The key step is to wrap your upload handling route with the wrap-multipart-params middleware from the ring.middleware.multipart-params namespace. The route responsible for the file upload is the latter one:

(defroutes public-routes
  (GET "/" [] (render (index)))
  (mp/wrap-multipart-params
    (POST "/file" {params :params} (upload-file (get params "file")))))

(file in the (get params "file") call is the name of the input field.)

Next, here’s the upload-file handler function called by the route which just takes the file and copies it to a file named file.out in the current project directory:

(defn upload-file
      [file]
      (ds/copy (file :tempfile) (ds/file-str "file.out"))
      (render (upload-success)))

(ds is an alias for the clojure.contrib.duck-streams namespace, and render is a function which takes a template and returns its string representation. upload-success is an Enlive template.)

Voila! Not hard at all. Also check out the gist with complete code and template files.

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.

The list was kept secret by the Croatian government, claiming its publishing would be illegal. The infamous document contains the information on about half a million Croatian defenders. The number of participants in the war and their identity is a topic of great debate in Croatian politics, as allegedly many people on the list don’t belong there and weren’t actively participating in the defense of Croatia during the period between 1991 and 1995, but are using the rights and benefits given to the participants by the Croatian government. Although many politicians, including the Croatian president Ivo Josipović, as well as some of the participants in the war are requesting the list to be publicly available, the government refused to change the laws necessary for its “legal” publishing.

The news about the availability of the register was brought to attention by the Croatian media and spread quickly. The list isn’t complete, and lacks at least the data about the employees of the Croatian Ministry of Internal Affairs. Judging by the comments, the available data is generally correct, with minor errors. I personally tried a query or two for certain people I knew were participating in the war, and it seems to be credible.

The Croatian government announced it will prosecute the individuals responsible.

Blocked by Croatian ISPs?

Currently, the list isn’t accessible from any of the major Croatian internet service providers. This could be possible due to the site’s host throttling the probably enormous traffic from Croatia, but also due to Croatia’s ISPs blocking the access to the website. No official information about this is available at the time of writing.

The website is accessible from other countries, including Slovenia, and can be accessed from Croatia by using a proxy.

Update (17:20) The website www.registarbranitelja.com currently seems to be inaccessible globally. Some proxy sites do display the homepage from cache, but not the search page, probably due to its dynamic nature.

Update (18:15) The website’s hosting company, InvisiHosting LLC, said to the Croatian news portal Vecernji.hr they don’t have any plans of disclosing the identity of the author. They also said their servers are currently struggling with the high traffic and demand, and that it should be accessible soon. The website still isn’t accessible from Croatia, but it can be accessed through proxys and relays such as Tor.

The website is accessible through relays such as the Tor network

Marko Rakar in jail?

Not long after the list went public, someone mentioned the name of the famous Croatian blogger and politics consultant Marko Rakar – Mrak, claiming he was involved in the publishing of the list. Mrak is the editor of the collaborative blog Pollitika, one of the largest communities in Croatia, and was responsible for making the Croatian voters list publicly available due to certain cases of dead people voting in elections. He voluntarily went to the police as he assumed he’d probably be the first place they’d investigate, and by the recent news from his attorney, is being held in custody for unknown reasons.

Marko Rakar should be released from custody during the evening.

Update Mrak was released from custody. His home and office were searched by the police.

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.

Svako rješenje ima svojih prednosti, no najjednostavnijim se i najefikasnijim u mojem slučaju pokazalo dodavanje sljedeće linije u ~/.vimrc:

au BufRead,BufNewFile /path/do/foldera/* setl noexpandtab

Gornji primjer će za sve fileove koji se nalaze unutar foldera /path/do/foldera (i ispod njega) koristiti “prave” tabove umjesto spaceova koji su moja defaultna konfiguracija. Hvala, Vim.

¹ (“Paralelni rad na nekoliko različitih projekata” ujedno i vrlo dobro opisuje razloge radi kojih je ovaj blog mrtav više od pola godine.)

