Stamat's blog

Dogma

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Tue, 09 Dec 2008 14:16:00 +0000

Prihvatiti nesto kao dogmu znaci zazidati sebe izmedju zidova tudjih ideja, ugrozavajuci svoju kreativnost, slobodu razmisljanja i razarajuci sopstvenu individuu. Svaki covek treba posedovati svoju istinu ali kao intelektualac treba pokazati bezgranicno razumevanja ka tudjim idejama tj. istinama. Slobodu misljenja vam niko ne moze uzeti...

Pitanje (razradjeno)

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Tue, 09 Dec 2008 14:03:00 +0000

Budilnik zvoni svojim iritantnim tonovima već treći put dok se poslednji tračci vašeg sna još uvek održavaju mešajući se sa mutnom i zaslepljujući svetlom slikom realnosti. Hladna voda vam se razliva po licu i vraća vam se dovoljno svesti da prokomentarišete odvratno vreme i kako baš danas ne bi išli na tamo neki posao. Koračate ubrzano najbržim putem do stanice, još uvek u transu jer delimično sanjate. Jedino ste u stanju da konstatujete da kasnite gledajući na sat. Pokušate da se priberete i odjednom zbunjeni stajete na sred livade. “Glava” vam je potpuno “prazna”. Kao paralisani ostajete u mestu dok su vam sva čula odsutna. Pluća vam se pune svežim vazduhom i vi shvatate da dišete. Osećate svoju težinu svakim udisajem sve bolje i bolje tako da primećujete da stojite. Polako osećate strujanje vetra između prstiju ruke i kako vam se koža ježi na svežem danu. Osećate svoju odeću. Osećate zrake zubatog sunca na svojoj koži i otužan ukus u ustima koje niste stigli oprati. Ne čujete i ne primećujete ništa sem otkucaja sopstvenog srca. Osećate težinu torbe koju nosite i primetivši je, blago shvatate gde ste krenuli. Ali zašto? Shvatate da stojite na sred livade. Zvuk saobraćaja, žagora dece i ljudi, ptica, šuma drveća na vetru čujete sve glasnije. Osetite tuđe oči na sebi dok vam more misli navire u glavu. Dugo vam treba da napravite korak. Ponovo zaboravljate sve oko sebe i tonete u razmišljanje nastavljajući svojim putem.

