Svaki paket završit će u pravim rukama i donijeti radost onima kojima je najpotrebniji.

Hvala što zajedno širimo dobrotu!

Udruga sv. Vinka Paulskog u Republici Hrvatskoj

Konferencija: Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije – Bilje

————-

DJEČJI VRTIĆ GRLICA , BILJE

Dani kruha i dani dijeljenja

U sklopu ovogodišnje proslave Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, u našem je vrtiću već tradicionalno organizirana humanitarna akcija prikupljanja potrepština za ljude u potrebi unutar naše lokalne zajednice. Sva prikupljena pomoć namijenjena je Udruzi sv. Vinka Paulskog u Bilju, koja brine o našim potrebitim sugrađanima. I ove je godine odaziv bio iznimno velik! Velik broj obitelji naših vrtićaraca uključio se u akciju s puno ljubavi i pažnje. Naši su hodnici  bili ispunjeni ne samo hranom i potrepštinama, već i toplinom koju donosi zajedništvo. Kako je lijepo i važno da upravo vlastitim primjerom učimo našu djecu humanosti, solidarnosti i brizi za druge. Kroz ovakve akcije oni od najranije dobi spoznaju koliko je važno mariti jedni za druge i pružiti ruku onima kojima je to najpotrebnije. Od srca hvala svim roditeljimai djeci  koji su prepoznali važnost ove akcije i pomogli da još jednom unesemo svjetlost i radost u domove onih u potrebi. Ponosni smo na naše male ljude s velikim srcem!

„Dobrota je jezik koji gluhi mogu čuti i slijepi vidjeti.”

Objava Dani kruha i dani dijeljenja pojavila se prvi puta na SSVP HR.

Velika srca na djelu – osnovan Volonterski klub OŠ Bilje!

Još jedna lijepa novost u našoj školi! 

Ove školske godine s ponosom smo osnovali Volonterski klub OŠ Bilje, mjesto na kojem naši učenici uče koliko je važno pomagati drugima, razvijati empatiju, solidarnost i osjećaj zajedništva. 

Naši su se mali i veliki volonteri već iskazali u svojoj prvoj humanitarnoj akciji. Povodom Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje naša je škola sudjelovala u prikupljanju humanitarne pomoći za Udrugu sv. Vinka Paulskog, koja pomaže osobama i obiteljima u potrebi.

Vrijedni članovi Volonterskog kluba obišli su cijelu školu, zavirili u svaku učionicu i prikupili pakete hrane i higijenskih potrepština koje su naši razredi marljivo prikupljali proteklih dana. 

Veliko hvala našim volonterima na trudu, odgovornosti i spremnosti da svoje vrijeme posvete drugima!

Od srca zahvaljujemo  svim učenicima, roditeljima i učiteljima koji su sudjelovali u prikupljanju pomoći i još jednom pokazali koliko veliko srce ima naša škola!

Jer, volontiranje nije samo pomaganje drugima – ono nas uči da i malim djelima možemo činiti velike promjene.

Ovo je tek početak naših volonterskih priča!

Udruga sv. Vinka Paulskog u Republici Hrvatskoj

Konferencija: Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije – Bilje

U ime Udruge svetog Vinka Paulskog konferencija Bilje:

Od srca zahvaljujemo na darovanim namirnicama i kozmetici! Hvala na vašoj dobroti, velikodušnosti i humanosti. Svaka donacija znači puno!

Svaki paket završit će u pravim rukama i donijeti radost onima kojima je najpotrebniji.

Hvala što zajedno širimo dobrotu!

Članovi i volonteri Udruge sv. Vinka Paulskog u Republici Hrvatskoj.

Objava Velika srca na djelu pojavila se prvi puta na SSVP HR.

Četvrta knjiga meditacija Miroslava Radića, pod nazivom ČEŽNJA ZA BOGOM, predstavljena je u subotu 24. listopada 2026. god. u prostorijama Udruge sv. Vinka Paulskog u Rijeci. Kao i u prethodnim knjigama, u njoj se nalaze 52 meditacije nastale tijekom autorovih boravaka u cistercitskom samostanu Stična u Sloveniji. Osim meditacija u knjizi se nalaze 4 autorove pjesme na početku pojedinog dijela knjige. Knjiga je objavljena u poznatoj izdavačkoj kući Teovizija iz Zagreba, mekih je korica i ima 236 stranica. Uz desetak članica Udruge na promociji su nazočile književnica Diana Rosandić i Anita Čibić.

U osvrtu na knjigu Martina Marijanović piše: “Knjiga je duboko osobno i duhovno svjedočanstvo koje čitatelja ne ostavlja na razini teorije, nego ga nježno, ali odlučno uvodi u prostor tišine, molitve i unutarnjeg preispitivanja. Autor ne piše iz distance, nego iz vlastitog iskustva dugogodišnjeg traženja i života prožetog vjerom. Upravo zato ove meditacije djeluju autentično, iskreno i životno.

