SoftWave

Naplata sadržaja

2009-09-21T07:32:59Z

U zadnje vrijeme dosta je aktualna priča o naplati sadržaja, posebice kako se on sve više iz tradicionalnih medija seli na Internet. No ova slika (via Zombix) dobro prikazuje stanje po tom pitanju:

Kao što sam napisao u komentaru kod Zombixa, treba biti svjestan da svi oni koji prigovaraju oko piratstva i uvode naplatu sadržaja zaboravljaju jedan ključan detalj: ljudi nisu nikad plaćali za sadržaj, bio on glazba, vijesti ili televizija. Uvijek se plaćalo samo i isključivo za uslugu distribucije tog sadržaja, koja je dolaskom Interneta postala toliko jeftina da je praktički besplatna.

Paul Graham je to složio daleko bolje nego što bih ja.

Ima li hrabrih?

2009-08-18T08:11:57Z

U nedavnom postu spomenuo sam dva nedostatka koji — prema Arthuru C. Clarkeu — koče napredak: nedostatak hrabrosti i nedostatak mašte. Ovaj drugi predstavlja neke malo dublje probleme, i s njime se malo teže uhvatiti u koštac; no nedostatak hrabrosti je ustvari znatno lakši za prebroditi — osobito u ovakvim vremenima kad je za svaki oblik poslovanja i poduzetništva potrebno jako puno hrabrosti.

Jedan primjer takve hrabrosti — kao i zavidnu količinu mašte — pokazala je britanska tvrtka Red Gate, koja je višak prostora u svom uredu u Cambridgeu ponudila na korištenje raznim startupima. I sad me zanima — ima li među našim uspješnim softverskim i općenito informatičkim tvrtkama neke koja ima dovoljno hrabrosti pokušati ovako nešto? Pozivam sve koji bi se mogli prepoznati u ovom opisu da mi se jave i u komentarima napišu da li bi bili spremni na takav potez.

A ako vam nedostaje mašte i nemate ideju kakve koristi bi imali od toga, bacite pogled na dretvu (uz zahvale g. Bulczuu na obogaćivanju hrvatskog jezika) u kojoj se nabrajaju upravo te koristi.

Kome treba grafika?

2009-08-16T21:16:54Z

Ovo definitivno spada pod drugi dio slogana ovog bloga (vidi gore na vrhu stranice).

Tristo milijuna

2009-08-16T21:19:04Z

[Napomena: Ovaj članak mi već mjesecima stoji u draftu a nikako završiti sve što sam htio. Pa sam zaključio i da ovo malo napisanoga dosad ima koliko-toliko smisla, pa ga evo objavljujem, uz minimalne preinake.]

Krajem 2006. i početkom 2007. godine site Read/Write Web pokrenuo je seriju članaka pod zajedničkim naslovom “Top Web Apps in…”, u kojima je niz autora opisivao stanje Web aplikacija u pojedinim zemljama svijeta. Između ostalog, u toj seriji je objavljen i članak o hrvatskim Web aplikacijama, koji bi danas već mogao biti solidno dopunjen, no ono što me je najviše dojmilo u cijeloj seriji bio je sljedeći citat u članku o Web aplikacijama u Španjolskoj (kurziv je moj):

An interesting fact about Spain’s web apps is that most sites are presented with multilingual engines. Eduardo told me that Spanish Web entrepreneurs think that Spanish-only sites have a limited audience – “only 300 million people or so” (!) – so a lot of them create multilingual apps.

Dakle, Web poduzetnici iz Španjolske, čiji jezik priča oko tristo milijuna ljudi (a neki izvori navode i preko 400 milijuna) u tridesetak zemalja na četiri kontinenta smatraju kako im je to premalo tržište da bi se oslonili samo na njega; s druge strane imamo nebrojene projekte koji smatraju kako im je Hrvatska — sa stotinjak puta manje brojnim stanovništvom — sasvim dovoljno tržište, te se čak niti ne trude napraviti prilagodbe za srodne jezike u regiji. Zašto se naši Web poduzetnici toliko plaše izazova svjetskog tržišta?

U svojoj knjizi Profili budućnosti Arthur Clarke je ustvrdio da su dvije glavne prepreke bilo kakvom razvoju dvije vrste nedostatka: nedostatak hrabrosti i nedostatak mašte. Osoba koja posjeduje oba nedostatka neće nikamo napredovati, već će ostati u svom malom svijetu bez vrata i prozora; a osoba koja posjeduje jedan nešto će i napraviti, no u ograničenim mjerilima.

