 6 mjeseci pregovora, viziju ste zajednički pretočili u business plan i sad vam se ne bi trebalo biti teško posvetiti isključivo viziji i raditi u skladu sa vizijom. Dakle, apsolutno ste slobodni posvetiti se onom što ste željeli i što ste izabrali. To kažu i za brak , s tim da ovdje imate predbračni ugovor – master shareholders agreement.

A kako je u braku?

Kako to izgleda u praksi: naravno da nije i ne može biti isto kao kad imaš samo svoju firmu, ovaj odnos bi najkraće opisao kao partnerstvo sa pedantnim dioničarom.

Partnerstvo je najveći zalogaj, partnerstvo sa fondom je jednako kao i bilo koje drugo partnerstvo, dakle: suradnja, uvažavanje i kompromis. U slučaju VC fonda, s obzirom da ne možete biti partner sa institucijom, partner ste sa fond menadžerima. U našem slučaju to su bili prvo Coop, a poslije Matej. Temelj partnerstva je komunikacija, u početku sam bio redovito jednom tjedno na telefonskoj vezi sa predstavnikom fonda, kasnije je to bilo znatno rjeđe. Osnova komunikacije su mjesečni sastanci boarda. Na tim sastancima se raspravlja o svemu, a vrti se oko izvještaja i plana za slijedeće razdoblje.  Management board sastanci su i bouncing board za nove ideje, fond, ne direktno već više kroz refleksiju utječe na strategiju i definitivno su se neke njihove smjernice ispostavile dobre (npr. orijentacija na CEE tržišta).

Koliko se fond miješa u samu operativu vjerojatno se razlikuje od slučaja do slučaja. Kod nas je to minimalno: nisu se dirali u product management (veliki strah je bio da će reći da bi GoHome trebao biti zelen), politiku cijena, marketinške planove itd. VC fond će uvijek imati i neka posebna prava koja su veća od prava koja bi mu pripala čisto iz postotka, tako npr. mi ne smijemo prodati intelektualna prava na GoHome bez da njih pitamo, gadno ograničenje za naš rad zar ne?

Možda navedeno zvuči kao gubitak slobode, ali u biti je velika privilegija i korist za poduzetnika imati ljude takvih profila za partnere i stalno na vezi. Pitajte ikoga od nas i potvrditi će vam da smo puno naučili od njih i da nam je ovo partnerstvo donijelo veliko znanje.

Pedantni dioničar: pod pedantnim mislim prvenstveno na izvješćivanje ili management report. GoHome daje mjesečni izvještaj prema fondu koji se sastoji od executive summary-a, statističkog izvještaja o posjetama za svaku zemlju, financijskog, tehničkog i organizacijskog dijela. Ovaj izvještaj prate financijski izvještaji. GoHome radi konsolidiranu bilancu svaki mjesec (da, to je ono što vam knjigovođa inače napravi na kraju godine, a većina niti ne pogleda sadržaj osim iznosa poreza kojeg treba platiti). Dio management report-a je i KPI report za kojeg mi je žao da ga nisam imao i prije. KPI je tema za sebe, ukratko to je izvještaj koji obuhvaća ključne podatke za neku firmu, za GoHome su to: prihodi, rashodi, rashodi marketinga, broj zaposlenih, broj posjeta, broj upita, broj klikova, postotak sponzoriranih klikova. Svi podaci se promatraju u odnosu na predhodni mjesec i u odnosu na planirane.

U odnosu na to kad ti je jedini izvještaj to koliko imaš kuna na računu ili kako bi mi u Splitu rekli ‘u takujinu‘, ovo izgleda kao veliki overhead, ali kad se jednom uhoda knjigovodstvo, nije nešto što uzima previše vremena, a izuzetno je korisno, pogotovo KPI.

Treći aspekt na kraju: dioničar znači da fond gleda na firmu kroz prizmu vrijednosti dionice i kao svaki dioničar želi da mu vrijednost dionica raste. Ovo je po meni najugodniji i veoma koristan aspekt. Osnivači su istovremeno i management i prvi zaposlenici  i često od dnevnih obveza počnu gubiti širu sliku.