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.

Tko i što je Wolfram Research?

Prije nego što krenemo u detaljniji pogled u Alphu treba predstaviti njihove stvaraoce — Wolfram Research, na čijem čelu stoji karizmatični i ponešto kontroverzni Stephen Wolfram. Wolframovci su najpoznatiji po iznimno moćnoj Mathematici, softveru s kojim su upoznate generacije inženjera različitih struka i koji obuhvaća alate za računalnu algebru, numeričke kalkulacije, statistiku i još mnogo grana matematike, a u sebi sadrži bogatu bazu astronomskih, fizikalnih, kemijskih, lingvističkih, financijskih i inih podataka na koje se ti alati mogu primijeniti.

Zašto Alpha nije ni Google ni Wikipedija

Wolfram|Alpha je praktički Mathematica na steroidima prenesena na web, s (blago rečeno) nadopunjenom bazom kojoj se upiti šalju engleskim jezikom. Za sada sam primijetio dvije glavne zamjerke koje se protežu kroz većinu osvrta: starost podataka i nedostatak određenih informacija. Oba problema su poprilično ozbiljna ukoliko se Alpha promatra kao tražilica, od čega će Wolframovci vrlo vjerojatno teško moći pobjeći s obzirom na već stvoreni dojam i na user interface koji izrazito podsjeća na, primjerice, Google.

No, već u logotipu stoji da Alpha nije tražilica, nego computational knowledge engine*, te stoga prikuplja podatke, i to strukturirane podatke kojima zna manipulirati. To otprilike znači da imate nevjerojatno veliku bazu (10+ trilijuna redova) s kojom možete vršiti raznorazne kalkulacije. Evo nekoliko primjera (klik za veću sliku):

Iz ovog vrlo malog uzorka je vidljiva prava moć Alphe. Podaci možda nisu najaktualniji, ali aktualnost lagano pada u drugi plan jer podatke nije toliko teško aktualizirati koliko je teško razviti ovakve alate za manipulaciju. Upravo tu leži glavna razlika između Alphe i svega ostaloga: ostali mogu imati najaktualnije podatke na svijetu, ali s njima ne mogu ništa, osim ih prikazati krajnjem korisniku. (Disclaimer: Google navodno radi na svom odgovoru, Google Squaredu, ali o tome ćemo kad to vidimo.)

Koga briga?

Iako mnogo ljudi koristi tražilice i enciklopedije, mali broj njih zapravo želi raditi kompleksne matematičke manipulacije podacima na koje naiđu. No, Wolfram Alpha može poslužiti mnogo širem krugu ljudi od znanstvenika:

• s obzirom na bogatu bazu matematičkih funkcija i podataka iz prirodnih i društvenih znanosti, može pomoći osnovnoškolcima i srednjoškolcima u lakšem razumijevanju gradiva,
• izrazito pojednostavljuje istraživanje (ne samo znanstveno, nego i istraživanje za članak na vašem blogu) s obzirom da stavlja fokus na podatak, što izrazito povećava omjer signala i šuma,
• olakšava stavljanje podataka u kontekst jednostavnim manipulacijama (npr. omjerima),
• igranje podacima može biti zabavno :).

Ni Wolfram nije savršen…

Da ne bi sve ostalo na pohvalama, Wolfram ima još puno posla. Neki relativno jednostavni upiti još ne rade, a iako je zadavanje upita na engleskom odličan feature koji funkcionira dosta dobro, osobno bih volio vidjeti i neki egzaktniji način izvlačenja podataka iz baze (primjera radi, Population[New York] umjesto “population of new york”). API je za sada ograničen i ne postoji neka detaljnija dokumentacija niti primjer izrade aplikacija koje bi se bazirale na Alphi.