Središnja tema knjige jest čežnja – ona dubinska, često neizgovorena čovjekova glad za smislom, mirom, ljubavlju i puninom koju, kako autor pokazuje, ništa prolazno ne može trajno ispuniti. Radić polazi od jednostavne, ali snažne misli: svaka ljudska čežnja u svojoj je dubini čežnja za Bogom. U konačnici, Čežnja za Bogom nije samo zbirka meditacija, nego poziv na dublji život. To je knjiga za one koji traže nešto više“.

Na koricama knjige nalazi se pet odabranih dijelova iz nekih meditacija koje ovdje možete pročitati kao malo hrane za dušu i poticaj na putu činjenja dobrih djela bližnjima u potrebi:

 –Čovjek cijeli život čezne za nečim, osjeća da mu nešto nedostaje i da nije potpun. Vidi da je ograničen a htio bi biti neograničen poput onoga na čiju je sliku stvoren. Ništa manje od Boga ne može potpuno ispuniti njegovo srce. (ČEŽNJA ZA BOGOM)

-Veliki razlog za slavlje je što postoji ljubav i netko tko nas voli i koga mi volimo. Kada izostanu sve ljudske ljubavi uvijek imamo Boga koji nas ljubi i to je dovoljno za biti sretan i slaviti. (SLAVLJE ZA NEBESKIM STOLOM)

-Uvijek trebamo biti spremni biti tu za druge, kao što si ti, Isuse, uvijek tu za svakoga od nas, bez obzira na sve naše razlike. (ISUS JE MOJ PRIJATELJ)

-Možemo biti izvan svoje fizičke kuće, kao što su to mnogi sada, ali ako nam je Božja ljubav dom onda smo uvijek doma. (ISPUNJENJE ČEŽNJE)

-Cijeli život je putovanje prema Nebu. Čim smo se rodili svi smo postali kandidati za Nebo. Mi smo pozvani biti nebeski trkači. (VEČERNJI SUSRET S ISUSOM)

M.Radić

Objava Predstavljena knjiga “ČEŽNJA ZA BOGOM” pojavila se prvi puta na SSVP HR.

famvin.org

Rim, 15. rujna 2026.

TKO BI TO SMIO I POMISLITI…

Zahvalna oduševljenost svetoga Vinka Paulskoga,
dar sveukupnoj Vinkovskoj obitelji

Članovima Vinkovske obitelji

Milost i mir Gospodinov bili uvijek s nama!

Svake godine 27. rujna, na svetkovinu svetog Vinka Paulskoga, događa se nešto što zaslužuje naše udivljenje. Po svim kontinentima i na svim jezicima, stotine tisuća osoba sebe prepoznaju sinovima i kćerima istoga oca: svećenici i braća Misijske družbe, kćeri kršćanske ljubavi, redovnici i redovnice brojnih kongregacija koje se nadahnjuju svetim Vinkom, članovi Udruge svetog Vinka Paulskoga, Međunarodno udruženje kršćanske obitelji, Marijanska vinkovska mladež, Udruženje čudotvorne medaljice, pokret Vinkovskih misionara laika…

Svi smo ondje gdje nas je poslao sveti Vinko: u župama, u bolnicama, u školama i pučkim kuhinjama, u izbjegličkim kampovima i zatvorima, na ulicama naših gradova, u misijama ad gentes… I danas, na svim tim mjestima, mi slavimo zajedno. Četiri stoljeća nisu ugasila taj zanos: Vinko još hoda uz nas, a njegov glas nastavlja nam pokazivati nečije lice, vrata na koja trebamo pokucati, ruku koju trebamo stisnuti.

Dopustite mi podijeliti nešto osobno. Možda to nismo nikad istinski učinili – ili pak nismo dovoljno. Proučavali smo Vinka, citirali smo ga u propovijedima i tijekom susreta, analizirali smo njegova pisma i konferencije, molili smo ga da nas zagovara… ali, jesmo li se ikada jednostavno zaustavili da mu zahvalimo?

Da mu zahvalimo za dar njegove svetosti: ne za dar nekakve apstraktne savršenosti, nego za život koji je živio do posljednjeg daha, za svetost sačinjenu od dugih dana, teških odluka i svakodnevne vjernosti. Da mu zahvalimo za dar njegove karizme: taj pogled koji može prepoznati Krista u siromahu, jest upravo onaj pogled koji nam je on prenio, a da mi nismo ništa učinili da ga zaslužimo. Da mu zahvalimo za dar njegove duhovnosti: za konkretan, jednostavan, nepretenciozan život koji je tolike generacije poučio kako se trebaju ponašati pred Isusom i pred siromasima, i otkrio im da se radi o istovjetnom pokretu srca.

Zahvalnost je prvi jezik vjere. Vinko je dobro znao: sve što je primio – njegov poziv, susreti, dakako i iskušenja – sve ga je vraćalo k Providnosti. Reći „hvala“ nije dakle nekakav sentimentalan čin, nego spoznaja da sve ono što mi jesmo, ne dolazi nam od nas samih. Stoga, na dan svetkovine, prije ikakve odluke ili programa, želio bih da se cjelokupna Vinkovska obitelj zaustavi na tomu pragu.

