GORSKA LAVANDA - Angustifolia

2011-12-05T23:23:00.001+01:00

O Lavandi

Lavanda, grmolika mediteranska biljka stigla s grčkih otoka, nosi sa sobom povijest dugu 2500 godina. U to vrijeme otkriveno je i imenovano tridesetak vrsta i dvjestotinjak podvrsta i sorata lavande. Pridavala su joj se razna svojstva i čovjek ju je upotrebljavao u razne svrhe. Legenda kaže da je upravo lavandina vodica pomogla egipatskoj kraljici Kleopatri da zavede rimskog imperatora Cezara. A neke je, poput francuskog kralja Charlesa IV., koji je uvijek sa sobom na putovanja nosio jastuke punjene lavandinim cvijetom, blago uspavljivala.

Lavandula officinalis*- (Despik)

Farmacijski – ljekarnički naziv : Oleum, Flores lavandulae.

Ostali narodni nazivi su : despik, despić, trna, lavandula…

Lavandula vera**– Lavandula spica officinalis,- ova je biljka pogodna za uzgoj u vrtu.

Lavandi ima više vrsta i postoji 25-30 različitih vrsta lavande, a neke od njih su:

Lavandula abrotanoides

Lavandula angustifolia

Lavandula canariensis

Lavandula dentata

Lavandula lanata

Lavandula latifolia

Lavandula multifida

Lavandula pinnata

Lavandula stoechas

Lavandula viridis

Lavandula x intermedia

Najčešće vrste lavandi čija se eterična ulja mogu naći na tržištu su:

* prava lavanda (Lavandula officinalis, sinonimi: L. vera, L. angustifolia)

* širokolisna lavanda (Lavandula spica, sinonim: L. latifolia)

* španjolska lavanda (Lavandula stoechas, čita se “stehas”)

* lavandini (Lavandula x hybrida), npr hvarski lavandin

Lavanda je vrlo dekorativna, ugodna mirisa i ljekovita. Karakteristika joj je da je biljka mediteranskog podneblja, u kontinentalnim krajevima nalazimo ju rijetko, ali jednako dobro i tu uspjeva, kao sadnicu koja krasi nečiji balkon. Spada u porodicu Labiatae – Usnače (usnatice), po drugim autorima opet u porodicu Lamiaceae (Labiatae), no to je stvar za botaničare.

Raste svuda po kršu i suhim predjelima. To je višegodišnja polugrmolika biljka uspravne ili savinute stabljike visoke 50-80 cm., cvjetovi su ljubičaste boje, pršljenasto raspoređeni u dugim klasatim cvatovima. Zbog dlakavosti se biljka čini siva.

Cvate od lipnja do srpnja (kolovoza), a sakuplja se kao lijek cijelo ljeto. Cijela biljka se sabire u rujnu, a vršci s cvjetovima u srpnju i kolovozu.

Upotrebljavaju se cvjetovi i listovi koji se suše u hladu na zračnom mjestu.

Razmnožava se sjemenom u sanduke u ranu zimu ili na otvorenom u rano proljeće. Mlade biljke nikle iz sjemena treba posaditi – presaditi potkraj svibnja. Ne traži puno vlage i nije zahtjevna u pogledu tla.

Uzgoj:

Za lavandu možemo reći da je čista ekološka biljka pošto u uzgoju ne zahtijeva nikakvu kemijsku zaštitu a dobro uspijeva i bez upotrebe mineralnih gnojiva.

Lavanda je i skromnih zahtijeva prema tlu. Pogoduju joj i slabije plodna siromašna tla raznih struktura. Voli lagana pjeskovita i šljunčana zemljišta ali uspijeva i na glinovitim. Ipak uvjet je da je tlo dobre propusnosti, odnosno dobre drenaže jer lavanda ne podnosi stajaću vodu. Dulji period pod vodom može je uništit .

Lavanda ne voli ni kisela tla, bolje joj odgovaraju vapnenasta tla 6,5-7,5 ph kiselosti.

Osunčano mjesto.

Ljekovito djelovanje:

Od cvjetnih vrhova , prije no što cvjetovi sasvim izbiju, priprema se ljekoviti čaj i vadi ulje, a od cvjetnih klasića miris za parfem.

Služi kao antiseptik, antispazmodik (protiv bolova kod reumatizma – pomiješana s alkoholom), i kao sredstvo protiv raznih infekcija grla i ždrijela. Lavandino ulje ublažuje migrenu i nervoznu glavobolju, lupanje srca, neurastenije, te boli u želučano-crijevnom sustavu. Njezino ulje uništava streptokoke (streptoccocus albus), pyogenes i dr. Ako se 5-10 kapi lavandina ulja uzme na kocki šećera, to smiruje uzbuđenost, bolove oko srca, depresiju, navale krvi u glavu, vrtoglavicu i uklanja nesvjesticu.

Postoji recept za pripravak od smjese lavandinog ulja i ostalih sastojaka za izradu laganog anestetstog preparata.

Brošura o Lavandi:

DOWNLOAD

http://www.fileserve.com/file/UNsvwFw

GORSKA LAVANDA

Prava lavanda (Lavandula officinalis, sinonimi su Lavandula angustifolia, Lavandula vera), u svom prirodnom staništu raste upravo u gorskom kraju za razliku od njenih rođakinja (npr.Lavandula latifolia , Lavandula hybrida itd…). Domovina prave lavande kao i lavandina te ostalih vrsta je južna Francuska. Prava lavanda uspijeva na višim nadmorskim visinama, do 1500 metara. Naše iskustvo je da u našem području raste od 700 – 1000 metara nadmorske visine.

Osim po staništu, prava lavanda se od ostalih vrsta razlikuje još po izgledu i po terapijskim svojstvima. Za razliku od lavandina s kojim se najčešće zamjenjuje, prava lavanda raste u manjim grmovima, cvjetovi su intenzivno ljubičasti, a miris manje intenzivan.

Eterično ulje prave lavande dobiva se parnom destilacijom cvjetnih vrškova, bogato je linalyl acetatom i linalolom, koje su glavne sastavnice, a u tragovima sadrži i kamfor. Miris je slatkastocvjetan, a nikako ''bockav'' kao kod lavandina. Na bočici bi trebao pisati točan latinski naziv biljke (Lavandula angustifolia, vera ili officinalis), a prodavač bi trebao imati i kemijski certifikat jer se ulje prave lavande često krivotvori. Ulje se drži u tamnim bočicama, nikako u prozirnim, na hladnijem mjestu zaštićenom od svjetlosti. Za sobom ne smije ostavljati mastan trag budući su eterična ulja općenito hlapljive tvari.

goranska lavanda - Lavandula angustifolia

LAVANDA - zakorjenjavanje reznicama - sadnja

GORSKA LAVANDA - Angustifolia