<?xml version='1.0' encoding='UTF-8'?><?xml-stylesheet href="http://www.blogger.com/styles/atom.css" type="text/css"?><feed xmlns='http://www.w3.org/2005/Atom' xmlns:openSearch='http://a9.com/-/spec/opensearchrss/1.0/' xmlns:blogger='http://schemas.google.com/blogger/2008' xmlns:georss='http://www.georss.org/georss' xmlns:gd="http://schemas.google.com/g/2005" xmlns:thr='http://purl.org/syndication/thread/1.0'><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914</id><updated>2026-10-10T02:44:57.182-07:00</updated><title type='text'>obradjene lektire</title><subtitle type='html'>lektire za osnovce i srednjoskolce</subtitle><link rel='http://schemas.google.com/g/2005#feed' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/posts/default'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default?redirect=false'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/'/><link rel='hub' href='http://pubsubhubbub.appspot.com/'/><link rel='next' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default?start-index=26&amp;max-results=25&amp;redirect=false'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><generator version='7.00' uri='http://www.blogger.com'>Blogger</generator><openSearch:totalResults>180</openSearch:totalResults><openSearch:startIndex>1</openSearch:startIndex><openSearch:itemsPerPage>25</openSearch:itemsPerPage><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-1891722285421060196</id><published>2017-02-10T06:16:00.001-08:00</published><updated>2017-02-10T06:16:43.729-08:00</updated><title type='text'>Mark Tven- Tom Sojer</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Avanture Toma Sojera pisac je smestio u sredinu 19. veka, u malo mesto Sent Petersburg koji se nalazi na obali reke Misisipi. Glavni lik ovog romana je dečak po imenu Tom Sojer. On živi sa tetkom Poli i mlađim bratom Sidom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tom je vragolasti dečak koji često izvodi nestašluke te se to već može videti na početku romana. Pisac nam opisuje radnju u kojoj se Tom sakrio u ostavi i krade pekmez iako mu je tetka zabranila da ga jede. Tom je lukav pa se vrlo uspešno izvlači iz situacije, ali tako da beži na kupanje, a ne u školu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tetka ga je zbog toga sledeći dan, u subotu, stavila u kaznu, pa mora da okreči celu dvorišnu ogradu. No, Toma ništa ne može sputati niti zaustaviti u naumu da se izvuče. On svoje prijatelje uveri kako je krečenje jako zabavno te oni sav posao odrade umesto njega i još mu i plate za to. Kada je posao bio gotov, tetka Poli je bila jako iznenađena i nije mogla verovati da je Tom tako brzo i dobro uspeo sve to da oboji. Za nagradu ga pušta da ode da se igra i daje mu jabuku.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tom provodi vreme igrajući se sa svojim prijateljem Džo Harperom te u tom trenu ugleda predivu devojčicu imenom Beki Tačer. Tom se zaljubi u nju na prvi pogled.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U nedelju Tom mora prisustvovati misi i to obučen u svečanu odeću, lepo odelo i svečane cipele. Tomu se nikako nije sviđao ovakav izgled koji ga je sa jedne strane sputavao. Na ulazu u crkvu dobijale su se ceduljice sa obzirom na to koliko je ko poznavao Sveto Pismo. Tom je zamenio svoj zarađeni novac sa ceduljicama i tako dobio svoj primerak Biblije.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U ponedeljak je trebalo poći u školu, no Tomu se to baš i nije dalo pa je odlučio da glumi da je bolestan. Ipak, tetka prepoznaje njegovu glumu pa Tom mora da se zaputi u školu. Putem je sreo sina pijanice koji dane provodi ne radeći ništa jer ne ide u školu. Njegovo ime je Haklberi Fin. Njih dvoje se tada dogovore da će se naći uveče i ići na groblje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pošto se Tom zapričao s Hakom, zakasnio je u školu. Učiteljica ga odluči kazniti i to tako da mora da sedi sa devojčicom u klupi. Srećom po Toma, radi se o devojčici Beki u koju je Tom zaljubljen. On joj odmah iskaže svoja osećanja i želi da se veri. Beki odmah pristaje, no kada saznaje da je Tom već bio veren sa drugom devojčicom, rasplače se i prekida veridbu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Uveče Tom se sastaje sa Hakom i po dogovoru odlaze na groblje. Ali ni sami nisu slutili da će tamo videti pravo ubistvo. Naime, došlo je do svađe i tuče između Mafa Potera koji je bio pijan, kriminalca Crvenog Džoa i doktora Robinsona. Crveni Džo je nožem ubo doktora, a u tom trenu dečaci od straha pobegnu i kažu jedan drugome da neće nikada nikome ovo reći.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Informacija o ubistvu na groblju brzo se proširila mestom. No, kako je nož kojim je ubistvo počinjeno pripadao Poteru, on je glavni osumnjičeni. Ne pomaže mu ni ubica Crveni Džo, koji će čak i svedočiti protiv njega ne bi li još više sebe osigurao. Tomu proradi savest i muče ga noćne more oko celog događaja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Toma muče brojni problemi, svađa se sa tetkom, a tužan je i zbog toga što ga je Beki odbila te odluči iz svih tih razloga da pobegne od kuće. Putem sretne prijatelja Džoa Harpera koji je i sam odlučio isto pa se upućuju u gusarsku avanturu. Pridružuje im se i prijatelj Hak Fin te sva trojica ukradu splav i počnu plovidbu. Plovili su nizvodno rekom od St. Petersburga sve do Džeksonovog ostrva.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako im se život na ostrvu činio idealnim i poželeli su nikad da se ne vrate, kod prijatelja se počela javljati čežnja. Tom ih ipak uverava da ostanu na ostrvu. U isto vreme saznali su da meštani pretražuju reku i traže ih. Tomu je bilo žao tetke Poli pa odluči jedne noći kada su njegovi prijatelji spavali, da se iskrade te joj ostavi poruku u kući da je dobro i da je živ. No prilikom posete, on zatekne tetku u društvu Džoove majke, Meri – sestrične i Sida kako plačući planiraju sahranu. Tada se Tom predomislio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada se vratio prijateljima na ostrvo, izneo im je novi plan. Oni provode dane uživajući u igri, a Hak ih je čak i naučio da puše. Nakon toga, obuzela ih je slabost i mučnina. Uskoro ostrvo zahvati oluja, pa su oni primorani da potraže zaklon.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kako je Tom čuo kada će se održati njihov pogreb, plan im je bio da se tada pojave tamo i sve iznenade. Planirano i učine, i razvesele sve prisutne svojim dolaskom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada su se vratili u školu Džo i Tom su bili pravi junaci. Svima su pričali svoje avanture, a zapalili su čak i lule. Jedino Tom se nikako nije mogao pomiriti sa Beki. Sve do jedne prilike kada Tom odluči uraditi dobro delo i na sebe preuzme krivicu oko pocepane stranice dnevnika. Naime, stranicu je pocepala Beki.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ubrzo je i školskoj godini stigao kraj, a tako je došao i ispit znanja, tj. završni ispit. Na njemu se Tom baš i nije iskazao jer mu se učiti nikada nije dalo. Praznici su počeli, a Beki odlazi iz grada. Tada Tom shvati da će mu biti jako dosadno. Da sve bude još gore, on se razboli.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Počinje suđenje Poteru i Toma ponovo progoni osećaj krivice. Odluči da se pojavi u sudnici i razotkrije pravu istinu, tj. da je pravi krivac Crveni Džo. No, on tada beži.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tom i Hak odluče da pođu u potragu na skriveno blago u jednoj staroj kući. Tamo sreću i Crvenog Džoa i njegovog novog saputnika koji im beži sa pronađenim blagom. Sanduk koji je pun zlata nalazi se u Džoovim rukama, a dečaci odlučuju da ga prate kako bi ga se domogli.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Malo nakon ovog događaja, Beki se ponovo vraća u grad. Organizovano je za svu decu poseta MekDugalovoj pećini. Tamo se Becky i Tom izgube pa svi organizuju potragu za njima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pošto je Hak i dalje pratio zlikovca Džoa, saznaje da će on uskoro napasti udovicu Daglas pa odluči da ode na imanje i kaže sve vlasniku. Udovicu su spasili no Džo je ponovo pobegao. Njegov saputnik se utopio u reci.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U isto vreme Beki i Tom su već na izmaku snaga u pećini. Pogotovo Beki koja je već skroz klonula. Tom odluči da sam ode u potragu za izlazom te na tom putu sreće Crvenog Džoa. Džo pobegne od straha, a Tom pronalazi maleni otvor za izlaz.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako su se porodica i meštani već oprostili od Toma i Beki, oni se vraćaju živi i zdravi. Sudija Thačer je naredio da se zatvori ulaz u pećinu kako se ovakve stvari više ne bi događale. To nije bila dobra vest za Crvenog Džoa koji je ostao zarobljen u pećini te je od gladi umro.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tom i Hak u tajnosti odlaze u pećinu i tamo pronalaze sanduk pun zlata. Njega je tamo sakrio Crveni Džo. Njih dvojica su sada bogati, ali to im ništa ne znači. Hak ima novi dom, živi kod udovice Daglas. No, za njih je idealan život avantura i već jedva čekaju kada će se otisnuti na sledeću.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ovaj roman inspirisan je na istinitoj radnji samog pisca, njegov opis odrastanja i detinjstva pa se smatra i autobiografskim.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vrsta dela:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;avanturistički roman&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vreme radnje:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;sredinom 19. veka&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Mesto radnje:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;Sent Petersburg, gradić na obali Misisipija&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Likovi:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;Tom Sojer, Haklberi Fin, tetka Poli, Beki Tačer, Džo Harper, Sid, Meri, Crveni Džo, Maf Poter, doktor Robinson, udovica Daglas…&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Beleška o autoru&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Mark Tven ili Semjuel Langhorn Klemens (pravo ime) poznati je američki književnik i humorista koji je svojim delima postao poznat i cenjen među svim generacijama. Rodio se 30. novembra 1835. godine u mestu Florida kao šesto od sedmoro dece.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pošto nije bio baš uzoran učenik, već je u dvanaestoj godini odlučio da prekine školovanje. Radio je različite poslove. Svoj radni vek je započeo kao štampar, a neko vreme je radio i kao kormilar na jednom od parobroda na reci Misisipi. Nakon toga bio je i kopač zlata te novinar pa izdavač i na kraju je svoj radni vek završio kao književnik i predavač.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nije mogao da bude dugo na istom mestu i stalno se selio. Tako je i započeo novinarsku karijeru. Nakon što je neko vreme učestvovao kao dobrovoljac u građanskom ratu, odlučio se za posao izveštača gde je počeo objavljivati dela pod imenom Mark Tven.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Smatra se kako je velik broj najboljih dela napisao tokom osamdesetih godina 19. veka. Od njegovih dela treba izdvojiti: „Kraljević i prosjak“, „Život na Misisipiju“, „Tajanstveni stranac“, „Doživljaji Toma Sojera“, „Avanture Haklberija Fina“, „Naivčine u inostranstvu“.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U svim svojim delima zadržao je vedri duh te je poznat po humorističnim romanima. Promoviše slobodu, prava na jednakost te je izrazito dobro prikazao život američkog društva iako nije imao osnovnog obrazovanja. Umro je 21. aprila 1910. godine u Stormfildu.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/1891722285421060196/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/mark-tven-tom-sojer.html#comment-form' title='1 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/1891722285421060196'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/1891722285421060196'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/mark-tven-tom-sojer.html' title='Mark Tven- Tom Sojer'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>1</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-7339708537459566323</id><published>2017-02-10T06:12:00.000-08:00</published><updated>2017-02-10T06:12:05.469-08:00</updated><title type='text'>Mark Tven-Kraljevic i prosijak</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Kratak sadržaj&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U Londonu u 16. veku, jedan vrlo siromašan dečak Tom upoznaje kraljevića Edvarda. Taj kraljević je bio željan avantura, igre, ni ne sluteći da izvan njegove palate postoji drugačiji svet, dok je Tom čeznuo za životom u izobilju. Kada su se jednog dana stražari ružno poneli prema Tomu koji je hteo da vidi kraljevića, počinje zanimljiva priča. Edvardu je bilo žao sirotog dečaka i pozove ga k sebi da se zajedno igraju. Kroz igru su shvatili kako svako od njih želi biti onaj drugi i odlučili su da zamenu odeću i malo preokrenu uloge.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U trenutku dok je Tom sa sebe skidao majicu Edvard je primetio modricu i krenuo da kazni stražara, ali je zaboravio da na sebi već ima Tomove prnje. Stražar je verovao kako je to dečak koji je hteo da se uvuče u dvorac i izbaci Edvarda na ulicu, a Tom ostane u dvorcu. Edvard napolju postane predmet poruge i mora se spašavati begom, dok Toma na dvoru smatraju kraljevićem, koji se iznenada raspametio i zato se čudno ponaša. Kako su dvorani bili obzirni, nisu javno govorili o kraljevićevom ludilu, ali sreća je da Tom brzo uči i da je oduvek maštao o tome da je kralj, pa je brzo znao kako treba da se ponaša.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada teško bolesni kralj Edvard umre nastupi trenutak da se za kralja proglasi kraljević od Velsa. To Tomu stvori nove probleme, iako mu se sve više sviđala uloga kraljevića, ali i kralja. Toliko se uživeo u ulogu da se konačno i osmelio i odlučio da pomiluje osuđenike vođene na gubilište. Njegova plemenitost će izazvati divljenje dvorana nakon čega više niko nije sumnjao da je kraljević na putu da ozdravi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U međuvremenu pravi kraljević Edward je i dalje izložen napadima rulje, a najgori trenutak za njega biva kada ga se dočepa Tomov otac Džon Kanti koji ništa ne posumnja, osim Tomove majke. Od okrutnosti Džona Edvarda pokušava da spasi otac Endrju, ali ga on okrutno ubije. Edvard na kraju uspeva da pobegne i odluči da krene prema dvorcu Gvidholu u nameri da dokaže kako je on pravi kraljević. Na putu sretne vojnika i avanturistu, koji se nakon višegodišnjeg ropstva vratio u Englesku.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Hendon je zbog obroka svog brata bio prisiljen da napusti dom, a kako mu je bilo žao ubogog dečka pristao je da glumi slugu umišljenom kraljeviću i bude njegov zaštitnik. Nažalost Džon Kanti je uspeo da ih pronađe i odvede kraljevića van Londona u abmare gde se skupljaju skitnice. Među njima Edvard opet biva izložen poniženjima i proglašen za kralja bena Šuk-Šuk Prvog.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Edvard je uspeo da pobegne jer su skitnice htele da krade i u begu pronađe pustinjaka koji je umislio da je anđeo. Pustinjak je poverovao kraljeviću, ali kako je za sve zlo okrivio njegovog oca kralja Henrika, pustinjak odluči ubiti Edvarda. U tom trenutku naleti Majls Hendon, ali pustinjak sakrije kraljevića i uputi Hendona na pogrešan trag. Edvarda na kraju pronađe Džon Kanti koji ga opet odvede među skitnice, ali zbog svoje hrabrosti i veštine, kraljević i tamo stekne prijatelje. Majls Hendon je uspeo da ga pronađe i to u najvažnijem trenutku kada je uhvaćen zbog sumnje da je počinio krađu. Hendonova snalažljivost ga je spasila vešala.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon toga Majls i Edvard su krenuli prema Hendonovom imanju gde ih zatekne Hju, Majlsov brat, koji poriče da ga poznaje, a sve kako ovaj ne bi vratio deo svog imanja i voljenu Idit koju je Hju prisilio na udaju. Hendona i Edvarda bace u tamnicu, a Hju pozove ljude da lažno svedoče protiv Hendona. Na kraju ih puste i njih dvojica se vrate u London.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
međuvremenu se priprema krunisanje i Tom zaboravlja kako on nije pravi kralj. Kada mu se tokom ustoličenja pred noge baci majka, on je odbija, ali istog trena oseti grižu savesti i istog trena su kraljevske časti izgubile svaku vrednost. Na sam dan krunisanja dečaci uspevaju da se sretnu i objasne čitavu zabunu, ali poveruju im tek kada Edvard objasni gde se nalazi državni pečat. Hendon je najviše bio iznenađen što je Edvard zaista kraljević. Nakon krunisanja Hju je Hendonu morao da vrati imanje. Ubrzo je umro, a Hendon je opet mogao da bude sa voljenom Idit. Tom i Hendon su bili u kraljevoj milosti, a Edvard VI poučen neverovatnim životnim iskustvom bio je upamćen kao blag i dobar vladar.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Naslov dela:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;Kraljević i prosjak&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vrsta dela:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;društveno-istorijski roman&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Autor:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;Mark Tven&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Beleška o autoru&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Mark Tven ili Semjuel Langhorn Klemens (pravo ime) poznati je američki književnik i humorista koji je svojim delima postao poznat i cenjen među svim generacijama. Rodio se 30. novembra 1835. godine u mestu Florida kao šesto od sedmoro dece.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nije bio baš uzoran učenik, već je u dvanaestoj godini odlučio da prekine školovanje. Radio je različite poslove. Svoj radni vek je započeo kao štampar, a neko vreme je radio i kao kormilar na jednom od parobroda na reci Misisipi. Nakon toga bio je i kopač zlata te novinar pa izdavač i na kraju je svoj radni vek završio kao književnik i predavač.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nije mogao da bude dugo na istom mestu i stalno se selio. Tako je i započeo novinarsku karijeru. Nakon što je neko vreme učestvovao kao dobrovoljac u građanskom ratu, odlučio se za posao izveštača gde je počeo objavljivati dela pod imenom Mark Tven.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Smatra se kako je velik broj najboljih dela napisao tokom osamdesetih godina 19. veka. Od njegovih dela treba izdvojiti: „Kraljević i prosjak“, „Život na Misisipiju“, „Tajanstveni stranac“, „Doživljaji Toma Sojera“, „Avanture Haklberija Fina“, „Naivčine u inostranstvu“.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U svim svojim delima zadržao je vedri duh te je poznat po humorističnim romanima. Promoviše slobodu, prava na jednakost te je izrazito dobro prikazao život američkog društva iako nije imao osnovnog obrazovanja. Umro je 21. aprila 1910. godine u Stormfildu.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/7339708537459566323/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/mark-tven-kraljevic-i-prosijak.html#comment-form' title='1 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/7339708537459566323'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/7339708537459566323'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/mark-tven-kraljevic-i-prosijak.html' title='Mark Tven-Kraljevic i prosijak'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>1</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-4811024668782045014</id><published>2017-02-10T06:06:00.001-08:00</published><updated>2017-02-10T06:06:34.185-08:00</updated><title type='text'>Sarl Bodler-Albatros</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Albatros“ je jedna od poznatijih pesama iz zbirke „Cveće zla“ Šarla Bodlera. Pesma je inspirisana stvarnim događajem kojem je pesnik svedočio dok je bio na putovanju za Indiju 1841. godine. Bio je prisutan na brodu dok su mornari uhvatili i mučili jednog albatrosa. Bodler je u toj životinji vidio sebe, identifikovao se s tim mučenjem koje ga je podsetilo na emocionalne torture koju su mu priuštili njegovi roditelji, posebice majka, od koje je uvek tražio zaštitu, ali mu ju je ona retko kad pružala, verovatno pod zabranom svog muža. Bodler je pokušao da spasi pticu od svojih mučitelja, a onda se zainteresovao za tu veličanstvenu životinju. Albatros je najveća ptica koja može da leti, s rasponom krila od preko dva i po metra. Zbog svoje snage i veličine, albatros može da leti ususret vetru čak i za vreme velikih oluja, što se vredo divljenja. Albatros je za pesnika u ovoj pesmi simbol mučenika, stanje koje on itekako dobro poznaje. Sve ovo iskazano je i u samoj pesmi – od opisa događaja mučenja, do poređenja albatrosa i njegove muke s mukom pesnika.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prva strofa ulazi u središte vanjske problematike. Prikazan je lov na albatrosa, što mornari rade iz dokolice i zabave. Već od drugog stiha pesnik opisuje albatrosa;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
„… silne morske ptice&lt;br /&gt;na putu nemarne, tihe pratilice“&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Albatros je prikazan oprečno – i kao silan i kao tih. Sve to čini ga veličanstvenim i dostojanstvenim. U ovoj strofi ne vidimo mnogo stilskih figura, osim lepih epiteta i metafore „tihe pratilice“ koja opisuje albatrosov nagon da sledi lađe. Primećujemo jednu personifikaciju „ljuti vrtlozi“. Vrtlozima su epitetom „ljuti“ dane ljudske osobine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U drugoj strofi nastavlja se opis torture albatrosa, pa se ove slike vežu motive početka prve strofe. Odjednom albatros više nije veličanstvena ptica, već posramljena. Vidimo kontrast između slobodnog albatrosa i sputanog, a sve u jednom stihu „Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni…“. Nekadašnji „kraljevi azura“ kontrasno su prikazani kao „nevešti“, „sputani“, a u sledećem stihu i „skunjeni“. Njihova „bela i ogromna krila“ odjednom su „vesla“ s kojima nezgrapno mašu. Veličanstvena krila, to moćno oruđe albatrosa, odjedom je postalo njihovo ruglo koje ih sputava da se otisnu u nebesa. Ta antiteza naglašava se već na početku treće strofe: „Maločas prekrasan, a sad smešan, jadan…“. Ova slika izaziva tugu, što je jasna i jaka emocija koju je pesnik htio da izazove kako bi potakla suosećanje, baš kao i stih „krilati se putnik bori s okovima“.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Albatros je personificiran kada ga je pesnik nazvao putnikom. Ujedno je motiv putnika simbol slobode albatrosa i velike širine mesta koje poseti za života. Ostatak strofe prikazuje ljudsku zlobu i zavidnost. Mornari muče albatrosa dimom iz lule, a onda se rugaju njegovom pokušaju bekstva. Tužna je i mučna to slika koja mnogo govori o ljudskoj zlobnoj prirodi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
poslednjoj strofi pesnik iznosi ideju pesme. Prikazi mučenja bili su sredstvom kojim je pesnik poredio svoj mučenički život s mukom albatrosa, a time i sebe sa tom pticom. Albatrosa naziva „knezom oblaka“. Ovaj motiv ujedno je i personifikacija i metafora. Njome pesnik veliča pticu, ali donekle i sebe, jer kaže „Tom knezu oblaka i pesnik je sličan“. Metaforom „on se s burom druži“ i „munjom poji oči“, pesnik govori o prirodi albatrosa, ali i sopstvenom životu. Oboje rade veličanstvene stvari, karakteristične samo njima. Vredni su divljenja, ali pak, on je, kao i albatros „na tlu sputan i zemlji nevičan“. Ni pesnik nije dobar u zemljaskim stvarima, njega takođe sputavaju okovi ljudi, baš kao i albatrosa. Ove prekrasne slike, simbolički predočene, najlepši su i najpoetskiji izrazi u celoj pesmi. Poslednji stih „divovska mu krila smetaju da kroči“ metafora su za sve pesnikove karakteristike koje bi trebali da budu najvrednije odlike, ali na zemlji ipak ispadaju mane. Ono zbog čega albatros uspeva da doseže najveće visine, na zemlji mu donosi smrt.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pesma je napisana u četiri strofe, sve redom katreni, uglavnom sa stihovima dvanaestercima. Zbog toga je pesma ritmična i skladna, čemu pogoduje i obgrljena rima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Beleške o autoru&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Šarl Bodler (1821. – 1867.) bio je prvi pisac evropske moderne lirike, francuski kritičar i pesnik. Njegov rodni grad je Pariz, a potiče iz aristokratske porodice. Njegova porodica nije imala previše razumevanja za njegovu preosetljivost u detinjstvu niti za sklonost ka umetnosti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bio je jako vezan za majku u koju se razočarao kada se ona nakon smrti njegovog oca ponovo udala za drugog čoveka. Njegov očuh, plemić iz aristokratskih krugova, nikada nije previše mario za njega. Nije imao osećaja za Šarla koji je preveliku senzibilnost nasledio od pokojnog oca.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Šarl je ubrzo odlučio da napusti porodicu i otuđi se od nje. Smatrao je takve odnose lažnim i licemernim. Pravi život i njegovu bit Šarl je tada upoznao u predgrađima Pariza. No, upoznao je stranu poroka, uživao je u alkoholu, narkoticima i ženama sumnjivog morala.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako je vodio pravi boemski život, Bodler nije zaboravio na umetnost. Proučavao je Vagnerovu muziku i pesme Edgara Alana Poa.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napisao je mnoge kritike, i to one književne, likovne i muzičke, što nam govori o njegovoj svestranosti i nadarenosti. Napisao je velik broj pesma u prozi, a bio je i odličan prevodilac Poovih pesama. No, njegov rad i njegova nadarenost nisu bili priznati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pošto se nije mogao prikloniti lažnom moralu i licemerju biva napadnut kao pesnik i kao čovek te pozvan na sud zbog svog dela „Cvetovi zla“. Naime, lirika koju je pisao petnaest godina bila je zabranjena te je iz nje morao izbaciti neprimerene stihove.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Za u to vreme skandalozno ponašanje doveo je do vrhunca vezom s mulatkinjom Džin Duval koju je proglasio svojom muzom i koja mu je bila inspiracija za mnoga napisana dela.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Umire u 46. godini sam i bolestan, umoran od potrage za životnim ciljem i ispunjenjem. Nije dočekao priznanje njegova dela „Cvetovi zla“. Osim dela „Cvetovi zla“, napisao je još kritike i eseje „Estetički kurioziteti“ i „Romantična umetnost“.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/4811024668782045014/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/sarl-bodler-albatros.html#comment-form' title='1 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/4811024668782045014'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/4811024668782045014'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/sarl-bodler-albatros.html' title='Sarl Bodler-Albatros'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>1</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-4148778430396503153</id><published>2017-02-09T15:17:00.000-08:00</published><updated>2017-02-09T15:17:26.323-08:00</updated><title type='text'>Hasanaginica</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vrsta dela:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;narodna balada&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vreme radnje:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;17. vek&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Mesto radnje:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;Imotska krajna&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Kratak sadržaj&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Hasanaginica započinje svojim najpoznatijim stihovima&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
„Šta se to b’jeli u gori zelenoj?&lt;br /&gt;Al’ je snijeg, al’su labudovi?&lt;br /&gt;Da je sneg, već bi otkopnio,&lt;br /&gt;labudovi već bi poletjelo.&lt;br /&gt;Nit’ je snijeg nit’ su labudovi,&lt;br /&gt;Nego šator age Hasan-age.“&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Hasan-aga je bio ranjen i ležao je u svojim šatorima na gori, ali nisu ga bolele samo rane od ranjavanja, već i ljutnja jer su ga u njegovoj nesreći oblišle i majka i sestra, ali njegova ljubav, Hasanaginica, nije ni jednom došla. On misli da je to zbog „stida“.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon što se Hasan-aga oporavio, poručio je svojoj vernoj ženi da ga ne čeka u njegovom dvoru, ni s njegovom porodicom, kada se vrati kući. Hasanaginica je dobila poruku i pročitavši je, činilo joj se da ne razume ni reči. Iz strašne misli ovog zahteva trgnula ju je jeka konja, za koju je mislila da znači dolazak nenog muža. Jadna je počela da beži, ali su za njom potrčale njene dve ćerke i molile je da im se vrati. Rekle su da to ne dolazi njihov otac Hasanaga, već Pintorović-beg, brat Hasanaginice. Hasanaginica se vratila i bacila bratu oko vrata, govoreći mu kakva ju je velika sramota zaposela – muž je šalje daleko od njenih petero dece.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Beg nije ništa odgovorio, samo je posegnuo u svoje džepove i sestri dao knjigu oprošćenja. S njom može da se vrati majci. Hasanaginica je proučila knjigu, pa poljubila u čelo svoja dva sina i dve rumene kćerke. Najteže se odvojila od najmlađeg sina koji je još uvek bio u koljevci. Od njega nikako nije mogla da se odvoji, pa ju je njen brat uzeo za ruku i jedva odveo od sina, poseo je na konja pored sebe i odjahao prema svom belom dvoru.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kod rodbine je Hasanaginica provela kratko vreme, niti jednu celu nedelju. Kako je bila žena iz dobre porodice i na dobrom glasu, odmah su počeli da je „prose sa svih strana“. Među proscima je najuporniji bio jedan imotski kadija. Hasanaginica je molila brata da je ne udaje za nikoga, jer će srce da joj pukne dok bude gledala svoju decu kako postaju siročad bez majke. Ali njenog brata nije bilo briga, pa je odlučio da sestru oženi za kadiju. Hasanaginica je onda zamolila brata da kadiji bar napiše pismo u kojem će da zamoli da Hasanaginica dođe u svatove pokrivena duvakom, kako ne bi mogla da vidi svoje siročiće dok bude prolazila pored dvora age Hasan-age.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Na dan udaje, Hasanaginicu su pokupili svatovi i krenuli s njom prema kadijinom dvorcu. Ali kada su prolazili pored agina dvora, izađu iz nje dve agine ćerke, a pred njima dva sina, pa pozovu svoju majku da se vrati doma, da joj daju jesti: „Vrati nam se, mila majki naša,&lt;br /&gt;da mi tebi užinati damo!“&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada je Hasanaginica to čula, kaže bratu da joj ostavi konja s darovima da njima daruje svoje sirote kćerke. On joj ostavi konja, pa je Hasanaginica darivala svoju decu – sinovima je dala pozlaćene nazve, a kćerkama čohu. Najmlađem sinu poslala je haljine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Hasan-aga je sve to gledao i onda dozvao svoja dva sina i kćerike. Rekao im je nek dođu k ocu, kada se njihova majka kamenog srca neće da smiluje nad njima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Hasanaginica je to čula, pa se od boli koju joj je zadao tim nepravednim, lažnim rečima srušila na zemlju i umrla – „s dušom rastavila“.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Likovi:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;Hasanaginica, Hasan-aga, beg Pintorović, imotski kadija, deca Hasanaginice&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/4148778430396503153/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/hasanaginica.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/4148778430396503153'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/4148778430396503153'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/hasanaginica.html' title='Hasanaginica'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-8412726577060667490</id><published>2017-02-09T15:13:00.000-08:00</published><updated>2017-02-09T15:13:05.987-08:00</updated><title type='text'>Vilijem Sekspir-Otelo</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Kratak sadržaj&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Radnja počinje na ulici u Veneciji u jeku svađe između Roderiga, bogatog čoveka i Jaga. Roderigo je plaćao Jagu da mu pomogne u parnici za Dezdemonu. No Roderigo saznaje da je Dezdemona udata za Otela. Jago služi Otelu, ali ga prezire. Jago i Roderigo odlaze do senatora i govore mu kako mu kćerka nije u kući, već je sa svojim ljubavnikom Otelom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Barbancio traži svoju kćerku Dezdemonu. Jago sada govori Otelu kako je Roderigo rekao loše stvari o njemu senatoru i tada dolazi Kasio, Otelov pomoćnik, i obaveštava ga kako ga dužd hitno traži, jer je na Kipru izbio rat protiv Turaka.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Otelo brzo odlazi do dužda gde se sreće sa Barbanciom koji ga optužuje da mu je oteo kćerku. U tom trenutku dolazi do Dezdemone koja ocu objašnjava da se ona svojevoljno udala za Otela. Objašnjava kako je Otelo zaveo svojim pripovetkama i kako želi da ode sa njim na Kipar. Oni odlaze već tu noć na Kipar.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Barbancio upozorava Otela da brine o njegovoj kćerki. Roderigo želi da se ubije zbog Dezdemone, ali ga u tome sprečava Jago. On mu predlaže da i on ode na Kipar kako bi osvojio Dezdemoninu ljubav.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Na Kipru slave jer su pobedili Turke. Otelo se vraća zadnji jer ga je oluja zadržala. Svi slave i veličaju Otela kao junaka osim Jaga. Jago govori Roderigu kako misli da Dezdemona neće još dugo voleti Otela. Jago misli da je Otelo bio sa Kasiovom ženom i zbog toga želi da mu se osveti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Glasnik javlja da je vreme za slavlje na ostrvu. Jago i Kasio stražare. Jago napije Kasija i ostavi ga na straži. Dolazi Roderigo po dogovoru i izvređa Kasia. Kasio ga pretuče, ali se u gradu digne velika uzbuna.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Dolazi Otelo i nakon što vidi šta se dogodilo smeni Kasija sa mesta pomoćnika. Kasio se kaje zbog svojih dela. Jago mu se ulizuje i nagovara ga da pokuša od Dezdemone da dobije oproštaj. Sve je to Jagov tajni plan.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kasio moli Dezdemonu za oproštaj, ali ubrzo dolazi Otelo i Kasio beži. Dezdemona moli Otela da oprosti Kasiju. Jago daje znake Otelu kako bi posumnjao u vernost svoje žene. Dezdemoni slučajno padne šal koji joj je Otelo poklonio kao znak ljubavi. Do njega dolazi Jago i iskorištaća ga kako bi Otelo još više posumnjao u Dezdemoninu vernost. Otelo sad samo čeka vidljivi znak prevare. Njih se dvoje dogovaraju za ubistvo ljubavnika.&lt;/div&gt;
&lt;div class=&quot;wpInsert wpInsertInPostAd wpInsertMiddle&quot; style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px;&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;padding: 20px 0px 10px;&quot;&gt;
&lt;ins class=&quot;adsbygoogle&quot; data-ad-client=&quot;ca-pub-9320877477349034&quot; data-ad-slot=&quot;3616912000&quot; data-adsbygoogle-status=&quot;done&quot; style=&quot;display: inline-block; height: 250px; width: 300px;&quot;&gt;&lt;ins id=&quot;aswift_2_expand&quot; style=&quot;border: none; display: inline-table; height: 250px; margin: 0px; padding: 0px; position: relative; visibility: visible; width: 300px;&quot;&gt;&lt;/ins&gt;&lt;/ins&gt;&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Otelo pita Dezdemonu gde joj je šal i odlazi ljutito kad Dezdemona ne zna odgovor. Dezdemona se poverava Emiliji i žali se na Otelovu prekomernu ljubomoru u poslednje vreme. Kasio i njegova draga Bjanka razgovaraju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bjanku zanima gde je Kasio u poslednjih nedelju dana, ali Kasio je ućutkuje. Jago ima plan kako da raskrinka Kasija. Jago razgovara sa njim i Kasio mu priznaje kako više ništa ne oseća prema Bjanki. To čuje Bjanka i baci mu šal u glavu govoreći mu da ga mrzi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Otelo, koji je sve to gledao, spazi šal i poludi. Došlo mu je da ubije Dezdemonu. Dezdemona kaže da na prijateljski način voli Kasija i na to je Otelo lupi i naređuje joj da ga čeka u krevetu. Cela stvar završava tako da Roderigo na nagovor Jaga, napada Kasija ispred Bjankine kuće, pa Roderigo umire, a Kasio je teško ranjen.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ljut i ogorčen Otelo davi Dezdemonu. Ranije je još umro Barbancio. Emilija otkriva Otelu da ga je Jago prevario, on joj ne veruje te je probada mačem i beži napolje. Na samom kraju pronalaze se pisma koja je Jago pisao Roderigu te svi Jagovi planovi izađu na videlo. Otelo se ubija.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Beleška o autoru&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vilijam Šekspir se rodio u gradiću Stratford na Avonu 1564., u isto vreme kada je u Rimu umro Mikelanđelo. Bio je najstarije od osmoro dece u svojoj porodici.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kršten je 26. aprila 1564. pa se smatra da je rođen 23. aprila. Otac mu je bio ugledan i imućan građanin, trgovac i član Opštinskog veća.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
