Meditacija @ Yoga @ alternativa @ ezoterija

Svi ovisimo jedni o drugima

2017-01-17T19:29:00.002+01:00

Riječ je o onome što su nam svi mistici do sada pokušavali reći. Ne kažem da „ja“ neću upasti u uobičajene obrasce jer je to način na koji smo uvjetovani. No, postavlja se pitanje je li moguće živjeti životom u kojem biste bili potpuno sami i ne ovisiti o nikome?

Svi ovisimo jedni o drugima zbog mnogih stvari, zar ne? Ovisimo o pekaru, mesaru, izrađivaču svijeća. Međuovisnost. I to je u redu! Tako smo postavili društvo i za dobrobit sviju ovisimo o raznim funkcijama raznih ljudi kako bismo bolje djelovali i živjeli učinkovitije (barem se tome nadamo). No ovisiti o nekome psihološki, ovisiti o nekome emocionalno, što to znači? To znači da moja sreća ovisi o drugom ljudskom biću.

Razmislite o tome. Jer, ako razmislite, sljedeća stvar koju ćete učiniti, svjesno ili ne, jest ZAHTIJEVATI od drugih ljudi da pridonose vašoj sreći. Nakon toga slijedi naredni korak: strah, strah od gubitka, strah od otuđenja, strah od odbijanja, uzajamna kontrola. Savršena ljubav ne poznaje strah. Gdje je ljubav tu ne postoje zahtjevi, očekivanja, ovisnost. Ne zahtijevam da me usrećujete, moja sreća ne leži u vama. Kad biste me napustili, ne bih se sažalijevao; neizmjerno uživam u vašem društvu, ali ne prianjam uz to.

Uživam u tome na osnovu ne-prianjanja. Ono u čemu doista uživam niste vi; to je nešto veće od vas i mene. To je nešto što sam otkrio, neka vrsta simfonije, orkestra koji svira jednu melodiju u vašoj prisutnosti, no kad odete, svirka ne staje. Kad upoznam nekog drugog, svira druga melodija koja je također očaravajuća. A kad sam sâm, nastavlja svirati. Repertoar je velik i svirka nikad ne prestaje.

To je bît buđenja. To je također i razlog zbog kojeg nas se može hipnotizirati, isprati nam mozak, uspavati nas. Čini se kao zastrašujuće pitanje, ali možete li reći da me volite ako prianjate uz mene i ne puštate? Ako me ne puštate da postojim? Možete li reći da me volite ako sam vam potreban emocionalno ili psihološki da biste bili sretni? To se sudara s univerzalnim učenjem svih svetih spisa svih religija i svih mistika. „Kako to nismo shvaćali sve ove godine,“ opetovano se pitam. „Kako to još nismo uvidjeli?“ Kad u svetim spisima čitate o tim radikalnim temama, počinjete se pitati: Je li taj čovjek lud? No, nakon nekog vremena počinjete misliti da su ludi svi ostali. „Ako ne mrziš svoje roditelje, braću i sestre, ako se ne odrekneš svega što posjeduješ, ne možeš biti moj učenik.“ Morate napustiti sve.

Ne odreći se fizički, to je lako. Kad napustite iluzije, u najmanju ruku se suočavate sa stvarnošću i, vjerujte mi, nikad više nećete biti usamljeni. Ljudsko društvo ne iscjeljuje samoću. Samoću iscjeljuje kontakt sa stvarnošću. O, o tome mogu reći mnogo toga. O kontaktu sa stvarnošću, odbacivanju iluzije i kontaktu s nečim stvarnim. Bez obzira o čemu je riječ, to nema svoj naziv. To možemo upoznati samo ako odbacimo ono nestvarno. Usamljenost možete upoznati samo kad napustite prianjanje, ovisnost. No, prvo to morate vidjeti kao nešto poželjno. Ako to nije poželjno, kako da se tome uopće približite?

Razmislite o svojoj samoći. Bi li je ljudsko društvo odagnalo? Ono bi samo poslužilo kao oblik odvlačenja pažnje. Unutra je praznina, zar ne? A kad praznina izbije na površinu, što radite? Bježite od nje, palite TV, radio, čitate knjigu, tražite društvo, zabavu, odvlačenje pažnje. Svi to čine. Danas je to veliki posao, organizirana industrija koja će nam odvlačiti pažnju i zabaviti nas.

Anthony De Mello rođen je 1931. godine u Bombayu u Indiji. Studirao je filozofiju u Barceloni (Španjolska), psihologiju u Chicagu (SAD) i duhovnost na Sveučilištu Gregoriana u Rimu (Italija). Tijekom svoga života vodio je mnoge terapijske tečajeve u kojima je sjedinjavao iskustva iz psihologije i duhovnosti. Umro je 1987. godine u New Yorku. Njegove knjige prevedene su na sve vodeće svjetske jezike, uključujući i hrvatski. Prenosimo vam neke isječke iz njegovih knjiga uz posebnu dozvolu De Mello Spirituality Centra.

Izvor: De Mello Spirituality Center @ www.portalosuma.com

5 životnih iskustava koja nas uvijek učine jačim osobama

2016-11-28T11:01:00.000+01:00

Teška i bolna životna iskustva nitko ne može izbjeći. No umjesto da se nakon njih poželimo sakriti od svijeta, ta iskustva trebali bismo iskoristiti za vlastito dobro i učiti iz njih. Doznajte kojih nas 5 teških lekcija u životu uvijek učine jačim osobama.

1. Puštanje drugima da odlučuju za nas
U nekom trenutku života vjerojatno ćete imati prijatelja ili člana obitelji koji će vas navesti da sumnjate u svaku odluku koju donesete. U drugom trenutku, možda nećete uopće znati donositi odluke bez da se konzultirate s određenom osobom.

Neko vrijeme ćete to trpjeti, možda i duže vrijeme, ali u jednom trenutku više neće moći trpjeti, i to je neizbježno. U tom čarobnom momentu shvatit ćete da vam je važnije ono što vi mislite, a ne što misli bilo tko drugi te da će vas instinkt navesti da potpuno sami donesete ispravne odluke. Naučit ćete da je osoba koja najbolje zna što želite i trebate – vi sami. Pročitajte i 5 rečenica s kojima vas manipulatori drže u šaci.

"Teška i bolna životna iskustva nitko ne može izbjeći. No umjesto da se nakon njih poželimo sakriti od svijeta, ta iskustva trebali bismo iskoristiti za vlastito dobro i učiti iz njih"

2. Nezadovoljstvo na poslu
Što god bio uzrok vašeg nezadovoljstva na poslu, uvijek imate dvije opcije i obje su dobre, iako vam se u tom trenutku možda ne čini tako: možete dati otkaz ili možete ostati i razmisliti koji biste posao radije radili. Davanje otkaza često ima negativnu konotaciju, ali taj potez može vam zapravo dati samopouzdanje. Zašto? Zato jer samima sebi kažete "Znam da zaslužujem više od ovoga".
Preuzimanje odgovornosti za vlastitu dobrobit može vas osnažiti isto kao i puštanje nečega zbog čega se ne osjećate potpunima. Samo se pobrinite da imate financijsku sigurnost dok ne nađete posao koji više odgovara vašoj osobnosti i životnim ciljevima. Nakon lošeg iskustva s poslom postat ćete svjesniji toga kako zapravo želite provoditi dane. I što ste toga svjesniji, to ćete lakše spriječiti da preuzmete ulogu koja nije za vas.

3. Nezdrava ljubavna veza
Kada izađete iz loše i nezdrave ljubavne veze, "prisiljeni" ste razmisliti o tome tko ste vi zapravo bili u toj vezi i odlučiti želite li nastaviti istim putem ili ne. Želite li da vaša slijedeća veza bude drugačija, morate promijeniti vlastiti obrazac ponašanja.

Jedna stvar zbog koje možete iznova ulaziti u krive veze je nisko samopouzdanje. Ako o samima sebi nemate dobro mišljenje, vrlo vjerojatno ćete privlačiti ljude koji će vas podcjenjivati. To je zato jer nas drugi vide i odnose se prema nama onako kako mi vidimo sami sebe. Zato, zapitajte se s kojim se dijelovima vlastite osobnosti morate suočiti, možda ih i zaliječiti, da biste ljubavi dali novu šansu? Propale ljubavne veze koje vas potaknu na takvo samopropitkivanje i mijenjanje vlastitog obrasca ponašanja, na kraju se pokažu kao vrijedne lekcije koje nas uvijek učine jačim osobama.

4. Doživljavanje neuspjeha
Nitko ne želi čuti da ono što radi nije dobro niti da je pogriješio u poslu i timu donio neuspjeh. Većina nas svoj posao želi napraviti savršeno i biti dobar u svemu što radi. To je zato jer mislimo da ćemo, ako sve radimo savršeno, biti zaštićeni od teških i bolnih iskustava u životu. No, težnja savršenstvu neće vas zaštiti od takvih osjećaja i lekcija, i ako samima sebi ne dopustite neuspjeh (ili se kažnjavate kada vam se on dogodi), puno toga propuštate.

Greške i neuspjesi uče nas kako da budemo bolji u tome što radimo. Uče nas kako da budemo otvoreniji prema povratnim informacijama od strane drugih ljudi koje nam pak pomažu da vlastite ciljeve dosegnemo lakše i brže. Pročitajte i 10 znakova da vam u životu ide dobro (čak i kada mislite da nije tako).

5. Udovoljavanje ljudima
Mnogim ljudima važnije je što misle drugi ljudi, a ne što misle oni sami. Bitnije im je usrećiti druge, nego same sebe. Govore "da" kada zapravo žele reći "ne" i većina toga što rade zapravo im predstavlja obvezu jer sve to rade samo zato da bi udovoljili drugima.

No, takva iskustva su važna jer nam otkrivaju negativan učinak onoga što psihoterapeuti nazivaju "bolest za udovoljavanjem". Ukoliko potrebe drugih ljudi uvijek stavljate ispred vlastitih, počnite to mijenjati tako da obratite pažnju na to kako se osjećate kada radite nešto protiv vlastite volje. Osjećate li napetost i stres? Ako da, taj osjećaj možete uzeti kao alarm koji se oglasi kada se pripremate podleći svojoj potrebi da udovoljite.

Kada vas taj osjećaj obuzme, zapitajte se je li to ono što zaista želite toga trena i ako je odgovor ne, pronađite način kako da se izvučete iz te situacije dok ne smislite način kako da izrazite ili barem obranite vlastite potrebe. Što češće to napravite, to ćete biti svjesniji toga da su vaše želje i potrebe jednako važne kao i one drugih ljudi.

Izvor & autor: zadovoljna.dnevnik.hr

Tamna strana duhovnosti

2016-11-04T15:25:00.000+01:00

Duhovnost za svaku osobu označava nešto drugo. Za neke se ona odnosi na sudjelovanje u nekoj organiziranoj vjerskoj skupini i redovni odlazak u crkvu, džamiju, sinagogu i slično.

Za druge, duhovnost označava nešto više osobno, pa se te osobe, da bi dosegnule svoju duhovnu stranu, posvećuju bavljenju jogom, meditacijom, privatnoj molitvi ili odlasku u duge, tihe šetnje. U svakom slučaju, duhovnost je dobra stvar, no mnoge osobe joj pristupaju s prethodnim (pogrešnim) uvjerenjem da je riječ o isključivo pozitivnom iskustvu.

Dakle, duhovnost je široki pojam koji, općenito govoreći, uključuje osjećaj povezanosti s nečim što je veće od nas i obično uključuje potragu za smislom života. Kao takva, ona je univerzalno ljudsko iskustvo, nešto što dopire do svih nas dok predstavlja nešto što se tijekom života može i promijeniti, ovisno o vlastitim iskustvima i odnosima.

Jedna stvar koja povezuje sve duhovne prakse je svjesnost. Svjesnost je teško definirati jer, kao i kod duhovnosti, to nije jedna stvar, no uglavnom se određuje kao stanje ili značajka svijesti, odnosno, svijest o vanjskim objektima ili nečemu unutar osobe. Pojednostavljeno, na individualnoj razini, to je naša svijest o nečemu, pa čak i ako to nešto nije ništa. I ovo je mjesto na kojem dolazimo do „problema“: kad čovjek postane svjestan nečega, to za njega ne predstavlja uvijek jedno jako lijepo i ugodno iskustvo i može djelovati poput šamara posred lica.

Duhovne prakse i širenje svjesnosti su poput rušenja barijere koja se pomalo gradila u našim životima: od djetinjstva i našeg odgoja, preko obrazovanja do očekivanja koja od nas imaju društvo, obitelj i prijatelji. Jednom kad se ta barijera počne rušiti i otvarati nove poglede, otkrivaju se sve dobre stvari koje u životu postoje. No njih prati i mračnija strana života. Primjerice, ako u obzir uzmemo kolektivnu svjesnost, vidljiva je velika neravnoteža među ljudima. Na nekoj mikro-razini naših života, to će biti ljudi koji prose ili kopaju po kantama za smeće dok će se na globalnoj razini to odnositi na ratove i razaranja te patnju koju uzrokuju. Mnogi ljudi zanemaruju ovakve stvari sve dok se ne probude, odnosno, prošire svoju svijest. Nakon toga je sve to teško ignorirati.

Kad je riječ o osobnoj svjesnosti, njezino širenje i aktivacija djeluju poput zrcala u kojem vidimo ne samo ono što je dobro kod nas i drugih nego i greške koje pravimo i pogrešne stvari koje činimo. Duhovnost će nas natjerati da se suočimo sa svojim manama, boli koju smo uzrokovali i svim negativnostima koje leže u nama. Ponekad nas natjera da se zapitamo tko smo i koja je naša uloga u životu, da na površinu izvučemo davno i duboko zakopanu traumu i patnju što je ponekad zaista teško podnijeti i sa čime je veliki izazov suočiti se.

Ono što je zajedničko i što povezuje sva duhovna iskustva je onaj prvobitni osjećaj euforije koji se javlja kad ostvarimo određenu razinu duhovnog razvoja i širenja svijesti. Ta euforija je sjajan osjećaj, no često u nama stvara nerealna očekivanja, kako od sebe samih, tako i od drugih. Primjerice, može se manifestirati kao naše očekivanje da drugi shvate proces kroz koji prolazimo.

No, postoji još jedna pogrešna pretpostavka vezana uz duhovnost, a to je da je duhovno buđenje krajnji cilj gdje sve završava. No, istina je da je to samo početak. Kao da smo, primjerice, ulovili divlju životinju, stavili ju u kavez i sada očekujemo da će se ona sama pripitomiti. Stvar je malo drugačija: potrebno je njegovati svoj duh i nastaviti tražiti i postavljati pitanja. Odgovori nam se možda neće uvijek sviđati dok ponekad neće biti ni jasni, no potrebno je biti uporan.

Dakle, put duhovnosti može biti jako trnovit i težak, no istovremeno je to i najbolja stvar koju osoba može učiniti za sebe. Stoga, da bi se u što većoj mjeri smanjili stres i tjeskoba tog procesa, potrebno je imati vjeru u njega te znati da jedinu prepreku predstavljaju vrijeme ili odluka o odustajanju od širenja svjesnosti.

Ono što je potrebno učiniti jest razdvojiti tamu i svjetlost koje nosimo u sebi te shvatiti da je oboje potrebno, pa čak i neophodno. Ovakav stav će cijelo duhovno putovanje osobe učiniti puno lakšim. Potrebno je upoznati sebe i svoja stanja uma te kako emocije i osjećaji utječu na nas nakon čega sve to možemo iskoristiti za svoj napredak. Duhovnost će jednostavno svakome od nas pokazati istinu i stvarno stanje, bez obzira kakvo ono bilo, a jednom kad se suočimo s istinom, rast i širenje svjesnosti postaju neizbježni.

Izvor: portalosuma.com
Autor: Barbara Kovačević

Pouka duhovnog učitelja: Ponovite ovu riječ 100 puta dnevno i život će vam se promijeniti iz korijena

2016-10-14T15:16:00.004+02:00

Sri Chinmoy je duhovni učitelj, filozof, umjetnik i sportaš. Svoj život je neumorno posvetio ideji mira, harmonije i jedinstva među ljudima.

Tijekom života je često putovao i držao predavanja na najpoznatijim univerzitetima širom svijeta, kao što su Harvard, Cambridge, Prinston, Yale, Oxford, Tokio i mnogi drugi.

Nadamo se da će ova njegova pouka promijeniti i vaš život!

ČISTOĆA

Prije svega, pokušajmo shvatiti što je krajnji efekt jedne loše misli.

Ako samo nazivamo te misli, lošim, nebožanskim i nečistim mislima, to nije dovoljno. Ono što moramo zapamtiti jeste da svaka od ovih riječi označava jednu ideju, a to je ’ropstvo’.

Loše misli će na kraju učiniti samo jednu stvar – vezat će nas!

Ali, božanske misli nas šire.

Svi vi znate što je čistoća. Ako možete ponoviti riječ ČISTOĆA samo sto puta dnevno, još pre nego što ustanete iz kreveta, čistoća će početi da svraća u vaš život i vaš um.

Kada ponovite riječ ’čistoća’, pokušajte osjetiti da su vaša usta čista, da su vaše oči čiste, da vam je srce čisto, da je svaki dio vašeg tijela čist.

Svaki put kada izgovorite reč ’čistoća’, koncentrirajte se na neki dio tijela i osjetite da je čist.

Kada ste ovo učinili sto puta, osjetit ćete da niste ništa drugo nego čistoća!

Možete otići i jedan korak dalje.

Kada pogledate u cvijet, odmah osjetite da je cvijet vrlo čist. Kada pročistite čitavo vaše postojanje, potrudite se da osjetite da vi sami niste ništa drugo nego cvijet.

Kada osjetite da ste postali cvijet, položite ga na vaš oltar kao dar Bogu.

Plakali ste za čistoćom i nju vam je Bog dao, pa ćete kao znak zahvalnosti položiti sebe pred Božja stopala.

Izvor: alternativainformacije.com

Za životnu radost trebate se pobrinuti

2016-09-08T10:49:00.003+02:00

Mnogi ljudi život doživljavaju samo kao jednu muku. Obitelj, posao i odnosi sa drugima ih ponekad toliko iscrpljuju da pesimizam postaje jedini stav s kojim idu kroz život.

No s druge strane postoje ljudi koji u životu doista uživaju. Ako malo bolje pogledamo njihov se život izvana ne razlikuje od onih koji život gledaju kao jednu tragediju. Male stvari u našem umu čine velike razlike u stvarnom životu. U konačnici pravu radost u životu daje samo Bog, no postoji ono što mi kao ljudi sa svoje strane možemo učiniti.

Njegujte duboke odnose

Površni odnosi s ljudima nemaju snagu vašem životu dati onaj duboki osjećaj radosti jer plitki razgovori i tanka povezanost nestaju sa samim završetkom odnosa. Uspostavljajte duboke odnose, iskreno se zanimajući za ljude, ne shvaćajući ih samo kao slučajne prolaznike, već kao suputnike na vašem životnom putu koji međusobno jedni drugima obogaćujete živote.