Naravno da nije sve idilično i tiho (tim više što smo Dalmatinci ), ali ponosan sam da su sve stvari uvijek bile otvorene i na stolu, svaki brak je dinamičan, pun uspona i padova, a s obzirom da smo još u braku i da je sitna ura bolje da prestanem pisati …

Pojedincima čitam misli: …evo poludio je, samo sam čekao kad će na hranu !

Priča je počela kad sam prije sedam godina imao jednu od večera u Sarajevu sa kolegama iz Siemensovog tima redom Austrijancima i Nijemcima. Među ostalim smo pripremili i velike količine Dingača i Bajadera. Glavno pitanje večeri je bilo: ‘Uh, što je ovo dobro! Zašto ja ovo ne mogu kupiti u mojoj Billi u Beču?‘

I onda počne priča o uskom lokalitetu, malim količinama, slaboj hrvatskoj ekonomskoj moći i tako sve dok jedan nije rekao: ‘Ok, izlike ti drže vodu za Dingač, ali ovi čokoladni bomboni, odlični su, ne mogu li se oni proizvesti u ogromnim količinama?’

Kakve ovo ima veze sa IT-em i startupima? Pa rekao bih da je ključno, radi se o osvješćivanju niše u kojoj se nalazite. Rast businessa i smjer ka većoj profitabilnosti ovisi o tome kakav tip businessa imate ili namjeravate imati. Bajadera ili Dinagač?

Kakav business: Bajadera ili Dingač?

Bajadera su projekti koji se mogu skalirati. Bajadere se ne smiju ograničiti na lokalno tržište jer Bajadere mogu postati Bacci ili Ferrero. Bajadere ne bi smjele biti limitirane proizvodnjom. Sigurno su limitirane marketing resursima i sales kanalima, ali proizvodnjom ne. Bajadere konstantno trebaju istraživati kako se proširiti na još jedno tržište, jednostavno treba štancati te slatke kockice i osvajati tržište za tržištem. Primjer Bajadera projekata bi bile: IPhone aplikacije, SaaS aplikacije, software koji se prodaje na licence, razne web aplikacije, Facebook igrice, web servisi (npr. GoHome)

Dingač sa druge strane raste na jako ograničenom lokalitetu koji daje vino izuzetne kvalitete i arome (odlično ide uz pikantne sireve i crveno meso).  Proizvede ga se oko 300.000 boca maksimalno. Definiran je lokalitetom i ne može se proizvesti u velikim količinama. Dingač bi bili svi projekti koji ovisne o izvrsnosti njihovih tvoraca i koji su u svojoj biti neponovljivi. Primjer bi bili: IT integracija, dizajn studio, outsourcing, konzalting usluge.

Dingači trebaju maksimalno gledati kvalitetu, ako treba birati poslove, pružati uslugu top klijentima. Stalno težiti zahtjevnijim poslovima. Poznat je slučaj PR agencije koja je imala samo jednog klijenta, tj. da bi postali njen klijent oni su trebali otpustiti starog klijenta.

Ako ste u Dingač businessu i ako ne može proizvesti više boca jedini način za zaraditi više je ili smanjiti troškove ili povisiti cijenu boce (ne mogu vjerovati da sam ovo izjavio ). Troškove ne možete smanjivati u nedogled, znači ostaje specijalizirati se za sve zahtjevnije projekte koji ostavljaju prostora za veći profit.

Ovu temu je odlično razradio David u postu o  produktizaciji i izvozu softvera.

I da se vratim na početak: Zašto Bajadera ne bi postala ili barem težila postati Bacci ili Ferrero? Koliko joj za to treba više od toga da bi je Bečani voljeli kupiti u lokalnom dućanu?

A ako bi  Bajadera mogla, zamislite što može IT…

Naime, kad smo pokretali alfa verziju BeepHome željeli smo obratiti pažnju na usability. Prva ideja je bila outsourcati testiranje. Pronašli smo ljude (npr. Vibora) koji se s tim intenzivno bave (morati ću napisati jednom post o korištenju Twittera u poslovne svrhe). Vrlo brzo smo dobili par solidnih ponuda za usability testiranje i konzalting. Ipak, na kraju smo odlučili da je to važan know-how kojeg bi trebali usvojiti u GoHome i odlučili smo pokušati sami. Koristili smo metode iz jednostavne i dobre knjige Rocket surgery made easy. U njoj je detaljno opisan cijeli proces, svakako je preporučam kad krenete u usability testiranje.

