http://adventisti.info/misli.php Emisije misli iz Biblije en-us Nucleus CMS v3.61 Š Weblog http://backend.userland.com/rss http//:adventisti.info/misli.phphttp://adventisti.info/skins/novo/feed.jpg ŠnoEmisije misli iz BiblijeMisliIzBiblijehttp://feedburner.google.com http://adventisti.info/misli.php?itemid=2228 Drvena_zdjela

Jedan je starac slaboga zdravlja došao živjeti kod svojega sina. Imao je potrebu svoje posljednje dane provesti u društvu, a tu je imao sina, snahu i unuka od četiri godine. Novi je član obitelji bio dosta drugačiji od ostalih. Ruke su mu drhtale, njegov je pogled bio sve više zamagljen, a kad je hodao vukao je noge.

Obitelj se okupljala oko stola za vrijeme objeda ili večere. Ali su drhtanje njegovih ruku i slab vid djedu jako otežavali objedovanje. Zrna graška bi se lagano otkotrljala iz njegove žlice ravno na pod. Kada bi posegnuo za čašom mlijeko se prolilo na stolnjak. Na kraju su njegov sin i snaha počeli otvoreno pokazivati koliko ih je iritirao nered koji je pravio starac. "Moramo nešto poduzeti", rekao je sin svojoj ženi. "Da, i meni je dosta prolivenoga mlijeka, bučnog jedenja i hrane na podu", složila se ona.

I tako su muž i žena postavili mali stol u kut blagovaonice. Tamo je djed sada jeo sam, dok je ostatak obitelji radosno blagovao u društvu. Budući da je starac već razbio tanjur ili dva, snaha mu je počela posluživati hranu u drvenoj zdjeli. Ponekad bi članovi obitelji pogledali u njegovome pravcu i primijetili kako se u njegovim očima blistaju suze dok je sjedio sam. Ipak su jedine riječi koje bi mu uputili bili prigovori kada bi ispustio žlicu ili prolio juhu. Četverogodišnji je dječak sve to tiho promatrao.

Jedne je večeri otac primijetio da se njegov mali sin igra s komadima drveta na podu. Raspoloženo ga je upitao: "A što to radiš?" Jednako tako raspoloženo i s osmjehom, dječak mu je odgovorio: "Oh, pravim dvije male drvene zdjele za tebe i mamu da iz njih jedete kada ja odrastem." Te su riječi toliko pogodile mlade roditelje da su trenutno zanijemili. A onda su im suze potekle niz obraze. Iako nisu izustili ni riječ, oboje su znali što trebaju učiniti. Snaha je na stol postavila tanjure za sve ukućane, a sin je uzeo staroga oca za ruku i nježno ga poveo da večera s njima. I od tada kao da im više nimalo nije smetalo kada bi djedu ispala žlica ili se prosula hrana iz tanjura.

Djeca imaju odličnu moć opažanja. Njihove oči promatraju, uši uvijek slušaju, a mladi umovi obrađuju poruke koje su primili. Ono što nauče u našim domovima utjecat će na njihov stav prema vlastitim obiteljima do kraja života. Mudri roditelji shvaćaju da svaki dan ugrađuju pomalo materijala u dječju budućnost. Budite mudri graditelji. Biblija bilježi: "Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega." (Izreke 22:6)

Ali još je nešto važno u našoj današnjoj priči. Ljudi imaju potrebu da se osjećaju poželjnima. Svi volimo društvo koje mari za nas. Ljudi osobito vole dodir - kada ih držite za ruku, toplo zagrlite ili ih samo potapkate po leđima. Naš je savjet da to činite sa svima koji vam nešto znače. Ponekad je dovoljan samo osmjeh. Ili ih potaknite da se i oni nasmiju. Učinite da se vaši bližnji povremeno osjećaju ugodno u vašemu društvu. Ljudi su skloni zaboraviti što ste rekli i oni će svakako zaboraviti čak i što ste učinili, ali će gotovo svatko zapamtiti kako se osjećao u vašemu društvu. Pazite na sebe i one koje volite, i to već danas da bi svima bila ljepša budućnost.


Željko Bošnjak]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2228 Fri, 1 Apr 2011 05:27:32 -0500 Drvena_zdjela Jedan je starac slaboga zdravlja došao živjeti kod svojega sina. Imao je potrebu svoje posljednje dane provesti u društvu, a tu je imao sina, snahu i unuka od četiri godine. Novi je član obitelji bio dosta drugačiji od ostalih. Ruke su mu drDrvena_zdjela Jedan je starac slaboga zdravlja došao živjeti kod svojega sina. Imao je potrebu svoje posljednje dane provesti u društvu, a tu je imao sina, snahu i unuka od četiri godine. Novi je član obitelji bio dosta drugačiji od ostalih. Ruke su mu drhtale, njegov je pogled bio sve više zamagljen, a kad je hodao vukao je noge. Obitelj se okupljala oko stola za vrijeme objeda ili večere. Ali su drhtanje njegovih ruku i slab vid djedu jako otežavali objedovanje. Zrna graška bi se lagano otkotrljala iz njegove žlice ravno na pod. Kada bi posegnuo za čašom mlijeko se prolilo na stolnjak. Na kraju su njegov sin i snaha počeli otvoreno pokazivati koliko ih je iritirao nered koji je pravio starac. "Moramo nešto poduzeti", rekao je sin svojoj ženi. "Da, i meni je dosta prolivenoga mlijeka, bučnog jedenja i hrane na podu", složila se ona. I tako su muž i žena postavili mali stol u kut blagovaonice. Tamo je djed sada jeo sam, dok je ostatak obitelji radosno blagovao u društvu. Budući da je starac već razbio tanjur ili dva, snaha mu je počela posluživati hranu u drvenoj zdjeli. Ponekad bi članovi obitelji pogledali u njegovome pravcu i primijetili kako se u njegovim očima blistaju suze dok je sjedio sam. Ipak su jedine riječi koje bi mu uputili bili prigovori kada bi ispustio žlicu ili prolio juhu. Četverogodišnji je dječak sve to tiho promatrao. Jedne je večeri otac primijetio da se njegov mali sin igra s komadima drveta na podu. Raspoloženo ga je upitao: "A što to radiš?" Jednako tako raspoloženo i s osmjehom, dječak mu je odgovorio: "Oh, pravim dvije male drvene zdjele za tebe i mamu da iz njih jedete kada ja odrastem." Te su riječi toliko pogodile mlade roditelje da su trenutno zanijemili. A onda su im suze potekle niz obraze. Iako nisu izustili ni riječ, oboje su znali što trebaju učiniti. Snaha je na stol postavila tanjure za sve ukućane, a sin je uzeo staroga oca za ruku i nježno ga poveo da večera s njima. I od tada kao da im više nimalo nije smetalo kada bi djedu ispala žlica ili se prosula hrana iz tanjura. Djeca imaju odličnu moć opažanja. Njihove oči promatraju, uši uvijek slušaju, a mladi umovi obrađuju poruke koje su primili. Ono što nauče u našim domovima utjecat će na njihov stav prema vlastitim obiteljima do kraja života. Mudri roditelji shvaćaju da svaki dan ugrađuju pomalo materijala u dječju budućnost. Budite mudri graditelji. Biblija bilježi: "Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega." (Izreke 22:6) Ali još je nešto važno u našoj današnjoj priči. Ljudi imaju potrebu da se osjećaju poželjnima. Svi volimo društvo koje mari za nas. Ljudi osobito vole dodir - kada ih držite za ruku, toplo zagrlite ili ih samo potapkate po leđima. Naš je savjet da to činite sa svima koji vam nešto znače. Ponekad je dovoljan samo osmjeh. Ili ih potaknite da se i oni nasmiju. Učinite da se vaši bližnji povremeno osjećaju ugodno u vašemu društvu. Ljudi su skloni zaboraviti što ste rekli i oni će svakako zaboraviti čak i što ste učinili, ali će gotovo svatko zapamtiti kako se osjećao u vašemu društvu. Pazite na sebe i one koje volite, i to već danas da bi svima bila ljepša budućnost. Željko BošnjakMisli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2208 Sigurna_ograda

Dino i Filip su bili prijatelji koji su živjeli u ugodnome susjedstvu, u mjestu gdje su svi bili vrlo ljubazni - svi osim, kako su dječaci to mislili, jednoga gospodina koji je živio između njih u velikoj kući s velikim bazenom za rekreaciju. Njegov je bazen imao najvišu skakaonicu koju su ikada vidjeli. Bila je toliko visoka da ju je svatko mogao vidjeti iznad vrlo visoke sigurnosne ograde koja se širila oko prostora za bazen.

Svakoga su dana Filip i Dino prolazili pokraj kuće staroga gospodina i s čežnjom gledali u njegovu skakaonicu. Maštali su kako se penju i skaču u vodu izvodeći sve moguće figure koje im dolaze na um. Ali vlasnik bazena nije nikoga puštao na svoj posjed, osobito djecu. Ispred visoke ograde koja je okruživala bazen stajalo je jasno uočljivo upozorenje "Zabranjen pristup", što je kod dječaka samo pojačavalo želju da uđu i zabave se. Zavjetovali su se da će pokušati potajno ući preko ograde čim sljedeći put stari ode iz mjesta i malo se zabaviti na njegovoj fenomenalnoj skakaonici.

Dva tjedna kasnije dječaci su primijetili kako gospodin iz kuće s velikim bazenom u prtljažnik svojega auta stavlja dva velika kofera. Utrčali su u Filipovu kupaonicu, popeli se na perilicu za rublje i kroz mali prozor pratili kako auto odlazi. Osjetili su neopisivu radost. Znali su da će navečer ispuniti svoj san. Istrčali su da pripreme sve za najveće uzbuđenje svojega života.

Oko 23 sata i Dino i Filip su se, svaki u svojoj sobi, presvukli u svoje kupaće gaćice, svezali veliki ručnik oko struka i tiho pošli da se sretnu kod niske žive ograde njihovoga bogatog susjeda. Iako nije bilo mjesečine, dogovorili su se da ne koriste svjetiljku da ih netko ne bi opazio dok se šetaju po tuđem dvorištu. Najviše su se plašili mogućnosti da njihovi roditelji saznaju za tu avanturu.

Preskočivši lagano nisku živu ogradu, Filip i Dino su pognuti pretrčali travnjak i brzo se našli pred visokom ogradom od pletene žice koja je branila ulazak u prostor za rekreaciju. Samo ih je još ta velika prepreka odvajala od zabave na pravoj skakaonici. Nisu oklijevali.