Pozivam vas da se na trenutak zaustavite i promislite o onome na čemu zahvaljujemo. Taj je dar rođen u srcu jednoga čovjeka, proširio se na obitelj i povjeren je Crkvi. Dar je osoban, zajednički, eklezijalan: tri udisaja istoga daha Duha.

Poznato nam je da se karizma i duhovnost ne rađaju iz promišljanja nego iz iskustva. Vinko nije izgradio neku doktrinu, bilo je to ono što je slučajno živio i to mu se dogodilo tamo gdje se zatekao, posred života skromna podrijetla. On to nikada nije skrivao: „Ja sam sin siromašna težaka,“ napisao je 1633. jednomu svećeniku Misije. A ženi koja je od njega zatražila milostinju nazvavši ga „gospodinom”, odgovorio je jednostavno da je on siromašan čuvar svinja, sin seljaka. Nije to bila lažna skromnost: to je pronicljiva svijest onoga tko zna da primljeni dar ne počiva ni na kakvoj osobnoj zasluzi.

Ali to nije sve. Vinko priznaje da na početku nije razumio ništa od onoga što mu se događalo. Pripovijedajući subraći o početcima nastanka Misije, isticao je: „Nikada nitko nije na to mislio, nije se znalo što bi to bile misije. Nije se na to mislilo, niti se znalo što bi to bilo.“ I iz toga odmah izvodi zaključak kao ključ svega: „Upravo se u tome raspoznaje da je to Božje djelo; jer ono u čemu ne sudjeluju ljudi, to izvodi Bog i to dolazi izravno od Njega“ (Misijskoj družbi, ponavljanje molitve od 25. siječnja 1655.).

Evo prvoga obilježja karizme i duhovnosti: ona je osobna, jer se rađa iz poziva po imenu koji prethodi razumijevanju cilja. Vinko nije birao: on je bio izabran. A to vrijedi i danas za svakoga od nas. Nitko od nas nije sam izabrao svoj vinkovski poziv. Sestrama poslanima u Arras Vinko je govorio s preciznošću koja se odnosi i na nas: „Bog … nije odabrao ovu sestru ovdje, izabrao je vas, a ne neke druge“ (Kćerima kršćanske ljubavi, Konferencija od 30. kolovoza 1656.); poučavao ih je da se mole s udivljenošću kao one koje sebi posvješćuju čudo: „Tko bi smio i pomisliti da bi se ti htio poslužiti ovako slabim stvorenjima kao što smo mi“ (Kćerima kršćanske ljubavi, Konferencija od 9. lipnja 1658.). Upitajmo se: kada smo to mi posljednji put promišljali o svomu pozivu s tim osjećajem čuđenja, više nego kao o stečenoj zasluzi?

No, upravo stoga što je osobna, karizma ne ostaje privatna. Pozvani po imenu, odmah se prepoznajemo pozvanima zajedno: dar traži konkretne osobe, lica i dijeljenu povijest. To se zbiva od samoga početka i Vinko je to prepoznao s razoružavajućom oštroumnošću. Govoreći kćerima kršćanske ljubavi o njihovu pravilu, kazao je: „Vi ste same sastavile ta pravila ili bolje, Bog vam ih je nadahnuo. Jer, kćeri, ne bismo mogli reći da vam ih je netko dao.“ Potom je nadodao najljepše riječi što ih jedan utemeljitelj može izgovoriti: „Zato možemo reći, kćeri, da je on začetnik vaše Družbe” (Kćerima kršćanske ljubavi, Konferencija od 14. lipnja 1643.).

Karizma i duhovnost, dakle, rađaju zajednicu i zajedništvo. To je Vinkov san za svekoliku Vinkovsku obitelj: „da se slika Presvetog Trojstva… nastani… u nama (Misijskoj družbi, Konferencija od 27. lipnja 1642.).

Karizma i duhovnost, naposljetku, darovane su Crkvi, u Crkvi i za poslanje Crkve. Vinko govori o tome uzvišenim riječima kada tvrdi da je naš poziv „nastavljanje“ Kristova poslanja i da su siromasi naše vlastito nasljeđe: „naše je obilježje [misionara] biti kao Isus, posvećeni siromasima“. I dodaje, gotovo bez daha: „mi smo za to zaduženi [u službi Sina Božjega] da po nama Sin Božji iz neba nastavlja vršiti što je činio na zemlji“ (Misijskoj družbi, Konferencija od 6. prosinca 1658.). Mi nismo obična agencija solidarnosti. Mi smo produžetak Isusova poslanja.