O njegovom dobrom imovinskom statusu govori i podatak da je 1596. mogao da plati da on i njegovi potomci upotrebljavaju porodični grb koji prikazuje sokola i koplje i ima francuski natpis: „Non sanz droict“ (Ne bez prava).&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Šekspir je pohađao školu u svom rodnom gradu. Do njegove 18. godine, o njemu ne postoje nikakvi pisani podaci. Tek od 1582. postoji dokument koji govori o njegovoj ženidbi sa En Hetavej, koja je bila čak osam godina starija od njega.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Imao je troje djece, dve kćerke i sina. Umire 23. aprila 1616. godine u svom rodnom gradu, gde je i sahranjen.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/8412726577060667490/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/vilijem-sekspir-otelo.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/8412726577060667490'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/8412726577060667490'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/vilijem-sekspir-otelo.html' title='Vilijem Sekspir-Otelo'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-4780834483519745520</id><published>2017-02-09T01:08:00.000-08:00</published><updated>2017-02-09T01:08:11.172-08:00</updated><title type='text'>Vilijem Sekspir-Kralj Lir</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vrsta dela:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;tragedija&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vreme radnje:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;8. vek pre Hrista&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Mesto radnje:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;Britanija&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Tema dela:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;ludilo kralja Lira&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Ideja dela:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;čovek mora da se pomiri sa svojom prolaznošću&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Kratak sadržaj&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Prvi čin&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena prva&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U svečanu dvoranu dvora kralja Lira ulaze Kent, Gloster i Edmund i raspravljaju da li kralj više voli vojvodu od Olbanija ili vojvodu od Konvala. Prekida ih zvuk trube i ulaze dvoranin s krunom, kralj Lir, Konval, Olbani, Gonerila, Regana, Kordelija i pratnja. Kralj Lir objavljuje da će podeliti imovinu i najviše dati onoj kćeri koja ga najviše voli. Gonerila izjavljuje svoju ljubav stihovima da ga preko svake mere voli, Regana govori da je od iste građe kao i njena sestra, a Kordelija na sve to negoduje. Dolazi red na Kordeliju, kraljevu mezimicu, koju on najviše voli, ali ona govori da ne može lagati kao njene sestre, već ga voli onoliko koliko kćeri priliči. Uskoro će se udati, pa će njeno srce biti podeljena na oca i na muža. Kralj, ne očekujući takav odgovor, burno reaguje i odriče je se. Kent pokušava odbraniti Kordeliju ali ga kralj proteruje iz kraljevstva zbog takvog čina.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vojvoda od Burgundije, ne dobivši miraz za Kordeliju, odbija njenu ruku. Kralj Francuske biva očaran njenom iskrenošću i čistotom te je uzima za ženu, pa nakon što ona nalaže sestrama da vole oca, odlaze u Francusku. Regana i Gonerila ostaju same i smišljaju šta da urade povodom kraljevog ponašanja, pošto je oduvek bio prek, ali ga starost čini još gorim.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena druga&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U zamak grofa od Glostera ulazi Edmund sa pismom u rukama i vodi monolog iz kog saznajemo da je ljubomoran na brata Edgara te da mu želi preoteti nasledstvo. Ulazi Gloster i videvši da Edmund nešto skriva, otima mu pismo u kom je navodno objašnjena zavera koju Edgar sprema protiv oca. Da bi se uverio u to, dogovara se sa Edmundom da ga sakrije negde, odakle će moći da čuje razgovor između braće. Gloster odlazi, a ulazi Edgar. Edmund mu poruči da je otac kivan na njega, pa je bolje da se sakrije u njegov stan i prisluškuje razgovor koji budu vodili. Kada je Edgar otišao, Edmund zaključi da je lako posvađati lakovernog oca i plemenitog sina.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena treća&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U sobu dvorca vojvode od Olbanija ulaze Gonerila, Osvald i njen dvoroupravitelj. Gonerila i Osvald govore o tome kako je kralj udario plemića jer je koreo njegovu dvorsku ludu, te ona ne želi govoriti sa njim. Rešena je, ukoliko nastavi tako, poslati ga sestri Regani.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena četvrta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U dvoranu istog dvorca ulazi Kent, koji se prerušio u nameri da stupi u službu kralja Lira. Kralj odluči da će ga, ako mu se posle ručka i dalje bude dopadao, primiti u službu. Ulazi Osvald i kralj ga usred konflikta udara. Kent pritrčava kralju u pomoć, podmeće Osvaldu nogu i grdi ga.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ulazi dvorska luda, koja ima ulogu naratora i šaljivim stihovima poručuje kralju da je budala. Ulazi Gonerila koja grdi kralja, poručuje mu da zbog njega i njegove pratnje dvor liči na krčmu i da ukoliko nastavi sa nasiljem, neće izbeći sud. Kralj se jako ljuti i odluči da ide kod svoje druge ćerke Regane. Kralj odlazi, a Gonerila naređuje Osvaldu da napiše pismo njenoj sestri o skorašnjim događajima i brzo ga odnese.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena peta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U dvorište dvora vojvode od Olbanija ulaze Lir, Kent i budala, koja govori Liru da će i druga ćerka postupiti sa njim kao i prva, jer su iste. Tada kralj, oseća prvi nagoveštaj ludila.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Drugi čin&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena prva&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U dvorište zamka grofa Glostera ulaze Karan i Edmund. Razgovaraju&amp;nbsp;o mogućem ratu između vojvoda Konvala i Olbanija. Takođe, Vojvoda od Konvala i Regana dolaze Glosteru večeras, što se uklapa u Edmundov plan. Karan odlazi a ulazi Edgar kome Edmund poručuje da je otac otkrio gde se skriva, te da radi predstave, mora izvući mač na njega.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Edgar odlazi, a Edmund ranjava sebe. Ulazi Gloster, i Edmund mu govori kako ga je brat pokušao nagovoriti da ubije oca, a kada je odbio, Edgar je pokušao ubiti njega. Gloster odlučuje da izda poternicu i nagradu za glavu njegovog sina, a Edmundu, ostavlja nasledstvo. Ulaze Regana i Konval, kojima Gloster govori o Edgaru. Regana se ne čudi tim događajima ukoliko je bio prijatelj sa njenim ocem i govori kako je dobila pismo od sestre sa opomenom da kad kralj i pratnja dođu u njen dom, ona ne bude tu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena druga&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pred Glosterovim zamkom sreću se Kent i Osvald. Usred svađe, Kent vadi mač na njega. Buku čuje Edmund, te ih razdvaja. Ulaze Konval, Regana, Gloster i sluge, a na Glosterovo pitanje kako su se posvađali, Osvald objašnjava konflikt iz zamka sa kraljom Lirom, zbog čega je Kent, još uvek opijen ljutnjom, nasrnuo na njega. Konval stavlja Kenta u kvrge jer se tako kažnjavaju najpodliji prestupi. Svi odlaze, a ostaju samo Gloster i Kent. Gloster ga žali, ali ne može ništa učiniti. Kent ostaje sam i čita Kordelijino pismo koja je saznala za njegov prerušen život.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena treća&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U pustari Edgar se sakrio u kolibu i vodi monolog iz kog saznajemo da je već stavljen van zakona te se prerušio u ludaka, što se smatralo nižim od prosjaka.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena četvrta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pred Glosterovim zamkom, Kent je u krvrgama dok ulaze kralj Lir, dvorska luda i jedan plemić. Kent objašnjava kralju da je prvi predao Regani pismo, ali je neposredno za njim, veoma zadihan, utrčao drugi pismonoša, noseći Gonerilino pismo. Regana ga je smestra pročitala i naredila da krene sa njima u Glosterov dom i tu sačeka odgovor. Prepoznavši drugog pismonošu, Osvalda, Kent se razljutio, posvađao sa njim i izvadio mač. Nakon toga, Konval ga je stavio u kvrge. Kralj se postideo svojih postupaka ali videvši Kenta u kvrgama, shvata da je Reganino povlačenje lukavstvo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ulazi Gloster sa Konvalom, Reganom i slugama te oslobađa Kenta kvrga. Regana opravdava postupke svoje sestre, a kralj joj govori da je neće kleti, jer veruje da ona ne bi otpustila njegove vitezove, niti zaključala vrata da on ne uđe u njen dom. Čuju se trube koje najavljuju Gonerilin dolazak. Regana govori ocu da se vrati Gonerili i otpusti pola pratnje, jer je veoma skupo plaćati ih sve, a toliko ljudi u jednom domu, sa dve Komande, ne mogu održati mir. Lir odlučuje da se vrati Gonerili uz reči da su postale njegove starateljke pod uslovom da ima toliko pratnju. Ali, Gonerila mu govori da mora svu pratnju otpustiti, na šta se on srdi, pa ode sa Kentom i dvorskom ludom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Treći čin&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena prva&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U pustari je tutnjala strašna oluja. Kent i plemić dojahali su u susret jedan drugom. Govore kako je počeo rat između Francuske i Britanije. Kent, kao dokaz da je više no što mu spoljašnost govori, daje plemiću kesu sa novcem i poručuje da ako vidi Kordeliju da joj pokaže jedan prsten po kom će ga ona prepoznati. Razdvajaju se s namjerom da potraže kralja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena druga&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U drugom delu pustare, dok oluja još traje, kralj Lir s dvorskom ludom žali svoju sudbinu, svoje kćeri i traži sklonište.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena treća&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U odaji Glosterovog zamka Gloster govori Edmundu da postoji razdor između vojvoda i da će patnja kroz koju kralj prolazi biti osvećena jer se jedan deo francuske vojske već iskrcao na obale Britanije. Odlučuje da potraži kralja i krišom mu pomogne. Edmund vodi monolog iz kog saznajemo da će obavestiti vojvodu o očevoj nameri da pomogne kralju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena četvrta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U pustari pred kolibom nalaze se Lir, Kent i dvorska luda. Dvorska luda ulazi prva i istrčava uz obrazloženje da je unutra neki duh po imenu Jadni Tom. Edgar izlazi, a kralj Lir, videvši ga tako prerušenog, poludi. Edgar govori kako je prosio i navukao na sebe sedam smtrnih grehova zbog čega je za malo izvršio samoubistvo. Sakrili su se u kolibu, te je ušao Gloster, koji ih odvodi u seljačku kuću blizu zamka.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena peta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U sobi Glosterovog zamka Edmund predaje Konvalu pismo koje navodno dokazuje da je njegov otac uhoda u korist Francuske, što ga čini izdajnikom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena šesta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U sobi seljačke kuće blizu zamka kralj, potpuno lud, pravi predstavu, gde Edgar predstavlja sudiju a Kent i luda porotu, te odlučuje kakvu će presudu doneti Regani i Gorenili. Gloster se vraća sa spremljenom nosiljkom za kralja i poručuje Kentu da ga nosi u Dover, gde im je sve obezbeđeno. Kent, Gloster i dvorska luda odnose kralja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena sedma&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U sobu Glosterovog zamka ulaze Konval, Regana, Gonerila, Edmund i sluge. Konval poručuje Gonerili da svom mužu pokaže pismo u kom piše da se Francuska vojska iskrcala i da potraže izdajnika Glostera. &amp;nbsp;Kada su ga pronašli i doveli, on otkriva Konvalu da ga je, ne mogavši gledati nepravdu koja se čini kralju, poslao u Dover. U pokušaju da mu iskopa oči, što je i uspeo, Konvala ubija prvi sluga koga Regana ubija mačem. Regana Glosteru otkriva da ga Edmund mrzi i da je on otkrio njegovu izdaju. Kada je Regana izašla, drugi i treći sluga odvode Glostera prosjaku da ga vodi po svetu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Četvrti čin&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena prva&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U pustari Edgar uočava oca, kao prosjaka, koga vodi starac, što je radio šezdeset godina kao zakupnik kod njegove porodice. Pita Edgara, zna li put za Dover. Gloster, misleći da je Edgar siromašni ludak, nudi mu novac ukoliko ga odvede na vrh grebena odakle je mislio skočiti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena druga&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pred dvorac vojvode od Olbanija dolaze Gonerila i Edmud kojima Osvald saopštava da ga je vojvoda nazvao „budalom što izvrće stvar“. Gonerila naredi Edmundu da organizuje i predvodi vojsku. Nagoveštava da će mu naložiti ubistvo Olbanija i izjavljuje mu ljubav. Edmund odlazi a ulazi Olbani koji prekoreva svoju ženu jer je, zajedno sa sestrom oterala oca u ludilo. Rađa se mržnja među njima. Ulazi glasnik sa vestima da je Konvali mrtav, jer ga je ubio sluga kada je hteo iskopati drugo Glosterovo oko. Olbani žali Glostera.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena treća&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Radnja se odvija u Francuskom logoru blizu Dovera. Kent i plemić razgovaraju o iznenadnom povratku kralja Francuske u rodnu mu zemlju, na nagovor Kordelije, koja je bila ganuta Kentovim pismom. Kent saznaje da je kralj Lir u Dover, &amp;nbsp;ali odbija, zbog sramote, da ode Kordeliji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena četvrta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U Francuski logor blizu Dovera ulaze Kordelija, lekar i vojnici. Traže kralja. Lekar govori kako ga je moguće izlečiti uz pomoć lekovitog bilja. Saznajemo da je Francuski kralj, upravo zbog Kordelijinog bola, krenuo u rat.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena peta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U sobi Glosterovog zamka saznajemo da je Regana, koja pokušava sprečiti Osvalda da odnese Gonerilino pismo Edmundu, prozrela da su njih dvoje ljubavnici. Ali Edmund je izjavio ljubav i Regani. Takođe, stavlja nagradu na Glosterovu glavu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena šesta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U predelu blizu Dovera, Edgar je prevario Glostera da je na vrhu brega. Nakon što Gloster „skoči“, Edgar se pravi da je neko drugi i govori mu kako je nejgov život čudo, jer je preživeo, nepovređen, pad sa tako velike visine. Dolazi kralj Lir, okićen cvećem, pa on i Gloster prepoznaju jedan drugog. Dolazi plemić po kralja, po Kordelijinom naređenju, od koga kralj beži. Dolazi Osvald i raduje se jer će dobiti nagradu što je pronašao Glostera. Ali Edgar brani oca, suprotstavlja se Osvaldu i ubija ga. Pronalazi Gonerilino pismu upućeno Edmundu iz kog saznaje da su ljubavnici. Čuje doboš u daljini i odvodi oca.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena sedma&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Radnja se odvija u šatoru u farncuskom logoru. Kornelija izražava svoju duboku zahvalnost Kentu, a lekar budi kralja. Kralj je u deluziji, jer se nalazi na nepoznatom mestu, ali ipak prepoznaje Kordeliju i Kenta, te postaje zdrav.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Peti čin&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena prva&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U britanski logor blizu Dovera ulaze Edmund, Regana, oficiri i vojnici. Regana zaključuje da se Gonerilinom glasniku dogodilo nešto loše, a Edmund je uverava da između njega i njene sestre nema simpatija. Ulaze Olbani i Gonerila. Olbani govori kako će se uključiti u organizaciju vojske samo zato što su se francuske trupe već iskrcale na njihovu teritoriju. Ulazi Edgar sa pismom i brzo odlazi. Nakon toga dolazi Edmund koji razmišlja o ubistvu Olbanija kad se rat završi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena druga&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Edgar beži sa ocem jer je kralj Lir izgubio bitku, te su on i Kordelija u zarobljeništvu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Scena treća&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U britanski logor blizu Dovera ulazi Edmund kao pobednik te Lir i Kordelija kao zarobljenici. Edmund naredi da se zatvore u tamnicu. Kasnije, daje pismo kapetanu i objašnjava da će biti unapređen za jedan čin ukoliko ubije Kordeliju i namesti da izgleda kao samoubistvo. Kapetan ode, a ulaze Olbani, Gonerila, Regana, oficiri i vojnici.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Olbani zahteva od Edmunda da preda zarobljenike, kako bi im oni doneli presudu, što Edmund odbija. Regana i Gonerila se prepiru oko Edmunda, a Olbani predlaže da se Regana i Edmund venčaju. Tada Olbani saznaje da se Edmund verio sa njegovom ženom i izaziva ga na dvoboj.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Gonerili biva loše jer joj je Regana tajno stavila otrov u hranu i odvode je u šator. Ulazi glasnik, koji pred treći znak trube poručuje da, ukoliko neko želi dokazati da je Edmund višestruki izdajnik, sada je vreme da to učini. Druga truba odgovara i ulazi Edgar koji ga optužuje za neverstvo bratu i ocu te Edmund shvata, da je to njegov brat. Počinju sa borbom i Edmund biva ranjen, te moli brata za oproštaj. Edgar objašnjava Olbaniju, gde je do sad bio i šta je radio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ulazi plemić sa krvavim nožem i objašnjava da su Gonerila i Regana mrtve, jedna zbog otrova, a druga je izvršila samoubistvo. Edmund se u poslednjem času kaje i poručuje da brzo odu u zamak i spreče Kordelijino ubistvo. Edmunda iznose, a ulazi Lir s mrtvom Kordelijom na rukama. Otkriva da je ubio kapetana, jer joj je to učinio. Kent otkriva Liru ko je zapravo. Ulazi oficir i saopštava da je Edmund mrtav.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Olbani vraća svu vlast kralju, a Edgara i Kenta vraća na stare pozicije. Kralj, misleći da se guši zbog tesnog odela, otkopčava dugme na košulji, ali kratko nakon toga i on umire. Olbani proglašava opštu žalost i upravu države prepušta Kentu i Edgaru.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Likovi:&amp;nbsp;Lir (kralj Britanije), kralj Francuske, vojvoda od Burgundije, vojvoda od Konvala, vojvoda od Olbanija, grof od Kenta, grof od Glostera,&amp;nbsp;Edgar (Glosterov sin),&amp;nbsp;Edmund (Glosterov kopilan), Karan (dvoranin),&amp;nbsp;Osvald (Gonerilin dvoroupravitelj), starac &amp;nbsp;(Glosterov zakupac), lekar, dvorska luda,&lt;br /&gt;Gonerila, Regana i Kordelija (Lirove kćeri)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Analiza likova&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Lir&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– kralj Velike Britanije i otac Gonerile, Regane i Kordelije. Najviše je voleo Kordeliju. Već na početku drame, on je starac od osamdeset godina. Navikao je da ga svi slušaju i udovoljavaju mu, te je postao razmažen i okrutan. On je zapravo bio željan pažnje, te je pokušao da zadrži određena prava koja je imao tokom vladavine. Nakon što je podelio kraljevstvo i ostao bez ičega, na videlo izlazi nepoštovanje ljudi koji su se pravili da ga uvažavaju. Ubrzo, nalazi se u beznadežnoj situaciji, te postaje lud. U svojoj ludosti, on iznosi neke plemenite osobine, veliku tugu i razočaranost te saznajemo da je zapravo dobar. Njegova mezimica Kordelija, pomaže mu da se vrati u normalno stanje, posle čega je priznao svoju sramotu, nedolično ponašanje i počeo uvažavati istinse vrednosti u ljudima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Gonerila&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– najstarija Lirova kćer, udata za vojvodu od Olbanija. Zbog lažne izjave ljubavi, dobila je veliki deo nasledstva. Ona zapravo, nije ispoštovala dogovor da otac može zadržati svu svoju pratnju nakon što preuzme starateljstvo nad njim. Znala je da je oduvek bio srdit, te je jedva čekala da se dokopa moći i njega baci u senku. Bila je u tajnoj vezi sa Edmundom, zbog čega je posle rata mislila narediti da se ubije njen muž. Na kraju je otrovala sestru i izvršila samoubistvo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Regana&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– srednja ćerka kralja Lira, udata za vojvodu od Konvala. Dobro se slagala sa Gonerilom i imala isto mišljenje i ciljeve kao ona. Njen muž biva ubijen, te stupa u tajnu vezu sa Edmundom, što uzrokuje rivalstvo između nje i sestre. Kao i Gonerila, volela je moć, bila prevrtljiva i lukava.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Kordelija&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– najmlađa ćerka kralja Lira, njegova mezimica. Njen lik se izdvaja, jer je bila veoma dobra, čista, hrabra i iskrena. Zbog svoje plemenitosti, Lir je se odriče, jer nije lagala u vezi&amp;nbsp;ljubavi prema njemu, kao njene sestre. Smatrala je da je njena dužnost voleti oca, a isto tako i budućeg muža, što je očaralo kralja Francuske, te ju je bez miraza oženio. Njenu požrtvovanost i plemenitost dokazuje čin da se svim silama potrudila da izleči kralja od ludosti, a primila ga je dok je bio u izgnanstvu. Na kraju, kao zatočenik, biva ubijena od strane komadanta.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vojvoda od Burgundije&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– Kordelijin prosac, koji odbija uzeti je za ženu bez miraza, pošto je se kralj odrekao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Kralj Francuske&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– Kordelijin muž. Voli je od samog početka, kada ga je očarala svojim plemenitim osobinama. Uzima je kao kraljicu Francuske. Svoju ljubav i naklonost dokazuje tim, što je zbog nje krenuo u rat.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vojvoda od Konvala&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– Reganin muž, koji ju je oženio zbog nasledstva. Zao čovek, iskopao je Glosteru oči, nakon čega ga je ubio verni Glosterov sluga.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vojvoda od Olbanija&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;–&amp;nbsp;u početku se čini kao zao čovek, ali kasnije saznajemo da je dobar. Ne opravdava postpke svoje žene i njene sestre Regane, zbog čega se javlja mržnja između njega i Gonerile. Otkriva Edmundovu izdaju i privržen je Edgaru i Glosteru. Miran je i izbegava konflikte, te je njegova žena često govorila kako je plašljive naravi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Grof od Kenta&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– Lirov verni sluga. Nakon što ga je Lir proterao iz zemlje, on se prerušava i ponovo stupa u njegovu službu. Pratio ga je svuda i mnogo mu pomagao. On u ovoj drami predstavlja figuru apsolutne odanosti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Grof od Glostera&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– ima dva sina Edgara i Edmunda. Manje je uvažavao Edmunda, jer je on kopilan. Lakoveran je i veoma odan kralju, te mu u njegovim najtežim trenutcima, kada je bio u pustari, pruža utočište i pomoć. Zbog svoje lakovernosti proteruje svog naslednika Edgara i stavlja nagradu na njegovu glavu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Edgar&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;–&amp;nbsp;zakonit Glosterov sin, plemić u svakom smislu te reči. U izgnanstvu se krio u pustari, prerušen u ludog siromaha. Zbog svojih dobrih osobina i duboke ljubavi prema ocu, uprkos izgnanstvu, pomogao mu je kada je bio slep. Ubio je svog brada Edmunda u dvoboju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Edmund&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– Glosterov kopilan, te je zbog toga bio ljubomoran na rata Edgara i želeo mu je preoteti nasledstvo. Veoma je lukav i zao. Namešta bratu lažno pismo koje svedoči zaveru protiv oca i otkriva očevo pomaganje kralju, zbog čega Gloster biva prognan i kažnjen. Verio se sa obe kraljeve ćerke. Na kraju sva njegova zlodela izlaze na videlo i u dvoboju ga ubija brat Edgar.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Osvald&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;–&amp;nbsp;Gonerilin dvoroupravitelj, koji joj je veoma privržen i spreman je uraditi sve za nju. Dobijamo utisak da je zaljubljen u Gonerilu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Dvorska luda&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;– ima ulogu naratora u drami. Govori u stihovima, koji zvuče ludo, ali su istiniti, te su njegove okrutne reči opravdane. Niko ga ne uvažava.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Beleške o autoru&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vilijam Šekspir kršten je 26. aprila 1564. godine, a umro je 23. aprila 1616. Bio je najveći pisac i dramaturg na engleskom jeziku. Podaci njegove biografije nisu potvrđeni, ali smatra se da je osnovnu školu završio u Stratfordu. Sa osamnaest godina, oženio je En Hatavej, osam godina stariju od njega, jer je bila trudna. Imao je troje dece, od kojih je najstarije umrlo sa jedanaest godina, iz nepoznatih razloga.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bio je član londonskog pozorišta. Period od 1585. do 1592. godine naziva se „Šekspirovim izgubljenim godinama“, jer se ne zna pouzdano šta je radio u tom vremenskom razdoblju. Od 1594. Bio je u sastavu glumačke trupe „Ljudi lorda Čemberlena“ koja je postala vodeća glumačka družina u Londonu, te je kasnije kupila nekoliko pozorišta i obogatila se.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Do 1598. njegovo ime je bilo objavljivano na naslovnim stranama. 1605. prestaje da se bavi glumom. Nakon 1606. godine napisao je mali broj pozorišnih komada i nijedan od njih mu nije bio pripisan nakon 1613.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Postoje četiri perioda u njegovoj stvaralačkoj karijeri: prvi je trajao do&amp;nbsp;1590. godine, u kome je pisao komedije pod uticajem rimskih i italijanskih uzora; drugi je počeo 1595. godine s tragedijom „Romeo i Julija“, a završio se 1599. s „Julijem Cezarem“; u trećem periodu do 1608. pisao je samo tragedije; a u četvrtom periodu, koji je trajao do 1613. godine, pisao je tragikomedije.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Najpozatija dela su Vilijama Šekspira su „Romeo i Julija“, „Julije Cezar“, „Hamlet“, „Kralj Lir“, „San letnje noći“, „Mletački trgovac“, „Ukroćena goropadnica“, „Bogojavljenska noć“, „Zimska priča“, „Perikle“ i mnoga druga.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/4780834483519745520/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/vilijem-sekspir-kralj-lir.html#comment-form' title='1 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/4780834483519745520'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/4780834483519745520'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/02/vilijem-sekspir-kralj-lir.html' title='Vilijem Sekspir-Kralj Lir'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>1</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-6259497827658157903</id><published>2017-01-07T02:50:00.001-08:00</published><updated>2017-01-07T02:50:57.938-08:00</updated><title type='text'></title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/6259497827658157903/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/01/blog-post.html#comment-form' title='1 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/6259497827658157903'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/6259497827658157903'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2017/01/blog-post.html' title=''/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>1</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-1815727203290066756</id><published>2016-12-29T14:19:00.000-08:00</published><updated>2016-12-29T14:19:27.431-08:00</updated><title type='text'>Jean Baptiste Poquelim Baptiste- Skrtac</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;satirična komedija&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Tema:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;opsesivnost zgrtanja novca gdje se zanemaruju vlastiti osjećaji i osjećaji najbližih&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Ideja:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;novac je samo sredstvo, ne i cilj života&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;17 stoljeće&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Pariz&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Elise i Valere su mladić i djevojka koji se međusobno ljube. Valere je spasio Elise od utapanja i nježnom brigom zadobio njezinu ljubav i povjerenje. Da bi mogao što više vremena provoditi sa svojom ljubljenom Elise, Valere se zaposlio kao upravitelj imanja na Harpagonovom imanju. Kako bi zadobio povjerenje oca svoje ljubavi, nastoji mu u svemu ulagivati. Elise je jako privržena bratu pa bi trebala, u dogovoru s ljubljenim, pridobiti brata na svoju stranu: “… očeva i sinovljeva narav su tako suprotne da je teško zadobiti njihovo povjerenje….”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Cléante je želio razgovarati sa sestrom Elise. Priznao joj je i svoju ljubav, ali se boji dati svoju riječ voljenoj prije razgovora s ocem kojeg iznimno poštuje. Vjeruje u očevu prosudbu jer “….nas žestina mladosti najčešće odvlači u nemilu provalji…” Ali otac im je škrtac, pa dvoje mladih žele pridobiti oca da im daje malo više novca kako bi mogli uživati dok su mladi. Iako su imućni, često posuđuju novce “samo zato da bih preživio.” Ako otac ne pristane na njegovu ljubav. Cléante je odlučio “s tom ljupkom osobom otići na drugo mjesto i uživati sreću kakvu nam ushtjedne namijeniti Bog.”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Harpagon, otac Elise i Cléantea, škrt je i mrzovoljan starac. Sumnja da ga sluga želi opljačkati jer ga je ugledao kako se vrzma po kući. Pretražio mu je sve džepove na hlačama prije nego ga je potjerao iz kuće i to tek nakon što se uvjerio da La Fleche nije ništa ukrao. Počeo je razmišljati o deset tisuća škuda koje je sakrio u vrtu, kad se iznenada pojave njegova djeca, želeći razgovarati s njim. Čuvši oca kako opet nešto mrmlja, brat i sestra nisu znali kako objaviti svoje probleme. Otac ih je ukorio prije nego su stigli progovoriti i riječ, kamoli reći što im je na srcima. Najprije je našao prigovor o velikoj rastrošnosti zbog otmjene odjeće koju su nosili. Bojao se, naime, da će ga djeca financijski uništiti i uzeti sav novac. Potom ih je šokirao objavom o bračnim drugovima koje im je namijenio. Za sina je odabrao bogatu udovicu, a Elisi je za zaručnika i budućeg muža odabrao dobrog Anzelma koji ne traži nikakav miraz od svoje buduće žene. Za sebe je odabrao sinovu odabranicu Marianu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Oboje mladih ostalo je zapanjeno očevim odlukama. Odlučno su mu se suprotstavili. Pokušali su urazumiti oca, ali bez nekog velikog uspjeha. Usred žestoke rasprave, pojavljuje se Valere, čije mišljenje je Harpagon zatražio . Valere mora odlučiti tko ima pravo u ovoj situaciji. Valere ne želi povrijediti nikoga i pokušava se izvući iz nastale situacije. Želi povlađivati Harpagonu te stoga odluči “urazumiti djevojku da je otac u pravu”. Ne zna kako da se izvuče iz nastale situacije pa savjetuje Elise da se pravi bolesnom kako bi izbjegla vjenčanje sa Anselmom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vidjevši koliko mu je otac škrt i pohlepan, Cléante nije smogao snage od oca tražiti novac za vjenčanje, tim više što se i Harpagon odlučio oženiti istom djevojkom kao i on. Cléante je stoga bio primoran tražiti novac od lihvara, uz vrlo neobičan ugovor te vrlo visoke kamate. Lihvara mu je našao sluga La Fleche. Cléante se s lihvarom morao naći nasamo. Uvjet za dobivanje novca bila je kamata od 25% na petnaest tisuća franaka, od čega je dvanaest u novcu, a ostatak u stvarima koje nikome neće trebati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Susret lihvara, posrednika i Cléantea bio je sve samo ne očekivan susret. Iznenađenje, ogorčenost, ljutnja – miješalo se mnogo osjećaja. Cléante je znao da mu je otac svojeglava i teška škrtica, ali nije očekivao da je osoba bez morala i skrupula. Ljut, povrijeđen, izigran od strane oca, Cléante na kraju ostaje bez potrebnog novca, potpuno srušenih snova o boljoj budućnosti s dragom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Usred svih nemilih događaja, pojavljuje se Forsine. Forsine je lukava spletkarica koja posreduje između Mariane i Harpagona, kojem se ulizuje s nadom da će izvući neku novčanu korist. U razgovoru s Harpagonom ne fali joj riječi hvale kojom veliča njegovu veličanstvenu pojavu i njegov karakter pun vrlina. Uza sve napore, ne biva nagrađena novčanom nagradnom kao što se nadala. Harpagon, gluh na njene želje, odlazi i nastavlja s pripremama za nadolazeće vjenčanje. Dijeli posluzi zadatke za svečanu večeru. Želi da ga svi dožive kao otmjenog i uglednog domaćina, ali isto tako, želi potrošiti što manje novca.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Izdajući naloge o služenju, tijekom večere traži od posluge da preuzmu nekoliko raznih uloga. U dogovoru s kuharom oko nadolazeće večere, na vidjelo izlazi sva njegova škrtost. Od malo sastojaka Jacques, kuhar i konjušar istovremeno, trebao bi pripremiti nešto obilno i ukusno. Ogorčen Valere stalno prigovara slugama “Deder pročitajte malo zdravstvene propise i upitajte liječnike je li išta škodljivije za čovjeka od prekomjerna pića?” ili “… ne živi da jedeš, nego jedi da bi mogao živjeti.” Harpagona su se dojmile sinove riječi, iako ironične te je čak došao na ideju da bi ih mogao urezati na kamin u blagovaonici.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Dok se Harpagon pripremao za nadolazeću večeru u posjet je stigla spletkarica Forsine s Mariane koja se nije željela nipošto susresti sa starom škrticom. U srcu joj je ostao nepoznati plavokosi mladić koji je nedavno bio u njenom domu, ne predstavivši se. Harpagon, s naočalama na nosu, krenuo je pozdraviti svoju buduću suprugu. Želio je izgledati što starije jer Forsin ga je uvjerila da voli muškarce koji su stariji i zreliji. Ne znajući ništa o Forsinim spletkama, Mariane je uhvatio očaj nakon susreta sa starom škrticom. Iznenadno pojavljivanje Cléantea pojačalo je otkucaje Marianina srca. Saznavši tko je on, povlađuje mu u njegovim argumentima “za” i “protiv” razloga da mu bude maćeha.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Upoznavši već odraslu Harpagonovu djecu, Mariane i Elise trebaju poći na sajam. Prije polaska, Cléante je skinuo ocu dijamantni prsten i dao ga Mariane kao zalog ljubavi (ali svoje), inzistirajući da ga zadrži. Harpagon je kipio od bijesa, nazivajući jedinog sina svakojakim pogrdnim imenima. Nakon mnogo uvjeravanja Mariane je, na Harpagonovu žalost i užas, pristala zadržati prsten do daljnjega, ali još uvijek sa željom, da ga vrati škrtom vlasniku.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kad je Harpagon otišao, troje mladih konačno je moglo u miru razgovarati i pokušati naći neko razborito rješenje problema u koji su svi bili upleteni. Trebalo je nadmudriti starog škrca i spriječiti vjenčanje. Forsine, da je znala za ljubav mladih, ne bi izazvala takove spletke sa Harpagonom. Odlučila je pomoći mladima da spriječe vjenčanje. Dogovorili su se da bi za Harpagona trebalo naći neku udovicu bogata miraza, zbog čega bi vrlo brzo zaboravio Mariane. Forsine se sjetila da ima dobru prijateljicu koja bi bila spremna preuzeti tu ulogu i uspješno je odigrati. Dok su Mariane i Cléante razgovarali o svojim osjećajima, nisu ni slutili da je Harpagon sve načuo. Bio je spreman od sina izmamiti istinu o njegovim osjećajima. Posluživši se prijevarom, rekao je da je uvidio kako je prestar za Mariane i da bi bilo bolje da je prepusti sinu, ali zbog Cleantove netrpeljivosti, koju je pokazao kod upoznavanja, ipak će ostati kod prvobitne odluke i oženiti Mariane.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jadan Cléante nije ni slutio da ga je otac navukao na tanki led, priznaje svoju ljubav i želju da oženi Mariane. Usred burne svađe, Harpagon je imenovao Jacquesa sucem između oca i sina. Jacques je želio ugoditi i ocu i sinu. Sa željom da ih pomiri, svakom govori kao posrednik ono što oba žele čuti. Harpagonu govori da se Cléante odriče Mariane i da poštuje očevu želju, a Cleantu pak da je otac uvidio pogrešku i da utire slobodan put ljubavi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Uz još veću zapetljanciju, ne znajući ništa o Jacquesovim spletkama, otac i sin se pomire. Pomirba je bila kratkog vijeka jer je istina ubrzo izašla na vidjelo. Harpagon se toliko razljutio da se odrekao sina i zaprijetio mu da će ga razbaštiniti. Dok je ljutiti Harpagon odlazio, nije vidio La Flechea koji se pojavio sav uzbuđen iz vrta, sa škrinjicom u rukama, dozivajući Cléantea.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Cléante, doznavši što je La Fleche učinio, želi doznati kako mu je uspjelo tako nešto napraviti. Dok mu je La Fleche želio reći, čuli su razjarenog Harpagona kako viče, otkinuvši da mu je ukraden novac. Svi su mu bili krivi i sve je odlučio osumnjičiti dok ne pronađe pravog krivca. Bio je izvan sebe od boli i jada:”Jadni moj novac, jadni moj novac, tebe mi oduzeše, jao, najdraži prijatelju! I budući da su mi te ugrabili, izgubio sam oslonac, utjehu, radost; za mene je sve svršeno, jer što ću ja bez tebe na svijetu! Bez tebe ne mogu živjeti. Gotovo je, ne mogu više, umirem, mrtav sam, zakopan!”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Harpagon je doveo povjerenika da nađe kradljivca. Obznanivši ukradenu sumu, povjerenik je bio iznenađen “pozamašnom” svotom novca. Prvi razgovor dopao je Jacquesa, kuhara. Želeći se osvetiti mladom nadgledniku koji je postao miljenikom gospodara, optužuje da je on ukrao škrinjicu s novcem. U tom trenu, dok su ispitivali Jacquesa, ništa ne sluteći da je optužen za krađu, pojavio se mladi nadzornik Valere.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Misleći da ga je Valere pokrao, Harpagon ga je napao svakakvim imenima: lopovom, nezahvalnikom, osobom koja je zlorabila njegovo povjerenje… U prvom trenu Valere je ostao zatečen. On nije znao ništa o krađi škrinjice. Mislio je da ga Harpagon napada zbog ljubavi prema njegovoj kćeri. Valere je stoga odlučio sve priznati, ni ne sluteći da priznaje krađu, a ne svoje osjećaje. Dok je jadni Valere govorio o svojoj čistoj i nesebičnoj ljubavi prema Elise, Harpagon ga je zapanjeno slušao, misleći da nadzornik govori o njegovoj škrinji. Kad je na kraju uvidio da govori o Elise, rekao je samo “Hajde, gospodine, obavite svoju dužnost i podignite optužnicu protiv njega kao lopova i kao zavodnika.”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Uvidjevši očeve greške, Elise pokušava od tvrdog oca izmoliti oproštaj ali bez većeg uspjeha. Harpagon ostaje neumoljiv i želi da se Valeru sudi. Uza sve optužbe, Valere je odlučio ispričati svoju priču i odati se pred povjerenikom Anselmom tko je on. Prije šesnaest godina, dok su vladali neredi u Napulju, Valerova obitelj, majka, otac i sestra, stradali su u brodolomu. Valera je spasio španjolski broj čiji ga je kapetan odgojio. Doznavši da mu je otac živ, uputio se u potragu za njim. Slučajno je sreo Elise i zaljubio se. Kao dokaz svog imena pozvao se “španjolski kapetan, pečat od rubina koji je pripadao mom ocu, narukvica od ahata, koju mi je majka stavila na ruku…”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U svoj strci javila se i Mariane, tvrdeći da joj je Valere brat. Nju i majku pokupili su gusari kojima su deset godina robovali. Anselmo, povjerenik, stajao je njem od uzbuđenja. “O Bože, ovo su potvrde tvoje moći! Njima nam pokazuješ da samo ti možeš i znadeš činiti čuda! Zagrlite me, djeco moja stopite svoje oduševljenje s oduševljenjem vašeg oca.”Anselmo se uspio izbaviti iz valova i bio je uvjeren da mu se je cijela obitelj utopila. Odrekao se Napulja i pod drugim imenom kao Anselmo započeo novi život.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kad se cijela situacija razjasnila. Cléante je ucijenio oca škrinjicom da mu dopusti oženiti Mariane. Harpagon je pristao na sve, samo da mu se njegova škrinjica vrati. Cléante je oženio svoju ljubav Mariane, Elise se udala za Valera, a Harpagon se posvetio svojoj ljubavi – škrinjici.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi&lt;/span&gt;: Harpagon, Cléante, Elise, Valerie Mariane, Anselme, Prosine, meštar Simon, Jacques, La Fleche, Povjerenik…&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Harpago&lt;/span&gt;n – glavni lik komedije, kojemu se sve vrti isključivo oko škrinje s novcem i zgrtanja novca, koji su sam po sebi ničemu ne služi, jer ga ne troši. U očima drugih “Gospodar Harpagon je među svim ljudskim stvorenjima najnečovječniji, najkrući i najškrtiji smrtnik među smrtnicima.” “… novac voli više nego ugled, čast i vrlinu…”, što je zapravo najveća istina o njemu. Jacques mu u djelu kaže “Vi ste svima predmet smijeha i rugla i nikada vas ne nazivaju doli škrtcem, tvrdicom, skupom i cicijom.”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jedini stvaran strah koji Harpagon ima je nestanak novca. On je okorjeli lihvar koji postojeći kapital želi samo povećati, bez obzira na posljedice. Zato, iako je bogat, prigovara djeci zbog lijepe odjeće ili preskupe hrane, što zapravo ne doliči plemstvu. Harpagon je jedan od onih koji bi htjeli imati i ovce i novce. Želi raskošnu svadbu i bogatu večeru, ali ne želi dati novac za to. Zahtjeva da se od nekoliko namirnica napravi gozba, pa još jednom ispada budalast u svojoj škrtosti. Ipak, za njega je novac ljubav, živo biće, stoga ne čuda da ga želi stalo uz sebe. Nikada se nije dogodilo da je on od srca nekome nešto poklonio, a da nije očekivao nešto zauzvrat. Nije imao povjerenja ni u koga, a nakon što mu ukradu škrinju, ne vjeruje više ni sebi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Elise&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– Harpagonova kći i Valerova zaručnica. Ona je draga djevojka kojoj očev novac ne predstavlja ništa. Nije zaluđena bogatstvom, a ispred novca i udobnog života stavlja život s voljenom osobom. Zato je odlučna izboriti se za svoju ljubav. Ne pada joj na pamet pomiriti se sa svojom sudbinom i pokoriti se ocu bez borbe. Shvaća koliku važnost u životu ima sretan brak iz ljubavi i koliko je sreću imala što je naišla na dobrog muškarca koji je voli “Svi su muškarci po riječima slični i samo se djelima razotkrivaju kao različiti.”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Valere&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– mladić koji ulizivanjem nastoji steći Harpagonovu naklonost, ali samo kako bi li se približio njegovoj kćeri koju voli. To je način na koji se on bori se za njihovu ljubav. Nije materijalista i voli Elise svim srcem iz pravih razloga, a ne zato da bi naslijedio novac. Kada je vidio da bi zbog svojih prikrivenih osjećaja mogao izgubiti Elise, odlučio je sve priznati, pa i pretrpjeti optužbe. Sve samo da Elise postane njegova.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Cléante&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– Harpagonov sin. Valere se opisuje kao “… očeva i sinova narav su tako suprotne tako da je teško zadobiti njihovo povjerenje…”. On je mlad i neiskvaren. Poput sestre nije zaluđen materijalnim pa mu očev novac ne znači puno, osim što bi njime mogao platiti svadbu. Zaljubljen je u Mariane s kojom se želi oženiti. Zbog ljubavi ne preže ni pred kakvim spletkama, čvrsto se boreći za jedan jasan cilj – vjenčanje s Marianom. Iako ne razumije očevu škrtost, niti je odobrava, Cléante duboko poštuje oca i ne želi, ako ne treba, ići protiv njegove volje. Ipak, spreman je otići s djevojkom koju voli, ako mu otac ne dopusti oženiti je.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mariane&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– Cleanteova ljubav, koju je njegov otac htio oženiti. Živi s bolesnom majkom o kojoj brine s mnogo ljubavi. “… neizmjerna draž isijava iz svih njezinih čina; neka blagost puna miline, silno umiljata dobrota, divna čestitost…”. Izrazito je poštena i svim srcem želi pripasti svojoj jedinoj ljubavi za koju se bori. Odbojna joj je pomisao da se uda za Cleantova oca, pa pristaje na bilo kakve smicilice samo da se to ne dogodi. Cléante je o Mariane rekao : “… sreća onog tko vas posjeduje, u mojim očima predstavlja ponajveće blago od svih blaga, i na nj se odnosi sva moja hlepnja…”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Anselmo&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– Valerov i Marianin otac, koji je doživio nesreću i mislio da mu je cijela obitelj stradala. Jednom kada je otkrio da su mu djeca živa, kao da mu se vratila sreća u život. U djelu se o njemu govori da je “… povoljna partija, on je plemić plemenita roda, blag, staložen, razuman i vrlo imućan…”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Forsine&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– poznata je spletkarica koja iz svojih spletki nastoji izvući dobrobit. Za sebe kaže da “Posreduje(m) u poslovima, pravi(m) ljudima usluge….”. Iako se na početku čini kao negativan lik, na kraju se uspostavi da ima dobro srce, što pokazuje željom da pomogne Mancine i Cleanteu da se iskopaju iz njene mreže. Ona je činila spletke samo dok nije saznala koliko one štete mladim ljudima, a onda je odlučila svoju moć obmane iskoristiti za dobro.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Jacques&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– prema potrebi je kuhar, ali i kočijaš, ovisno o prilikama. Osvetoljubive je prirode, pa čini svoj naum ne mareći za posljedice pogubne za razne pojedince.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Molière je jedan od najpoznatijih francuskih komediografa te uz Corneillea i Racinea, najbolji predstavnik “zlatnog vijeka” francuske drame koja je svoj vrhunac doživjela u 17. stoljeću. Osim kao književnik Molière je djelovao i kao scenarist te doprinio mnogo razvoju humoristične satire.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Molière je rođen kao Jean-Baptiste Poquelin 15. siječnja 1622. godine u Parizu. Rastao je u imućnoj sredini, a pod utjecajem djeda u njemu se probudilo zanimanje za kazalište. Još je kao mladić odlučio da neće nastaviti karijerom pravnika, nego se posvetiti teatru, gdje će kao glumac, pisac, redatelj te direktor glumačke družine raditi sve do kraja svog života, a tako je na kraju i bilo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napisao je 33 komedije, neke u stihovima, a neke u prozi, a koje se smatraju ogledalom francuskog društva 17. stoljeća. Molière se uvijek trudio pokazati karaktere iz svih slojeva društva te sredine Francuske iz 17. stoljeća, osuđujući pritom i ismijavajući sve što je smatrao da ne ide u skladu s prirodom, koja je po njemu bila simbol razuma.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Najpoznatije komedije su: “Tartuffe”, “Kaćiperke”, “Don Juan”, “Škola za žene”, “Umišljeni bolesnik”, “Škola za muževe”, “Škola za žene”…&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Molière je ipak više želio pisati tragedije, ali je na kraju postao slavan zbog farsi koje su bile izvođene uvijek nakon tragedija i za razliku od njih pisane u jednom činu. Kasnije se posvetio pisanju glazbenih komedija.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bolovao je od tuberkuloze s kojom se zarazio još kao mladić, a samo nekoliko sati nakon što je na pozornici iskašljavao krv Molière je umro. Bilo je to 17. veljače 1673. godine u Parizu.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/1815727203290066756/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/jean-baptiste-poquelim-baptiste-skrtac.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/1815727203290066756'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/1815727203290066756'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/jean-baptiste-poquelim-baptiste-skrtac.html' title='Jean Baptiste Poquelim Baptiste- Skrtac'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-3142611925368569393</id><published>2016-12-29T14:08:00.000-08:00</published><updated>2016-12-29T14:08:27.752-08:00</updated><title type='text'>Francesco Petrarca- Kanconijer</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