No uz sve to, smatram da će ovakvi servisi uvelike olakšati život ljudima koji traže i obrađuju informacije. Ne, Alpha neće ubiti Google jer vam neće reći kako implementirati binarno stablo u C-u, niti će ubiti Wikipediju jer vam neće objasniti zašto je došlo do trenutnog teritorijalnog spora Hrvatske i Slovenije, ali neće biti ni obrnuto jer trenutno aktualni web servisi nisu svjesni podataka kojima raspolažu koliko je to Alpha.

* Ukoliko netko ima pametan prijevod za ovo, neka javi u komentarima. :)

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.

U Zagrebu će se 23. siječnja 2008. održati drugi po redu BarCamp Zagreb, jedna u nizu sličnih malih IT i web konferencija koje se održavaju širom svijeta. Bangkok, Taipei, Kiev, Hong Kong, Washington, Los Angeles i Toronto samo neki su u nizu BarCampova, događaja temeljenih na jedinstvenoj organizaciji: BarCamp je besplatan, a “upad” se naplaćuje kroz aktivno sudjelovanje sudionika u područjima IT i web tehnologija, komunikacija i poduzetništva.

Budući da sam prošlogodišnje izdanje BarCampa propustio, a rekli su mi da je bilo odlično, ovo očito ne smijem. S obzirom na interesantan format same (anti?)konferencije i najavljena predavanja, ne može biti loše. Stoga, trk na prijavu (broj mjesta je ograničen!) i rezervirajte svoje mjesto.

Vidimo se na BarCampu!

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.

Revolucija u distribuciji i licenciranju glazbe

Ništa čudno, s obzirom na ugled i veličinu benda kao što je NiN. No, ući u društvo bendova kao što su Coldplay, Death Cab for Cutie, Beck i Keane s mračnim ambijentalnim albumom izdanim pod liberalnom Creative Commons licencom koja dopušta nesmetano i potpuno legalno umnožavanje i remiksiranje uradka u nekomercijalne svrhe čak i za tako velik bend nije toliko mala stvar.

Trent je prvi dio albuma (Ghosts I) ponudio besplatno za download u raznim formatima (od MP3-ica, do lossless FLAC formata, bez DRM-a) i uploadao ga na The Pirate Bay, najpopularniji BitTorrent tracker na internetu. Ostala tri dijela su se mogla kupiti za 5 dolara u istom rasponu formata na službenom siteu benda. Radi licence, ubrzo su se—i sasvim legalno—na torrentima pojavila i ostala tri dijela albuma.

Poslovni model? Da, postoji!

Unatoč svemu je limitirano deluxe izdanje albuma, koje je koštalo 300 dolara,  rasprodano u rekordnom roku. Da bi svi mogli downloadati album, morali su upogoniti dodatne servere radi ogromne navale. U roku od tjedan dana su fanovi za album platili više od 1,6 milijuna dolara.

Naravno, da je ovakav potez povukao neki manje poznat bend ili umjetnik, teško da bi završio ovako uspješno. To je ujedno i argument kojeg vrlo često koriste skeptici prema ovakvim metodama licenciranja i distribucije glazbe, pri čemu zanemaruju činjenicu da bi ti isti, manje poznati izvođači teško postigli ovakav uspjeh i da iza njih stoji velika izdavačka kuća.

Napokon, izvođače nitko ne sprječava da na drugi način pokriju promociju svojih radova koju bi inače obavio neki od ogromnih izdavača, primjerice outsourceanjem marketinškog dijela posla nekome tko se u to razumije ili suradnjom s izdavačkom kućom koja razumije što je Creative Commons i podržava ga.

Što dalje?

S druge strane, ono što ovaj eksperiment pokazuje jest nešto čega su fanovi glazbe svjesni već neko vrijeme: ljudi koji žele kupovati CD-e ih kupuju i kad je glazba dostupna besplatno; ljudi koji ih žele piratizirati će to raditi bez obzira na oblik zaštite koji im izdavačke kuće pokušavaju nametnuti.