Vinko je, međutim, tu crkvenu dimenziju uvijek provodio u konkretna i provjerljiva djela. Nije se zadovoljio što je dvjema sestrama koje je poslao u Arras povjerio poslanje; rekao im je da čim dođu u grad, prva stvar koju trebaju učiniti jest posjetiti biskupa „moleći ga blagoslov i da vam dadne svoj nalog“ (Kćerima kršćanske ljubavi, Konferencija od 30. kolovoza 1656.). Karizma i duhovnost uvijek se upisuju u konkretnu Crkvu, u biskupiju, u župu, pod vodstvom pastira.

Sva su tri aspekta neodvojiva. Osobni dar bez zajednice potroši se u zanosu pojedinca. Zajednica pak bez crkvene otvorenosti pretvara se u krug koji se vrti oko sebe. A crkvena dimenzija, ako ne uspije ražariti srca, biva samo teoretska pripadnost.

Pozvani po svom imenu, okupljeni, poslani dalje od samih sebe: to je pokret što ga je Vinko primio i prenio nama. To je onaj isti pokret evanđelja, i upravo stoga, i nakon četiri stoljeća mi smo još tu da bismo zahvaljivali.

Zahvalnost, ako je vjerodostojna, ne ostaje samo na uspomenama: ona postaje angažman. Zato vam želim povjeriti tri izazova koja smatram žurnima za Vinkovsku obitelj.

1. 1. Lica siromaštva. Sveti Vinko nije naslijedio popis siromaha: on ih je gledao, prepoznavao, volio ih i služio im. Danas nam je izazov vapaj onih koji su primorani bježati iz svoje zemlje, šutljiva patnja isključenih, ratne rane, rastući utjecaj klimatskih promjena, skandal nejednakosti koja tolike osobe lišava njihova dostojanstva, marginalizacija onih što su ostali na rubovima digitalnog svijeta, i nevolja onih koji su raseljeni zbog prirodnih katastrofa. Za suočavanje s tako velikim izazovima nisu dostatne dobre namjere: pozvani smo tražiti konkretne odgovore koji svakome vraćaju dostojanstvo koje im pripada.
   2. Zajedništvo među ograncima Vinkovske obitelji. Preostaje nam još zajedno prevaliti dug put i uvjeren sam da mi to možemo učiniti. Nismo motivirani ni željom za dominacijom, ni zabrinutošću glede obrane vlastitih prostora, nego jednostavnijom i više evanđeoskom željom da djelujemo zajednički: svaki ogranak donosi svoj dar, i upravo dijeljenjem dar postaje u potpunosti plodan. Mi smo članovi istoga tijela. Zajedništvo, zajedničko razlučivanje, suradnja, poslanje: to su putovi koje nam sinodalna Crkva pokazuje i poziva nas da nadiđemo prepreke koje nas još dijele.
   3. Pozivam svaki ogranak Vinkovske obitelji da ispita svoj tekući način trajne formacije: njegove izvore, povijest, i iznad svega njegovu sposobnost da ponovno interpretira svoje svakodnevno iskustvo u svjetlu vinkovske karizme i duhovnosti. Stoga potičem, u svakoj zemlji i provinciji, osnivanje centara vinkovske formacije koji proizlaze iz suradnje svih ogranaka prisutnih na tom području: ne kao izraz samo jednog ogranka, nego zajedničku kuću za sve. Tamo gdje je to moguće, treba odrediti stabilnu lokaciju koja omogućuje kontinuitet i vidljivost tomu angažmanu, i izraditi programe godišnje formacije prilagođene stvarnim potrebama sredine. Na taj način možemo zajedno napredovati i međusobno se odgajati, djelotvornije komunicirati i surađivati smiono i ponizno.

Ovi predloženi izazovi nisu popis obveza, već poziv da se pokrenemo. No, ne traži se od nas da sami postignemo rezultat: traži se da se uputimo, a put će se otvarati tijekom hoda. Sveti Vinko nije krenuo s dovršenim planom; on je krenuo od jednog susreta, od jednog siromaha koji je imao lice i ime, a potom je prepustio Isusu da napiše nastavak.

To je ljepota našega poziva. Poziv od nas ne traži da budemo izvanredni, ali očekuje da budemo suradljivi. Ne obećava nam lagane putove, ali nam jamči da nijedan korak učinjen za siromahe nije izgubljen.

Dakle, krenimo, bez straha i užurbanosti, ali zajedno.

Da bismo se duhovno pripremili za svetkovinu svetog Vinka Paulskoga koja se ove godine podudara sa 112. svjetskim danom migranata i izbjeglica, Ured za komunikacije Misijske družbe organizirao je devetnicu svetom Vinku na temu migranata i izbjeglica. Od 18. rujna 2026. tekst će biti objavljen na mrežnim stranicama Misijske družbe i Vinkovske obitelji. Cjelovit dokument bit će također dostupan u PDF formatu.

Talijanski: https://congregatiomissionis.org/novena-san-vincenzo-de-paoli/

Španjolski: https://congregatiomissionis.org/es/novena-san-vicente-de-paul/

Engleski: https://congregatiomissionis.org/en/novena-saint-vincent-de-paul/

Francuski: https://congregatiomissionis.org/fr/neuvaine-saint-vincent-de-paul/

Ujedinjeni u istoj Riječi, svi smo jedno!