Na travnjaku kuće još se imalo moglo vidjeti zbog slabog uličnog svjetla, ali tu, unutar ograde, dječaci nisu mogli vidjeti ni prst pred okom. Filip je napipao svoj put do ruba bazena tražeći mjesto gdje će položiti svoj ručnik, dok je Dino odmah dohvatio ljestve na skakaonici. Za svega par trenutaka našao se na vrhu. "Tko je posljednji - magarac bio!" dobacio je kroz mrak Filipu i glasno se nasmijao.

"Budi tih!" odgovorio mu je Filip dok je polako pružao nogu u bazen da provjeri je li voda hladna. Pružao se sve niže i niže. I upravo u trenutku kada je otkrio stanje u bazenu, začuo se zvuk odskočne daske, težak tupi udarac i strašan krik. Filip je otkrio da je bazen bio prazan, bez vode. Stari ga je susjed isušio. Zbog strašne pogreške Dino je pao na noge i pretprio prijelom kičme te ostale povrede što ga je do kraja života učinilo nepokretnim.

Dječaci Filip i Dino izabrali su da ignoriraju ograde koje je vlasnik imanja postavio da zaštiti sebe i druge od mogućih opasnosti. Da su poštovali upozoravajuću visinu željezne ograde, do tragedije ne bi došlo.

I naš je Bog postavio neku vrstu ograde kako bi nas zaštitio i osigurao nam blagostanje, bilo tjelesno ili duhovno. To je njegov zakon - bilo da ga zovemo Deset zapovijedi, Moralni zakon, Zakon ljubavi ili Zakon duha Biblije, on je nepromjenjiv i uvijek je za čovjekovo dobro. Kada pokušamo ignorirati tu Božju ogradu, osobito kada prekršimo pravila na području spolnosti, opojnih sredstava, upravljanja novcem, itd. - mi uglavnom iskusimo teške posljedice koje ostavljaju ozbilne tragove na nama.

Isus je poručio da se držimo unutar sigurnosne ograde, u društvu s njime, i bit ćemo blagoslovljeni: "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima". (Matej 7:12) "A jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 'Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?' A on mu reče: 'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: 'Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.'" (Matej 22:35-39)


Željko Bošnjak
]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2208 Fri, 25 Mar 2011 00:31:00 -0500 Sigurna_ograda Dino i Filip su bili prijatelji koji su živjeli u ugodnome susjedstvu, u mjestu gdje su svi bili vrlo ljubazni - svi osim, kako su dječaci to mislili, jednoga gospodina koji je živio između njih u velikoj kući s velikim bazenom za rekreacijSigurna_ograda Dino i Filip su bili prijatelji koji su živjeli u ugodnome susjedstvu, u mjestu gdje su svi bili vrlo ljubazni - svi osim, kako su dječaci to mislili, jednoga gospodina koji je živio između njih u velikoj kući s velikim bazenom za rekreaciju. Njegov je bazen imao najvišu skakaonicu koju su ikada vidjeli. Bila je toliko visoka da ju je svatko mogao vidjeti iznad vrlo visoke sigurnosne ograde koja se širila oko prostora za bazen. Svakoga su dana Filip i Dino prolazili pokraj kuće staroga gospodina i s čežnjom gledali u njegovu skakaonicu. Maštali su kako se penju i skaču u vodu izvodeći sve moguće figure koje im dolaze na um. Ali vlasnik bazena nije nikoga puštao na svoj posjed, osobito djecu. Ispred visoke ograde koja je okruživala bazen stajalo je jasno uočljivo upozorenje "Zabranjen pristup", što je kod dječaka samo pojačavalo želju da uđu i zabave se. Zavjetovali su se da će pokušati potajno ući preko ograde čim sljedeći put stari ode iz mjesta i malo se zabaviti na njegovoj fenomenalnoj skakaonici. Dva tjedna kasnije dječaci su primijetili kako gospodin iz kuće s velikim bazenom u prtljažnik svojega auta stavlja dva velika kofera. Utrčali su u Filipovu kupaonicu, popeli se na perilicu za rublje i kroz mali prozor pratili kako auto odlazi. Osjetili su neopisivu radost. Znali su da će navečer ispuniti svoj san. Istrčali su da pripreme sve za najveće uzbuđenje svojega života. Oko 23 sata i Dino i Filip su se, svaki u svojoj sobi, presvukli u svoje kupaće gaćice, svezali veliki ručnik oko struka i tiho pošli da se sretnu kod niske žive ograde njihovoga bogatog susjeda. Iako nije bilo mjesečine, dogovorili su se da ne koriste svjetiljku da ih netko ne bi opazio dok se šetaju po tuđem dvorištu. Najviše su se plašili mogućnosti da njihovi roditelji saznaju za tu avanturu. Preskočivši lagano nisku živu ogradu, Filip i Dino su pognuti pretrčali travnjak i brzo se našli pred visokom ogradom od pletene žice koja je branila ulazak u prostor za rekreaciju. Samo ih je još ta velika prepreka odvajala od zabave na pravoj skakaonici. Nisu oklijevali. Na travnjaku kuće još se imalo moglo vidjeti zbog slabog uličnog svjetla, ali tu, unutar ograde, dječaci nisu mogli vidjeti ni prst pred okom. Filip je napipao svoj put do ruba bazena tražeći mjesto gdje će položiti svoj ručnik, dok je Dino odmah dohvatio ljestve na skakaonici. Za svega par trenutaka našao se na vrhu. "Tko je posljednji - magarac bio!" dobacio je kroz mrak Filipu i glasno se nasmijao. "Budi tih!" odgovorio mu je Filip dok je polako pružao nogu u bazen da provjeri je li voda hladna. Pružao se sve niže i niže. I upravo u trenutku kada je otkrio stanje u bazenu, začuo se zvuk odskočne daske, težak tupi udarac i strašan krik. Filip je otkrio da je bazen bio prazan, bez vode. Stari ga je susjed isušio. Zbog strašne pogreške Dino je pao na noge i pretprio prijelom kičme te ostale povrede što ga je do kraja života učinilo nepokretnim. Dječaci Filip i Dino izabrali su da ignoriraju ograde koje je vlasnik imanja postavio da zaštiti sebe i druge od mogućih opasnosti. Da su poštovali upozoravajuću visinu željezne ograde, do tragedije ne bi došlo. I naš je Bog postavio neku vrstu ograde kako bi nas zaštitio i osigurao nam blagostanje, bilo tjelesno ili duhovno. To je njegov zakon - bilo da ga zovemo Deset zapovijedi, Moralni zakon, Zakon ljubavi ili Zakon duha Biblije, on je nepromjenjiv i uvijek je za čovjekovo dobro. Kada pokušamo ignorirati tu Božju ogradu, osobito kada prekršimo pravila na području spolnosti, opojnih sredstava, upravljanja novcem, itd. - mi uglavnom iskusimo teške posljedice koje ostavljaju ozbilne tragove na nama. Isus je poručio da se držimo unutar sigurnosne ograde, u društvu s njime, i bit ćemo blagoslovljeni: "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima". (Matej 7:12) "A jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 'Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?' A on mu reče: 'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i sMisli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2192 Ne_sudi

Dok je na terminalu u zračnoj luci čekala svoj let, neka je žena sjedila i čitala časopis. Prije nego što je došla usput je kupila paket keksa da malo prigrize kad uđe u avion. Sada je primijetila nešto čudno. Čitajući kao da je opazila kako čovjek pokraj nje pruža svoju ruku i uzima kekse iz njezinog paketa. Mirno je čitao svoje novine i jeo keks. Malo se okrenula, pogledala na stolicu između njih i procijenila da je nestala gotovo polovica sadržaja pakiranja. Nije mogla vjerovati da netko ima takav obraz. Kako je samo tako mirno mogao uzimati njene kekse?

Da ne bi ostala zakinuta i možda nekako uspije odvratiti uljeza, pružila je ruku te i ona počela jesti. Na njeno zaprepaštenje, njezin je susjed nastavio. Sada već ozbiljno frustrirana, žena je zgrabila sve osim jednoga keksa, stavila ih u svoje krilo i žurno ih grickala. Trenutak poslije, čovjek je mirno uzeo posljednji keks. Prije nego što ga je zagrizao, prelomio ga je na dva jednaka dijela i jednu polovicu ostavio ženi. Taj je postupak nju do kraja razljutio te je zgrabila ambalažu s onom polovicom keksa i gurnula je u svoju torbicu. Tada je doživjela mali šok - opipavši, zaključila je da se u torbici nalazi njezin nenačeti paket keksa!

Zanimljiv događaj koji nam dočarava kako izgleda suditi drugima. Rijetki su slučajevi kada tako otvoreno sudeći ili osuđujući druge, mi sudimo sebi. Ali je prava stvarnost da prerano sudeći bližnjima mi uvijek pokazujemo kako nismo svjesni da smo isti kao i oni. Bar je tako otkrio naš Gospodin Isus: "Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" (Matej 7:1-5) Zašto je to Krist mogao izreći? Zato što smo svi pripadnici čovječanstva koje je od početka zastranilo od Boga i nema nikoga apsolutno ispravna. Stvari koje osuđujemo kod drugih možda nisu ništa teži prekršaji od naših prijestupa. U krajnjem slučaju, i samo je osuđivanje naših bližnjih u srcu prijestup zakona ljubavi na koji smo pozvani kao oni koji će nastavati Božje kraljevstvo.

Jedini, zapravo, koji ima donijeti stvarno ispravan sud o nekome među ljudima jeste naš Tvorac. Bog putem Svetoga pisma i obznanjuje čovjeku da će pred sam Kristov dolazak biti obavljen važan sud koji će definitivno razdvojiti vjerne i nevjerne ljude. Svojom, dakle, vjerom ili nevjerovanjem, svatko u svome životu stavlja sebe na stranu oslobođenih ili osuđenih. O tome Božjemu sudu na kraju staroga svijeta Biblija bilježi Kristove riječi: "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude." (Ivan 5:24-29)

Na našu sreću, Bog ne voli suditi. On čini sve da grešniku najprije iskaže milost. Međutim, to i nije naša glavna tema. Najvažnije u svemu jeste da od Isusa učimo kako njegovati snošljivost, razumijevanje, prije nego donesemo punu kritiku bližnjega. Provjerite sve činjenice, postavljajte pitanja, pozorno slušajte. Štoviše, pokušajte činiti i više, poput našega velikog Učitelja. On je došao među nas grešne da nam pruži priliku. U svakome je moralno posrnulom pripadniku ljudskoga roda gledao ne ono što jest, već ono što može biti kada Sveti Duh posveti njegovo srce pravdom. Sjetite se kako je Bog u Isusu pružio priliku vama te i vi isto činite drugima.


