Jedna od njih je i ova sasvim drugacija prodavnica caja sa enormno velikim staklenim izlogom kojeg ne mozete da ne primjetite kao prolaznik, a s druge strane izloga carstvo caja i u njemu njegovo velicanstvo aged white tea.

Vlasnica trgovine My Cup of Tea, Ausra Brug svoju ljubav prema caju i kulturi cajnih rituala kao i svoje interesovanje za istrazivanje ljekovitog bilja pretocila je u ovo mjesto sa stilom, bez suvisnih detalja i sarenila u kojem se mogu naci neki od najneobicnijih cajeva iz raznih dijelova svijeta. Pored toga tu je i originalni keramicki pribor za sluzenje caja i sve ono sto ritual sluzenja caja cini posebnim.

Rok trajanja caja je najcesce oko 2 godine.Tokom tog perioda polako nestaje aroma i mijenja se okus cajeva sto jedino nije slucaj kod bijelog caja.

Odlezali ili stari bijeli caj ( aged white tea ) se od davnina smatrao izrazito ljekovitim u istocnajckim kulturama. Ovdje govorimo o caju koji je cuvan deset, dvadeset godina, pa i duze.

Bijeli caj je poznat kao blag i pitak caj, a stajanjem postaje blazi, sladji i daleko bogatiji aromom odnosno ukusniji. Stajanjem i oksidacijom se u bijelom caju povecava nivo flavonoida tako da odstajali bijeli caj dobija neke nove karakteristike kao i dobrobiti koje pomazu pri upalnim procesima u organizmu zbog cega je jako cijenjen.

Proces cuvanja bijelog caja se odvija u kontrolisanim, optimalnim uslovima gdje se starenje caja pomno nadzire. Caj se cuva na hladnom, tamnom i mracnom mjestu, a duzina pohranjivanja bijelog caja zavisi i od vrsta bijelog caja.

Izraz stari bijeli caj upotrebljava se za cajeve koji su odlezali od 10 ili dvadeset godina pa dalje. Vecina bijelih cajeva na trzistu su stari 5 do 6 godina, a jako stari odlezali bijeli cajevi su rijetkost i poslastica za poznavaoce caja. Jedan od tako starih bijelih cajeva se moze kupiti i u ovoj trgovini caja.

The post Njegovo veličanstvo stari bijeli čaj appeared first on Kuhinjske Priče.

Dugi vikend u Parizu bio je u mom slucaju planiran za proljece 2020. godine koji se zbog dobro nam poznatih restrikcija u vezi korona virusa nazalost nije ostvario. Sve do maja ove godine.

U jednom starom filmu kaze glavna junakinja da je Pariz uvijek dobra ideja iako je posjeta ovom carobnom gradu mozda ipak najugodnija u proljece ili kasnu jesen zbog visokih temperatura tokom ljeta.

Ove godine se Pariz priprema da i pored milionskog broja turista koji ga svake godine posjeti pruzi gostoprimstvo sportistima iz cijelog svijeta i pripremi se za odrzavanje Olimpijskih igara.

Iako je nezaboravan dozivljaj vidjeti u pravoj velicini svima nama dobro poznate znamenitosti i prepoznatljiva obiljezja Pariza kao Montmartre, Champ-Elyses, Notre-Dame, Eiffelov toranj, Louvre, Pariz ima jos puno, puno toga koje jednako odusevljava posjetioce na svakom koraku i iza svakog ugla. To su male stvari u kojima ponekad propustimo uzivati jureci za onim velikim.

Sarmantni mali bistroi sa prepoznatljivim francuskim pletenim stolicama i malim stolovima za kojima sjede Parizani nerijetko i sami i uzivaju u svom rucku ili veceri uz casu vina, pekare sa obiljem mirisnih peciva na svakom uglu, prodavnice sira, voce i cvijece na zivim ulicama, pariski balkoni, francuska muzika koja se cuje iza otvorenih prozora, setnje uz Senu, stil oblacenja Parizana sve ce to uciniti boravak u ovom gradu nezaboravnim.

Sarm ovog grada napunice svakog posjetioca nekom posebnom energijom i ne vjerujem da postoji neko ko mu se ne bi pozelio vratiti.