je oličenje najboljih vrlina i čednosti. No, u isto vrijeme Laura je i okrutna jer zaljubljenom pjesniku konstantno nudi kolebanja koja u njemu pobuđuju nadu, potištenost ili očajanje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Petrarca ljubav opisuje kao stalnu čežnju, zaljubljeni čovjek je rob žene koju voli, a takvi osjećaji su bolest i jedna vrsta mučenja kojima se čovjek ne može oduprijeti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prvi dio se odnosi na vrijeme tijekom Laurinog života, dok je drugi posvećen periodu nakon njezine smrti. Pjesme su napisane tako da prate tijek ljubavi po vremenu, ali i duhovni razvoj. Lik Laure predstavlja više toga, od Petrarcine ljubavi prema jednoj ženi i težnju za ostvarenjem nečeg skoro nedostižnog.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako je Petrarka veličao Lauru do te mjere da su se mogli vidjeti utjecaji prijašnje tradicije kada se žena slavila kao nešto čisto i božansko, no Laura nije bila alegorijska figura već pravi zemaljski lik. U zbirci pjesama se otkrivaju njezina ljepota te moć koju posjeduje i ispoljava prema zaljubljenom pjesniku.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Laura kod Petrarce izaziva pravu, zemaljsku ljubav i strast, borbu, nemir i promjene raspoloženja. Petrarca iz jedne pjesme u drugu otkriva promjene u svojim mislima i osjećajima, otkriva snove, radost, ali i patnju i bol koje u njemu može prouzročiti ljubav prema Lauri. Praćenjem svih tih pjesnikovih stanja nastao je “Kanconijer”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
I. sonet ili ”Razasute rime” u kojima se naglasak stavlja na ljubavnu patnju, mladenačko maštanje i umjetničko stvaranje. Radi se o autobiografskoj odnosno intimnoj ispovijesti. Stil je antiteza (“no svak je dugo, sada dobro vidim, o meni brbljo i tiho i glasno”), aforizam (“kratak je san na svijetu htijenje svako”), gradacija (“I plod je mojih tlapnji da se stidim, i da se kajem i da spoznam jasno”…) i metafora (“Vi koji zvukom razasutih rima slušate uzdah što bje srcu hrana”)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Struktura soneta su 2 kvartine i 2 tercine, a poanta je u posljednjem stihu. Rima je abba, abba, cde, cde.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U LXI. sonetu ljubav je izvor njegova nadahnuća koje ga je proslavilo, što je kasnije poslužilo kao inspiracija za hrv. Petrarkiste. Stilova ima nekoliko: epiteti (lijepi kraj, slatki pečal (bol), blaženi glasi), polisindeton (“Blažen nek’ je dan, i mjesec, i ljeto, i dob, i sat, i čas…”), sinegdoha, metafora i oksimoron. Struktura su 2 kvartine i 2 tercine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U CXXXIV. sonetu vlada osjećaj nemira bezizlaznosti i unutarnjeg sukoba. Jedan od najpoznatijih soneta koji Zoranić uvrštava u svoj roman ”Planine”. Javlja se nekoliko stilova: anitetza (“po nebu letim, a na zemlju padam”), oksimoron (“led sam, a gorim”), paradoks (“bez vida vidim, nijem glasa ne gubim”) i alegorijske pjesničke slike (“Ona me kazni da sred uza stojim, nit omču driješi, nit okove stež”). Struktura su 2 kvartine i 2 tercine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U djelu prevladavaju formom soneti, a mogu se uočiti i balade, kancone, sestine i madrigali. Sonet ne potječe od Petrarce, ali on ga je usavršio te je on postao i najpopularniji u doba renesanse.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
“Kanconijer” se smatra ispoviješću, jednom vrstom romana ili pjesnikova dnevnika koji je vodio više od trideset godina.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Djelo je podijeljeno u dva dijela. U prvom dijelu, koji zauzima dvije trećine zbirke možemo vidjeti koliko je pjesnik zaluđen Laurom. On nam donosi priču o njoj i o svojoj ljubavi koju osjeća prema njoj. U drugom dijelu zbirke pjesama, koji zauzima 100 pjesama, pjesnik je posvetio priči o životu nakon Laurine smrti, a ovaj drugi dio nastao je nakon 1348. godine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U prvom djelu prevladavaju strast te nakon toga grižnja savjesti, a u sve to ukomponirana je i kršćanska dužnost. Drugi dio donosi nam emocije poput prolaznosti života, melankolije, tjeskobe te općenito razočarenje u život i njegovu kratkoću trajanja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Zbirka pjesama vjerojatno je nastala za vrijeme dugog perioda pjesnikova stvaranja, a vjeruje se da je nastala 1351. godine u mjestu Vaucluse. Također, možemo vidjeti da njezino pisanje nije unaprijed planirano već je nastalo bez ikakve zamisli o funkciji i dužini.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Većina stihova u knjizi ljubavnog je sadržaja, ali možemo primijetiti i one političkog karaktera. Pjesnik je u zbirku pjesama ubacio političke opise o trenutnim događajima te je tako njima neposredno komunicirao sa suvremenicima&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kanconijer” završava riječju “mir”, što je simbolički jer pjesnik cijelo vrijeme traži tu spokojnost i smirenje duše. Iako teži smirenosti i spokojnosti, ona je baš poput ljubavi voljene žene neostvariva i nedostižna.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Avignon&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Glavni likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;pjesnik i Laura&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Laura&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– žena kojom je pjesnik zaluđen. Nevjerojatna je ljepote, ali i osobnosti. Toliko je savršena, da se smatra da nije stvarna. Autor je u nju bio zaljubljen dvadeset i jednu godinu i ta ljubav je bila jednako jaka na kraju, kao i u prvim godinama. Ona je bila moćna, anđeoska, žena bez mana. Koliko god je bila bez mana, toliko je to za pjesnika djelovalo i okrutno jer se nije mogao oduprijeti njezinoj ljubavi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Autor:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Francesco Petrarca&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Francesco Petrarca (Arezzo, 1304. –&amp;nbsp; Arquà Petrarca, 1374.) je talijanski renesansni pjesnik.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Otac Pietro radio je kao javni bilježnik te je dvije godine prije Petrarcina rođenja bio prognan iz Firence. Obitelj Petrarca neko je vrijeme živjela u Pisi, da bi se kasnije preselili u Carpentras pored Avignona.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
1316. godine Petrarca je započeo studij u Bologni zajedno s bratom Gerardom, a desetak godina kasnije vraća se u Avignon gdje je postepeno gradio društveni život. Popularnost koju je tada ostvario u tom gradu ostat će mu za cijeli život.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
6. ili 10. travnja 1327. godine u crkvi sv. Klare u Avignonu gdje je proveo cijelu mladost, ugledao je Lauru. Taj susrest obilježit će njegov život. Ostao joj je odan iako mu nikad nije uzvratila ljubav. Tada je imao 23 godine, a opsesija plavokosom ljepoticom trajat će punih trideset godina. Iz te opsesije nastala je vjerojatno jedna od najpoznatijih zbirka pjesama ikad napisana.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bio je sedamnaest godina u službi kardinala Giacoma Colonne i tada je puno putovao Europom. 1350. godine upoznao je Giovannija Boccaccia te su njih dvojica postali veliki prijatelji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
1361. godine dogodio se napad kuge, a Petrarca se odlučio skloniti u Veneciju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Zadnjih trinaest godina života proveo je u Italiji, u malom mjestašcu Arquà, pored Padove. Tamo je i umro 19. srpnja 1374. godine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Svojim stilom pisanja “Kanconijera”, koji je bio rezultat te neuzvraćene ljubavi, Petrarca je utjecao na ljubavno pjesništvo u Europi (petrarkizam).&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njegova najpoznatija djela su: “Africa”, “O slavnim ljudima”, “Secretum”.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/3142611925368569393/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/francesco-petrarca-kanconijer.html#comment-form' title='1 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/3142611925368569393'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/3142611925368569393'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/francesco-petrarca-kanconijer.html' title='Francesco Petrarca- Kanconijer'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>1</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-8124378966579220893</id><published>2016-12-29T14:02:00.000-08:00</published><updated>2016-12-29T14:02:31.970-08:00</updated><title type='text'>Giovanni Boccacio-Dekameron</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Radnja se vrti oko sedam djevojaka i tri mladića koji odluče pobjeći iz grada koji je zahvaćen kugom na obližnje imanje. Prethodno se sastaju jednog utorka u crkvi Santa Maria Novella te se dogovaraju da će se posvetiti radostima i zabavi bez obzira na teško stanje koje vlada u gradu. Tako oni odluče otići izvan grada.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Djevojke imaju između osamnaest i dvadeset i osam godina, dok su svi mladići stariji od dvadeset i pet.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njihova imena su: Filomena, Elissa, Pampinea, Emilija, Neifile, Fiametta, Lauretta, Filostrato, Dioneo, Panfilo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U srijedu su krenuli na put sa svojim slugama, prema dvorcu koji se nalazi izvan Firence, na obroncima brežuljaka. Tamo su ostali dva tjedna, ali pripovijedali su priče deset dana jer dva su puta preskočili petak i subotu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Razloge zbog kojih nisu pripovijedali tih dana iznijela je jedna od djevojaka na kraju drugog dana. Naime, petak su preskočili jer je to bio dan muke Isusa Krista pa su smatrali da je bolje provesti ga u molitvi, dok su subotu preskočili jer je ona bila dana kada je Djevica Marija imala običaj prati kosu da bi isprala svu prljavštinu što se nakupila na njoj tijekom tjedna. Tako su i oni taj dan proveli u čast njoj, u postu i pripremi za nedjelju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vrijeme provode pričajući priče da bi se zabavili i razonodili te da bi ono brže prošlo. Priče pričaju tako da je svatko od njih jednoga dana kralj ili kraljice te ta osoba ima pravo odrediti temu i toga određenog dana ispričati priču na izabranu temu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Svakoga dana ispričano je po deset pripovijesti (svatko iz skupine svaki dan ispriča po jednu priču), što znači da je u deset dana ispričano 100 novela.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Teme o kojima pričaju raznolike su, ali sve su povezane istim principom, a to je slobodni renesansni duh. One su otvorene, osuđuju predrasude i glupost te su kritične. Glorificiraju hrabrost, mudrost i poduzetnost.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kroz sve priče dominiraju dva glavna problema kao što su mudrost ili inteligencija i ljubav. No, isto tako možemo uočiti raznovrsne teme kao što su sreća koja može biti prevrtljiva, a toj temi priča se drugi dan.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Zatim o ostvarenju ljubavnih želja o kojima pričaju treći dan te o tragičnim i tužnim životnim pričama koje su ispričane četvrti dan. Peti dan tema je bila o ljubavi, njezinoj snazi i kako ona može pobijediti sve i završiti sretno, dok su šesti dan pričali o tome koliko odgovaranje može biti domišljato i duhovito. Sedmi dan tema je bila o ženskim podvalama, o njihovoj mudrosti i snalažljivosti, a osmi dan rugali su se ljudskoj gluposti, ljudima koja su opterećeni predrasudama i ljubomorom. Devetog dana nemaju određene teme pa svatko priča o čemu god hoće. Deseti dan bio je rezerviran za priču o plemenitosti, velikim djelima i postupcima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Svim pričama zajedničko je to da počinju odabirom i najavom teme, nakon toga se priča ispriča te se izvodi zaključak i pouka. Također, svima je zajedničko, ma kakao one bile ispričane i koja im je poruka na kraju, da veličaju nesmetani renesansni duh, slobodu, pravo svakoga na sreću, duhovnu i tjelesnu slobodu te otvoreno i nesputano iskazivanje emocija. Cijelom novelom vlada duh mladosti i živosti, radoznalost i radost promatranja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Filomena, Elissa, Pampinea, Emilija, Neifile, Fiametta, Lauretta, Filostrato, Dioneo, Panfilo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kroz veliki broj likova i njihovih priča autor nam daje svoje morale poruke i mišljenja o temama iz vremena u kojem je živio. Djevojke i mladići pričaju svoje priče, daju mišljenja o njima te tako, kroz brojnost likova i događaja karakterizacija likova pada u drugi plan. U prvom planu ipak su moralne poruke, koje su i, smatra autor, bitne za radnju. Autoru nije bio bitan opisa likova već ono što su oni prenijeli.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Velik broj likova Boccaccio je uzeo iz svih društvenih slojeva, a oni čine raznovrsnost u shvaćanju života i problema.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Likovi su prikazani raznoliko, jednako kritički i živopisno, a tako su prikazani svi, kraljevi i prosjaci, varalice i čestiti ljudi, seljaci, vitezovi i plemići, sluge, svećenici, pape, ali i kuhari i umjetnici. Svi se oni kroz priče redaju pomalo u ozbiljnim, a pomalo u šaljivim situacijama.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Giovanni Boccaccio talijanski je književnik koji je svoja djela pisao u doba renesanse i koji je ostao zapamćen kao trubadur, književnik svjetskog glasa te veliki umjetnik.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Rodio se 16. lipnja 1313. godine u Parizu u nezakonitoj vezi trgovca iz Firence Boccaccia i francuske plemkinje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njegov otac&amp;nbsp;Boccaccio de Chelina vjenčao se s Margheritom del Mardoli nakon čega ga je&amp;nbsp;odveo u Firencu gdje je planirao da nastavi njegov posao vezan uz trgovinu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iz tog razloga poslao ga je 1325. godine na školovanje u Napulj kako bi dobio sva znanja vezana za trgovinu i bankarstvo. Prošlo je šest godina koliko je nagovarao oca da mu financira studiranje kanonskog prava.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Unatoč njegovim početnim željama Giovanni je počeo sve više vjerovati kako je stvoren za pjesnika, pa se tako polako počeo sve više baviti pjesmama.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Odbija očev prijedlog za školovanjem, napušta studij prava te uživa u mondenom i kulturnom životu, a sve više ga zanima i umjetnost. Zaljubi se u Mariju Akvinsku, nezakonitu kćer kralja Roberta. U isto vrijeme počinje se baviti književnošću te tako iznevjeri sva očeva očekivanja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Život u Napulju ostavio je velik utjecaj na&amp;nbsp;Boccaccia kada se mogao osjetiti utjecaj dvora s kojim je&amp;nbsp;Giovanni bio povezan, zahvaljujući najviše vezama koje je njegov otac imao s poznatom kućom Bardi koja se bavila financijama.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
1340. godine otac mu je doživio financijski slom, a to znači i kraj njegova lagodnog života jer ga otac više nije mogao financirati. Morao se vratiti u Firencu gdje je odmah kada je stigao stupio u diplomatsku službu. Za cijelo vrijeme rada, nije se prestao baviti niti književnošću te postaje priznati i ugledni književnik.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tridesetih godina 14. stoljeća&amp;nbsp;Giovanni je postao otac dvoje vanbračne djece, a deset godina kasnije još jednog djeteta.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prva njegova djela nastala su u Firenci, a to su: pustolovno-ljubavni roman u prozi “Filocolo” i romani u stihovima “Teseida” i “Filostrato”. Inspiraciju za djela dobio je zahvaljujući ženi koju je kasnije u svojim pjesmama nazvao&amp;nbsp;Fiammetta.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Objavio je spjevove “Ninfale fiesolano”, “Ninfale d’ Ameto”, ljubavni roman “Elegija gospe Fiammette” i brojna znanstvena djela na latinskom jeziku. Također, njegovo oduševljenje Danteom je bilo golemo pa je odlučio napisati njegovu biografiju i komentar na 17 pjevanja “Božanstvene komedije”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sredinom stoljeća u Italiji se pojavila kuga od koje je umro i njegov otac. To ga je potaklo da napiše djelo “Dekameron” po kojem je postao najviše poznat. “Dekameron” je zbirka od čak stotinu novela, a one su prožete humanizmom i optimizmom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U posljednjoj fazi stvaranja&amp;nbsp;Giovanni Boccaccio se posvetio pisanju djela na latinskom jeziku kada se mogao osjetiti duh humanizma. Tada je više djelovao kao učenjak nego kao umjetnik.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napisao je anegdotske zbirke “De claris mulieribus” i “De casibus virorum illustrium”. Objavio je i knjige “De genealogiis deorum gentilium” gdje se antička mitologija objašnjava u simboličkom, povijesnom i moralnom smislu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kroz njegova djela moglo se osjetiti divljenje prema Danteu, a tome idu u prilog i prvih sedamnaest pjevanja iz djela koji se odnosi na Pakao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
1362. godine proživljavao je duhovnu krizu te čak razmišljao i o tome da se odrekne pisanja. Sve češće je razmišljao o smrti te se povukao u sebe. Umro je 1375. godine u Certaldu&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-size: 18.6px; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 18.6px;&quot;&gt;&amp;nbsp;zbirka novela koji čini 100 novela&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje&lt;/span&gt;: 1348. godina&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje&lt;/span&gt;: Firenca&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Tema djela&lt;/span&gt;: Opuštene priče mladih o raznim temama za vrijeme kuge u Firenci.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Ideja djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Svatko ima pravo na sreću i slobodu, na otvoreno i nesputano iskazivanje emocija. Autor kroz priče mladih otkriva i svoje mišljenje o temama o kojima oni pričaju. Često se ruga tadašnjem životu, primitivizmu i “malom čovjeku”. Ne valja slijediti tuđi život i živjeti po tuđim pravilima. Svatko ima pravo svoj život živjeti onako kako on to želi.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/8124378966579220893/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/giovanni-boccacio-dekameron.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/8124378966579220893'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/8124378966579220893'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/giovanni-boccacio-dekameron.html' title='Giovanni Boccacio-Dekameron'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-5450726054989211245</id><published>2016-12-29T13:48:00.000-08:00</published><updated>2016-12-29T13:48:41.583-08:00</updated><title type='text'>Gustav Schwab- Orfej i Euridika</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Orfej je bio sin tračkog kralja i riječnog boga Eagara, a majka mu je bila muza Kaliope. Imao je prekrasan glas, zbog kojeg je bio nenadmašan pjevač, a kada bi uz njega zasvirao i liru koju mu je poklonio Apolon, sve oko njega bi se raspametilo i dolazilo da ga sluša – i ribe, ptice, zvjeri, pa čak i drveće i stijene bi slušale te divne zvukove. Iako je zbog svog dara mogao imati bilo koju nimfu, njegovo srce osvojila je Euridika. Nju je nježno volio i ubrzo mu je postala žena. Činilo se da njihovoj sreći neće biti kraja, a ipak, sreća je bila prekratka. Jednom se Euridika šetala livadom, prekrasna među ostalim nimfama, kad ju je za petu ugrizla otrovna zmija. Bilo je to tek nedavno nakon svadbe, Euridika je bila još mlada, ali to je nije spasilo od smrti. Srušila se pored svojih prijateljica, koje su stale naricati i jecati, toliko da je plač odjekivao brdima i dolinama. S njima je plakao i Orfej, koju je bol pretočio u najtužnije pjesme, pa su zbog njegova jada tugovale sve životinje, ptice, jeleni i košute. Ipak, ništa od toga nije moglo vratiti njegovu voljenu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U toj boli i bespomoćnosti, Orfej se dosjeti kako bi mogao povratiti svoju suprugu. Odlučio je sam poći u podzemlje i zamoliti mračne vladare smrti da vrate Euridiku u život. Orfej se spusti do vrata podzemnog svijeta i dođe do Tenara. Prođe pokraj sjena pokojnika i stane pred prijestolje velikog i blijedog Hada, pored kojeg je stajala njegova žena, jednako stroga i strašna. Kako bi se umilio bogovima, Orfej uzme svoju liru i zapjeva molbu bogovima. U pjesmi je ispričao svoju strašnu sudbinu i sudbinu njegove prerano preminule žene. Nije došao ni zbog čega drugog nego da ih zamoli da mu vrate ženu, jer on bez nje ne može živjeti, ma koliko to dugo i jako pokušavao. Za kraj je rekao, ako mu ne mogu vratiti ženu u život, neka uzmu njega u smrt, kako bi bar tako bili zajedno.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div class=&quot;wpInsert wpInsertInPostAd wpInsertMiddle&quot; style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; padding-bottom: 20px;&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; padding-bottom: 10px;&quot;&gt;
&lt;ins class=&quot;adsbygoogle&quot; data-ad-client=&quot;ca-pub-9320877477349034&quot; data-ad-slot=&quot;3076231949&quot; data-adsbygoogle-status=&quot;done&quot; style=&quot;box-sizing: border-box; display: inline-block; height: 600px; width: 300px;&quot;&gt;&lt;ins id=&quot;aswift_1_expand&quot; style=&quot;background-color: transparent; border: none; box-sizing: border-box; display: inline-table; height: 600px; margin: 0px; padding: 0px; position: relative; visibility: visible; width: 300px;&quot;&gt;&lt;ins id=&quot;aswift_1_anchor&quot; style=&quot;background-color: transparent; border: none; box-sizing: border-box; display: block; height: 600px; margin: 0px; padding: 0px; position: relative; visibility: visible; width: 300px;&quot;&gt;&lt;iframe allowfullscreen=&quot;true&quot; allowtransparency=&quot;true&quot; frameborder=&quot;0&quot; height=&quot;600&quot; hspace=&quot;0&quot; id=&quot;aswift_1&quot; marginheight=&quot;0&quot; marginwidth=&quot;0&quot; name=&quot;aswift_1&quot; scrolling=&quot;no&quot; style=&quot;box-sizing: border-box; left: 0px; max-width: 100%; position: absolute; top: 0px;&quot; vspace=&quot;0&quot; width=&quot;300&quot;&gt;&lt;/iframe&gt;&lt;/ins&gt;&lt;/ins&gt;&lt;/ins&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tada su tim brdima jurile i tračke žene, koje su slavile Dioniza. Mrzile su pjevača jer su znale da Orfej prezire sve žene osim svoje pokojne supruge. Sve navale na njega, bacajući kamenje i psujući ga. U početku su zvijeri čuvale pjevača i njegovo pjevanje, ali kako mu je glas slabio, tako su i zvijeri posustajale. Na kraju jedan kamen pogodi pjevača u sljepoočnicu, pa on padne za travu. Kroz usta mu je izletjela duša poput pjesme. Ubilačke žene su otišle, a cijeli šumski svijet, zajedno s nimfama obučenim u crno, počeo se skupljati oko Orfeja. Svi su plakali za njim i dostojno ga pokopali, samo su mu liru i glavu bacili u morske valove. Ljudi s otoka Lezba su Orfejevu glavu pokopali, a liru objesili u hram. Zato kažu da čak i slavuji na tom otoku ljepše pjevaju, a sam otok izrodio je toliko divnih pjesnika i pjevača.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Orfejeva duša otišla u podzemni svijet, gdje je ponovo srelo svoju Euridiku. Zajedno su zauvijek boravili na poljanama Elizija, zagrljeni i nerazdvojni.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Orfej&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– bio je polu-bog, sin riječnog boga Eagara i muze Kaliope. Bio je božanski pjevač kojem je Apolon izradio liru. Uz nju je pjevao tako moćno i lijepo, da bi cijeli živi i neživi svijet zastao da ga sluša. Od svega na svijetu najviše je volio svoju ženu Euridiku, koja je rano umrla. Orfej ju je najprije pokušavao preboljeti, a kada mu to nije uspijevalo, odlučio je spustiti se u podzemni svijet i zamoliti bogove da mu vrate ženu. Ovaj čin dokazuje ne samo veličinu njegove ljubavi, već i hrabrost. Bio je domišljat jer je znao kako potaknuti samilost bogova, a to je svojim najvećim talentom – pjesmom. Ipak, njegova ljubav i nedostatak vjere učinili su da je po drugi puta ostao bez voljene. Njegova tuga bila je duboka, ali ipak ograničena. Nakon smrti, Orfej se pridružio Euridici i oni su zauvijek ostali zajedno na poljanama drugog života.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Had&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– poglavar podzemnog carstva, koji je sa ženom Perzefonom, kraljicom mrtvih, odlučio pokazati milost Orfeju. Ipak, ta milost imala je uvjet koji Orfej nije ispunio. Nakon toga, Had više nije htio popuštati živom Orfeju. Nije imao sluha za njegovo drugo zapomaganje. Ipak, nakon Orfejeve smrti, dopustio je da se ujedini sa svojom voljenom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;grčka mitološka priča&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;šuma Trakija, otoko Lezb, podzemno carstvo&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;mitološko doba&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Tema djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;ljubavna priča Orfeja i Euridike, njezina smrt i Orfejevo spašavanje neprežaljene supruge&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Gustav Schwab rođen je 1792. godine u Stuttgartu u Njemačkoj, a bio je njemački izdavač, književnik i pastor. Napisao je brojne putopise, pjesme i spise.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vrijeme provedeno na studiju iskoristio je za produbljivanje svoga znanja o književnosti pa je s prijateljima osnovao književni klub te se tako družio s pjesnicima. Nakon studija radio je kao profesor u gimnaziji te kao protestantski župnik.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Najviše je volio književnost starog Rima i Grčke te pjesništvo Njemačke. Njegova najpoznatija djela su: “Njemačka pučka knjiga” i “Najljepše priče klasične starine”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
“Najljepše priče klasične starine” zasnovane su na legendama, mitovima i antičkim pričama. Sastoje se od tri dijela i spadaju pod zbirke pripovijetki. Ovo djelo uvršteno je u lektire u mnogim državama te je prevedeno na brojne jezike. Djelo je autentično bez obzira na autorovu malu doradu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U djelu “Njemačka pučka knjiga” donio nam je zbirku njemačkih izreka i narodnih priča izvorno kako su nastale.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;font-size: 18.6px;&quot;&gt;Gustav Schwab umro je 4. studenog 1850. godine.&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/5450726054989211245/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/gustav-schwab-orfej-i-euridika.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/5450726054989211245'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/5450726054989211245'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/gustav-schwab-orfej-i-euridika.html' title='Gustav Schwab- Orfej i Euridika'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-7782922182289640755</id><published>2016-12-28T13:36:00.001-08:00</published><updated>2016-12-28T13:36:42.379-08:00</updated><title type='text'>Deborah Ellis- Djevojcica iz Afganistana</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;1. Jedan&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Parvana izlazi samo kako bi pomogla svome ocu ići do i od tržnice. Pomagala mu je hodati. Naime, Talibani su zabranili svim ženama i djevojčicama u Afganistanu da izlaze. Moraju ostati unutar svojih kuća. Djevojčice ne smiju u školu, pa tako ni Parvana ni njena sestra Noorija. Majka im je bila spisateljica za radiopostaju, ali je zbog talibana izgubila posao. Već su više od godine dana zatočene u jednoj sobi, zajedno sa sestrom Maryam, kojoj je pet godina, i bratom Alijem, kojem su 2 godine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Parvana ima 11 godina i dosta je sitna. Pomagala je tati jer je izgubio potkoljenicu u bombardiranju škole u kojoj je predavao. Talibani su to dopuštali i Parvana se sjedeći na tržnici i čekajući oca nagledala svega. Mušterije su često molile njenog oca da im čita pisma koja su stizala jer puno ljudi u Afganistanu nije znalo ni čitati ni pisati. Njeni roditelji su znali i tako bili jedni od rijetkih. Znali su čak i engleski. Potjecali su iz starih, cijenjenih afganistanskih obitelji. Imali su prekrasnu kuću koju je uništila bomba. Puno su se selili i bivali sve siromašniji pa su sada svi u jednoj prostoriji. Rat je u Afganistanu trajao više od 20 godina. Na tržnici su prodavali što god su mogli. Nekad je otac imao umjetnu nogu, ali ju je prodao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kabul je nekada bio predivan grad, Nooria ga se sjeća, a otkad Parvanu sjećanje služi, grad je razrušen. I zgrada u kojoj su sad živjeli bila je napola razrušena.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Parvana i otac stigli su doma.&lt;/div&gt;
&lt;div align=&quot;justify&quot; style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;2. Dva&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Majka ju je odmah natjerala da ode po vode, jer majka je mrzila kad je kanta bila prazna. Mogla ju je nosili samo Parvana jer su majka i sestra morale oblačiti burke ako bi izlazile, a u tome nisu mogle nositi kantu po stubama. Majka i Nooria stalno su čistile budući da nisu imale puno toga za raditi u kući, a Parvani je to išlo na živce. Vraćale su robu u ormar, a pritom je majka odvojila što će otac prodati na tržnici. Parvana je primijetila svoju najdražu odjeću i rekla majci da to ne mogu prodati. Majka kaže da ona odlučuje i Parvana tu nije imala što reći. Parvani je smetalo što je majka uvijek na Noorijinoj strani.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Parvana je imala još jednog brata koji je bio najstariji- Hossain. Poginuo je od mine kad mu je bilo 14 godina, a Parvana je tad bila beba.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Otac je bio profesor povijesti pa je Parvana odrastala na njegovim pričama i jako je voljela povijest.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U jednom trenu upadnu četiri talibanska vojnika i zgrabe oca. Deru se na njega jer se školovao u Engleskoj. Majka ga počne braniti i trgati iz njihovih ruku, ali oni ju opale puškom po glavi i ona padne na pod. Otac je rekao Parvani da bude njegova Malali i brine se za ostale. Malali je bila djevojčica iz njegovih priča koja je bila jako hrabra i uz njenu pomoć i hrabrenje Afganistanci su pobijedili Britance. Parvani je počela udarati vojnike kad su odveli oca i onu su nju pretukli, bojala se da će naći očev tajni pretinac s knjigama koje je htjela sačuvati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;3. Tri&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sve tri pospremale su stan nakon njihova odlaska. Parvana kasnije nije mogla zaspati, pitala se gdje joj je otac. Sljedeće jutro Parvana i majka odu izvući oca iz zatvora. Dođu do zatvora i stražarima viču da su došle po svog muža i oca, ali oni ih udaraju štapovima i one odu, shvativši da ništa neće postići.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;4. Četiri&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kasno su stigle kući i od umora odmah zaspale. Dani su im prolazili, a ništa važno se nije događalo, majka je samo ležala. Četvrti dan nestalo im je hrane, a nitko se nije usuđivao majci išta govoriti. Noorija kaže sestri da ona mora otići na tržnicu. Parvana nije htjela sama otići ali pogleda u lice braći i vidi kako su gladni i izmučeni i uzme novac te pita što da kupi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;5. Pet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nikad još nije bila sama na tržnici. Kupila je prvo nan- afganistanski kruh. Žene nisu smjele u trgovinu nego su izvan nje dovikivale što žele kupiti. Parvana nije znala hoće li nju smatrati ženom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Zaustavi ju jedan taliban, a ona mu pobjegne. Trčala je brže od vjetra. Sudarila se sa susjedom Weerom koja se taman uputila njenoj majci. Parvani je bilo drago da će netko vratiti majku u normalu. Weera se pobrinula za majku i pripremila im vodu za piće. Navečer su razgovarali i shvatili da će morati smisliti nešto drugo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;6. Šest&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Smislili su da će ju pretvoriti u dječaka jer će onda moći ići na tržnicu bez problema. Nosit će Hosainovu odjeću. Parvana je oklijevala, ali na kraju pristane.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Odjene se i svi ostanu zaprepašteni jer može proći kao dječak! Majka joj da novac i pošalje na tržnicu. Izašla je i shvatila da nitko ne obraća pažnju na nju i vrlo lako je kupila rižu i čaj. Vratila se sva sretna kući, ali majka je opet bila utučena. Weera je otišla i potreslo ju je vidjeti Parvanu u odjeći svog pokojnog sina.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;7. Sedam&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sljedeći dan majka ju pošalje na tržnicu da proba prodati neke stvari kao što je to radio otac. Parvana se tome razveselila. Majka joj je rekla da, ukoliko je netko pita tko je, kaže da je očev nećak Kaseem. Nakon dugog vremena stane netko i pita ju zna li čitati pisma. Bio je to taliban koji se raznježio dok mu je čitala jer je to bilo pismo namijenjeno njegovoj ženi koja je umrla. Parvana još nije vidjela talibana u tom svjetlu. Kasnije je još neki čovjek kupio tkaninu, a Parvana je bila zadovoljna zarađenim i sretno krenula kući.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;8. Osam&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Gospođa Weera uselit će se k njima jer će ona i majka pokrenuti časopis i tako će svatko imati svoje zaduženje. Noorija će se brinuti za djecu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Parvana ode po vodu, a Maryam ode s njom budući da je Parvana sad dječak pa može. Budući da godinu i pol nije bila vani, noga joj je narasla i ne stane u sandale. Omotaju joj noge tkaninom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Shvatili su da bi sve žene mogle izaći s Parvanom. Posao je imao dobre i loše dane. Jedan dan Parvana je ugledala oca! Počela mu je vikati, ali on se nije obazirao. Na koncu je čovjek pitao ‘dječaka’ tko je on. Ipak to nije bio on. Počne primjećivati neke detalje na svom prekrivaču- komad tkanine pa narukvica… Nije mogla stalno vjetar kriviti zbog toga. Počelo ju je zanimati otkuda to dolazi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Promatrala je dječake koji su na tržnici raznosili čaj. Prepozna u jednom dječaku svoju prijateljicu iz razreda.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;9. Devet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prepoznaju se i razmjene nova imena. Smišljaju kako bi mogle više zaraditi ako se udruže. Parvana ju pozove u stan da pozdravi njenu obitelj. Svi su sretno što ju vide.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Viđale su se svaki dan na tržnici. Parvana vidi da joj s jednog prozora jedna žena baca ‘poklone’. Sad je to bila lijepa izvezena maramica.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Dođe joj Shauzia i kaže da ima plan kako će zaraditi više, ali da joj se neće svidjeti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;10. Deset&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Trebale bi ići iskapati kosti. Parvani se to nije svidjelo, ali ipak pođe s njom. Dođu do tog mjesta u gradu gdje je jako bombardirano i gdje se nalazi i groblje. Krenu iskapati. Išlo im je jako dobro i za prvu turu dobile su puno novaca. Nastavljaju kopati iako je Parvana trebala biti kući na ručku. Odluče zatajiti obitelji što su radile danas i dio novaca si sačuvati kako bi kupile neke stvari koje onda mogu prodavati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;11. Jedanaest&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ipak prizna majci što je radila, nije mogla lagati. Izvadi sve što je zaradila.