Željko Bošnjak
]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2192 Sat, 19 Mar 2011 12:45:18 -0500 Ne_sudi Dok je na terminalu u zračnoj luci čekala svoj let, neka je žena sjedila i čitala časopis. Prije nego što je došla usput je kupila paket keksa da malo prigrize kad uđe u avion. Sada je primijetila nešto čudno. Čitajući kao da je opazila kako čovjeNe_sudi Dok je na terminalu u zračnoj luci čekala svoj let, neka je žena sjedila i čitala časopis. Prije nego što je došla usput je kupila paket keksa da malo prigrize kad uđe u avion. Sada je primijetila nešto čudno. Čitajući kao da je opazila kako čovjek pokraj nje pruža svoju ruku i uzima kekse iz njezinog paketa. Mirno je čitao svoje novine i jeo keks. Malo se okrenula, pogledala na stolicu između njih i procijenila da je nestala gotovo polovica sadržaja pakiranja. Nije mogla vjerovati da netko ima takav obraz. Kako je samo tako mirno mogao uzimati njene kekse? Da ne bi ostala zakinuta i možda nekako uspije odvratiti uljeza, pružila je ruku te i ona počela jesti. Na njeno zaprepaštenje, njezin je susjed nastavio. Sada već ozbiljno frustrirana, žena je zgrabila sve osim jednoga keksa, stavila ih u svoje krilo i žurno ih grickala. Trenutak poslije, čovjek je mirno uzeo posljednji keks. Prije nego što ga je zagrizao, prelomio ga je na dva jednaka dijela i jednu polovicu ostavio ženi. Taj je postupak nju do kraja razljutio te je zgrabila ambalažu s onom polovicom keksa i gurnula je u svoju torbicu. Tada je doživjela mali šok - opipavši, zaključila je da se u torbici nalazi njezin nenačeti paket keksa! Zanimljiv događaj koji nam dočarava kako izgleda suditi drugima. Rijetki su slučajevi kada tako otvoreno sudeći ili osuđujući druge, mi sudimo sebi. Ali je prava stvarnost da prerano sudeći bližnjima mi uvijek pokazujemo kako nismo svjesni da smo isti kao i oni. Bar je tako otkrio naš Gospodin Isus: "Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" (Matej 7:1-5) Zašto je to Krist mogao izreći? Zato što smo svi pripadnici čovječanstva koje je od početka zastranilo od Boga i nema nikoga apsolutno ispravna. Stvari koje osuđujemo kod drugih možda nisu ništa teži prekršaji od naših prijestupa. U krajnjem slučaju, i samo je osuđivanje naših bližnjih u srcu prijestup zakona ljubavi na koji smo pozvani kao oni koji će nastavati Božje kraljevstvo. Jedini, zapravo, koji ima donijeti stvarno ispravan sud o nekome među ljudima jeste naš Tvorac. Bog putem Svetoga pisma i obznanjuje čovjeku da će pred sam Kristov dolazak biti obavljen važan sud koji će definitivno razdvojiti vjerne i nevjerne ljude. Svojom, dakle, vjerom ili nevjerovanjem, svatko u svome životu stavlja sebe na stranu oslobođenih ili osuđenih. O tome Božjemu sudu na kraju staroga svijeta Biblija bilježi Kristove riječi: "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude." (Ivan 5:24-29) Na našu sreću, Bog ne voli suditi. On čini sve da grešniku najprije iskaže milost. Međutim, to i nije naša glavna tema. Najvažnije u svemu jeste da od Isusa učimo kako njegovati snošljivost, razumijevanje, prije nego donesemo punu kritiku bližnjega. Provjerite sve činjenice, postavljajte pitanja, pozorno slušajte. Štoviše, pokušajte činiti i više, poput našega velikog Učitelja. On je došao među nas grešne da nam pruži priliku. U svakome je moralno posrnulom pripadniku ljudskoga roda gledao ne ono što jest, već ono što može biti kada Sveti Duh posveti njegovo srce pravdom. Sjetite se kako je Bog u Isusu pružio priliku vama te i vi isto činite drugima. Željko Bošnjak Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2182 Dodji_vidi

Naš je današnji uvod prikladan tekst iz Biblije: "Filip nađe Natanaela i javi mu: 'Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.' Reče mu Natanael: 'Iz Nazareta da može biti što dobro?' Kaže mu Filip: 'DOĐI I VIDI.'" (Ivan 1:45,46)

Bio sam star već 34 godine kada sam prvi put stupio na Velebit. Iako sam ranije vidio slike i televizijske snimke toga planinskoga gorostasa, nisam znao kakav je doživljaj biti tamo. Slično je bilo i s Gorskim kotarom. Ostao sam zapanjen blagim pašnjacima, dolinama, ponosnim vrhovima, tajanstvenim špiljama, potocima, bistrim jezerima i svježim zrakom u drevnim šumama o čemu sam sve samo slušao. Godinama su mi do ruke dolazile razglednice s fotografijama prirode tih krajeva. S velike udaljenosti te su me planine pozivale da dođem i da ih vidim. A da bih doživio istinitost njihove ljepote trebao sam poslušati poziv "Dođi!".

Nešto slično smo čitali u našemu uvodu. Apostol Filip je iskusio ljepotu susreta s Isusom Kristom. Zatim je rekao Natanaelu kako je duboko iskustvo kontakt s Božjim Sinom. Natanael je posumnjao, ali mu je Filip na to sa sigurnošću odgovorio: "Dođi i vidi!" I to nije jedini poziv u Svetome pismu. Imamo tu još nekoliko primjera biblijskih poziva:

Bog po proroku poziva čovjeka da ga očisti od grijeha: "'Hajde, dakle, da se pravdamo,' govori Jahve. 'Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.'" (Izaija 1:18)

Isus priča kako on poziva izgubljene u svojoj potrazi: "Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale." (Matej 18:12,13)

Bog poziva da podari mir i okrepu umornoj ljudskoj duši: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." (Matej 11:28-30)

Poziv čujemo i u Kristovome govoru u proročanstvu knjige Otkrivenje: "'Dođi!' I tko ovo čuje, neka rekne: 'Dođi!' Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava." (Otkrivenje 22:17)

Kao što su meni planine uputile poziv da dođem, slično i Gospodin upućuje poziv da dođemo. Moje se mišljenje o Velebitu i Gorskome kotaru ne bi promijenilo, niti bi mi ti trenuci života bili ljepši da se nisam odazvao i posjetio ih. Što se tiče prirode iskustvo s njome nije ni moralo biti lijepo. Ali Božji je poziv u svakome slučaju pitanje života ili smrti, ili kako bi neki protumačili, pitanje raja ili pakla. Da bismo primili slobodu od sile grijeha, mir i obećanje o vječnosti koje Bog dragovoljno nudi, mi moramo doći.

Priroda mi nije morala pružiti užitak, ali Bog nikako ne može iznevjeriti, jer on ne može lagati. Milijuni vjernih koji su došli i predali se njemu, nisu se razočarali.

Ako još niste čuli poziv ili se niste odazvali, možemo li vas pozvati da dobro razmislite o Njegovoj riječi? Kada Bog kaže "Dođi", on i misli ono što kaže. Zato apostol i moli ljude da se pomire s Bogom i dođu u njegovo okrilje. Vaša vječna sudbina ovisi o vašemu odnosu s Isusom. Podsjećamo na velike riječi: "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." (Ivan 3:16)

Željko Bošnjak
]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2182 Fri, 11 Mar 2011 00:27:00 -0600 Dodji_vidi Naš je današnji uvod prikladan tekst iz Biblije: "Filip nađe Natanaela i javi mu: 'Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.' Reče mu Natanael: 'Iz Nazareta da može biti što dobro?' Kaže mu FDodji_vidi Naš je današnji uvod prikladan tekst iz Biblije: "Filip nađe Natanaela i javi mu: 'Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.' Reče mu Natanael: 'Iz Nazareta da može biti što dobro?' Kaže mu Filip: 'DOĐI I VIDI.'" (Ivan 1:45,46) Bio sam star već 34 godine kada sam prvi put stupio na Velebit. Iako sam ranije vidio slike i televizijske snimke toga planinskoga gorostasa, nisam znao kakav je doživljaj biti tamo. Slično je bilo i s Gorskim kotarom. Ostao sam zapanjen blagim pašnjacima, dolinama, ponosnim vrhovima, tajanstvenim špiljama, potocima, bistrim jezerima i svježim zrakom u drevnim šumama o čemu sam sve samo slušao. Godinama su mi do ruke dolazile razglednice s fotografijama prirode tih krajeva. S velike udaljenosti te su me planine pozivale da dođem i da ih vidim. A da bih doživio istinitost njihove ljepote trebao sam poslušati poziv "Dođi!". Nešto slično smo čitali u našemu uvodu. Apostol Filip je iskusio ljepotu susreta s Isusom Kristom. Zatim je rekao Natanaelu kako je duboko iskustvo kontakt s Božjim Sinom. Natanael je posumnjao, ali mu je Filip na to sa sigurnošću odgovorio: "Dođi i vidi!" I to nije jedini poziv u Svetome pismu. Imamo tu još nekoliko primjera biblijskih poziva: Bog po proroku poziva čovjeka da ga očisti od grijeha: "'Hajde, dakle, da se pravdamo,' govori Jahve. 'Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.'" (Izaija 1:18) Isus priča kako on poziva izgubljene u svojoj potrazi: "Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale." (Matej 18:12,13) Bog poziva da podari mir i okrepu umornoj ljudskoj duši: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." (Matej 11:28-30) Poziv čujemo i u Kristovome govoru u proročanstvu knjige Otkrivenje: "'Dođi!' I tko ovo čuje, neka rekne: 'Dođi!' Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava." (Otkrivenje 22:17) Kao što su meni planine uputile poziv da dođem, slično i Gospodin upućuje poziv da dođemo. Moje se mišljenje o Velebitu i Gorskome kotaru ne bi promijenilo, niti bi mi ti trenuci života bili ljepši da se nisam odazvao i posjetio ih. Što se tiče prirode iskustvo s njome nije ni moralo biti lijepo. Ali Božji je poziv u svakome slučaju pitanje života ili smrti, ili kako bi neki protumačili, pitanje raja ili pakla. Da bismo primili slobodu od sile grijeha, mir i obećanje o vječnosti koje Bog dragovoljno nudi, mi moramo doći. Priroda mi nije morala pružiti užitak, ali Bog nikako ne može iznevjeriti, jer on ne može lagati. Milijuni vjernih koji su došli i predali se njemu, nisu se razočarali. Ako još niste čuli poziv ili se niste odazvali, možemo li vas pozvati da dobro razmislite o Njegovoj riječi? Kada Bog kaže "Dođi", on i misli ono što kaže. Zato apostol i moli ljude da se pomire s Bogom i dođu u njegovo okrilje. Vaša vječna sudbina ovisi o vašemu odnosu s Isusom. Podsjećamo na velike riječi: "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." (Ivan 3:16) Željko Bošnjak Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2176 Riza_zlato

Bilo je to prije više stoljeća u udaljenome selu u Indiji. Počela je kružiti glasina da će se dogoditi nešto što još nitko nije doživio u svome životu. Kralj je najavio posjet njihovome malom zabačenom selu. Svi su bili uzbuđeni, a osobito je bio sretan seoski prosjak. Svaki je dan nastojao isprositi dovoljno sitnog novca da kupi malo riže kako bi preživio još jedan dan. Imao je dvije zdjelice - jednu za novac, a drugu s malo riže koja mu je bila jedina hrana. Ali sada je trebao doći kralj, bogati kralj! Kakvo uzbuđenje je obuzelo njegovo srce!

