Facebook, Twitter, Google Plus, Linkedin, Foursquare i ostale društvene mreže jednostavno služe da podijelite nešto o sebi s drugima – najčešće je to s prijateljima. No, čitaju li ove podatke samo vaši prijatelji?

Ovisno o vašim postavkama privatnosti, moguće je postaviti da nitko osim osoba kojima je to namijenjeno ne vidi slike, video ili tekst koji ste poslali. No, to ne znači da ga netko od njih neće proširiti dalje, a s druge strane, rijetko tko će postavke privatnosti postaviti tako – ponekad želite da vas čim više ljudi čuje.

Upoznajte ljude iz tame s druge strane ekrana – one na koje možda niste mislili kad ste stavljali sliku iz kupaonice ujutro ili objašnjavali svoje planove za ostatak dana:

Provalnici – mogu biti bilo tko, neki od vaših mnogobrojnih “prijatelja” ili potpuno nepoznate osobe – vrlo rado će pogledati što sve imate u svojoj kući i vrlo će im biti korisno kad saznaju kad idete na godišnji. Naročito ako ste čuvanje stana prepustili susjedi koja isto tako aktivna na društvenim mrežama te se voli pohvaliti kada za vikend izađe malo duže van. Unaprijed ste im pripremili teren da se znaju snaći po kući i znaju točno kad će sve biti prazno i bez nekoga tko bi im mogao zasmetati.

Novinari ili odvjetnici – možda i niste javna osoba te trenutno nitko nema interes citirati vaše izjave, no ukoliko to ikada bude slučaj – sve što je jednom postalo javno na društvenim mrežama uglavnom tako i ostane, pa makar prošlo i nekoliko godina. Stoga dobro razmislite želite li da se nešto što ste htjeli napisati povezuje s vama i kasnije. Naročito se ustručavajte pisanja kad ste ljuti – jednom napisanu stvar je teško vratiti pa makar i pisanom isprikom.

Poslodavci – nabrajanje negativnih osobina i ismijavanje poslovnih suradnika i partnera može izgledati zanimljivo u intimnom razgovoru, no na društvenoj mreži će to vrlo brzo doći do osobe o kojoj se radilo. Isto tako, održavanje društvenih kontakata može biti presudno za vaš posao – no pisanje poruka na društvenim mrežama za vrijeme radnog vremena je nešto za što će rijetko koji poslodavac imati razumijevanja.

Tajni obožavatelji – iako ova kategorija može značiti i dobro i loše, “obožavatelja” koji promatra sve što radite te prati svaki vaš korak vjerojatno nitko ne želi imati. Dok je to prije zahtijevalo prisutnost ili čudno ponašanje u vašoj okolini, objavljivanjem vlastitih osobnih slika i videa na društvenim mrežama sve vezano uz vas već sami nudite gotovo pa na pladnju – razmislite tko bi sve mogao vidjeti neku sliku ili video prije nego je postavite online.

Vjerojatno nikome nije svejedno pri pomisli da bi netko od ovih osoba mogao čitati vaše poruke – stoga je najbolje da se sami pobrinete da niste previše otvoreni, kako ne bi imali razloga za brigu kad bi netko pročitao nešto što ste na kojoj društvenoj mreži napisali. Zato, prije nego počnete nešto pisati ili slati fotografije te video, razmislite o ovim ljudima koji najvjerojatnije mogu do tih stvari doći čim poruku pošaljete na internet…

[photo credit: Sindre-Wimberger]

Ukoliko se bavite razvojem za web, gotovo sigurno ste trebali isprobati kako se vaš uradak prikazuje u nekoliko verzija Microsoftovih internet preglednika. Budući da ovo u osnovi nije moguće napraviti na jednom računalu (različite verzije Internet Explorer preglednika se ne mogu instalirati na isto računalo) Microsoft već nekoliko godina nudi rješenje…

Radi se o već pripremljenim virtualiziranim sustavima s određenom verzijom Internet Explorera (IE6, IE7 i IE8 za XP te IE7 i IE8 za Vistu i Windows 7) – Internet Explorer Application Compatibility Virtual PC mašinama. Ove virtualne mašine su predviđene isključivo za testiranje web aplikacija na Internet Exploreru, stoga i je vrijeme kroz koje su aktivirane s ograničenim trajanjem (za Windows 7 i Vistu 90 dana, za XP se resetira vrijeme dostupnosti svakih tri mjeseca – s novim ponuđenim downloadom). Ukoliko vam je za Windows 7 i Vistu potrebno duže – putem dodatne procedure reseta (opisano na Microsoftovoj stranici) je moguće i beskonačno produživati ova “licenca”, ali će se ovo morati napraviti svakih 90 dana.