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon dva tjedna djevojke su imale dovoljno novaca da si kupe poslužavnike na koje će stavljati stvari za prodaju. Našle su se opet na tržnici, a Parvani opet doleti poklon kroz prozorčić.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Šetale su gradom i naišle na gomilu kod stadiona i razveselile se jer će moći prodati cigarete i žvake. Međutim shvate da nitko ne navija i da nema nogometaša te vide da talibani sijeku ruke lopovima. Sakriju se ispod stadiona te uspiju pobjeći.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;12. Dvanaest&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Parvana je par dana ostala kod kuće. Poželjela je zaboraviti sve ružno što je vidjela.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Shauzia joj na tržnici kaže kako štedi novac da otputuje u Francusku na proljeće.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ljeto je stiglo u Kabul. Majka i Weera pokrenule su u stanu malu školu za 5 djevojčica. jednu večer majka joj obznani da se Nooria udaje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;13. Trinaest&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Odselit će se na sjever, u Mazar-e-Sharif. Tamo nema talibana i tamo će završiti školu. Majka im obznani da će svi ići tamo na vjenčanje i vratiti se u Kabul u listopadu. Parvani se to ne sviđa jer što ako otac izađe, a njih nema. Parvana ne želi ići, ali majka joj govori da mora. Na kraju ipak ostane, ali zato jer bi obitelji bilo teško objašnjavati zašto je dječak. Ostaje u stanu s Weerom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sljedeći dan krenuli su.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U kolovozu Parvanu uhvati velika oluja i sakrije se u neku zgradu da ne pokisne. Tamo čuje ženski plač.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;14. Četrnaest&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Parvana upali šibicu i ugleda sklupčanu ženu te joj se predstavi pravim imenom i ispriča zašto izgleda kao dječak. Žena nije imala burku, ali Parvana je riskirala i dovela ju kući gospođi Weeri. Žena nije ništa govorila dok nisu stigle kući.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ime joj je Homa i pobjegla je iz Mazar-e-Sharifa jer su ga napali talibani. Parvanu to prestravi jer je tamo sad njena obitelj! Ubili su cijelu Hominu obitelj. Parvana je par dana provela kod kuće, ali se nakon toga vratila na tržnicu jer ju je Shauzia zvala.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jedan dan, vraćajući se kući, vidjela je oca na stepenicama zgrade. To ju je jako razveselilo!&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;15. Petanest&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Talibani su ga pustili, a dva čovjeka su ga dovela doma. Parvana mu je pomagala i stavljala obloge na rane.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Gospođa Weera s Homom odlazi u Pakistan budući da Parvani više nije potrebna otkad se otac vratio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Žena s prozora tržnice opet joj baci poklončić, a Parvana joj posadi cvijeće na mjestu gdje je prostirala svoj prostirač jer odlazi s ocem u Mazal. Prije negoli je otišla, Weera pokaže Parvani časopis i kaže joj da prenese mami da se zahvaljujući časopisu u svijetu zna što se događa u Afganistanu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Popne se u kamion i sjedne kraj oca i krenu potražiti obitelj.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;roman&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Vrijeme rata u Afganistanu&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Kabul, glavni grad Afganistana&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Parvana, roditelji, Nooria, gospođa Weera, Shauzia, Maryam, Ali, Homa&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Parvana&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– Ona je jedanaestogodišnja djevojčica koja s obitelji živi u ratnom Kabulu u jednoj prostoriji. Vrlo je hrabra jer, nakon očeva odlaska u zatvor, pristaje prerušiti se u dječaka i obavljati poslove i prehranjivati obitelj. Radila je i ružne poslove koje nijedno dijete ne bi trebalo raditi. Prestala je ići u školu jer su talibani zabranili ženama da izlaze iz kuće. Brine se za obitelj iako nije uvijek bila s njima u dobrom odnosu, a posebice sa sestrom koja joj se uvijek na ružan način obraćala.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Roditelji&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– obrazovani (što nije bilo često u Kabulu), iz starih uglednih obitelji, otac skrbio za obitelj dok nije završio u zatvoru, a majka se brinula o djeci&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Nooria&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– Parvanina starija sestra koja se zbog toga voljela praviti važna, morala nositi burku, često se ružno obraćala sestri, htjela se obrazovati dalje te su je udali u Mazalu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Deborah Ellis rođena je 1960. godine u Kanadi. Počela je pisati već s 11-12 godina, pošto se kao dijete često s roditeljima selila. Odrastajući, tokom putovanja zapisivala je probleme i priče ljudi koje je susretala. Bavila se humanitarnim radom i postala anti-ratna aktivistica, te je putujući Afganistanom i radeći u izbjegličkom kampu, objavila&amp;nbsp;svoju prvu knjigu&amp;nbsp;“Djevojčica iz Afganistana”. Napisala je i na nastavke “Parvanino putovanje” i “Blatni grad”, te je objavila roman za odrasle “Žene Afganistanskog rata”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Osim o strahotama rata dalekih zemalja, Ellis je pisala i o problemima vlastite domovine, Kanade.&amp;nbsp;U knjizi “Looking for X” piše o djevojčici koja odrasta u sirotinjskom dijelu Toronta, ukazujući na probleme siromaštva.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njeno najpoznatije djelo je “The heaven shop”, roman u kojem piše o siročadi u Malawi, zaraženoj AIDS/SIDA-om.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napisala je još mnoštvo djela, od kojih su neka: “Ručak s Lenjinom i druge priče”, “Moje ime je Parvana”, “Djeca mumije”, “Društvo budala” i ostale.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;&lt;br /&gt;&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/7782922182289640755/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/deborah-ellis-djevojcica-iz-afganistana.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/7782922182289640755'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/7782922182289640755'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/deborah-ellis-djevojcica-iz-afganistana.html' title='Deborah Ellis- Djevojcica iz Afganistana'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-4024709363950936516</id><published>2016-12-28T13:29:00.000-08:00</published><updated>2016-12-28T13:29:56.861-08:00</updated><title type='text'>Lewis Caroll- Alisa u zemlji cuda</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;bajka&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;ljeto&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Zemlja čudesa&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Tema:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Alisino putovanje kroz Zemlju čudesa&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Priča počinje pravim ljetnim danom kada su se dvije sestre zabavljale tako što je starija mlađoj čitala knjigu. Alisa je bila mlađa sestra koja je dok joj je sestra čitala zanimljivu priču, popela na drvo, zaspala i počela sanjati zanimljiv san. Ubrzo se pred djevojkom pojavio Bijeli zec, koji je odjeven u hlače i majice u ruci držao sat. Činilo se kao da se negdje žuri i ubrzo je nestao u rupi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Alisa je odmah krenula za njim i našla se u sobi gdje su stvari letjele. Kako se spuštala tako je vidjela zeca da prolazi kroz jedna vrata, ali nažalost kada je napokon došla do vrata kroz njih nije bilo moguće proći jer su bila mala. Vrata kroz koja je htjela proći osim što su bila malena za nju, bila su i zaključana. Na stolu je tada primijetila stol na kojem se nakazio ključ od zlata. Pokušavala je otvoriti vrata, ali ili je otvor za ključ bio velik ili je ključ bio malen. Tako se ni jedna vrata nisu mogla otvoriti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Onda je Alisa primijetila zavjesu iza koje su se nalazila mala vrata koja je mogla otvoriti uz pomoć ključa. Od silne znatiželje da vidi što se nalazi iz vrata pogleda kroz otvor i ugleda prekrasan vrt. Željela je ući u vrt kakav nikada prije nije vidjela, ali su vrata bila tako mala da joj ni glava nije mogla proći. Opet se vratila stoliću na kojem se nalazio ključ ne bi li ušla kroz ta vrata i tada je pronašla bočicu na kojoj je pisalo “Popij me”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Djevojčica je bila oprezna i prvo je provjerila sa svih strana ne piše li negdje otrov. Kada se uvjerila da je tekućina bezopasna otpila je prvo nekoliko gutljaja, a zatim sve više jer je napitak bio zaista ukusan. Odjednom se smanjila toliko da je mogla proći kroz željena vrata. Čim je stigla do vrata sjetila se da nema ključ, ali on je bio na visokom stolu do kojeg Alisa više nije mogla dosegnuti. Ispod stola je ugledala staklenu kutiju u kojoj se nalazio kolačić. Na njemu se nalazio natpis “Pojedi me”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Odlučila je pojesti kolač do kraja, ali nije se ništa dogodilo. Tada se pojavio Bijeli zec koji se uplašio kada ju je vidio. Ponovno se smanjila, pala u bocu vode i prošla dalje kroz ključanicu. Pred njom su se tada izmjenjivale razne slike, pa je vidjela orla koji puši lulu, blizance, školjke… Odjednom iz šume dotrči sluga i pokuca na vrata koja otvori okruglog lica, što je podsjećalo na žabu. Sluga iz šume je nalikovao na ribu. Predao je pismo drugom i rekao kako kraljica zove Vojvotkinju na kriket. Predao je pozivnicu nakon čega su se poklonili jednom drugom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Alisa je tada prišla vratima i pokucala, a s druge strane ju je dočekao sluga. Nije trebalo dugo da Alisa napokon uđe, a kada je prošla kroz vrata ugledala je Vojvotkinju kako sjedi usred kuhinje i ljulja bebu. Odmah nakon što je ušla u kuhinu počela je kihati, a nije kihala samo ona nego i Vojvotkinja. Mačak je bio jedini koji nije kihao. Vojvotkinja je zamolila Alisu da pripazi na dijete i mačka koji se cijelo vrijeme samo smijao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada je primila bebu primijetila je koliko čudno izgleda. Imala je nos nalik na njušku, a nakon dužeg gledanja shvatila je kako se radi o svinji. Alisa je tada zamolila mačka da joj pokaže kako da ode, a mačak joj je rekao da na desnoj strani živi Šeširdžija, a na drugoj strani Kunić. Mačak joj je poručio kako su obojica ludi baš kao on, ali i Alisa. Ona to nije htjela prihvatiti, ali mačak je rekao da inače ne bi došla tako daleko da je normalna. Djevojka je odlučila krenuti dalje prema Kuniću čija je kuća imala dimnjak poput zečjih ušiju, a krov prekriven krznom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kod kuće se nalazio podstavljen stol gdje su sjedili Šeširdžija i Kunić. Alisa se smjestila s druge strane i dobila je poziv da se ponudi vinom, ali na stolu nije bilo ničega osim čaja. Bila je ljuta što joj nude nešto čega nema, na što joj je Kunić poručio da je sjela za stol, a da je prvo nitko nije zvao. Šeširdžija ju je pitao koji je datum, a ona mu je odgovorila da je četvrti. Ludi Šeširdžija je uz sebe imao sat koji je umjesto sati pokazivao dane u mjesecu. Vrijeme Šeširdžiju nije slušalo i tako je po njemu uvijek bilo vrijeme za čaj, a na stolu se nalazio velik broj posuđa.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Alisa više nije htjela biti na takvom mjestu i krenula je dalje te došla do drveta na kojem su se nalazila vrata. Ušla je unutra i ugledala stakleni stol te ključ s kojim je otključala vrata koja su vodila u vrt. Naišla je na drvo bijelih ruža koje su upravo bojili u crvenu boju. Tri osobe koja su ga bojile zvale su se Sedmica, Petica i Dvojka. Kada ih je djevojka pitala zašto to rade rekli su dua je drvo trebalo imati crvene ruže, ali su oni zabunom posadili bijele i zbog straha od kraljice žele ih obojati u crvenu&lt;br /&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
tom je trenutku naišla kraljica koja je tražila od Alise da joj se predstavi, a nakon što joj se nije svidjelo što je čula naredila je da joj odrube glavu. Tada je naišla Vojvotkinja koja je ošamarila kraljicu, nakon čega je došlo naređenje da se Vojvotkinji odrubi glava. Tada su se Alisa i Vojvotkinja opet srele i djevojka je zaključila kako je Vojvotkinja bila bijesna prvi put kada su se susrele zbog kihanja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kraljica ju potom otjera, a ona i Alisa nastave igrati kriket. Kraljica ju tada upita je li vidjela Lažnu kornjaču. Alisa joj odgovori da nije i kraljica naredi Grifonu da djevojku odvede od Lažne kornjače kako bi mogla čuti neobičnu priču. Kornjača prizna da je prava kornjača i da je išla u školu na dnu mora. Imala je nekoliko zanimljivih predmeta, a osim glazbenog i francuskog saznala je da postoji i predmet pranje. Grifon je tada poručio Kornjači da priča o malo o igrama.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon zanimljive priča Alisa se našla na suđenju gdje se sudilo Pub – Srcu koje je kraljici ukralo kolače. Na suđenju je bio prisutan Bijeli zec te kralj kao sudac. Prvi svjedok je bio Šeširdžija koji nije imao što reći, a tog je trenutka Alisa počela rasti. Na izlasku iz sudnice je rečeno da mu se odrubi glava. Druga na redu svjedoka bila je kuharica, koja je u ruci imala papar i isto nije htjela dati iskaz, a kada su je pitali od čega se radi kolač ona je rekla od papra. Sljedeću na redu za svjedoke Bijeli zec je prozvao upravo Alisu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kralj ju je upitao zna li nešto o kolačima, a ona je rekla da ne zna. Nakon toga što je postala prevelika, Bijeli zec spomene pismo koje je napisao Pub. Kraljica je naredila da prvo ide presuda, a zatim suđenje. Alisa je tada rekla da nije normalno da presuda bude prije suđenja na što joj je kraljica rekla da šuti i naredila da joj odrube glavu. Hrpa karata je krenula u njenom smjeru, Alisa vrisne i probudi se. Kada se probudila pričala je sestri o snu, a nakon toga i nekoliko godina kasnije prepričavala je djeci oko sebe zanimljive priče o svijetu iz mašte.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Alisa, Šeširdžija, Bijeli zec, Mačak, Vojvotkinja, Krajica, Kralj, Kunić&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Alisa&amp;nbsp;&lt;/span&gt;– glavni lik romana je jedna stvarna djevojčica. Ona je usnuvši jedan neobičan san odvela čitatelja u svijet neobičnih likova i još neobičnijih događaja. Alisa ima dobro srce, ali i jako bujnu maštu, pa su joj sasvim obične stvari, poput čitanja knjige i odmaranja na plaži – jako dosadne. U svojem snu, koji ju je odveo na veliku avanturu, čitatelja hrabro vodi kroz nepoznat svijet. Doživjela je puno lijepih, ali i zastrašujućih stvari. &amp;nbsp;Budući da je san njen, iz njega se teško može izvući stvarna karakterizacija djevojčice. Nešto više o Alisinoj osobnosti saznajemo iz razmišljanja njene sestre, tek na kraju priče. Ta razmišljanja vode nas do zaključka da je Alisa djevojčica koja voli svijet koji je okružuje, druga bića, pogotovo životinje. Ona ima smisla za stvaranje priča, jer ima bujnu maštu. Alisa je radoznala, puna je ljubav, pa je i jako suosjećajna djevojčica, koja se ne srami to i istaknuti. Alisa sukladno tome ne voli nepravdu te jako dobro raspoznaje dobro od lošeg. Budući da ima čisto srce, može komunicirati i sa stvarnim svijetom i s čudesnim svijetom u koji je upala u svom snu. U čudesnom svijetu bila je toliko malena da joj je trava bila poput guste šume, a gljive su joj se činile velike poput kuća. U tom čudesnom svijetu u jednom trenutku je narasla i velika poput diva, pa je glavom probila krov dvorca.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Sestra&amp;nbsp;&lt;/span&gt;– lik Alisine sestre uvodi nas u djelo, te nas kraju iz njega i izvodi. Sve što saznajemo o njoj je da voli čitati knjige, dok Alisa za to vrijeme kraj nje spava. Iz sestrina razmišljanja saznajemo da je Alisa djevojčica koja jako voli čitav svijet koji je okružuje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bijeli zec&amp;nbsp;&lt;/span&gt;– jedan od likova koji se pojavljuju u Alisinom snu. Zec, iako je životinja, obučen je u bijeli frak, nosi šešir na glavi i često provjerava svoj sat na ruci. Uvijek se negdje žuri, što je upravo zainteresiralo Alisu kad ga je vidjela da je protrčao pored nje. Zec, kako sam kaže, ima mnogo posla, pa ne dopušta ni ne podnosi dangubljenje, a čim vidi nekoga bez posla, on ga odmah uposli. Misli za sebe da je najviše marljiv, a odan je jedino Kneginjici. Dužnost Bijelog zeca je čitanje presude Šeširdžiji, pa se on ulizuje Kneginjici kako ga ne bi zadesila slična sudbina. Ipak, na kraju je upravo Zec taj koji spašava Alisu od tamnice, u koju ju je htjela baciti Kraljica. On je napomenuo da Alisa nije životinje, već dijete. Čim Bijeli zec vidi nekoga bez posla, daje mu neki zadatak.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kraljica&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– čuvena Kraljica je zla vladarica koja za sebe smatra da je velika ličnost, a zapravo je samo papirnata, igrača karta. Ipak, o njoj svi govore i uopće nije lako doći do nje, iako nije nikakva veličina. Ona umišlja da je glavna među kartama, pogotovo kad uz nju stoji Kralj, također papirnati. Oni upravljaju vojskom igračih karata, a njena jedina uloga je izdavanje zapovijedi, pomalo čudnih i posve beskorisnih. Ona govori koga treba staviti u tamnicu, koga ubiti, te koji će se zadatak dodijeliti pridošlicama. Jedno od hobija Kraljice je svakodnevno mijenjanje šešira.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kneginjica&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– o njoj neprestano priča Bijeli zec, jako joj je odan, pa o njoj govori kao o nekoj veličini. Ali, kada je Alisa vidjela Kneginjicu uživo, zapravo se razočarala. Ona je na nju loš dojam loše jer se gađala mesom, lončićima i poklopcima. Uz to je jako vikala.&lt;br /&gt;
Kneginjica je uporno htjela doći do Kraljice, a kako bi u tome uspjela, odvela joj je Alisu, što se činilo poput izdaje. Kneginjica, poput Zeca i Kraljice, također svima zadaje poslove i jako je nestrpljiva – nikoga ne želi čekati.&lt;br /&gt;
Kneginjica teži tome da dođe do Kraljice, koja je ne želi primiti, ali ona to uspijeva tako da Kraljici dovodi Alisu. Kneginjica svima zadaje posao. Ne voli čekati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o&amp;nbsp;autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Lewis Carroll, pravim imenom Charles Lutwidge Dodgston, rođen je u mjestu Daresbury 27. siječnja 1832. godine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bio je poznati pisac, ali osim toga toga fotograf, logičar i matematičar, čije su priče o Alisi i čudesnom svijetu koji je doživjela postali klasici u kojima su uživale mnoge generacije. Osim “Alise u zemlji čudesa” napisao je još jednu priču “Lov na zrcalo”. Među njegovim djelima našla su se i matematička djela.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Lewis Carroll je stekao obrazovanje na Oxfordu gdje je kasnije nastavio raditi pa je predavao od 1855. do 1881. godine matematiku. Dok je predavao matematiku 1861. godine postao je anglikanski svećenik. Samo četiri godine kasnije počeo je kćeri predstojnika na fakultetu pričati dječje priče koje su kasnije objavljene pod imenom “Alisa u zemlji čudesa”. Priča je ubrzo postala velik hit kao i nastavak “Lov na zrcalo”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Duže vrijeme se nagađalo kako je Alisa ništa drugo nego izvedenica za “Alice” iz Alice Liddell. Tako se na kraju knjige “Alisa” kroz ogledalo navodi ime glavnog lika.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Lewis Carrol umro je 1898. godine u Guilfordu.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/4024709363950936516/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/lewis-caroll-alisa-u-zemlji-cuda.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/4024709363950936516'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/4024709363950936516'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/lewis-caroll-alisa-u-zemlji-cuda.html' title='Lewis Caroll- Alisa u zemlji cuda'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-6818623701992981774</id><published>2016-12-28T13:17:00.000-08:00</published><updated>2016-12-28T13:17:18.067-08:00</updated><title type='text'>Ivan Goran Kovacic-Jama</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U prvom pjevanju iskopanih očiju iznosi detalje koji su se dogodili prije zločina i užas pretrpljen zbog gubitka vida. Bio je prisiljen da gnječi svoje oči. U drugom pjevanju slijedi opis događaja prije početka pokolja, poput iživljavanja krvnika nad svojim žrtvama te njihovih neprimjerenih razgovora i smijanja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Slijedi treće i četvrto pjevanje u kojem slijepi junak i stradalnik osluškuje rad noža i pad u jamu svih onih koji su bili prije njega u redu. Počeo je brojati broj poginulih te zamišljati kako će izgledati njegovo pogubljenje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U petom pjevanju ranjenik i stradalnik pada u jamu u kojoj se nalazi puno leševa. U šestom pjevanju i dalje čekajući svoj kraj stradalnik se trudi odrediti gdje se točno nalazi, odnosno koji je njegov položaj cijelo vrijeme očekujući bacanje bombe od strane krvnika.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sedmo i osmo pjevanje opisuje bacanje vapna na poginule i udaljavanje krvnika od jame dok se stradalnik pokušava izvući iz užasa u koji je bačen. Kada je osjetio vlagu shvatio je da se spušta noć i bez obzira što su pod njim brojna tijela, on se preko njih trudi popeti kako bi napokon došao do željene slobode i što dalje od strahota koje je pretrpio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U daljini je čuo pjesmu zočinaca i osjetio miris paljevine iz rodnog sela, pa se potrudio krenuti u tom smjeru. Odjednom su se iz šume čuli zvuci bitke i on kreće u smjeru gdje su dolazili pucnjevi. Tada su ga pronašli partizani onesviještenog i nakon što je došao sebi, govori im o svemu što je proživio. Poema na kraju završava slavljenjem slobode, osvete i početka novog života&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ivan Goran Kovačić rođen je 21. travnja 1913. godine u Lukovdolu, malom selu u Gorskom kotaru gdje je pohađao osnovnu školu, a s deset godina odlazi u Karlovac kako bi nastavio školovanje u gimnaziji, a 1926. godine u Zagrebu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prvi koraci u književnosti slijede 1929. godine djelom “Ševina tužaljka”, crtica koja je izašla u listu “Omladina”. Zajedno s još dvojicom pjesnika Hitrecom i Juričićem 1932. godine objavio je izbor pjesama koje je napisao dok je išao u gimnaziju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Godine 1932. je maturirao i upisao se na studij slavistike, ali je nakon samo šest semestara napustio fakultet i posvetio se novinarskom te književnom radu zahvaljujući kojem si je osigurao egzistenciju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Godine 1936. je izašla njegova prva samostalna knjiga, zbirka novela “Dani gnjeva”. Iste godine je dobio posao novinara, a ubrzo je postao urednikom rubrike za kulturu, u Hrvatskom dnevniku i u Novostima. Neko je vrijeme djelovao i u političkim vodama kao pristaša Hrvatske seljačke stranke.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tijekom uspostavljanja NDH, tadašnje vlasti ga šalju da radi kao upravitelj pošte u Foči, ali na kraju ne odlazi jer ga Tin Ujević zadržava da radi s njim u Hrvatskom izdavačkom bibliografskom društvu, zbog čega ostaje u Zagrebu. Krajem 1942. godine zajedno s Vladimirom Nazorom odlazi u partizane. Pretpostavlja se da su ga 12. srpnja 1943. godine ubili četnici negdje u blizini Foče gdje je trebao ići raditi kao dio tadašnje vlasti iz NDH.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Grob je ostao nepoznat, a mnogi su u tome vidjeli povezanost između djela “Moj grob” i poeme “Jama”, posthumno tiskane 1944. godine u Italiji. Zbog prerane smrti Ivan Goran Kovačić je postao legenda, a to se na kraju odrazilo na sva njegova književna djela. U čast ovog velikog autora svake godine se u rodnom mjestu Lukovdolu u Gorskom kotaru, održava manifestacija poznatija kao Goranovo proljeće.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napisao je “Dani gnjeva”, knjiga koja se sastoji od sedam novela: “Sedam zvonara Majke Marije”, “Probuđeni djedovi”, “Smrt u čizmama” itd… Spomenute novele održavaju socijalni angažman i povratak realizmu, što se tridesetih godina 20. stoljeća smatralo zaštitnim znakom hrvatske proze.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Socijalni motivi se pojavljuju i unutar štokavske poezije “Vjetar u šumi”. Štokavski standard je poslužio kao osnova za ostala djela poput: “Ognji i rože”, kajkavska zbirka koja je nastajala u periodu između 1936. i 1942. godine, ali kako nije dovršena sadrži 36 tekstova podijeljenih na 11 ciklusa.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napisao je još: “Za našu djecu”, “Eseji i ocjene”, “Sveti psovač”, “Novele iz lukovdolskog zavičaja&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/6818623701992981774/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ivan-goran-kovacic-jama.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/6818623701992981774'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/6818623701992981774'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ivan-goran-kovacic-jama.html' title='Ivan Goran Kovacic-Jama'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-3711298459155963785</id><published>2016-12-28T13:11:00.001-08:00</published><updated>2016-12-28T13:11:42.713-08:00</updated><title type='text'>Ernest Hemingway - Kome zvona zvone</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Katak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Robert Jordan nekada je bio profesor španjolskog jezika na Sveučilištu u Americi, a sada je bio spreman kao dragovoljac u Španjolskom građanskom ratu. On je bio stručnjak za eksploziv pa je dobio zadatak da digne u zrak važan most iza neprijateljskih crta.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tako se Robert Jordan uputio pod vodstvom pripadnika republikanske gerile Anselma do jedne skupine gerilaca koji su bili predvođeni Pablom te su mu oni trebali pomoći u toj akciji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Logor gdje su gerilci bili smješteni nalazio se u gustoj borovoj šumi koja je sa svih strana bila okružena stijenama, a tamo se nalazila i velika spilja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pablova skupina gerilaca povremeno je napadala automobile i vlakove. U jednoj od takvih brojnih akcija prisustvovao je i Kaškin, Robertov prijatelj koji je nedugo potom i poginuo. On je svima iz svoje ekipe ostao u sjećanju po tome što se jako bojao smrti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Robert je u logoru još susreo i Cigana Rafaela i djevojku Mariju, Pilar – Pablovu ženu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Roberta se posebno dojmila Marija, djevojka koja je imala samo devetnaest godina i koju su gerilci spasili prilikom jednog od napada na vlak. Ostala je sama bez roditelja koje su ubili fašisti, a bila je i napastovana. Kada su je gerilci bili spasili bila je u jako lošem stanju. Nije htjela pričati, a dane je provodila plačući. No, Pilar joj je puno pomagala da to prebrodi pa je postupno bila sve bolje i bolje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pablo je nekada davno bio jako hrabar i neustrašiv borac, no s vremenom je postajao sve manje hrabar, a sve više sumnjičav. Tako sada nije htio sudjelovati u akciji rušenja mosta jer je vjerovao da im ta akcija ne može donijeti ništa dobroga.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sve to dovelo je do sukoba između Pabla i Roberta, a svi ostali koji su trebali sudjelovati u akciji stali su na stranu Roberta i Pablove žene koja je spremna boriti se za Republiku te smatra da je cijela akcija opravdana, a Pabla smatra kukavicom. Tako se dalje u vrlo kratkom vremenu razvije duboka povezanost i emocije između Marije i Roberta.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sljedećeg dana šumu su neprestano nadlijetali fašistički zrakoplovi što je bio predznak katastrofe. Anselmo je otišao izvidjeti stanje fašističke vojske pa je otišao do mosta, a Marija, Pilar i Robert, otišli su do El Sordovog logora kako bi dogovorili napad i kada će biti potrebno povlačenje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Na putu su se zaustavili kratko kod potoka i Pilar je na nagovor Roberta počela priču o tome kako je u njihovom gradu došlo do pokreta. Pričala je kako je Pablo u to vrijeme bio jako okrutan i bez imalo milosti. Brzo su zauzeli grad, a pokazali su i veliku okrutnost prema fašistima koje su ondje zatekli.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada je Pilar završila svoju priču, Robert je ostao oduševljen. Poželio je da zna dobro pisati i da može napisati jednu ovakvu priču u kojoj bi ispričao što su oni postigli.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
El Sordova skupina na kraju je bila zadužena za nabavku konja, a kada su dogovorili i najmanju pojedinost, vratili su se u svoj logor.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vani je počeo padati snijeg iako je već bio svibanj. Vrijeme je pokazalo svoju ćudljivu stranu i promijenilo se. Kada su se vratili u spilju tamo su zatekli pijanog Pabla. Robert se odmah s njim sukobio, a Pablo je nakon toga promijenio mišljenje te se odlučio priključiti organiziranoj skupini napada.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Robert je Pabla promatrao sa sumnjom zbog toga što je tako naglo promijenio mišljenje, a nakon toga prisjetio se i svojih početaka kada je bio stigao u Španjolsku.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sljedeći dan bio je koban za El Sordovu skupinu. Otkrili su ih fašisti i likvidirali. Pablo je tada odlučio odjahati kako bi zavarao patrolu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon tog događaja u ekipu su se uvukli strah i tjeskoba. Robert Jordan je znao da nakon ovog, most mora biti srušen odmah sljedećeg dana bez obzira na dogovor prije. Odmah je poslao jednog gerilca da dostavi poruku kako akcija mora odmah započeti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prisjetio se tada svoga djeda i njegove hrabrosti. Naime, on se borio u Američkom građanskom ratu. Prisjetio se i svoga oca koji je izvršio samoubojstvo. Razmišljao je o tome kako na neki način to može razumjeti, ali ne može&amp;nbsp;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Marija je tu noć provela zadnju noć s Robertom i zajedno su maštali o budućnosti. Sljedeći dan Roberta je probudila Pilar i obavijestila ga da je Pablo nestao i sa sobom odnio dio eksploziva i detonator s kojim su trebali srušiti most.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Robert je bio razočaran, i to na sve, na Pabla i na cijeli španjolski narod. No, tada je pogledao na Marijino lice i sjetio se da je upoznao i dobre ljude. Odlučio je izvesti napad na most s onim što mu je preostalo. Odlučio je izvesti napad s ručnim bombama, a pri tome će mu pomoći i Anselmo. Tada je počeo sumnjati u izvedivost akcije koja se trebala dogoditi u noći.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tada se dogodi obrat u cijeloj priči. Dolazi Pablo s još devet boraca. Uhvatila ga je slabost kada je napustio skupinu i htio se riješiti Pablovih stvari. Odlučio je sve riskirati i vratiti se nazad i pomoći skupini.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U rano jutro začuo se zvuk zrakoplovnih bombi. To je bio znak da akcija treba započeti. Gerilci su se podijelili u svije skupine i krenuli s napadom. Pablo i Pilar su predvodili skupinu, a Robert je bio zadužen za postavljanje eksploziva. Eliminirali su fašističku stražu, a kada se začuo zvuk tenkova, Robert je odlučio srušiti most.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Za vrijeme akcije, Anselmo je poginuo, ali uspjeh je bio skoro zagarantiran. Tenkovi su bili zaustavljeni ispred mosta, a gerilci su se povukli u brda. No, tada Robertovog konja pogađa tenkovski hitac. Robert je ostao slomljene noge i pošto nije mogao ići dalje, odlučili su ga ostaviti. Oprostio se s Marijom i razmišljao o tome kako je zadnjih dana proveo najljepše dane u svom životu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Promatrao je prirodu oko sebe i čekao je dolazak fašista. Misli su mu bježale na razmišljanje o samoubojstvu jer nije htio biti zarobljen ili ubijen od fašističke vojske. No, samoubojstvo nije odobravao pa je bio sretan kada je ugledao fašističku konjicu. Zadnjim snagama usporio je njihov napredak.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela&lt;/span&gt;: roman&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;španjolski građanski rat (72 sata postojanja španjolskih gerilaca)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje&lt;/span&gt;: Španjolska, za vrijeme građanskog rata&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&amp;nbsp;&lt;/span&gt;Robert Jordan, Pablo, Cigan Rafael, djevojku Mariju, Pilar, Anselmo&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Robert Jordan&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– sveučilišni profesor koji još u mladim danima odlazi u Španjolsku kako bi se borio u građanskom ratu. Vjeruje u pravo na slobodu i jednakost, ravnopravnost za sve. Smatra da svaki čovjek zaslužuje biti sretan, a njegova je dužnost borba za ostale, čak u toj mjeri da mu se i njegova smrt čini nevažnom. Sudjeluje u ratnim akcijama gdje ubija ljude što se kosi s njegovim principima, ali to mora činiti iz razloga što je u interesu španjolske zajednice da se neprijatelj ukloni. Strastveno se zaljubio u Mariju s kojom je dijelio iste interese. Do kraja je branio vrijednosti u koje je vjerovao i bio je hrabar. Nije žalio za ničim jer je znao da je život posvetio pravim stvarima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o&amp;nbsp;autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ernest Hemingway bio je poznati američki pripovjedač 20. stoljeća. Rodio se 21. srpnja 1899. godine u Oak Parku, u Illinoisu u Sjedinjenim Američkim Državama. Završio je srednju školu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svjetskom ratu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bio je lovac, neko vrijeme se bavio boksom, a radio je kao dopisnik za vrijeme Prvog svjetskog rata, u Grčko-turskom ratu te u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata je živio u Parizu kao dopisnik američkog lista, gdje se družio sa izgubljenom generacijom američkih pisaca.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Poslije Drugog svjetskog rata živio je duže vrijeme na Kubi, okružen ribarima, pecajući i pišući razna djela. Živio je burno i ženio se više puta. Kada je shvatio da više ne može pisati, izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom 2. srpnja 1961. godine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Hemingway se smatra jednim od najistaknutijih američkih pisaca na čiji je način pisanja uvelike utjecao novinarski rad. Junaci u djelima su uglavnom snažni likovi koji se ne uklapaju u sredinu iz koje dolaze.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pisao je mnoge novele i romane, a posebno se istaknuo romanom o I. svj. ratu “Zbogom, oružje”, romanom o španjolskome građanskom ratu “Kome zvono zvoni” i kratkim romanom “Starac i more”. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njegova druga poznatija djela su romani “I sunce se ponovo rađa”, “Imati i nemati”, “Smrt popodne”, “Preko rijeke i u šumu”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Umro je 2. srpnja 1961. godine u Ketchumu, u Idahu u Sjedinjenim Američkim Državama.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/3711298459155963785/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ernest-hemingway-kome-zvona-zvone.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/3711298459155963785'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/3711298459155963785'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ernest-hemingway-kome-zvona-zvone.html' title='Ernest Hemingway - Kome zvona zvone'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-6543779632215978121</id><published>2016-12-28T13:05:00.000-08:00</published><updated>2016-12-28T13:05:26.046-08:00</updated><title type='text'>Ivan Sergejevic Turgenjev- Ocevi i djeca</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vrijeme radnje je smješteno na sam kraj 19. stoljeća, 1859. godine kada cijela obitelj očekuje Arkadija koji upravo treba doći iz Petrograda gdje je završio školovanje. Prošlo je već pet sati, a obitelj i dalje očekuje svog člana s velikim nestrpljenjem. Arkadije se napokon pojavljuje, ali nije sam. Sa sobom je doveo vjernog prijatelja doktora Jevgenija Vasiljeviča Bazarova, kojeg poštuje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada se napokon okupila cijela obitelj, svi zajedno krenu prema Nikolajevom posjedu na kojem je živio lijepih deset godina sa sada već pokojnom ženom Mašom i sinom koji se upravo vratio sa školovanja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kako Maše više nema na imanju živi brat od Nikolaja, Pavle Petrovič, a Nikolaj je u međuvremenu uspio zavoljeti dragu ženu Feničku koja mu je rodila sina Mitju. Beba je napunila šest mjeseci.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Odmah nakon dolaska čitatelj može uočiti veliku razliku imeđu generacija, primjećuje se neugoda Nikolaja zbog mlade žene Feničke. S njom se dosad nije vjenčao zbog poštovanja prema starijem bratu Pavelu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Arkadije joj odmah prilazi kako bi ju pozdravio. Iako je na pomolu svađa, razumijevanje, ljubav i poštovanje između oca i sina uspijeva nadići sitne probleme. Ipak do svađe dolazi između dva lika, Pavla Petroviča i Bazarova, a dok Pavle predstavlja umirovljenog časnika i osobu konzervativnih nazora, Bazarov je prikazan kao buntovnik koji je protiv svega. Cijelo vrijeme boravka Nikolaj osjeća strah zbog utjecaja Bazarova na njegova sina Arkadija.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prošla su već dva mjeseca kada dolazi pismo od daljnjeg rođaka Nikolaja. U pismu stoji pozivnica za Arkadija i Nikolaja da dođu k njemu u grad. Kako su Nikolaju i Pavlu dosadila hvalisanja, na put krenu Bazarov i Arkadij. Bazarovu je ovo bila odlična prilika da se makne od Pavela koji ga je smatrao bezobraznikom, plebejcem i cinikom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Boravak u gradu je bio uzbudljiv, a već na početku Bazarov upoznaje Anu Sergejevnu, ženu koja je ih je zaintrigirala iako to Bazarov nije htio odmah priznati. Ana ih je odmah pozvala k sebi, pa su sljedeći dan krenuli u njen stan, a tri dana kasnije na njen majur.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tamo su se zadržali petnaest dana, a iako se Arkadije zabavljao s Katjom, Aninom mlađom sestrom, bio je tužan što se Ani očito više sviđao Bazarov jer je umislio da se njemu sviđa Ana, a ne Katja. Osjećaji su očito bili obostrani jer se i Bazarovu sviđala Ana. Bazarov nije bio sretan zbog toga jer je za njega romantična ljubav bila ništa drugo nego glupost. Ali kako je glava mislila jedno, a srce drugo, Bazarov je na kraju popustio i priznao osjećaje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nažalost Ana ga je odbila jer joj je bio važniji njen mir unatoč tome što je gajila snažne osjećaje prema njemu. Zbog toga su Arkadij i Bazarov odlučili otići kod Bazarovih roditelja, koji nisu mogli dočekati da vide svog sina.