Otkrijte smisao vašem životu

Otkrijte što vas ispunjava dok radite? Koji posao ili hobi pričinja vam radost da jedva čekate trenutak kada ćete se s njime pozabaviti? Ne moraju to biti neke grandiozne stvari, najobičnija sitnica koja raduje srce nije ništa drugo nego otkriveni smisao života. Krenite u avanturu otkrivanja onoga u što vrijedi uložiti svoje vrijeme. To je dobitna kombinacija trajne radosti.

Smijte se i onda kada vam je teško

Životni put neće vam uvijek biti posut cvijećem. Štoviše osjetit ćete da ruža koju ste ubrali ima na sebi trn. Upravo je to najbolja slika života; ono što je vrijedno i lijepo – uvijek je povezano s boli. Svi smo svjedoci teških trenutaka koji nam se čine da nikada neće proći, ali kada ih naučimo prihvaćati kao dio života shvatit ćemo da iza svake kiše dolazi sunce i imat ćemo snage nasmijati se.

Razvijajte zahvalnost

Razlika između zahvalnih i nezahvalniih ljudi ponekad je samo u tome što su zahvalni ljudi više otvorili oči i bolje vide blagoslove koji ispunjavaju njihov život. Samo saznanje da ste se probudili živi i da imate moć oblikovati svoj život vodi vas prema neopisivoj sreći da imate za što zahvaliti. I na koncu zahvalnost je navika, ukoliko je još niste razvili, nikada nije kasno.

Najbolje stvari događaju se kada prihvatite život takvim kakav jest

Morate prihvatiti da nije sve po vašem i nikada neće ni biti. Ukoliko ste u stanju prihvatiti tu činjenicu kao dio igre života, tom se spoznajom nećete opterećivati već ćete štoviše početi uživati u svemu što vam se događa. Život je nepredvidiv kao i igra i upravo nam to pruža mogućnost radovanja svim onim izazovima u kojima se nađemo. Budimo za njih uvijek otvoreni!

Autor: Mario Žuvela @ duhovnost.net

Novi dan..radosno ga pozdravljam!

2016-08-16T09:40:00.001+02:00

"Svaki zastoj na putu promatrajte kao krivulju na spirali učenja, koju morate proći da bi postali ono što želite"

Čula se grmljavina iz daljine, i prve kapi kiše već su pale. Prije točno godinu dana držala je zadnji put svoju tekicu rukama. Onda je čitala Celestinsko proročasntvo, J. Redfielda i bavila se uvidima. Zadnji u bilježnici označen je šesti uvid sa pitanjem "Tko sam ja". Odgovor još uvijek nije bila našla, no čini se kako je to više niti ne zanima. Prošlo je već nekoliko tjedana od kada je odlučila krenuti sa Carlosom Castanedom na "Put u Ixtlan", baviti se rekonekcijom, baviti se učenjima don Huana i doći do grupe koja se bavi tensegrityem.

Krenula je sanjati, svjesno, budno sanjati. Bavila se brisanjem osobne prošlosti, dizale su joj se slike nekih mjesta, ljudi događaja za koje skoro više nije niti znala da postoje. Udisala je svoju energiju, izdisajima vraćala tuđu. Više joj neke stvari nisu bile potrebne. Zahvalila im se i krenula otpuštati. No, nešto je propustila.

Stiglo ju je novo iskustvo. Netko joj je uporno pokušavao objasniti kako živi i kako bi uopće trebala živjeti, što je dobro a što loše...netko joj se prijetio jedinim životom kojeg je imala. Bila je divlja. Na trenutka je sjetila Coelhove Veronike i poželjela umrijeti.. vjerovala je da je jedini ispravan život, onaj koji se svjesno živi, onaj koji nitko ne nameće..onaj koji se vodi instinktima, ljubavlju, ispunjen svrhom. Bila je u pravu! Samo to i jedino to je život. Bila je topla, bila je hladna, poželjela ponovno biti crna, pa opet plava. Bujice riječi, osjećaja, izmjenjivale su se iz trena u tren. Na trenutke je bila ispunjena ljubavlju, suosjećanjem, strpljenjem, oprostom, a na trenutke puna gorčine, bijesa, agresije, straha..

"Zašto bi svijet bio onakav kakav ti misliš da je? Tko ti daje ovlaštenje da to govoriš?" (Put u Ixtlan, Carlos Castaneda)

A onda je pročitala: "Ratnik nikada ne okreće leđa moći, a da se prethodno ne iskupi za sve usluge koje je primio... Ne možeš napustiti ove usamljene planine a da im se prethodno ne zahvališ".

Taman kada je poželjela napustiti Castanedu jer joj se činilo da joj ništa ne daje, beskrajno mu se zahvalila. To je to! Nedostajalo je zahvalnosti!

Rekonekcija je dobila smisao... Meni moje, tebi tvoje, Namaste!

Ljubav se vratila, želja se vratila, čežnja i strast bili su tu. Okrenula se mirno na drugu stranu i nastavila sanjati.. On je bio tu, u svakom trenutku, u svakom njenom dahu!

Sačuvaj neosjetljivost i ne zatvaraj oči pred strahom...shvatila je!

Izabrala je veći kamen, tik do mora. Zapalila je cigaretu i duboko udahnula. Mogla je osjetiti sol u ustima, miris njega, miris mora.. Udah, izdah, rekla je: More, hvala ti!

Beskrajno, široko, snažno, moćno duboko more! Kako li je samo mogla zaboraviti zahvaliti se onome što joj daje toliku snagu, što je hrani, budi, smiruje i beskrajno voli..ono što sama bezuvjetno i beskrajno voli.

Upijala je Sunčevu svjetlost i osluškivala šum valova, koji su se razbijali o stijene. Napokon bila je svoja! Beskrajno otvorena, zaljubljena, duboka, topla, snažna, tako moćna.

Nije bio tu, no osjećala ga je cijelim svojim bićem, svojim fizičkim tijelom, svakim dahom. Šaputao joj je kroz valove, smiješio i mazio zrakama Sunca. Bio je tu! Zaljubljeni, sjedili su jedno pored drugog, i tek ponekad bi im se pogledi sreli, tek ponekad bi im se ruke dotaknule dok su tražili plosnate kamenčiće i kao djeca radili žabice. Mogla ga je vidjeti i osjetiti, u svakom trenutku, njegove ruke oko sebe, njegov miris, dah, dubok pogled koji je uzima cijelu i od kojeg joj staje dah.

Ponovila mu je, to nije ništa drugo, nego čista energija.
Rekla mu je: ne moraš znati, ni razumjeti, samo osjetiti.

A sad pomisli: ja sam Ljubav, ja jesam Svjetlost! Ljudi su prolazili, dolazili, dolazili, tek bi se poneko zaustavio, pogledao prema pučini i kratko komentirao: brrr, što je danas voda hladna. On bi tada pitao: kako? Oni nas ne primjećuju, a ni voda nije hladna. Rekla bi mu tada kratko: to je zato što žive u iluziji, ne vide sebe, kako li će tebe. To je zato što nemaju iskustvo, to je zato što su samo o nečemu čuli, jer im je netko rekao, to je zato što su slušali vremensku prognozu i sami ne osjećaju..to je zato što se boje. Čega, koga? Svoje vlastite sjene, samih sebe! Šteta, ljudi bi sve mogli znati, sami od sebe, iz sebe, samo kad bi htjeli... to je zato što misle, pretpostavljaju, osuđuju, prosuđuju...i samo misle da je voda hladna. To je zato što još uvijek čvrsto spavaju!

Peti uvid: Ja jesam Ljubav, Ljubav u meni, Ljubav oko mene!

"Pazi dobro, ma što radio sada, ovog trenutka, možda je to tvoje posljednje djelovanje na Zemlji. Možda je svaki tvoj pokušaj posljednji okršaj. Nema nikakve sile na svijetu koja će jamčiti da ćeš živjeti još jedan minut duže." (Put u Ixtlan, C.C.).

Kako je moguće da ljudi trate vrijeme na tuđe živote, umjesto da sve napore i sile ulože u svoj!?... a onda, stoje na nečijem grobu i oplakuju...sebe!!

Protiv nečije volje ne možemo, niti utjecati na tuđe izbore, no svoju svjesno i namjerno možemo usmjeriti u pravcu ljubavi, razumijevanja - znanja, suosjećanja, mudrosti, zahvalnosti, oprosta.

"Prihvatiti odgovornost za svoje odluke znači da je čovjek spreman umrijeti za njih... Nije važno kakva je odluka. Ništa ne može biti više ili manje ozbiljno od bilo čega drugog" (Put u Ixtlan, C.C.)

NIKAD NE ODUSTAJ OD SVOJIH SNOVA! - podsjetila je samu sebe... Maktub – slijedi znamenje...slike, blicevi, tek pokoja rečenica...sjetila se svega, znala je sve..put kojim je krenula ponovno je bio osvijetljen!

Oh, napokon sam shvatila što mi don Huan i Castaneda cijelo vrijeme govore – piši..kad si dobro – piši, kada si loše – iako samo misliš da si loše, i opet piši, kad očekuješ – piši, kad imaš pitanje – piši, kad tražiš – piši, kada se želiš nekome zahvaliti – piši! Možda ne voliš govoriti ili pisati, no ako si u tome dobra, i imaš smisla, čini to.. Čini ono u čemu si dobar i za što imaš smisla - za sebe..a možda pomogneš i drugima!

Napokon, dobro se osjećam. Ljubim i grlim..te, tebe čitatelju! Namaste!

"Svaki zastoj na putu promatrajte kao krivulju na spirali učenja, koju morate proći da bi postali ono što želite"

Izaberem li ono što mi se ne sviđa, napravit ću novi izbor! To mi se sviđa!

Ovo je novi dan i ja ga radosno pozdravljam!

Izvor: www.putsvijesti.com @ autor: Morana

Raj na Zemlji

2016-06-14T08:56:00.002+02:00

ŽELIM DA ZABORAVITE SVE ŠTO STE NAUČILI U SVOME ŽIVOTU. Ovo je početak novog razumijevanja, novoga sna. San kojega živite vaša je tvorevina.

Foto: andrewannenberg.com

To je vaša zamjedba stvarnosti koju u bilo kojem trenutku možete promijeniti. Imate moć stvoriti pakao, a imate moć stvoriti i raj. Zašto ne biste sanjali drukčiji san? Zašto ne biste upotrijebili svoj um, svoju maštu i svoje osjećaje da biste sanjali raj? Samo upotrijebite svoju maštu i dogodit će se nešto nevjerojatno. Zamislite da, kad god to odaberete, imate sposobnost svijet sagledati različitim očima. Svaki put kad otvorite oči, svijet oko sebe promatrate na različit način.

Sada sklopite oči, a zatim ih otvorite i pogledajte oko sebe. Ono što ćete ugledati je ljubav koja izranja iz drveća, ljubav koja se spušta s neba, ljubav koja izvire iz svjetlosti. Uočit ćete ljubav posvuda oko sebe. To je stanje blaženstva. Ljubav pronalazite u svemu, uključujući sebe i druge ljude. Čak i kad su ljudi tužni ili ljutiti, iza tih osjećaja možete vidjeti da ujedno šalju i ljubav. Koristeći svoju maštu i svoje nove oči kojima promatrate, želim da vidite sebe kako živite novim životom, novim snom, životom u kojem ne morate opravdavati svoje postojanje i u kojem ste slobodni biti ono što doista jeste. Zamislite da imate dozvolu biti sretni i zaista uživati u svome životu. Vaš je život oslobođen sukoba sa samima sobom i s drugima. Zamislite da svoj život živite ne plašeći se izražavati svoje snove.

Vi znate što želite, a što ne želite, i kad to želite. Slobodni ste promijeniti svoj život da bude onakav kakvog doista želite. Ne plašite se zatražiti ono što vam je potrebno, niti reći: »Da« ili »Ne«, bilo kome ili bilo čemu. Zamislite da svoj život živite ne plašeći se prosuđivanja drugih ljudi. Svojim ponašanjem više ne upravljate prema onome što bi drugi mogli pomisliti o vama. Više niste odgovorni ni za čije mišljenje. Nemate potrebu bilo kim upravljati, a isto tako nitko ne smije upravljati vašim životom. Zamislite da svoj život živite ne prosuđujući druge ljude. Lako možete oprostiti drugima i otpustiti bilo kakvu prosudbu koju ste stvorili. Nemate potrebu biti u pravu, kao ni potrebu da bilo tko drugi bude u krivu. Poštujete sebe i svakoga drugoga, a oni zauzvrat poštuju vas.

Zamislite da živite bez straha od ljubavi i bez straha da vas nitko neće voljeti. Više se ne plašite da će vas netko odbaciti, a nemate ni potrebu da vas prihvaćaju. Možete reći: »Volim te«, bez stida ili opravdavanja. Svijetom možete hodati potpuno otvorena srca, bez straha da će vas netko povrijediti. Zamislite da svoj vijek proživite ne plašeći se riskirati i istraživati život. Ne plašite se da ćete bilo što izgubiti. Ne plašite se biti živi u svijetu, a ne plašite se ni umrijeti. Zamislite da se volite upravo takvi kakvi jeste. Volite svoje tijelo upravo takvo kakvo je, i volite svoje osjećaje upravo takve kakvi jesu. Znate da ste savršeni upravo kao što i jeste. Zatražio sam od vas da sve to zamislite stoga što je sve to moguće!

Možete živjeti u stanju milosti, u stanju blaženstva, u snu raja. Ali da biste iskusili taj san, ponajprije morate razumjeti što on jest. Samo vas ljubav može dovesti u stanje blaženstva. Biti blažen nalikuje zaljubljenosti. Zaljubljenost nalikuje blaženstvu. Lebdite u oblacima. Kamo god pošli zamjećujete ljubav. Sasvim je moguće cijelo vrijeme živjeti na ovaj način. Moguće je, jer su i drugi to već doživjeli, a oni se ne razlikuju od vas. Žive u blaženstvu jer su promijenili svoje sporazume i sanjaju različit san. Kad jednom osjetite što to znači živjeti u stanju blaženstva, svidjet će vam se. Shvatit ćete da je raj na Zemlji istina – da raj doista postoji.

Kad jednom spoznate da raj postoji, kad jednom shvatite da je moguće u njemu živjeti, samo je do vas da načinite napor i ostvarite taj san. Prije dvije tisuće godina Isus nam je govorio o kraljevstvu nebeskom, o kraljevstvu ljubavi, ali jedva da je itko bio spreman to čuti. Govorili su: »O čemu to pričaš? Moje je srce prazno, ja ne osjećam ljubav o kojoj ti govoriš; ne osjećam tvoj mir.« Vi to ne morate učiniti. Samo zamislite da je njegova poruka ljubavi moguća i spoznat ćete da pripada vama.

Svijet je prekrasan i lijep. Život može biti jako jednostavan kad je ljubav naš način života. Neprestano možete biti ispunjeni ljubavlju. To je vaš odabir. Možda nemate razloga voljeti, ali možete voljeti stoga što vas ljubav usrećuje. Ljubav na djelu pruža vam samo radost. Ljubav će vam podariti unutrašnji mir. Promijenit će vaše shvaćanje svega. Sve možete sagledavati očima ljubavi. Možete biti svjesni da je ljubav posvuda oko vas. Kad živite na takav način, u vašem umu više nema magle. Mitote je zauvijek nestala. Za tim su ljudi stoljećima tragali. Tisućama godina tragali su za srećom. Sreća je izgubljeni raj. Ljudi su tako teško radili da bi dosegli ovu točku, a to je dio evolucije uma. To je budućnost čovječanstva.

Ovakav je način života moguć, i nalazi se u vašim rukama. Mojsije ga je nazvao Obećanom zemljom, Buddha nirvanom, Isus rajem, a Tolteci ga nazivaju Novim snom. Na nesreću, vaš je identitet izmiješan sa snom Planete. Sva su vaša uvjerenja i sporazumi ovijeni maglom. Vi osjećate nazočnost nametnika i vjerujete da ste vi taj nametnik. To vam otežava otpuštanje – oslobađanje nametnika i stvaranje prostora u kojem možete iskusiti ljubav. Vezani ste za suca, vezani za žrtvu. Zbog patnje se osjećate sigurnima, jer je tako dobro poznajete. Ali zapravo ne postoji nikakav razlog patnji.

Jedini razlog zbog kojega patite je taj što ste odabrali patiti. Ako promotrite svoj život, pronaći ćete mnogo izgovora za patnju, ali dobar razlog zbog kojega biste trebali patiti ne postoji. Isto vrijedi i za sreću. Jedini razlog zbog kojega ste sretni jest taj što ste odabrali biti sretni. Sreća je izbor, a isto je tako izbor i patnja. Možda ne možemo pobjeći od ljudske sudbine, ali imamo izbora svoju sudbinu proživljavati kroz patnju, ili svoju sudbinu proživljavati kroz uživanje. Patiti ili ljubiti i biti sretan. Živjeti u paklu ili živjeti u raju. Ja sam odabrao živjeti u raju. A vi?

Autor: Miguel Ruiz, iz knjige Četiri sporazuma sa samim sobom; 7. poglavlje: Raj na Zemlji.

Izvor: Ruiz, M. (1997.). Četiri sporazuma sa samim sobom. Izdavač: V.B.Z. d.o.o.

Slabost i Snaga

2016-06-02T09:55:00.003+02:00

Sve promjene u našem životu, ukoliko smo razumjeli pouke, iskustva, prilike su za rast duše.

Svaki aspirant i duhovno orijentiran čovjek koji je odlučio čvrsto slijediti znane mudre ili univerzalne istine suočava se u svom životu sa svim oblicima slabosti kao i snagom koje omogućavaju duhovnu evoluciju bilo na vodoravnoj ili okomitoj ljestvici.

Slabost je uvijek neki oblik odustajanja, lijenosti i slijeđenje mehaničkog života u prividu koji zamućuje razlučivanje.

Najbolji vodič kroz život je snaga. U religiji, kao i u drugim stvarima, odbacite sve što vas slabi nemojte imati ništa s time. “Nepozvano i lažno bavljenje prividima slabi ljudski um.”
I slabost i snaga su energetski valovi bilo nesvjesni, bilo u formi unutarnjih poriva, iznenadnih osobnih impulsa, bilo mehaničkih navika koji osobu ponesu, zarobe različitim intenzitetima.