Da bismo dubinski i vjerodostojno omogućili svijetu osjetiti kucajuće srce Vinkovske obitelji, Misijska se družba odvažila za izuzetan pothvat: pozvati jednoga talijanskog producenta da cijeli jedan mjesec proživi sa zajednicom u Kući matici. Iz te izuzetne razmjene i uključenosti u svakodnevicu nastao je dokumentarni film Au Cœur de Paris (U srcu Pariza).

Scenarist i redatelj filma je Manuel de Teffé, a obogaćen je izvornom glazbom koju je skladao Gabriele Croci. Dokumentarac nudi dirljivo vizualno putovanje, a zamišljeno je da se na neuobičajen način otkrije, vrednuje i zavoli Kuća matica. Radnja se odvija kroz strukturirani i očaravajući tijek: prolog, koji gledatelja uranja u zemljopisni okvir i u ozračje Kuće matice; prvi dio s dubokom je pobožnošću posvećen „kućedomaćinu”, svetom Vinku Paulskomu; drugi dio prati povijest zgrade, od turobnih dana Francuske revolucije do danas, posvećujući posebnu pozornost kapeli; treći se dio otvara vanjskom svijetu da bi proslavio nebrojene misionarske aktivnosti rođene na tomu mjestu; a četvrti dio prikazuje Kuću maticu u sadašnjem stanju, ističući duboku, javnosti nepoznatu povijesnu povezanost: onu koja spaja Ulicu de Sevres s Ulicom du Bac. Dokumentarac završava serijom kratkih intervjua koji mjestima i osobama Misije ponovno daruju toplinu i obiteljsko ozračje.

U želji da bi velika Vinkovska obitelj kao i entuzijasti za povijest i duhovnost čitavoga svijeta mogli uživati u ovome djelu, dokumentarac će biti preveden na više jezika. Zasad je verzija dokumentarca na engleskom već dostupna na YouTube kanalu Misijske družbe – Congregatio Missionis (https://www.youtube.com/watch?v=PuvyjF_yzZY).

Sve vas povjeravam zagovoru naše Gospe od Čudotvorne Medaljice, svetoga Vinka Paulskoga i svih svetaca, blaženika, slugu i službenica Božjih iz Vinkovske obitelji.

Vaš brat u svetom Vinku,
Tomaž Mavrič, CM

IZVOR: Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Objava Pismo o. Tomaža Mavriča članovima Vinkovske obitelji pojavila se prvi puta na SSVP HR.

Malenima, onima koji ne mogu govoriti i kojima se ne dopušta da govore, dana je riječ Božja da bi navješćivali njegovo Kraljevstvo. Ludost križa je smrt za inteligenciju mudrih, onih koji ne razumiju Riječ. Razmišljanje o vjeri koje ne prolazi preko te ludosti, te smrti i preko objave siromaha, promašit će put (Gutierrez). Crkva siromaha, dio opće Crkve koji najviše pati, postaje navjestiteljica evanđelja i misionarska.

Jer siromaštvo je poput velikog svjetla na dnu srca (R. M. Rilke)

Crkva treba odgovoriti

S enciklikom Rerum novarum pape Lava XIII., Crkva je učinila veliki napor da se postavila u srce socijalne borbe da brani prava siromaha i obrani pravedne zahtjeve ljudske osobe.

Ali danas siromasi ne postavljaju jedino pitanja društvene pravednosti, već i pitanja „smisla života“: Čemu ja služim? Zašto postojim? Jesam li nužan? Je li me Bog prokleo? Je li moja kuća opčinjena?

Ova pitanja ne diskvalificiraju borbu protiv nepravdi. Ali je nužno da Crkva dade odgovor! Mnogi kršćani, vidjevši da se ignorira njihova pitanja kao kršćana, i kao Crkve, okrenuli su se k sektama, vidovitim ljudima, mediju i astrolozima.

Kako misliti na Božju ljubav imajući pred sobom osobe koje su u svom životu imale samo iskustva patnje i poraza? Siromasi imaju pravo znati da njihova „nesreća“ ne dolazi od Božjeg prokletstva, nego je posljedica egoizma ljudi koji se izgleda ne mogu uzdržati od gaženja i ponižavanja slabih.

Siromasi imaju pravo saznati od Crkve da ih Otac više voli i da je Isus došao da podijeli muke. On ih može razumjeti i poziva ih na hrabrost i pouzdanje.

Učiniti svaku zajednicu svjesnom i odgovornom

Siromasi pripadaju cijeloj Crkvi.

Oni su njezin najdragocjeniji i privilegirani dio

Nijedan kršćanin dostojan tog imena ne smije ignorirati postojanje siromaha, bliskih i dalekih: nitko se ne može izuzeti od toga da im pomaže.