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vratili su se na posjed Nikolaja gdje su im se svi razveselili, ali Bazarov je opet počeo svađu s Pavlom. Kako je Bazarov dane provodio u radu, tako je flertovao s Feničkom. Jednog jutra Pavel je naišao kada je Bazarov ukrao poljubac od Feničke i izazvao ga na dvoboj. U dvoboju je Pavle bio ranjen u nogu, a kako rana nije bila opasna pomoć mu je pružio upravo Bazarov. Pavle mu se zbog toga zahvalio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pavel se razgovarajući s Feničkom uvjerio u njenu ljubav prema Nikolaju, a kako je cijeli događaj oživio u njemu uspomene na davno izgubljenu ljubav, odlazi Nikolaju s molbom da se vjenča s Feničkom. Nikolaj je bio sretan zbog takvog preokreta&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Arkadije se udaljio od kuće još prije nego što se dogodio dvoboj, a iako su svi mislili da je otišao u grad jer je imao nekog posla, on se zapravo zaputio prema majuru Ane Odincove gdje ga je iako toga nije bio svjestan zapravo privlačila Katja. Uskoro mu se pridružio Bazarov koji je nastavio druženje s Anom. Arkadije je napokon posato svjestan da je zaljubljen u Katju i uz Aninu podršku odlazi kod oca kako bi dobio blagoslov.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bazarov isto odlazi kući, ali se tijekom pomaganja ocu u liječničkoj praksi zarazi opasnom bolesti i odmah pošalje Ani poruku da je na samrti jer se zarazio tifusom. Ana dolazi idućeg dana i Bazarov budući da ju je vidio, umire mirne duše. Šest mjeseci kasnije nakon tužnog događaja, kod Kirsanovih je velika proslava zbog vjenčanja između Nikolaja i Feničke te Katje i Arkadija. Udala se i Ana Sergejevna, ali ne iz ljubavi. Udala se za ruskog poslanika s nadom da će ga jednog dana zavoljeti. Bazarovi roditelji su nastavili ići na grob gdje je pokopan njihov sin.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;roman&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;1859. godine&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;vlastelinski posjed u Rusiji&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Autor:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Ivan Sergejevič Turgenjev&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Glavni likovi:&amp;nbsp;&lt;/span&gt;Jevgenij Vaslijevič Bazarov, Ana Sergejevna Odincova, Arkadije Kirsanov, Pavle Petrovič Kirsanov i Nikolaj Kirsanov&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Jevgenij Vasiljevič Bazarov&lt;/span&gt;&amp;nbsp;je jedan od likova iz romana Ivana Sergejeviča Turgenjeva, a unatoč tome što u romanu postoje i drugi likovi koji su važni za radnju, upravo se Jevgenij izdvaja kao glavni junak.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prikazan je kao pametan student medicine i čovjek snažnog karaktera koji ne odustaje tako lako od svojih uvjerenja. Susret s bilo kojim od likova Bazarova ne ostavlja ravnodušnim, bez obzira radi li se o nekoke tko ga cijeni poput Arkadija ili mrzi kao što je Pavel Kirsanov.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bazarov se oslanja samo na svoje znanje, snagu i znanost te odbacuje sve tradicionalne vrijednosti, pa se ruga ne samo domoljublju, nego religiji, politici i bilo kakvom obliku osjećaja. Čitatelj može zaključiti kako je Bazarov pravi primjer nihilista. On je plebejac koji kritizira aristokraciju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ali je li Bazarov na kraju nihilist kada ipak postoji nešto u što vjeruje, a osim toga strastveno se zaljubljuje u u plemkinju Anu Sergejevnu Odincovu. Nakon ljubavnog sloma doživljava fizičko i emocionalno uništenje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prije samog kraja u Bazarovu je ostala neostvarena naklonost prema roditeljima kao i ljubav prema Ani Odincovoj te nedovršeno prijateljstvo s Arkadijem, koji ga je cijelo vrijeme idealizirao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Arkadij&lt;/span&gt;&amp;nbsp;je sin Nikolaja Petroviča Kirsanova koji se vraća sa školovanja u Peterburgu. Arkadij dolazi u društvu prijatelja Bazarova kojeg idealizira i obožava te slijedi u skoro svemu. Za razliku od Bazarova Arkadij pokazuje manju dozu zrelosti i dok se Bazarov bavi istraživanjem, Arkadij uglavnom ljenčari.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Opisan je kao neodlučan lik koji nije svjestan pravih osjećaja. Iako je vjerovao da njegovi osjećaji pripadaju Ani, shvatio je kako je cijelo vrijeme zaljubljen u mlađu Aninu sestru Katju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako je možda Arkadije većinom vremena pokazivao manju dozi zrelosti od Bazarova, na kraju je bio spreman priznati prave osjećaje i realizirati ljubav s Katjom. Doživio je sretan kraj vjenčavši se s Katjom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Ana Sergejevna Odincova&lt;/span&gt;&amp;nbsp;je možda jedini pravi nihilist u romanu koja ostaje čvrsta do kraja, iako je pogođena Bazarovom smrću. Ona je imućna udovica i privlačna žena koja unatoč tome što je otvorena prema novim iskustvima i neograničena predrasudama, živi u udobnosti luksuza bez strasti i uzbuđenja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Dokaz njezine čvrstine i da je pravi nihilist slijedi u trenutku dok joj Bazarov priznaje svoje osjećaje. Unatoč tome što ni ona nije bila imuna na njegovo udvaranje, uspijeva se odhrvati strastvenim osjećajima koji su je okupirali onog trena kada ju je primio u zagrljaj.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Pavel Petrovič Kirsanov&lt;/span&gt;&amp;nbsp;je umirovljeni vojni časnik i stariji brat Nikolaja Petrovića Kirsanova. Na bratovo se imanje doselio nakon umirovljenja s namjerom da na imanju ostane do kraja života. U mladosti je doživio neugodno iskustvo u ljubavnoj vezi s kneginjom R, koja ga je napustila.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako je imao velike ambicije i htio postići nešto u životu, nakon razočarenja u ljubavi, postao je čovjek bez ambicija koji je odabrao beskoristan život. Opisan je kao čovjek tvrdog karaktera i konzervativnog načina razmišljanja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pavel je od početka zamrzio Bazarova jer ga je smatrao cinikom i plebejcem. Unatoč tome što je veći dio života proveo kao čangrizav čovjek razočaran u život, na kraju je shvativši koliko je Fenička odana Nikolaju, tražio od brata da je oženi. Nikolaj je bio sretan što je brat konačno popustio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nikolaj Kirsanov je uglađeni sredovječni muškarac liberalnih pogleda na život, a za kojeg okolina smatra da je radikalan. Razlog tome je što je nedavno oslobodio kmetove i uložio puno vremena i truda kako bi cijela obitelj prebrodila financijske teškoće i probleme s organizacijom nakon odlaska kmetova.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nikolaj je osoba koja drži do obitelji i starih vrijednosti, pa unatoč tome što je zaljubljen u Feničku s kojom ima sina Mitju, na brak se još nije odlučio iz poštovanja prema bratu Pavelu, koji zbog svojih predrasuda takvo nešto ne bi mogao prihvatiti. Nikolaj je imao ženu koja je umrla, a nakon dugo godina samovanja sreću je pronašao u u jednostavnoj i dobroj djevojci.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ivan Sergejevič Turgenjev je istaknuti ruski realist, romanopisac i pripovijedač. Rođen je 1818. godine u imućnoj vlastelinskoj obitelji. Djetinjstvo je uglavnom provodio na imanju svoje majke na Spasko-Lutovinovu kod grada Mcenska. U odgoju i školovanju pomogali su mu strani odgajatelji i domaći učitelji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Imao je samo pet godina kada je zajedno s roditeljima putovao po Zapadnoj Europi. Obitelj je šest mjeseci živjela u Parizu. Iako mu kao djetetu nije nedostajalo ništa u materijalnom smislu, Turgenjev nije nikada volio pričati o svom odrastanju, zbog poremećenih odnosa između oca i despotske majke koja je prema njemu uvijek bila stroga. Spas je pronašao u odlasku na školovanje. U Moskvi, Peterburgu i Berlinu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Godine 1841. vratio se u Rusiju želeći predavati kao profesor na sveučilištu, ali to nije dobro završilo. Turgenjev se nakon spomenutog neuspjeha odlučio posvetiti književnosti unatoč tome što je njegova majka bila protiv takve odluke.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/6543779632215978121/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ivan-sergejevic-turgenjev-ocevi-i-djeca.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/6543779632215978121'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/6543779632215978121'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ivan-sergejevic-turgenjev-ocevi-i-djeca.html' title='Ivan Sergejevic Turgenjev- Ocevi i djeca'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-6605089301288117839</id><published>2016-12-28T03:49:00.001-08:00</published><updated>2016-12-28T03:49:53.057-08:00</updated><title type='text'>Tone aseliskar- Druzba sinjeg galeba</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela&lt;/span&gt;: novela&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje&lt;/span&gt;: između dva svjetska rata&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje&lt;/span&gt;: Galebov otok&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi&lt;/span&gt;: Ivo, Ivin otac, Ivini prijatelji, seljani&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o&amp;nbsp;autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tone Seliškar (1900. – 1969.) bio je slovenski pjesnik i pisac, vrlo cijenjen i poznat u Sloveniji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Rođen je u Ljubljani 1. travnja 1900. godine u običnoj radničkoj obitelji. Majka mu je bila radnica u duhanskoj tvornici, a otac se bavio prijevozom te je vrlo cijenio književnost.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tone je već u osnovnoj školi pokazao iznimno zanimanje za književnost te je tada već počeo pisati prve pjesme. Srednju školu završio je 1919. godine također u Ljubljani. Bio je učitelj slovenskog jezika, a radio je u prvo u Celju pa u Trbovlju gdje se i oženio. 1925. godine vratio se s obitelji u Ljubljanu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
1943. godine otišao je u partizane gdje je iskoristio priliku za pisanje. Tamo je uređivao partizanski časopis. Nakon završetka Drugog svjetskog rata radio je kao novinar u listu “Slovenski poročevalc”, izabran je za urednika Borec nakladničke kuće.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
1969. godine je umro u Ljubljani.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tone Seliškar je najviše svojih djela posvetio mladima i djeci. U prozi koju je pisao, opisao je s kakvim su se sve teškoćama i borbama morali susresti radničke obitelji. Ispričao je svoje djetinjstvo u poznatom djelu “Dječak s velike ceste”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njegova najpoznatija djela poezije su bila “Knjiga drugova”, “Pjesme očekivanja”. “Pjesme i pripjevi”, “Trbovlje”, od proze “Kuća bez prozora”, “Nasukani brod”, “Noć i svitanje”, “Mi ćemo pobijediti”, “ljudi s crvenim cvijetom”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Najpoznatija djela za mlade bila su “Družba sinjeg galeba”, “Rudi”, “Mule”, “Janko i Metka”, “Djed Som”, “Indijanci i gusari”, “Ribar Luka i delfin”, “Velika gala predstava”i “Bujica”.&lt;/div&gt;
&lt;div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Radnja knjige započinjem opisom dječaka koji se zvao Ivo, pojedinostima njegova života i njegove sudbine. Dječak Ivo naime nije imao niti oca niti majku. Oca su mu potjerali s otoka, a majka to nije mogla podnijeti pa je umrla od tuge.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ivo je živio sam u napuštenoj i staroj kući. Jednoga dana iznenadi se kada mu dođe otac. Teško bolestan vraća se kako bi umro u kući. Dječaku pomaže starac Nikola i zajedničkim snagama pokapaju njegovog oca.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ono što je Ivo dobio od oca za uspomenu bio je samo jedrenjak pod imenom “Sinji galeb”. Pošto se radilo o starom i oronulom jedrenjaku, Ivo ga odluči obnoviti kako bi izgledao kao nov. Ivo dobiva društvo i pridružuju mu se dječaci iz okolnih kuća kako bi mu pomogli da ostvari svoj naum i cilj. Uz pomoć Petra, Mije, Pere, Jure i Frane, dječak odluči preurediti brod.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon uloženog truda i rada, brod je skoro čitav obnovljen. Jedino što je preostalo je krma. Nju bi trebalo pobojati kako bi dobila novi sjaj. No, boja je bila jako skupa, a oni više nisu imali novca. Odlučuju zajedničkim snagama zaraditi i skupiti novac.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Odlaze na kamenolom kako bi zaradili potreban novac. Iako im se u početku posao činio lagan, kako je vrijeme odmicalo i kako je sunce bivalo sve jače, rad je postao težak i naporan. Iznimno velika opasnost pogotovo je prijetila iz kamene gromade koja se nalazila pri vrhu stijene. Nitko se nije usudio gore uspesti jer je izgledalo kao da će se ta velika gromada svaki čas urušiti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U taj čas došao je poslovođa kamenoloma s idejom da onaj koji se popone na vrh i stavi veliki dijamant dobit će novac.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nitko nije htio riskirati i svi su šutjeli, no javio se hrabri Ivo. Popeo se na vrh i spretno obavio posao, stavljajući dijamant na vrh stijene. Ali pri povratku, nije se nadao tlaku zraka koji ga je odbacio i on je tijelom udario o drugi kamen. U toj nesreći udario je glavom i razbio čelo. No, bol je brzo prošla, pogotovo jer su svi bili sretni da je Ivo skupio novac za boju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada se Ivo oporavio otišli su svi zajedno u kupovinu, kupili boju te prionuli na posao. Brod je uskoro bio gotov i “Galeb” je zablistao novim ruhom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ivo je uživao u svom brodu, ali jednoga jutra kada se probudio nije ga uočio na žalu. Kanije je saznao da su mještani iz sela odlučili uzeti brod kako bi naplatili štetu koju im je počinio njegov otac. Ipak, Ivo je ponovo uz pomoć prijatelja vratio svoj jedrenjak i svi su zajedno zaplovili morem.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
&lt;div&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/6605089301288117839/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/tone-aseliskar-druzba-sinjeg-galeba.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/6605089301288117839'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/6605089301288117839'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/tone-aseliskar-druzba-sinjeg-galeba.html' title='Tone aseliskar- Druzba sinjeg galeba'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-587448593494412902</id><published>2016-12-28T03:06:00.001-08:00</published><updated>2016-12-28T03:06:07.342-08:00</updated><title type='text'>George Orwell- 1984</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
Kratak sadrzaj:&lt;br /&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Winston Smith je preskočio ručak u kantini ministarstva u kojem radi i tih sat vremena pauze otišao kući. Živio je u kompleksu jednoličnih sivih zgrada, gdje su živjeli gotovo svi pripadnici Šire partije. Oni su bili obični radnici na nižim položajima u Ministarstvima, koji zarađuju jedva dovoljno da bi preživjeli. Winston je radio u Ministarstvu istine čija je dužnost bila pisati vijesti, povijest i sadašnjost Partije. Bavili su se i obrazovanjem, zabavom i programiranom umjetnosti, a Winstonov posao bilo je ispravljanje povijesnih činjenica, novinskih članaka ili bilo kojih dokumenata koje su u tom trenutku bile protivne mišljenju Partije. Bilo je tu i Ministarstvo Ljubavi, čija je dužnost bila bilo je provoditi zakon te pronalaziti i ubijati sve loše i grješne članove Partije. Od svih ministarstava ovo je bilo najokrutnije. Ostala dva bili su Ministarstvo mira, koje se bavilo ratovanjem i Ministarstvo bogatstva, koje se bavilo ekonomijom Partije.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Winston je imao poseban razlog za dolazak kući i preskakanje ručka, zbog čega će mu kruliti u želucu sve do doručka. On je nedavno kupio bilježnicu u obliku dnevnika, antikvitetni predmet koji je pronašao dok je u predgrađu kupovao žilete. U predgrađu su živjeli proli – najniži sloj društva koji je živio otuđeno od od Partijskog društva. najčešće u bijedi i bezakonju. Ipak, Winston i ostali pripadnici Šire partije često su zalaze u njihove četvrti kako bi kupili namirnice kojih bi u tom trenutku bila nestašica u Partijskim dućanima. Najčešće su to bili upravo žileti, ali nekada je to sapun, konac, čarape ili slično.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Winston je kupio bilježnicu iako je znao da je to zabranjeno. Članovi partije nisu smjeli posjedovati nikakve osobne predmete, a pogotovo ne one koje služe za zabilježavanje misli, jer slobodne misli su u tom sistemu bile posebno zabranjene.Winston je došao svoj mali stan i sjeo u kut sobe, jedini kut iz kojeg ga nije mogao vidjeti&amp;nbsp;&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;telekran.&lt;/em&gt;&amp;nbsp;Iako je Winston u stanu imao tek osnovni namještaj i u njemu je, kao i u svakom drugom stanu, pa čak i sobi, morao stajati telekran. On nije samo prikazivao slike, već je snimao što se događa u svakoj prostoriji. Nitko nije mogao znati u kojem trenutku ga netko gleda, ali su svi morali biti oprezni jer ako ekran vidi nešto pogrešno, neku sumnju da se bilo koji član društva i najmanjom sitnicom ogriješio o Partiju, znali su da će biti izbrisani. Odvezeni i ubijeni.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Winston je unatoč strahu kupio bilježnicu, sjeo za stol i odlučio pisati. Nije znao što ni o čemu, pa je zapisivao svakojake nepovezane misli sve dok se nisu pretočile u misli mržnje prema Velikom Bratu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U tom pisanju prekinulo ga je kucanje na vratima. Prestrašio se da je to misaona policija, ali je to ipak bila njegova susjeda koja ga je zamolila da joj odčepi odvod. Susjeda je bila umorna, prerano ostarjela ženica, čiji je priglupi muž također radio neki činovnički posao u nekom od Ministarstava, a koja se najviše bojala svoje djece. Kao i sva djeca i njezina su bila u Malim uhodama i nerijetko bi te Uhode prijavljivali čak vlastite roditelje kao neprijatelje, na što ih je Partija odmalena poticala odgojem.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada se vratio na posao, Winstona je dočekala priprema za dvominutnu Mržnju. U te dvije minute prikazivale bi se snimke rata i državnih neprijatelja, a svi članovi Partije bi ih psovali, pljuvali, urlikali i mrzili što glasnije moguće. Za vrijeme Mržnje vidio je jednu od članica Partije, lijepu i mladu djevojku prema kojoj je Winston odmah osjetio odbojnost i to samo zato jer je predstavljala sve ono što se Winstonu sve više počelo gaditi, a to je Partija i sve što ona predstavlja, pa tako i sam Veliki Brat.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vidio je O’Briena, čovjeka za kojeg je već neko vrijeme mislio da bi mogao osjećati isto što i on. To Winston nikako nije mogao točno saznati, ali je po njegovom pogledu naslutio je da bi O’Brien čak mogao biti i član Bratstva, pokreta otpora omraženog Goldsteina – najvećeg državnog neprijatelja.&lt;br style=&quot;box-sizing: border-box;&quot; /&gt;Sutradan je Winstona probudio ženski glas koji je pozivao na tjelovježbu. Winston je imao trideset i devet godina, ali se već osjećao kao starac, pa mu je i to obavezno jutarnje razgibavanje predstavljalo problem. Otišao je na posao, kojeg nije ni volio n mrzio, ali ga je nekad s ljubavlju obavljao jer je znao biti i kreativan. Ručao je u kantini nekakav bljutavi ručak, nedovoljno zasitan, ali ipak obrok, dok mu je kolega pričao o “novozboru”, novom načinu govora kojim će izbaciti sve nepotrebne riječi iz upotrebe i tako ograničiti razmišljanje članovima Partije.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Gotovo svaku večer Winston bi morao ići na nekakvu organiziranu aktivnost, koja kao da bi trebala biti zabavna, ali je Winstonu bila tlaka. Aktivnosti su se nazivale slobodnima, ali se nije lijepo gledalo na one koji bi ih propustili. Ako bi Winston bilo što od rutine u svom danu propustio, mogao bi biti sumnjiv, što je manje bio slobodan, to je više razmišljao o slobodi. Smatralo se da su u njegovoj državi jedino životinje i proli slobodni. Kako je razmišljao o slobodi, tako je razmišljao i o povijesti te njenoj nestalnosti, pa se zato što je više moguće pokušavao prisjetiti svog ranijeg života, kao jedinih činjenica za koje je znao da nisu bile izmijenjene.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jednom je šetajući prolskim četvrtima ušao u jednu krčmu. Tamo je sreo starca kojem je platio pivu i ispitivao ga o prošlosti. Zanimalo ga je sve – bilo koje činjenice kojih se starac mogao sjetiti o životu prije, a da nisu pokvarene stalnim Partijskim izmjenama. Nažalost, starčevo pamćenje bilo je puno rupa. Razočaran, Winston je nastavio šetati ulicom, kad se iznenada pred njim pojavila staretinarnica u kojoj je kupio onu bilježnicu. Ušao je, a prodavač ga je prepoznao. Počeli su pričati o prošlim vremenima, pa je taj razgovor u Winstonu probudio neka sjećanja na njegovo djetinjstvo. Kupio je tamo još jedan zabranjeni predmet – maleni, crveni koralj u staklu te ga pohlepno i u strahu strpao u džep. Vlasnik dućančića mu je pokazao i sobu iznad dućana, malenu i udobnu , a ono što je Winstona iznenadilo bilo je nije imala telekran! Winston je čvrsto odlučio vratiti se ovamo!&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Odlazeći, shvatio je da ga slijedi crnokosa djevojka. Bila je to ona ista djevojka koju je vidio za vrijeme dvominutne Mržnje i koja mu se zgadila zbog svoje Partijske savršenosti. Bila je fizički privlačna Winstonu, ali je znao da je njoj, kao i svim dobrim Partijskim ljudima, seks odbojan. Naime, Partija je poticala aseksualnost. Winston joj je umakao i došao doma. Osjetio je potrebu da piše u dnevnik.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Četiri dana nakon toga, vidio je crnokosu djevojku kako mu ide u susret na hodniku mjesta na kojem je radio. Obuzeo ga je hladan znoj, mislio je da će ga razotkriti, ali trenutak prije nego je prošla pored njega, djevojka se spotaknula i pala. Winston joj je priskočio u pomoć, jer se to od njega očekivalo, ali se ona brzo sabrala, ispričala i otišla, govoreći da je dobro. Ali u onoj sekundi u kojoj ju je Winston pridržao, ona mu je tutnula papirić u ruku.&lt;br style=&quot;box-sizing: border-box;&quot; /&gt;Winston se bojao pročitati poruku da netko ne otkrije papir. U trenutku kada je bio siguran da ga nitko ne gleda, bacio je pogleda na poruku. U njoj je pisalo: “Ja te volim.”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bilo je jako teško pristupiti djevojci a da ne ispadne sumnjiv. Ipak, Winston se usudio sjesti pored djevojke u kantini za vrijeme ručka. Dogovorili su sastanak na prepunom trgu. Razgovarat će a da nitko ni ne primijeti da su tamo kao par.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Na sastanku su dogovorili susret u šumi van grada – daleko od misaone policije, gdje su šanse za prisluškivanje bile najmanje. Tamo se djevojka i Winston istinski upoznaju. Ona se zvala Julija i također je mrzila Partiju i njena pravila, otkrivši da su čak i njegovi najvjerniji članovi, oni koji pripadaju elitnoj Užoj partiji, prljavi. U tom upoznavanju oni se predaju i tjelesnim užicima, kao jednom od načina pobune protiv ideologije tjelesne čistoće koju je Partija nametala.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Julija i Winston su se neko vrijeme sastajali na različitim mjestima, a onda ju je Winston pozvao u sobicu iznad staretinarnice. Znao je da je ludost sastajati se na istom mjestu više puta i bio je gotovo siguran da će ih kad-tad uhvatiti, ali nije mogao odoljeti. Julija je dolazila na sastanke i često donosila hranu koja je bila ukradena od članova Uže partije. Bili su to inače nenabavljiv pravi šećer, bijeli kruh, marmelada, paketići čaja i, ono najrjeđe, prava kava.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Avantura s Julijom Winstonu je mijenjala život. Osjećao se bolje. Više se nije osjećao kao starac, nije ga boljelo ni fizički ni psihički, činilo se kao da opet ima neku nadu u životu, nadu u bolju budućnost. Radio je više i bio aktivniji u obaveznim slobodnim aktivnostima, kako bi otklonio svaku sumnju da nije dobar član Partije. Sve manje ga je bilo strah i nije toliko očajavao. Ljubav prema Juliji učinila ga je sretnijim i poletnijim, a njegov život smislenijim.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jednoga dana dogodio se još jedan značajan susret. Winstonu je prišao O’Brien, čovjek za kojeg se nadao da pripada Bratstvu, pokretu otpora protiv Partije. O’Brein mu je napomenuo da je napravio grešku u pisanju zadnjih članaka jer se služio starim rječnikom. Rekao je Winstonu da dođe kod njega doma da mu da najnoviji Rječnik novozbora, koji bi tek trebao izaći iz tiska, kako Winston dalje ne bi griješio. Winston je smatrao da je to samo šifra pod kojom se O’Brein želi sastati s njim kako bi ga primio u Bratstvo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Julija i Winston zajedno su otišli kod O’Briena, znajući da je ludost da se igdje pojavljuju kao par. O’Brien se u početku ponašao strogo i rezervirano prema njima, a onda se odjednom ustao u ugasio svoj telekran u sobi. Winston i Julija nisu mogli vjerovati. Nikada nisu vidjeli da je netko isključio taj uređaj, ali O’Brien im kaže da je to jedna od povlastica članova Uže Partije. Posjedne ih i dade im vina koje Julija i Winston nikada do sada nisu imali prilike piti. O’Brien im ispriča o postojanju tajnog Bratstva koje radi protiv Velikog Brata. Pitao ih je žele li biti dio svega toga, a Julija i Winston su pristali na sve uvjete rada protiv Partije koje im je O’Brien postavio, osim da se razdvoje kao par. O’Brien je rekao Winstonu da će mu čak nabaviti i primjerak knjige najvećeg državnog neprijatelj Goldsteina, osnivača Bratstva.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Winston je uživao u trenucima boravka u sobi nad staretinarnicom. Tamo bi ležao na krevetu i čitao, s osjećajem sigurnosti i slobode jer u njega nije zurio telekran. Čitao je knjige o stvarnoj povijesti svijeta, koja je u Partiji bila zabranjena. Tako je učio kako je uopće došlo do društveno-političkog poretka u kojem je živio. On bi čitao, a Julija najčešće spavala pored njega&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jednom su tako, nakon čitanja i spavanja, raspravljali o glazbi, kada u sobi iza sebe čuju željezni glas koji im kaže da su mrtvi. Oboje se skamene, pa shvate da u njih gleda kamera, skrivena iz slike u sobi. Partija ih je otkrila. Naredili su im da kleknu i stave ruke iza leđa kako bi ih mogli uhititi.&lt;br style=&quot;box-sizing: border-box;&quot; /&gt;Winston se našao u ozloglašenom i okrutnom Ministarstvu ljubavi. Morao je mirno sjediti u jednoj od izoliranih soba i čekati. Nije se mogao ni pomaknuti a da se glas iz zvučnika nije izderao na njega. Mislio je o O’Brienu i je li zna da je uhićen, te se nadao da će mu pomoći ako sazna.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon dugog čekanja u sobu uđe čovjek. Winston se zaprepasti kada vidi da je to upravo O’Brien. Prvo je pomislio da su i njega uhvatili, ali onda ga ovaj udari i Winston, prije nego se onesvijestio, shvati da O’Brien radi za Velikog Brata.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Winston se probudio na poljskom krevetu, prikopčan na razne aparate i injekcije. Tukli su ga i mučili na razne načine, toliko da je na mahove postajao imun na bol, u bunilu ili pak potpuno prestravljen,&amp;nbsp;Nakon brojnih mučenja, dolazio bi mu O’Brien. On bi mu govorio o Partiji, o tome kako ona upravlja svijetom, poviješću i sadašnjošću jer ih ona i zapisuje. A onaj tko ima moć nad povijesti i sadašnjosti ima moć i nad Istinom, kakva god ona bila. Negirao je stvarnost koje se pojedinci sjećaju jer je jedina stvarnost ona za koju Partija kaže da je istinita. To vrijedi za sve pa i za samog Winstona, pa tako, na primjer, ako Partija kaže da Winston pred sobom vidi četiri prsta, čak ako O’Brien pokazuje pet, Winston mora misliti da ih on pokazuje četiri.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
O’Brien kaže kako Winston nije tu doveden da bi bio uništen ili ubijen, već da bi bio mijenjan, da ga pretvore u novog i ispravnog člana Partije. Kaže mu kako neprijatelji koje članovi Partije toliko mrze zapravo ni ne postoje. Izmislila ih je sama Partija kako bi njezini članovi imali na koga usmjeriti svoje nezadovoljstvo i frustraciju. Isto tako, ni sam Veliki Brat, kao osoba, ne postoji. On je sam sustav, koji sebe održava uklanjanjem onih koji ga ugrožavaju. Stvorili su čak i Bratstvo, kojim najbolje otkrivaju kukolje među članovima Partije, jer po tome tko se zainteresira za bratstvo, znaju tko razmišlja protiv Partije.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon neodređenog vremena psihičkog i fizičkog mučenja te raznih načina kojim su&amp;nbsp;&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;ispravljali&lt;/em&gt;&amp;nbsp;Winstona, napokon su prestali. Odveli su ga na fizički oporavak i činilo se da je Winston prihvatio sva mišljenja Partije. Ali prije nego su ga pustili, morali su ga potpuno slomiti. Poslali su ga u najozloglašeniju sobu u Ministarstvu – sobu sto jedan. Tamo su ga suočili s njegovim najvećim strahom – štakorom. Prijetili su mu da će pustiti štakora na njega ako ne izda Juliju. Winston se borio protiv sebe koliko je mogao, ali je onda, u naletu najvećeg straha uzviknuo da to urade Juliji, a ne njemu i to je bio znak da su ga potpuno slomili.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon što su Winstona pustili na slobodu, on se sjećao svega, ali mu nije palo na pameti više griješiti protiv Velikog Brata. Čak je jednom sreo i Juliju, pa su si međusobno priznali da su izdali jedno drugo za vrijeme mučenja. Winston se zgrozio na pomisao da opet bude s tom ženom i tako prekrši zakon. Iako se sjećao svega, on je sebi priznao da sada napokon voli Velikog Brata.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;roman&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;1984. godina u alternativnoj stvarnosti&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;London&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Winston Smith, Julia, O’Brien&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Winston Smith&lt;/span&gt;&amp;nbsp;predstavnik je malog čovjeka koji može biti bilo tko u društvu. Samo njegovo ime otkriva običnost i uobičajenost, a takav je i po postupcima. On je dio sustava koji ni po čemu ne iskače iz norme. Radi posao koji mora, slijedi postavljena pravila, ne usuđuje se ni po čemu razlikovati ili ogriješiti. I baš kao i svatko drugi – duboko je u sebi frustriran zakonima, državnim uređenjem, pa i samim životom kakvog živi. Sustav mu pokušava oduzeti ljudskost, a on se trudi učiniti nemoguće – zadržati čovječnost i pritom slijediti pravila. Što duže živi neprirodnim načinom života kojeg nameće Partija, u njemu se sve više rađa bunt kojeg slijedi aktivan otpor. Taj otpor za njega znači rizik koji će zasigurno voditi u smrt, ali put do smrti za Winstona je i put istine. On ne samo da otkriva ljudskost u sebi, sazdanu od sjećanja, osjećaja, nade, strasti i ljubavi, nego on, jednom kada je uhvaćen i pred pogiblji, saznaje istinu o sistemu u kojem živi Velikom Bratu i svim ideologijama koje su mu nametane kao jedine ispravne.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Julia&lt;/span&gt;&amp;nbsp;mlada djevojka koja se zaljubljuje u Winstona i s njim započinje zabranjenu ljubavnu aferu. Naizgled je ona savršena članica partije: odmalena je prva u svojoj klasi, predstavnica Mladih uhoda, najbolja u natjecanjima, prva u poslu, volontiranju, slobodnim aktivnostima… Naizgled je potpuno predana Partiji, Velikom Bratu, seksualnoj čistoći,&amp;nbsp;&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;bezumlju,&lt;/em&gt;&amp;nbsp;Mržnji neprijatelja i svemu ostalome što Partija zagovara. Ali u stvarnosti ona mrzi Partiju. Odlučila je živjeti život ne mimo pravila, već zaobilazeći ih. Predaje se seksualnim strastima, ali vrlo oprezno, kupuje ukradene namirnice, riskira i čini sve da joj život ne bi bio isprazan, pa čak i po cijenu smrti. Julija zna da će je smrt kad-tad dostići, jer dostiže i one najvjernije i najčišće sljeditelje pravila, pa je stoga odlučila živjeti što je bolje moguće, koliko god joj to sudbina dopušta.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ona je odvažna, vjerojatno jer je još uvijek mlada, pa jr nije dotakao strah i ogorčenost koja jača s godinama. Pošto je mlada, ne poznaje svijet kakav je bio prije Partije, nema nikakvih sjećanja prijašnjih vremena, pa je Partija u nju ipak uspjela usaditi neka lažna vjerovanja. Ali za nju to nije ni važno, jer je naučila da se stvarnost lako može promijeniti pa ono što je danas istina, to ne mora biti i sutra. Jedni u što zaista vjeruje i čemu se pokorava su njene vlastite želje, žudnje i užici, koje s oprezom ostvaruje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;O’Brien&lt;/span&gt;&amp;nbsp;je čovjek za kojeg se Winston nadao da pripada pokretu otpora protiv Partije. U jednom trenutku se to pokazalo istinitim, ali se na kraju ispostavilo da O’Brien zapravo radi za Partiju. On je izdao Winstona i na kraju postao jedan od njegovih glavnih mučitelja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
O’Brien je taj koji je Winstonu otkrio sve tajne Partije, kako bi ga mučenjem skrenuo s Partijskog krivovjerja. On je čovjek koji poznaje grozne Partijske tajne, ali svejedno radi za nju. On ih prihvaća, dio je tog sustava, te se ne osjeća nimalo krivim zbog svoje pozicije i djelovanja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
O’Brien je, uz samu Partiju, glavni negativac romana, upravo zbog svoje bezdušnosti, manjka empatije i prave predanosti Partiji koja nije bezumna i ignorantna kao kod prosječnog puka, već je promišljena. On razumije kako stvari funkcioniraju, ima udjela u samoj organizaciji sustava te ga svojim djelovanjem potiče, pa nastoji i Winstona preobraziti u jednog od svojih poniznih sljedbenika, što mu na kraju donekle i uspijeva.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
George Orwell rođen je 1903. u Indiji, koja je u to vrijeme bila britanska kolonija. U Engleskoj polazi osnovnu i srednju školu. Služio je u imperijalnoj policiji u Burmi o čemu piše u svom prvom romanu Burmanski dani.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Neko vrijeme živi u Parizu, zatim Londonu gdje radi kao perač suđa. Tada je 1933. godine objavio i svoju prvu knjigu “Bez pare u Parizu i Londonu”, a iduće godine roman “Burmanski dani” koji je nestao kao osvrt na rad u imperijalnoj policiji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
1936. odlazi u Španjolsku jer tamo započinje Španjolski građanski rat te se on htio boriti na strani republikanske vlade. Ubrzo je protjeran te se vraća u Englesku. Objavljuje knjigu “Izraz poštovanja Kataloniji”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Za vrijeme drugog svjetskog rata javlja se dobrovoljno u vojsku, ali iz zdravstvenih razloga nije prihvaćen u aktivnu službu pa radi kao pisac na BBC-u u Londonu i proživljava poznata bombardiranja. 1944. završava “Životinjsku farmu”, koja je izašla tek u kolovozu 1945.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Svoje najpoznatije i najozbiljnije djelo “1984.”objavljuje 1949., samo godinu dana prije svoje smrti. “1984.” je politički roman s aktualnim idejama, iznenađujuće točan s obzirom na godinu u kojoj je pisan. Orwell je sve to vidio tek kao fikciju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Umire u siječnju 1950. godine.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/587448593494412902/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/george-orwell-1984.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/587448593494412902'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/587448593494412902'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/george-orwell-1984.html' title='George Orwell- 1984'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-5134781730397287596</id><published>2016-12-28T02:56:00.000-08:00</published><updated>2016-12-28T02:56:47.919-08:00</updated><title type='text'>Ivan Goran Kovacic- Sedam zvonara Majke Tereze</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U siromašnoj obitelji Grešnika rađa se osmo dijete, a svaki sljedeći dan prolazi u znaku siromaštva i dječjeg plača. Teška obiteljska situacija natjera Juru Grešnika da napiše pismo svom bratu u Americi gdje ga traži pomoć. Nakon što dobije odgovor shvati kako se ne može pouzdati u nikoga jer mu brat odbija pružiti pomoć.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon uvodnog dijela u kojem čitatelj upoznaje tešku situaciju jedne obitelji, slijedi upoznavanje s još jednim likom, što će kasnije biti važno za sudbinu Jure Grešnika. Rok je dugo godina radio kao zvonar sve dok se nije počeo čudno ponašati pod stare dane. Znao je kleti za vrijeme mise, a zbog čega su postale učestale svađe sa župnikom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Crkveni odbor je stao na Rokovu stranu, ali onda ga je župnik optužio za krađu u svetohraništu. Ubrzo nakon toga župnik je doživio srčani udar dok je propovjedao, zbog čega ga je narod prozvao božjim ugodnikom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U selo je ubrzo stigao novi župnik, mlad i lijep. Rok se nedugo nakon njegovog dolaska srušio i nakon dva dana klečanja umro. Župnik je krenuo sa prvom procesijom i molitvom da što prije padne kiša zbog suše. Obećao je da u selu neće biti loših vremena dok nitko od seljana ne učini neki grijeh. Tri dana nakon procesije počela je padati kiša i urod pšenice je bio bogatiji nego ikada prije. Ljudi su bili oduševljeni što su imali tako plodnu jesen.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kuća Jure Grešnika bila je najbliža crkvi, pa su se njegove djevojčice često igrale u blizini crkve, a kako je umro Rok, ulazile su i u samu crkvu te se po njoj skrivale. Pre kraj jeseni župniku je u posjet došao ugledni čovjek iz crkve. Kada je ugledao sedam djevojčica kako se igraju, pitao je kome pripadaju i kada mu je župnik rekao da su iz siromašne obitelji, dostojanstvenik je predložio da oca obitelji uzme za novog zvonara.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon blagdana Svi sveti Jura je dobio ponudu od crkve da postane novi zvonar. Za Juru je to značilo lijepu godišnju naknadu, ali i obavezu da uvijek zvoni kada je oluja. Na novog zvonara odmah su reagirale zavidne babe.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Dok su mu mnogi zavidjeli na novom poslu, on nije bio previše sretan. Morao je rano ustajati, uvijek biti na jutarnjoj misi te se ponašati pobožno. Sve što je radio pozorno su pratile seoske babe kojima je bilo krivo što se donedavno glavni siromah u selu odjednom uzdigao iznad njih. Cijelo vrijeme su ga tračale.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako je dobio nov posao Jura je i dalje radio poslove kao i prije, pa je tako morao na proljeće ići raditi na njivu kako bi njegova obitelj imala što za jesti. Budući da je posla bilo sve više Jura je posao zvonara u posljednje vrijeme prepuštao kćerima, pa dok su on i žena radili na polju, Branka je zvonila u podnei kada je netko umro, a ujedno je čistila crkvu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Zle babe su počele negodovati protiv ovakve situacije, a jedina razumna osoba bio je Adam Grba, koji se usudio reći im u lice kako su licemjerne i da Juru osuđuju za manji grijeh, dok su one puno gore.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Bližila se sredina ljeta, a ljetina je na sreću svih seljana urodila kao nikada dosad. Iako je počeo sretan period za sve seljane, za Juru je ljeto bilo početak problema. U trenutku slabosti je umjesto soli kupio cigarete, zbog čega se posvađao sa ženom. Nakon što ju je istukao ona je pobjegla od kuće, a djevojčice u strahu od namrgođenog oca nisu htjele tražiti hranu, nego su otišle u sakristiju i pojele hostije.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada je župnik otkrio da nedostaju hostije održao je prijeteću misu u kojoj je tražio da se otkrije onaj koji je ukrao hostije jer će ih inače Bog sve kazniti. Jurina žena se vratila na župnikon poziv, ali je zatajila da ju je Jura istukao. Župnik se naljutio i zaprijetio da će cijelo selo pogoditi nesreća.