Nakon preuzimanja neke od slika je dovoljno priloženu VHD datoteku pokrenuti od strane MS Virtual PC-a ili Virtual Server-a i testiranje može početi. Zbog čim manje veličine pakiranih datoteka je virtualna memorija (pagefile) isključena te je preporučljivo uključiti je za čim bolje performanse. U tekstualnoj datoteci koja se nalazi uz VHD datoteku se nalazi i podatak o administratorskoj lozinci (Password1).

Što ako nemate Virtual PC?

Iako je prema EULA-i prema kojoj se slike ovih virtualnih mašina daju na korištenje određeno da bi računalo trebalo imati instaliran VirtualPC ili Virtual Server (linux i Macintosh korisnici se ovim uvjetom automatski izuzimaju) te da se VHD datoteke ne bi smjele konvertirati u druge formate, VirtualBox će na ovim “alternativnim” sustavima bez problema pokrenuti VHD datoteku bez ikakvih konverzija (neka vas ne zbuni preuzimanje .exe datoteke, ustvari je to samo .zip te ga je moguće najnormalnije otvoriti kao takvog ako preimenujete datoteku).

Naravno, budući da će VirtualBox virtualnoj mašini predstaviti drugačiji hardver nego onaj za kojeg su pripremljeni driveri, javiti će se problem pri prvom podizanju sustava. Ovo nije nešto nepremostivo, dovoljno je kao mrežnu karticu unutar postavki VirtualBox-a odabrati Intelovu gigabitnu (desktop) mrežnu karticu, drivere koje pruža Intel staviti preko iso slike na raspolaganje za instalaciju unutar virtualne mašine i ostatak drivera nakon toga pustiti da se sam instalira s interneta (ujedno pokrenuti i ponovnu aktivaciju Windowsa koja je potrebna zbog velikih promjena u virtualnom hardveru).

Prekomplicirano?

Često nam samo za provjeru i nije potrebno zasebno dizanje virtualne mašine, u tom slučaju dobro dođu i web servisi koji će vam prikazati kako stranica izgleda u nekom od preglednika:

• Netrenderer – orijentiran isključivo na Internet Explorer preglednike, od IE5.5 do IE8
• Browsershots – podržava veliki broj različitih operativnih sustava i preglednika, no vrlo često je na rezultate pregleda potrebno poprilično čekati
• Adobe BrowserLab – potreban (besplatan) Adobe CS Live korisnički račun, servis je besplatan samo određeno vrijeme ali radi brzo
• Spoon Browsers – dobar servis za testiranje različitih preglednika, nažalost IE nije podržan iz razloga licenciranja; dostupno za MS Windows i OSX

Radi li … (umetnuti ime softvera) na linux-u? Odgovor na ovo pitanje, kad se ocjenjuje mogućnost prelaska na drugi operativni sustav, je u slučaju kad se radi o kombinaciji komercijalnih programa i linuxa uglavnom negativno. No, to ne znači da se isti posao ne može napraviti i s nekim alternativnim programom…

Uredske aplikacije

Microsoft Office, gotovo pa standard što se tiče uredskih aplikacija daleko da je nezamjenjiv – štoviše, oni koji vole klasnično sučelje uredskih aplikacija će čak biti i zadovoljniji s njegovom najpoznatijom alternativom – Libre Office-om. Obrada teksta (Microsoft Word), tablične kalkulacije (Microsoft Excel), prezentacije (Microsoft PowerPoint) te crteži – za sve ovo postoje odvojene aplikacije unutar ovog uredskog paketa.

Za manje zahtjevne, abiword (obrada teksta) i gnumeric (tablične kalkulacije) su također dobre alternative – naročito zbog jednostavnosti rada i brzine izvršavanja. Ukoliko su vam potrebni grafički diagrami, umjesto npr. Microsoft Visio aplikacije se na linuxu upotrebljava Dia.

Rad s PDF datotekama je gotovo pa integriran u samo sučelje u većini distribucija – ispis u PDF te mnogobrojni preglednici će vam omogućiti da ove datoteke gotovo i ne razlikujete od ostalih, sve što je potrebno za rad s njima je uključeno.

Internet preglednici i e-mail

Firefox, Chrome (Chromium) što se tiče preglednika te Thunderbird za e-mail i news grupe su vrlo često korišteni i na drugim operativnim sustavim ćete ih, budući da su softver otvorenog koda, moći koristiti bez problema i na linuxu. Nekih posebnih razlika što se tiče ovih programa nema – oni su identični na svim operativnim sustavima.