Svi oblici energija djeluju na samu osobnost i često biva bez prosudbi da li je dobro ili zlo, potrebno ili nepotrebno itd. Poznato je da može biti izuzetno teško osloboditi se misli koje potiču iz straha, jer je njihova snaga često vrlo jaka. Savjet je da se u nama treba rasvijetliti i iskristalizirati osvijestiti to iskustvo tih energija. Ono važno na što duhovna učenja ukazuju je da prepoznamo uzroke, slabosti i porive koji su djelovale u pozadini pojedinih doživljaja koji su nas približavali ili udaljavali cilju, odnosno k nama samima svjesnom biću. Tako zadobivamo sposobnost razlučivanja, odnosno snagu jasnog uvida koji transformira. Lažno vjerovanje opstaje kao isprika, da nismo pod utjecajem navika i nižih vrijednosti života.

Razumijevajući prirodu uma, njegove funkcije kako se očituju, duhovni aspirant uči kako zagospodariti svim svojim mislima, osjećanjima i svakim namjerama.

Tada upoznaje instrument uma, prihvaća i odlučniji u samo-sagledavanju svojih poriva, nagona i uvjetovanih navika slabosti i ne kontroliranih snaga koja ga drže u nesvjesnom stanju duha. Većina duhovnih tragalaca samoispitivanjem koliko su iskreni u svemu mogu se suočiti i prepoznati svoje slabosti isto tako kontrolirati snagu koja može biti i nagonska kao i svjesno orijentirana. Tu je naročito važan trenutak kad se osoba pokuša usredotočiti na mir, ili na tek donesenu odluku, jer upravo tada navire bezbroj dojmova i sjećanja koje ometaju mir i i kontrolu ispravne odluke, ponašanje i osjećaje.

Kod slabih umova orijentiranih na ego i vezujućih navika materijalnih vrijednosti svijest biva zamućena. Tu postoji tendencija da i kad se pokušava širiti samosvijest umjesto snage duha slabost prevlađuje i još više zadržava prisutnost nesvjesnih poriva i dojmova iz života navika. Često se nameću sjećanja i davno zaboravljena iskustva koja zbog slabosti duha opsjeda osobu takvom snagom kao da u stvarnosti mora sve iznova proživjeti. U takvim trenucima potrebna je snaga duha koja prekida sva sjećanja i prerađuje sve dojmove kako prošlost i nevažna iskustva nanovo ne bi probudila emocije koje poput paučine i dalje zarobljava svijest.

Kada se uspije duhovnim vježbama naposljetku približiti se vlastitoj iskonskoj biti, bar na kratak tren, svijest će stati i prodrijeti u dublje i dublje slojeve bića. Dubinu ovog iskustva osjetimo samom postojanošću bitisanja u Izvoru svijesti. Tek tada se javlja svjesnost i jasno zamijeti iz kojih smo se daljina vratili.

Snaga se iskazuje u trenutku kada se uspiju vlastita sjećanja promatrati kao nešto što se dogodilo nekome drugome, poput filma jedino tada ga privid više neće sputavati.

To znači da je njihova međusobna povezanost prestala. Sjećanja se odvajaju od njegove svijesti, on ih je preradio, preoblikovao i ona ga vi e neće uznemirivati. Yogi-učenik mora dobro naučiti vrlo važnu stvar, mora biti u stanju provoditi razliku između potiskivanja i preoblikovanja osjećanja, želja, strasti ili sjećanja. Dokle god se kolebamo između želja, slabosti i straha od samoće i nepoznatog dotle samo pokušavamo nešto promijeniti, zaboraviti. Potiskivanje u nesvjesnost i dalje je samo odgoda i slabost za transformacijom svijesti, koja naravno zahtjeva velike životne obrate, pa i katarze.

Ustrajnost, disciplina i stalna budnost omogućava nam zagospodarit snagom privida koji snažno utječe na um, te usmjeriti na pravi put koji smo odlučili slijediti. Tako koristimo svoja duhovna iskustva u provedbi osobnog dobra i duhovnog rasta.

Treba razumjeti da postoji ogromna snaga utjecaja koja djeluje iz podsvijesti, a da je nismo svjesni. Utjecaji upravljaju osobom kao mehanizam mislima i djelima i sve što se tada događa zarobljava um u lančani krug akcije i reakcije. Zato je potrebno samoispitivanjem, analizom, jasnim svjesnim sagledavanjem sebe suočiti se sa svim slabostima svijeta i materije, navika i sljepila mraka.

Transformacija života podrazumijeva preoblikovanje, reset svijesti koja ne odustaje od okomitog uzdizanja ka izvoru sebe. Naravno da je kao i u svakom radu na sebi potrebno i znanje osnovnih mudrih činjenica koje nam pružaju uvid da tada nešto takozvano loše nema moći nad osobom, jer se spoznalo da je sve ista i jedna energija koju sami stvaramo, slijedimo i primjenjujemo. Tada se zna da dobro i loše znači kako upotrebljavamo svoju slabost ili snagu svijesti u mislima riječima i djelima.

Kad i ako se netko odluči slijediti svjesni put sebe tada se ustraje bez uvjetovanja, i tu se rađa jasna snaga i unutarnji mir, koji u yogi simbolizira lav. Ta snaga omogućuje usredotočenost i svjesno ovladavanje nad svim izazovima privida. I u svetim spisima u raspravama o svjesnosti jasno je rečeno, ovisno o stupnju u kojem učenik napreduje, rađa se i njegov unutarnji pogled, unutarnji uvid, te se počinju razvijati one sposobnosti koje se nalaze u uspavanom stanju.

Ono što je bitno, to je razvoj i širenje svijesti. To je put mirnog uma, unutarnjeg blaženstva, sa kojim život teče u harmoniji sa istinom. Ovaj sveti mir donosi veličanstvo ljubavi i ravnotežu sa svime što osobu okružuje

U čovjeku su prisutne iste snage kreacije koje su djelatne i u prirodi. To su stvaralačke snage, a one potječu od sveprisutne čiste Svijesti ili kako tko već to naziva (Boga). Kako se ljudska svijest sve više pročišćava čovjek sve više postaje gospodarom kreativnih principa. Takvo je postignuće dostupno svakome, ali se većini pričinja nedostupnim, jer čovjek neumjereno zbog tromosti, slabosti rasipa vlastite stvaralačke moči i pada pod utjecaj nižih energija iz svoje okoline, vezanosti i utjecaja.

Mudraci kažu iskreni duhovni tragalac stremi znatno više od svjetovnih ljudi, on želi Puninu, Besmrtnost, neprolaznu i savršenu Sreću! Svjetovna moć, status, čulni užici, zemaljsko uživanje, sve je to promjenljivo, netrajno, obmana, san iz kojeg se prije ili kasnije svatko mora probuditi. Duša koja stremi beskrajnom, besmrtnom, može se zadovoljiti samo Vječnim.

Snaga volje za duhovno buđenje treba biti nepokolebljiva, ustrajna, predana jednom cilju, svjetlu svijesti. Bit bića koja u svakom svijetli čeka na tu odluku.
Iako je naša svjesnost uvijek budna, skoro nitko nije budan. Božanska nadsvijest savršeno je budno stanje.

To zahtjeva, ustrajno odricanje i marljiv trud da se uklone sve one nametljive misli koje nas obuzimaju i slabe te da ih se svlada i odstrani. Još jedan simbol iz zapadne religije objašnjava to u priči o biblijskoj zmiji koja zavodi i mami slabost uma da osobu skrene s puta istine ka čulnom ropstvu.

Obratimo li pozornost samopromatranju, može se primijetit da je čovjek upleten u neprestani vrtlog misli od vremena postojanja svijeta i takozvanog raja. Misli koriste slabost uma i neprekidno odvlače pozornost s unutarnje usredotočenosti, te je usmjeravaju na vanjsko svijet forme, oblika, osoba i privida.

Oduvijek je postojao jaz između razina energije većine ljudi i onih takozvanih svetaca i mudraca. Razvojem čovječanstva i pojačavanjem svijesti veliki broj osoba se približilo toj razini samosvijesti, razumijevajući da je ključno postići, odnjegovati i potom stabilizirati svoju energiju. Znamo da što čovjek ima više energije, to drugi snažnije osjećaju njegovu nazočnost. Ta se energija na kraju često iskazuje putem ega, tako da isprva izgleda snažno, no potom se vrlo brzo raspršuje. No kod onih drugih, budnih, svjesnih to je istinska i stalna energija koja ne prestaje biti pouzdana.

Ponekad možemo čuti od početnika na duhovnom putu da za nekog Gurua tvrde da im se čini slab , Stvar je u tome što Guru ili mudrac je slab u određenom smislu, jer njegova slabost je njegova vlastita snaga.

Ipak možemo reći da nema loših snaga, već samo onih loše upotrijebljenih. Također je bitno shvatiti da i slabost ima svoju vlastitu snagu koju nikakva moć ne može ikada imati.

Cjelokupna duhovna snaga i pomoć koju želite, nalazi se unutar vas samih, izgradite vlastitu sudbinu.

Izvor: girija.info

Tajna života jest stvarna

2016-05-04T10:42:00.000+02:00

Život kakav poznajete zapravo je tanak sloj događaja koji prekriva dublju stvarnost. U toj dubljoj stvarnosti vi ste dio svega što se upravo događa, svega što se ikada dogodilo i svega što će se ikada dogoditi.

U toj dubljoj stvarnosti izvan svake sumnje znate tko ste i što je vaša svrha. Nema zbrke niti sukoba ni s jednom drugom osobom na svijetu. Vaša životna svrha jest pomoći svemiru da raste i razvija se. Kad pogledate samoga sebe, vidite samo ljubav. Međutim, ništa od toga ne čini tajnu života. Tajna je u načinu izvlačenja svega toga na površinu. Kad bi me netko upitao kako se može dokazati da tajna života doista postoji, najjednostavniji dokaz bila bi upravo ta golema razdvojenost duboke stvarnosti i svakidašnjeg života.

Od samoga rođenja neprestano nailazimo na znakove koji nas upućuju na drugi, unutarnji svijet. Jeste li ikada doživjeli trenutak udivljenja? Takve trenutke moguće je doživjeti uz prelijepu glazbu ili uz prizor prirodne ljepote od kojega se naježite. Ili ste možda krajičkom oka opazili nešto poznato – jutarnju svjetlost, stablo koje se povija na vjetru, lice usnule voljene osobe – i u tom trenutku shvatili da je život više no što se na prvi pogled doima. Naišli ste na nebrojene znakove, ali ste ih previdjeli jer nisu činili jasnu poruku. Upoznao sam iznenađujuće mnogo ljudi čiji su duhovni počeci bili doista čudesni: u djetinjstvu su opazili kako bakina duša odlazi u trenutku smrti, na rođendan su oko sebe opazili svjetlosna bića, putovali izvan svojih fizičkih tijela i l i su, stigavši kući iz škole, na vratima ugledali voljenog člana obitelji iako je ta osoba nedavno poginula u strahovitoj prometnoj nesreći. (Jedan mi je čovjek rekao kako je prvih deset godina svojega života bio “dječak iz balona” jer je u svojem balonu putovao visoko iznad grada i u nepoznate zemlje.) Milijuni ljudi – što nije preuveličavanje, već zaključak izveden iz anketa – vidjeli su sebe okupane bisernom svjetlošću. Ili su čuli glas za koji su znali da dolazi od Boga. Ili su u djetinjstvu imali nevidljive čuvare, tajne prijatelje koji su ih čuvali dok su spavali. Na posljetku sam zaključio da je više ljudi koji su doživjeli takva iskustva – istinska, tajna putovanja u stvarnost koju od ove stranosti razdvaja samo tanak veo nevjerice – no što je onih koji ih nisu doživjeli.

Otvaranje vela znači promjenu vlastitoga poimanja. Posrijedi je osobna, potpuno subjektivna, ali ipak vrlo stvarna promjena. Gdje započeti rješavanje zagonetke koja je posvuda, ali ipak ne čini cjelovitu poruku? Veliki detektiv poput Sherlocka Holmesa potragu bi započeo s polazišta osnovnog zaključka: nešto nepoznato želi biti poznato. Tajna koja ne želi biti otkrivena, nastavlja se povlačiti što joj se više približavate. Tajna života se tako ne ponaša: ako znate gdje valja tražiti, nepoznato se odmah otkriva. A l i , gdje je to? Tjelesna je mudrost dobro polazište u skrivene dimenzije života jer je, iako nevidljiva, neporecivo stvarna – sredinom osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća medicinski su istraživači počeli prihvaćati tu činjenicu. Prije se smatralo da je mozak jedinstven po svojoj sposobnosti inteligencije. No, tada smo znakove inteligencije počeli otkrivati u imunološkom sustavu, a zatim i u probavnom sustavu. U oba navedena sustava moguće je opaziti osobite glasničke molekule koje obilaze sve organe, prenose poruke mozgu i od mozga, ali djeluju i samostalno. Leukocit, sposoban razlikovati uljeze odnosno neprijateljske bakterije od peludi, zapravo donosi inteligentnu odluku iako plovi optokom krvi neovisno o mozgu.

Prije deset godina bilo bi besmisleno govoriti o inteligenciji crijeva. Bilo je poznato da se u sluznici crijeva nalaze tisuće živčanih završetaka, no to su bile tek udaljene, rubne postaje živčanog sustava koji je pomoću njih održavao vezu s priprostim poslom izvlačenja hranjivih tvari iz hrane. Danas se ispostavlja da crijeva i nisu tako priprosta. Njihove rasprostranjene živčane stanice čine fino usklađen sustav reagiranja na vanjske događaje: neugodnu primjedbu na poslu, prijetnju opasnosti ili na smrt u obitelji. Reakcije želuca pouzdane su kao i misli mozga te jednako složene. Vaše debelo crijevo, jetra i želudac također razmišljaju iako ne verbalnim jezikom mozga. Ispostavlja se da je ono što su ljudi nazivali “reakcijom utrobe” zapravo tek nagovještaj složene inteligencije na djelu u stotinama tisuća milijardi stanica.

Zbog sveobuhvatne medicinske revolucije znanstvenici su zakoračili u skrivenu dimenziju koju nitko do tada nije ni naslutio. Stanice nas misaono nadmašuju već milijunima godina. Štoviše, njihova bi mudrost, starija od mudrosti moždane kore, mogla biti najbolji model onoga što je jedino starije od njih – svemira. Možda nas i svemir misaono nadmašuje. Kamo god pogledam, opažam što kozmička mudrost nastoji postići. A to je gotovo isto onome što i sam nastojim postići – rasti, razvijati se i stvarati – a najveća je razlika u tome što moje tijelo s univerzumom surađuje mnogo bolje no što meni polazi za rukom. Stanice lako i bez teškoća otkrivaju životnu tajnu. Njihova je mudrost potpuno predana i posvećena. Ustanovimo, dakle, možemo li značajke tjelesne mudrosti povezati sa skrivenim dimenzijama koje želimo razotkriti: MUDROST KOJU VEĆ ŽIVITE.

Vi imate uzvišenu svrhu.
Dio ste jedinstva života.
Vaša je svijest uvijek spremna za promjenu. Ona iz trenutka u trenutak poima sve što vas okružuje.
Sve druge prihvaćate kao sebi ravne, bez osuđivanja i bez predrasuda.
Svakom trenutku prilazite s obnovljenom kreativnošću, ne ustrajete u staroj, potrošenoj.
Vaše bivanje prati ritmove univerzuma. Osjećate se sigurno i poduprto.
Vaše viđenje djelotvornosti jest dopustiti tijeku života da vam donese ono što vam je potrebno. Sila, nadzor i borba nisu vaši načini.
Osjećate povezanost sa svojim izvorom.
Posvećeni ste davanju kao izvoru sveg obilja.
Svaku promjenu, uključujući rođenje i smrt, poimate kroz prizmu besmrtnosti. Za vas je najstvarnije ono nepromjenjivo.
Ništa od navedenoga nije duhovni cilj; sve su to činjenice svakidašnjeg življenja na razini vaših stanica.

Autor: Deepak Chopra, iz knjige Knjiga tajni; 1. poglavlje: Tajna života jest stvarna.
Izvor: Chopra, D. (2005.). Knjiga tajni. Izdavač: Dvostruka duga.

Preneseno: dodir-svjesnosti.com

Nikada nećete aktivirati Zakon privlačnosti ako se bojite ovoga!

2016-04-19T23:58:00.001+02:00

Mnogi ljudi nažalost ne žive život kakav žele živjeti.

Često se ne radi o praktičnim ograničenjima, već o strahu od osuđivanja.

Jeste li ikada htjeli promijeniti vaš izgled, vašu karijeru ili vaš način života, a ipak bi zanemarili priliku za zadovoljstvo zbog onoga što ste mislili da će drugi ljudi misliti o vama?

To stanje je kontraproduktivno za svakoga, a posebno je važno pronaći rješenje ako pokušavate raditi s alatima Zakona privlačnosti.

Strah od osuđivanja i Zakon privlačnosti

Ukoliko se ne možete riješiti brige o tome kako vas drugi vide, onda nikada nećete biti u mogućnosti koristiti zakon privlačnosti da očitujete život kakav želite.

Umjesto toga, vi ćete postaviti svoje namjere da odgovaraju neautentičnim ciljevima, pokušavajući stvoriti život koji će zapravo zadovoljiti druge ljude ili pokušati manifestirati svoj životni san s negativnim mislima o drugima u umu koje će potkopati vašu vještinu manifestacije.

5 razloga zašto ne bi trebali brinuti o tome što drugi misle

1. To nije njihov život, to je vaš život!

Vi si taj koji će morati živjeti s odlukama koje napravite.

2. Misli ljudi se mijenjaju svaki dan

Vjerojatno ste primijetili kako možete promijeniti svoj um s vremena na vrijeme i kako ne razmišljate o nečemu na isti način kao što ste razmišljali prije nekoliko godina.

Drugi ljudi su baš kao i vi. Danas kažu jednu stvar, ali sutra mogu vjerovati u nešto sasvim drugačije. I to je normalno, život ide dalje, stvari se mijenjaju.

3. Druge ljude nije briga onoliko koliko mislite

Drugi ljudi imaju svoje probleme i svoje vlastite živote o kojima brinu.

4. Ono što je ispravno za njih može biti pogrešno za vas

Mi smo svi različiti i vi ste jedinstveni, tako da samo vi najbolje znate što vam treba.

5. Nemoguće je svima ugoditi

Imate stotine ljudi u vašem životu, prijatelje, rodbinu, kolege, cimere, itd. Nemoguće ih je sve zadovoljiti. Poštujte mišljenje nekolicine ljudi od povjerenja, ali zaboravite sve ostalo.

Uvijek će biti ljudi koji vas ne vole i ne postoji ništa što možete učiniti u vezi toga.

6 savjeta kako prevladati strah od osuđivanja

1. Razaznajte koji prosudbe dolaze iznutra

Prije svega, budite iskreni o tome odakle vaš nemir dolazi. Kada kažete sebi da će drugi misliti loše o vama ako učinite nešto, možda se zapravo vama ne sviđa biti drugačiji.