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ljeto se bližilo kraju, a Jura je zajedno sa ženom bio na polju baš kao i ostali seljani. Djevojčice su ostale kod kuće i onda se odjednom nebo otvorilo i svi su počeli bježati kućama. Čekali su zvono koje se moralo oglasiti zbog oluje i kada su djevojčice primijetile da su zakasnile, odmah su otišle u crkvu zvoniti. Ali u tom je trenutku udario grom u lipu pored crkve, djevojčice su se prepale, pustile zvono i pobjegle u crkvu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Uslijedila je tuča koja je uništila sve pred sobom. Nakon što je prošla oluja ljudi su išli gledati da vide što se dogodilo i kada su primijetili uništene vinograde i voćnjake, počeli su zapomagati zbog uništene ljetine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U gužvi se netko odjednom sjetio Jure. Nije trebalo dugo da ga počnu optuživati za štetu. Počeli su na njega bacati uništene plodove vičući kako je upravo on kriv za ono što se dogodilo. Proglasili su ga svetokradicom i nevjernikom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kako se bližila jesen tako je bilo jasno da je šteta manja od onog što se očekivalo, ali unatoč tome Jurina kuća je uništena zbog navale bijesa ostalih seljana, otpušten je iz službe zvonara i ostavljen bez ičega. Jedino ga je Adam Grba pokušao obraniti govoreći kako nije Jura uzrokovao tuču, ali ništa nije pomoglo. Babe su se počele naslađivati Jurinom nesrećom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Seljani su prikupljali sve što su mogli dobiti od zemlje i počeli slagati u ostave i hambare. Jura je ostao bez ičega i jedini je u selu strahovao od dolaska zime. Bližili su se Svi sveti i župnik je krenuo ubirati župni crkveni porez. Pratio ga je čovjek iz odbora Luka Lešo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jurine djevojčice krenule su u predvečerje prema crkvi kako bi se tamo igrale, a kada su čule zvuk zvona odmah su potrčale jer su mislile da ih to zove Branka. Dolaskom pred zvono dočekao ih je užas jer su vidjele oca kako visi na užetu od zvonika.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Majka je od šoka udarila glavom od zid i pala u nesvjest. Juru nisu odnijelu u mrtvačnicu jer je počinio samoubojstvo, nego su ga ostavili ispod lipe prekrivši ga dekom. Babe su morale dežurati, a kada im se počelo svašta priviđati pobjegle su i ostavile tijelo ispod drveta.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sljedeće jutro počela je rasprava u crkvi gdje će pokopati Juru, a babe nisu htjele dozvoliti da to bude na crkvenom groblju jer je ipak počinio samoubojstvo. Odlučili su da ga pokopaju u šumi tamo gdje se ne čuje zvuk zvona. Točno u podne krenula je povorka s lijesom u šumu, a kada više nisu čuli zvuk zvon stali su i pokopali Juru.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Navečer su Martin Kablar i Adam Grba krenuli prema Jurinoj kući, a svaki od njih je na ramenima nosio po vreću kukuruza. Mama je još uvijek bila u nesvijesti pa su teret predali Brankici. Poručili su da su donijeli zvonarinu&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;novela&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje&lt;/span&gt;: razdoblje od godinu dana, između dva blagdana Svi sveti&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;selo Grešniki&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Jura Grešnik, Martin Kablar i Adam Grba&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jura Grešnik je siromašni seljak iz malog mjesta u Gorskom kotaru. Otac je osmero djece. Svoju veliku obitelj prehranjuje poljodjelstvom, ali kako mu samo taj posao nije dovoljan da prehrani obitelj, Jura je radio i kao nadničar.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jura se čitatelju predstavlja preko pisma koje piše bratu u Americi i kojim ga moli za pomoć. U pismu se može osjetiti sav jad glavnog junaka koji više ne može gledati očaj cijele obitelji. Čitajući pismo postaje jasno kako je Jura polupismen i kako se bolje snalazi s motikom u ruci nego s olovkom. Trebalo mu je neko vrijeme da se ohrabri i počne pisati pismo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Situacija bi se za Juru mogla popraviti jer mu je neočekivano ponuđen posao župnog zvonara. Radi se o poslu kojim bi se mogao izvući iz bijede te popraviti socijalni status te se napokon uzdići iznad ostalih seljana. U obitelji je iste večeri vladala lijepa atmosfera jer je Jura prvi put povukao crkveno zvono pred svojom djecom, koja su zajedno s ocem povlačila uže s druge strane.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako glavni lik Jura nije u potpunosti opisan kao pozitivan čovjek, a to je vidljivo iz pisma koje je pisao svom bratu. U njemu je pisao o očaju kada mu se rodilo osmo dijete koje samo plače, a da nema žene da bi ubio svoju djecu kao miševe.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jurin jad proizlazi iz toga što ne može kontrolirati situaciju u kući koja je prepuna gladnih usta, a koja on više ne može nahraniti. U takvoj je situaciji vidljiv tradicionalan odnos u obitelji gdje je otac grub prema djeci. S njima razgovara samo preko naredbi, hladan je i prema djeci ne pokazuje tople osjećaje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada je dobio posao zvonara, Jura se napokon razveselio da će za njega i obitelj doći lijepa vremena, ali sreća nije dugo trajala. Ubrzo je postao nezadovoljan poslom, a jedan od razloga su predstavljale babe koje se nisu lijepo ponašale prema novom zvonaru. Govorile su da je nesiguran, a Jura se na sva njihova podmetanja uvijek uspio suzdržati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Drugi razlog nezadovoljstva bilo je što je morao raditi dva posla u isto vrijeme. Osim zvonara čekao ga je i posao seljaka, pa je nekoliko puta isticao kako je teško ustati se ranom zorom i obaviti posao zvonara te sve ono što bi kasnije uslijedilo. Izmoren zbog silnih obaveza koje je imao i još ogovaranja koja je morao podnositi, Jura je počeo kopniti i na kraju se slomio.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/5134781730397287596/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ivan-goran-kovacic-sedam-zvonara-majke.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/5134781730397287596'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/5134781730397287596'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ivan-goran-kovacic-sedam-zvonara-majke.html' title='Ivan Goran Kovacic- Sedam zvonara Majke Tereze'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-1404484202368188654</id><published>2016-12-28T02:43:00.001-08:00</published><updated>2016-12-28T02:43:57.055-08:00</updated><title type='text'>Eshil- Okovani Prometej</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;tragedija&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje&lt;/span&gt;: nakon stvaranja Svijeta i čovjeka&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;planina Kavkaz&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Tema djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Zeusov bijes prema Prometeju jer je ljudima dao vatru i spasio ih te okovanje Prometeja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Ideja djela&lt;/span&gt;: Kroz lik Prometeja, Eshil nam je ukazao na vrijedne ljudske vrline. Prometej je pomogao ljudima i u svojoj nakani je ostao do kraja riskirajući čak i svoj život. U svemu tome pratila ga je mudrost jer je znao da će Zeus biti svrgnut s vlasti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sluge Zeusa, Sila i Vlast odvode Prometeja na stjenoviti dio Kavkaza, Skitije, a tamo ga čeka Hefest koji ga pribija na stijenu po nalogu Zeusa. Hefest osjeća žaljenje iako zna da je Prometej kriv jer je ukrao vatru bogovima. No, izvršava svoju dužnost.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon što je posao obavio, odlazi skupa sa slugama, a Prometej se počne žaliti nad svojom sudbinom. Želi se i na bol, glasno jecajući zemlji, suncu, rijekama, moru i zraku na patnji koju nije zaslužio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako jako teško podnosi ovu patnju i bol, Prometej ima sposobnost previđanja sudbine koju je naslijedio od majke. On zna da će njegovoj patnji doći uskoro kraj pa ovu Zeusovu tiraniju samo mora dostojanstveno izdržati. U taj čas do njega stižu krilata kola.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
njima se nalaze Okeanove kćeri. One mu pokažu obazrivost i smiluju se nad njegovom sudbinom. Mole ga da im objasni zašto mu je Zeus načinio takvo zlo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
On im je objasnio cijelu situaciju kako je nastala borba između Zeusa s jedne strane, a Titana s druge te se on priklonio Zeusu i pomogao mu u svrgavanju Krona koji je na kraju bačen u Tartar. Nakon toga Zeus je odlučio uništiti i ljudski rod, a u tome mu se Prometej nije htio prikloniti. Tako je zaslužio njegov gnjev i ogorčenost.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U tom času, pojavi se Okean na krilatom konju. On mu kaže da promijeni karakter i prikloni se Zeusu, a on će mu pomoći da mu se ovaj smiluje. Zeus ne želi ni čuti za dati prijedlog te je ustrajan u svom naumu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon odlaska Okeana, kor Okeanida plače nad Prometejevoj sudbini, a Prometej obrazlaže koru sve što je učinio za dobrobit ljudskog roda. Govor prekida Ija, Inahova kćer koja je zbog Zeusove žene Here nošene ljubomorom pretvorena u kravu. Uz to, gone je obadi i pikaju po cijelom tijelu. Ona moli Prometeja da joj kaže zahvaljujući svojim proricateljskim moćima kada će biti kraj njezine muke.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
On joj govori o svemu što je čeka na putu, a isto tako ako ga oslobodi Zeus neće biti svrgnut s vlasti. Otkriva joj da će njega osloboditi neki njezin potomak u 13. koljenu. Kaže joj da će joj se Zeus smilovati u Egiptu gdje će i naći mir i vratit će joj se oblik kakav je prije imala.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ija nestaje, a kor govori Zeusu da prekine s nepromišljenim govorima kako ga ne bi zadesila još kobnija sudbina. Dolazi do njega i Zeusov sin Hermo koji ga moli da mu kaže o točno kakvom braku se radi po kojem će njegov otac izgubiti vlast. Prometej ne želi ništa otkriti, odlučan u svojoj nakani da će to napraviti tek kada bude oslobođen. U taj čas nastane velika oluja i Prometej skupa sa stijenom padne u Tartar.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Prometej, Zeus&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Prometej&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– glavni lik, sin božice Temide i titana Japeta. Volio je ljude i činio im je dobro bez ikakvog očekivanja bilo koje usluge natrag. Pomogao je Zeusu da pobijedi boga Krona i sile prirode. Kasnije se zamjerio Zeusu. Njegovo srce prema tome da pomogne čovjeku bilo je ogromno, u toj mjeri da se zamjerio i samom bogu Zeusu. On je junak koji, iako je izložen velikim mukama, neće do kraja odustati od onog u što vjeruje. On je moralni pobjednik, iako pati – na kraju pobjeđuje. Ostao je dosljedan sebi i svojim ciljevima do kraja. Hrabar, ne boji se boga Zeusa niti muke koju proživljava.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Zeus&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– tiranin, dolazi na vlast odmah nakon provedene revolucije i želi doći do apsolutističke vlasti. Želi da sve bude predodređeno njemu, a glavna okosnica vlasti su mu teror i sila. Nije birao načine i sredstva kojima je želio doći do cilja. Više od svega ljuti ga Prometejeva hrabrost i odlučnost. Bio je osvetoljubiv, nezahvalan i okrutan.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o&amp;nbsp;autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Eshil se rodio 525. godine pr. Kr., a umro je 456. godine pr. Kr. Stvarao je u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U djelu Hiketide veliča demokraciju i slobodu. Eshil je sudjelovao u bitki kod Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Često je putovao te je nastojao proširiti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. pr. Kr. i na njeno je čelo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju Etnjanke. U drugom je posjetu prikazao Perzijance.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Po mnogima je bio “otac tragedije”. Iz njegovih se pjesama jasno vidi&amp;nbsp; da je bio pristaša demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupi. Između Eshila i naroda došlo je do nesporazuma i svađa, najvjerojatnije uzrokovanih Eumenidama, tako da posljednje godine svoga života provodi izvan domovine na Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i umire.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Eshil je napisao oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara). Na raznim pjesničkim natjecanjima pobijedio je 13 puta. Građu za svoje tragedije uzimao je iz herojskih priča. Njegove su tragedije “mrvice sa bogatog Homerovog stola”. Iako je sama struktura njegovih tragedija jednostavna, a likovi bez dublje psihološke analize, jezik mu je bio uistinu bogat, svečan, a stil uzvišen.&lt;/div&gt;
&lt;div&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/1404484202368188654/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/eshil-okovani-prometej_28.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/1404484202368188654'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/1404484202368188654'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/eshil-okovani-prometej_28.html' title='Eshil- Okovani Prometej'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-5638817322425000466</id><published>2016-12-28T01:05:00.000-08:00</published><updated>2016-12-28T01:05:13.935-08:00</updated><title type='text'>France  Presern- Sonetni vjenac</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;1. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sonetni vijenac Prešeren počinje stihovima :&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“Tvoj pesnik nov Slovencima venac vije,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;iz petnaest soneta tako ti ga plete”.&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ovim stihovima on nagovještava da svome narodu nudi nove stihove. Također, govori o zadnjem sonetu, nazvanom&amp;nbsp;&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;Magistrale&lt;/em&gt;. Pjesnik nagovještava kako se u zadnjem sonetu nalazi smisao čitavog vijenca, kako je&amp;nbsp;&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;Magistrale&lt;/em&gt;&amp;nbsp;jedna poveznica svih soneta i kako se u njemu nalazi glavni motiv pisanja ovih soneta.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pjesnik objašnjava strukturu kojom će povezati stihove, tj. kraj svakog soneta je početak novog soneta. Zanimljive su naredne dvije tercine gdje prvi put spominje riječ ljubav, on živi za tu ljubav, s tom ljubavlju on uveče ide na počinak, on se budi s tom ljubavlju i tako iz dana u dan. Julija je njegov&amp;nbsp;&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;Magistrale&lt;/em&gt;&amp;nbsp;, smisao svih stihova , smisao njegova života. Kada njega ne bude, ostat će riječi njegove, uspomena na njegovu bol zbog neuzvraćene ljubavi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;2. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Svome narodu je poklonio svoje osjećaje na papiru i kada jednog dana ne bude više tu i kada njegov grob prekrije mahovina, on će pasti u zaborav, ali s njegovim stihovima i njegovom boli će se moći mnogi poistovjetiti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Julija je za njega ohola, ona oko svoga srca ima gvozdeni obruč, ona ne mari za njegove osjećaje i on zna da je nitko neće voljeti više od njega i kada ona toga postane svjesna, onda će cijeniti njegove stihove i njegove osjećaje. Prešeren predviđa svijetlu i lijepu budućnost svome narodu , on predviđa da će doći još mnogi pjesnici koji će Kranjcima (Slovencima) pružiti još mnogo lijepih stihova.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;3. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U trećem sonetu Prešeren svoju bol i patnju poredi s bolom TorquataTassa. Tasso je bio talijanski pjesnik koji je svoje pjesme posvećivao Leonori Estijanki, njegovoj velikoj nesretnoj ljubavi. Julija je kći bogatog trgovca, a on pjesnik koji nema sigurnu budućnost jer nema stalno zaposlenje i zbog tih činjenica se još više čini nemoguće da mu ona uzvrati svoju ljubav. Iako joj pjesnik nije priznao ljubav, on jasno daje do znanja kome su posvećeni njegovi stihovi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“Vatra se želja u meni ne smiruje,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;Iako nade tvoj pogled u srce ne uliva,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;Strah da te ne uvredim jezik mi vezuje”.&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ta činjenica da on njoj ne izjavljuje ljubav je još gora za njega, još više ulijeva gorčinu i nemir u njega.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;4. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Julija je u njegovom životu sunce. Ona za njega predstavlja zrake sunca koje obasjavaju svaki put kojim on prolazi, svaki kutak kuće u kojoj on boravi, svaki pokret i svaki udisaj ona obasjava svojim postojanjem. Ljubav postaje njegova elegija, njegova pjesma u kojoj se iskazuju sretna i tužna raspoloženja i razne nijanse tog raspoloženja kao što su čežnja, bol i žaljenje. Toliko puta u gradu je želio sresti njeno lijepo lice i isto toliko puta je ostao razočaran kada se ona ne bi pojavila. On lije gorke suze u svojoj samoći i žali zašto ne može pisati stihove o njihovoj ljubavi, a da ona bude obostrana.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;5. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kada on ugleda njeno lijepo lice, zaboravi na sve svoje brige i probleme. On zna da je ona sretna u svome kraju i ona je nasmijana kada je sretne. U njegovom srcu se rađaju sve veća i veća osjećanja prema Juliji i samim tim on je sve više i više inspiriran. Kada je prvi put ugledao Juliju, u njegovom srcu se pojavila klica ljubavi. On njenu pojavu i njeno lice uspoređuje s proljećem, proljeće predstavlja buđenje, radost, prve zrake sunca.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“…nisu otuda pesme što tebe slave,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;proleća ovakvog srećna, blagodarna,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;nedostajo im je sve vreme dah blagi”.&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Julija je njegov dah koji mu ulijeva život, ali njemu taj dah nedostaje da bi živio sretan i ispunjen, jer ona ne osjeća ljubav prema njemu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;6. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Julija je rođena u Parnasu, ona se druži s uglednim i bogatim djevojkama s kojima ide na njemački zbor. On strahuje da će Julija i njegove ugledne prijateljice njegove stihove dočekati sa prezrenjem jer su one tamo rođene i potječu iz bogatih obitelji. Strah od prezrenja se povezuje sa strahovima u narednim sonetima, a koji su vezani za njegovu domovinu i ujedno ovi soneti predstavljaju vrhunac sonetnog vijenca. Zanimljivo je koliko pjesnik spominje prirodu i prirodne pojave i poistovjećuje ih sa svojim stanjem.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“Cvetovi naše poezije su bili&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;dosad vrh glečera ružice retke,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;oko njih se dizale litice čvrste”.&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;7. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
On spominje u svojim stihovima i likove iz mitologije i njihove uloge u mitologijama. Kao što se Orfeju pokorio narod Trakije (u antičko vrijeme zemlja između grčke Makedonije i Dunava), tako se on nada da će biti ”slovenski Orfej”, da će sve Slovence dići na noge, pobijediti njihove razmirice i nesuglasice i ujediniti ih u njihovu zajedništvu i on se nada da će se slaviti njegovo ime zajedno s njegovom voljenom među svim Slovencima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“Da bi od slasti njegove poezije&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;Sav razdor prestao i razvedrio se&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;hladni zavičaj srditih oluja”.&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
On ipak vidi nadu i ima ogromnu želju da budućnost njegova naroda bude lijepa.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;8. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Osmi sonet počinje prisjećanjem prošlosti. Pjesnik spominje kneza Samu koji je uspio ujediniti Slovence i Čehe i tako se suprotstaviti Germanima. Njegova se država prostirala od Češke Gore do Jadranskog mora. Otkako njegov duh umire, zavičaj postaje hladan, pokrajine više nisu ono što su bile za vrijeme njegova života.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Drugi katren počinje žaljenjem, kaže kako njegov narod pristižu svađe njihovih pradjedova. Također, spominje franačkog kralja Pipina koji je osvojio s germanskim Bavarcima Sloveniju, koja je tada izgubila svoju nezavisnost i pala pod njemačku vlast. Od tada se vode krvave borbe za samostalnost. Jan Vitovec , Čeh, komandant vojske porodice Celjski, a kasnije i u službi Habsburgovaca, u dinastičkim borbama između ove dvije porodice harao je Slovenijom. Sjećanje na njega sačuvalo se i u slovenskoj narodnoj epici, u kojoj se javlja kao nasilnik izuzetne snage Pegam.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prva tercina počinje žaljenjem za prošlim, sretnim vremenima. Pjesnik iskazuje veliku ljubav prema domovini, naklonost velikim djelima , ali djelima kojima se više ne pridaje velika važnost.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Druga tercina:&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“One što ih ne uništi moć vremena,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;ruže što nam rastu na mladom Parnasu,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;uzdisaji su, suze odgajile”.&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U ovoj tercini vidimo kako pjesnik s rodoljubne teme prelazi na temu ljubavi prema Juliji, on prelazi s jedne teme na drugu kako bi došlo do izražaja da podjednako pati za domovinom koja je nekad bila sretna i za Julijom koja je njegova neostvarena čežnja. Parnas je mjesto koje pjesniku predstavlja jedno lijepo mjesto, mjesto gdje rastu ruže. Ali analizirajući naredni stih, ruže su izrasle zahvaljujući suzama, suze su polijevale ruže, dakle ruže predstavljaju jedan predivni cvijet koji je divan izvana, ali promatrajući dublje, taj predivni plod je uzrok nečije patnje.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;9. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“Uzdisaji su, suze odgajile&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;ove nežne cvetove sa moga Parnasa:&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;suze iz vrele ljubavi prema tebi,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;iz domovinske ljubavi su lile”.&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ruže simboliziraju njegovu ljubav prema Juliji, nadovezujući se na prethodni sonet, ruže su divne izvana, ali su se one zalijevale njegovim suzama. Suze su simbol njegove patnje prema Juliji i domovini&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njegovo srce boli pomisao da Slovenci ne vole svoju majku, u ovom slučaju majka predstavlja domovinu, ali isto tako je bolna pomisao da Julija ne može njega zavoljeti. Te činjenice ispunjavaju njegovo srce gorčinom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pjesnikova želja je skromna, on želi da se njegovo ime slavi zajedno s imenom Julijinim, zato on piše ove pjesme njoj posvećene.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
On isto tako želi probuditi Sloveniju i učiniti je sretnom. On je pjesnik koji počinje pisati za vrijeme borbe za samostalnost Slovenije. Upravo zato su ovi stihovi nastali, oni proizlaze iz želje da njegova domovina bude slobodna i da Slovenci budu sretni kao prije.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ovaj sonet je doista interesantan, u svakom katrenu i svakoj tercini on podjednako spominje i podjednako pridaje važnosti i ljubavi prema svojoj domovini i ljubavi prema Juliji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;10. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ruže ostanu zavedene ako se u drugom mjesecu poneki dan javi Sunce, tako i on ostaje zaveden ponekad kada pomisli da bi ga Julija ipak mogla voljeti. Onda to sunce otapa snijeg, a ulijeva nadu i život ruži.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
I ti su trenuci rijetki i kratkotrajni, jer ubrzo padne snijeg i sve pokri, i brda i doline i magla se spusti. On opisuje svoju dušu kroz prirodne pojave. Dakle, kada nestane nade da će ga ona voljeti, njegovu dušu ispuni magla i teški snijeg. Njegova duša je prostrana i velika baš kao sva brda i doline i on je toliko veliku ljubav spreman pružiti jednoj ženi, ali izgubljena nada je teška poput snjegova i magli kada se spuste na brda i doline.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“Sijalo je sunce prelepoga lika,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;pogleda tvog sam pio zrake mile,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;cvetovi ljubavi su klice pomolili”.&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U trenucima kada bi je susreo, on bi upijao zrake sunca, a sunce predstavlja njen lik. Onda i cvjetovi rastu, tj. raste njegov duh.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ali shvaća da je prevaren, da su zrake sunca prevara, jer on ipak ostaje sam i napušten na kraju. Onda se spušta tama u njegovu životu kada to shvaća i život njegov gubi svoj smisao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;11. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Očaj i osjećaji gušenja ga sustižu u trenucima njegove samoće, u tim trenucima on piše sonete njoj posvećene, a u kojima opisuje svoje osjećaje. On spominje da je plijen Erinijama koje su u grčkoj mitologiji predstavljene kao tri boginje osvete koje kažnjavaju svaki grijeh.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Orest je u hramu svoje mile Dijane povratio zdravlje svoje duše. Orest je sin Agamnenona i Klitemnestre. Osvetio je očevu smrt i ubio majku i njenog ljubavnika, zbog čega su ga progonile Erinije. Da bi se iskupio, odlučio je kip boginje Dijane vratiti sa Tauride, današnjeg Krima, u Grčku. Tamo ga oslobađa Erinija njegova sestra Ifigenija. Kao što je Orest spašen, tako i pjesnik žudi da ga spasi Julijina ljubav, od njene ljubavi njegove grudi bi se stišale, a njegovo lice bi se razvedrilo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ali žudnja za time predstavlja kratkotrajne snove, snove koji brzo prolaze. Prolaze brzo poput munje njegova nadanja i time čine njegov život još težim i još surovijim.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
On žali zašto nije radostan, jer želio bi da njegove pjesme imaju radosnu notu, ali ne mogu imati, on ne može pisati o radosti kada mu duša pati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;12. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njegovi predivni cvjetovi ljubavi ne mogu rasti, njegova ljubav ne može rasti. Cvjetovima smeta divlje bilje koje puštaju svoje korove, tako i njemu smeta njena nezainteresiranost za njega. Kada bi cvijet bio premješten u poseban kutak, on bi mogao rasti neometano, isto tako njegova ljubav, kada bi dobila njenu pažnju mogla bi rasti i on bi bio sretan čovjek.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Julija je kraljica njegova srca, ona gospodari njegovim bićem, njegovim postojanjem, cvijeće bi moglo rasti kraj svoga sunca, tj. njegova ljubav bi mogla rasti kraj nje. A onda bi njegova poezija dobila novi smisao, novu snagu, on bi tada pisao svoje najljepše stihove.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
On želi zrake sunca, a zrake sunca predstavljaju njenu pažnju, njene poglede. On bi tada svijet gledao drugačijim i radosnijim očima, ma kako ta stvarnost bila teška i okrutna, uz njenu ljubav bi sve dobilo svoj smisao i ljepši pogled na život.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;13. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
On traži njene poglede, njene mile i tople poglede, baš kao što su tople zrake sunca. On želi gledati njeno nasmijano lice, samo ona može pokoriti njegovo tamno kraljevstvo, kraljevstvo koje je tužno i sjetno, samo nju mogu poslušati sile tame, ona može svojom ljubavlju otjerati sile tame.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pjesnikovo srce je poput metala, metala koji su vezani teškim lancima, lanci predstavljaju njegove teške brige, ona može popustiti te lance, ona može otopiti metalno srce njegovo, njenom pomoći zacijelit će sve rane njegova srca.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“Razvedriće mi se opet mračno lice,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;zazeleneće opet u srcu nada&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;i ustima će pružiti slatke reči”;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U ovim stihovima je nekako najbolje opisano što će s pjesnikom biti ako mu Julija uzvrati ljubav. Bez nje njegov život je mračan, besmislen, piše tužne stihove, patnja je okupirala cijelo njegovo biće. Kada bi ona pružila i najmanji tračak nade, on bi vidio svjetlo na kraju tunela, izvukao bi se iz depresije, mračne misli bi nestale.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kao što njegova domovina nije slobodna i narod u njoj pati, tako ni njegovo srce nije slobodno. Snažne riječi upotrebljava kako bi dočarao koliko voli domovinu i Juliju i koliko se poistovjećuje s domovinom. Kao što bi Julijina ljubav njega učinila radosnim i spasila mu život, tako bi sloboda Slovencima spasila njihove živote. On podjednako želi radost sebi i svome narodu, Julijina ljubav bi ga učinila radosnim i on bi lakše podnosio stanje u domovini, ali njegova sreća bi bila potpuna kada bi dobio njenu ljubav i kada bi njegova domovina bila slobodna.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;14. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Oslobođenje domovine i Julijina ljubav predstavljaju proljeće, kao što je bilo spomena, proljeće predstavlja buđenje, tako bi njegov duh oživio kada bi njegovo srce dobilo ono za čim on žudi. U proljeće drveće bi dobilo bijele behare koji predstavljaju nove plodove, sunce bi izmamilo pčele, pastir bi čuvao svoje stado, radost bi ispunila domovinu kada bi ta domovina bila slobodna. Tako bi ljudi počeli živjeti nove živote , bijeli behari predstavljaju početak novih plodova, to jest početak novih života. Pjesnik spominje pčele jer one daju med, u njegovoj domovini kada bi se oslobodila bi tekao med, životi Slovenaca bi tada bili usmjereni u sretniju budućnost.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“O, znam, nisu dostojne takve sreće,&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;od straha da ti dosadne ne bi&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;bile pesme ove, srce mi strepi”.&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pjesnik se plaši Julijine reakcije na njegove pjesme, plaši se da joj njegovi stihovi ne budu dosadni i ono malo za što pjesnik može moliti jer bar to da ona zavoli njegove pjesme, to je najmanje što može tražiti jer shvaća kolike su njegove dvije želje, shvaća njihovu veličinu i iako postoji nada, duboko u sebi on zna koliko je teško ostvariti njegove dvije želje: uzvraćena Julijina ljubav i sloboda njegov domovine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;15. sonet&lt;/span&gt;&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Petnaesti sonet se naziva Magistrale. Ovo je glavni sonet u vijencu, jer upućuje na smisao čitavog vijenca. Struktura zadnjeg soneta je načinjena od početnih stihova svih soneta. Dakle, počeci svih soneta čine zadnji sonet. Početna slova svakog stiha u zadnjem sonetu čine ime i prezime njegove najveće ljubavi – Julije Primicove.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Svatko tko bi pročitao sonetni vijenac, mogao bi se složiti kako je zadnji sonet najljepši. Satkan od svih stihova čini doista smisao i glavni motiv pisanja djela. Ali u zadnjem sonetu nema stihova koji su posvećeni domovini, iako je pjesnik kroz cijelo djelo upućivao na jednaku vrijednost slobode njegove domovine i Julijine ljubavi, zadnji sonet nam može otkriti kako je njena ljubav njemu vrjednija od slobode domovine, njena ljubav je pokretač njegova bića, smisao njegova života, njegova postojanja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Spominju se kontrasti poput sunce sija – srdite oluje ili pak dah blagi – litice čvrste. Julija je u njegovu život jedino svijetlo, jedino dobro, blago, umirujuće, a sve oko njega je teško , surovo, depresivno. Stoga i ne čudi da u takvoj životnoj okolnosti poput njegove nezaposlenosti i alkoholizma on još više pridaje značaja običnoj ženi koja bi mu spasila život, jer duboko u sebi on ne želi da njegov život bude takav, on želi preokret u životu, a kao da je ona njegova jedina nada za izlazak iz svega toga.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ključ za razumijevanje čitavog vijenca krije se u sedmom i jedanaestom sonetu. U njima se spominju dva grčka mita. Da bi pjesnik, kao Orfej, svojom poezijom mogao djelovati u stvarnosti, njega bi Julija, kao Ifigenija Oresta , morala, uzvraćajući mu ljubav, osloboditi nesretnog osjećanja života i svijeta. Ovoj osnovnoj pjesnikovoj težnji da stvori harmoniju svojih želja i tako se izjednači sa Orfejom, pri čemu ljubav ima funkciju poticanja stvaranja stihova, odgovara oblik djela koji predstavlja strogu formu, jednu od najstrožih koje književnost poznaje. Njegova književnost je po svojoj formi bila ravna europskoj, zbog čega postaje cijenjen kao književnik.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela&lt;/span&gt;: sonetni vijenac&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Parnas (mjesto gdje se Julija rodila) i okruženje u kojem pjesnik živi&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;19. stoljeće (za vrijeme pjesnikova života )&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;pjesnik, Julija Primicova&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Pjesnik&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– osoba koja ima težak život, nezaposlen, sklon alkoholizmu. On je sanjar, sanja o nemogućoj ljubavi, sanja o slobodnoj domovini, o svojoj sretnoj budućnosti i budućnosti svih Slovenaca. On je pripadao razdoblju romantizma i s pravom ga možemo porediti s Francescom Petrarcom, talijanskim pjesnikom koji je bio zaljubljen u Lauru. Ne čudi mnogo što pjesnika oduševljava priroda , što se zanima za povijest i istraživanje mitologije, što ističe svoje osjećaje koje nemaju veze s razumom, on želi pobjeći od stvarnosti, prepušta se svojim snovima i sve su to odlike književnika iz razdoblja romantizma.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pjesnik je izabrao najteži i umjetnički najsavršeniji oblik talijanskog sonetnog vijenca.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Julija Primicova&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– Julija potječe iz bogate obitelji, druži se s uglednim osobama iz tadašnjeg društva, ona je jako mlada, pjesnik ju je prvi put vidio kada je ona imala tek 17 godina. Ona nije ništa osjećala prema pjesniku i zbog toga pjesnik trpi do kraja svog života. Ona će ostati zapamćena ličnost jer je pjesnik stihove napisao u njenu čast, u čast njenoj ljepoti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