Odabir alata za glasovnu i chat komunikaciju također nije težak – Skype i slični servisi imaju verzije klijentskih aplikacija za sve platforme, uključujući linux, a VoIP (SIP) komunikacija je moguća i putem softverskih “telefona” kao što je Ekiga ili Empathy koji je ujedno i softverski klijent za Facebook IM, GTalk, MSN Messanger, ICQ i mnoge druge servise.

Video i zvuk

Microsoft Windows Media Player te npr. Winamp nisu dostupni na linuxu, no s VLC-om i MPlayer-om (video preglednici) te velikim brojem aplikacija putem kojih je moguće slušati ali i kategorizirati muziku (Rhytmbox, Amarok, Banshee) sigurno neće biti teško uživati u video datotekama i muzici.

Tko se bavi s obradom videa, nedostajati će mu Microsoft Movie Maker ili Adobe Premiere, no rad s aplikacijama iste namjene na linuxu (Openshot, Pitivi, Kdenlive, Kino) ustvari i nije toliko različit od navedenih. Za profesionalnije primjene tu je i Cinelerra koja omogućava procesiranje u realnom vremenu te dodatne funkcije koje se koriste u televizijskim studijima.

Programi poput Adobe Auditiona, SoundForgea te Steinberg WaveLaba su dobro poznati onima koji rade na obradi zvuka. Ima li na linuxu alternative? Naravno – Audacity te Ardour su samo neki od programa koji će vam pomoći pri obradi zvuka – bilo za mali projekt ili višekanalno procesiranje u realnom vremenu.

Nije naodmet spomenuti ni Blender, koji je čak i na drugim operativnim sustavima među poznatijim 3D animacijskim alatima koji se je u nekim stvarima i bolji od komercijalnih aplikacija – Autodesk 3DS Max te Maya.

Fotografija i crtanje

Adobe Photoshop je sinonim za obradu fotografije – no, nije dostupan na linux platformi. Gimp je zato alternativa u kojoj je moguće napraviti većinu stvari kao u Adobeovom programu. Uz osnovne formate slika, tu je podrška i za RAW fotografije putem UFRaw, RawTherapee te Rawstudia te neke naprednije alate za kolekcije poput Darktablea te Digikama (analogno Adobe Lightroom te Apple Aperture).

Corel Draw te Adobe Illustrator su najzastupljenije aplikacije za vektorsku grafiku – no ne i na linuxu, ovdje tu ulogu ima Inkscape, te za jednostavnije stvari već spomenuti LibreOffice Draw.

Iako ima relativno malo aplikacija za CAD, umjesto Autodeskovog AutoCad-a je za manje projekte moguće koristiti Draftsight te QCad.

Prijelom teksta je većinom u domeni posla grafičara, a uobičajeno se radi uz pomoć Adobe Indesign alata ili pak QuarkXpress i Microsoft Publishera – na linuxu Scribus služi ovoj svrsi.

Imate li i vi neku aplikaciju koju često koristite a za koju mislite da nema alternativu na linuxu? Pitajte, sigurno postoji neka alternativa – možda ne identični program ali nešto što će na sličan način moći odraditi posao…

[photo credit: Peter Kaminski]

…ali to ne znači da ga treba odmah i zaboraviti. Sve o čemu se pričalo jučer je potrebno i svakodnevno primjenjivati u praksi, stoga donosimo pregled što sve možete učiniti za svoju sigurnost na internetu.

Napomena – za one koji žele jednostavniji pregled svih tema te više od ovog našeg izbora, vezane teme smo smjestili u zasebnu kategoriju Sigurnost na internetu (koja se redovno nadopunjuje novim člancima).

Općenite teme

• Besplatna antivirusna zaštita – za mnoge korisnike, sigurnost počinje antivirusnim softverom – pregled besplatnih za kućnu upotrebu
• Ovisnost o internetu – tema o kojoj se možda i ne govori dovoljno često
• Online plaćanje – postoje i sigurniji načini od kreditnih kartica
• VPN možda i nije rješenje za svakoga, no SSH protokol može dosta pojednostavniti stvari (također, zaboravite na FTP kad postoji SFTP)