Prva dužnost svake kršćanske zajednice je da se informira o svim osobama koje su u potrebi, bilo materijalnoj, moralnoj i duhovnoj. Inicijativu treba pokrenuti onaj koji ima veću odgovornost u zajednici. Treba izvesti pravo sociološko istraživanje na suvremen način da se uspostavi primjereni pastoral. Rezultati tog istraživanja trebaju biti poznati svoj zajednici. Tek kad poznaju položaj zajednice, pojedinci mogu uzeti na se odgovornosti. Tu će pomoći upoznavanje sa biblijskim tekstovima, Crkvenim dokumentima, razlozima  čovječnosti, plemenitim osjećajima čovjeka. Važno je pritom poštivati norme razboritosti, diskrecije, poštovanja i rezerviranosti.

Evo kategorija osoba koje više trebaju pomoć zajednice. Tu su: 1) maloljetnici i mladi u riziku; 2) hendikepirani i duševno bolesni; 3) ovisnici o drogama; 4) zatvorenici, bivši zatvorenici i njihove obitelji, 5) stranci i oni bez stalnog prebivališta; 6) obitelji u riziku i majke neudate;7) stare osobe; 8) nomadi; 9) bolesnici.

Veze bratstva među nama potaknut će svakoga da pomogne bratu koji je potreban pomoći, koji je manje sretan nego mi. Ne možemo činiti sve, već svaki ponešto, već prema mogućnostima, sposobnosti, raspoloživosti i karizmi. Tako će kršćanska ljubav biti ozbiljna, trajna i djelotvorna.

Stanovati radosno u istoj kući

S radošću trebamo prihvatiti siromahe u župi, dati im osjećaj da pripadaju istoj obitelji.

Oni imaju pravo da se tako osjećaju u Crkvi, u župi. Prema njima bi trebalo imati više obzira. Nažalost, nije tako – bar u mnogim slučajevima – oni sebe vide kao isključene, kao strance. Često njihova odjeća, način kako se predstavljaju, ne poznavanje higijenskih normi i građanskog suživota izolira ih, drži ih po strani. Tu je i njihova bojažljivost i nepovjerenje prema ambijentu. Ali nekada ih se namjerno drži daleko: kaže se da su dosadni, da smetaju i stvaraju zbrku. Događa se da osim što ih je društvo bacilo na rub, i Crkva je učinila isto.

Siromasi bi naprotiv u župi trebali naći pravo ozračje  koje pokazuje simpatiju i radost, ambijent koji je spreman slušati ih i koji je svjestan onoga što oni predstavljaju.

Postoji niz aktivnosti, gdje oni mogu dati svoj doprinos. Odsutnost siromaha u lokalnoj Crkvi lišava kršćansku zajednicu temeljnog, konstitutivnog elementa. Siromasi trebaju sudjelovati u svim aktivnostima: u liturgiji, katehezi i karitativnom djelu.

Oni bi trebali sudjelovati i u župnim vijećima i reći svoje mišljenje. Imaju mnogo toga kazati: svoja traženja, potrebe, želje. To što kažu, trebamo ozbiljno uzeti i razmisliti, jer je nadahnuto mudrošću: ljudskom i kršćanskom mudrošću. Mnogo puta Bog više otkriva po  glasu malenih i priprostih, negoli po obrazovanim osobama. Stoga ih treba ohrabriti da govore, da pobijede svoju bojažljivost i opiranje.

Nitko od nas nema pravo govoriti u ime siromaha, već oni trebaju govoriti i izložiti svoje zahtjeve i upoznati zajednicu s pravim problemima. Često se pak događa da govorimo o siromasima u njihovoj odsutnosti, i mislimo da vjerno tumačimo njihove ideje; no gotovo uvijek griješimo, jer njihove probleme vidimo kroz naš mentalitet, koji je često tako dalek od njihovog.

Crkva je odgovorna za njihovu evangelizaciju, oslobođenje i promociju.

To će se događati uz njihovo sudioništvo u životu župe.

Sveti Vinko iznova ponavlja da „kršćanska vjera jest među siromasima“. Kakva bi nesreća bila za jednu župu da se liši prisutnosti siromaha!

(iz „Kršćanska ljubav na putu“ – Giuseppe Menichelli CM)

Draga braćo i sestre, u rujnu, vinkovskom mjesecu, neka Vam posluži za razmišljanje gornji tekst jednog našeg subrata.

Svima Vama želim puno milosti po zagovoru sv. Vinka, oca siromaha.

p. Dario Grbac, CM
duhovnik Udruge

U Novigradu na Dobri, 13. kolovoza 2026.

Objava Udruzi za Vinkovo 2026. pojavila se prvi puta na SSVP HR.

Sljedeći II. Vatikanski koncil papa Ivan Pavao II. je ponovno ustvrdio da svi članovi Božjeg naroda, laici, redovnici i klerici, imaju udjela u trostrukoj službi Krista kralja, proroka i svećenika.

            Poziv i apostolat Ozanama su očiti dokaz te velike istine.