Trent očito smatra da je pokus uspješan, jer je nedugo nakon izdavanja albuma Ghosts I-IV izdao još jedan album, The Slip, pod jednako liberalnom licencom.

Creative Commons nudi vrlo moćan set alata koji omogućuju vrlo liberalno licenciranje uz čuvanje prava autora. Ostaje nadati se da će ovaj uspjeh ohrabriti da sve više umjetnika prigrli ovaj oblik licenciranja i nove, uz malo truda superiornije metode distribucije njihovih radova.

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.

Slijedi malo statistika (bazirano na Google Analyticsu) i kratak osvrt na godinu:

• ovaj blog je pokrenut 24. srpnja, kao nastavak bloga Homo Ludens
• blog ste posjetili oko 1700 puta, s oko 3500 pregleda stranica
• najpopularniji post je uvjerljivo Programiranje i informatika – Je li fakultet potreban?, a ujedno ste na njega i najviše linkali; iza njega slijedi članak Open source softver za matematiku i prirodne znanosti
• najbolji referrer je Google, a od stranica je na vrhu Croportal; na trećem i četvrtom mjestu su Webmajstori i Twitter
• neki od interesantnijih queryja na tražilicama preko kojih ste došli na stranicu:
  • analiza stava kineziologija (hvala Maratzu na ovome)
  • imam fakultet i ne radim
  • jeli sa fakultetom bolje u životu
  • kako steći volju i upornost (ukoliko je autor queryja ovo saznao, neka mi se javi)
  • matematicka analiza ne shvacam (suosjećam, pogledati točku iznad)
  • ne zelim da se bavim informatikom
• korišteni browseri: Firefox (65.96%), Internet Explorer (18.98%), Opera (8.67%), Safari (3.86%), Chrome (1.45%), Mozilla (0.78%), Konqueror (0.30%)
• korišteni operativni sustavi: Windows (79.64%), Linux (15.30%), Macintosh (4.58%), iPhone, SunOS, SymbianOS, ostali / neodređeno (ukupno ispod 1%)

Rekao bih da je 2008. bila dobra godina za hrvatski web — pokrenuto je nekoliko novih projekata, nekoliko starih je osvježeno. Web polako dobiva na popularnosti, što dijelom dugujemo činjenici da je, iako možda na krivi način, šira javnost otkrila sveprisutni Facebook, o kojem već pričaju i bakice na tržnici.

Naravno, prostora za poboljšanje nikad ne nedostaje, te smatram da se imamo mnogočemu veseliti u nadolazećoj godini na webu općenito. Razvojne platforme se konstantno razvijaju, a svakim se danom pojavljuju uzbudljivi ljudi koji se s njima ne boje napraviti nešto novo.

Sljedeći susret zakazujem za nekad iza Nove godine, a do tada me slobodno pratite i javite se na Twitteru. Ugodni blagdani!

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.

Prvi od projekata dolazi sa srcu mi priraslog Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Profesor Miroslav Požek, zajedno s osmoricom suradnika, je nedavno dobio sredstva za financiranje projekta SOLeNeMaR. Financijska injekcija je došla s natječaja REGPOT za ojačanje istraživačkog potencijala u konvergentnim regijama Europske unije, koji se odvija u sklopu projekta Seventh Framework Programme (FP7).

SOLeNeMaR nije jedini projekt sa Sveučilišta u Zagrebu koji je uspješno sudjelovao na natječaju, no izdvajam ga jer mi je najbliži, ali i stoga što je na završnoj rang listi projekata završio na drugom mjestu, u konkurenciji od 475 projekata.

Radi se o projektu proširenja eksperimentalnih metoda fizike čvrstog stanja na Fizičkom odsjeku osnivanjem laboratorija za nuklearnu magnetsku rezonanciju, visoko primjenjivu i nagrađivanu metodu istraživanja. Iako kod nas postoji nekoliko laboratorija za NMR, ovaj će biti prvi ovoga tipa u Hrvatskoj, budući da ostali nisu predviđeni i prilagođeni istraživanjima u ovom području fizike.