Internet na putu

• 10 savjeta za sigurni mobilni internet – surfanje izvan ureda ili kuće pametnim telefonom i prijenosnim računalom
• Spajate li se na svaku slobodnu Wi-Fi mrežu koju pronađete? Upoznajte Firesheep.
• WEP, WPA, MAC filtri – nekoliko riječi o njihovoj sigurnosti što se tiče Wi-Fi mreža

U uredu i kući

• Politika prihvatljivog korištenja interneta – svaka tvrtka bi je trebala imati (a ne bi bilo loše primjeniti je i za kućna pravila)
• E-mail i netiquette, možda već pomalo zastarjeli oblik komunikacije na internetu, no svakako je potrebno naučiti pravilno ga koristiti
• OpenDNS – čak i jednostavna promjena DNS servera može pridonijeti vašoj sigurnosti
• Online kupovina – pravilno se pripremite kako užitak kupovanja ne bi prerastao u noćnu moru
• Phishing – tehnike prevara na internetu su često jednostavnije nego što se misli

Društvene mreže

• Sigurno na društvenim mrežama – općeniti savjeti koje bi svi trebali poštovati
• Tko sve ima pristup vašem korisničkom računu – ako ste mislili da ste postavljanjem osnovnih postavki privatnosti riješili ovo pitanje, varate se
• IM, chat i opasnosti – često usko vezani servisi uz društvene mreže
• Virtualno samoubojstvo – je li uopće moguće nestati u potpunosti s interneta?

Djeca i internet

• Igre – kada, koliko i što je dobro za vaše dijete
• Online igranje – na što pripaziti
• Cyberbullying – nasilje među djecom na internetu

I za kraj, ukoliko ste propustili – pogledajte vrlo dobar TV prilog o sigurnosti djece na internetu:

Dan sigurnijeg interneta (SID – Safer Internet Day) je međunarodna manifestacija na kojoj se već tradicionalno upozorava na opasnosti na internetu te podsjeća na načine na koje je te opasnosti moguće uspješno ukloniti, naročito vezano uz djecu. Ovogodišnja tema Dana sigurnijeg interneta je “Povezivanje generacija i međusobno učenje” te slogan “Zajedno otkrijte digitalni svijet …sigurno!”.

Napomena: zanima li vas nešto više o temi sigurnosti na internetu, provjerite naš članak o savjetima za svakodnevnu upotrebu interneta te kategoriju o sigurnosti na internetu.

Upotreba interneta se u posljednje vrijeme proširila na gotovo sve generacije te se sve više vide razlike u načinu korištenja interneta i obrani od opasnosti na njemu. Budući da je brzo prihvaćanje novih tehnologija najraširenije kod mladih, oni vrlo lako mogu pomoći starijim generacijama pri korištenju i načinima upotrebe interneta i servisa na internetu, dok će stariji uz pomoć svojeg većeg životnog iskustva moći dati mladima i više nego korisne savjete na koji način da se ponašaju sigurno u životu, pa tako i na internetu.

U svakom je slučaju dobro ukazati na potrebu sigurnog ponašanja na internetu, a ujedno i potrebu za komunikacijom među generacijama vezao uz internet – na što nas upozoravaju ove europske statistike skupljene od strane saferinternet.org portala:

•  26% djece ima javni profil na nekoj od društvenih mreža
•  12% djece 9-16 godina priznaju da su bar jednom bili uznemireni od strane neke osobe na internetu
•  56% roditelja djece koja su bila maltretirana na internetu ne znaju za ovo
•  87% djece koristi internet kod kuće
•  36% djece starosti 9-16 godina misle da o internetu znaju više od njihovih roditelja
•  44% djece tvrdi da su ih o sigurnosti na internetu podučili njihovi prijatelji, no ipak je najveći utjecaj roditelja (63%), učitelja (58%) te rodbine (47%)

Više o samoj povijesti Dana sigurnijeg interneta i inicijativi može se pročitati na službenoj adresi http://www.saferinternet.org te na portalu Suradnici u učenju - http://www.ucitelji.hr/ - koji je službeni hrvatski predstavnik ove manifestacije.

Web stranica tvrtke – je li ovo stvarna potreba ili samo trošak koji nema utjecaj na razvoj vašeg poslovanja? Vjerojatno najbolji odgovor na ovo pitanje bi bio – ovisi koliko ste spremni uložiti u taj projekt…

Pri tome se ne misli samo na financijsku stranu postavljanja web stranice – koja može ovisiti o dizajnu, dostupnim funkcionalnostima i složenosti izrade, već i o podršci od strane djelatnika u vidu redovnog ažuriranja te obavještavanja trenutnih i budućih klijenata o novostima ali i o edukaciji o proizvodima i uslugama.