Kad je riječ o domaćim projektima, vrlo jasno možemo vidjeti koji nedostatak imaju osnivači pojedinog od njih. Svjedoci smo velikog broja domaćih projekata koji ne čine ništa originalno niti inovativno, već jednostavno do detalja kopiraju neku svjetsku uspješnicu poput Digga ili YouTubea; tu je očito riječ o nedostatku mašte. Imitatori, naravno, postoje i na svjetskom tržištu, ali oni se ili trude unijeti nešto specifično u svoju ponudu (npr. Reddit), ili pak nisu ništa uspješniji od ovih domaćih.

S druge strane postoje ideje i koncepti za projekte koji bi lako mogli funkcionirati na tržištu značajno širem od Hrvatske, no njihovi pokretači se nisu potrudili učiniti osnovne korake u tom smjeru — osnovni razlog tome je nedostatak hrabrosti. Naravno, u mnogim djelatnostima međunarodno poslovanje podrazumijeva brojne dodatne komplikacije — troškovi dostave, carine, lokalna konkurencija (ponekad i s državnim poticajima), nepoznati pravni sustav itd — no ako govorimo o Internet rješenjima (gdje prije svega mislim na Web, ali tu su i razna mobilna rješenja, inovativni protokoli itd) razlike su značajno smanjene.

Trebam developere

2009-07-06T16:32:23Z

Ukratko, tražim Web developera koji želi raditi zajedno sa mnom u timu koji je upravo u nastajanju (a u kojem se pored mene nalazi još poneki domaći Web celebrity ). Trenutačno tražimo jednog suradnika, no idućih mjeseci otvorit će se još nekoliko mjesta.

Ukratko, osobe koje zaposlimo bavit će se razvojem aplikacija za niz poznatih i popularnih domaćih Web medija, a ovo je djelomična lista tehnologija s kojima će se u većoj ili manjoj mjeri susresti u redovnom radu (sortirana otrpilike od svakodnevnih do povremenih):

PHP
Python (Django)
HTML/CSS
Javascript
RDBMS (PostgreSQL, MySQL, SQLite)
Web servisi (REST, SOAP…)
Linux serveri
Flash

Napominjem da ništa od navedenog samo po sebi nije uvjet, ali to su tehnologije koje mi koristimo i čije poznavanje vam može samo biti od koristi. No najosnovniji uvjet za idealnog kandidata je određeno (u principu ne manje od godinu dana, ali fleksibilni smo) iskustvo u razvoju Web siteova ili aplikacija, kao i spremnost i želja za učenjem i usvajanjem novih vještina. Nije važna ni razina školske spreme, ni dob, ni spol.

Što se tiče radnog mjesta, ono je vrlo ugodno (novo uređenje prostorije), s mnoštvom mladih ljudi raznih struka, a plaća je solidna i redovna.

No da ne duljim, pozivam sve zainteresirane da mi pošalju svoje kratke životopise na adresu posao@softwave.info. Ponude ćemo pregledavati kako stignu, a kvalitetne kandidate ćemo zvati na razgovor kako ih uočimo; stoga ne oklijevajte.

Najvažnija aktivnost

2009-07-04T23:21:18Z

Vođenje tvrtke podrazumijeva cijeli niz aktivnosti — upravljanje proizvodnjom (u startupu to znači: sjedim i pišem kod), marketing (pisanje na blogu i Twitteru), ljudski resursi (žicanje frenda dizajnera da napravi logotip za par udjela) itd. No postoji jedna aktivnost koja je toliko važna da bez nje tvrtka brzo propada, i koja se neprestano ponavlja u svim mogućim oblicima.

Riječ je o prodaji. I tu ne mislim samo na onaj najočitiji oblik prodaje, gdje pokušavate nagovoriti potencijalne klijente da kupe baš vaše rješenje. Praktički kroz cijelu svoju karijeru poduzetnik mora prodavati nešto nekome: primjerice poslovnu ideju ulagačima, svoj autoritet djelatnicima itd. Ali prije svega toga, daleko je najvažnije prodati ideju o poduzetništvu samome sebi, uvjeriti se da takav pothvat zaista i može uspjeti.

Šeširi i poslovni modeli

2009-07-24T22:33:36Z

Zadnjih dana sam po raznim blogovima (hej, nije li Twitter trebao uništiti blogove?) pročitao nekoliko zanimljivih postova koji su me potaknuli na razmišljanje.

Negdje sam naišao na link na prastari članak Micaha Eliotta pod naslovom The Web Startup Surgeons, u kojem su nabrojani svi “šeširi” koje pokretači jednog startupa trebaju nositi. Micah ih nabraja 15, ali odmah i ukazuje kako se neke od njih može povezati i grupirati da ih se ipak može ugurati u tradicionalnu konfiguraciju startupa s 2-5 ljudi.