Strah od osude može biti način da se izbjegne strah od neuspjeha – ponekad je lakše vjerovati da ne činite nešto jer se ne želite zamjeriti drugima nego prihvatiti da ste uplašeni. Odvojite vlastitu samoprocjenu od onih koje istinski dolaze od drugih ljudi. Kada izolirate negativne procjene koje dolaze od vas samih, uđite u trag njihovim izvorima.

Na primjer, bojite se neuspjeha jer su vam roditelji rekli kako je neuspjeh za slabiće ili možda izbjegavate kreativne pothvate jer vam se učitelj u školi izrugivao vašim radovima. Shvatite korijene tih poruka i razmislite o tome kako možete odbaciti takve poruke. Možda se neće biti lako osloboditi tih ograničavajućih uvjerenja, ali možete to učiniti!

2. Shvatite zašto drugi osuđuju

Kada je riječ o osudama koje su stvarno prenesene na vas od strane drugih, korisno je vidjeti zašto ljudi osuđuju. Presudno je shvatiti kako kritički ili negativan stav, puno više govori o tim ljudima nego što govori o vama.

U velikom broju slučajeva ljudi koji vas osuđuju često su samo preplašeni i zbog toga ne vide kako je moguće nešto promijeniti, te da ne moraju biti zaglavljeni u svojoj dosadnoj rutini.

Obratite pažnju na njihove ograničene stavove i shvatite da ćete odbacivanjem takvih osuda i stavova manifestirati daleko sretniji život.

3. Uklonite izvore negativnosti. Odmah!

Vrijeme je da pošteno procijenite ljude u svom društvenom krugu. Trošite li previše vremena i energije na ljude koji vas deprimiraju, koji se natječu s vama cijelo vrijeme ili jasno vjeruju kako je njihov način života jedini valjan? Ako je tako, provodite više vremena s pozitivnim ljudima.

Potražite prijatelje, članove obitelji i kolege koji ne osuđuju, očekujte najbolje i shvatite kako je svačiji životni san drugačiji. U međuvremenu, kada steknete nove odnose, budite oprezni i razmotrite pokušavaju li se ti novi ljudi bolje osjećati osuđujući vas. Ukoliko imate takav osjećaj, pristojno otiđite i posvetite svoju energiju odnosima koji će vas dizati, a ne rušiti.

4. Razmislite o terapiji

Iako postoji puno smislenog rada koji možete učiniti sami, također vrijedi razmisliti o korištenju usluga profesionalca. Čak i samo nekoliko sesija s terapeutom može pomoći da se bolje povežete sa svojim osjećajima i da odbacite negativne stavove o sebi.

Baš kao i druženje s pozitivnim prijateljima i članovima obitelji, vrijeme provedeno sa suosjećajnim, otvorenim terapeutom pomoći će vam da vidite sebe u mnogo boljem svjetlu. Međutim, ukoliko osjećate da vam ne odgovara, ne bojte se to izreći i nađite nekoga tko vam pruža potrebnu sigurnost.

5. Prakticirajte određene afirmacije

Prakticiranje afirmacija je učinkovit način uklanjanja zabrinutosti oko mišljenja drugih ljudi. Gledajući se u ogledalu, recite nešto poput: “Ja ću živjeti svoj život iz snova, a jedino važno mišljenje o tome je moje mišljenje” ili “Vjerujem sebi, znam što je najbolje za mene i ne trebam slušati negativne glasove. “

Stvorite vlastite afirmacije – vi sami ćete najbolje znati što odgovara vašem čuvstvu i što učvršćuje poruku koju želite prihvatiti. Izgovarajte vaše afirmacije u prikladno doba dana – na primjer, ako vas na poslu osuđuju zbog plašljivosti, izgovarajte svoju afirmaciju prije nego što dođete u ured.

Ukoliko vas obiteljski tempo umara, možete izgovarati svoju afirmaciju prije specijalne večere (ili čak u kupaonici na sam događaj). Trenutno ćete se spojiti s vašom namjerom da imate povjerenje u sebe i živite život onakav kakav stvarno želite.

6. Zaustavite prekomjerno razmišljanje

U puno situacija, kada mislite da vas se osuđuje, to ne bude tako. Postoji vrlo malo ljudi u vašem životu kojima je stvarno stalo dovoljno da vas osuđuju. Većina ljudi jednostavno ni ne primjećuje vaše nedostatke i nesavršenosti i nema vremena razmišljati o odlukama koje napravite u svom životu.

Zapamtite da ne možete pročitati umove ljudi. Možete misliti kako vam pristiže neodobravanje od njih, ali mogli bi biti u krivu. Ukoliko stvarno želite znati njihovo iskreno mišljenje (i pobrinite se da je to mišljenje od nekog do koga vam je stalo i koga poštujete) – najbolja stvar koju možete učiniti je da ih jednostavno pitate. To je daleko lakše od nagađanja.

Izvor: atma.hr

Regeneracija duha i tijela

2016-03-17T10:56:00.002+01:00

Što znači regenerirati se? To znači obnoviti energiju, odnosno obnoviti i pročistiti pojedine aspekte vlastitog bića. Možemo regenerirati i pročistiti svoje tijelo, svoj um i emocije. Čemu to služi?

Služi zdravlju na svim razinama. Služi kako bi se osjećali lakše, pokretljivije, pozitivnije, zdravije, kako bi imali puno energije, radosti i motivacije za svakodnevne aktivnosti. Tijelo i duh koji su pretrpani različitim vrstama toksina postaju sve teži, nezdraviji, te polako prelaze u stanje depresije i bolesti. Tada sve teže obavljamo svakodnevne zadatke, tijelo polako propada, ubrzano stari, gubi se motivacija, smisao i želja za aktivnošću bilo kakve vrste. Ako se krug negativnih utjecaja počne zatvarati sve nam je teže izaći iz njega. Kada se loše osjećamo počinjemo uzimati lijekove, koji međutim, u većini slučajeva ne rješavaju sam uzrok problema nego nam “pomažu” da ne osjetimo “negativne senzacije”. Međutim na taj način umrtvljujemo sami sebe i u većini slučajeva dodatno trujemo tijelo ili postajemo ovisni o lijekovima. Time zapravo nismo ništa pozitivno učinili za sebe, samo smo još dublje odlučili ignorirati poruke duh i tijelo sustava.

Ako si ne omogućimo barem povremeno čišćenje duha i tijela, gotovo je nemoguće da se to neće odraziti na našem psihosomatskom sustavu. U današnje vrijeme sve je više toga što se događa tijekom 24 sata te je naši duh i tijelo sustav pretrpan raznim podražajima, vrlo često vrlo neugodnim podražajima.

Jednako kao što čistimo zube, kuću ili auto bitno je čistiti svoj duh i tijelo sustav, ali ipak većina ljudi to ne čini. To je zapravo čišćenje koje bi nam trebalo biti prioritet, ali s obzirom kako je duh i tijelo sustav inteligentan i izvanredno se prilagođava i vrlo zahtjevnim uvjetima, na taj račun mi ga koristimo dok god možemo. Međutim negativni utjecaji kojima smo bili izloženi ne mogu nestati sami od sebe. Mogu se samo ne primijetiti određeno vrijeme. No kad’ tad’ sve dođe na naplatu. Standardni izgovor je “Nemam vremena!”. Međutim samo se sjetite kako u tom”nemanju vremena” uvijek nađemo vremena kada se dogodi nešto hitno ili neizbježno. Npr. blisku osobu ili samog sebe odvesti hitno u bolnicu ili riješiti problem slupanog auta itd. Kako i zašto za to nađemo vremena? Zato što to promatramo kao izuzetno bitno i kao nešto što mora biti riješeno. I mora biti. Ali zar dobro osjećanje i zdravlje u životu nije bitno? Naravno da jest, međutim živimo na kredit. Guramo sa mnogim nezdravim navikama sve dok se sustav ne raspadne. Kada se raspadne, onda eventualno shvatimo kako je bilo hitno.

Čišćenje tijela je bitno kako bi obnovili svoje tijelo, organske sustave, organe i sve stanice. Kako bi tijelo bilo zdravije, opuštenije, lakše, pokretljivije i puno energije.

Čišćenje uma je bitno kako bi se riješili suvišnih misli, beskorisnih ideja i informacija, te se povezali sa fokusiranim i kvalitetno usmjerenim mišljenjem koje nam omogućava mir, efikasnost, jasnoću i usmjerenost.

Čišćenje emocija nam omogućava da se umirimo u sebi, da bolje razumijemo vlastite emocije i emocije drugih ljudi, da se riješimo nekontroliranih emotivnih ispada i stresnih stanja izazvanih “neukroćenim” emocijama. Omogućava nam da bolje shvatimo sebe i kvalitetnije komuniciramo sa sobom i ljudima koji nas okružuju.

Sveukupno čišćenje i regeneracija “duha i tijela” omogućava nam harmonično djelovanje, veću samostalnost, usidrenost, mir, fokusiranost, zdravlje, više energije, volje za životom, veći smisao i uživanje u životu.

Autor: Iva Solarević Jeličić (c) www.solar-spirit.net

Krhki sjaj divljenja

2016-03-14T13:22:00.002+01:00

Postoje ljudi koji točno znaju što u kom trenutku trebaju reći kako biste se pored njih počeli osjećati zanimljivima, dobrima, pametnima ili posebnima.

Njihovo šesto čulo je stalno usmjereno prema vama i svaku vašu nesigurnost će lako uočiti i pretvoriti je u sigurnost uvjerljivim glasom izgovarajući upravo ono što želite čuti. Pustite li takvu osobu blizu sebi, počet ćete se osjećati prepoznatima, vrijednima, važnima… Počet ćete osjećati veliku bliskost u kojoj ćete se međusobno doživljavati na jednoj posebnoj razini – imat ćete osjećaj da znate što ta osoba misli i kako se osjeća bez da je morate direktno pitati. I obrnuto – ona će vas tako dobro razumjeti da će lako “skenirati” vaša stanja, pa čak i ako ste neko vrijeme odvojeni.

Neko vrijeme se može činiti da je vaš odnos idealan. Bilo da je riječ o prijateljstvu ili partnerstvu, razina bliskosti, prepoznavanja i razumijevanja može biti tako visoka da vam se u mjesec ili dva taj odnos može popeti na ljestvici važnih odnosa i čak doći do vrha. Međutim, kao i u svakoj idili, i tu postoji jedna velika rupa. Takva osoba gradi sliku vas koji ste posebni, zanimljivi, sposobni i tako dalje… zašto? Zato da bi vam omogućila da zablistate i zato da bi se ona, zato što je vi prihvaćate, pored vas osjećala privilegiranom, odnosno – jednako tako sjajnom.

Kada vam netko svojim komplimentima i divljenjem pomogne da se počnete osjećati “savršenima”, onda je taj netko zapravo vlasnik te savršene slike. Niste je izgradili sami. Taj netko je došao i rekao vam prave riječi, uvukao vam se pod kožu i dao vam točno ono što vam treba – zaliječio je vaše nesigurnosti, podigao vas u nadu da možete postići toliko toga. I zato, u nekom trenutku, kada taj netko izgovori neku sitnu kritiku, ta kritika vas može jako povrijediti, jer možete osjetiti da je u toj sitnoj kritici skupljeno puno prethodnog negodovanja koje nikada nije bilo izraženo. Jer, prirodno je da u odnosima dolazi do neslaganja u mišljenjima, do povremene nervoze, zatvorenosti i ostalih stanja koja ne spadaju u idiličnu sliku odnosa. Ali kako bi se idila bliskosti održala, ta stanja ne smiju biti izražena. Smije biti izraženo samo ono što “hrani” drugu osobu – ono što je podiže na pijedestal.

Kada vas takva senzibilna osoba koja vam pokušava maksimalno ugoditi podigne na pijedestal, onda se i ona osjeća vrijednom, važnom i posebnom jer dijeli bliskost s vama. Iako vam je cijelo vrijeme podilazila i radila na tome da se osjećate kvalitetnom, sposobnom i posebnom osobom, to ne znači da je radila za vas. Radeći na tome da se počnete osjećati “savršenima” zapravo je gradila vlastitu sliku savršenstva, jer takvi ljudi osjećaj sebe kao savršenih dobivaju kroz bliskost, odnosno kroz to da ih netko tko je “savršen” prihvaća i voli. Podižući vam osjećaj vlastite vrijednosti, oni grade dokaz svoje vrijednosti.

To ne znači da su takvi ljudi loši, pokvareni i da ih se pod svaku cijenu treba kloniti. Oni to rade jer je to njihov prirodan način uspostavljanja bliskosti. Zapravo, “prirodan” možda nije baš najbolja riječ. To je naučeni, ali duboko usađeni način uspostavljanja bliskosti. Od malena su naučili što reći svojoj majci ili ocu kako bi se oni počeli osjećati jako dobro u vezi sebe. I onda, kada bi se roditelj osjećao dobro u vezi sebe, oni su znali da su zaštićeni, da neće biti izvrijeđani ili odbačeni, nego će dobiti barem malo pažnje jer iz perspektive roditelja napokon imaju svoju funkciju – funkciju hranitelja roditeljeve sjajne slike o sebi.

Oni su sami u svojim obiteljima bili iskorišteni i zato nesvjesno ili polusvjesno pokušavaju iskoristiti drugoga na isti način – hraneći njegovu sjajnu sliku o sebi kako bi postali dio tog sjaja kroz osjećaj pripadnosti i prihvaćenosti.

Iako ova formula neko vrijeme može prilično dobro funkcionirati, u nekom trenutku se neminovno počinje raspadati, jer dovodi do ovisnosti. Ako i dalje uzmemo za primjer da ste vi osoba čija je prijateljica ili partner “hranitelj sjajne slike o vama”, onda možete osjetiti da se u nekim situacijama osjećate ucijenjenima jer bliskost i povjerenje postaju dužnost, a ne slobodan izbor. Ako vas je netko “uzdigao” i dao vam baš ono što vam treba, onda se osjećate kao da mu morate uzvratiti onim što njemu/njoj treba, a to je – bliskost. To “moranje” vas čini neslobodnima.

Do raspada ovog obrasca bliskosti može doći i s druge strane. U nekom trenutku, druga osoba će shvatiti da, koliko god vam hranila sliku o sebi, taj sjaj nikada neće biti njen. Može se početi osjećati iskorištenom – kao da stalno ulaže u odnos, a to uloženo joj se nikada dovoljno ne vraća. Čim osjeti da ste u vašoj “savršenoj bliskosti” postavili granicu, može vas odbaciti i okarakterizirati lošima, jer ste u njenoj glavi vi samo još jedna u nizu osoba koja ih je iskoristila. Iako je ona ta koja vam je svojevoljno davala sve ono što je nagađala da vam treba, osjećat će se iskorištenom jer joj niste uzvratili onim što njoj treba – velikom bliskošću koja u krajnjem slučaju teži bezgraničnosti, odnosno osjećaju stapanja.

Koliko god ovakvi odnosi bili intenzivni, oni imaju svoj rok trajanja, a kada se sruše, i s jedne i s druge strane ostavljaju razočaranje. Zato je dobro na vrijeme ih moći prepoznati i postaviti granicu prije nego što se takav “savršeni odnos” previše uhoda. Mada, teško je odoljeti nečemu što se u početku čini da je tako prirodno, spontano i kvalitetno. Ali, sada kada znate o čemu se radi, kada pogledate iza sebe i prepoznate da ste s nekim imali takav odnos, možete reći – to je bila dubinska razmjena “onog što nam je trebalo”, ali proizlazilo je iz nedostataka, šupljina, emotivnih obrazaca koji su nastali odavno, u obiteljima.

Autor: Tomica Šćavina @ www.poticaj.net

Snaga Molitive @ Molitva izgovorena na ovaj način 3 puta je najmoćnija

2016-02-26T22:32:00.002+01:00

“Više Sile mogu uslišati svaku molitvu jedino ukoliko je ona izgovorena 3 puta: prvi put – za sreću i spokoj duše roditelja; drugi put – za sreću susjeda; i tek treći put – za osobnu sreću.” – Gurudeva

Molitva je nezaobilazan oblik komunikacije s božanskim u nama, kroz nju neposredno izražavamo vjeru u Boga i duhovni svijet. Kroz molitvu se očituje snaga izgovorene riječi. Mi često, nesvjesno, upućujemo molitvu kroz svoj način izražavanja. Kaže se, na primjer, da je strah “molitva da se dogodi ono od čega se bojimo”, posebno kada to verbalno izrazimo riječima. Riječi su poslanici naših misli, one donose glavnu presudu u komunikaciji, riječima izražavamo kako se osjećamo i što mislimo, riječima “ubijamo” ili usrećujemo druge osobe, riječi nas rastavljaju ili spajaju s bliskim osobama. No, najbliskije s čime trebamo biti spojeni jeste ona božanska iskra koja svijetli u svakom od nas. S tom iskrom se spajamo i rastajemo kroz naša djela (praksu), misli i riječi. Najbolje je kada smo usklađeni na sva tri nivoa.

Mi dakle imamo tajni sef koji možemo otvoriti pomoću “pin-koda”, a to je molitva (riječ), možemo imati svoju vlastitu, a može to biti i neka “provjerena” molitva kojoj je snaga kolektivne svijesti dala moć djelovanja, bitno je samo da je razumijemo i da smo na istoj valnoj dužini.

Mnogim ljudima su zaista neke molitve nerazumljive, posebno ako se izgovaraju na nematerinjem jeziku (kao na primjer islamske molitve na arapskom jeziku ili teško razumljiv stil pisanja Kur’ana, Biblije i sl.). Mi (u zapadnom svijetu) smo od rođenja razvijali lijevu polutku mozga u kojoj su centri za logiku, matematiku i sl., dok nam je ostala nerazvijena (neiskorištena) desna polutka koja je ustvari raj za razumijevanje religije, duhovnost, vizualizaciju, meditaciju, umjetnost i sl. Stoga ne možemo ni spoznati, osjetiti, pravu bezuvjetnu ljubav, jer mi “mislimo da volimo”, što pripada formi uslovljene ljubavi koja je točno izvagana i matematički izračunata.

Molitva upućena s aspekta lijeve polutke mozga skoro da i nije efektna. Osoba koja koristi desnu polutku mozga će perfektno razumjeti taj šifrirani stil pisanja Kur’ana i Biblije, no s obzirom na sam način objave Božjih knjiga, putem anđela, nije teško zaključiti da su oni koji su primali objave to učinili putem desne polutke mozga te da su vidjeli i vjerovali ono što drugi nisu. Ipak, netko je dobro znao da je desna polutka mozga ta gdje se nalazi naša moć pa se potrudio da nas od malena okrene ka usmjeravanju na lijevu polutku, tako smo mi prisiljeni usvajati i istraživati znanja koja nam nikada neće trebati i koja smo zaboravili čim smo izašli iz škole.