Samo još jedan način reklamiranja?

Za razliku od reklama u novinama, na radiju i televiziji, web stranica tvrtke nije samo vezana uz marketing, ona može ujedno biti i poslovni alat koji će biti aktivni dio procesa prodaje ali i drugih aktivnosti poput održavanja ili edukacije. Web stranicu je naravno moguće upotrebljavati i isključivo kao oglasnu ploču tvrtke s osnovnim podacima, no zbog čega se ograničiti samo na to kad internet kao medij nudi mnogo više?

Primjeri dodatnih primjena mnogobrojni – od jednostavnog procesa rezervacije apartmana za male iznajmljivače do tvrtki kod kojih poslovanje isključivo ovisi o internetu i web stranici – poput web dućana. Čak i ako nije direktno vezano uz prodaju, informacije u vidu često postavljanih pitanja uz proizvode i usluge te baze znanja može višestruko pomoći klijentima i smanjiti troškove održavanja i servisa.

Web stranica bez namjene nema smisla

Veliki broj web stranica ubrzo nakon početnog postavljanja prestane biti posjećena – uglavnom su to one koje su postavljene samo zato “jer to svi imaju”, te se najčešće pri izradi vodilo računa samo o praćenju konkurencije. No, kako bi web stranice postale uspješan alat u svrhu poslovanja tvrtke, potrebno je postaviti njen osnovni cilj te prema njemu i pristupiti izradi stranice, bilo da se radilo o tome da će stranica pružiti samo osnovne kontakt podatke ili pak aktivno sudjelovati u poslovnim procesima.

Neki od ciljeva koje je moguće postići vlastitim web stranicama:

• postizanje vjerodostojnosti – “ako nisi na internetu – kao da i ne postojiš”
• informiranje klijenata o proizvodima i uslugama
• pristup većem krugu potencijalnih klijenata
• smanjenje marketinških troškova
• prikupljanje informacija o kupcima i zainteresiranima
• razvoj zajednice uz brand
• smanjenje troškova održavanja i edukacije
• prodajno mjesto proizvoda i usluga

Koliko i kako uložiti u web stranicu?

Kao što je već i prije navedeno, pod ulaganjem se ne misli samo na financijsku stranu, već i na suradnju i rad od strane djelatnika tvrtke što je osnovni preduvjet za dobar početak i uspješan nastavak života web stranice. Dobar dizajner vam može bez problema napraviti stranicu koja će izgledati lijepo, isto kao što će i programer razviti različite funkcionalnosti, no bez suradnje sa svima unutar tvrtke vrlo je vjerojatno da će biti promašen smisao dizajna i potrebne funkcije – što će na kraju pod veliki upitnik staviti cjelokupnu investiciju.

Sama vrijednost projekta web stranice ovisi o namjeni te naravno o dostupnom budžetu – s time da je u svakom slučaju bolje s ograničenim budžetom uložiti u manje zahtjevnu, ali kvalitetniju stranicu nego nastojati pod svaku cijenu uključiti čim više stvari bez obzira na kvalitetu.

Web stranica je gotova – što sad?

Postavljanje nove web stranice je ustvari samo početak – kako bi klijenti, zbog kojih je napravljena, počeli prihvaćati i koristiti je, potrebno je redovno ažurirati informacije na njoj te postavljati zanimljive sadržaje kako bi posjetitelji imali razlog vraćati se, uz privlačenje novih posjetioca tj. potencijalnih klijenata.

Na web stranicama nema mjesta za zastarjele informacije – zbog brzine interneta kao medija se gotovo svi sadržaji na stranici prihvaćaju kao trenutno važeći; stoga će web stranice koje nisu ažurne brzo biti označene kao nevjerodostojne te će samim time utjecati i na ugled tvrtke.

Zapošljavanje je u današnje vrijeme teže nego prije te je vrlo važno predstaviti se u dobrom svjetlu potencijalnom poslodavcu, što ne znači samo napisati dobar CV tj. životopis i obući se za pravilno za razgovor već puno više od toga, naročito što se tiče vašeg predstavljanja na internetu…

 Službeni online CV

Linkedin, kao “poslovna” društvena mreža, zahvaljuje na velikom dijelu svoje popularnosti svojoj funkcionalnosti osobnih životopisa članova, uz povezivanje s ostalim korisnicima na poslovnoj bazi. Ukratko, najbolje se može opisati kao “Tko je tko” u poslovnom online svijetu – dok je u inozemstvu već normalno da se ljudi svih struka nalaze ovdje, kod nas je ovaj oblik povezivanja za sad izgleda interesantan samo za osobe čiji je posao direktno vezan uz internet kao što su informatičari i marketing stručnjaci.