Ako volite hranu ili ako se zanimate hranom, u Parizu zaista mozete uzivati kako u francuskoj kuhinji i cuvenim francuskim specijalitetima tako i specijalitetima iz mnogih svjetskih kuhinja zbog raznolikosti pariskog stanovnistva.

Ono sto u Parizu treba probati su naravno baguette, Croque-monsieur (pogledaj ovdje), Croissant, tarte-tatin, kolac od jabuka, gallete, palacinke od heljdinog brasna sa nadjevom, Baba au Rhum, pecivo sa preljevom od ruma, francusku supu od luka i jos mnogo toga. Ako jedete meso onda je neizostavno probati Boeuf Bourguignon recept za vegeterijansku verziju pogledaj ovdje.

The post Vikend u Parizu – uvijek dobra ideja appeared first on Kuhinjske Priče.

Klara i sunce je roman koji nazivaju savremenim remek – djelom, a knjizevni kriticari su ubijedjeni da Ishiguro nije ranije dobio Nobelovu nagradu, dobio bi je za ovaj roman.

VP model B2, serija 3

Radnja romana Klara i sunce smjestena je u buducnosti negdje u Americi, u vrijeme u kojem djeca umjesto u skolama odrastaju pred ekranima i sa ogranicenim oblicima druzenja sto nam kao citaocima i nije tako strano nakon okolnosti koje je sa sobom donijela pandemija corone.

Glavni lik i pripovjedac romana nije covjek nego android Klara, robot koji samostalno misli. Klara je VP sto je skracenica za vjestacke prijatelje, robote koje roditelji kupuju djeci kako bi im pravili drustvo i pomagali u svakodnevnim obavezama.

Glavna junakinja romana Klara je model B2 iz serije 3, poznat po tome sto ima problema sa apsorpcijom suncevih zraka. Zato se sunce provlaci kroz roman i za Klaru ima gotovo religiozni simbol.

Zajedno sa ostalim VP robotima u robnoj kuci Klara ceka da bude kupljena i nada se da ce neko dijete izabrati bas nju, a ne neki noviji model. Zbog toga je usrecuje kada je osoblje robne kuce stavlja na najbolje mjesto u izlogu gdje ce imati najvise sunca, a i moci posmatrati i analizirati sve sto se desava na ulici.

Bez otkrivanja previse radnje romana pametnu i osjecajnu Klaru ce jednog dana odabrati cetrnaestogodisnja djevojcica Josie koja je bolesna, a kojoj Klara treba praviti drustvo i ciniti da se djevojcica ne osjeca usamljena, jer jedini prijatelj kojeg Josie ima je djecak iz susjedstva Rick.

Klara postaje svakodnevni pomagac, ali i vjerni prijatelj koji pocinje pokazivati suosjecanje za stanje u kojem se Josie nalazi kao i ljudsku osobinu nadanje da ce Josie biti bolje.

Roman Klara i sunce je snazna prica i poseban citalacki dozivljaj koji otvara mnoge teme kao na primjer da li robot moze zamijeniti covjeka i ukazuje na to kakva nas buducnost ocekuje sa svakodnevnim razvojem i napretkom tehnologije i vjestacke inteligencije i dokle doseze granica uloge i namjene robota u zivotima ljudi.

The post Klara i Sunce, Kazuo Ishiguro appeared first on Kuhinjske Priče.

Perfektna supa za hladne zimske dane i od svakodnevnih namirnica koje uglavnom imamo u ladici za povrce u nasim friziderima. Poseban ukus ovoj supi daju zacini poput dimljene paprike i kurkume, kontrast slatkastoj mrkvi daje ljuta papricica i djumbir, a sve zajedno zaokruzuje sok od limuna.

Ova supa je i odlican vegeterijanski obrok, a slicnu verziju sa vise vrsta povrca mozete pogledati na ovom linku.