Smisao prve rečenice, kojom je Gurudeva opisao način obavljanja (i uslišavanja) molitve, zaista nosi u sebi jedno beskrajno savršenstvo, mudrost i sklad, kroz takvu molitvu ustvari ispoljavamo to božansko u svom duhu i utičemo na širenje 4. (srčane) čakre koja nas povezuje s poljem univerzalne ljubavi, jer to upravo podrazumijeva nesebičnost i davanje bezuvjetne ljubavi što i jeste u prirodi samog Boga. On nas voli i stalno nam oprašta, daje, čak i onda kada ne tražimo On nam bezuslovno i nesebično daje. Kroz svoja djela, misli i riječi Mu često okrenemo leđa, negiramo Ga na razne načine, ne obraćamo Mu se molitvom, nismo na fonu ljubavi i vjere, imamo neka vlastita pravila i životne filozofije.

Kada proširimo svoje srce i pokrenemo 4. čakru te počnemo zaista i djelovati iz iste, mi dolazimo na željenu frekvenciju kada nam nijedna želja (molitva) neće biti odbijena!

Desnu polutku mozga možemo aktivirati plesom. Pogledajmo sufije i derviše kako to rade. Ili neko pleme kada se moli Bogu ili priziva kišu kako to rade pomoću zvuka i pokreta tijela. Za naš pojam, možda je tu dosta nelogičnosti, jer smo naučeni tako da svijet promatramo kroz prizmu logike i teško se opuštamo i plivamo u svijetu koji isključuje logiku! Kada stvorimo sinergiju između desne polutke mozga i 4. čakre mi smo ušli u sferu “svemogućeg”!

“Molitva nije tek dokona zabava staraca. Kad je valjano razumijemo i primjenjujemo, riječ je o najmoćnijem instrumentu djelovanja.” – Mahatma Gandhi

Izvor: atma.hr

5 znakova da je 2016. godina svjesnosti: ljudi napuštaju ‘servirano’ i bude se!

2016-02-14T23:15:00.001+01:00

Društvena ograničenja stvorena i održavana strahom gube svoju moć spram rastućeg optimizma i snage društvene evolucije. Ono što se razvilo kao promjena paradigme sada već eksplodira u prvoj generaciji ‘Trans – generacije’ (Generacije Z) sa njenim maturantima.

Foto: www.astral.com.hr

Oni imaju pogled na svijet kao da su sve do sada već vidjeli, a novi stav je: “Mijenjam se toliko brzo da te izazivam da me pokušaš definisati”.

U pravu su. Oni pitaju sami sebe i sebe međusobno ‘zašto’, umjesto da to pitaju roditelje i osobe od autoriteta. Svjedočimo fraktalnom skoku u svijesti kako dosežemo kritičnu masu zvanu ‘efekt stotog majmuna’.

Sve do kraja zadnjih minuta 2015. godine, postojala je očita napetost u zraku. Korporativne vijesti su emitirale strašna upozorenja jedno za drugim kako bi nas držale u globalnom stanju straha.

Jeste li primijetili da korporativni mediji izvještavaju uglavnom o ekstremizmu mnogo više nego li o tome što se događa u ‘mainstream’ svijetu?

Tu napetost mnogi su osjetili kao skrivenu struju koja će osloboditi – u pozitivnom smislu. Ne samo da ćete svjedočiti nadolazećoj eksploziji svijesti već ćete u njoj i sudjelovati.

Zbog čega je 2016. godina svijesti:

1. Spoznat ćete svoju vrijednost

Internet je čudesan alat koji vam omogućava da dijelite ono u čemu ste dobri i odmah dobijete povratne informacije. Kreativni ljudi prikupljaju te povratne informacije, unaprijeđuju svoju stručnost i poruku te sve to okreću u svoju korist.

Jednom ste bili osuđeni na posao koji vam nije donosio lično ispunjenje, dok sada pretvarate ono što volite raditi u proizvode i usluge za druge koji dijele vaše interese.

2. Zabavljamo se igrajući se zajedno

Iako mislite da nas je elektronika razdvojila, vraćamo se zajedno na potpuno nov način. Otiđite na jogging u susjedstvu i moguće je da će neki klinac uperiti svoj mobitel prema vama i tražiti od vas da date izjavu za njegov You Tube kanal.

Društvene mreže premošćuju jaz između potrebitih i onih koji imaju više nego im treba. Shvatamo da je saradnja mnogo zabavnija od konkurencije.

3. Upravljate konzumerizmom umjesto da konzumerizam upravlja vama

To nećete čuti u vijestima, ali mnoge korporacije su u panici dok se pokušavaju redefinisati kako bi ostale relevantne. Više nismo slijepi u pogledu toga kako se proizvode određeni proizvodi i odakle dobijamo hranu.

Sada brinemo o životinjama i okolišu. Tražimo i od vas da brinete.

4. Važno je upravljanje, a ne vlasništvo

U dugovima trideset godina zbog kupljene kuće ili sedam godina zbog novog auta? Jeste li za golemi studentski zajam? Ne, hvala. Poput posade Apolla 13, izokrećemo stvari kako bi našli nova rješenja i puštamo da naši izumi služe kao nova tržišta.

Posao života treba biti dinamičan, fluidan i održiv bez obzira uspinjemo li se prema gore ili se spuštamo natrag dole.

5. Nastaje nova rastuća ekonomija

Ako konkurencija za svakog pobjednika poluči jednog gubitnika, saradnja je ta koja stvara uspinjanje i rast. Konačno shvatate – ako ja pobjeđujem i vi pobjeđujete – i obrnuto. Finansiramo jedni druge i kupujemo lokalno. Pronašli smo svoj glas. Potpuno je zabavno kada brinemo jedni za druge.

Pojavljuje se suvereno biće koje se najprije okreće prema sebi i unutar sebe traži odgovore, a nakon toga se pojedinci okreću jedni drugima kako bi sarađivali. Naše historijske literature su pune slavljenih suverenih bića ispred svog vremena – avangarde.

Sada je red na vama. Kada znate svoju pravu vrijednost, možete krenuti putem slobode.

Riječima dr. Martin Luther Kinga Jr.:

Niko nije slobodan dok nismo svi slobodni.

Izvor: www.zeitgeist-pokret.org

Pet kriterija uspjeha

2016-01-27T16:07:00.002+01:00

Ugoda, lakoća, jednostavnost, zanimljivost i korisnost, pokazuju nam živimo li u skladu sa svojim Srcem. Ako bilo koji kriterij nedostaje, znači da tome nije slučaj.

Uspješni ljudi znaju što hoće, pa lako i jednostavno ostvaruju svoje vizije i ciljeve. Nažalost, većina ljudi je neuspješna i nesretna jer ne zna što zaista hoće, pa se trude ostvariti ono što misle da će im donijeti uspjeh i sreću.

Prije dvadesetak godina sam bila na seminaru duhovne obnove na kojem je jedan svećenik svjedočio svoje iskustvo kliničke smrti. Nalazio se na operaciji srca i u jednom trenutku mu je srce stalo (koliko se sjećam, zaglavio mu se tromb koji su liječnici pokušavali odstraniti). Mnogi su molili za njegovo zdravlje, jer je bio drag i dobar čovjek.

„Osjetio sam kako prolazim kroz tunel, a na kraju tunela susreo sam Svjetlo“.

Ne mogu točno tvrditi kako je on tada to Svjetlo nazvao. Recimo da ga je prepoznao kao svog učitelja (očito bih ja tako doživjela Svjetlo da se nađem u takvoj situaciji).

„Znao sam da je to Prisutnost „učitelja“, koji me pitao: „Što si do sada učinio?“ Odgovorio sam da sam pomagao mnogim ljudima. „Učitelj“ je opet postavio isto pitanje: „Što si do sada učinio?“ Rekao sam da sam svećenik, dekan teološkog fakulteta, da sam mnoge ljude uveo u vjeru preko svetih sakramenata, ali je „učitelj“ postavljao i dalje isto pitanje: „Što si ti učinio?“ a ja sam nabrajao sve što sam bio i činio u svom životu.

U jednom trenutku sam shvatio što me „učitelj“ zaista pita i odgovorio sam s olakšanjem: „Ja nisam ništa učinio“. Shvatio sam da pred „učiteljem“ stojim Ja, da On vidi samo moju Dušu i Srce i da Ja u svome dotadašnjem životu nisam ništa učinio iz Srca. Žarko sam poželio još jednu priliku da živim iz dubine svoje Duše i da sve što činim bude iz Srca.

U tom trenutku tromb se pokrenuo, srce je proradilo, a liječnici su uspješno odstranili tromb i i dovršili operaciju. Molitve su bile uslišene.“

Slušati Sebe je istodobno najlakša i najteža stvar u životu čovjeka. To znam iz svakodnevne prakse. Svima govorim da mogu ostvariti sve što istinski žele ako slušaju svoje Srce i da je naša jedina zadaća biti svoj i živjeti prema svojim kriterijima. To je uvjet ako želimo ostvariti svoju misiju i svrhu života. Ali…

Zbog čega ne slušamo Sebe opisujem u kolumnama. Objašnjavam da je to zbog ego programa kojem je zadaća onemogući kontakt sa Bićem. Na primjeru ovog svećenika vidimo da možemo biti uvjereni da smo dobri i da možemo činiti dobra djela, a da to ne bude iz Srca.

Njegov ego je obukao nekoliko identiteta: duhovne osobe, dobre osobe, humane osobe.

Što smo bliže Istini, ego je suptilniji i teže ga je razlikovati od Istine. Budući da možemo ostvarivati samo ono što dolazi iz Srca, prvi nam je zadatak uočiti razliku između onoga što istinski želimo od onoga što mislimo da bi trebali željeti.

Hvala Bogu, postoje kriteriji po kojima odmah možemo prepoznati tu razliku.

Prvi kriterij je ugoda. Ako vam je ugodno, znači da slušate Srce. Prema tome, sve što vam je neugodno nije iz Srca. Rješenje je vrlo jednostavno – prestanite to činiti. Samo pazite da ne upadnete u zamku „kiselo grožđe“, da ne odustanete od nečega zato što mislite da je to nemoguće ili opasno. Dobro je imati na umu da ego svaku čežnju bića pretvara u nemoguću i opasnu misiju.

Ego smatra da smo uspješni ako nam je naporno dok svladavamo svoje zadatke.

Drugi kriterij je lakoća. Ako osjećate da vam je nešto lako, znači da to činite iz Srca. Ego kaže da se za prave vrijednosti treba mučiti, da se ne postižu lako.

Ego smatra da smo uspješni ako svladavamo teške zadatke.

Treći kriterij je jednostavnost. U Istini je sve jednostavno. Einstein je svojim studentima stalno govorio da je Istina jednostavna ali da je do nje doći komplicirano. Jedan student ga je upitao: „Profesore, a što učinite ako vam je neki zadatak kompliciran?“ „Ja ga ostavim, jer mi to govori samo da taj zadatak nije za mene. Meni su svi moji zadaci jednostavni.“

Ego smatra da smo uspješni ako svladavamo komplicirane zadaće.

Četvrti kriterij je zanimljivost. Ako slušate svoje Srce, tada vam je sve zanimljivo što činite. Ako se tuširate, to vam je zanimljivo, ako kuhate ručak, to vam je zanimljivo, ako se vozite u tramvaju, to vam je zanimljivo, ako upravljate avionom ili kompanijom, to vam je zanimljivo. To je zato što radite ono što volite, a ne ono što mislite da će vas ispuniti i učiniti uspješnom i sretnom osobom.

Ego smatra da ozbiljan posao, onaj koji donosi financijske rezultate, nije zanimljiv, interesantan i zabavan.

Peti kriterij je korisnost. Ako slušamo Sebe, tada znamo da je sve što činimo iz Srca za našu korist, jer na taj način ostvarujemo svoju zadaću. Također znamo da je to i za opću dobrobit, jer znamo da kada ostvarujemo svoju zadaću, omogućujemo drugim ljudima da ostvare svoju zadaću.

Ego smatra da smo uspješni ako vladamo i upravljamo drugim ljudima. Na razini ega vlada uvjerenje da uvijek netko nad nekim vlada i da nekoga iskorištava.

Ovih pet kriterija, ugoda, lakoća, jednostavnost, zanimljivost i korisnost, pokazuju nam živimo li u skladu sa svojim Srcem. Ako bilo koji kriterij nedostaje, znači da ne živimo.

A ako nismo u Srcu, tada imamo dva problema. Ili uopće ne znamo što želimo, ili ne možemo (ne smijemo) ostvariti ono što želimo. A samo ljudi koji znaju što žele i to slobodno ostvaruju, uspješni su i sretni. Zato je prvi korak uspjeha utvrditi što uistinu želimo i hoćemo.

Autor: Natalie Luks

Duhovni sociopati: Pazite kome vjerujete

2016-01-15T09:56:00.003+01:00

Ljudi se počnu baviti duhovnošću iz različitih razloga. Za neke to predstavlja put do osjećaja jedinstva sa svim živim bićima i otkrivanje unutarnjeg mira dok drugi miješaju duhovnost s neriješenim psihičkim ili emocionalnim problemima.

Foto: atma.hr

S obzirom da se velik dio suvremene duhovnosti prenosi kroz skupine i centre, osjetljivi ljudi često stradaju upadajući u zamku poremećenih osoba. Iz tog je razloga potrebno biti na oprezu i obratiti pažnju na ponašanje odabranog duhovnog vođe.

Mnogi ljudi kojima je potrebna psihološka pomoć kako bi izliječili poremećaje kao što su depresija, tjeskoba, poremećaj osobnosti ili ovisnost, ali i oni pojedinci koji su doživjeli zlostavljanje ili zanemarivanje u djetinjstvu te koji u sebi nose proživljenu traumu će se ponekad posvetiti duhovnosti u potrazi za rješenjem i vraćanjem nade. I dok duhovni put može donijeti olakšanje i utjehu takvim ljudima, on ne može služiti kao isključiv način liječenja ove vrste problema, osobito ako uključuje osobu koja se predstavlja produhovljenim pojedincem koji će pružiti traženo iscjeljenje dok su njezine namjere upravo suprotne.

Duhovni vođe mogu biti najbolje ili najgore osobe. Mnogi od njih to postaju zahvaljujući razvijenom osjećaju za altruizam i želji da se svijet učini boljim mjestom za život, no duhovnost također privlači i socipate koji se pretvaraju da su vođe kako bi iskoristili emocionalno ranjive osobe.

Sociopatski duhovni vođa će već pri prvom susretu željeti provjeriti razinu empatije koju ciljana osoba nosi u sebi, pa pitanja vezana uz ovakvu temu mogu predstavljati jedan od prvih znakova za uzbunu. Takva osoba će koristiti svoj površni šarm kako bi njime uvjetovala ostale ljude i na taj način ih ometala u jasnoj prosudbi. Nju treba promatrati kao nemilosrdnog, nemoralnog grabežljivca koji će manipulirati slabijim ili nevinijim osobama kako bi od njih izvukla određenu korist.

Mnogi sociopati će stoga odabrati i zanimanje zahvaljujući kojem će se nalaziti na utjecajnom položaju što će im pružiti opravdan razlog za ostvarivanje dominacije i kontrole. Ponekad je žrtva sociopatskog vođe ona osoba koja je proživjela određenu traumu ili ona koja iskazuje vrlo senzibilno, zabrinuto i uznemirujuće ponašanje i simptome kao što su glavobolje uzrokovane napetošću, probavne smetnje, bol u želucu ili leđima, drhtavicu i mučninu.

Dr. Jane i Tim McGregor sa Sveučilišta Nottingham su se u svojem nedavnom istraživanju posvetili upravo ovoj temi te su opisali faze kojima se sociopatski duhovni vođa koristi kako bi uspostavio vezu sa svojom žrtvom, a to su:

1) faza idealizacije – u kojoj se sociopat prikazuje u najboljem svijetlu kako bi privukao svoju žrtvu,

2) faza gubitka vrijednosti – koja započinje postepeno, a sociopat postaje hladan i bezosjećajan te time kod žrtve uzrokuje osjećaj manje vrijednosti,

3) faza odbacivanja – u kojoj se žrtva svodi na objekt prema kojem se sociopatski vođa odnosi na indiferentan način i odbija svaki kontakt.

Sociopatski duhovni vođa se često uspješno skriva iza maske pomoći i ljubaznosti

Istinski duhovni vođe ne prate taj obrazac ponašanja i djeluju kao osobe koje pomažu drugima pritom ne tražeći nikakav veći profit. Jedan od načina na koji možete prepoznati sociopatskog duhovnog vođu jest kroz praćenje njegovog odnosa spram novca i materijalne koristi. Visoke cijene duhovnih vježbi i radionica te inzistiranje na tome da vi uvijek budete prisutni su pokazatelji na koje je potrebno obratiti pažnju.

Dakle, socipatski duhovni vođa će biti šarmantna, spontana osoba koja obično ne podliježe uobičajenim društvenim normama i čije je ponašanje ponekad riskantno i iracionalno. Takva osoba neće osjećati stid, krivnju ili grižnju savjesti zbog čega uspijeva naškoditi ili prijetiti drugim osobama, osobito svojim sljedbenicima.

Često će izmisliti nevjerojatne priče o svojem životu i iskustvima, ali će to činiti na vrlo uvjerljiv način jer je često riječ o vrlo inteligentnim ljudima koji ne prihvaćaju poraz ili odbijanje. Njegov način izražavanja će često biti poetičan, a govori će podsjećati na monologe. Sociopatski vođa će se rijetko ispričavati za svoje postupke jer smatra da je uvijek u pravu te će umjesto pružanja isprike pribjeći raznim napadima.

Istinski duhovni vođa će uvijek pokušati osnažiti svoje sljedbenike dok će onaj vođa koji potiče ekstremnu ovisnost među sljedbenicima biti u stvari osoba koja ih u osnovi želi kontrolirati. Razne stroge zabrane ili kažnjavanja, zahtjevi kojima se traži odvajanje od obitelji ili zajednice i traženje novčanih ili drugih materijalnih donacija nisu odlike pravog duhovnog vođe nego onog koji teži uspostavljanju kontrole izoliranjem i omalovažavanjem.

Ukratko, sociopatski duhovni vođe svojim žrtvama upravljaju krivnjom, prijevarama i zastrašivanjem. Oni su majstori u predstavljanju sebe kao heroja koji u sebi nosi visoke moralne i filozofske vrijednosti iako se ispod površine krije pravi kriminalni um koji u određenoj zajednici može uzrokovati pravi emocionalni kaos.

Pri provjeravanju dosljednosti duhovnog vođe imajte na umu da je riječ o nekome koga prati grupa ljudi koja mu uglavnom slijepo vjeruje

Jednostavan način pomoću kojeg možete prepoznati takvu osobu jest provjeravanje izgovorenih tvrdnji jer će se tako otkriti obrazac stalnih nedosljednosti. Ukoliko takvu osobu suočite s ovakvim činjenicama, ona će se naljutiti ili postati agresivna jer ste time u pitanje doveli njezin integritet dok će razumna osoba uvijek rado razjasniti nesporazum i biti sretna što to može učiniti. Pri provjeravanju istinitosti njihovih priča, potrebno je biti oprezan i ne postavljati pitanja unutar skupine kojom sociopatski vođa upravlja.