Naravno, kao i ni u pisanom životopisu tako ni ovdje ne znači da je sve što je navedeno istina, no ljudi s kojima ste povezani te eventualne preporuke drugih će puno bolje svjedočiti o tome i time utjecati na mogućnost potencijalnog zaposlenja. Budući da su teme o kojima se raspravlja na ovoj mreži obično vrlo usko vezane uz posao, često se i iz rasprava može dosta zaključiti o stručnosti određene osobe.

Nešto pristupačniji za ostale korisnike je domaći servis slične namjene - Bika, kojemu je i prednost što je lokalno orijentiran za razliku od Linkedina gdje je sve na engleskom jeziku.  Budući da je već veliki broj lokalnih tvrtki (ali i korisnika) prijavljeno ovdje, za svaku preporuku je i ovdje postaviti svoj javni “poslovni” profil u potrazi za poslom.

Online prisutnost

No, Linkedin nije jedino mjesto gdje bi poslodavci mogli pokušati saznati nešto više o potencijalnom kandidatu za zapošljavanje – najčešće je to direktno pretraživanje putem Google-a, gdje je prvo što će ih dočekati vezano uz pretraživanje po imenu najčešće Facebook ili Google+ profil, uz različite dodatne izvore poput news grupa, foruma, komentara na blogovima i slično, a za neke će biti čak dostupni i podaci iz tiskanih novina. Granica između poslovnog i osobnog je ovdje vrlo tanka, i svejedno kako ste se službeno predstavili u životopisu i ponašali na razgovoru za posao, neslaganje s navedenim podacima i osobnosti u online svijetu će svakom poslodavcu dati na razmišljanje jeste li dobar kandidat za određeni posao.

Gotovo sve, što ste ikada napisali ili postavili (fotografije, snimke), se može naći i pregledati kasnije – postavke privatnosti su dobra stvar u tom slučaju, no ako netko od vaših online prijatelja ne mari za to vrlo je vjerojatno da će baš ono najgore isplivati na površinu prilikom pretrage. I dok je većina podataka koji se mogu naći o vama bezazlena, neke stvari mogu zasmetati onome tko razmišlja o tome zaposliti vas – od stavova prema nekoj temi do žustrina rasprava ili odnosa prema bivšim poslodavcima.

Pazite što pišete na internetu

Sve naravno ovisi o poslodavcu – neki će se obazirati na ovo, dok će drugi biti potpuno nezainteresirani, no za svaki slučaj pretražite po internetu svoje ime te provjerite podatke koji su sve dostupni – biste li zaposlili tu osobu?

Ukoliko možete utjecati na neke negativne stvari, ispravite ih; svatko ima pravo na osobnost i stvari mogu nekad u pisanom obliku izgledati strašnije nego što u stvarnosti jesu.

Jeste li našli i neke pozitivne stvari o sebi na internetu? Budite ponosni – možda ste koju i zaboravili navesti u životopisu pa ih poslodavac nađe baš putem pretraživanja.

Najčešća dilema prilikom kupovine novog računala je hoće li novo računalo biti prijenosno ili stolno – a u zadnje vrijeme se sve češće razmatraju i tableti za manje zahtjevne korisnike koji računalo žele nositi svugdje sa sobom. Štoviše, zbog sve veće upotebe pametnih telefona, čak i korisnici koji nisu vični računalima razmatraju upotrebu tableta kao zanimljivog uređaja.

Zašto laptop?

Laptop možete ponijeti svugdje budući da nije vezan uz određeno mjesto, a za par sati rada mu nije potreban ni priključak na struju. Surfanje internetom, obrada teksta, pa čak i jednostavnija obrada slika i videa bez problema se može učiniti na prijenosnom računalu. No, prilikom dugotrajnijeg rada do izražaja dolaze njegovi nedostaci, a to su: relativno neudobna tipkovnica i mali ekran te njegov niski položaj na stolu uzrokuju zamor očiju i bolove u leđima zbog neudobnog položaja. Također, prijenosna računala se u pravilu ne mogu nadograđivati što dovodi do njihovog bržeg zastarijevanja.

Zašto stolno računalo?