Kada je kralj konačno došao u njihovo malo selo, svi su se sakupili da mu prinesu darove, cvijeće i proslavljanje. Pojavio se, naravno, i prosjak. Odmah je započeo svojim zapomaganjem: "Milostinju! Molim vas. Milostinju za siromašnoga!" I kralj se zaustavio. Prosjakovo je srce ludo udaralo u grudima od uzbuđenja. "Svi nešto prinose kralju na dar. Ti mi daj tu svoju zdjelicu s rižom", bilo je sve što je kralj rekao.

Prosjak je sjeo u prašinu zapanjen onime što je čuo. Pred njim je stajao najbogatiji čovjek u zemlji i traži njegovu malu zdjelicu s rižom. Prosjak je najprije pomislio da odbije, ali je umjesto toga posegnuo u zdjelicu i vrhovima prstiju izvadio tri zrna riže i stavio ih na kraljev dlan. Čovjek u prekrasnoj, zlatom izvezenoj odjeći se zatim okrenuo svome sluzi i zapovjedio da izvadi vreću s teškim zlatnicima iz kraljevske riznice. Prosjak se na te riječi nije mogao kontrolirati već je odmah ispružio svoju praznu zdjelu za sakupljanje novca. Kralj je rukom posegnuo u vreću, izvadio tri zlatnika i stavio ih u prosjakovu zdjelicu.

Povorka je na kraljevu zapovijed, zatim, nastavila obilazak sela, i nikada se više nije vratila. Prosjak je ostao sam, pitajući se do kraja života što bi bilo da je dao kralju punu zdjelu riže.

Isus, okrunjeni kralj svega na nebu i na Zemlji, došao je čovječanstvu i možda baš ovih dana prolazi pokraj vas s toliko toga što bi vam mogao dati iz svoje riznice. Zamislite koliko je dragocjen božanski oproštaj za sve grijehe, za svaki prijestup koji ste ikada počinili. Mogao bi vam podariti novi životni početak. Ili možda mir koji vam je toliko potreban. Nakon svega da vječnost provodite uz njega. On obilazi ljude i želi nas učiniti duhovno bogatima.

Zapravo, veoma je veliku žrtvu s Kristove strane iziskivalo to što je omogućio čovjeku da zadobije vječni život u Božjemu kraljevstvu koji nismo zaslužili umjesto vječne smrti koju su naši grijesi zaslužili. To je opisano u dragocjenim riječima Svetoga pisma gdje apostol poručuje: "Poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom". (2 Korinćanima 8:9)

Kada je Božji Sin, nebeski kralj, bio razapet na tome krvlju umrljanome križu, u potpunosti se odrekao svega što je imao da biste vi imali neograničen utjecaj Božje ljubavi i neiscrpne Božje resurse. Možda vam je teško vidjeti sebe kao duhovne prosjake, ali nas Biblija uvjerava da smo bankrotirali zbog toga što smo se odvojili od Stvoritelja. Samo s Isusom se možemo vratiti.

Kralj se i danas zaustavlja kod vas. On vas pita da mu date svu rižu u zdjeli - svoj život, sve što vam je dragocjeno. Ako ste spremni trgovati s onime što imate za sve ono što možete imati u Kristu, recite mu da sve svoje povjerenje stavljate u njega danas. Nemojte počiniti grešku da ta svečana povorka zauvijek prođe i vi propustite zdjelicu svojega života zamijeniti za riznicu Božjih blagoslova.


Ron Hutchcraft]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2176 Fri, 4 Mar 2011 00:28:00 -0600 Riza_zlato Bilo je to prije više stoljeća u udaljenome selu u Indiji. Počela je kružiti glasina da će se dogoditi nešto što još nitko nije doživio u svome životu. Kralj je najavio posjet njihovome malom zabačenom selu. Svi su bili uzbuđeni, a osobito je bRiza_zlato Bilo je to prije više stoljeća u udaljenome selu u Indiji. Počela je kružiti glasina da će se dogoditi nešto što još nitko nije doživio u svome životu. Kralj je najavio posjet njihovome malom zabačenom selu. Svi su bili uzbuđeni, a osobito je bio sretan seoski prosjak. Svaki je dan nastojao isprositi dovoljno sitnog novca da kupi malo riže kako bi preživio još jedan dan. Imao je dvije zdjelice - jednu za novac, a drugu s malo riže koja mu je bila jedina hrana. Ali sada je trebao doći kralj, bogati kralj! Kakvo uzbuđenje je obuzelo njegovo srce! Kada je kralj konačno došao u njihovo malo selo, svi su se sakupili da mu prinesu darove, cvijeće i proslavljanje. Pojavio se, naravno, i prosjak. Odmah je započeo svojim zapomaganjem: "Milostinju! Molim vas. Milostinju za siromašnoga!" I kralj se zaustavio. Prosjakovo je srce ludo udaralo u grudima od uzbuđenja. "Svi nešto prinose kralju na dar. Ti mi daj tu svoju zdjelicu s rižom", bilo je sve što je kralj rekao. Prosjak je sjeo u prašinu zapanjen onime što je čuo. Pred njim je stajao najbogatiji čovjek u zemlji i traži njegovu malu zdjelicu s rižom. Prosjak je najprije pomislio da odbije, ali je umjesto toga posegnuo u zdjelicu i vrhovima prstiju izvadio tri zrna riže i stavio ih na kraljev dlan. Čovjek u prekrasnoj, zlatom izvezenoj odjeći se zatim okrenuo svome sluzi i zapovjedio da izvadi vreću s teškim zlatnicima iz kraljevske riznice. Prosjak se na te riječi nije mogao kontrolirati već je odmah ispružio svoju praznu zdjelu za sakupljanje novca. Kralj je rukom posegnuo u vreću, izvadio tri zlatnika i stavio ih u prosjakovu zdjelicu. Povorka je na kraljevu zapovijed, zatim, nastavila obilazak sela, i nikada se više nije vratila. Prosjak je ostao sam, pitajući se do kraja života što bi bilo da je dao kralju punu zdjelu riže. Isus, okrunjeni kralj svega na nebu i na Zemlji, došao je čovječanstvu i možda baš ovih dana prolazi pokraj vas s toliko toga što bi vam mogao dati iz svoje riznice. Zamislite koliko je dragocjen božanski oproštaj za sve grijehe, za svaki prijestup koji ste ikada počinili. Mogao bi vam podariti novi životni početak. Ili možda mir koji vam je toliko potreban. Nakon svega da vječnost provodite uz njega. On obilazi ljude i želi nas učiniti duhovno bogatima. Zapravo, veoma je veliku žrtvu s Kristove strane iziskivalo to što je omogućio čovjeku da zadobije vječni život u Božjemu kraljevstvu koji nismo zaslužili umjesto vječne smrti koju su naši grijesi zaslužili. To je opisano u dragocjenim riječima Svetoga pisma gdje apostol poručuje: "Poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom". (2 Korinćanima 8:9) Kada je Božji Sin, nebeski kralj, bio razapet na tome krvlju umrljanome križu, u potpunosti se odrekao svega što je imao da biste vi imali neograničen utjecaj Božje ljubavi i neiscrpne Božje resurse. Možda vam je teško vidjeti sebe kao duhovne prosjake, ali nas Biblija uvjerava da smo bankrotirali zbog toga što smo se odvojili od Stvoritelja. Samo s Isusom se možemo vratiti. Kralj se i danas zaustavlja kod vas. On vas pita da mu date svu rižu u zdjeli - svoj život, sve što vam je dragocjeno. Ako ste spremni trgovati s onime što imate za sve ono što možete imati u Kristu, recite mu da sve svoje povjerenje stavljate u njega danas. Nemojte počiniti grešku da ta svečana povorka zauvijek prođe i vi propustite zdjelicu svojega života zamijeniti za riznicu Božjih blagoslova. Ron HutchcraftMisli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2153 Sposoban_oprostiti

Jedne se noći čovjek iznenada probudio iz sna, očito uznemiren. Sanjao je isto ono što i nekoliko noći ranije. Plivao je u jezeru, i premda dobar plivač, osjetio je kako mu noge i ruke postaju sve teže. Uplašio se da neće stići na obalu. Sve sporijim je kretnjama ipak zaplivao prema sigurnosti. Iznenada, kao niotkuda, pred njime se u čamcu pojavio stariji čovjek koji je nevjerojatno sličio njegovome preminulom ocu. Čamac je stao i starac je pružio ruku. Ali prisjetivši se kako se otac loše odnosio prema njemu u djetinjstvu, plivač se slabo nasmiješio i rekao: "Ne, hvala, tata. Isplivat ću nekako."

Čovjek se zatim panično nastavio probijati prema obali. Pogledavši u stranu opazio je još jednu pojavu u daljini. Bila je to njegova kćer. Plivala je brzo prema njemu imajući uza sebe prsluk za spašavanje utopljenika. "Tata, evo me! Uzmi ovo!" Prisjećajući se kako mu je kćer mnogo puta bila jako neposlušna u svojoj adolescentnoj dobi, čovjek je odrično odmahnuo glavom i rukom joj pokazao da ne prilazi.