Među sljedbenicima obično vlada veliko povjerenje u tu osobu pa one ne samo da vjeruju u te priče nego ih ponekad pripisuju sebi kako bi bile u skladu s vođom. Primjerice, ako poremećeni duhovni vođa priča o iskustvima vezanim uz levitaciju, članovi će tvrditi da su njega ili nju doista vidjeli u tom stanju, pa čak da su i oni sami doživjeli slično iskustvo.

Svakako treba imati na umu da sociopatski vođe nisu stvar prošlosti i da mnogi od njih djeluju i danas, možda čak i u većem broju nego ikada prije. Mnoge osobe još uvijek upadaju u mrežu laži duhovnih sociopata koji djeluju na gotovo svim društvenim poljima: znanosti, fizici, new age krugovima, rubnoj medicini, pa čak i u modernim popularnim duhovno-razvojnim putovima.

Preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje i život te prepoznavanje istinskih duhovnih vođa je prvi i najvažniji korak koji će svakoj osobi pomoći da ne postane žrtva poremećenog uma i da sebi pruži priliku da pronađe osobu koja će istinski željeti pomoći i sudjelovati u duhovnom napretku i iscjeljenju potrebite osobe. Razmišljajte samostalno i slijedite svoju intuiciju, osobito ako vam ona govori da nešto nije u redu s osobom za koju ste mislili da će biti vaš duhovni vođa jer postoji velika vjerojatnost da ste postali meta duhovnog sociopata.

Izvor: portalosuma.com
Autor: Barbara Kovaćević

Molitva za svjesnost

2016-01-05T17:53:00.001+01:00

Danas Tebe, Stvoritelju Svemira, molimo da rastvoriš naša srca i otvoriš nam oči da bismo mogli uživati u svemu što si stvorio i da s Tobom živimo u vječnoj ljubavi.

Pomozi nam da Te ugledamo u svemu što zapažamo svojim očima, ušima, srcem - svim našim osjetilima. Dopusti nam da promatramo očima ljubavi, tako da Tebe pronalazimo kamo god pošli i da Tebe vidimo u svemu što si stvorio. Dopusti nam da Te vidimo u svakoj stanici svoga tijela, u svakoj emociji našega uma, u svakom snu, cvijetu, svakoj osobi koju susretnemo.

Ne možeš se sakriti od nas, jer Ti si posvuda, a mi smo jedno s Tobom. Dopusti nam da budemo svjesni te istine. Dopusti nam da budemo svjesni svoje moći da stvaramo san o raju u kojemu je sve moguće. Pomozi nam da se koristimo svojom maštom kako bismo upravljali snom svojega života, čarolijom svojega stvaranja, tako da živimo bez straha, oslobođeni bijesa, ljubomore i zavisti.

Daj nam svjetlost koju ćemo slijediti i pomozi nam da danas prestane naša potraga za ljubavlju i srećom. Neka se danas dogodi nešto izvanredno što će zauvijek promijeniti naš život: neka sve što učinimo i kažemo bude izraz ljepote našega srca, koja se uvijek temelji na ljubavi.

Pomozi nam da budemo nalik Tebi, da volimo onako kako Ti voliš, da dijelimo onako kako Ti dijeliš, da stvaramo remek-djela ljepote i ljubavi, kao što i Ti činiš. Počevši od danas, pomozi nam da postupno povećavamo moć svoje ljubavi, tako da možemo stvarati umjetničko remek-djelo - svoj vlastiti život.

Danas Tebi, Stvoritelju, pružamo svu svoju zahvalnost i ljubav, jer si nam podario Život. Amen.

Iz knjige "Majstorstvo u ljubavi" Don Miquel Ruiz

4 sastojka za pozitivno razmišljanje

2016-01-03T18:46:00.002+01:00

Samo budi pozitivan i bit ćeš opunomoćen izvan svojih sposobnosti!”

Što znači biti pozitivan? Cijeli svijet govori o tome.

Radi li se o umjetnom kozmetičkom mentalnom uvjeravanju da je sve u redu ili o nečem dubljem?

Kada određene situacije krenu na loše možemo se umjetno mentalno uvjeravati da je sve u redu i sebi davati lažna obećanja. Ovo je nezrela reakcija na neizbježne krize ovoga svijeta.

1. Prihvaćanje istine

Kada određene situacije krenu na loše možemo se umjetno mentalno uvjeravati da je sve u redu i sebi davati lažna obećanja. Ovo je nezrela i budalasta reakcija na neizbježne krize ovoga svijeta. Kada dolazi do promjena, poricanje čini bol akutnom. Možemo si ponuditi kozmetički osmijeh i uvjeravati se da je sve ‘cool’, ali će se ključajuća bol graditi iznutra. Prihvaćanje nesretnog slijeda događaja kao neizbježan ishod izvan naše kontrole oduzima napetost iz potencijalno stresne situacije. Koliko god jednostavno zvučalo, ovo je najizazovniji od sva četiri koraka. Snaga prihvaćanja životnih gorkih istina dolazi ako smo zakačeni za Apsolutnu Istinu, istinu o Bogu i našem slatkom ljubavnom odnosu s Njim. Kultura molitvi i pjevanja ili meditacije na Njegova imena nam daje snagu da prihvatimo uznemirujuće događaje i da budemo smireni i trezveni čak i za vrijeme emocionalno bolnih perioda u našem životu.

2. Optimizam

Koliko god situacija bila loša, postoji uvijek i nešto dobro što možemo naučiti iz nje. Nije svako zlo za zlo. Trebamo potražiti mogući pozitivan ishod iz naočigled tragičnog ili negativnog događaja. Sjetimo se riječi W. Clement “Mala je razlika u ljudima, ali ta mala razlika čini veliku razliku. Mala razlika je stav. Velika je razlika je li on pozitivan ili negativan.” Ako se nadamo boljoj budućnosti čak i uslijed beznadnog nereda, naša nježna srca stavljamo u ruke blagonaklonog Boga. On će tada učiniti čuda u našim životima.

3. Zahvalnost

Naš život je konstantan protok blagoslova. Ako možemo jednostavno zahvaliti Bogu i drugim ljudima za sve darove koje stalno dobivamo, ostat ćemo pozitivan umjesto cinični. Cinizam iscrpljuje našu životnu energiju; zahvalnost drži naš život jednostavnim, srca čišćim i um mirnim. Kad nas život tretira loše, možemo se usredotočiti na stvari koje nam je život dao, iako ih možda nismo zaslužili. “Nisam imao cipele, i žalio sam se dok nisam sreo čovjeka koji nem noge”. Ukoliko uvijek smatramo da nešto zaslužujemo nikada nećemo biti zahvalni. Zahvalnost dolazi kada počnemo shvaćami da imamo daleko više nego što smo zaslužili.

4. Uvažavanje dobroga u drugima

Ljubazne riječi ohrabrenja i iskrena zahvalnost prema drugima širi pozitivnu energiju, a osobito među onima koji dolaze u bliski kontakt s nama. Uvažavanje stvara ciklus pozitivnosti, iskreno cijenite druge u vašem timu ili skupini. To ih čini sretnim, pozitivnim i ispunjenim, a zauzvrat oni uhvate tu zaraznu odliku koja nadalje inspirira druge. To gradi pozitivno okruženje u kojem se može živjeti smislen život usmjeren na duhovnim načelima i integritetu. Svijet je prepun ljudi koji traže u drugima ono što rade krivo, ali pozitivna se osoba fokusira na ono što ljudi rade ispravno. To rasplamsava iskru dobrote koja postoji u ljudima koja se pretvara u vatru. Ljudi koji su uvijek ohrabrivani i cijenjeni osjećaju se opunomoćenima da pozitivno utječu na živote drugih.

Izvor: atma.hr
Autor: Radhanath Swami

Unutarnja svrha životnog putovanja

2015-12-28T10:23:00.000+01:00

Putujete li nekamo, svakako je korisno znati kamo idete ili barem poznavati općeniti smjer u kojem se krećete, ali ne zaboravite: jedino što je u konačnici stvarno na vašem putovanju jest korak kojeg činite u ovom trenutku. To je jedino što postoji.

Fotografija: www.vecernji.hr

Uviđam istinu onoga što govorite, ali ipak mislim da naše životno putovanje mora imati svrhu; inače bismo samo plutali naokolo, a svrha znači budućnost, zar ne? Kako to možemo pomiriti sa životom u Sadašnjem trenutku?

Putujete li nekamo, svakako je korisno znati kamo idete ili barem poznavati općeniti smjer u kojem se krećete, ali ne zaboravite: jedino što je u konačnici stvarno na vašem putovanju jest korak kojeg činite u ovom trenutku. To je jedino što postoji.

Životno putovanje posjeduje vanjsku i unutarnju svrhu. Vanjska je stići na cilj ili odredište, postići ono što ste naumili, dobiti ovo ili ono, a sve to, naravno, podrazumijeva budućnost. No ako odredište ili koraci koje ćete poduzeti u budućnosti odvlače tako velik dio vaše pažnje da vam postanu važniji od koraka koji upravo sada činite, tada ste potpuno promašili unutarnju svrhu putovanja; ona uopće nije povezana s tim kamo idete ili što radite, nego je povezana samo s načinom na koji to radite. Vanjska svrha pripada vodoravnoj dimenziji prostora i vremena; unutarnja svrha bavi se produbljivanjem vašeg Bića u okomitoj dimenziji bezvremenoga sadašnjeg trenutka. Vanjsko putovanje može obuhvaćati milijun koraka; unutarnje putovanje posjeduje samo jedan: onaj koji upravo sada činite.

Postanete li dublje svjesni toga jednoga jedinog koraka, shvatit ćete da on u sebi već sadrži sve ostale korake, kao i odredište. Taj korak se preobražava u izraz savršenstva, u čin velike ljepote i kakvoće. Odvest će vas do Bića, a svjetlost Bića blistat će kroz njega. To je i svrha i ispunjenje vašega unutarnjeg putovanja, putovanja u samoga sebe.

Je li važno postignemo li vanjsku svrhu, doživimo li uspjeh ili neuspjeh u svijetu?

To će vam biti važno sve dok ne spoznate vlastitu unutarnju svrhu. Nakon toga, vanjska svrha bit će samo igra koju ćete možda nastaviti igrati jednostavno zato što u njoj uživate. Također je moguće doživjeti potpun neuspjeh u vanjskoj svrsi, a istodobno doživjeti apsolutan uspjeh u unutarnjoj. Ili obrnuto, što je zapravo uobičajenije: vanjsko bogatstvo i unutarnje siromaštvo, odnosno: »Dobili ste svijet, a izgubili dušu«, kako je Isus govorio. U konačnici, na kraju, svaka vanjska svrha prije ili kasnije osuđena je »na propast«, jednostavno zato što je podvrgnuta zakonu prolaznosti sviju stvari. Što prije shvatite kako vam vanjska svrha ne može pružiti trajno zadovoljstvo, to bolje. Uočite li ograničenja vanjske svrhe, odreći ćete se nerealnih očekivanja koja bi vas trebala usrećiti i podvrgnut ćete ih unutarnjoj svrsi.

Autor: Eckhart Tolle, iz knjige Moć sadašnjeg trenutka, 4. poglavlje: Strategije kojima se um koristi kako bi izbjegao Sadašnji trenutak.

Izvor: Eckhart Tolle (1997.). Moć sadašnjeg trenutka. Izdavač: V.B.Z. d.o.o.

Postati konkretan!

2015-12-19T09:34:00.002+01:00

Svaki put kada imam neki pojam mogao bih ga primijeniti na nekoliko pojedinaca. Ne govorimo o stvarnim, određenim imenima kao što su Mary i John, koja nemaju pojmovno značenje. Pojam se može primijeniti na bilo koji broj pojedinaca, na bezbroj pojedinaca.

Pojmovi su opći. Na primjer, riječ list može se primijeniti na svaki pojedini list na drvu. Ista se riječ primjenjuje na svaki od tih pojedinačnih listova. Pače, ista ta riječ upotrebljava se za sve lišće na svom drveću: mala, velika, nježno, suho, žuto, zeleno, bananino lišće. Ako vam, dakle, kažem da sam jutros vidio jedan list, nećete imati pojma o onome što sam vidio.

Da vidimo možete li to shvatiti. Imate zamisao o onome što nisam vidio. Nisam vidio životinju. Nisam vidio psa. Nisam vidio ljudsko biće. Nisam vidio cipelu. Imate dakle neku nejasnu zamisao o onome što sam vidio, ali nije određena, nije točna. Pojam ljudsko biće ne odnosi se na primitivnog čovjeka, ni na civiliziranog čovjeka, ni na odraslog čovjeka, ni na djecu, ni na muško ili žensko, ni na određenu dob, ne na ovu kulturu ili neku drugu, nego na pojam. Ljudsko biće koje sretnemo je stvarno; nikada ne vidite opće ljudsko biće kao što je vaš pojam opći. Dakle, vaš pojam ukazuje na nešto, ali nikada nije potpuno točan; izmiče mu jedinstvenost, konkretnost. Pojam je opći. Kada vam dam neki pojam, dao sam vam nešto, ali to je ipak jako malo. Pojam je tako vrijedan, tako koristan za znanost. Na primjer, da kažem da ste svi vi ovdje prisutni živa bića, to bi sa stajališta znanosti bilo sasvim točno.

Međutim, mi smo nešto više od toga. Da kažem da je Mary Jane živo biće, to bi bilo točno, ali nije potpuno točno zato što sam ispustio nešto bitno o njoj, i zato je to nepravedno prema njoj. Kada neku osobu nazovem ženom, to može biti točno, ali puno toga u toj osobi ne odgovara pojmu žena. Ona je uvijek jedna određena, konkretna, jedinstvena žena koju jedino možete doživjeti, ali ne možete konceptualizirati, ograničiti na neki pojam. Ja sam moram vidjeti tu konkretnu osobu, moram je sam doživjeti, intuitivno je upoznati. Pojedinca možete intuitivno upoznati, ali ne možete ga konceptualizirati.

Čovjek je nešto što nadmašuje razum. Mnogi od vas su vjerojatno ponosni što se mogu nazvati Amerikancima, isto kao što bi se i mnogi Indijci ponosili time što se nazivaju Indijcima. Ali što je to Amerikanac, i što je to Indijac? To su konvencije; to nije dio vaše naravi. Sve što imate su etikete. U stvari ne razumijete čovjeka. Pojam uvijek propusti ili mu izmakne nešto od krajnje važnosti, nešto dragocjeno što se nalazi samo u stvarnosti koje je konkretna i jedinstvena. Veliki Krishnamurti jako je to lijepo rekao: “Onoga dana kada dijete naučiš kako se zove neka ptica, dijete više nikada neće vidjeti tu pticu.” Kako istinito! Prvi put kada vaše dijete vidi tu pernatu, živu i skakutavu stvar, kažete mu: “Vrabac.” I sutra kada dijete opet vidi tu pernatu, živu i skakutavu stvar sličnu onoj prvoj, reći će: “Ah, vrabac. Već sam ih vidio. Vrapci su mi dosadni.”

Ako ni na što ne gledate kroz svoje pojmove, nikada vam neće biti dosadno. Svaka pojedina stvar je jedinstvena. Svaki vrabac je, unatoč sličnostima, različit od svih drugih vrabaca. Sličnosti su od velike pomoći zato što možemo apstrahirati, možemo stvarati pojmove. To je od velike pomoći sa stajališta komunikacije, obrazovanja i znanosti, ali nas isto tako može odvesti na krivi put, može postati velika prepreka da vidimo tog konkretnog pojedinca. Ako je vaše jedino iskustvo vaš pojam, onda nemate iskustvo stvarnosti jer stvarnost je konkretna. Pojam bi vam samo trebao pomoći, voditi vas do stvarnosti, ali kada tamo stignete, morate je upoznati intuitivno ili je iskusiti izravno.

Druga značajka pojma je da je statičan, dok je stvarnost dinamična. Za slapove Niagare uvijek koristimo isto ime, ali ta voda se stalno mijenja. Imate riječ rijeka, ali voda tamo stalno teče. Imate jednu riječ za svoje tijelo, ali stanice u vašem tijelu se stalno obnavljaju. Pretpostavimo, na primjer, da vani puše jaki vjetar, a ja bih želio da ljudi u mojoj domovini dobiju nekakav pojam o tome kako američka oluja ili hurikan izgledaju. I izađem van da ulovim malo tog vjetra u kutiju za cigarete, i odem kući i kažem: “Gledajte ovo.” Naravno, to više nije oluja jer smo je uhvatili, zar ne? Ili kao kad bih vam htio dočarati kako rijeka teče pa vam je donesem u kanti. Onoga trenutka kada stvari stavite u pojmove, prestaju teći, postaju statične, mrtve. Smrznuti val više nije val. Val je u svojoj biti pokret, djelovanje. Kada ga smrznete, to više nije val. Pojmovi su uvijek smrznuti. Stvarnost teče. Napokon, ako ćemo vjerovati misticima (i ne iziskuje puno napora da se ovo shvati, ili čak povjeruje, ali nitko to ne može vidjeti odjednom) stvarnost je cjelina, ali riječi i pojmovi fragmentiraju stvarnost. Zato je tako teško prevoditi s jednog jezika na drugi, jer svaki jezik drobi stvarnost na svoj način. Englesku riječ home nemoguće je prevesti na francuski ili španjolski. Casa nije isto što i home. Home ima neke asocijacije koje su specifične za engleski jezik. Svaki jezik ima riječi i izraze koje nije moguće prevesti jer drobimo stvarnost i dodajemo nešto ili oduzimamo, i uporaba se mijenja.

Stvarnost je cjelina, a mi je siječemo da stvorimo pojmove, i upotrebljavamo riječi kako bi označili različite dijelove. Da nikada u životu niste vidjeli životinju i da onda, na primjer, nađete rep – samo rep – i da vam netko kaže: “To je rep”, biste li imali ikakve ideje o tome što je to, da nemate ideje o tome što je životinja? Ideje u stvari krnje pogled, intuiciju, iskustvo i stvarnost kao cjelinu. To je ono što nam mistici stalno govore. Riječi vam ne mogu pružiti stvarnost. One samo označuju, ukazuju na stvarnost. Treba ih upotrebljavati kao putokaze za stvarnost. Ali jednom kada tamo dospijete vaši pojmovi će biti beskorisni.