Potrebni sastojci

• 2 glavice luka
• Bijeli luk
• 600 gr mrkve
• 1 cajna kasika povrtnog buljona (ili jedna kockica)
• Biber
• Dimljena paprika
• So
• Kurkuma
• Komadic svjezeg djumbira
• Ljuta papricica
• 2 kasike limunovog soka ili soka limete
• 1 dcl vrhnja za kuhanje ili kokosovog mlijeka
• 5 dcl vode
• Ulje

Postupak

• Krupno nasjeci luk i staviti da se przi na ulju u serpi u kojoj ce se kuhati supa
• Isjeci mrkvu na manje komade i dodati da se proprzi zajedno s lukom
• Dodati bijeli luk, dimljenu papriku, so, biber, kurkumu, djumbir i ljutu papricicu
• Sve prziti 5 minuta uz mijesanje
• Kad je sve dobilo lijepu boju, dodati vodu (da povrce bude sasvim pokriveno) i buljon, te kuhati dok mrkva ne omeksa 15 – 20 minuta na laganoj vatri
• Skinuti s vatre, dodati vrhnje za kuhanje ili kokosovo mlijeko i sok limuna ili limete i sve umiksati stapnim mikserom da bude kremasto
• Servirati uz preprzene komadice kruha i grcki jogurt ili slicno

U slucaju da zelite ne tako gustu supu kao na fotografiji, dodajte malo vise vode.

The post Zimska kremasta supa od mrkve appeared first on Kuhinjske Priče.

Popularna danska proteinska skyr – peciva po receptu Michelle Kristensen koja se mogu ocuvati i do tri dana u frizideru

Danasnja peciva su veoma jednostavna za pripremu i daleko su bolji izbor zbog zobenih mekinja koja im daju i odlican okus. Umjesto zobenih mekinja se moze koristiti i integralno rizino brasno, a samo tijesto se moze koristiti i kao tijesto za pizzu.

Skyr je svakodnevna mlijecna namirnica u Skandinaviji, ali se u zadnje vrijeme moze kupiti u svim bolje snabdjevenim supermarketima i na nasim prostorima. O skyr je bilo i ranije govora na blogu o cemu se mozete podsjetiti na ovom linku.

Potrebni sastojci (7 komada)

• 450 gr skyr
• 4 jajeta
• 160 gr zobenih mekinja (ne pahuljica)
• 2 supene kasike psyllium (prah)
• 3 cajne kasike praska za pecivo
• 1 cajna kasika soli
• 1 supena kasika sezama

Postupak

• Ukljuciti rernu na 200 stepeni
• Jaja i skyr umutiti zajedno, dodati ostale sastojke (osim sezama) i promijesati u jednolicnu masu
• Ostaviti tijesto da stoji najmanje 10 minuta da bi mekinje i psyllium upilli tekucinu
• Tijesto je ljepljivo, ali je moguce oblikovati okrugla peciva ako pokvasite ruke prije nego oblikujete svako od peciva
• Peciva posloziti na papir za pecenje i posuti ravnomjerno sezamom
• Peciva peci dvadesetak minuta, a po mogucnosti ne otvarati rernu
• Ohladiti peciva prije jela

Autorica recepta preporucuje jedno ovakvo pecivo sa dva komada sira i eventualno malo povrca kao odlican dorucak.

The post Proteinska skyr – peciva appeared first on Kuhinjske Priče.

Ko je taj ko odredjuje sta je to normalno, a sta ne i sta se desava sa onima koji ne prate vecinu i ne uklapaju se u kalupe.

Prodavacica, roman japanske knjizevnice Sayaka Murata govori o nametnutim normama sta znaci biti perfektan covjek, o brutalnom odbacivanju onih koji nisu perfektni, o uticaju sredine na pojedince koji se ne uklapaju u kalupe i borbi pojedinaca za nalazenje svog mjesta u drustvu.

Roman prati tridesetsestogodisnjakinju Keiko koja je vec 18 godina zaposlena u mini-marketu koji je postao sav njen svijet i ciji je puls, uzurbanost i zvukovi prate i u satima kada je slobodna da se cak nocu budi i razmislja o poslovima koji je cekaju sljedeceg dana. Keiko ima svoje rutine i dnevne rituale, angazovana je, odgovorna, ljubazna sa kupcima, zadovoljna sobom i sva pretvorena u svoj poziv, vise je prodavacica nego bilo sta drugo.

Keiko se kao dijete osjecala drugacijom i kad je kao student u osamnaestoj godini pocela raditi u lokalnom mini-marketu prvi put se osjecala jednakom sa ostalima. Ali ono sto je drustveno prihvaceno kad si osamnaestogodisnjak nije isto prihvaceno kada je Keiko tridesetsestogodisnjakinja i okolina se cudi zasto je jos uvijek neudana i nema “pravi” posao.