Konačno stigavši na obalu, plivač je iscrpljen pao na pijesak. Nepokretan, ali svjestan svega, čovjek je gledao u skupinu ljudi koji su ga okružili. Svi su mu izgledali poznato. Bili su to njegovi prijatelji i rođaci. Rekli su mu brižno da će ga odnijeti u bolnicu i ponudili mu toplu odjeću, ali dok je bilo tko od njih govorio, čovjek se prisjećao svake povrede koju mu je taj u životu nanio. "Ne, hvala", rekao bi. "Dobro mi je. Bit će sve u redu sa mnom." Zatim je s naporom ustao, obrisao pijesak sa sebe i okrećući im leđa pošao u nepoznato.

Nakon treće noći u kojoj je sanjao isti san, čovjek je odlučio potražiti mišljenje jedine osobe za koju je mislio da ga ne može povrijediti - svoje stare bake.

"Što taj san znači, bako?" upitao je.

Stara je i suha žena nekoliko trenutaka mislila, a zatim progovorila. "Sinko, ja nisam stručnjak za tumačenje snova. Ali mi se čini da ti netko pokušava reći kako u sebi čuvaš previše gorčine zbog svoje odlučnosti da ne opraštaš nikome."

Čovjek je stisnuo svoje šake, ogorčen. "Gorčina, kažeš? Nepraštanje, a? To je apsurdno! Trebao sam znati da činim glupost kad sam došao kod neobrazovane žene kao što si ti!"

Starica je samo blago uzvratila: "Ima još nešto. Pretpostavljam da je borba u vodi kakvu si doživio u snu slična sukobu koji osjećaš u sebi. Ti, zapravo, ŽELIŠ posegnuti i osjetiti nečiju toplu i brižnu ruku, ali ni jedna ruka nije dovoljno dobra za tebe. U snu ti stigneš do obale, ali si svjestan da je to samo taj put. A što će se dogoditi sljedeći put?"

Ljutit i crven u licu, čovjek je izjurio iz sobe mrmljajući teške riječi.

Opraštanje nije nešto što činimo samo drugima. To je dobro djelo prema samome sebi. Oni koji ne opraštaju, oni koji to čine jako teško ili koji opraštaju samo pod određenim uvjetima, polako i sigurno u sebi nakupljaju opasnu gorčinu. Zašto? Zato što ne nalazeći odgovarajuća rješenja za negativne situacije i teške osjećaje, mi nosimo U SEBI sve povrijede, bijes, strah i razočaranje. Kao i čovjek iz naše priče, mi možemo misliti kako je sve u redu, ali sve smeće koje smo zatrpali prošloga dana, u novome danu postaje dio nas. Stav nepraštanja nas ne pogađa samo emotivno, već i tjelesno te duhovno.

U Bibliji smo više puta opomenuti da ako ne oprostimo drugima, neće biti ni nama oprošteno. Ovdje vjerujemo kako se ne radi o Božjoj odluci da nam ne oprosti, jer njegova ljubav je beskonačna, već se tu radi o našoj samoubilačkoj odluci da u sebe sabijamo sve loše posljedice nepraštanja. Kada pravdamo gnjev, kada presudimo da drugi nisu dostojni oproštaja, mi postajemo nesposobni razlučivati dobro od zla i nesposobni da stvarno primimo Božji oproštaj, što nas dovodi u situaciju da na nama ostaje pravedna osuda zbog grijeha. To je strašno! Mi možemo glumiti i govoriti o oproštaju, ali ono nije samo riječ, već i djelo. Piše : "BUDITE milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš." Tu je Isus rekao da činimo milosrđe kakvo je i nama Bog pokazao kroz njegovu sućut i žrtvu za nas nedostojne.

Možda biste željeli znati što je bilo s čovjekom iz priče? On je došao kući, sjeo pokraj svoje žene i dok ju je držao za ruku obećao je da će svaki novi dan biti stvarno nov i čist, da neće dopustiti da sunce zađe dok se problemi u odnosima ne riješe. Istu je stvar na odgovarajući način ponovio sa svakim svojim rođakom i prijateljem. Nađite vremena da razmislite kakvi ste kada dođe do situacije da trebate izraziti oproštaj. Pokušajte stvarno oprostiti i nastaviti dobre odnose. Zamolite Boga da i on oprosti toj osobi. Tada ćete u potpunosti razumjeti ljepotu i smisao opraštanja kakvo je donio Krist nama kao najljepši dar.


Melanie Schurr]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2153 Fri, 25 Feb 2011 00:52:00 -0600 Sposoban_oprostiti Jedne se noći čovjek iznenada probudio iz sna, očito uznemiren. Sanjao je isto ono što i nekoliko noći ranije. Plivao je u jezeru, i premda dobar plivač, osjetio je kako mu noge i ruke postaju sve teže. Uplašio se da neće stići na obaluSposoban_oprostiti Jedne se noći čovjek iznenada probudio iz sna, očito uznemiren. Sanjao je isto ono što i nekoliko noći ranije. Plivao je u jezeru, i premda dobar plivač, osjetio je kako mu noge i ruke postaju sve teže. Uplašio se da neće stići na obalu. Sve sporijim je kretnjama ipak zaplivao prema sigurnosti. Iznenada, kao niotkuda, pred njime se u čamcu pojavio stariji čovjek koji je nevjerojatno sličio njegovome preminulom ocu. Čamac je stao i starac je pružio ruku. Ali prisjetivši se kako se otac loše odnosio prema njemu u djetinjstvu, plivač se slabo nasmiješio i rekao: "Ne, hvala, tata. Isplivat ću nekako." Čovjek se zatim panično nastavio probijati prema obali. Pogledavši u stranu opazio je još jednu pojavu u daljini. Bila je to njegova kćer. Plivala je brzo prema njemu imajući uza sebe prsluk za spašavanje utopljenika. "Tata, evo me! Uzmi ovo!" Prisjećajući se kako mu je kćer mnogo puta bila jako neposlušna u svojoj adolescentnoj dobi, čovjek je odrično odmahnuo glavom i rukom joj pokazao da ne prilazi. Konačno stigavši na obalu, plivač je iscrpljen pao na pijesak. Nepokretan, ali svjestan svega, čovjek je gledao u skupinu ljudi koji su ga okružili. Svi su mu izgledali poznato. Bili su to njegovi prijatelji i rođaci. Rekli su mu brižno da će ga odnijeti u bolnicu i ponudili mu toplu odjeću, ali dok je bilo tko od njih govorio, čovjek se prisjećao svake povrede koju mu je taj u životu nanio. "Ne, hvala", rekao bi. "Dobro mi je. Bit će sve u redu sa mnom." Zatim je s naporom ustao, obrisao pijesak sa sebe i okrećući im leđa pošao u nepoznato. Nakon treće noći u kojoj je sanjao isti san, čovjek je odlučio potražiti mišljenje jedine osobe za koju je mislio da ga ne može povrijediti - svoje stare bake. "Što taj san znači, bako?" upitao je. Stara je i suha žena nekoliko trenutaka mislila, a zatim progovorila. "Sinko, ja nisam stručnjak za tumačenje snova. Ali mi se čini da ti netko pokušava reći kako u sebi čuvaš previše gorčine zbog svoje odlučnosti da ne opraštaš nikome." Čovjek je stisnuo svoje šake, ogorčen. "Gorčina, kažeš? Nepraštanje, a? To je apsurdno! Trebao sam znati da činim glupost kad sam došao kod neobrazovane žene kao što si ti!" Starica je samo blago uzvratila: "Ima još nešto. Pretpostavljam da je borba u vodi kakvu si doživio u snu slična sukobu koji osjećaš u sebi. Ti, zapravo, ŽELIŠ posegnuti i osjetiti nečiju toplu i brižnu ruku, ali ni jedna ruka nije dovoljno dobra za tebe. U snu ti stigneš do obale, ali si svjestan da je to samo taj put. A što će se dogoditi sljedeći put?" Ljutit i crven u licu, čovjek je izjurio iz sobe mrmljajući teške riječi. Opraštanje nije nešto što činimo samo drugima. To je dobro djelo prema samome sebi. Oni koji ne opraštaju, oni koji to čine jako teško ili koji opraštaju samo pod određenim uvjetima, polako i sigurno u sebi nakupljaju opasnu gorčinu. Zašto? Zato što ne nalazeći odgovarajuća rješenja za negativne situacije i teške osjećaje, mi nosimo U SEBI sve povrijede, bijes, strah i razočaranje. Kao i čovjek iz naše priče, mi možemo misliti kako je sve u redu, ali sve smeće koje smo zatrpali prošloga dana, u novome danu postaje dio nas. Stav nepraštanja nas ne pogađa samo emotivno, već i tjelesno te duhovno. U Bibliji smo više puta opomenuti da ako ne oprostimo drugima, neće biti ni nama oprošteno. Ovdje vjerujemo kako se ne radi o Božjoj odluci da nam ne oprosti, jer njegova ljubav je beskonačna, već se tu radi o našoj samoubilačkoj odluci da u sebe sabijamo sve loše posljedice nepraštanja. Kada pravdamo gnjev, kada presudimo da drugi nisu dostojni oproštaja, mi postajemo nesposobni razlučivati dobro od zla i nesposobni da stvarno primimo Božji oproštaj, što nas dovodi u situaciju da na nama ostaje pravedna osuda zbog grijeha. To je strašno! Mi možemo glumiti i govoriti o oproštaju, ali ono nije samo riječ, već i djelo. Piše : "BUDITE milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš." Tu je Isus rekao da činimo milosrđe kakvo je i nama Bog pokazao kroz njegovu sućut i žrtvu za naMisli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2144 Poduzmite_nesto

Mnoge zanimljive životne priče stvaraju popularne novinske članke. Tako je devedesetih godina vozač kamiona Larry Walters bio zvijezda nacionalnih vijesti zbog onoga što je učinio u okolici Los Angelesa. 33-godišnji Larry je imao naviku svoje vikende provoditi u svome dvorištu, južno od zračne luke Los Angelesa, gdje je u omiljenoj stolici za ljuljanje promatrao što se zbiva u njegovom susjedstvu. Po navici bi jeo sendviče s maslacem od kikirikija i pio Pepsi-colu. Baš i nije imao uzbudljiv život.

Jednog je dana teška dosada potakla Larrya da nešto poduzme. Nije imao namjeru promijeniti svoju naviku. Samo je želio uzdići se na malo veću visinu i imati bolji pogled na susjedstvo. Zato je odlučno otišao u veliki grad, kupio 45 velikih meteoroloških balona, rezervoar helija i dugačko uže. Procijenio je da bi ga baloni napunjeni plinom mogli podići oko trideset metara iznad zemlje, odakle bi mogao pratiti što se događa u oblasti više od kilometra uokolo.