Stolno računalo ćete rijetko premještati kad ga jednom postavite na radno mjesto. Dijelovi računala koji sačinjavaju hardver su u pravilu jeftiniji i pružaju bolje radne sposobnosti od onih u prijenosnim računalima. Tipkovnica i monitor, također, nisu ograničeni veličinom kao što je slučaj  kod prijenosnika te je izbor veličine i položaja ekrana i udobnosti tipkovnice velik što omogućava puno udobniji rad.

A tablet?

Tableti su relativno novi i glavna odlika im je velika mobilnost (što se tiče trajanja baterije, a neki mogu čak stati i u džep kaputa!) te lako rukovanje – sve je moguće putem ekrana koji se drži u ruci. No sami po sebi nisu pogodni za neki ozbiljniji rad na računalu, osim povremenih aktivnosti poput čitanja e-mailova te surfanja. Trebate li uređaj koji će vam zamijeniti dnevne novine, TV program (prema anketama, najčešće mjesto upotrebe tableta je – na kauču pred televizorom!), ali i knjige te vam poslužiti za povremenu razbibrigu putem igri, ovaj uređaj vas neće iznevjeriti.

Što na kraju odabrati?

Ukoliko na računalu ne radite cijeli dan na istom mjestu  tj. morate ga prenositi zbog prirode vašeg posla, izbor će pasti na prijenosno računalo. Za zahtijevnije poslove na računalu stolno računalo je gotovo obavezno zbog brzine i udobnosti rada. Stoga, ako nemate potrebu za čestom promjenom radnog mjesta, nepotrebno je kupovati prijenosno računalo te će stolno računalo biti primjerenije rješenje – naročito i što se tiče zdravlja zbog položaja tijela, a uz istu cijenu pružit će i veće mogućnosti.

Ako ste stalno u pokretu – tablet je pravo rješenje za vas, no vjerojatno tek kao drugo računalo dok ćete većinu posla napraviti preko jednog od prije navedenih.

Pitanje koje sve češće čujemo od korisnika čiji problemi s virusima, licenciranjem softvera te sporošću računala dosegnu tu mjeru da potraže alternativu trenutnom operativnom sustavu je najjednostavnije formulirati s “koji je linux najbolji”? Nažalost, odgovor je teže formulirati jednoznačno – ne zbog nedostataka linuxa, već zbog velikog broja opcija koje različite linux distribucije pružaju…

Čim manje promjena tim bolje

Linux Mint je definitivno prva preporuka u tom slučaju. Iako je ovaj uvjet da sve izgleda kao i na prethodnom operativnom sustavu teško zadovoljiti, nekako najlakši prelazak je baš putem ove distribucije – bez puno muke ćete se snaći s korisničkim sučeljem, a stvari s kojima se niste do sad susretali se unutar Linux Mint-a nastojalo čim lakše približiti neiskusnom korisniku.

Ubuntu je također dobra alternativa, no novije verzije su zbog svojeg novog sučelja (Unity) dosta drugačije od onog što ste naučili upotrebljavati – stoga se preporuča prvo početi s “Gnome Classic” sučeljem a kasnije, kad ste spremni istraživati, provjerite Unity sučelje – možda vam se svidi ovaj način rada.

Fedora je nešto drugačija (bazirana na RedHat distribuciji za razliku od Debiana koji je temelj Ubuntua i Minta), no svakako je vrijedi pokušati, naročito zbog vrlo dobre podrške hardvera (nije da prethodne dvije distribucije imaju lošu podršku, no nekad je riječ o sitnicama koje je početniku na linuxu teže riješiti te je dobro imati alternativu). Iako će neke stvari biti potrebno dodatno instalirati prije nego imate u potpunosti sustav koji ste naviknuli upotrebljavati (Office alati su nešto što u početnoj instalaciji nije sadržano), vrlo lako se snaći i početi se koristiti sustavom. Ukoliko želite probati linux s domaćim porijeklom – Fusion linux je zasnovan je na Fedori, te nudi dodatke koji olakšavaju rad odmah u početku.

Što ako je riječ o starijem računalu?

Gornja preporuka je u redu ukoliko se radi o novijem računalu, naročito što se tiče Ubuntu-a s Unity sučeljem te Fedore, no ukoliko je računalo starije, brzina izvršavanja aplikacija i samog sustava neće biti neko poboljšanje u odnosu na druge operativne sustave radi kojih ste uzeli u obzir linux kao alternativu. Ovo naravno ne znači da kod linux-a morate ovisiti o zastarjelim verzijama softvera koje su manje zahtjevne što se tiče hardvera – već je dovoljno da odaberete distribuciju gdje je sve optimizirano za slabiji hardver što uglavnom znači samo manje vizualnih efekata unutar sučelja.