Testna soba: tester i voditeljica sa zadacima

Nadzorna soba - razvojni tim se znoji

Kako to izgleda u praksi? U testnoj sobi se nalazi tester i voditelj testiranja. Tester je regrutiran izvan tima, a voditelj je dio tima. Zadatak voditelja je voditi proces testiranja. Tester dobije listu zadataka koje mora obaviti uz pomoć aplikacije. Ključni zadatak voditelja je navesti testera da razmišlja naglas dok obavlja zadatke (naša Ana je bila kao Tarik u Milijunašu). Voditelj nikako ne smije pomagati testeru niti testera navoditi na rješenje problema.

U isto vrijeme, u drugoj sobi, nazovimo je nadzorna soba, se nalazi tim koji vidi i čuje sve što tester radi. U nadzornoj sobi se vidi kako tester kruži mišom, gdje klika i čuje se njegovo razmišljanje naglas. Na ovaj način razvojni tim na najživlji mogući način može vidjeti kako se korisnici služe aplikacijom. Iako je za kvalitetu testa važno pokušati održati tišinu u nadzornoj sobi jer smo mi imali problem sa razgovijetnošću zvuka, to nije lako. Ovaj dio je uvijek zabavan i živ jer ekipa navija ‘klikni tu, klikni tu, ma kako ne vidi ovaj link…’ . Dvije sobe se koriste upravo zato da bi se minimalno utjecalo na korisnika.

Još da spomenem alate koje smo koristili. Za prijenos slike ekrana smo koristili VNC, a za prijenos zvuka smo koristili GTalk.  Kao što vidite na slici, mikrofon bi mogao biti i bolji . Vjerojatno ima i boljih alata, ali ovi su besplatni i nama su bili zadovoljavajući za početak. Test nismo snimali, preporuka je snimiti ga iako kažu da se rijetko kasnije pogleda. Ako tko od vas ima prijedlog iz prakse za bolje alate neka se javi.

Naše testiranje je bilo jako zanimljivo: neke postupke koji nisu jednostavni i kod kojih smo očekivali probleme (registracija mobitela u BeepHome) je tester napravio iznenađujuće brzo i lako. Neke, nama naoko jasne stvari, je uporno zaobilazio . Za one koji su nam pomogli testiranje BeepHome, radilo se o meniju koji ima pomalo neuobičajeno ime Što se priča i koji je bio vizualno odvojen od ostalih menija. Nakon usability testa smo ga izjednačili da izgleda kao i drugi dijelovi navigacije. Ono što je važno naglasiti: prilikom usability testa tester ne može pogriješiti. Praktički njegovo ponašanje je uvjetovano dizajnom aplikacije i baš promatranje tog ponašanja je najdragocjenije iskustvo usability testiranja.

Problemi na koje smo naišli:

Definitivno najveći problem je početi i odlučiti se da ćete odraditi usability testove ono baš by the book. Možda vas ovaj post natjera da probate (i nas da nastavimo).

Veći problem koji vidim je regrutiranje testera. Obično imate želju da testeri budu ‘prikladni’ i tu se vidi baš onaj problem zbog kojeg se i rade usability testovi. Aplikaciju ne radite za sebe nego za korisnike. Taj osjećaj prisvajanja aplikacije i ‘ja najbolje znam kako‘ koncept se onda prenosi i na odabir testera: jedan je premlad, drugi prestar, jedan je vidio aplikaciju, drugi nema pojma . U biti radi se o tome da treba zvati redom i ne stvarati problem od odabira testera, preporuka je ‘Recruit loosely and grade on a curve’.

Drugi problem je napraviti akciju nakon uočenih problema, osim što morate promijeniti nešto u što ste vjerovali da je 100% ispravno, postavlja se pitanje u što to promijeniti i kako popraviti stvar. Naime usability testovi će vrlo jasno detektirati problem, ali rješenje tog problema nije uvijek jednostavno.