Tako je Larry najprije pričvrstio stolicu za zemlju. Zatim je balone napunio helijem. Jedan po jedan je vezao za rukohvate svoje omiljene stolice. Kada je bio gotov otišao je u kuću i donio Pepsi, sendviče te svoju staru lovačku pušku kojom je namjeravao bušiti jedan po jedan balon dok se ne spusti na zemlju. Zavalio se koliko je udobno mogao i zamolio susjede da prerežu užad koja su ga držala. "Idemo!" povikao je i oni su ga oslobodili.

Ali stvari se u zraku nisu odvijale onako kako je to zamislio jedan dokoni vozač kamiona. Umjesto na procijenjenih 30 metara Larry je uzletio do visine od gotovo 4000 metara. Pitate se zašto nije upotrijebio svoju pušku? Bila je neupotrebljiva jer se prestrašeni avanturist objema rukama čvrsto držao za svoju stolicu.

Larry Walters je sada imao mnogo bolji pogled nego što je očekivao. Nedaleko od njega se iz zračne luke upravo uzdizao veliki DC-10 krcat putnicima, čiji je pilot javio kontroli leta da u zraku vidi čovjeka na stolici za ljuljanje. Na to su brižni kontrolori zapovjedili pilotu da odmah vrati avion na tlo i javi se na liječnički pregled. Putnici su kasnije izjavili da su bili preneraženi onime što su vidjeli.

Konačno, netko je poslao helikoptere da izbave Larrya. Vlasti su zatvorile zračnu luku i preusmjerili sve letove na susjedne piste dok su se oni pozabavili s čovjekom u stolici za ljuljanje koji je sličio privjesku na 4000 metara visine. Kada su ga na koncu spustili, odmah su ga okružile TV-ekipe, policija, vatrogasci, spasilački timovi i veliko mnoštvo radoznalaca. Bio je to glavni događaj.
"Jeste li se uplašili?" upitao ga je jedan novinar.
"Pa, zapravo i nisam", odgovorio je Larry.
"Planirate li to ponoviti?"
"Ne."
"A što vas je, čovječe, natjeralo da to uopće i poduzmete?"

Larry je malo razmislio i zatim jednostavno odgovorio: "Pa, nisam mogao samo tako sjediti na jednome mjestu ne poduzimajući ništa."

Kada malo razmislimo, moramo se složiti da je Larry Walters imao pravo. Ne možete samo sjediti i ne poduzimati ništa. Svatko na ovome svijetu, pa i oni koji su stvarno prikovani za stolicu ili krevet, mogu poduzeti nešto životno važno i svatko za to ima priliku u životu. Vaš Bog ima u planu nešto vrlo uzbudljivo za vas. Isus je rekao da je došao među ljude kako bi oni koji vjeruju imali izobilje života, to jest - ispunjeno srce, mir, radost i smisao. Zato nemojte provoditi vrijeme svojega kratkog života samo tako, ne poduzimajući ništa. Bog vas poziva da se uzdignete više od ovoga što nudi svijet.


Željko Bošnjak
]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2144 Fri, 18 Feb 2011 04:12:44 -0600 Poduzmite_nesto Mnoge zanimljive životne priče stvaraju popularne novinske članke. Tako je devedesetih godina vozač kamiona Larry Walters bio zvijezda nacionalnih vijesti zbog onoga što je učinio u okolici Los Angelesa. 33-godišnji Larry je imao naviku svPoduzmite_nesto Mnoge zanimljive životne priče stvaraju popularne novinske članke. Tako je devedesetih godina vozač kamiona Larry Walters bio zvijezda nacionalnih vijesti zbog onoga što je učinio u okolici Los Angelesa. 33-godišnji Larry je imao naviku svoje vikende provoditi u svome dvorištu, južno od zračne luke Los Angelesa, gdje je u omiljenoj stolici za ljuljanje promatrao što se zbiva u njegovom susjedstvu. Po navici bi jeo sendviče s maslacem od kikirikija i pio Pepsi-colu. Baš i nije imao uzbudljiv život. Jednog je dana teška dosada potakla Larrya da nešto poduzme. Nije imao namjeru promijeniti svoju naviku. Samo je želio uzdići se na malo veću visinu i imati bolji pogled na susjedstvo. Zato je odlučno otišao u veliki grad, kupio 45 velikih meteoroloških balona, rezervoar helija i dugačko uže. Procijenio je da bi ga baloni napunjeni plinom mogli podići oko trideset metara iznad zemlje, odakle bi mogao pratiti što se događa u oblasti više od kilometra uokolo. Tako je Larry najprije pričvrstio stolicu za zemlju. Zatim je balone napunio helijem. Jedan po jedan je vezao za rukohvate svoje omiljene stolice. Kada je bio gotov otišao je u kuću i donio Pepsi, sendviče te svoju staru lovačku pušku kojom je namjeravao bušiti jedan po jedan balon dok se ne spusti na zemlju. Zavalio se koliko je udobno mogao i zamolio susjede da prerežu užad koja su ga držala. "Idemo!" povikao je i oni su ga oslobodili. Ali stvari se u zraku nisu odvijale onako kako je to zamislio jedan dokoni vozač kamiona. Umjesto na procijenjenih 30 metara Larry je uzletio do visine od gotovo 4000 metara. Pitate se zašto nije upotrijebio svoju pušku? Bila je neupotrebljiva jer se prestrašeni avanturist objema rukama čvrsto držao za svoju stolicu. Larry Walters je sada imao mnogo bolji pogled nego što je očekivao. Nedaleko od njega se iz zračne luke upravo uzdizao veliki DC-10 krcat putnicima, čiji je pilot javio kontroli leta da u zraku vidi čovjeka na stolici za ljuljanje. Na to su brižni kontrolori zapovjedili pilotu da odmah vrati avion na tlo i javi se na liječnički pregled. Putnici su kasnije izjavili da su bili preneraženi onime što su vidjeli. Konačno, netko je poslao helikoptere da izbave Larrya. Vlasti su zatvorile zračnu luku i preusmjerili sve letove na susjedne piste dok su se oni pozabavili s čovjekom u stolici za ljuljanje koji je sličio privjesku na 4000 metara visine. Kada su ga na koncu spustili, odmah su ga okružile TV-ekipe, policija, vatrogasci, spasilački timovi i veliko mnoštvo radoznalaca. Bio je to glavni događaj. "Jeste li se uplašili?" upitao ga je jedan novinar. "Pa, zapravo i nisam", odgovorio je Larry. "Planirate li to ponoviti?" "Ne." "A što vas je, čovječe, natjeralo da to uopće i poduzmete?" Larry je malo razmislio i zatim jednostavno odgovorio: "Pa, nisam mogao samo tako sjediti na jednome mjestu ne poduzimajući ništa." Kada malo razmislimo, moramo se složiti da je Larry Walters imao pravo. Ne možete samo sjediti i ne poduzimati ništa. Svatko na ovome svijetu, pa i oni koji su stvarno prikovani za stolicu ili krevet, mogu poduzeti nešto životno važno i svatko za to ima priliku u životu. Vaš Bog ima u planu nešto vrlo uzbudljivo za vas. Isus je rekao da je došao među ljude kako bi oni koji vjeruju imali izobilje života, to jest - ispunjeno srce, mir, radost i smisao. Zato nemojte provoditi vrijeme svojega kratkog života samo tako, ne poduzimajući ništa. Bog vas poziva da se uzdignete više od ovoga što nudi svijet. Željko Bošnjak Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2119 Jedini_nacin

Glasine koje kruže naokolo uglavnom mogu biti opasne ako reagiramo na njih. To je zato što postupajući prema njima mi odgovaramo na nešto što nije istina. Tako je poznata glasina 1947. godine kružila Sjedinjenim američkim državama i ljudi su zbilja mislili da će automobilska tvrtka Ford darovati po jedno svoje vozilo za svaki bakreni novčić izdan 1943. Glasina se širila tako brzo da su za kratko vrijeme Fordove poslovnice diljem kontinenta bile preplavljene zahtjevima za informacijama. Ljudi su godinama kasnije nastavili slati upite, unatoč zajedničkoj izjavi Forda i Saveznog zavoda za novac da je glasina netočna i štetna. Istina je, zapravo, da od jedne milijarde novčića izdanih 1943. godine ni jedan nije bio bakarni zbog nestašice bakra u Sjedinjenim državama za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Postoji još jedna neutemeljena i opasna glasina, koja je u čovječanstvu prisutna već tisućljećima. To je neistina da čovjek može zaslužiti besmrtnost i mjesto u Božjemu kraljevstvu vlastitim nastojanjima. Većina ljudi ima veliki raspon zamisli o tome kako se sve može doći tamo. Glasina kaže da ćemo kada umremo stati pred Boga i tamo će biti nekakvo suđenje i procjenjivanje našega života prema velikoj mjernoj skali. Gledat će se na to kakvo je bilo vaše ponašanje, koliko ste dobročinstava učinili, ocjenjivat će se privrženost bilo kojoj religioznoj skupini, svejedno je; pa i ako niste bili član niti najmanje sljedbe, ili niste bili nikakav dobročinitelj, nema veze, sudit će vam se prema dobrim namjerama iako ste se ponijeli loše. Neki su čak tu glasinu protumačili tako da će se na vagu staviti s jedne strane sve dobro koje smo se trudili učiniti, a na drugu stranu sve loše što smo proživjeli. Ako prevagnu dobra djela, pa makar smo ih počinili formalno, odmah će nas pustiti u nebeski svijet, ali ako pretegne ono loše iz našega života to neće biti dobro po nas.

Istina je, u stvari, da je spomenuta glasina u potpunosti netočna. Božje mjerilo za čovjeka koji bi trebao postati stanovnik vječnoga svijeta uvijek je nepromjenjivi standard. Naspram svakoga od nas uvijek stoji Isus Krist. Svatko tko će nasljedovati Božju besmrtnost treba biti apsolutno bez ikakvoga grijeha, po karakteru potpuno svet kao i Božji Sin. Prema tome, nitko od nas grešnih ljudi ne zadovoljava taj standard. To je istina, ma koliko nastojali, trudili se i slagali razne teorije, kombinirali dobra djela, različite religije i filozofske pristupe. Sve to sliči događaju u zračnoj luci u Los Angelesu, 1985. godine.