Ozanam je živio i pokazao kraljevanje Isusa Krista prije svega u neprestanoj borbi da u samom sebi pobijedi kraljevstvo grijeha na sasvim osebujan način: iskazujući kršćansku ljubav prema bližnjem.

Živio je i očitovao proročku službu Krista po neumornom apostolatu riječi i primjera koji ga preobražavaju u voditelja svoje generacije i čudesnog učitelja. Njega poštuju i slijede u isto vrijeme obitelji potrebitih, koje je posjećivao, kao i visoki crkveni autoriteti.

Frederik je živio i objavio Kristovu svećeničku službu potpuno žrtvujući svoj život za rast Crkve. On se hranio čestim pristupanjem svetoj Euharistiji i krijepio mukama svojih teških bolesti koje je podnosio pravim kršćanskim herojstvom.

Više nego preteča teologije laikata Frederik bijaše njezin začetnik. Njegov život i rad jesu teologija laika u akciji.

Svom velikom prijatelju Augustu Materneu je pisao:

„Ljubav prema meni samom bit će temelj mojeg individualnog života, ljubav prema sličnima meni bit će temelj mojeg društvenog života, a Božja ljubav nadići će jednu i drugu kao prvo načelo i posljednja točka svih mojih djela, Alfa i Omega… O, moj prijatelju, neka taj zakon ljubavi bude naš, da gazeći  ispraznu slavu, naše srce ne gori više nego za Boga, za ljude i za pravu čast. Tada ćemo biti izvrsni katolici i savršeni Francuzi; tada ćemo biti sretni!“

            A majci je svojoj 16. svibnja 1834. pisao:

„Usprkos mojim slabostima, usprkos mojim nedostacima, hranim nadu da nisam odviše nedostojan mojih očeva, da ću jednog dana biti gorljiv kršćanin, častan građanin i krjepostan čovjek.“

            Draga braćo i sestre, dajem Vam na razmišljanje ove Frederikove riječi. On je, vidjevši svoju bolest, Gospodina molio da mu produlji život samo zato jer je sebe vidio kao nedostatnog čovjeka, smatrao je da je dosad malo učinio i želio steći zasluge u Božjim očima. kad drugo nije mogao njegov apostolat bio je strpljivo i zahvalno podnositi bolest.

            Vama, svećenicima koji vas prate, č. sestrama i podupirateljima udijelio Gospodin po zagovoru b. Frederika ustrajnost u zvanju, strpljivost, sućutno srce i uzdanje u Božju providnost da sve što činite i trpite bude na Božju slavu.

p. Dario Grbac, CM
duhovnik Udruge 

U Novigradu na Dobri, 13. kolovoza 2026.

Objava Udruzi za Ozanamovo 2026. pojavila se prvi puta na SSVP HR.

Objava Pomozimo izgraditi školu u Beninu! pojavila se prvi puta na SSVP HR.

Objava Besplatne trešnje za potrebite pojavila se prvi puta na SSVP HR.

U predivnom okruženju Lovrana održana je 23. Svibnja 2026. duhovna obnova članica Udruge žena operiranih od raka dojke Nada i članova Udruge svetog Vinka Paulskog. Bio je to dan osmišljen kako bi okrijepio i našu dušu i naše zajedništvo, a kroz bogat program vodio nas je korak po korak do dubokog mira.

Naš zajednički susret započeo je u jutarnjim satima toplim okupljanjem i opuštenim druženjem uz šalicu kave, nakon čega smo se pjesmom i srcem pripremili za duhovni dio dana kroz molitvu krunice i predivne marijanske pjesme. Vrhunac susreta bila je Sveta misa koju je predslavio vlč. Mato Berišić, unoseći mir u naša srca.

Nakon zajedničkog ručka i radosnog druženja za stolom, popodne je bilo rezervirano za kulturno-duhovno nadahnuće. Imali smo čast ugostiti književnicu Dijanu Rosandić, a potom su Miroslav Radić i Katarina Kiš Badurina čitali predivne meditativne prezentacije koje su nas potaknule na duboko promišljanje. Ovaj blagoslovljeni dan zaokružili smo završnom riječju i zahvalnom molitvom koju je predvodila časna sestra Renata Vugdelija, nakon čega smo se oko 15 sati, ispunjenih srca, uputili natrag prema Rijeci.

Odjeci srca: Naše zahvale i dojmovi

Od svega srca zahvaljujemo svima koji su bili dio ove predivne lovranske priče. Hvala vam na svakoj molitvi, toploj riječi, pjesmi, osmijehu i trenucima mira koje smo podijelili. Ovakvi susreti iznova nas podsjećaju koliko su podrška, vjera i međusobna blizina važni i dragocjeni na našem životnom putu.

Posebnu zahvalnost upućujemo organizatorima, svim sudionicima, predavačima i dragim ljudima koji su svojim trudom, riječima i samom prisutnošću obogatili ovaj dan i ispunili ga toplinom. Neizmjerno smo sretni što zajedno gradimo zajednicu ljubavi, podrške i iskrenog prijateljstva.