Jedan hinduistički svećenik raspravljao je jednom s filozofom koji je tvrdio da je zadnja prepreka na putu do Boga riječ Bog, pojam Boga. Svećenika je to šokiralo, ali filozof je rekao: “Magarac na kojeg se uspneš i na kojem jašeš do kuće, nije sredstvo s kojim ulaziš u kuću. Pojmove koristite da biste tamo mogli stići, a onda sjašite i idete iznad toga, s onu stranu pojmova.” Ne morate biti mistik da biste mogli shvatiti da je stvarnost nešto što se ne može zatvoriti u riječi i pojmove. Morate znati s one strane znanja da biste mogli znati što je to stvarnost. Podsjeća li vas to na nešto? Onima kojima je poznato djelo „Oblak neznanja“ prepoznat će taj izraz. Pjesnici, slikari, mistici, i veliki filozofi, svi su oni vidjeli mig te istine.

Recimo da jednoga dana gledam drvo. Do tada sam, svaki put kada sam vidio drvo, rekao: “Eto, to je drvo.” Ali danas kada gledam to drvo, ne vidim drvo. Barem ne ono što sam navikao vidjeti. Vidim nešto sa svježinom dječjeg pogleda. Nema riječi za to. Vidim nešto jedinstveno, cijelo, nešto što teče, nešto što nije razbijeno. Čudim se. Da me pitate: “Što si vidio?” što mislite, što bih vam odgovorio? Nemam riječi za to. Za stvarnost nema riječi jer čim upotrijebim neku riječ, vraćamo se na pojmove. I ako ne možete izraziti ovu stvarnost koja je dostupna vašim čulima, kako ćete onda izraziti nešto što se ne može vidjeti okom ni čuti uhom? Kako netko može naći riječi kojima bi se izrazila Božja stvarnost? Počinjete li shvaćati što su Toma Akvinski, Augustin i svi ostali govorili, i što je Crkva stalno učila dok je govorila da je Bog misterij, nespoznatljiv za ljudski um? Jedno od posljednjih pisama velikog Karla Rahnera bilo je upućeno jednom mladom njemačkom ovisniku koji ga je molio za pomoć. Mladić je rekao: “Vi teolozi govorite o Bogu, ali što taj Bog znači u mojem životu? Kako me taj Bog može osloboditi droge? Rahner mu je odgovorio: “Moram ti potpuno iskreno priznati da je Bog za mene bio i ostao potpuna tajna. Ne razumijem što je Bog. Nitko ne razumije. Imamo neke neizravne spoznaje, nagađanja, zamuckujemo pokušavajući staviti tu tajnu u riječi. Ali za to ne postoje riječi niti rečenice.” Na jednom predavanju u Londonu rekao je teolozima: “Teologova zadaća je sve objasniti vjerom u Boga i objasniti da je Bog neobjašnjiv.” Neobjašnjiva tajna. Ne znate i ne možete reći. Možemo samo zamuckivati: “E, pa…hm…”

Riječi su putokazi, a ne opisi. Na žalost, ljudi padaju u idolopoklonstvo jer misle da, kad se govori o Bogu, riječ isto što i objekt (On). Kako možete biti tako ludi? Možete li biti luđi od toga? Čak i kada je riječ o ljudima, ili o drveću, lišću ili životinjama, riječ nije isto što i ta stvar. A vi biste htjeli reći da, kada se govori o Bogu, riječ jedna stvar. O čemu to govorite? Jedan međunarodno poznati stručnjak za Sveto pismo bio je prisutan na jednom od mojih tečajeva u San Franciscu, i rekao mi je: “Bože moj, nakon što sam vas slušao, shvatio sam da sam cijeli svoj život bio idolopoklonik. Moj idol nije bio napravljen od drva ili metala – bio je to razumski idol.” To su opasniji idolopoklonici. Oni koriste vrlo istančanu tvar – razum koji stvara njihovog Boga.

Želio bih vas dovesti do ovoga: svjesnost stvarnosti koja se nalazi oko vas. Svjesnost znači gledanje, promatranje onoga što se događa u vama i oko vas. “Događa se” je prilično točan izraz: drveće, trava, cvijeće, životinje, stijena, cjelokupna stvarnost se giba. Treba je promatrati, gledati je. Kako je za čovjeka važno da promatra ne samo sebe, već svu stvarnost. Jeste li vi zarobljeni svojim pojmovima? Želite li se probiti van iz svojeg zatvora? Gledajte onda, promatrajte, provedite sate u promatranju. Što treba gledati? Bilo što? Lica ljudi, oblike drveća, pticu u letu, hrpu kamenja, gledajte kako raste trava. Dođite u dodir sa stvarima, gledajte ih. Ima nade da ćete se tada osloboditi tih krutih shema koje smo svi razvili, iz kojih nam se nameću naše misli i riječi. Tada ćemo, nadajmo se, vidjeti. Što ćemo vidjeti? Ono što smo odabrali nazivati realnošću, sve ono što se nalazi s onu stranu riječi i pojmova.

Ovo je duhovna vježba – povezana je sa duhovnošću – povezana je s oslobađanjem iz vašeg kaveza, iz robovanja pojmovima i riječima. Kako je to tužno ako proživimo život a nikada ga ne vidimo djetinjim očima. To ne znači da bi pojmove trebalo potpuno odbaciti jer su nam dragocjeni. Iako počinjemo bez njih, pojmovi imaju vrlo pozitivnu funkciju. Zahvaljujući pojmovima razvijamo svoju inteligenciju. Nismo pozvani na to da postanemo djeca, nego kao djeca. Moramo pasti s razine nevinosti i biti izbačeni iz raja, moramo razviti svoje “ja” i “pripadajuće” tim pojmovima. Ali onda se moramo vratiti u raj. Moramo ponovno biti otkupljeni. Moramo odbaciti starog čovjeka, staru narav, uvjetovani ja, i vratiti se na razinu djeteta, ali ne tako da budemo djeca. Kada krenemo u život, stvarnost gledamo s čuđenjem, ali to nije inteligentno čuđenje mistika, već neuobličeno čuđenje djeteta. Kada razvijemo jezik i riječi, čuđenje umire i nadomješta se dosadom. Onda ćemo se, ako imamo sreće, ponovno vratiti čuđenju.

Izvor: dodir-svjesnosti.com

Odnosi ljubavi i mržnje

2015-12-15T15:00:00.001+01:00

Ako ne pristupite svjesnoj prisutnosti i sve dok to ne učinite, svi će vaši odnosi, a osobito intimni, biti slabi, a u konačnici i neučinkoviti. Neko vrijeme mogu se doimati savršeno, primjerice, dok ste »zaljubljeni «, ali to prividno savršenstvo uvijek remete svađe, sukobi, nezadovoljstvo te emocionalno ili čak i tjelesno nasilje, do čega dolazi sve češće i češće.

Čini se kako se većina »ljubavnih odnosa« vrlo brzo pretvori u odnose ljubavi i mržnje. Ljubav se u trenutku može preobraziti u okrutni napad, osjećaj neprijateljstva ili potpuno povlačenje naklonosti. To se smatra normalnim. Osjećaji se u odnosu tada neko vrijeme, tijekom nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, izmjenjuju između ljubavi i mržnje, između suprotnosti »ljubavi« i mržnje, a to vam pruža podjednako mnogo i zadovoljstva i boli. Nije neuobičajeno da parovi postanu ovisni o takvim ciklusima. Dramatičnost odnosa izaziva u njima osjećaj da su živi.

Izgubi li se ravnoteža između pozitivnih i negativnih polariteta ti se negativni, razorni, ciklusi pojavljuju sa sve većom učestalošću i snagom, do čega dolazi prije ili kasnije, a nakon toga neće proći mnogo vremena prije nego što se odnos konačno raspadne. Mogli biste pomisliti da će sve biti dobro i da će odnos procvjetati otklonite li negativne ili razorne cikluse – ali, nažalost, to nije moguće. Polariteti ovise jedan o drugome. Ne možete imati jedno bez drugoga. Pozitivno u sebi već sadrži još neočitovano negativno. To su, zapravo, različiti vidovi istog poremećaja. Ovdje govorim o onom što se uobičajeno naziva romantičnim odnosima – ne o istinskoj ljubavi koja nema suprotnosti jer izranja s onu stranu uma. Ljubav je, kao trajno stanje, još iznimno rijetka – rijetka kao i svjesno ljudsko biće. Mogući su, međutim, kratki i prolazni uvidi u stanje takve ljubavi, kad god dođe do prekida u bujici misli.

Naravno, mnogo je jednostavnije uvidjeti kako je negativna strana odnosa poremećena. Također je jednostavnije izvor negativnosti prepoznati u svom partneru nego ga sagledati u sebi. Može se očitovati u mnogim oblicima: posesivnost, ljubomora, nadzor nad drugom osobom, povlačenje i neizgovoreno negodovanje, potreba da se bude u pravu, neosjetljivost i zaokupljenost sobom, emocionalni zahtjevi i manipulacija, potreba za svađom, kritiziranjem, prosuđivanjem, okrivljavanjem ili napadanjem, ljutnja, nesvjesna osveta za bol koje je u prošlosti osobi nanio roditelj, bijes i tjelesno nasilje.

Na pozitivnoj strani »zaljubljeni« ste u partnera. To je u početku stanje koje izaziva duboko zadovoljstvo. Osjećate se iznimno živo. Postojanje vam je iznenada postalo smisleno jer ste nekome potrebni, netko vas želi i daje vam osjećaj da ste posebni, a i vi u partneru budite iste osjećaje. Kad ste zajedno osjećate se cjelovitim. Taj osjećaj može postati tako snažan da ostali svijet nestaje i postaje beznačajnim.

Međutim, možda ste u snazi tih osjećaja također primijetili i veliku potrebu i sklonost vezanosti. Postali ste ovisni o drugoj osobi i ona na vas djeluje kao droga. U zanosu ste kad vam je droga dostupna, ali čak i mogućnost ili pomisao da te osobe nema pokraj vas može izazvati ljubomoru, posesivnost, pokušaje manipulacije putem emocionalne ucjene, okrivljavanje i optuživanje – a to je strah od gubitka. Napusti li vas partner, možda će se u vama javiti vrlo snažan osjećaj neprijateljstva ili duboka tuga i očajanje. Ljubavna nježnost u trenutku se može preobraziti u divlji napad ili smrtonosnu tugu. Gdje je sada ljubav? Može li se ljubav u trenutku preobraziti u svoju suprotnost? Je li to uopće i bila ljubav ili samo ovisnička vezanost?

Autor: Eckhart Tolle, iz knjige Moć sadašnjeg trenutka, 8. poglavlje: Prosvijetljeni odnosi.

Grljenje uspomena?

2015-12-11T09:21:00.000+01:00

Jedan isusovac pričao mi je neki dan kako je prije dosta godina u New Yorku održao jedno predavanje. U to vrijeme Portorikanci su bili na lošem glasu zbog nekog incidenta. Svi su govorili svašta protiv njih.

I zato je u svom govoru rekao: “Dopustite mi da vam pročitam nešto od onoga što su ljudi u New Yorku govorili protiv imigranata.” To što im je pročitao bilo je u stvari ono što su ljudi govorili o Ircima, Nijemcima, i o svim drugim valovima imigranata koji su se u New York doseljavali prijašnjih godina! Jako je to dobro postavio kada je rekao: “Ti ljudi ne donose delikvenciju sa sobom; postaju delikventni kada se ovdje suoče s određenom situacijom. Moramo ih shvatiti. Ako želite popraviti stanje, nema smisla reagirati s predrasudama. Potrebno vam je razumijevanje, a ne osuđivanje.”

Tako ćete uspjeti promijeniti stvari u sebi. Ne osuđivanjem, ne vrijeđanjem samih sebe, već razumijevanjem onoga što se događa. Ne tako da se nazivate prljavim starim grešnikom. Ne, ne, ne, ne! Da biste mogli postići svjesnost, morate shvatiti, a ne možete shvatiti ako ste puni predrasuda. Na gotovo sve i svakoga gledamo s predrasudama. To je skoro dovoljno da obeshrabrite bilo koga.

Kao kada poslije dugo vremena sretnete prijatelja s kojim ste izgubili vezu: “Hej, Tom. Drago mi je da te vidim”, kažem ja i čvrsto ga zagrlim. Koga to grlim? Toma ili svoju uspomenu na njega? Živo biće ili leš? Pretpostavljam da je još uvijek onaj zgodan dečko kakvim sam ga držao. Pretpostavljam da se još uvijek uklapa u zamisao koju imam o njemu, i u moje uspomene i asocijacije. I tako sam ga zagrlio. Pet minuta kasnije uspostavim da se promijenio i da me više ne zanima. Zagrlio sam pogrešnu osobu.

Ako želite vidjeti kako je to istina, slušajte ovo: jedna časna sestra iz Indije odlazi na duhovne vježbe. Svi u njezinoj zajednici govore: “Ah, već znamo, to je dio njezine karizme. Uvijek ide na razne tečajeve i duhovne vježbe. Ništa je neće promijeniti.” Ali dogodilo se, pa se sestra zaista promijenila na tom tečaju, ili terapeutskoj grupi, što je već bilo. Promijenila se je i svi opažaju razliku. Svi govore: “Bože, zaista si došla do nekih spoznaja, zar ne?” Zaista je došla i ljudi vide razliku u njezinom ponašanju, na njezinom tijelu, na licu. To je uvijek tako kada se dogodi unutarnja promjena. To se uvijek odrazi na licu, u očima, na tijelu. I onda se ta sestra vratila u svoju zajednicu, i pošto zajednica ima predrasude o njoj, fiksnu ideju o njoj, nastavit će gledati na nju kroz te predrasude. Jedino oni ne vide nikakve promjene na njoj. Kažu: “E pa izgleda malo živahnije, ali čekajte malo, opet će biti potištena.” I nakon nekoliko tjedana ona je opet potištena – reagirala je na njihovu reakciju. I svi kažu: “Vidite, rekli smo vam – nije se promijenila.” Ali tragedija je u tome što se ona zaista promijenila, samo što to oni nisu vidjeli.

Opažanje ima razarajuće posljedice na ljubav i međuljudske odnose. Kakav god bio odnos, sigurno pretpostavlja dvije stvari: jasnoću opažanja (u onoj mjeri koliko nam je to moguće. Neki ljudi bi postavili pitanje o mogućnosti jasnog opažanja, ali ja mislim da nitko neće staviti u pitanje da je poželjno da mu se pokušamo približiti) i ispravnost reakcije. Veća je vjerojatnost da ćete ispravno reagirati ako vam je opažanje jasno. Kada je vaše opažanje iskrivljeno, vjerojatno nećete ispravno reagirati.

Kako možete voljeti nekoga koga uopće ne vidite? Možete li zaista vidjeti nekoga na koga ste navezani? Možete li zaista vidjeti nekoga koga se bojite i zbog toga ga ne volite? Uvijek mrzimo ono čega se bojimo. “Strah Gospodnji početak je mudrosti”, ponekad mi kažu ljudi. Ali čekajte malo. Nadam se da razumiju što govore jer uvijek mrzimo ono čega se bojimo. Ono što mrzimo uvijek želimo uništiti, izbjeći, želimo se toga otarasiti. Ne sviđaju vam se ljudi kojih se bojite. Ukoliko se bojite određene osobe, ne možete je voljeti. I tu osobu ne možete ni vidjeti jer vam vaša čuvstva zaklanjaju pogled. Međutim, isti je slučaj kada vas netko privlači. Kada se pojavi prava ljubav, nitko vam se više neće sviđati, niti čak ne sviđati u uobičajenom smislu riječi. Vidite ih jasno i reagirate ispravno. Ali na našoj ljudskoj razini ono što vam se sviđa ili ne sviđa, vaše sklonosti, ono što vas privlači, itd. i dalje će vam nailaziti kao prepreke na putu.

Zato morate biti svjesni svojih predrasuda, onoga što vam se sviđa, ne sviđa, ili vas privlači. Sve to je prisutno u vama – tako ste uvjetovani. Kako to da vam se sviđaju stvari koje se meni ne sviđaju? Zato što je vaša kultura različita od moje. Vaš odgoj je različit od mojeg. Kad bih vam ponudio nešto što ja smatram ukusnim, vama bi to bilo tako odvratno da biste otišli van. U nekim dijelovima Indije ljudi vole pseće meso. Drugima bi pak došlo na povraćanje kad biste im rekli da im je poslužen odrezak od psećeg mesa. Zašto? Različite uvjetovanosti, različiti programi. Hindusima bi došlo zlo kad bi čuli da su pojeli govedinu, ali Amerikancima je ukusna. Pitate: “Ali zašto ne jedu govedinu?” Iz istog razloga zbog kojeg vi ne biste pojeli svojeg psa ljubimca. Isti razlog. Krava je za indijskog seljaka isto ono što je vama pas. Ne želi je pojesti. Tome se protivi predrasuda ugrađena u kulturu. Ta predrasuda čuva životinju koja je toliko potrebna za obrađivanje zemlje, itd. Zašto se onda zaljubim u neku osobu? Kako to da se zaljubim u jedan tip osobe, a ne u drugi? Zato jer sam uvjetovan. U mojoj podsvijesti postoji jedna slika prema kojoj određujem da mi se taj određeni tip sviđa, da me privlači. I zato izgubim glavu kada sretnem takvu osobu. Ali jesam li je vidio? Ne! Vidjet ću je pošto se oženim s njom, tada dolazi do buđenja! I tada može početi ljubav. Ali zaljubljenost nema uopće nikakve veze s ljubavlju. To nije ljubav, to je žudnja, goruća žudnja. Svim svojim bićem želite da vam to obožavano stvorenje kaže da ste joj privlačni. To vam daje veličanstven osjećaj. U međuvremenu, svi govore: “Kog’ to vraga vidi na njoj?” Ali problem je u njegovoj uvjetovanosti: on ne vidi. Kažu da je ljubav slijepa.

Vjerujte mi, ništa nema tako jasan pogled kao istinska ljubav, ništa. To je stvar s najjasnijim vidom na svijetu. Ovisnost je slijepa, navezanosti su slijepe. Prilijepljenost, žudnja i želje su slijepe, ali ne istinska ljubav. Nemojte to nazivati ljubavlju. Ali, naravno, ta riječ je oskvrnuta u većini suvremenih jezika. Ljudi govore o vođenju ljubavi i zaljubljivanju. Kao kad je jedan dječačić pitao djevojčicu: “Jesi li se do sada koji put zaljubila?” A ona odgovori: “Ne, ali jednom sam se zasviđala.” O čemu onda ljudi govore kada se zaljube? Prvo što nam je potrebno je jasnoća opažanja. Jedan od razloga zašto ljude ne opažamo jasno je očigledan: naša čuvstva, uvjetovanosti, ono što nam se sviđa ili ne sviđa, zaklanjaju nam pogled. Moramo se suočiti s tom činjenicom. Ali moramo se suočiti s nečim još važnijim: sa svojim idejama, zaključcima i pojmovima.