Ubuntu inačica koje ovo nudi nosi naziv Lubuntu – sve prednosti Ubuntu-a (nove verzije softvera, velika baza korisnika koji su voljni pomoći) su ovdje, uz puno brže izvršavanje programa te jednostavniji izgled.

Ukoliko je riječ o računalu koje vam stoji već više godina negdje na tavanu zbog zastarjelosti komponenti – probajte Tiny Core – distribuciju koja će vam omogućiti da ovo računalo koristite normalno i dalje zbog vrlo malih zahtjeva za hardverske resurse.

Želite naučiti više o linuxu i postaviti sve baš kako vi želite?

Arch linux te Gentoo vam mogu pomoći u tome – budući da se sastoje samo od osnovnog sustava, dok sve ostalo ovisi o vama. Način instalacije softvera te filozofija ovih distribucija je drugačija od prethodnih – kod ove dvije distribucije nema neke određene verzije; sav softver se ažurira kako dolaze nove verzije, za razliku od svih prethodnih gdje postoje stabilne verzije koje se ažuriraju uglavnom samo sigurnosnim zakrpama.

Ovo znači da ćete uvijek imati najnovije verzije softvera, no ponekad i bugove te su stoga preporučljive za one strpljivije koji imaju želju za učenjem novih stvari.

Preporuke drugih

Preporuke drugih u vašoj okolini koji već upotrebljavaju linux su također važne pri odluci o prelasku na linux – u slučaju da negdje “zapne”, uvijek ćete imati gdje potražiti odgovor…

Jeste li nedavno prešli na linux ili ste isprobali koju linux distribuciju? Slobodno opišite svoja iskustva i preporuke u komentarima…

Za veliki broj internet korisnika je “plavo e” ono što označava izlaz na internet – svima poznat Microsoft Internet Explorer, kao internet preglednik koji dolazi instaliran zajedno s Windows operativnim sustavom. Budući da bi ugođaj surfanja trebao biti na svim preglednicima isti, ima li ga uopće smisla mijenjati i isprobati nešto drugo – kratki pregled najpopularnijih preglednika vam može pomoći u ovoj odluci, a za koji god da se odlučite – na adresi http://browserchoice.eu možete naći link za preuzimanje…

Firefox

Trenutno najpopularniji preglednik, Firefox svoju veliku popularnost može zahvaliti upravo Internet Exploreru, od kojega se prije nekoliko godina izdvojio po puno boljoj sigurnosti kao i naprednim mogućnostima nadogradnje. I dok su ovo prednosti koje još uvijek imaju veliki utjecaj pri izboru (naročito ako se naviknete na neki od njegovih mnogobrojnih dodataka), napredniji korisnici mu zamjeraju relativno spori rad i povećano trošenje resursa računala.

Google Chrome

Ono što već pomalo nedostaje Firefox-u je Google nastojao nadoknaditi svojim Chrome internet preglednikom – brzinu kao i jednostavnost u radu. Iako ga je isto moguće nadograditi dodatnim modulima, osnovna verzija je vrlo jednostavna za korištenje – bez suvišnih tipki, opcija i izbornika te ono što je najvažnije, izuzetno je brz pri radu a u zadnjim verzijama i vrlo stabilan.

Opera

Jedan od najstarijih internet preglednika koji je uvijek nekako u pozadini zbivanja – iako po mogućnostima ponekad i ispred poznatijih preglednika, koristi ga relativno mali broj ljudi, no oni su mu zato vrlo vjerni. Iznimno stabilan i prepun mogućnosti čak i bez dodatnih modula, dobra je alternativa ostalim preglednicima budući da ujedinjuje sve njihove dobre osobine uz dodatak jedinstvenih mogućnosti.

Safari

Relativno malo poznat preglednik zbog upotrebe većinom na Macintosh operativnom sustavu (iako dostupan i za Windows), dobio je više poklonika u zadnje vrijeme uslijed popularnosti iPhone/iPad uređaja na kojima je zadani preglednik. Dijeli istu bazu kao i Google Chrome te mu je u mnogim stvarima sličan.

Internet Explorer

Skraćeno IE, ili kako ga neki zlobno opisuju “najpopularniji softver za preuzimanje drugih preglednika” – uslijed sigurnosnih propusta, relativno sporog ažuriranja i neslaganja sa standardima je unutar nekoliko zadnjih godina izgubio dosta na popularnosti. Microsoft ipak dosta ulaže u njegov razvoj te je napredak u posljednjim verzijama znatan.