Toga je dana, naime, carinik otvorio jedan od mnogih golemih putničkih kovčega i unutra pronašao skvrčeno tijelo nepoznate mlade žene. Bila je mrtva, prema mišljenju stručnjaka, već nekoliko dana. Kasnija je istraga otkrila da je nesretna žena bila supruga mladog Iranca koji je živio u Sjedinjenim državama. Budući da nikako nije mogla dobiti vizu da bi mu se pridružila, odlučila je uzeti stvar u svoje ruke. Pokušala je u Sjedinjene države ući u teretnom prostoru aviona na međunarodnoj liniji. Stisnula se u poveći kovčeg i bila ubačena među ostali teret. Iako joj se taj plan činio jednostavnim, njeno je neznanje bilo pogubno. Čak i da je preživjela duboko smrzavanje i nedostatak kisika, otkrila bi je stroga inspekcija na carini.

Uvijek je bilo i sve je više onih koji misle da u Božje kraljevstvo mogu ući po svojoj zamisli, onih koji su u vlastitim očima dobri i dostojni vječnoga života. Ali će se takvi planovi na kraju pokazati ne samo besmislenima, već i pogubnima. Postoji samo jedno mjerilo, samo jedna viza, samo jedan put za izlazak iz grijeha i ulazak u mir s Bogom. Apostol je glasno izrekao: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" (Djela 16:31) Naša viza za bolji život je u stvari - osoba. I on nije daleko. On je došao k vama. Upoznajte se s najvažnijim čovjekom u vašemu životu - Isusom Kristom.


Željko Bošnjak
]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2119 Fri, 11 Feb 2011 07:40:37 -0600 Jedini_nacin Glasine koje kruže naokolo uglavnom mogu biti opasne ako reagiramo na njih. To je zato što postupajući prema njima mi odgovaramo na nešto što nije istina. Tako je poznata glasina 1947. godine kružila Sjedinjenim američkim državama i ljudi su Jedini_nacin Glasine koje kruže naokolo uglavnom mogu biti opasne ako reagiramo na njih. To je zato što postupajući prema njima mi odgovaramo na nešto što nije istina. Tako je poznata glasina 1947. godine kružila Sjedinjenim američkim državama i ljudi su zbilja mislili da će automobilska tvrtka Ford darovati po jedno svoje vozilo za svaki bakreni novčić izdan 1943. Glasina se širila tako brzo da su za kratko vrijeme Fordove poslovnice diljem kontinenta bile preplavljene zahtjevima za informacijama. Ljudi su godinama kasnije nastavili slati upite, unatoč zajedničkoj izjavi Forda i Saveznog zavoda za novac da je glasina netočna i štetna. Istina je, zapravo, da od jedne milijarde novčića izdanih 1943. godine ni jedan nije bio bakarni zbog nestašice bakra u Sjedinjenim državama za vrijeme Drugog svjetskog rata. Postoji još jedna neutemeljena i opasna glasina, koja je u čovječanstvu prisutna već tisućljećima. To je neistina da čovjek može zaslužiti besmrtnost i mjesto u Božjemu kraljevstvu vlastitim nastojanjima. Većina ljudi ima veliki raspon zamisli o tome kako se sve može doći tamo. Glasina kaže da ćemo kada umremo stati pred Boga i tamo će biti nekakvo suđenje i procjenjivanje našega života prema velikoj mjernoj skali. Gledat će se na to kakvo je bilo vaše ponašanje, koliko ste dobročinstava učinili, ocjenjivat će se privrženost bilo kojoj religioznoj skupini, svejedno je; pa i ako niste bili član niti najmanje sljedbe, ili niste bili nikakav dobročinitelj, nema veze, sudit će vam se prema dobrim namjerama iako ste se ponijeli loše. Neki su čak tu glasinu protumačili tako da će se na vagu staviti s jedne strane sve dobro koje smo se trudili učiniti, a na drugu stranu sve loše što smo proživjeli. Ako prevagnu dobra djela, pa makar smo ih počinili formalno, odmah će nas pustiti u nebeski svijet, ali ako pretegne ono loše iz našega života to neće biti dobro po nas. Istina je, u stvari, da je spomenuta glasina u potpunosti netočna. Božje mjerilo za čovjeka koji bi trebao postati stanovnik vječnoga svijeta uvijek je nepromjenjivi standard. Naspram svakoga od nas uvijek stoji Isus Krist. Svatko tko će nasljedovati Božju besmrtnost treba biti apsolutno bez ikakvoga grijeha, po karakteru potpuno svet kao i Božji Sin. Prema tome, nitko od nas grešnih ljudi ne zadovoljava taj standard. To je istina, ma koliko nastojali, trudili se i slagali razne teorije, kombinirali dobra djela, različite religije i filozofske pristupe. Sve to sliči događaju u zračnoj luci u Los Angelesu, 1985. godine. Toga je dana, naime, carinik otvorio jedan od mnogih golemih putničkih kovčega i unutra pronašao skvrčeno tijelo nepoznate mlade žene. Bila je mrtva, prema mišljenju stručnjaka, već nekoliko dana. Kasnija je istraga otkrila da je nesretna žena bila supruga mladog Iranca koji je živio u Sjedinjenim državama. Budući da nikako nije mogla dobiti vizu da bi mu se pridružila, odlučila je uzeti stvar u svoje ruke. Pokušala je u Sjedinjene države ući u teretnom prostoru aviona na međunarodnoj liniji. Stisnula se u poveći kovčeg i bila ubačena među ostali teret. Iako joj se taj plan činio jednostavnim, njeno je neznanje bilo pogubno. Čak i da je preživjela duboko smrzavanje i nedostatak kisika, otkrila bi je stroga inspekcija na carini. Uvijek je bilo i sve je više onih koji misle da u Božje kraljevstvo mogu ući po svojoj zamisli, onih koji su u vlastitim očima dobri i dostojni vječnoga života. Ali će se takvi planovi na kraju pokazati ne samo besmislenima, već i pogubnima. Postoji samo jedno mjerilo, samo jedna viza, samo jedan put za izlazak iz grijeha i ulazak u mir s Bogom. Apostol je glasno izrekao: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" (Djela 16:31) Naša viza za bolji život je u stvari - osoba. I on nije daleko. On je došao k vama. Upoznajte se s najvažnijim čovjekom u vašemu životu - Isusom Kristom. Željko Bošnjak Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2107 Slavlje_za_vas

Moja supruga i ja odlučili smo svakome od naše troje djece za 16. rođendan omogućiti da naprave zabavu za svoje prijatelje. Svakome, naravno, u svoje vrijeme. Bilo je zanimljivo pratiti s koliko su se žara pripremali i kako su njihovi prijatelji bili oduševljeni. Naša kćer, Lisa, svoj je rođendan proslavila na pikniku u znaku Teddy medvjedića. Da ste samo vidjeli sve te srednjoškolce kako nose svoje plišane medvjediće te majice i kape s istim likom.

Stariji sin, Doug, svoju je rođendansku veselicu posvetio temi pedesetih godina. Mladići su došli zabaviti se s briljantinom u kosi i kožnim jaknama, a djevojke su imale haljine i frizure iz toga vremena. Naš je drugi sin, Brad, došao na zamisao da tema njegovoga tuluma bude Divlji zapad. Te nam je večeri kuća sličila scenama iz western filmova, a radosna je mladež hodala okolo u kostimima indijanaca i kauboja.

Tako je svako od naše djece dobilo nešto posebno za svoj rođendan. Zapravo, svi mi očekujemo nešto za svoj rođendan. To je jedini dan u godini kada mislimo da bi se trebalo dogoditi nešto nama u čast. Neki od nas i dožive nešto lijepo i toplo što zagrije naše srce, ali ima mnogo i onih kojima je uskraćena radost rođendana, jer nitko ništa ne priredi radi njih.

Ali, možda ćete se iznenaditi kada ovo budete čuli - postoji netko tko je spreman vrlo rado prirediti proslavu vama u čast. Pitate se tko?

Gospodin je Isus u svoje vrijeme kroz parabolu pokušao objasniti ljudima što Bogu znači povratak grešnika u njegovo okrilje: "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." (Luka 15:4-7)

Isusove riječi otkrivaju kolika je radost u Božjemu kraljevstvu kada se čovjek vrati kući duhovno, kada svoj život, svoje putove preda Bogu i vršenju njegove pravedne volje. Izgleda kao da svi anđeli zajedno s nebeskim Ocem otpočnu veliko slavlje dobrodošlice kada netko odluči ostaviti svoje grijehe i okrene se Kristu. I to nije samo vaša zasluga, ako vi odlučite biti taj čovjek. Isus je taj dobri pastir koji je krenuo u potragu za izgubljenom ovcom, onaj koji vam je prvi pružio ruku i pokazao ljubav. Piše: "U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše." (1Iv.4:10)

A što se tiče usporedbe s izgubljenom ovcom, ne ljutite se. Zar to nije stanje kako se možda osjećate? Zbunjeni ste glede smisla zašto ste ovdje; pitate se zašto osjećate to stalno nezadovoljstvo i zašto stalno imate osjećaj da niste shvaćeni, da ste, zapravo, uvijek usamljeni; izgubljeni ste jer ne znate kamo krenuti i pronaći mir i ispunjenje. Sve je to zato jer ste daleko od Onoga tko vas je načinio i koji vas beskrajno voli.

Zato onoga dana kada konačno stavite svoje povjerenje u Isusa Krista, anđeli Božji održavaju veliko slavlje vama u čast. Zašto? Jer znaju kolika je cijena vašega povratka Bogu. Oni su vidjeli Božjega Sina kako se vratio prijestolu na nebu s nečim što nije imao kada je pošao na Zemlju - s ožiljcima od klinova na dlanovima i stopalima te ranom od koplja na boku i sitnim ožiljcima od trnja na čelu. Oni također znaju koliko je snage i borbe u vašemu umu trebala odluka da se oduprete izazovu bezbožnoga življenja i obratite se Bogu.

Izgubljena ovca se čuje kako neprestano bleji i pastiru je malo lakše da je pronađe. Ovo je možda dan kada biste i vi mogli prizvati nebo u vašoj usamljenosti i zbunjenosti. Ovo je dan kada bi svi oni na nebu mogli otpočeti veliko slavlje na kakvo su dugo čekali - svečanost vama u čast, jer se vraćate kući.