Vjerovali ili ne, svaki pojam koji nam je trebao pomoći da stupimo u dodir sa stvarnošću na kraju postane zapreka jer prije ili kasnije zaboravimo da riječi same po sebi nisu stvari. To su dvije različitosti. Zato sam vam i rekao ranije da je zadnja prepreka na putu do Boga sama riječ “Bog” i pojam o Bogu. To će vam stati na put ako ne budete pažljivi. Riječ bi trebala biti pomoć, i može nam pomoći, ali isto tako može biti i prepreka.

Izvor: dodir-svjesnosti.com

Promatrati svijet iz svojeg središta

2015-12-03T09:10:00.000+01:00

U današnjem ritmu života prilično je jednostavno zaboraviti sebe i biti izvan sebe, jer ritam života je ubrzan i pretrpan podražajima i informacijama izvana. Tako je naša pažnja zaokupljena onime što se događa izvan nas i ako dozvolimo da se to stalno događa, zaista budemo “izvan sebe”.

Kao da živimo na površini samih sebe, nepovezani sa svojom suštinom i pravom biti. Takvo stanje nas ne ispunjava i što god postigli i imali izvana, ne postižemo unutarnje ispunjenje.

Međutim, postoje načini kako se vratiti sebi. Jedan od načina je meditacija. Naravno, postoje mnoge vrste meditacije, ali ona koju ću ovdje spomenuti je meditacija svjesnog promatranja.

Meditacija svjesnog promatranja

Ugodno se smjestite u polulotosov položaj ili sjednite u stolicu (uspravne kralježnice, dlanova opuštenih u krilu, oba stopala su na podu u širini kukova). Kod ove meditacije nije toliko važno biti u savršenom položaju, već u onome koji nam je ugodan, kako bi mogli promatrati procese koji se odvijaju.

Započnite s promatranjem/osluškivanjem okoline. U ovom slučaju okolinu promatramo zatvorenih očiju, odnosno više ju osjećamo i promatramo unutarnjim okom. Definiramo zvukove, mirise, temperaturu zraka i sve ono što nas okružuje u sadašnjem trenutku.

Postajemo svjesni okoline u kojoj se nalazimo.

Zatim pažnju prebacujemo na promatranje svojeg tijela. Skeniramo tijelo od glave do stopala i vidimo postoji li nekakva senzacija koja je prisutna (napetost, opuštenost, bol, svrbež, trnci, hladnoća, toplina…). Tako postajemo svjesni svojeg prvog, najopipljivijeg sloja – fizičkog tijela. Na taj način se polako počinjemo vraćati sebi.

Promatrajući vlastito tijelo spoznajemo da postoji tijelo i onaj koji promatra tijelo. A tko smo pravi mi?

Što je naša bit?

Zatim isti proces ponavljamo s mislima i na kraju s emocijama. Tako promatrajući dijelove sebe, shvaćamo da mi nismo niti tijelo, niti misli, niti smo emocije. Na taj način približavamo se promatraču unutar sebe, odnosno svojoj biti. Ta bit je uvijek mirna, sve promatra i ništa ne sudi. Vrlo je ugodno i regenerirajuće biti povezan s tim dijelom sebe. Kada promatramo i djelujemo iz tog dijela sebe svijet izgleda potpuno drugačije i osjećamo da se ne moramo boriti već tečemo sa životom. Tada živimo iz dijela sebe koji je na potpuno drugačiji način povezan sa svime što ga okružuje, osjeća se dijelom cjeline, a ne jedinkom koja je izdvojena od svega ostalog.

Živjeti iz svojeg središta i svoje prave prirode je stanje koja većina ljudi nesvjesno traži izvan sebe (kupujući stvari, realizirajući projekte, ostvarujući odnose), ali tu dubinu ispunjenosti, ljubavi i mira možemo osjetiti jedino kroz vezu sa samim sobom, sa životom unutar nas. To je naša bit. Mi smo život koji se manifestira u beskonačno mnogo oblika.

Promatrati svijet iz svojeg središta, iz svoje biti je najveće blagostanje koje možemo postići.

Autor: Iva Solarević Jeličić

Magija zaljubljivanja

2015-11-18T11:56:00.002+01:00

Kada se zaljubimo u “krivu osobu” uz sve neprilike, imamo i jednu priliku

– priliku za upoznavanje svoje sjene.

Zaljubljivanje je magično. Svijet se mijenja, zjenice svijetle, osmjeh se ne skida s usana. Padajući u ljubav (falling in love) zaista padamo, ali ne u ljubav već u nesvjesnu projekciju svog unutarnjeg partnera.

Animus i Anima

Svatko od nas je zapravo i muškarac i žena. Po Jungu, žene u sebi nose svog unutarnjeg muškarca – Animusa, a muškarci u sebi nose svoju unutarnju ženu – Animu. To misteriozno biće, naša “druga strana” je mješavina iskustava i predodžbi o suprotnom spolu koja ste stvara od samog rođenja. Jezgra Animusa je otac, a jezgra Anime je majka.

Oko tih jezgri slažu se ovojnice predodžbi o drugim, stvarnim, ali i nestvarnim osobama suprotnog spola. Braći, sestrama, odgajateljima, partnerima, likovima iz bajki, knjiga i filmova. Anima je mješavina doživljaja svih ženskih bića s kojima se muškarac susretao tijekom života, a Animus je mješavina doživljaja svih muških bića s kojima se žena susretala tijekom života. Animus je muškarac u ženi, a Anima žena u muškarcu.

“U prirodi Anime i Animusa je da žive u projekcijama”, piše Robert A. Johnson u svom ogledu o muškoj psihi pod nazivom On. “Zato, kada je u čudnom raspoloženju, muškarac kaže da ga je žena začarala. Ako je njegova Anima loše volje, on će misliti da je i njegova partnerica neraspoložena, ma kako se ona uistinu osjećala.” Prebacivanje vlastitih neugodnih osjećaja i doživljaja na partnera može dovesti do velikih komunikacijskih pomutnji. Upravo zato je jedna od najdragocjenijih vještina na putu osobnog razvoja naučiti razlikovati svog unutarnjeg partnera (stvorenog od vlastitih iskustava, predodžbi i fantazija) od onog vanjskog, od drugog ljudskog bića.

U oblacima

Kada nismo u skladu sa svojim Animusom ili Animom, onda takvu, sličnu energiju tražimo izvana, u potencijalnim partnerima ili partnericama. Iz toga se rađa mnoštvo iluzija i preuranjenih zaključaka koji se, nakon zaljubljivanja donose o osobi koja nam je zapravo nepoznata. To je onaj osjećaj da nekoga poznamo već jako dugo (možda čak i iz prošlih života), a u realnosti smo se susreli tek nekoliko puta. Nešto nas fascinira, intrigira, privlači, podiže i na temelju toga gradimo cijelu konstrukciju osobe, sliku života, ideju o velikom mi, o posebnoj vrsti srodnosti.

Ta magičnost, suprotno svakoj logici, može se osjetiti i na prvi pogled, mada se češće razvija tijekom više susreta. To je ono kada imamo osjećaj da nam se taj netko uvukao pod kožu, kad se osjećamo stalno povezanima, kad opsesivno mislimo, komuniciramo na daljinu, kad kemija radi ko luda, kad se odvija mistični proces koji je teško objasniti drugima. Gledano izvana, odsutnost tijekom razgovora s “glavom u oblacima” je prilično jasan znak da se nalazimo u nekoj vrsti projektivne iluzije, da smo “zakačili” ili upecali, da smo zavirili u Pandorinu kutiju vlastite podsvijesti.

Obični ljudi u nama ne uzrokuju tako naglu eksploziju strasti i fantazija koje proizlaze iz podivljale, želje za komunikacijom, kontrolom, odobravanjem, seksualnim sjedinjenjem, vječnom povezanosti ili nečim sličnim, čudnim i neprikladnim. Projektivno zaljubljivanje je poput neke vrste mističnog ljepila – imamo osjećaj da nam je suđeno, da smo pronašli svoju drugu polovicu, da život bez nje ili njega nema smisla. To je istovremeno i slatka čarolija i gorko prokletstvo koje nam kroz susret sa svojim Animusom ili Animom pruža mogućnost da upoznamo sebe u sasvim novom svjetlu.

Igra svjetla i sjene

Kada se zaljubimo u “krivu osobu” ili se upetljamo u loš, destruktivan, degradirajući odnos, uz sve neprilike, imamo i jednu priliku – priliku za upoznavanje svoje sjene. Prema Jungu, sjena je dio nesvjesnog uma koji se sastoji od potisnutih slabosti, manjkavosti i instinktivnih impulsa. “Svatko od nas ima sjenu”, objašnjava Jung, “Što je ona manje prisutna u našem svjesnom životu, to je tamnija i gušća.” Zbog njene instinktivne i iracionalne prirode, nismo ju u stanju sagledati unutar sebe, pa stoga vlastite nepoželjne osobine pripisujemo drugima.

Osoba u koju se projektivno zaljubljujemo najprije je svijetla, idealna, božanska. Uz nju i sebe vidimo jednako tako sjajnima, snažnima i dragocjenima. Ona “osvjetljava” našu sjenu. Ali, ma koliko se trudili, drugoga ne možemo natjerati da postane realizacija naših projekcija. Dok ga kujemo u zvijezde zaista ga kujemo, stavljamo mu okove, konstruiramo oklop sklopljen od vlastitih projektivnih želja. Zatim, nakon što se taj netko pokaže drugačijim od očekivanog, skloni smo mu pripisati suprotne karakteristike. Kako smo ga obogotvorili, tako ćemo ga i demonizirati. “Onaj tko se bori s čudovištima”, navodi Friedrich Nietzsche, “trebao bi pripaziti da i sam ne postane čudovište. Dok dugo zurite u bezdan, bezdan također zuri u vas.”

Projicirana sjena je vezujuća, oduzima nam energiju i stvara emocionalnu ovisnost. Kada se manifestira u zaljubljenosti ili vezi, imamo običaj reći da iz nas “izvlači ono najgore”. Čini nas sebičnima, ljubomornima, grubima, samodopadnima, osvetoljubivima, materijalistima, zavidnima i slično, ovisno o tome što je sadržaj naše “tamne strane”. To nije nimalo ugodno osjetiti. Bez odnosa koji je “izvukao ono najgore” ne bismo ni pomislili da imamo kapaciteta biti “takvi”. Otrovnost i intenzitet takvog odnosa je alarm da smo se upleli u projekciju i da bismo se što prije trebali posvetiti sebi i početi, umjesto na tuđim lošim osobinama, početi raditi na svojim vlastitim. Kako bismo se razvili moramo postati svjesni da kroz tu mješavinu ekstaze i boli ne idemo ka ljubavi već se sve više utapamo u vlastitoj projektivnoj iluziji.

Kroz takve teške i destruktivne odnose možemo puno naučiti o sebi, ali jedino ako smo spremni na veliku dozu iskrenosti i razotkrivanja pred nama samima. Zato je nužno da se izvana okrenemo prema unutra. Tako se projekcija povlači na mjesto otkuda je i lansirana, a to je mjesto na kojem se osjećamo samima, povrijeđenima, posramljenima, krivima, lošima, manje vrijednima ili bespomoćnima. Nakon što sagledamo aspekte svoje sjene iznutra, nakon što si priznamo potisnutu bol, razočaranje ili slabost zbog kojih u potencijalnom partneru ne vidimo stvarnu osobu, već figuru (bogolikog spasitelja, imućnog skrbnika, snažnog zaštitnika, ideal ljepote, izvor sigurnosti i slično) možemo reći da smo napravili veliki korak u svom osobnom razvoju. Prošli smo kroz izmaglicu nesvijesti i ušli u bistrinu svijesti.

Povlačenje projekcije

Kako vrijeme prolazi (a vrijeme je tu bitan faktor), projekcije polako nestaju i kroz njih se počinje nazirati stvarna osoba. Kada odnos dosegne ovaj stupanj, često dolazi do prekida. Osoba koja nije na dovoljnom stupnju zrelosti da progleda kroz veo vlastitih iluzija kreće u potragu za novim objektima svojih projekcija. Vezanost za povišeni osjećaj zaljubljenosti ih tjera da u alkemijski proces transformacije krenu ponovo, ali s nekom drugom osobom. Smatrajući da “to više nije to” izbjegavaju mogućnost suočavanja sa sobom iznutra i s drugom, realnom osobom izvana. “To”, simbiotički produžetak sebe samoga postaje važniji od “ti” – stvarne osobe s kojom postoji mogućnost ostvarenja ljubavi.

Ako dvoje ljudi koji su dosegli ovaj stupanj (samo)razotkrivanja ipak ostanu u odnosu, to je prilika za obostrano osvještavanje. Tada mogu upoznati, prihvatiti i prigrliti svoju “bolju polovicu” iznutra, umjesto stalne težnje za nadopunom izvana. U stanju su ostvariti unutarnju cjelovitost i zbog toga prestaju osjećati čežnju za zacjeljivanjem izvana. Riječ iscijeliti vuče korijen iz riječi cjelina, cjelovitost. Iscijeliti znači učiniti nekoga cijelim. Kada se projekcije povlače, više nam nije potrebno emotivno iscjeljenje ili upotpunjavanje putem partnera izvana, već počinjemo osjećati cjelovitost koja se temelji na vlastitim iscjeljujućim uvidima o svom Animusu ili Animi, partneru kojeg upoznajemo iznutra.

Ovo nije jednostavan zadatak. Podrazumijeva bolno suočavanje sa sobom i spremnost da se novonastali uvidi sprovedu s riječi na djela. To može zahtijevati veliku promjenu slike o sebi. Metaforički gledano – ne samo retuširanje ili restauraciju, već ljuštenje stare i nanošenje sasvim novih slojeva boje. Dopuštajući si da se ponekad osjećamo bespomoćnima, ljubomornima, slabima, zlobnima, ljutima (i slično) omogućujemo si izbor. Ne moramo uvijek biti dobri, snažni, ispravni. To “kakvi smo” postaje stvar odabira, a ne naučenih normi i usvojenih predodžbi o sebi samima.

Stvarna ljubav, za razliku od projektivne, podrazumijeva želju da doživimo i podržimo voljenu osobu u njenoj jedinstvenosti, da ju zavolimo onakvu kakva ona zaista jeste. Ne onakvu kakvom je mi želimo, ne ono što nam ona može dati, već onakvu kakva jeste – zajedno sa svojim kvalitetama, manama i svojim osobnim transformacijskim procesima. Nakon što projekcije povučemo natrag u sebe i sagledamo ih pod svjetlom svijesti u stanju smo dopustiti autonomiju, dopustiti slobodu – kako sebi, tako i biću koje volimo. Takva ljubav je veličanstvena i uzvišena ne zato što je u oblacima i zvijezdama, već zato što je tu, na zemlji, jer postoji i jer je realna.

Autor: Tomica Šćavina @ Izvor: http://www.poticaj.net

Jesu li prepreke do prosvjetljenja iste za muškarca i ženu?

2015-11-14T22:24:00.001+01:00

Da, ali je naglasak drukčiji. Općenito govoreći, ženi je lakše osjetiti vlastito tijelo i biti u njemu, jer je po prirodi bliža Biću i potencijalno bliža prosvjetljenju od muškarca. Zato su mnoge drevne kulture nagonski odabrale ženske likove ili usporedbe kako bi predstavljale ili opisivale bezobličnu i transcendentalnu stvarnost. Ta se stvarnost često sagledava kao maternica koja rađa sve stvoreno te ga održava i hrani tijekom njegova života u obliku.

U knjizi Tao Te Ching, jednoj od najdrevnijih i najmudrijih knjiga koja je ikada napisana, Tao, koji možemo prevesti kao Biće, opisuje se kao »beskonačna, vječno prisutna majka svemira«. Prirodno, žene su bliže stvarnosti nego muškarci, budući da doslovce »utjelovljuju« Neočitovano. Štoviše, sva stvorenja i sve stvari na kraju se moraju vratiti Izvoru. »Sve stvari nestaju u Taou. Samo on opstaje.« Izvor se shvaća kao žensko, a žena se u psihologiji i mitologiji predstavlja svijetlim i mračnim stranama ženskog arhetipa. Božica ili božanska Majka posjeduje dva vida: daruje život, ali ga i oduzima.

Kad um preuzme vlast, a ljudska bića izgube dodir sa stvarnošću vlastite božanske suštine, o Bogu počinju razmišljati kao o muškom liku. U društvu su prevladali muškarci, a žene su im podvrgnute. Ne zastupam povratak starijim ženskim slikama božanskog. Neki se ljudi sada koriste pojmom Božice, umjesto Boga. Oni ponovno uspostavljaju ravnotežu između muškog i ženskog koja je odavno izgubljena i to je dobro. Ali to je samo prikaz i pojam, kojim se ljudi možda samo privremeno koriste, upravo kao što je karta ili znak pokraj puta privremeno koristan, ali, ako ste spremni spoznati stvarnost s onu stranu svih pojmova i slika, može zapravo više predstavljati prepreku nego pomoć.

Međutim, istina je da je energetska frekvencija uma u suštini muška. Um se odupire, bori se za prevlast, iskorištava, manipulira, napada, pokušava uhvatiti i posjedovati i tako dalje. Zato je tradicionalni Bog patrijarhalan, autoritativan lik koji nadzire, nerijetko bijesan muškarac pred kojim biste trebali biti u strahu, kao što govori Stari zavjet. Takav je Bog projekcija ljudskoga uma. Kako biste zakoračili s onu stranu uma i ponovno se povezali s dubljom stvarnošću Bića, potrebne su vam sasvim različite osobine: predanost, neprosudivanje, otvorenost koja prihvaća život, umjesto da mu se opire, sposobnost prihvaćanja sviju stvari u ljubavni zagrljaj vlastite svijesti. Sve su te značajke mnogo bliskije povezane sa ženskim načelom. Dok je energija uma tvrda i kruta, energija Bića je mekana i popustljiva, pa ipak beskonačno moćnija od uma. Um upravlja našom civilizacijom, dok je Biće zaduženo za sveukupni život na našoj planeti i izvan nje.

Biće je Inteligencija čije je vidljivo očitovanje fizički svemir. Iako su žene potencijalno bliže toj Inteligenciji, i muškarci joj mogu pristupiti u vlastitoj nutrini. U ovom razdoblju golema većina muškaraca i žena još se nalaze pod vlašću uma: poistovjećuju se s misliocem i tijelom boli. To, naravno, sprečava prosvjetljenje i cvjetanje ljubavi. Kao općenito pravilo, glavna prepreka za muškarce je misaoni um, a glavna prepreka za žene je tijelo bola, iako u nekim pojedinačnim slučajevima može biti i obratno, a kod nekih su ta dva čimbenika podjednako snažna.

Autor: Eckhart Tolle, iz knjige Moć sadašnjeg trenutka, 8. poglavlje: Prosvijetljeni odnosi
Izvor: Eckhart Tolle (1997.). Moć sadašnjeg trenutka. Izdavač: V.B.Z. d.o.o.