Keiko zivi sama, nikad nije bila u vezi, ne trudi se da oponasa tudje nacine zivota i bori se da razumije zasto je potrebno zivjeti na odredjeni nacin i zasto se sve radi da se izborimo za visu poziciju u drustvu. Slobodno vrijeme posvecuje sebi i nastoji da bude odmorna za sljedeci radni dan.

Porodica je nezadovoljna njenim prioritetima i vrsi uticaj na Keiko da bi je napravili “normalnom”. Ono sto porodica ne razumije je da je Keiko sretna i zadovoljna svojim poslom i svojom ulogom prodavacice.

Sve se mijenja kad u mini-market dolazi novi radnik Shiraha koji je zapravo muska verzija Keiko i nailazi na ista osudjivanja sredine jer kao muskarac nema stalni posao, ne zaradjuje dovoljno i slicno sto poredi sa zivotom u kamenom dobu kada je selo osudjivalo i odbacivalo muskarce koji nisu mogli ici u lov ili zene koje nisu mogle imati djecu.

Keiko i Shiraha postaju par koji to zapravo nisu sto odjednom promijeni odnos porodice i okoline prema Keiko.

Roman nosi poruku da promijenimo nacin na koji gledamo jedni na druge i ne dijelimo ljude na pobjednike i gubitnike, normalne i nenormalne, te da je smisao raditi ono sto nas cini sretnim i zadovoljnim, a ne samo ono sto se od nas ocekuje.

Zanimljivo je da je autor romana Sayaka Murata i sama bila zaposlena u mini-marketu u Tokiju i radnja romana je inspirisana ljudima i dogadjanjima na radnom mjestu, a za sebe kaze da joj se nakon svjetske slave zivot nije previse promijenio, osim da vise nema vremena za rad u mini-marketu, ali da svoje romane pise u tokijskim kafeima, jer je ovisna o zvukovima na koje se navikla radeci u uzurbanim mini-marketima koji se u Japanu nazivaju Konbini (od engleske rijeci convenience).

The post Prodavačica, Sayaka Murata appeared first on Kuhinjske Priče.

Cesto cujemo da ljudi kazu kako ne znaju nista skuhati bez mesa. Za spremanje jela bez mesa je svakako potrebno malo kreativnosti sto u pocetku zna stvarati poteskoce, ali kada ne jedete meso ili ponekad pripremate iz nekih drugih razloga hranu bez mesa, vremenom se naviknete i pokupite inspiraciju sto je priznajete danas veoma lako.

Vecinu tradicionalnih domacih jela pravim bez mesa: sarmu, kalju od kupusa, varivo sa mahunama, a danasnji prijedlog je krompir-paprikas, takodje bez mesa.

Jedan od vaznih sastojaka u ovom jelu je spanska dimljena paprika koju u nedostatku mozete zamijeniti i obicnom alevom paprikom, samo je vazno da je u pocetku pripremanja malo preprzite da razvije miris.

Potrebni sastojci

• 1 velika glavica luka
• Bijeli luk
• 1 velika mrkva
• 1 komad celera ili persuna
• 2 svjeze crvene paprike
• 1 kg krompira
• Svjezi list persuna ili celera
• Susena ljuta papricica
• Dimljena ili aleva paprika
• Sos – paradajz
• Suseni timijan
• 1 kasicica kurkume
• So, biber
• 1 supena kasika brasna
• Maslinovo ulje

Postupak

• Na maslinovom ulju udinstati sitno nasjeckani malo posoljeni luk
• Kad je luk sasvim omeksao razmaknuti ga na stranu i na sredinu serpe dodati dimljenu papriku i ugrijati dobro da zamirisi pazeci da ne zagori
• Ako volite kurkumu na isti nacin dodati i malo kurkume
• U to dodati na kolutove nasjeckanu mrkvu, celer, list celera, bijeli luk i krupno isjecenu papriku
• Sve naglo prodinstati uz mijesanje, dodati krompir i ostale zacine
• Preliti vodom da prekrije krompir i kuhati dok se krompir ne moze lako probosti nozem
• Kasiku brasna umutiti sa vodom, smaknuti varivo da ne kuha i u to pomijesati
• brasno razmuceno s vodom. U slucaju da ima grudvica, jednostavno smjesu procijediti kroz gusto cjedilo
• Lagano promijesati i vratiti da se kuha jos 5 – 10 minuta na laganoj vatri
• Na kraju dodati sos – paradajz, probati i dodati jos zacina po zelji
• Krompir – paprikas servirati uz kisele ljute papricice

The post Jela bez mesa – Krompir-paprikaš appeared first on Kuhinjske Priče.