Na drugom mjestu, Jeremy Cherone pita svoje čitatelje Are You a Seesmic or Balsamiq Entrepreneur? Seesmic i Balsamiq su dva startupa, u podjednakoj fazi razvoja ali i s vrlo različitim pristupom; ukratko, prvi je koncentriran na rast i povećanje broja korisnika, dok s drugi usmjerio na prodaju i konkretnu zaradu. Članak jako dobro objašnjava razliku između te dvije vrste startupa, a posebno mi se dopalo to što ne favorizira nijednu od njih, već prihvaća da su to dvije odvojene podvrste jedne te iste stvari.

Već duže vrijeme stalno nailazim na odjeke sukoba, potenciranog sudjelovanjem internetskih zvijezda kao što su David Heinemeier Hansson i Paul Graham, u kojem se natječu pristalice jednog od ta dva stava. Jedni zagovaraju ideju da startup prvo treba narasti i tek onda pronaći poslovni model (svježi primjeri su Facebook i Twitter, a nešto stariji su Google, Flickr i YouTube), dok drugi navijaju za to da startup treba od početka imati poslovni model i ostvarivati prihode, pa čak i ako nije odmah profitabilan (klasični primjeri su Amazon, eBay, activeCollab te, naravno, 37signals i njihovi projekti). Jeremyjev članak odlično ilustrira zašto je greška posvetiti se samo jednom ili drugom pristupu — sve ovisi o temeljnim postavkama aplikacije.

Korporacija

2009-06-27T22:27:00Z

Inovacije i investicije

2009-06-26T20:36:58Z

Pitao Webmaster u komentaru (prenosim u cijelosti):

Mene interesira da li je pravilo, ako zelis dobiti investiciju, da tvoj posao mora biti inovacija.

Sto ako ja napravim nesto sto vec postoji, ali to ne radi puno firmi i mozda ima na trzistu jos prostora. Ako ja napravim program koji ima istu svrhu, ali razlicito je razradjen u smislu nacina rada, organizacije, troskova, vanjskog izgleda…

Da ne drobim puno, pitanje je slijedece:
Da li ce venture kapital fond ili poslovni andjeli uloziti i uopce razmatrati mogucnost uloga u nesto sto nije inovacija i nije jedino na trzistu?

U ovom kratkom pitanju sadržano je toliko toga da jednostavno ne znam odakle da počnem. Detaljan odgovor na ovo pitanje zahtijeva u najmanju ruku cjelodnevni seminar na temu investicija u startupe (kad smo već kod toga, koliko bi vas bilo zainteresirano platiti neku razumnu svotu za jedan takav seminar?), dok najkraći odgovor (koji, da ne kompliciram, glasi “da”) teško da će zadovoljiti i Webmastera i bilo koga drugoga.

Kao prvo, ne postoji potencijalno komercijalni proizvod koji je “jedini na tržištu” — sve na ovome svijetu ima konkurenciju, jer ljudi su u cjelini (a ima nas puno) vrlo kreativni i stalno smišljaju nove načine kako da riješe neki svoj problem. Konkurenciju treba definirati vrlo široko, pa su tako ShoutEmu jednako konkurenti olovka i papir kao i Twitter.

Nadalje, pita Webmaster (da sažmem): “mora [li] biti inovacija[?] Ako ja napravim program koji ima istu svrhu, ali razlicito je razradjen u smislu nacina rada, organizacije, troskova, vanjskog izgleda…” Hm — ali to što si opisao i jest definicija inovacije! Inovacije nije izumljivanje nečeg sasvim novog, što nitko nikad nije vidio, inovacija je usavršavanje nečega što već postoji. Razmisli malo o svim inovacijama koje znaš — što je bilo toliko novo recimo u Googleu? Oni su samo našli bolji način kako realizirati nešto što su drugi već započeli.

Naposljetku, možda najbolji način kako odgovoriti na ovo pitanje jest da jednostavno navedem tri pitanja koja će svaki ulagač pitati kod upoznavanja s nekim projektom, a to prije svega vrijed za Web i druge aplikacije:

Prvo i najvažnije: Rješava li taj proizvog neki konkretan, prepoznatljiv problem kojeg su (bar neki) ljudi spremni platiti novcem?
Ističe li se ~~taj problem~~ vaše rješenje tog problema među konkurencijom? (A ako vam je jedini element specifičnosti cijena, bolje da se ni ne trudite. Cijenom se može konkurirati, ali samo ako ju prati još nešto čime se proizvod ističe.)
Je li proizvod zanimljiv na globalnom tržištu? (U smislu da nije iz nekog razloga ograničen na Hrvatsku ili regiju; primjer su knjigovodstveni programi koji se vrlo teško ili nikako ne mogu izvoziti.)
Postoje li već neki rezultati? (Drugim riječima, jako je korisno da postoji prototip, a pogotovo ako je on već donio neke stalne korisnike, a nabolje čak i financijski prihod.)

Citat dana: Prijatelji

2009-06-26T10:51:56Z

Friends give you the benefit of the doubt. — Seth Godin