Neka sve nas i dalje prati Božji blagoslov, mir i snaga Duha Svetoga. Sveti Vinko i sveta Agata – molite za nas!

Jedno posebno, emotivno hvala…

Na kraju, jedno veliko i toplo hvala upućujemo našem dragom Miroslavu. Hvala ti na svemu i što si pronašao vremena za sve nas. Tvoj duhovni poticaj doista je poseban.

Hvala Gospodinu, Duhu Svetome i svetom Vinku Paulskom što su te stavili na naš životni put – na put ovih prekrasnih žena iz udruge “Nada” kojima je ovaj susret donio toliko svjetlosti i ohrabrenja. Od sveg srca želimo da tebe i tvoju obitelj Duh Sveti bogato nagradi svojim najljepšim darovima!

Hvala svima i do idućeg susreta u vjeri i ljubavi!

Katarina Kiš Badurina

Objava Duhovna obnova u Lovranu pojavila se prvi puta na SSVP HR.

Kako je Bog čudesno stvorio čovjeka! Sjedinio je u njemu ono što je čisto materijalno s onim što je duhovno – po čemu je i slika Božja. Djelovanje ljudske duše  i duha pokazuje se kroz materijalnu stvarnost. Kako bismo inače primijetili da je duh na djelu, kad ne bi bilo tijela koje je vidljivo.

            Duhovni i materijalni svijet su povezani. Osim vidljivog svijeta postoji i onaj nevidljivi koji sve nosi, određuje i usmjerava. O tom nevidljivom svijetu ništa nam ne govore naša čula, već pamet prosvijetljena vjerom. Po vjeri nam je nevidljivi svijet duša i nebeskih duhova prisutan, blizak. Duše preminulih ne vidimo, ali one su nam itekako prisutne. Sada u punoj stvarnosti vide ono u što su vjerovale, vide i nas u kušnjama ovog ograničenog svijeta.

Krist, neograničeni i vječni Gospodar došao je k nama u ovaj promjenjiv i privremeni svijet. Htio je dijeliti s nama blizinu, govoriti  nam na ljudski način o Bogu koji je naš Otac te neizmjerno ljubi svakog čovjeka. Za to je svjedočanstvo o milosrđu i ljubavi božanskog Srca bio spreman trpjeti i umrijeti. Sam je više puta najavio da će ga ubiti, ali  da će i uskrsnuti treći dan, jer nije samo Čovjek, već i Bog. Učenici to nisu mogli razumjeti, bilo im je strano. Ta nitko se od pokojnika nije nikada vratio. Sveti Ivan apostol koji nije napustio svog Isusa kada je trpio na križu, najprije je spoznao da se ostvarilo ono što je Isus najavio.

 Isusova majka Marija prolazila je strašne muke nakon  pogreba svoga Sina, i mnoge suze prolila zbog njegove odsutnosti. Nije jela, niti se odmarala. Jedino je ona vjerovala da će se On vratiti i molitvom je požurivala njegov povratak. A nevjera drugih kao i đavlova napast da posumnja, predstavljala je za nju najveće mučenje. Nisu li se stražari na grobu pitali: čemu čuvati mrtvaca? Evanđelja ne spominju susret Uskrsloga s njegovom Majkom, ali je sigurno da se Isus javio najprije njoj da je utješi i ispuni najvećom radošću. Oboje su zajedno trpjeli najveću muku, a sada se zajedno raduju.

Nije bilo moguće da Smrt Isusom ovlada, jer je On sam Život koji je ljubavlju pobijedio Zlo. Sada se svakom čovjeku koji vjeruje u Isusa besplatno dariva oproštenje i pravednost Kristova. Krist je naša pravednost, naše otkupljenje i naše posvećenje! Samo Njime, njegovim djelom za nas, ima se čovjek ponositi i njegovu ljubav veličati.

Draga braćo i sestre,

 Božja blizina po Kristu i njegovo obećanje naše besmrtnosti jest dar koji ne zaslužujemo. Samo po Božjoj velikodušnosti bit ćemo dionici Kristove slave i njegova kraljevanja. Što nam je sada činiti? Ići za primjerom Isusova života u služenju drugima, u sebedarju. Tako po umiranju sebičnosti postajemo Njemu slični: prava slika Kristova.

Neka Vam Majka Marija i nadalje bude zagovornica kod Boga da Isusova milost bude jedina Vaša nada i snaga u svakodnevnoj borbi za Dobro, za Istinu i nestvorenu Ljepotu.

Svima Vama, Vašim duhovnicima i podupirateljima želim sretan i blagoslovljen Uskrs. Pozdravljam svakog od Vas u Gospodinu po njegovoj Majci.

Dario Grbac, spiritual

U Novigradu na Dobri, 9. 03. 2026.

Objava Udruzi o Uskrsu 2026. pojavila se prvi puta na SSVP HR.