Drugi projekt je vjerojatno poznat čitateljima ovog bloga: radi se o web servisu hrvatske tvrtke Pet Minuta pod nazivom ShoutEm. Njihov tagline je “Roll your own Microblogging Social Network” i savršeno opisuje bit te aplikacije koja vam jednostavno omogućava stvaranje izrazito konfigurabilne Twitterolike mreže korisnika.

Investitor je Bicro d.o.o., središnja ustanova za razvoj i unaprjeđenje inovacijskog i tehnološkog sustava koju je osnovala Vlada Republike Hrvatske. Oni su u ShoutEm uložili 350 tisuća eura, s ciljem daljnjeg poboljšanja aplikacije, i razvoja native aplikacija za iPhone, Windows Mobile i Android mobilne platforme.

Svima čestitam i želim puno uspjeha, u nadi da će sljedeće godine ovakvih postova biti mnogo, mnogo više.

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.

Kako sam počeo pratiti Haskell, naletio sam na jedan zanimljiv window manager napisan upravo u njemu – Xmonad. Xmonad je tzv. ’tiling’ window manager, što bi značilo da on sam raspoređuje prozore na vašem desktopu prema konfigurabilnim algoritmima i parametrima.

Tiling window manageri nisu ništa novo, no ovo je bio moj prvi susret s njima. Konceptualno mi je cijela stvar izgledala dosta interesantno, te sam ih odlučio i isprobati. Rezultat: krajnje oduševljenje i gotovo potpuna migracija na Xmonad za sve moje potrebe.

Instalacija na Ubuntuu je poprilično jednostavna: sudo apt-get install xmonad instalira najosnovnije potrebne pakete, a da bi povukli sve pakete koji su potrebni za konfiguraciju sličnu mojoj, instalirajte sljedeće: xmonad, libghc6-xmonad-contrib-dev, libghc6-xmonad-dev i dzen2.

Samo pokretanje se može izvršiti na više načina, a onaj kojeg ja koristim je jednostavni one-liner u .xsessionu (echo xmonad > .xsession) i odabir ‘Run Xclient script’ prilikom logiranja u GDM-u. Ostali načini su opisani u odličnoj dokumentaciji. Prije samog Xmonada, dodatno pokrenem i gnome-settings-daemon (treba dodati gnome-settings-daemon & na početak .xsession datoteke), da bi mi GTK aplikacije izgledale prema mojim GNOME postavkama (jer inače izgledaju ružno :)).

Prvi susret nije najugodniji – dočeka vas apsolutno prazan ekran, a miš ne odgovara ni na što drugo osim micanja po ekranu. Kombinacija ALT+Shift+Enter otvara terminal, a ukoliko ste instalirali dzen2, ALT+P će vam otvoriti dmenu, vrlo jednostavan i minimalističan launcher. Tipkanjem prvih par znakova imena aplikacije (npr. ‘fire’ za Firefox) i pritiskom na Enter nakon odabira pokrećete aplikaciju.

Kombinacijom ALT+1 do ALT+9 se prebacujete između devet virtualnih desktopa. Ukoliko otvorite više od jednog prozora na jednom virtualnom desktopu (npr. dva prozora Firefoxa), vidjet ćete stvarnu moć Xmonada–automatski dijeli prozore za maksimalnu iskoristivost desktopa. Između raznih tiling algoritama se prebacujete kombinacijom ALT+Space. Ostale kombinacije tipki za raznoraznu manipulaciju prozorima su opisane u kratkom i informativnom Xmonad tutorialu.

Samo prilagođavanje Xmonada se vrši preko datoteke ~/.xmonad/xmonad.hs koja je obična Haskell source datoteka. Poznavanje Haskella za konfiguraciju nije potrebno, s obzirom da na službenim stranicama ima nekoliko primjera raznih konfiguracija koje nije teško prilagoditi vlastitim potrebama. Nakon editiranja xmonad.hs datoteke, dovoljno je pritisnuti ALT+q za reload konfiguracije bez resetiranja Xmonada.