Ron Hutchcraft
]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2107 Fri, 4 Feb 2011 04:48:56 -0600 Slavlje_za_vas Moja supruga i ja odlučili smo svakome od naše troje djece za 16. rođendan omogućiti da naprave zabavu za svoje prijatelje. Svakome, naravno, u svoje vrijeme. Bilo je zanimljivo pratiti s koliko su se žara pripremali i kako su njihovi prijaSlavlje_za_vas Moja supruga i ja odlučili smo svakome od naše troje djece za 16. rođendan omogućiti da naprave zabavu za svoje prijatelje. Svakome, naravno, u svoje vrijeme. Bilo je zanimljivo pratiti s koliko su se žara pripremali i kako su njihovi prijatelji bili oduševljeni. Naša kćer, Lisa, svoj je rođendan proslavila na pikniku u znaku Teddy medvjedića. Da ste samo vidjeli sve te srednjoškolce kako nose svoje plišane medvjediće te majice i kape s istim likom. Stariji sin, Doug, svoju je rođendansku veselicu posvetio temi pedesetih godina. Mladići su došli zabaviti se s briljantinom u kosi i kožnim jaknama, a djevojke su imale haljine i frizure iz toga vremena. Naš je drugi sin, Brad, došao na zamisao da tema njegovoga tuluma bude Divlji zapad. Te nam je večeri kuća sličila scenama iz western filmova, a radosna je mladež hodala okolo u kostimima indijanaca i kauboja. Tako je svako od naše djece dobilo nešto posebno za svoj rođendan. Zapravo, svi mi očekujemo nešto za svoj rođendan. To je jedini dan u godini kada mislimo da bi se trebalo dogoditi nešto nama u čast. Neki od nas i dožive nešto lijepo i toplo što zagrije naše srce, ali ima mnogo i onih kojima je uskraćena radost rođendana, jer nitko ništa ne priredi radi njih. Ali, možda ćete se iznenaditi kada ovo budete čuli - postoji netko tko je spreman vrlo rado prirediti proslavu vama u čast. Pitate se tko? Gospodin je Isus u svoje vrijeme kroz parabolu pokušao objasniti ljudima što Bogu znači povratak grešnika u njegovo okrilje: "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." (Luka 15:4-7) Isusove riječi otkrivaju kolika je radost u Božjemu kraljevstvu kada se čovjek vrati kući duhovno, kada svoj život, svoje putove preda Bogu i vršenju njegove pravedne volje. Izgleda kao da svi anđeli zajedno s nebeskim Ocem otpočnu veliko slavlje dobrodošlice kada netko odluči ostaviti svoje grijehe i okrene se Kristu. I to nije samo vaša zasluga, ako vi odlučite biti taj čovjek. Isus je taj dobri pastir koji je krenuo u potragu za izgubljenom ovcom, onaj koji vam je prvi pružio ruku i pokazao ljubav. Piše: "U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše." (1Iv.4:10) A što se tiče usporedbe s izgubljenom ovcom, ne ljutite se. Zar to nije stanje kako se možda osjećate? Zbunjeni ste glede smisla zašto ste ovdje; pitate se zašto osjećate to stalno nezadovoljstvo i zašto stalno imate osjećaj da niste shvaćeni, da ste, zapravo, uvijek usamljeni; izgubljeni ste jer ne znate kamo krenuti i pronaći mir i ispunjenje. Sve je to zato jer ste daleko od Onoga tko vas je načinio i koji vas beskrajno voli. Zato onoga dana kada konačno stavite svoje povjerenje u Isusa Krista, anđeli Božji održavaju veliko slavlje vama u čast. Zašto? Jer znaju kolika je cijena vašega povratka Bogu. Oni su vidjeli Božjega Sina kako se vratio prijestolu na nebu s nečim što nije imao kada je pošao na Zemlju - s ožiljcima od klinova na dlanovima i stopalima te ranom od koplja na boku i sitnim ožiljcima od trnja na čelu. Oni također znaju koliko je snage i borbe u vašemu umu trebala odluka da se oduprete izazovu bezbožnoga življenja i obratite se Bogu. Izgubljena ovca se čuje kako neprestano bleji i pastiru je malo lakše da je pronađe. Ovo je možda dan kada biste i vi mogli prizvati nebo u vašoj usamljenosti i zbunjenosti. Ovo je dan kada bi svi oni na nebu mogli otpočeti veliko slavlje na kakvo su dugo čekali - svečanost vama u čast, jer se vraćate kući. Ron Hutchcraft Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2088 Odraz_karaktera

Danas i da nemate kod sebe nešto za čitanje, nikad vam ne bi bilo dosadno jer se razne promidžbene i ostale poruke nalaze posvuda oko vas. Osobito je zanimljivo pratiti misli koje se ističu na naljepnicama za automobile. O tome bismo mogli čak diskutirati. Navedimo samo nekoliko zanimljivih izjava na šarenim naljepnicama:

Čuvaj se, kočim bez razloga.

Učite od grešaka vaših roditelja - provedite kontrolu rađanja.

Imamo dosta mladosti, je li tko pokušao pronaći Eliksir pameti?

Tko se posljednji smije, najsporije misli.

Lutrija je porez za one koji su slabi iz matematike.

Vrijeme je ono što sprečava da se sve dogodi odjednom.

Zaboravite Kennedyeve, ja podržavam Simpsone.

Što sam više ljudi upoznao, sve više volim svoga psa.

Rad je za one koji ne znaju pecati.

Rodili smo se nagi, mokri i gladni, a onda se stanje pogoršavalo.

Nisam se, valjda, izborio da budem na vrhu hranidbenog lanca da bih sada postao vegetarijanac!

Uvijek upamtite da ste jedinstveni, baš kao i ostali.

Istina je, kada dođete na vrh usamljeni ste, ali se dobro jede.

Budite dobri prema svojoj djeci. Ona će vam izabrati starački dom.

Postoje tri vrste ljudi: oni koji znaju računati i oni koji ne znaju računati.

Neke su naljepnice na automobilima zabavne, neke informativne, neke vas tjeraju na razmišljanje, druge vas razljute. U svakom slučaju misli na njima obično odražavaju neku značajku vlasnika toga vozila. Mi, zapravo, uglavnom pomislimo kako takve naljepnice dosta govore o onome tko ih je zalijepio. Ako je poruka smiješna, pomislimo: "Ovaj tip baš ima smisla za humor." Kada na automobilu pročitamo nešto vulgarno ili zloćudno, zaključimo: "Nije normalno. Ne bih se željela sresti s takvom osobom."

Mi nekako pretpostavljamo da su naljepnice na vozilima često indikatori onih koji su ih istakli. Na sličan način riječi koje izlaze iz naših usta mogu biti pokazatelji kakvi smo iznutra. Isus je rekao: "Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo." (Matej 12:34,35) Još davno je apostol Jakov napravio jednu sličnu analizu snage našega jezika i onoga što iznosimo na usta: "Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode." (Jakov 3:2-12)

Dodajmo tomu i Kristovu eshatološku misao o ljudskim riječima: "Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi." (Matej 12:37) Ako želite provjeriti kakvi ste, gdje ste na duhovnoj ili intelektualnoj ljestvici i kako se predstavljate pred drugima, analizirajte svoje riječi, svoje poruke koje upućujete ljudima. Ili pitajte druge što misle o tome. Ako želite znati kako stojite spram Boga, opet razmislite o svojim riječima i o onome u vašemu srcu što potiče na takve riječi. I dok je vrijeme poradite na svojemu karakteru, u čemu vam može istinski pomoći samo najbolji prijatelj i najbolji ljudski uzor - Isus Krist.


Željko Bošnjak]]> Misli iz Biblije http://adventisti.info/misli.php?itemid=2088 Fri, 28 Jan 2011 00:32:00 -0600 Odraz_karaktera Danas i da nemate kod sebe nešto za čitanje, nikad vam ne bi bilo dosadno jer se razne promidžbene i ostale poruke nalaze posvuda oko vas. Osobito je zanimljivo pratiti misli koje se ističu na naljepnicama za automobile. O tome bismo mogliOdraz_karaktera Danas i da nemate kod sebe nešto za čitanje, nikad vam ne bi bilo dosadno jer se razne promidžbene i ostale poruke nalaze posvuda oko vas. Osobito je zanimljivo pratiti misli koje se ističu na naljepnicama za automobile. O tome bismo mogli čak diskutirati. Navedimo samo nekoliko zanimljivih izjava na šarenim naljepnicama: Čuvaj se, kočim bez razloga. Učite od grešaka vaših roditelja - provedite kontrolu rađanja. Imamo dosta mladosti, je li tko pokušao pronaći Eliksir pameti? Tko se posljednji smije, najsporije misli. Lutrija je porez za one koji su slabi iz matematike. Vrijeme je ono što sprečava da se sve dogodi odjednom. Zaboravite Kennedyeve, ja podržavam Simpsone. Što sam više ljudi upoznao, sve više volim svoga psa. Rad je za one koji ne znaju pecati. Rodili smo se nagi, mokri i gladni, a onda se stanje pogoršavalo. Nisam se, valjda, izborio da budem na vrhu hranidbenog lanca da bih sada postao vegetarijanac! Uvijek upamtite da ste jedinstveni, baš kao i ostali. Istina je, kada dođete na vrh usamljeni ste, ali se dobro jede. Budite dobri prema svojoj djeci. Ona će vam izabrati starački dom. Postoje tri vrste ljudi: oni koji znaju računati i oni koji ne znaju računati. Neke su naljepnice na automobilima zabavne, neke informativne, neke vas tjeraju na razmišljanje, druge vas razljute. U svakom slučaju misli na njima obično odražavaju neku značajku vlasnika toga vozila. Mi, zapravo, uglavnom pomislimo kako takve naljepnice dosta govore o onome tko ih je zalijepio. Ako je poruka smiješna, pomislimo: "Ovaj tip baš ima smisla za humor." Kada na automobilu pročitamo nešto vulgarno ili zloćudno, zaključimo: "Nije normalno. Ne bih se željela sresti s takvom osobom." Mi nekako pretpostavljamo da su naljepnice na vozilima često indikatori onih koji su ih istakli. Na sličan način riječi koje izlaze iz naših usta mogu biti pokazatelji kakvi smo iznutra. Isus je rekao: "Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo." (Matej 12:34,35) Još davno je apostol Jakov napravio jednu sličnu analizu snage našega jezika i onoga što iznosimo na usta: "Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode." (Jakov 3:2-12) Dodajmo tomu i Kristovu eshatološku misao o ljudskim riječima: "Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi." (Matej 12:37) Ako želite provjeriti kakvi ste, gdje ste na duhovnoj ili intelektualnoj ljestvici i kako se predstavljate pred drugima, analizirajte svoje riječi, svoje poruke koje upućujete ljudima. Ili pitajte druge što misle o tome. Ako želite znati kako stojite spram Boga, opet razmislite o svojim riječima i o onome u vašemu srcu što potiče na takve riječi. I dok je vrijeme poradite na svojemu karakteru, u čemu vam može istinski pomoći samo najbolji prijatelj i najbolji ljudski uzor - Isus Krist. Željko BošnjakMisli iz Biblije nonadult