Ima puno resursa na webu koji opisuju kako poboljšati user experience, ali najčešće su pisani na jednoj apstraktnoj razini. Čak i najveći ‘guru’ ove problematike nema svoju stranicu napravljenu kako treba (il’ ja ne razumijem što je bit ). Ipak, naletio sam na jednu odličnu kolekciju 64 microcopy primjera koja zaista morate vidjeti. Čisto zlato, usability na djelu!

Eto, ovo je jedno jako zanimljivo područje, tek smo ga zagrebli, ja se iskreno nadam da ćemo nastaviti sa testiranjima. Mislim da se cijelom timu sviđa, a to je obično dobar znak. Nemam informacija koliko se u nas ovakve stvari rade u praksi, ako imate iskustva svakako komentirajte!

Iako smo nedavno zaokružili financiranje odradili smo dva pitch-a jer smo imali osjećaj da nam treba još netko sagledati situaciju i opcije koje se otvaraju trenutno za GoHome.  Jedan pitch je bio na konferenciji u Budimpešti, a drugi je bio u Zagrebu sa jako iskusnim VC fond managerom iz Londona (po mojoj procjeni čovjek ima 70+ godina).

Zanimljivo kako nam je jedan pitch pomogao da bolje odradimo drugi. Nama trenutno ovi sastanci nisu bili ključni, dapače, pomalo smo sumnjali u njihovu korisnost u ovom trenutku, a na kraju je ispalo da su oba bila jako korisna. Naučili smo i potvrdili neke stvari o GoHome, neke nove opcije su nam se otvorile i izašla je jedna generalna misao, a to je :

Nikad ne odbijaj sastanak sa financijerom!

Mr. Corleone never asks a second favor once he's refused the first, understood?

Mislim da ovo vrijedi za sve poduzetnike bez obzira traže li investiciju ili ne. Pa čak i ako ste one man band ili imate malu firmu i zadovoljni ste kako radi i nikad baš nikad nećete krenuti u neku vrstu širenja.

Zašto?

Pitanja koji ljudi iz VC svijeta postavljaju su pitanja sa pozicije investitora. Jednostavno gledaju kako investicija od 1kn može donijeti 10kn.  Većina malih businessa se vodi tako da je vlasnik naravno direktor pa glavni programer, šef marketinga i sales guy istovremeno,  a prvenstveno bi trebao biti vlasnik i postavljati si ista pitanja koja VC manageri postavljaju. Ne radi se tu toliko o kapitalizmu ili pokušaju da se izvuče zadnji krajcar iz firme.  Veća profitabilnost jednostavno znači uspješniju firmu, a to nosi za sobom ugodnije radno okruženje, veće plaće, veće investicije u znanje i opremu, otpornost na tržišne stresove itd.

Koja su to pitanja?

Tko bi kupio vašu firmu? Tko su vam glavni klijenti? Tko vam je konkurencija? Po čemu ste bolji i drugačiji od konkurencije? Zašto vam treba investicija? (ok ne treba vam, ali za što bi je sad utrošili ) Koliko imate malih, a koliko velikih klijenata? Ako izgubite najvećeg klijenta kako će se to odraziti na vas? Koliko keša imate? Da odete iz firme na par mjeseci da li bi funkcionirala bez vas? Postoji li tvrtka na tržištu koju biste željeli preuzeti?

I još deseci drugih vama specifičnih pitanja koja će izroditi kad prezentirate što radite. Kad počnete odgovarati na ova pitanja otvara se šira slika i drugačiji pogled na ono što radite.

Do investitora nije lako doći, treba uložiti vremena i truda i nerealno je da bi se netko u to upustio samo da dobije pogled iz druge perspektive. S druge strane, jako teško je samog sebe sagledati iz druge perspektive, ali vrijedi pokušati.

I zato umjesto da noćas na svom proizvodu/webu programirate još jednu funkcionalnost koju vjerojatno nitko ne treba, uhvatite se i napravite virtualnu prezentaciju za virtualnog investitora za dobiti investiciju koju ne trebate.

p.s. ako se pitate zašto baš ova mafijaška ilustracija pogledajte što Google vraća za never refuse meeting