France Prešeren je nesumnjivo najveći slovenski pjesnik iz razdoblja romantizma i jedan od najvećih jugoslovenskih pjesnika devetnaestog stoljeća. Rođen je 3. prosinca 1800. godine u selu Vrba, kraj Bleda. Gimnaziju je završio u Ljubljani, a filozofiju i pravo u Beču.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Zalagao se za nacionalno i kulturno osamostaljivanje Slovenije. Prešerena njegovi sunarodnjaci smatraju prvim značajnim slovenskim pjesnikom. Prvim zato što je upravo on probijao putove slovenskom pjesništvu, kojemu je izgradio pjesnički jezik i stil.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Imao je težak život, bez stalnoga zaposlenja i bio je u sukobu sa sredinom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njegov pjesnički rad tvori tek jedna knjiga, kojoj je naslov Poezija (1834.). Osim Sonetnoga vijenca, u zbirci je i niz soneta pod zajedničkim naslovom Soneti nesreće. Individualna nacionalna sloboda, novi društveni odnosi i ljubavi su glavne teme njegova pjesništva.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Preminuo je 8. veljače 1849. godine od ciroze jetre.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/5638817322425000466/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/france-presern-sonetni-vjenac.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/5638817322425000466'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/5638817322425000466'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/france-presern-sonetni-vjenac.html' title='France  Presern- Sonetni vjenac'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-7898201921092951219</id><published>2016-12-28T00:58:00.000-08:00</published><updated>2016-12-28T00:58:26.601-08:00</updated><title type='text'>George Orwell-Zivotinjska farma</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kao i u kultnom “&lt;a href=&quot;http://www.lektire.hr/1984/&quot; style=&quot;box-sizing: border-box; color: red; text-decoration: none; transition: all 0.1s ease-in-out;&quot;&gt;1984.&lt;/a&gt;“, i ovdje Orwell kritizira mnoge pojave u društvu, poput pohlepe i želje za moći, koje utjelovljuju svinje, ali i apsolutne poslušnosti i manjka kritičkog mišljenja, koje najbolje utjelovljuju ovce. Samo što su ovdje te kritike “zapakirane” u, na prvu loptu, oku mnogo ugodniji svijet životinja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Gospodin Jones, vlasnik Vlastelinske farme, je zaključavao kokošinjce, ali nije zatvorio gornja vratašca na njima, te je ispio još jednu čašu piva prije spavanja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Čim se svjetlo ugasilo, u zgradama farme započelo je komešanje, te su sve životinje otišle u veliku sušu da čuju san starog Majora. Prvo su stigla tri psa, a posljednje su došle mačke. Jedini koji nije došao bio je Moses, gavran. Major je, prije nego li je ispričao san, održao govor u kojemu je rekao da ne smatra da će još dugo živjeti, te da stoga mora prenijeti svoju mudrost ostalima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Govorio je o jadu života životinja u Engleskoj i o uzroku tog jada – čovjeku, o tome kako čovjek troši, a ne proizvodi, što od njih uzima, o tome kako zbog njega nitko od njih ne doživljava svoj cijeli životni vijek. Njegova je poruka bila da trebaju raditi na pobuni i svrgavanju čovjeka, i da u toj borbi ne smiju popuštati, niti se pokolebati, sve dok ne uspiju. Poziva i na slogu, zajedništvo, među svim životinjama.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tad nastaje komešanje, jer je psi spazili štakore koji su slušali Majora, i napali ih, na što ih je Major smirio i pozvao na glasanje da se utvrdi jesu li štakori njihovi drugovi ili ne. Rezultat glasanja je bio gotovo jednoglasno da, da jesu njihovi drugovi, jer su protiv bili samo psi i mačka, koja je glasala na obje strane. Nakon što se to smirilo, Major nastavlja govoriti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sažeo je ono što im je rekao u jednostavnu filozofiju:&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“Tko god hoda na dvije noge naš je neprijatelj. Tko god hoda na četiri noge ili ima krila naš je prijatelj.”&lt;/em&gt;&amp;nbsp;(str. 14).&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Posebno je naglasio da u toj borbi protiv Čovjeka ne smiju postati slični njemu ili ga oponašati, i da moraju zapamtiti da su sve životinje jednake i da nikada ne smije niti jedna životinja tlačiti svoju vrstu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Zatim je ispričao svoj san i otpjevao im pjesmu “Životinje Engleske”, koju su ostali počeli pjevati i prije nego li je on završio s pjesmom. Otpjevali su je pet puta, a onda su bili prekinuti, jer je buka probudila Jonesa, koji je, uvjeren da je u dvorištu lisica, ispalio jedno punjenje iz puške u tamu. Svi su se razbježali na svoja mjesta na spavanje i pozaspali.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Stari Major je umro tri noći kasnije, te je zakopan u dnu voćnjaka, početkom ožujka. Tijekom proljeća – iduća tri mjeseca – mnogo toga se u tajnosti događalo na farmi, potaknuto Majorovim govorom. Za organizaciju i poduku su bile zadužene svinje – najmudrije životinje na farmi – kod kojih su postojala dva mlada nerasta koja su se isticala, Snowball i Napoleon, dok se među ostalim krmcima isticao Squealer. Oni su razradili Majorov nauk u animalizam, te su nekoliko noći na tjedan održavali tajne sastanke u suši na kojima su ostalima objašnjavali animalizam.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Na početku su naišli na mnogo apatije i gluposti, ali im je od toga veći problem predstavljao Moses, Jonesov ljubimac, koji je pričao o tajanstvenoj zemlji, Šećernoj gori, gdje odlaze životinje nakon smrti. Životinje su ga mrzile jer je pričao, ali ne i radio, ali su neki povjerovali u njegovu priču, što je svinjama zadavalo mnogo muka s uvjeravanjem da to mjesto ne postoji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Najvjerniji sljedbenici animalizma su bili Boxer i Clover, koji su upijali svaku riječ svinja i prenosili ih dalje, dolazili na svaki sastanak, i predvodili pjesmu na kraju istog.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pobuna se dogodila ranije nego je to bilo očekivano. Jones je bio strog gospodar i sposoban farmer, ali je propadao izgubivši znatnu sumu na sudu, te je počeo piti i ne brinuti se za farmu, a njegovi nadničari su bili lijeni i nepošteni, te je farma slabo održavana, a životinje slabo hranjene.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Na Ivanje, Jones je otišao u Willingdon, te se tako napio da se nije vratio do idućeg dana u podne, a njegovi nadničari su samo pomuzli krave i otišli u lov na zečeve, bez da su nahranili životinje. Kako do večeri nisu nahranjene, nisu to mogle trpjeti, te je jedna krava razvalila vrata spremišta i životinje su nahrupile na hranu. Idući trenutak su se u spremištu našli Jones i četiri nadničara, s bičevima u rukama. Životinje to nisu mogle trpjeti te su ih napale, a oni su pobjegli s farme, dok su ih životinje gonile.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Gospođa Jones je, primijetivši što se događa, spremila nekoliko stvari u torbu i s Mosesom se iskrala u drugom smjeru. Životinje su Jonesa istjerale na cestu, te zatvorile velika vrata s pet zasuna, još nesvjesne što se dogodilo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Potom su odgalopirale uz granice farme kako bi provjerile ima li na njoj još ljudi, a zatim su uništile tragove Jonesove vladavine, uništavajući sve čime su ih tlačili, dio bacivši u bunar, a dio spalivši. Kad je sve uništeno, Napoleon ih je odveo do spremišta hrane, te je svima podijeljen dvostruki obrok. Nakon toga su otpjevale “Životinje Engleske” sedam puta, a onda prespavale noć.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iduće jutro su razgledale cijelu farmu, a potom i farmerovu kuću, u kojoj nisu ništa dirale, osim šunki koje su vani zakopane, i bačve piva koju je Boxer probušio, te je odlučeno da će ona biti sačuvana kao muzej i da u njoj niti jedna životinja neće nikada živjeti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Poslije doručka su Snowball i Napoleon okupili životinje, otkrili im da su naučili pisati i čitati, te je Snowball s vrata farme uklonio natpis “Vlastelinska farma” i zamijenio ga s natpisom “Životinjska farma”. Potom su na stražnjem zidu velike suše napisali Sedam zapovijedi na koje su saželi principe animalizma. Snowball je njih pročitao naglas, a one pametnije su ih odmah započele i učiti. Nakon što su pomuzli krave, započeli su sa žetvom. Samo mlijeko su ostavili, te krenuli pod Snowballovim vodstvom na košnju, dok je Napoleon ostao tamo. Ono je do navečer nestalo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Košnja je bila veća nego ikad, ali nije protekla potpuno glatko, jer nisu mogli koristiti oruđa koja su zahtijevala stajanje na stražnjim nogama – no svinje su za to našla rješenja. Svinje su preuzele i vodstvo, jer su imale više znanja od ostalih. Sve životinje su radile na preokretanju sijena i njegovom prikupljanju, a za samu košnju im je trebalo dva dana manje nego Jonesu i njegovim ljudima, a gubitaka nisu imali. Cijelo su ljeto poslovi tekli glatko, imali su više hrane i odmora, a poteškoće su prebrodili zahvaljujući pameti svinja i snazi Boxera.&amp;nbsp;Svi su radili prema svojim mogućnostima, a uobičajenih pojava, poput svađa, ljubomore, i prigovora, gotovo da nije bilo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nedjeljom nisu radili, te je doručak bio sat kasnije nego uobičajeno. Poslije njega je išlo podizanje zastave, koju je Snowball napravio od zelenog stolnjaka (koji predstavlja zelena polja Engleske) na kojem je nacrtao bijelo kopito i rog (koji predstavljaju buduću Životinjsku Republiku), a nakon toga Sjednica, na kojoj se donosio plan rada za idući tjedan, odluke, i rasprava o njima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Zaključke uvijek predlažu svinje, jer su ostale životinje naučile glasati, ali nikad ništa nisu predlagale. Snowball i Napoleon se nikad nisu slagali, iako su bili najaktivniji u raspravama, te se uvijek jedan protivio onome što bi drugi predložio. Sjednica je završavala pjevanjem “Životinje Engleske”, a ostatak dana je bio namijenjen odmoru.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Svinje su u spremištu, koje je postalo njihov stožer, iz knjiga navečer učile vještine potrebne za farmu. Snowball je također pokušavao organizirati životinje u Životinjske komitete, koji su uglavnom bili veoma neuspješni, a pokrenuo je i tečajeve čitanja i pisanja, zahvljujući kojima su do jeseni sve životinje bile donekle pismene.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kako se ispostavilo da gluplje životinje nisu uspijevale naučiti Sedam zapovijedi, Snowball ih je sažeo na jednu izreku:&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;“Četiri noge dobre, dvije noge loše.”&lt;/em&gt;, te je ona ispisana većim slovima na stražnjem zidu suše, iznad Sedam zapovijedi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napoleon je smatrao da je poduka mladih važnija od onoga što se može učiniti za odrasle, te je odvojio nedavno okoćenih devet psića od svih drugih, tako da je ostatak farme i zaboravio na njih.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nestanak mlijeka je ubrzo razriješen, jer se ono miješalo u napoj za svinje. Kada su krenule dozrijevati jabuke, suprotno očekivanjima da će biti jednako razdijeljene, one su morale biti odnesene u spremište, svinjama, što je Squealer objasnio potrebom da svinje očuvaju zdravlje jer su mislioci i vode i organiziraju farmu. Način na koji im se najlakše objašnjavalo je to da se time sprečava Jonesov povratak.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Do kraja ljeta, vijesti o događajima na životinjskoj farmi su se proširile okrugom, a Snowball i Napoleon su slali jato goluba da vrše propagandu o Pobuni na okolnim farmama. Vlasnici dvaju susjednih farmi su bili u lošim odnosima. Farma Foxwood je bila velika i veoma zapuštena farma čiji vlasnik, gospodin Pilkington, je bio ležeran farmer koji je većinu vremena provodio u ribolovu ili lovu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Farma Pinchfield je bila manja i bolje održavana, a njen vlasnik je bio gospodin Frederick, koji je bio poznat po umijeću cjenkanja. Njih se dvojica nisu podnosila, ali su obojica bila prestrašena događajima na Životinjskoj farmi, te su isprva se izrugivali idejom i predviđali joj brzu propast, a kad se to nije desilo, počeli su govoriti kako su na njoj užasni uvjeti i zlo. No, rijetko tko im je vjerovao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Glasine o Životinjskoj farmi su kružile u raznim oblicima, i krajem godine je cijelim krajem prošao val neposluha od strane životinja, a čak se i pjesma “Životinje Engleske” svuda pjevala. Ljudi su bili bjesni, te su životinje koje bi uhvatili da to pjevaju izbičevali, no ipak bi ih prošao strah kad bi ju začuli.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Na početku listopada, nakon žetve i pospremanja žita, jato golubova je donijelo vijesti da su Jones, njegovi ljudi i ljudi s okolnih farmi ušli kroz ulazna vrata s pet zasuna, i da hodaju ka farmi. Kako su to životinje očekivale, bile su spremne, a Snowball, koji je proučio knjigu o Cezarovom ratovanju, vodio je obranu. Prvi napad je započeo kad su se ljudi približili zgradama, i tu su sudjelovali golubovi i guske. Drugi napad, koji je slijedio nakon što su se ljudi obranili od prvog, bio je direktan napad na ljude od strane Muriel, Benjamina, ovaca i Snowballa. Kako su ljudi ponovo bili prejaki, životinje su se povukle.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ljudi su na to počeli slaviti, a čim su ušli u dvorište, tri konja, tri krave, i ostatak svinja su im prišli odostraga i oduzeli im mogućnost bijega, te je započeo treći napad. Snowball je sam krenuo na Jonesa, na što je ovaj zapucao na njega, ozlijedio mu leđa, i ubio ovcu. On se bacio Jonesu u noge, odbacio ga na gnojište, i izbio mu pušku iz ruke.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Boxer je udarao kopitima, propevši se na stražnje noge, te je njegov prvi udar prestravio ljude, koji su panično pokušavali pobjeći, te su pet minuta nakon napada već bježali prema cesti. Boxer je svojim udarcem nokautirao konjušara s Foxwooda, a kako se on nije micao, mislio je da je mrtav, čega mu je bilo žao, no dok su oni tražili Mollie, koja je nestala, on je pobjegao. Nakon toga su životinje slavile pobjedu, podigavši zastavu i pjevajući “Životinje Engleske”, a potom su pokopali ovcu i na grob joj posadile glog, a Snowball je nad njim održao kratak govor.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ustanovili su vojna odlikovanja “Životinjski junak” (prvog i drugog reda), te su ona prvog reda dobili Boxer i Snowball, a ono drugog reda poginula ovca. Nakon rasprave, bitku su nazvali Bitkom kod staje za goveda. Pronašli su pušku, i odlučili postaviti je uz podnožje jarbola, te iz nje pucati dva puta godišnje, 12. listopada, na obljetnicu Bitke, i na Ivanje, na obljetnicu Pobune.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Približavanjem zime, Mollie je postajala sve bezobraznija i sve nepouzdanija, a kružile su glasine da se radi o nečemu ozbiljnome. Clover je vidjela da ju jedan od Pilkingtonovih ljudi mazi, te je, nakon što je razgovarala s njom, u njenoj staji pronašla hrpu šećera i svežnjeve vrpci, a sama Mollie je tri dana kasnije nestala, a golubovi su je nakon par tjedana vidjeli upregnutu u otmjenu dvokolicu na drugom kraju Willingtona, te ju nakon toga više nitko nije spominjao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U siječnju, tijekom zime koja je bila veoma hladna, održavali su mnoge sastanke u velikoj suši, te je na njima odlučeno da će svinje odlučivati o svim aspektima vođenja poslova na farmi, a te će odluke potvrđivati većina životinja. Na sjednicama se vidio sve veći razdor između Snowballa i Napoleona. Snowball je često svojim govorima pridobivao većinu glasova, ali je Napoleon bio uspješniji u lobiranju u pauzama, pogotovo među ovcama, koje su često prekidale Snowballove govore. On je proučavao stare brojeve časopisa “Farmer i stočar” i učeno govorio o tehnikama zemljoradnje, a planirao je i kako bi mogao olakšati posao gnojenja. Napoleon nije imao svojih planova, ali je rekao da od Snowballovih neće biti ništa. Najveći sukob njih dvojice bio je kok vjetrenjače.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Snowball je rekao da se mali brežuljak, u blizini gospodarskih zgrada, bio pravo mjesto na kojem se mogla izgraditi vjetrenjača koja je mogla opskrbljivati farmu strujom, omogućivši tako grijanje staja i ubrzavanje poslova. Kako farma nije imala moderne alate, životinje nikada nisu čule za to i bile su zapanjene svime time.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U par tjedana je dovršio planove vjetrenjače, koje su sve životinje dolazile vidjeti barem jedan put dnevno, osim Napoleona, koji je cijelo vrijeme bio protiv gradnje. Snowball je tvrdio da ju je moguće izgraditi u godinu dana, te, kad je izgrade, da će toliko uštedjeti na radnom vremenu da će trebati raditi samo tri dana tjedno. Napoleon je kontrirao izgradnji vjetrenjače, tvrdeći da je najbitnije povećati proizvodnju hrane, i da će, fokusirajući se na gradnju vjetrenjače umjesto na proizvodnju hrane, umrijeti od gladi. Životinje su se, s izuzetkom Benjamina, podijelile na dva tabora. Drugo sporno pitanje bila je obrana farme.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napoleon je bio za nabavu oružja i učenje rukovanja njime, a Snowball na širenje propagande putem golubova i započinjanje velike pobune.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kad je Snowball završio planove vjetrenjače, na Sjednici se odlučivalo o njenoj izgradnji. On je, uz povremene prekide od strane ovaca, iznio svoje argumente za gradnju. Potom je Napoleon mirno rekao da svima savjetuje da glasaju protiv gradnje, na što je Snowball skočio i počeo vatreno zagovarati gradnju. Svojom vizijom je zanio životinje i privukao sebi glasove, no, Napoleon je mirno ustao i pozvao devet pasa koji su napali Snowballa, koji je morao pobjeći s farme.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Životinje je to prestravilo, a Napoleon je proglasio ukidanje Sjednica i rasprava, te da će se sva pitanja koja se odnose na poslove na farmi od sada rješavati specijalni komitet svinja, kojem će on predsjedavati i koji će se sastajati iza zatvorenih vrata.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Podizanje zastave, pjevanje, i dobivanje zadataka za idući tjedan je ostalo. Nekoliko se životinja tome pobunilo, ali su Napoleonovi psi, i blejanje ovaca, utihnuli svaku raspravu. Nakon toga je Squealer objasnio novonastalu situaciju, i naglasio da je od hrabrosti bitnija odanost i poslušnost, te disciplina.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
S proljepšavanjem vremena, započelo je proljetno oranje. Svake nedjelje, u deset sati ujutro, životinje bi se okupile u velikoj suši da bi primile zadatke za idući tjedan. Na panj pored jarbola je postavljena lubanja starog Majora, te joj je svaka životinja morala pokazati poštovanje prije nego li bi ušla u staju, u kojoj se promijenio raspored sjedenja. Napoleon, sa Squealerom i Minimusom, je sjedio u prvom redu na povišenom podiju, okružen psima, a druge svinje su sjedile iza njih, a ostale životinje su sjedile okrenute njima u središnjem dijelu suše.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tri tjedna nakon progona, Napoleon je saopćio da će se vjetrenjača ipak graditi, te da će, radi napornog rada koji će to zahtijevati, možda i obroci biti smanjeni, te da će izgradnja potrajati dvije godine. Squealer im je te večeri objasnio da se Napoleon nikada nije protivio izgradnji, nego da mu je Snowball ukrao plan i da je njegovo protivljenje izgradnji bila samo lukava ideja da se riješi štetnog Snowballa.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tu cijelu godinu su životinje robovski radile, no ipak zadovoljne jer su bile svjesne da to rade za sebe i za buduće generacije. Tijekom proljeća i ljeta su radile šezdeset sati tjedno, a od kolovoza i nedjeljom popodne, što je bilo dobrovoljno, ali one životinje koje nisu radile nedjeljom bi izgubile pola svojih obroka. No, unatoč takvom radu, žetva je bila manje uspješna, i zima je trebala biti teška. Vjetrenjača je izazvala probleme, jer je trebalo nekoliko tjedana da se domisle kako razbiti kamenje, koje su vukle do vrha kamenoloma, i bacale da bi se razbilo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Do kraja ljeta su tako uspjeli skupiti dovoljno kamenja, ali uz mnogo napora koji je često izgledao uzaludno, a teško da bi uspjeli da nije bilo Boxera, koji je, unatoč Cloverinim upozorenjima da se ne napreže iznad svojih granica i da bude oprezniji, radio sve više i više. Poslovi koje su radili su bili učinkovitiji, ali su do kraja ljeta počeli osjećati nestašice nekih stvari koje nisu mogli proizvesti na farmi, te je jedne nedjelje objavljeno da će ipak započeti trgovinu sa susjednim farmama, radi nabavke određenih materijala koji su im potrebni – jer je gradnja vjetrenjače bila prioritet – te su prodali stog sijena i dio pšenice, a, u slučaju potrebe, prodavat će i jaja. To je životinje podsjetilo na odluke donesene na prvoj Sjednici, koje su sad bile kršene, ali su ovce onemogućile svaku raspravu, a Napoleon je rekao da niti jedna životinja neće morati doći u kontakt s ljudima, osim njega, koji će kontakt imati preko gospodina Whympera.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Govor je završio s uzvikom&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&amp;nbsp;“Živjela Životinjska farma”&lt;/em&gt;, a potom su se, nakon pjevanja, životinje razišle.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon toga je Squealer obišao farmu i umirio životinje, uvjeravajući ih da odluka protiv trgovanja i korištenja novca nikad nije bila ni predložena, te da je to samo Snowballova laž. Kako nisu imali pisanog dokaza o njoj, to ih je objašnjenje zadovoljilo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Whymper je na farmu dolazio svakog ponedjeljka, što ih je ispunjavalo strepnjom, te su ga izbjegavale, ali ih je prizor Napoleona kako mu daje upute smirivao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ljudi su i dalje mrzili farmu, ali su počeli poštovati djelotvornost kojom su se izvršavali poslovi, te su je počeli i zvati Životinjska farma, a Jonesa su prestali podržavati. Kružile su i glasine da će Napoleon sklopiti poslovni ugovor s ili Pilkingtonom s Foxwooda, ili Frederickom s Pitchfielda – ali nikada s obojicom istovremeno.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U to vrijeme su se svinje uselile u kuću, što je životinje ponovo podsjetilo na odluke s početka, ali ih je Squealer ponovo uvjerio da to nije istina i da svinje trebaju mirno mjesto za rad, a počeo je Napoleona zvati Vođom. Clover se činilo da se sjeća odluke protiv spavanja u krevetima, ali joj je Muriel pročitala zapovijed, koja je sad imala na kraju riječi “s plahtama”, čega se Clover nije sjećala, što je Squealer ponovo objasnio, a ubrzo je objavljeno i da će svinje ustajati sat vremena kasnije od ostalih.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Do jeseni su bile umorne, te spremišta hrane nisu bila prepuna, ali je sve to nadoknađivala vjetrenjača, koja je bila napola dovršena, te su, kako je vrijeme bilo suho i vedro, radile napornije nego prije na izgradnji, a za vrijeme punog mjeseca bi Boxer radio i usred noći nekoliko sati. Jedini koji se vjetrenjačom nije zanosio bio je Benjamin. U studenom je jedne noći bila jaka oluja, a ujutro su vidjele da je srušen jarbol i da je vjetrenjača bila srušena.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napoleon, koji ih je predvodio, je, dok su ostali u tišini i tuzi promatrali ostatke urušenog kamenja, rekao da je Snowball srušio vjetrenjaču i proglasio je Snowballa osuđenikom na smrt. Životinje je ta ideja, da je Snowball kriv, prenerazila, te su počeli kovati plan kako ga uhvatiti, a ubrzo su otkrili i tragove svinje u travi koji su vodili od brežuljka ka prolazu u živici koji je dolazio iz smjera Foxwooda. Potom je Napoleon objavio ponovnu izgradnju vjetrenjače, koja započinje odmah, bez obzira na vremenske uvjete.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ta zima je bila veoma hladna, ali je gradnja nastavljena. Ljudi su hinili da ne vjeruju da je Snowball srušio vjetrenjaču. Zidove su odlučili podebljati na metar debljine, što je zahtijevalo još kamenja, ali su uspijevale nešto učiniti samo za suhog i hladnog vremena, te ih je osjećaj samouvjerenosti polako prolazio. Jedini koji nisu posustajali su bili Boxer i Clover.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Mučila ih je hladnoća i glad, jer je u siječnju nestalo hrane, te su obroci žita rigorozno smanjeni, što je trebalo biti nadoknađeno krumpirom, ali kako se on smrznuo te nije mnogo njega bilo jestivo, često su imali samo ostatke slame i repe te im je prijetjelo izgladnjivanje. Bitno im je bilo to sakriti od svijeta jer su ljudi širili nove priče da glad i bolest hara farmom. Napoleon je, svjestan loših posljedica ako se situacija s hranom sazna, iskoristio Whympera za širenje suprotnih vijesti. Neke životinje, uglavnom ovce, dobile su upute da u njegovoj blizini napomenu da su im se obroci povećali, a posude u spremištu su napunili pijeskom i na vrh postavili ostatke pšenice i žita te ga pod nekom izlikom proveli kroz spremište, što je uspjelo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kako se bližio kraj siječnja, bilo je sve očitije da će morati nabaviti još žita. Napoleon se rijetko pojavljivao u javnosti, a Squealer je bio taj koji je najčešće prenosio obavijesti i zapovijedi. Jednog jutra je objavljeno da će kokoši morati predati sva jaja, kako bi bila prodana, i kako bi se moglo za taj novac kupiti žito, što je prouzrokovalo graju, jer su se pripremale za proljetni nasad.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kokoši, predvođene s tri Crne Minorce, su se tome usprotivile. Reakcija na njihovu pobunu je bilo ukidanje obroka i zabrana davanja ikakve hrane kokošima, što su izdržale pet dana, izgubivši devet kokoši (za koje je razglašeno da su umrle od kokodakitisa), te su nakon toga se predale, i predavale jaja za prodaju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Cijelo to vrijeme, Snowball nije bio viđen, te se govorkalo da se skriva na Foxwoodu ili na Pitchfieldu. Kako je Napoleon uspostavio nešto bolje odnose sa susjednim farmerima, i kako se u dvorištu nalazila gomila drvene građe koju je htio prodati, a on se nije mogao odlučiti kome ju prodati, primijetilo se da, ako je bio blizu dogovora s Frederickom, da se govorkalo da se Snowball skriva u Foxwoodu, i obrnuto.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U rano proljeće, otkrilo se da Snowball noću potajno dolazi na farmu i da pravi nepodopštine, te se sve što je polazilo po krivo, pripisivalo njemu, i štakorima. Napoleon je naredio provođenje temeljite istrage o njegovim aktivnostima, a cijela ta priča je prestravila životinje. Squealer ih je navečer sve okupio i rekao da im mora priopćiti teške vijesti: da su otkrili da se Snowball prodao Fredericku sa Pinchfielda i da ih namjerava napasti, te da je bio Jonesov tajni agent. Rekao je i da ih je pokušao, tijekom Bitke, dovesti do katastrofe, što je bilo suprotno njihovim sjećanjima, te je zbunilo čak i Boxera, ali im je Squealer opisao događaj i uvjerio ih, no ipak je ružno pogledao Boxera, te, prije nego li je otišao, upozorio ih da smatraju da su Snowballovi agenti među njima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Četiri dana kasnije ih je Napoleon sve okupio, predvečer, u dvorištu. On je izašao posljednji iz kuće, noseći dva ordena jer je sebe odlikovao s obje medalje, sa psima, koji su sve životinje prestravili. Potom je zaskvičao, a psi su zgrabili četiri praseta, koji su se pobunila prilikom ukidanja Sjednica, i dovukli ih, vukući ih za uši, pred Napoleona. Tri psa su krenula na Boxera, koji ih je primijetio i jednog od njih pribio na zemlju, što je ostala dva preplašilo. Napoleon mu je oštro naredio da pusti psa.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Četiri praseta su bila u strahu, te ih je Napoleon pozvao da priznaju svoje zločine. Izjavili su da su bili u tajnoj vezi sa Snowballom i surađivali s njim, te da su u dogovoru oko predaje farme u Frederickove ruke, te da im je Snowball u povjerenju priznao da je Jonesov tajni agent. Nakon što su dovršili priznanja, psi su im pregrizli grkljane, a potom je Napoleon upitao da li još koja životinja ima što za priznati, na što su istupile kokoši koje su vodile pobunu zbog jaja, guska koja je sakrila šest klasova žita od prošle žetve i sama ih pojela, ovca koja se pomokrila u pojilište, te dvije ovce koje su priznale krivicu za smrt starog ovna, kao i još niz životinja, koje su sve bile na mjestu zaklane.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kad je to završilo, ostale životinje, s izuzetkom svinja i pasa, su zajedno izmilile van, očajne i šokirane, i s izdajom, i s odmazdom. Sve su zajedno legle na brežuljku, priljubivši se zajedno, osim mačke koja je nestala malo prije okupljanja, te su svi bili u tišini, osim Boxera koji je ostao stajati i vrpoljiti se. On je na kraju zaključio da se to desilo jer nešto s njima nije u redu i da je rješenje da rade više. Otišao je prema kamenolomu, sakupio dva kola kamenja, i odvukao ih do vjetrenjače prije počinka.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Životinje su se stisnule uz Clover u tišini, promatrajući gotovo cijelu farmu. Noć je bila vedra, te im se farma učinila tako poželjnim mjestom, jer su se prisjetili da je njihova. Clover su se oči napunile suzama, jer to nije bilo ono što su željeli kad su se riješili ljudi. U njenoj viziji budućnosti, da ju je mogla zamisliti, to je bilo društvo životinja bez gladi i nasilja, gdje su svi jednaki, jaki štite slabe, a rade koliko mogu, ali, što njoj nije bilo jasno, umjesto toga su dobili ovo, gdje se nitko ne usudi reći što misli, bijesni psi patroliraju okolo, i moraju gledati kako im razdiru drugove koji su uradili zločine. Ona nije pomišljala na pobunu ili neposluh, jer je znala da je situacija i dalje bila bolja nego pod Jonesom, i da će, unatoč svemu, ostati vjerna, naporno raditi, izvršavati zadatke, i prihvatiti Napoleonovo vodstvo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
No, ipak je razmišljala kako to nije bilo ono čemu su se nadali i zbog čega su radili i suprotstavljali se Jonesu. Potom je počela pjevati “Životinje Engleske” koju je s ostalima otpjevala polagano i tužno, tri puta. Onda je došao Squealer i rekao da je ta pjesma ukinuta i da ju je zabranjeno pjevati, te da je zamijenjena novom pjesmom koju je skladao Minimus, ali koja nije bila niti blizu “Životinjama Engleske”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Kad se, kroz par dana, strah, izazvan smaknućima smirio, neke životinje su se prisjetile Šeste zapovijedi, te je vladao osjećaj da događaji od prije nekoliko dana nisu bili u skladu s njom. Kad je Muriel pročitala zapovijed Clover, zapovijed je imala dvije riječi koje su joj iskliznule iz sjećanja: “bez razloga”, te je postalo jasno da nije prekršena, već da je postojao dobar razlog za smaknuća.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Te godine se radilo još napornije, te je bilo zamorno istovremeno raditi i na farmi i na vjetrenjači, a životinjama se ponekad činilo da rade dulje i da se ne hrane bolje nego u Jonesovo vrijeme, iako je to nedjeljom ujutro Squealer opovrgavao čitajući brojke o porastu proizvodnje prehrambenih proizvoda, čemu se oni nisu mogli suprotstaviti, jer se nitko više nije jasno sjećao vremena prije Pobune. Usprkos tome, bilo je dana kad su željele manje brojki i više hrane.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Zapovijedi su sada izdavali ili Squealer ili neka druga svinja, a Napoleon se pojavljivao tek svaka dva tjedna, sad u pratnji i crnog pjetlića, koji bi zakukurikao prije nego li bi Napoleon progovorio. Govorkalo se i da živi u posebnim prostorijama u kući i da jede sam, s dva pasa pored njega.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Obznanjeno je i da će se od sada iz puške pucati i na njegov rođendan, a o njemu se govorilo na formalan način, “naš Vođa, drug Napoleon”, te su svinje voljele smišljati titule za njega. Squealer je vrlo uvjerljivo govorio o njemu i njegovoj dobroti, te su se za svako uspješno postignuće i sretnu okolnost njemu pripisivale zasluge. O tome je Minimus napisao pjesmu koja je bila napisana nasuprot Sedam zapovijedi, a iznad nje je bio nacrtan i Napoleonov portret u profilu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Preko Whympera je Napoleon stupio u pregovore s Frederickom i Pilkingtonom o prodaji građevnog drveta, a istovremeno su počele kružiti glasine da je Snowball u Pitchfieldu, i da Frederick i njegovi ljudi namjeravaju napasti vjetrenjaču. Sredinom ljeta su tri kokoši priznale da su na Snowballov nagovor počele planirati Napoleonovo smaknuće, te su smaknute, a uspostavljene su nove mjere sigurnosti za Napoleona, četiri psa su čuvala njegov krevet noću, a mladi Pinkeye je morao kušati svako njegovo jelo da se uvjeri da nije otrovano.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Napoleon je dogovorio prodaju građe s Pilkingtonom, te je u planu bilo i potpisivanje sporazuma između Životinjske farme i Foxwooda o razmjeni nekih proizvoda. Istovremeno je raspoloženje protiv Fredericka postajalo sve negativnije, te je golubovima zabranjen let na Foxwood, a slogan “Smrt čovječanstvu” zamijenjen sa “Smrt Fredericku”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Krajem ljeta je otkrivena još jedna Snowballova nepodopština, jer je pšenica bila puna korova. Gusak koji je priznao sudjelovanje u tomu se ubio. Također je razjašnjeno da Snowball nikada nije odlikovan, nego da je kažnjen zbog kukavičluka.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vjetrenjača je u jesen dovršena, a i sam Napoleon ju je došao pogledati te ju je nazvao “Napoleonova vjetrenjača”. Građa je prodana Fredericku, što je iznenadilo sve životinje, ali je to objašnjeno time da su glasine o Fredericku i Pitchfieldu lažne, te je ustanovljeno da Snowball živi u Foxwoodu. Napoleonova lukavost je ushitila životinje, ali je njegova superiornost pokazana time što nije niti Fredericku vjerovao, te je tražio isplatu u pravim novčanicama, koje je Napoleon na izvanrednom sastanku pokazao svima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon tri dana, ispostavilo se da su novčanice lažne, te je Frederick osuđen na smrt, i odnosi sa Pitchfieldom su postali neprijateljski, a pokušalo se ponovo uspostaviti dobre odnose sa Foxwoodom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iduće jutro je započeo napad na farmu pod vodstvom Fredericka. Kako su svi bili naoružani puškama, životinje im se nisu mogle suprotstaviti, i počele su se povlačiti, a dosta ih je bilo i ranjeno. Napoleon se nadao pomoći od strane Foxwooda, ali je nisu dobili. Frederick i njegovi ljudi su izbušili rupu uz temelje vjetrenjače i raznijeli su je, što je potaknulo životinje na osvetu, bez obzira na metke. Gotovo sve životinje su bile ranjene, a jedna krava, tri ovce, i dvije tguske su poginule. I ljudi su bili ozlijeđeni, te su, nakon napada pasa, počeli bježati. No one nisu slavile. Vidjele su svoje mrtve drugove, i mjesto na kojemu je stajala vjetrenjača.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Čuli su se pucnjevi iz puške, i Squealer je došao do njih i rekao im da se puca radi slavljenja pobjede. Nikome nije bilo jasno kakvu pobjedu, jer su im uništili vjetrenjaču, na što su dobili odgovor da se puca jer su otjerali neprijatelja. Odšepali su do dvorišta. Boxer je zamišljao rad na novoj vjetrenjači, ali mu je palo na pamet i da ima jedanaest godina i da možda njegovi mišići više nisu kao nekada.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
No, kad su vidjeli zastavu, začuli ponovni pucanj iz puške, i čuli Napoleonov govor, ipak im se učinilo da su izvojevali veliku pobjedu. Onima koji su u bitci pali održan je svečani pogreb, a slavlje pobjede je potrajalo dva dana. Bitka je nazvana Bitka kod vjetrenjače, te je Napoleon uveo novo odlikovanje, “Red Zelenog barjaka”, kojim je sam sebe odlikovao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nekoliko dana kasnije, svinje su pronašle sanduk viskija, te se napile. Iduće jutro je Squealer objavio da je Napoleon na samrti, i da je odlučio da se pijenje alkohola treba kazniti smrću. No, ubrzo se počeo oporavljati, a Whympera je uputio da nabavi neke knjižice o destilaciji i varenju piva. Tjedan kasnije je naredio da se mala livada u dnu voćnjaka, koja je odvojena za životinje koje ne mogu više raditi, preore, te se saznalo da Napoleon tamo namjerava zasijati ječam.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U isto vrijeme se dogodio čudan i neobjašnjiv događaj. Jedne noći, oko ponoći, se u dvorištu čuo glasan prasak, te su uz temelj zida na stražnjoj strani velike suše nalazile ljestve polomljene na dva dijela i Squealer, ošamućen, pored njih, a pored njega su se nalazile svjetiljka, kist, i limenka iz koje je curila bijela boja. Psi su ga otpratili do kuće.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nitko nije mogao zaključiti što se desilo osim Benjamina, ali je nekoliko dana kasnije Muriel, ponovo čitajući zapovijedi, otkrila dvije nove riječi na Petoj:&lt;em style=&quot;box-sizing: border-box;&quot;&gt;&amp;nbsp;“preko mjere.”&lt;/em&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Boxerovo kopito je dugo zacjeljivalo, ali on, unatoč Cloverinom i Benjaminovom nagovaranju da se manje napreže, nije posustajao, i jedino je njoj priznavao da ga ono muči. Ponovo se počelo govoriti o umirovljenju, otkako je pašnjak koji je bio odvojen za tu svrhu preoran.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Gradnja vjetrenjače je započela odmah nakon proslave, a Boxerova je želja bila vidjeti nju završenu prije nego li bude umirovljen. Zima je bila hladna, a hrane je, osim za svinje i pse, bilo još manje, ali Squealer nije imao poteškoća uvjeriti životinje da im ne nedostaje hrane, kroz brojke im dokazujući da ima više hrane, da je bolja voda, da bolje žive i da manje rade nego u Jonesovo vrijeme, kojeg se nitko više nije sjećao, ali su svi bili sigurni da je tada bilo gore.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Objavljeno je da će se graditi i škola, pored kuće, za praščiće, koje je Napoleon podučavao, a koji su bili učeni i da se ne igraju s ostalom mladunčadi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Uvedeno je i pravilo da se druge životinje moraju maknuti u stranu u susretu sa svinjom. Iako je godina bila uspješna, nedostajalo je novca, te je prodan stog sijena, dio krumpira, a povećana je i isporuka jaja, tako da su te godine kokoši jedva uspjele izleći dovoljno pilića da se održi njihov broj. Obroci su smanjeni u prosincu i u veljači, a zabranjena je i uporaba svjetiljki u stajama.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U veljači, jednog popodneva, dvorištem se proširio nov i primamljiv miris iz pecare, te se proširila priča da je to kuhani ječam. No, nije bilo kaše, a iduću nedjelju je objavljeno da je ječam od sada samo za svinje, koje su dobivale pivo svaki dan.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Unatoč teškom životu, uvedeno je više pjesama, govora i povorki, što je život činilo dostojanstvenijim. Uvedene su Spontane manifestacije jednom tjedno te su životinje uglavnom uživale u njima jer su ih podsjećale da su one same svoji gospodari. U travnju je farma proglašena republikom, a za predsjednika je odabran Napoleon. Otkriveni su novi dokumenti o Snowballovoj suradnji s Jonesom. Sredinom tog ljeta vratio se Moses, i dalje isti i s istom pričom, kojoj su mnoge životinje vjerovale, na koju su svinje izjavljivale da je laž, ali su mu ipak dozvoljavale da ostane na farmi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Boxerovo je kopito zacijelilo, te je radio još više, kao i sve ostale životinje, jer su uz farmu i vjetrenjaču radile i na školi za praščiće. Na Boxeru se nije primjećivalo da je ostario, osim izgledom, no, krajem ljeta se srušio, što su prenijeli golubovi, i što su sve životinje, osim Clover i Benjamina, prenijele svinjama. Squealer je ubrzo došao i rekao kako je Napoleon zabrinut za njega i da priprema sve da ga se odvede u bolnicu u Willingdonu, što nije bilo veoma drago životinjama, ali ih je Squealer uvjerio da je to najbolje za njega.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iduća je dva dana proveo u staji, navečer razgovarajući s Clover, dok je Benjamin rastjerivao muhe. Njemu nije bilo žao što se to desilo. Smatrao je da, ako se dobro oporavi, može doživjeti još tri godine, i veselio se mirnim danima mirovine. Oni su s njim mogli biti samo nakon radnog vremena, a kamion je po njega došao u podne. To je ostalima prenio Benjamin, pozvavši ostale da dođu jer ga odvode. Naime, on se naljutio na ostale koji su ga pozdravljali, pročitavši, nakon što je odgurnuo Muriel koja je sricala slovo po slovo, natpis s kola klaonice koji je došao po Boxera. To je životinje prestravilo te su počeli trčati za kolima, predvođeni Clover koja ga je dozivala i vikala mu da izađe, ali, kako je bio slab, nije uspio razvaliti kola, a konji koji su vukli kola nisu slušali što su im životinje vikale.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tri dana kasnije im je Squealer priopćio da je Boxer umro u bolnici u Willingdonu, a potom im je rekao da su u vrijeme kad je Boxer odveden počele kružiti glasine da je na kolima pisalo klanje konja i da je zato brzopleto zaključeno da je poslan u klaonicu, no, rekao je da je ta kola nedavno kupio veterinar i da nije još promijenio natpis. Životinjama je laknulo, a Squealer je nastavio pričati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iduće nedjelje se na jutarnjem sastanku pojavio Napoleon i održao kratak govor u Boxerovu čast, te ih je podsjetio na Boxerove omiljene izreke. Na dan karmina iz Willingdona je dostavljen veliki drveni sanduk, a te noći se čula buka, te se farmom proširila glasina da su svinje kupile još jedan sanduk viskija.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Godine su prolazile, i više se nitko osim Clover, Benjamina, Mosesa, i dijela svinja nije sjećao vremena prije Pobune. Muriel, Bluebell, Jessie, Pincher, i Jones su bili mrtvi, a Snowball i Boxer (osim nekoliko životinja koje su ga poznavale) su bili zaboravljeni. O odvajanju dijela pašnjaka za ostarjele životinje se odavno prestalo govoriti. Svinje su se udebljale. Benjamin je jedini koji se nije promijenio, osim što je posijedio oko njuške. Na farmi je bilo mnogo više životinja, kojima je Pobuna bila samo usmena tradicija. Uz Clover, bila su još tri konja, koji su nju poštovali kao majku, te su bili dobri i snažni, ali veoma glupi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Farma je bila uspješna i dobro organizirana, a čak se i povećala, vjetrenjača je dovršena, kupljeni su novi strojevi, i izgrađene nove zgrade. Vjetrenjača je korištena kao mlin, a gradila se još jedna. Ali se o Snowbellovoj viziji više nije govorio, a Napoleon ih je osudio da su suprotnost biti animalizma. Farma je postala bogatija, ali su to osjećali samo svinje i psi, kojih je bilo mnogo, a koji su radili, kako je Squealer objašnjavao, beskrajno mnogo posla oko organizacije i nadgledanja farme. Život ostalih životinja se nije mijenjao: glad, spavanje na slami, rad u polju, hladnoća zimi, i muhe ljeti. Starije su se pokušavale prisjetiti početka Pobune, ali im nije uspijevalo, te nisu mogle s ničime usporediti svoj sadašnji život. Jedino je Benjamin tvrdio da se sjeća svakog detalja svog života i da je život uvijek jednak.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Unatoč svemu, i dalje su imale osjećaj časti i povlaštenosti što žive na Životinjskoj farmi, a tome se nisu prestajale diviti ni one kupljene s drugih farmi, te se često govorilo o povijesti farme i Majorovoj viziji. Sve su, unatoč njenoj zabrani, znale pa i pjevušile, “Životinje Engleske”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Početkom ljeta, Squealer je odveo ovce na drugi kraj farme gdje su ostale tjedan dana. Učio ih je novu pjesmu. Jedne večeri, kad su se vraćale s posla, iz dvorišta su začuli prestrašeno rzanje Clover, a u dvorištu su ugledale Squealera kako hoda na stražnjim nogama, a ubrzo su i ostale svinje izašle u dvorište na stražnjim nogama. Napoleon, koji je izašao posljednji, u prednjim papcima je držao bič. Nakon što je šok splasnuo, u trenu u kojem su mogle izreći riječ protesta, unatoč dugogodišnjoj navici da uvijek šute, došle su ovce i počele blejati, tijekom čega su svinje otišle nazad u kuću.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Clover je odvela Benjamina iza velike suše, gdje je bilo ispisano Sedam zapovijedi. Zamolila ga je da joj ih pročita, jer je njen vid slabio, a činilo joj se da su drugačije. On je prekršio svoje pravilo i pročitao što piše na zidu – samo jedna Zapovijed: “Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih.” I potom im je prestalo biti čudno što su svinje postajale sve sličnije ljudima, imajući bičeve, noseći odjeću, čitajući novine…&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jedno poslijepodne, tjedan kasnije, izaslanstvo susjednih farmera je došlo u razgledavanje. Svinje su ih provele kroz cijelu farmu, kojoj su se oni divili, dok su životinje pljevile polje repe, nesigurne trebaju li se više bojati ljudi ili svinja.&lt;br style=&quot;box-sizing: border-box;&quot; /&gt;Te večeri se iz kuće širio smijeh i pjesma. Životinje su bile znatiželjne i počele su se šuljati prema kući, predvođene Clover. One koje su mogle, provirile su kroz prozore. Ljudi i svinje su sjedili za stolom, kartali, i pili pivo, a Pilkington je održao zdravicu i kraći govor. Drago mu je bilo da je dugi period nepovjerenja i nerazumijevanja završio, govorio o pogrešnim idejama koje su o ovoj farmi kružile, ali su sad, kad su posjetili farmu, vidjeli da te ideje i sumnje nemaju osnove.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Životinje na Životinjskoj farmi rade više i dobivaju manje hrane od ostalih životinja u okrugu. Čestitao im je na uspjehu i nazdravio. Potom je Napoleon održao kraći govor, u kojem je, osim što se nadovezao na Pilkingtonov, rekao o nekoliko promjena koje će uvesti: ukidanje oslovljavanja sa “druže”, odavanja počasti Majorovoj lubanji, i promjena zastave skidanjem nacrtanog roga i kopita. Ukinuo je i ime Životinjska farma i vratio ime Vlastelinska farma, a potom nazdravio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Životinje su ih izvana nepomično promatrale, i učinilo im se da se nešto čudno dogodilo, da su se svinje promijenile izgledom. Potom su krenule nazad, ali je iz kuće dolazila galama. Vratile su se, gledajući prizor, u nemogućnosti da razaberu tko je tamo svinja, a tko čovjek.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;roman (basna)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;niz godina&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Vlastelinska/životinjska farma, okrug Willingdon, Engleska&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Jones, Major, Boxer, Benjamin, Napoleon, Snowball, Squealer, Mollie&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Gospodin Jones&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– vlasnik Vlastelinske farme. Strog gospodar i sposoban farmer, koji je počeo propadati nakon što je izgubio veću sumu na sudu, te je počeo piti i zanemarivati sve životinje na farmi osim Mosesa. Nakon Pobune je većinu vremena provodio u gostionici Red Lion u Willingdonu, pričajući o tome što mu se desilo. Predvodio neuspješan pokušaj ponovnog zauzimanja farme. S vremenom izgubio podršku ljudi, i odselio na drugi kraj okruga.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Napoleon&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– “…krupan nerast, jedini berkširske pasmine na farmi, poprilično divljeg izgleda i ne pretjerano razgovorljiv, ali s reputacijom da uvijek dobije ono što želi.” (str. 18).&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U konstantnomje &amp;nbsp;sukobu sa Snowballom, ruši svaku njegovu ideju i prijedlog. Protjerao je Snowballa i preuzeo kompletnu vlast na farmi. Započeo trgovati s ljudima preko gospodina Whympera, okružio se s devet pasa i rijetko napuštao kuću. Odlikovao se s obje medalje, “Životinjskim junakom prvog reda” i “Životinjskim junakom drugog reda”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Snowball&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– “…je bio živahniji od Napoleona, brži na riječima i maštovitiji…” (str. 18)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Po karakteru slabiji&amp;nbsp;od Napoleona. Puno se bavio organizacijom i edukacijom životinja, a vodio je i obranu farme od ljudi. Bavio se poboljšavanjem uvjeta rada na farmi, ali su rijetke njegove ideje prošle zbog Napoleona. Odlikovan medaljom “Životinjskog junaka prvog reda”, nakon Bitke, u kojoj je bio ranjen. Protjeran od strane Napoleona, i proglašen izdajnikom i Jonesovim agentom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Squealer&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– “…debeljuškasti prasac izrazito okruglih obraza, blistavih očiju, žustrih pokreta i kreštava glasa. Bio je vrstan govornik…” (str. 19)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Jako uvjerljiv govornik, uvijek zadužen za objašnjavanje nepopularnih mjera, i prenošenje svih Napoleonovih naredbi i priopćenja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Moses&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– pripitomljeni gavran, Jonesov ljubimac.&amp;nbsp;Prenosilac neprijateljske propagande s ostalih dviju farmi. Nakon pobune nestao s farme, ali se kroz nekoliko godina vratio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