Januar je po mnogo cemu poseban mjesec. Pocetak nove godine, nove zelje, novi planovi, uvodjenje nekih novih navika zdravijeg zivota, ali je januar isto tako i vrijeme kada je vecina nas umorna od obilnih praznicnih trpeza, uglavnom jednolicnih pecenja, sarme, ruskih salata, torti, kolaca i ostalog.

Zato je u januaru pravo osvjezenje nesto poput ovog starog i jednostavnog jela sa nasih prostora ciji naziv mozda i nije isti u svim krajevima. Tijesto se uglavnom pravi od psenicnog ili kukuruznog brasna, a nadjev moze biti sve kao pavlaka, izmrvljen feta sir pomijesan sa malo vrhnja za kuhanje, ricotta sir ili kao u ovom slucaju mascarpone sir umucen s malo mlijeka.

Posto je zima i vrijeme kiselog kupusa bolji prilog se i ne moze zamisliti.

Potrebni sastojci

• Solja (velicina 2 dcl) kukuruznog mekog brasna (ne palente)
• Pola iste solje obicnog psenicnog brasna
• 1 jaje
• 1 cajna kasicica soli
• 1 cajna kasicica praska za pecivo
• 3 supene kasike jogurta
• 3 supene kasike ulja
• 2 dcl mlijeka
• Mascarpone sir 250 g
• Nekoliko kasika mlijeka

Postupak

• Obe vrste brasna sastaviti i promijesti, dodati 1 umuceno jaje, jogurt, ulje, prasak za pecivo i so
• 2 dcl mlijeka dodavati polako i mijesati dok se ne dobije jednolicna smjesa koja bi trebalo da bude gusca od smjese za palacinke
• Ostaviti da odstoji petnaestak minuta
• U medjuvremenu ukljuciti rernu na najvisu temperaturu
• U manjem plehu (ja sam koristtila okrugli precnika 28) ugrijati par kasika ulja
• Kad je ulje zagrijano dodati smjesu, staviti u rernu i peci dvavdesetak minuta dok ne pocne biti rumeno i odvajati se lagano od rubova pleha
• Mascarpone umutiti sa malo mlijeka da se lakse razmazuje, izvaditi pleh iz rerne i namazati sir preko njega
• Peci dok i sir ne porumeni
• Servirati sa przenim kislim kupusom u koji ste dodali malo dimljene paprike i susenog cilija

Prijatno!

The post Kukuruzna ljevuša sa mascarpone sirom appeared first on Kuhinjske Priče.

Potrebni sastojci

• 75 gr maslaca
• 3,5 dcl mlijeka
• 25 gr svjezeg kvasca
• 1,5 umuceno jaje
• 4 supene kasike secera
• 1, 1/2 cajne kasike soli
• 600 gr bijelog brasna
• 0,5 razmucenog jajeta za premazivanje

Postupak

• U serpi rastopiti maslac, te dodati mlijeko
• Istresti mlijeko i maslac u zdjelu i u to dodati kvasac
• Dodati sve ostale sastojke, zamijesiti tijesto kutlacom, pokriti i ostaviti da stoji 1 sat na toplom mjestu
• Istresti nadoslo tijesto na pobrasnjenu povrsinu i dobro premijesiti rukama. Dodati jos malo brasna ako je potrebno da bi se oblikovale loptice
• Formirati 16 loptica, poredati ih na papir za pecenje, prekriti i ostaviti da nadolaze 20 minuta
• Na kraju ih premazati umucenim jajetom i staviti da se peku na sredini rerne 10 -15 minuta na 200 stepeni

The post Danska rodjendanska peciva appeared first on Kuhinjske Priče.

O turskoj dramskoj seriji u osam nastavaka Ethos ili u originalu Bir Baskadir se nije mnogo ni culo ni pisalo, kao sto se to pisalo o recimo The Crown, ali svi oni koji su je zapazili na Netflixu i odgledali jednostavno su bili odusevljeni djelom turskog scenariste i rezisera Berkun Oye.