S obzirom da Xmonad sam po sebi nema nikakvog status bara, nije moguće saznati na kojem ste  virtualnom desktopu i koji prozor gledate. Ovo posljednje je posebno neugodno, budući da po defaultu ne vidite tzv. ukrase za prozore (tj. title bar). U Xmonadu su uobičajena dva status bara: dzen2 (kojeg ste već vjerojatno instalirali radi dmenu launchera) i Xmobar. U trenutku konfiguracije, dzen2 mi je bio lagano prekompleksan za proučavanje, pa sam odabrao Xmobar koji mi služi sasvim dobro. U Ubuntu repozitorijima ga nema, pa ćete ga morati kompajlirati sami–potreban vam je Haskell kompajler (GHC je u repozitorijima) i Xmobar source kojeg, zajedno s uputama, možete naći na službenim stranicama.

Moja konfiguracija se nalazi ovdje–ono što je drugačije od defaultne je:

• Remapiranje ‘modifier’ tipke (po defaultu gore spominjani ALT) u Win tipku, da bi se izbjegli konflikti s drugim aplikacijama koje koriste slične shortcute.
• Firefox, Gnome-Terminal, Pidgin, Rhythmbox, Liferea (RSS reader) i Nautilus se otvaraju na za to predviđenim virtualnim desktopima, koji su adekvatno preimenovani za tu svrhu.
• Xmobar, vrlo jednostavan i konfigurabilan status bar, se pokreće zajedno s Xmonadom i uzima informacije o virtualnim desktopima, imenu trenutnog prozora i tiling algoritmu. Također, nevezano uz Xmonad, pokazuje trenutno zauzeće memorije, procesorskog vremena, stanje baterije i mreže te datum i vrijeme. Moja konfiguracijska datoteka se nalazi ovdje.
• Print screen tipka pokreće scrot, mali programčić za uzimanje screenshotova.
• Win+CTRL+X otvara Xmonadov launcher koji je vizualno ugodniji od dzenovog.

Ukoliko vam nedostaje panel i popis prozora koje trenutno imate otvorene, možete koristiti Gnome-Panel ili instalirati neki alternativni. Pokretanje panela je analogno pokretanju gnome-settings-daemona, opisanog gore.

Vrijedi napomenuti da Xmonad odlično radi u kombinaciji s Vimperatorom, pluginom koji Firefox pretvara u browser koji se ponaša i funkcionira kao i svima omiljeni editor Vim. Vimperator dodatno smanjuje potrebu za korištenjem miša, što ovisno o vašoj volji za navikavanjem, može ubrzati rad s browserom.

Xmonad, a i tiling window manageri općenito, definitivno nisu za svakoga–niti izgledaju pretjerano lijepo, niti imaju jednostavan learning curve–no Xmonad svoj posao radi odlično i nevjerojatno stabilno i brzo. Svakako isprobati.

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.

Naravno, do sada. Sam Hughes je napisao nevjerojatno zabavan i podugačak članak, Gay marriage: the database engineering perspective, koji se bavi upravo time — gay brakovima iz perspektive relacijskih baza podataka.

S obzirom da je ovo internet, naravno da sve nije završilo na jednom članku. Danas je u feed reader stigao odgovor na gornji članak pod nazivom Gay marriage: the category-theoretic perspective. Ovaj je malo zahtjevniji, pogotovo ako se prvi put susrećete s teorijom kategorija, ali je svakako dobar jer donekle prikazuje kategorije u primjeni (a nije Haskell).

Svakako preporučujem čitanje oba članka radi geeky humora, ali i mogućnosti da se nešto i nauči. Taman kad mislim odustati od praćenja feedova, ovakvi članci me natjeraju da preispitam odluku :).

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.