“…bio je uhoda i ogovaralo, ali i vrlo vješt govornik.” (str. 20).&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Boxer&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– konj.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
“…sada je vukao za tri konja (…) dobrovoljno je prije početka redovnog radnog vremena radio gdje se ukazala najveća potreba. Njegov je odgovor za svaki problem, za svaku poteškoću glasio: ‘Radit ću još više!’ – što je usvojio kao vlastito geslo.” (str. 30-31).&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
“Ne želim nikome oduzeti život, čak ni ljudima.” (str. 45). Nakon Napoleonova preuzimanja vlasti, geslo mu je postalo i “Napoleon je uvijek u pravu.”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Odlikovan medaljom “Životinjskog junaka prvog reda” za svoje zasluge tijekom Bitke. Kroz godine je uvijek radio više negoli je mogao, a to se vidjelo samo na njegovom izgledu: “dlaka mu više nije bila sjajna kao prije, a njegova velika bedra kao da su se smanjila” (str. 117-8).&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nikad nije slušao Clover i Benjamina koji su mu savjetovali da se manje napreže. Nakon što se jedno ljetno veče srušio, odvezen je u klaonicu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mollie&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– kobila.&amp;nbsp;Tašta i razmažena, ali i veoma plašljiva. Prebjegla na Foxwood.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
“…nije ustajala na vrijeme ujutro, i ranije je napuštala posao tvrdeći da joj se u kopito zabio kamenčić”. (str. 31).&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mačka&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– “Svi su ubrzo primijetili da bi se mačka ubrzo izgubila svaki put kad bi trebalo prionuti na posao (…) uvijek je imala odlične isprike (…) prela je tako privrženo da je bilo nemoguće ne povjerovati u njezine dobre namjere.” (str. 31)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Benjamin&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– magarac. Nije se mnogo promijenio nakon Pobune. “…nikada nije zabušavao, ali se nikada nije ni dobrovoljno javljao za neki izvanredni posao.”&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nije se promijenio mnogo kroz godine, “osim što je posijedio oko njuške, i od Boxerove smrti postao mrzovoljniji i šutljiviji no ikada”. (str. 127)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Znao je odlično čitati, ali nikad nije čitao. Osoran. Svoje pravilo nečitanja prekršio je tek nakon mnogo godina, kad je pročitao novu, promijenjenu Zapovijed, za Clover, koja više nije vidjela čitati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Minimus&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– svinja, s talentom za skladanje napjeva i pisanje pjesama. Skladao pjesmu koja je zamijenila “Životinje Engleske”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Gospodin Whymper&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– bilježnik iz Willingdona, posrednik između farme i svijeta.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Posjećuje farmu svaki ponedjeljak kako bi dobio uputstva. “…omanji čovjek, prepredena izgleda, sa zaliscima (…) dovoljno bistar da prije svih shvati da će Životinjska farma trebati posrednika i da bi zastupanje (…) biti vrijedno truda.” (str. 69)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
George Orwell (pravim imenom Eric Blair), rođen je 1903. godine u Indiji, a umro je 1950. godine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Svoju književnu karijeru započeo je nešto kasnije. U mladosti je živio u Parizu te potom u Londonu gdje je prao posuđe. Tek je 1933. godine objavio svoju prvu knjigu “Bez pare u Parizu i Londonu”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pisao je eseje i romane, od kojih su najpoznatiji “1984”, i “Životinjska farma”. “1984.” je objavio malo prije smrti, 1949. godine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Sudjelovao je u Španjolskom građanskom ratu na strani republikanaca, no bio je protjeran nakon čega se vratio u Englesku.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tijekom drugog svjetskog rata rado je za BB, te je redovito objavljivao političke i književne članke u “Tribuneu”, “Observeru”, i “Manchester Evening News”.&lt;/div&gt;
&lt;div&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/7898201921092951219/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/george-orwell-zivotinjska-farma.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/7898201921092951219'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/7898201921092951219'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/george-orwell-zivotinjska-farma.html' title='George Orwell-Zivotinjska farma'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-7668065213974802658</id><published>2016-12-28T00:28:00.000-08:00</published><updated>2016-12-28T00:28:05.607-08:00</updated><title type='text'>Ivo Andric-Travnicka hronika</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Kratak sadržaj&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
1807. godine, u skladu s političkim prilikama, u Travnik dolazi prvi predstavnik zapadnog svijeta, francuski konzul Jean Daville. Odmah pri dolasku primjećuje surovost mjesta u koje je došao, posve različitog od civiliziranosti njegove domovine.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U goste ga prima turski vezir Mehmed-paša, u kojem Daville pronađe prijatelja, zaštitnika i dobrog sugovornika sličnih stavova.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Mehmed-paša šalje Davillu svog slugu Davnu, ljekara i savjetnika, da mu bude tumač i prevoditelj, pošto nitko drugi nije imao dovoljno znanja kako bi obavljao tu funkciju. Daville nije baš oduševljen Davnom, a postaje posebno oprezan nakon što shvati da je Davna pomogao Mehmed-paši počiniti ubojstvo kapidžibaše, starješine dvorjana, koji je došao u Travnik smijeniti Mehmed-pašu s mjesta vezira. To je prvi pravi Davillov susret sa surovošću ovog kraja.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Daville postaje nemiran u Travniku, pogotovo zato što je u iščekivanju supruge koja treba doći iz Splita s tek novorođenim sinom. Nakon supruge, u Travnik mu dolazi i mladi Defose – školovani mladić koji mu treba pomoći u službi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Iako zadovoljan što je dobio za pomoćnika čovjeka iz svog kraja, Daville ubrzo shvaća da s njim nema ništa zajedničko. Defose je mlad i znatiželjan, posve drugačiji čovjek od Davilla, odrastao u sasvim drugačijem režimo. Oni ne samo da su razdvojeni u svakom mišljenju, nego Daville ne može i ne želi uopće razmotriti Defoseove stavove kao ispravne, pripisujući njegove stavove mladosti i neznanju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ubrzo u Travnik dolazi i austrijski konzul, fon Miterer. Iako je on čovjek u mnogočemu sličan Davillu, on u njemu vidi protivnika. Pošto su u to doba Francuska i Austrija bile u zategnutim odnosima, takav se odnos prenio i na njih dvojicu. Ali vrlo brzo shvate da su zapravo vrlo slični.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Obojica učeni i kulturni ljudi sa zapada, zatočeni u malom i neprijatnom mjestu poput Travnika. Njihov odnos mijenjao se u skladu s promjenom politike Francuske i Austrije. Ako su te dvije države bile u savezničkim odnosima, fon Miterer i Daville su bili blagonakloni jedno drugome, ako bi se odnosi Francuske i Austrije zaoštrili, zaoštrio bi se i odnos dvojice konzula. S austrijski konzulom u Travnik je došla i njegova supruga.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Gđa fon Miterer bila je hirovita, emocionalno nestabilna žena, koja se jednako oduševljavala posve nebitnim sitnicama, koliko bi je te iste sitnice znale dovoditi do ludila. Zanosila se posve nebitnim stvarima, poput krunidbe kraljeva i slično, ali nije imala interesa ni za što praktično i blisko stvarnom životu. Često je plakala i nagovarala muža da odu iz Travnika, priređujući mu dramatične scene, koje su njemu zapravo bile najveći problem u novoj zemlji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Šok za Davilla dogodio se kad je smijenjen Mehmed-paša, njegov jedini prijatelj u Travniku. Na njegovo mjesto vezira došao Ibrahim-paša. Ibrahim-paša je odmah pokazao moć Turskog carstva, istresavši pred dvojicom konzula vreću ušiju i ostalih dijelova tijela nedavno ubijenih neprijatelja. Iako surov, Ibrahim-paša je bio u dobrim odnosima s Davillom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Dok se Daville bavio politikom, gđa. Daville bavila se kućanskim poslovima, za koje je unajmila kršćanke i židovke Travnika. Pa se tako u jednu od njih, Jelku, zagledao “mladi konzul” Defose. Počeo je pričati s Jelkom nasamo, te su njih dvoje jednom prilikom otišli u šumu kako bi se prvi puta prepustili ljubavi, ali je ona, preplašena od govorkanja sela, molila Defosea da je pusti i da joj ne učini grijeh. On to i učini, ostavši iznenađen plahom, ali i hirovitom prirodom bosanskih žena.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Svakidašnjicu u francuskom konzulatu prekinula je bolest konzulova trogodišnjeg sina. Pošto su svi ljekari i travari u Travniku bili nedovoljno sposobni i učeni, Daville je sina odlučio odvesti u Sinj kod francuskog liječnika. Tek što su krenuli, sin mu je umro na rukama. Gđa Daville bila je shrvana. Prvi puta kada je izašla među ljude bilo je za Božić, na ručak kod fon Mitererovih. Na tom ručku bolje su se upoznali Defose i gđa fon Miterer, dogovorivši se za jahanje čim se snijeg otopi. Defose je to shvatio kao priliku za romansu, jer je gđa Ana Marija otvoreno očijukala, sastajući se s njim svako jutro na jahanju. Ali kad ju je on jednom prilikom pokušo poljubiti, odgurnula ga je, pobjegla, te kasnije – u još jednom histeričnom napadu – zahtijevala od muža da odu iz Travnika.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U Travnik dolazi ratno stanje. Novi vezir odlazi u Srbiju u rat protiv Rusa. Istovremeno se u Travniku događaju progoni, mučenja i ubojstva svih onih za koje narod smatra da su neprijatelji. Te dane oba konzula provode u svojim kućama, ne usuđujući se suprotstaviti Travničanima niti se miješati u njihove poslove. &amp;nbsp;To traje dok se grad nije zadovoljio nasilja i onda je opet nastupio &amp;nbsp;mir.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
U vrijeme mira, rodila se Davillu kćer. Svi su bili uzbuđeni oko novog djeteta, pa je cijeli Travnik prepričavao zgode, počevši od smrti Davillovog sina, nove trudnoće i napokon poroda. Ovaj događaj kao da je pomirio odnose između Travničana i konzulata, jer su napokon pričali o njima s odobravanjem.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Za to vrijeme gđa fon Miterer oduševljavala se događajima pred vjenčanje Napoleona i njegove zaručnice.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vrijeme mira donijelo je i neke promjene. Austrija je napokon, nakon toliko molbi, odlučila smijeniti fon Miterera s mjesta konzula u Travniku i na njegovo mjesto poslati mladog potpukovnika fon Paulicha. To je izazvalo nove probleme s gđom fon Miterer, koja je, iako je htjela otići iz Travnika, odjednom počela patiti zbog odlaska. Osim toga, ona je primijetila naočitost novog konzula. Svojim ga je uobičajenim ponašanjem i koketiranjem pokušala zavesti, ali on je ostao hladan, potpuno nezainteresiran, što je kod Ane Marije izazvalo nove izljeve bijesa.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Trezvena hladnoća novog konzula nije odgovarala ni Davillu. Misleći da je u njemu napokon pronašao sugovornika za priče o umjetnosti, povijesti i političke prilike, razočarao se vidjevši da fon Paulich svakoj temi pristupa racionalno, s puno znanja, ali bez imalo emocija&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;background-color: white; box-sizing: border-box; color: #666666; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Novi konzul nije odgovarao ni Nikoli Roti – bivšem tumaču fon Miterera. Ozbiljnost i nepoljuljana samouvjerenost fon Paulicha smetala je samodopadnome Roti i zato mu se ovaj pokušavao suprotstaviti. Fon Paulich to nije podnosio, pa ga je opomenuo da će, ako ne bude slušao njegove naredbe, biti otjeran s konzulskog dvora. Bijes i nezadovoljstvo bujali su u Roti. Zbog toga se iskaljivao na posluzi i ostali ukućanima, sve dok u jednom trenutku nije zaprijetio i samom konzulu. Tada ga je konzul otjerao s dvora, zaprijetivši mu suđenjem i kaznom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Tu je uskočio Davna, nagovorivši Davilla da Roti da zaštitu Francuskog konzulata. To je dovelo do pooštravanja odnosa između dva konzula, sve dok obojica nisu popustila, pustivši Rotu da slobodno živi u Travniku. Rota se zbog svoje nesreće odao porocima i postao propalica. Jednom prilikom je pokušao nagovoriti von Paulichevu kuharicu da ga otruje, ali je ova sve razotkrila fra Ivi. Rota je tada zauvijek protjeran iz Travnika.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ubrzo u Europu dolazi još jedan rat. Napoleon ide na Rusiju, a ratovanje Francuske odražava se i na Davilla. Muče ga brige i strahovi vezani uz rat, pogotovo jer je u to doba kroz Travnik počelo prolaziti mnogo stranaca za koje je Daville sumnjao da bi mogli biti engleski špijuni. S druge strane, u Travnik je došla i teška zima. Donijela je glad mještanima, pa oba konzulata pokušavaju dijeliti hranu potrebitima. Sve te nedaće donijele su Davillu brige, a s brigama su došle i bolesti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon zime, u Travnik je došao novi vezir – Ali-paša. On je odmah počeo uvoditi red u Travnik. Pohapsio je sve židove i fratre kako bi se nad njima sprovelo ispitivanje, a svi kriminalci, koliko god sitni bili, poubijani su. Novi vezir odlučio je ići u rat u Srbiju, pa je pokupio svu hranu i ostale potrepštine iz Travnika, ostavivši svoje građane u gladi i oskudici. Bilo je to teško vrijeme za Travnik.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Austrija i Francuska su također zaratile jedna protiv druge. Beograd je pao pod Turke, a Napoleon počeo gubiti svoje bitke.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
1814. godine počeli su se odbrojavati posljednji dani Davillove obitelji u Travniku. Napoleon je izgubio rat, a između Austrije i Francuske opet je zavladao mir. Turski vezir je odlučio ukinuti francuski konzulat u Travniku, pa se Daville počeo spremati za odlazak. On se opraštao s važnim ljudima – fratrima, fon Paulichem, vezirom i židovima, dok je gđa Daville pakirala sve njihove stvari i planirala život u Francuskoj.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon odlaska, a sedam godina nakon prvog dolaska konzula, Travničani su shvatili da boravak zapadnjačkih konzula u njihovom gradu zapravo nije ništa loše donio. Ne ono što su predviđali, a naročito ne ono čega su se bojali.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrsta djela&lt;/span&gt;: roman&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Mjesto radnje&lt;/span&gt;: Travnik&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Vrijeme radnje:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;početak 19. stoljeća: 1807. – 1814. godine&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Likovi:&lt;/span&gt;&amp;nbsp;Jean Daville, des Fosses (Defose), fon Miterer, Davna, gđa. Daville, Ana Marija fon Miterer, Mehmed- paša, Ibrahim- paša, fon Paulich, fra Luka, fra Ivo, Kolonja, Travničani….&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Analiza likova&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Jean Daville&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– jedan je od glavnih junaka ovog romana. On dolazi u Travnik iz jednog posve drugačijeg svijeta i potpuno je šokiran Istokom, njegovim ljudima, običajima i načinima života. Daville je visoko školovan, iz dobrog društva, navikao na kulturu, umjetnost, gospodstvo, određen red i pravila, pa ostaje potpuno zbunjen i neprilagođen unutar Travničkog načina života. Život u Travniku teško mu pada upravo zbog surovosti tog mjesta, loše klime i još gorih ljudi. Daville je čovjek koji ulazi u četrdesete godine, a već se osjeća starim. Živi prema visoko moralnim pravilima, a pošto nema previše širok pogled na svijet, svaka nemoralnost ga izbacuje iz takta. To se očituje tako što postaje nervozan, ozbiljan, potišten i melankoličan. Teško se nosi s ljudima različitog mišljenja, koje u jednu ruku pokušava opravdati, a u drugu ga uznemiruju njihovi drugačiji pogledi na svijet. Daville sebe smatra pjesnikom, ali kao u gotovo svemu – i u pjesništvu je prosječan. Mukotrpno radi na epu o Aleksandru Velikom, ali to čini gotovo mehanički, bez osjećaja za umjetnost. Daville je vječito u sukobu mišljenja – najprije s turskim vezirom, pa sa svojim pomoćnikom Defoseom, a onda i s austrijskim konzulom. Odnos s Defoseom je za Davillea posebno mučan, jer Defose predstavlja sve ono što Daville nije – mlad, pun života, znatiželjan, otvorenog uma i nemirnog duha. Među njima se vidi jasan generacijski jaz. Oni su apsolutne suprotnosti koji se, na Davillov očaj – nikako ne uspijevaju približiti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Defose&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– Davillov pomoćnik, kojeg su Travničani prozvali “mladim konzulom”. On je čovjek u dvadesetim godinama, pun života i interesa za upoznavanjem Travnika i travničkih ljudi, o kojima piše u svojoj knjizi o Bosni. Defose, iako na prvi pogled bezbrižan u vedrini svog duha i oštrini ima, također pati u Travniku. On je mlad čovjek koji žudi za velikim svijetom, životom u salonima, zabavama, ženama, a ništa od toga ne može dobiti u Travniku. Žudi za uzbudljivim životom, punim strasti i uzbuđenja, pa tu žudnju ublažava istraživanjem Travnika i razmatranjem njegovih ljudi i običaja. Defose je bolna rana Davilla, jer ga je Daville smatrao svojim učenikom, ali se pokazao kao mladić posve drugačijeg svjetonazora. On je liberalan, pun suosjećanja, opravdanja za Bosance i općenito ljude Istoka, za razliku od Davilla, koji smatra da su ti ljudi jednostavno po prirodi loši.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Fon Miterer&amp;nbsp;&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– austrijski konzul koji je došao u Travnik sa svojom ženom i kćeri. On je čovjek koji predano i s ljubavlju obavlja posao koji mu je dodijeljen, a u uživanju ga ometa jedino histerija njegove žene. Obrazovao se u vojsci i kada je stekao status, odlučio se oženiti. Oženio je lijepu ženu, koju je volio i kojoj uvijek nastoji ugoditi, ali koja mu svojim ponašanjem i karakterom stvara toliko problema. Bez pogovora je gleda kako traži ljubav u drugim muškarcima, jer zna da će nakon razočarenja opet dotrčati njemu po utjehu. On je dobar čovjek, ali često rastrgan između posla i toga da ugodi svojoj ženi. Travnik brzo prihvati kao svoj dom, unatoč surovosti tog &amp;nbsp;života, pa nerado traži preseljenje. U Davillu vidi svog protivnika, ali brzo s njima nalazi zajednički jezik, koji se uvijek tiče djece i obiteljskog života. Posebnu vezu stvara s Davillom nakon što su upoznali Ibrahim-pašu i njegovu surovu, ubilačku stranu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Ana Marija fon Miterer&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– supruga je austrijskog konzula. On je lijepa i privlačna žena, ali posve histerična i emocionalno nestabilna. Lako se zanosi nebitnim stvarima i teško joj je ugoditi. Opravdanje za svoje ponašanje pronalazi u suludim hirovima kojima pridaje previše pozornosti, s puno dramatiziranja i uvijek bez mjere, a onda, kada joj dosade ili je iznevjere, pada u depresije, kaotična stanja plača i nervoze. Za to uvijek okrivljuje nekog drugog, a najviše svog muža. Ona je uvijek u potrazi za novim strastima u bilo kojem obliku. Voli maštati o ljubavi i zanositi se pogledima drugih muškaraca, ali je vrijeđa ako oni od nje zatraže tjelesnu ljubav, jednako koliko je vrijeđa i ako je ne primjećuju. Ona nema nikakvih vještina, osim prepričavanja tračeva. Ima kćer koju gotovo niti ne primjećuje, osim kada je koristi da bi njome manipulirala mužem, kako bi dobila što želi. Ne voli &amp;nbsp;djecu, ne samo jer zahtijevaju brigu i ljubav koju ona ne može pružiti, već jer njima ne može manipulirati. U gđi Daville pokušava pronaći prijateljicu, ali gđa Daville je previše prizemna žena, s vlastitim problemima i bez volje da se bavi nebitnim stvarima.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Davna&lt;/span&gt;&amp;nbsp;– ljekar, travar, ali ponajviše savjetnik vezira Mehmed-paše. Nakon dolaska francuskog konzula, odlazi njima na službu kao prevoditelj, tumač i savjetnik. Davna je rođen kao Talijan, izučavao je školu za ljekara i uvijek se nastojao probiti u više društvo. To što je cijeli život sluga, stvara u njemu gorčinu i zlobu. Bez pogovora će učiniti bilo što, što mu može donijeti korist. Kao i svaki čovjek tog tipa, pogotovo onaj koji dugo živi u Bosni i Travniku, lako se odaje porocima. Ali Davna ima sina, kojeg voli više od ičega na svijetu. Sam skrbi o njemu i upravo se zbog njega suzdržava da se ne preda zlu i da koliko može ostane pošten čovjek. Davna će za sina učiniti bilo što, bez obzira da li krajnje zlo i iznimno dobro. Upravo zbog njega je zadovoljno ušao u službu francuskog konzula, dodvoravajući mu se i čineći sve da stekne povjerenje i dobar glas. Stvarao je priliku da sina, uz Davillovu preporuku, pošalje na školovanje u Francusku. Sve to radi kako mu sin, za razliku od njega, ne bi morao nikad nikome biti sluga.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 18px; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;span style=&quot;box-sizing: border-box; font-weight: 700;&quot;&gt;Bilješka o autoru&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ivo Andrić jedan je od najvažniji pisaca ovih prostora, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine. Rođen je u Dolcu kod Travnika 1892. godine u hrvatskoj obitelji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Završio je studije u Zagrebu, Beču i Krakovu, a svoju stvaralačku karijeru proveo je u Beogradu. Bio je diplomat, književnik, prozaik i pjesnik.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Andrićeva djela možemo svrstati u tri stilsko-tematske cjeline: prva cjelina su zbirke lirskih pjesama i pjesama u prozi, od kojih su najznačajnije zbirke “Nemiri” i “Ex Ponto”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Druga cjelina je Andrićevo okretanje pripovjednoj prozi, najčešće povijesne tematike. Te su priče sabrane u zbirkama pripovijedaka “Pripovetke I” i “Pripovetke”.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Treća cjelina je ona najznačajnija. Ona mu je donijela Nobelovu nagradu i međunarodni uspjeh. U nju spadaju opsežni, najčešće povijesni romani, poput “Travničke kronike”, “Na Drini ćuprija”, “Prokleta avlija” i ostale.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;box-sizing: border-box; font-family: Roboto, sans-serif; margin-bottom: 26px; padding: 0px;&quot;&gt;
Umro je u Beogradu 1975. godini&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/7668065213974802658/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ivo-andric-travnicka-hronika.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/7668065213974802658'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/7668065213974802658'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/ivo-andric-travnicka-hronika.html' title='Ivo Andric-Travnicka hronika'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-2432753386637407192</id><published>2016-12-26T16:40:00.000-08:00</published><updated>2016-12-26T16:40:10.715-08:00</updated><title type='text'>Vilijam Sekspir-San letnje noci</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;div class=&quot;wpInsert wpInsertInPostAd wpInsertAbove&quot; style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px;&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;float: right; padding: 0px 0px 10px 10px;&quot;&gt;
&lt;ins class=&quot;adsbygoogle&quot; data-ad-client=&quot;ca-pub-9320877477349034&quot; data-ad-slot=&quot;3616912000&quot; data-adsbygoogle-status=&quot;done&quot; style=&quot;display: inline-block; height: 250px; width: 300px;&quot;&gt;&lt;ins id=&quot;aswift_0_expand&quot; style=&quot;border: none; display: inline-table; height: 250px; margin: 0px; padding: 0px; position: relative; visibility: visible; width: 300px;&quot;&gt;&lt;ins id=&quot;aswift_0_anchor&quot; style=&quot;border: none; display: block; height: 250px; margin: 0px; padding: 0px; position: relative; visibility: visible; width: 300px;&quot;&gt;&lt;iframe allowfullscreen=&quot;true&quot; allowtransparency=&quot;true&quot; frameborder=&quot;0&quot; height=&quot;250&quot; hspace=&quot;0&quot; id=&quot;aswift_0&quot; marginheight=&quot;0&quot; marginwidth=&quot;0&quot; name=&quot;aswift_0&quot; scrolling=&quot;no&quot; style=&quot;left: 0px; position: absolute; top: 0px;&quot; vspace=&quot;0&quot; width=&quot;300&quot;&gt;&lt;/iframe&gt;&lt;/ins&gt;&lt;/ins&gt;&lt;/ins&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
San letnje noći napisan je kao komedija u pozitivnoj fazi Šekspirovog stvaralaštva. Delo je kombinacija pastorale i komedije. Radnja se dešava u tri dela. Prvi deo odvija se na kraljevskom dvoru Tezeja i bavi se dvorskim ljubavnim jadima, drugi deo se odvija među narodom i to kod pripreme atinskih majstora za svadbenu predstavu, dok je treći deo posvećen Letnjoj noći.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Hipolita i vojvoda Tezej su u pripremi svog venčanja kada stiže Egej u pratnji svoje kćerke Hermije kako bi zamolio vojvodu da naredi Hermiji da se uda za Demetrija. Vojvoda Tezej je tako naredio Hermiji da mora da se uda za Demetrija i zadaje joj rok od mesec dana. Ako ne uradi to što su joj rekli moraće otići u samostan ili se pomiriti sa činjenicom da će umreti.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Hermija ne može da se pomiri sa sudbinom da mora da se uda bez ljubavi jer je ona jako zaljubljena u Lisandra. Lisandro i Hermija planiraju beg i odlučuju da se sastanu u šumi. Hermija je ovu tajnu poverila svojoj prijateljici Heleni. Helena je zaljubljena u Demetrija pa mu otkrije tajnu prijateljice. Razočaran i ljut, Demetrije kreće u potragu za odbeglim ljubavnicima, a Helena ga prati.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
U isto vreme, sastaje se grupa atinskih majstora kako bi se dogovorili o predstavi koju će izvesti na Tezejevoj svadbi. Oni će nastupati pod vodstvom Klina, tesara. Celu predstavu će uvežbati u šumi, a naslov dela biće pod temom „Pirama i Tizbe“.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vilinski kraljica i kralj Titanija i Oberon, su u velikom sukobu i svađi zbog ukradenog dečaka kog je Titanija podmetnula. Oberon je ljut i nezadovoljan pa želi da se osveti Titaniji. Izdaje naređenje jednom od vilenjaka pod imenom Malik da krene u potragu za cvetom koji će pokušati da iscedi na oči Titaniji kada zaspi. Kada se probudi, Titanija će se odmah zaljubiti u prvog koga ugleda.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pošto se uverio da Demetrije nikako ne može zavoleti Helenu, on naređuje Maliku da iscedi kapljice cveta i na Demetrijeve oči kako bi se čim ugleda Helenu zaljubio.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
No, radnja se zakomplikuje. Malik greši i iscedi kapljice cveta na Lisandrove oči. On se probudi, ugleda Helenu i zaljubi se. Krene tada za Helenom i ostavi samu Hermiju. Sledeća scena donosi ponovo komplikacije, a radnja se odvija za vreme eksperimenta koji sprovode majstori malo dalje od mesta gde spava Titanija. Ponovo je glavni krivac Malik koji se upliće u eksperiment i stavlja Vratilu na glavu magareću glavu. Sve to uplaši prijatelje, pa su se oni brzo razbežali. Titanija se u toj silnoj trci probudi i prvog koga ugleda je Vratil. Ona se zaljubi u njega i naredi svima da ga poslužuju kao glavnog gospodara.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Hermija je krenula u potragu da bi našla Lisandra, misli joj se vrte oko toga da više nije živ i da ga je ljuti Demetrije ubio. Sa druge strane, Oberon je jako ljut na Malika zbog toga što je napravio ogromnu grešku. Zapoveda mu da odmah dovede Helenu, a u isti čas nalije Heleni sok iz cveta u oči. Radnja se dalje komplikuje, jer Helena dolazi, a Lisandar je prati u stopu izjavljujući joj ljubav. Tada se budi Demetrije i on je zaljubljen u nju i moli je da bude njegova. Pridružuje im se i Hermija koja se svađa sa Lisandrom i on je grdi. No, ona misli da se svi njoj rugaju.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Dolazi do dvoboja, Lisandra i Demetrija. Malik ih prevarom oponašajući njihove glasove vodi kroz šumu dok ne utonu u san. Tada poseže za protivotrovom koji ponovo u obliku soka stavlja na Lisandrove oči kako bi mu se vratila velika ljubav prema Hermiji.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Takođe i Oberon isto radi sa Titanijom, jer je vratila ukradenog dečaka. Malik na kraju takođe skida i sa glave Vratila magareću glavu. Hipolita i Tezej odlaze u lov zajedno sa Egejom i pronađu u šumi zaspale ljubavnike. Saslušaju ih pa Tezej odredi da svi odu u Atinu i venčaju se po svojoj volji, iako se Egej protivi.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vratilo, koji više nema na glavi magareću glavu, vraća se svojim prijateljima kako bi uvežbali do kraja predstavu za svadbu. Nakon venčanja, Tezej bira delo o „Pirami i Tizbi“ i ono izvodi pred svima. Zatim svi odlaze, a Titanija i Oberon kroz ples i pesmu svima prenašaju svoj blagoslov. Na kraju radnje, Malik se oprašta sa publikom.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vrsta dela:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;drama (komedija) – delo je napisano kao kombinacija komedije i pastorale. Fabula je jako kompleksna, postoje tri glavna plana, a mogu se podeliti na onaj na dvoru, priprema za svadbu i čarolija Letnje noći.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Vreme radnje:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;21.06. – letnja ravnodnevnica&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Mesto radnje:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;Atina i okolina (šuma)&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Likovi:&lt;/strong&gt;&amp;nbsp;Tezej, Hipolita, Egej, Lisandar i Demetrije, Hermija, Helena, Filostrat, Klin, Vratilo, Frula, Surla, Glad, Tutkalo, Oberon, Titanija, Malik&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Beleška o autoru&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vilijam Šekspir (1564.-1616.). Bio je jedan od najvećih dramaturga uopšte. O njegovom životu jako se malo zna. Rodio se u Stratfordu na Avonu u vrlo imućnoj porodici koja je vremenom osiromašila, pa su zapali u velike materijalne probleme.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
1582. godine ženi se osam godina starijom En Hetvej. Imao je troje dece, kćer Suzan i blizance Džudit i Hamnet. Do 1592. godine boravi u Londonu gde postaje cenjen i imućan. Suvlasnik je pozorišta „The Globe“. Pred kraj svog života vratio se u Stratford gde je 1616. godine i umro.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Njegova najpoznatija dela su „Henrik IV“, „Ričard III“, „Romeo i Julija“, „Mletački trgovac“, „Na tri kralja“, „Kralj Lear“, „Mera za meru“, „Hamlet“, „Otelo“, „Bura“, „Zimska priča“.&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/2432753386637407192/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/vilijam-sekspir-san-letnje-noci.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/2432753386637407192'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/2432753386637407192'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/vilijam-sekspir-san-letnje-noci.html' title='Vilijam Sekspir-San letnje noci'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry><entry><id>tag:blogger.com,1999:blog-8587805503811190914.post-2763421066906576299</id><published>2016-12-26T16:32:00.000-08:00</published><updated>2016-12-26T16:32:54.468-08:00</updated><title type='text'>Mihail Jurjevič Ljermontov- Junak naseg doba</title><content type='html'>&lt;div dir=&quot;ltr&quot; style=&quot;text-align: left;&quot; trbidi=&quot;on&quot;&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Vreme i mesto radnje je 18. vek za vreme Carske Rusije i borbe između Čečena i Tatara, u malom ribarskom naselju, a kasnije u sanatorijumu Tamanj.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;strong&gt;Kratak sadržaj&lt;/strong&gt;&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pisac je putovao preko Kavkaza i tamo je susreo štabnog oficira Maksima Maksimiča. Međusobno su se sprijateljili i ispričali razne doživljaje iz života, a tako je spomenuo svog prijatelja, neobičnog čoveka Grigorij Aleksandrovič Perčorina. „Zvao se… Grigorij Aleksandrovič Pečorin. Bio je dečko i po, mogu vam reći, samo malko čudan. Tako na primer, po kiši, hladnoći, povazdan u lovu, svi nazebli, umorni, a njemu ništa.“&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pečorin i Maksimovič zajedno su kao vojni oficiri živeli u vojnoj tvrđavi oko godinu dana. Nadalje, Maksimovič mu je pričao kako je Pečorin bio pozvan na jednu zabavu gde mu se jako svidela kćerka omraženog kneza čije je ime bilo Bela. No, osim njega u Belu se zagledao i Kazbič, vođa lokalnih hajduka koji se borio protiv Rusa.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Razbojnik Kazbič imao je divnog konja kog je knežev sin Azamat žarko želeo, ali Kazbič nije hteo da mu ga proda. Nekoliko dana posle, Azamat i Pečorin se dogovaraju ako Pečorin pribavi Azamatu tog konja da će Bela biti njegova. Tako je i bilo.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Azamat je oteo svoju sestru i doveo je Pečorinu, a zauzvrat odlazi sa konjem. Bela je, premda u početku tužna i bleda, nakon nekog vremena uzvratila ljubav Pečorinu. Bela se potpuno predala Pečorinu, no on više ne mari. Bela biva oteta i ranjena nožem u leđa i umire nakon dva dana. Pečorin je nakon toga otputovao.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Pisac i Maksimovič i dalje razgovaraju te on napominje kako više ne zna gde se Pečorin nalazi. „Od tog časa se više ne sastadosmo… Da, sećam se, nedavno mi je neko govorio da se vratio u Rusiju…“&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Nakon nekog vremena pisac i Maksimovič se ponovo sastaju u nekoj krčmi u kojoj je slučajno boravio i Pečorin. Vidno nezainteresovan, Pečorin ne obraća pažnju na Maksima i odmah nastavlja svoj put prema Persiji. „Bome, nemam vam šta pričati, dragi Maksime Maksimoviču… Ali sada zbogom, žurim se… Hvala vam što me niste zaboravili… – dometnu uhvativši ga za ruku.“&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Maksimovič predaje piscu Pečorinove dnevnike koje je pisao tokom svog boravka na Kavkazu. Pečorin gine godinu dana kasnije te pisac odlučuje da objavi njegove zapise, a svesku u kojoj on opisuje ceo svoj život nije stavio u knjigu.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Prvi deo Pečorinovog dnevnika opisuje kako su ga slepi mladić, lepa devojka i starica oprali u gradu Tamanju. Drugi deo spisa opisuje Pečorinov susret u banji sa starim prijateljima, Grušnjickim i doktorom Vernerom. Tada dolazi i kneginja Meri sa svojom majkom, pa se Grušnjicki u nju zaljubljuje. Pečorinu se kneginja takođe sviđala pa je odlučio da joj prkosi i na razne načine razdvajao je nju i Grušnjickog, a Meri ga je zbog toga sve više mrzila.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
Ipak, kneginja počinje da sumnja u svoj stav prema Pečorinu, a tada se pojavljuje i Pečorinova bivša devojka Vera. Pečorin je zavodio i Veru i Meri, i poigravao se sa njihovim osećanjima, ipak na kraju shvata kako je ipak iskreno zaljubljen u kneginju Meri.&lt;/div&gt;
&lt;div style=&quot;color: #444444; font-family: Lora, serif; font-size: 17px; line-height: 1.6; margin-bottom: 25px; padding: 0px;&quot;&gt;
&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;
&lt;/div&gt;
</content><link rel='replies' type='application/atom+xml' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/feeds/2763421066906576299/comments/default' title='Objavi komentare'/><link rel='replies' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/mihail-jurjevic-ljermontov-junak-naseg.html#comment-form' title='0 komentara'/><link rel='edit' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/2763421066906576299'/><link rel='self' type='application/atom+xml' href='http://www.blogger.com/feeds/8587805503811190914/posts/default/2763421066906576299'/><link rel='alternate' type='text/html' href='http://obradjenelektire.blogspot.com/2016/12/mihail-jurjevic-ljermontov-junak-naseg.html' title='Mihail Jurjevič Ljermontov- Junak naseg doba'/><author><name>Stratus</name><uri>http://www.blogger.com/profile/12550204957085223847</uri><email>noreply@blogger.com</email><gd:image rel='http://schemas.google.com/g/2005#thumbnail' width='16' height='16' src='https://img1.blogblog.com/img/b16-rounded.gif'/></author><thr:total>0</thr:total></entry></feed>