Meryem zivi na selu zajedno sa bratom i njegovom zenom koja je u teskom psihickom stanju i nije sposobna da vodi brigu o dvoje male djece. Jednom sedmicno odlazi iz sela u Istanbul gdje radi kao kucna pomocnica u moderno opremljenom stanu svoga poslodavca Sinana za kojeg ne znamo cime se bavi.

U patikama i sa maramom na glavi u maglovitom jutru odlazi seoskim putem prema autobusu koji je odvozi u veliki uzurbani grad. Ova scena je slikovito i sama tematika serije, a to je susret razlicitih socijalnih slojeva turskog drustva.

Ponekad iz neobjasnjivih razloga Meryem pada u nesvijest sto je cesto povezano sa vjencanjima ili prosidbama. Zbog nemogucnosti da se otkrije razlog tome, odluceno je da Meryem ide kod psihologa iako bi ona sama radije pricala sa seoskim hodzom.

Na pocetku serije ova ostroumna djevojka velikog i dobrog srca koja gledaoca osvaja od prvog minuta dolazi u svoju prvu posjetu psihologu zbog neobjasnjive pojave padanja u nesvijest.

Umjesto o tom problemu Meryem psihologu pocinje simpaticnu ne bas povezanu pricu o svojim dnevnim obavezama koje ima kao kucna pomocnica u domu poslodavca Sinana, o umijecu pravilnog pripremanja kafe vodom koja se kuha samo do 90 stepeni, da se kafa ne sprzi, kolacu koji njen poslodavac Sinan obozava, svojom opsjednutoscu turskim sapunicama i autobuskoj liniji kojom se mora vratiti nazad u selo.

S druge strane, mlada moderna Peri, psiholog koja dolazi iz bogatog drustvenog staleza pokusava otkriti uzrok zbog kojeg Meryem pada u nesvijest.

Peri pokusava biti ljubazna i pomoci pacijentkinji, ali se ujedno bori sa odbojnoscu prema njenoj marami, koja joj kako kaze “pokriva i um”, njenoj socijalnoj pripadnosti, naizgled primitivnim stavovima, te pod jakim dojomom susreta s Meryem, odlazi svom psihologu Gülbin kojoj prica o Meryem.

Pored njih tu je i niz drugih likova ciji se zivotni putevi ispreplicu kao Yasin, Meryemin brat, dobar i osjecajan mladi covjek u vjecitoj borbi da se pokaze kao autoritet nad sestrom i zenom, njegova deprimirana zena koja ima traumu iz mladosti, dijete koje ne govori, tradicionalna porodica psihologa Gülbin, njena sestra koja takodje nosi maramu i prezire modernu Tursku, njen bolesni brat, lokalni seoski hodza i njegova kcerka, koja krije svoju seksualnost, zatim glumica Melisa iz lose, ali jako popularne turske sapunice koju poistovjecuju s likom iz serije.

Svi likovi u seriji bez obzira na socijalni status imaju zajednicko to da se bore sa potisnutim osjecanjima kao posljedicama razlicitih razloga u razlicitim periodima zivota i ne usudjuju se suociti se s njima.

Svoja potisnuta osjecanja nose kroz zivot kao teret koji u jednom trenutku postaje toliko tezak da ga vise ne mogu nositi. Kako to psiholog Peri objasnjava ta skrivena osjecanja su “poput vode koja uvijek nadje pukotinu u stijeni”. Jednom moraju izaci van.

Ono sto je zanimljivo je da se na kraju svake epizode koriste nostalgicni klipovi sa koncerta poznatog pjevaca Ferdi Ozbegena koji je ujedinjavao narod spajajuci razlicite muzicke tradicije, a serija se dotice i nekih tematika koje nisu uobicajene za turske filmove i serije.

Radnja serije se odvija polako, prepuna je fascinirajucih detalja i krupnih kadrova s fokusom na oci glavnih glumaca i fantasticnih glumackih kreacija. Ovo je serija koju poput serije Unorthodox necete zaboraviti nakon sto je odgledate, nego cete sigurno neko vrijeme ostati pod njenim utiskom.

The post Ethos – kako da ne spržiš kafu appeared first on Kuhinjske Priče.