Osvrnimo se na pređašnji tekst. Primetite da ma koliko on izgledao bezazleno svaka rečenica nema samo očevidno značenje, već nosi more pitanja koja ukazuju na tematiku ove knjige. Svaka od njih se može shvatiti drugačije zavisno kako se čitaoc postavi prema njima. Shvatite da čitajući knjigu ne dobijate odgovor u vidu pregršti skladnih informacija popakovanih hronološki, već jedno novo pitanje. Možemo li onda zaključiti da je pitanje samoegzistentno? Zašto? Ono što je osnova filozofije jeste pitanje. Verujem da smo se svi zapitali ono čuveno pitanje, koje po mišljenju mnogih čini osnovu svesti o samopostojanju, a to je “Ko sam ja?”. Mnogi će reći da je to pitanje od kog počinju sva ostala pitanja. Kada smo kod pitanja ličnog postojanja, potrebno je setiti i imati u vidu se čuvenu Dekartovu izreku: “Mislim, dakle postojim”. Da li je mišljenje kao proces dovoljan izgovor za postojanje? Šta je ono što te čini onim što jesi, na šta se toliko ponosiš? Pitanje ličnog postojanja je najvažnije pitanje ali ne i osnovno. Da bi pokazali zašto je ovo pitanje najvažnije moramo prnaći njegovu osnovu. Pitanje “Ko sam ja?”odmah za sobom vuče pitanje “Zašto postojim?”. Može se rećo da su ova dva pitanja sinonimna, ali ona su veoma različita. “Zašto?” rađa sve nauke pa samim tim i samo sebe. Zašto? Uzmimo za primer da na pitanje “Zašto je trava zelena” koje proizilazi iz činjenice “Trava je zelena.” I pitanja “Zašto?” odgovorimo valjanim odgovorom “Zato što hlorofil koji je neophodan za fotosintezu sadrži zeleni pigment.”. Taj odgovor možemo rastaviti na dve “izjave” “Trava sadrži hlorofil.” I “Hlorofil sadrži zeleni pigment”. Kada na obe izjave dodamo pitanje u želji da znamo zašto je to tako, dobijamo dva sasvim nova zašto pitanja na koje možemo dobiti minimum dva valjana odgovora i sve tako do naj sitnije grane ove rasuće liste. Kada sve sumiramo ponovo ćemo imati pitanje “Zašto?” I onda u nedostatku poznatih informacija pokušaćemo da se oslonimo recimo na religiju. Ali šta ako se I u religiji zapitamo “Zašto?” uprivši upitno oči u svešteno lice. Dobićemo odgovr da je to volja Svevišnjeg I shvatit da na svako pitanje “Zašto?” ne postoji I odgovor “Zato.” I da je Svevišnji samo metafizička granična tačka da se usliši glad za odgovorima. Zašto? I tako smo od postojanja došli do pitanja I od trave do religije I istine. Ili obrnuto? Setite se da deca u periodu od druge do dvanaeste godine uvek pitaju ono čuveno dečije “A zašto?”. Priznajem da me je iritiralo da odgovaram na svako zašto moje braće i sestara, ali me je tešila neverovatna moć pamćenja deteta i važnosti odgovora za njuh. Dete od rođenja do recimo druge godine života se bavi isključivo ponavljanjem tj. imitiranjem. Uokvireno sistemom instinkta koje proizvodi neuralno-hormonalna sinapsa zvuke vezuje za slike. Kasnije ponavlanjem određenih frekvencija ono pokušava da imitira te zvuke vezane za slike I te frekvencije se polako pretvaraju u reči. Sada ima reči kojima slike tj. predmeti daju značenje, i obrnuto. Dovoljno se razvilo da kreće da imitira jednostavne dijaloge obližnjih ukućana kao skupine reči i pamti skupine reči koje dobija za uzvrat tj. za pokušaj ostvarenja komunikacije. Tako razvija govor i kada ga razvije nastupa čuveno pitanje “Zašto?”. Dete teži da upotpuni reči I grupe reči koje su vezane za slike skupom objašnjenja i tako ih međusobno poveže u moždanu mapu. Zašto? Zato što mu neuralni i hormonski skup instikata to govori. Zašto? Zato što se to tako izgradilo tokom evolucije ili je tako programirano od nekog Svevišnjeg bića? Zašto? Za sada prihvatimo samoegzistenciju pitanja “Zašto?”...

Knjiga u pripremi...

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Sat, 21 Jun 2008 23:10:00 +0000

Knjiga koja ce se zvati Ipotane , (uvek pijani polu ljudi polu konji, pratioci Dionisa, nesto nalik na satire a ne na kentaure) ili mozda cak i - Aspekti zivota i "normalan covek", mada verujem da ce to biti podnaslov, i koja ce sadrzati tekstove nalik ovima ovde tezeci da bolje upotpuni ove teme koje su poprilicno neiscrpne.(Ono sto predstavlja problem je to sto u kratkim osvrtima na temu se trudim da je kratkim ostrim crtama definisem i bukvalno ukrotim tako da se ne javilja ni jedno vise pitanje koje nije obradjeno ili postavljeno u obradi.) U glavnom uz pomoc iniciajtive mog najboljeg prijatelja Borivoja Eskica kao i Damira Veapija, skrpio sam malo samopouzdanja da se odvazim za ovako velik projekat... Razlog sto sam poceo pisati na srpskom je zbog nedostatka vremena da stilski i zvucno prevodim i doterujem svoje tekstove... Ocekujte nove verzije tekstova koji su prvobitnio pisani na engleskom prevedene na srpski i dopunjene. Tako da tekst koji nisam smisljao na engleskom vec na srpskom je tesko doterati i postici efikasnost kao u jeziku u kome se vrsilo razmisljanje. Postoje ljudi koji su placeni za to i ako treba prevesce knjigu na engleski, naravno ako ista bude valjala. Tesim se ovim recima "Danas svako moze da izda knjigu, pored mase bezumlja i gluposti valjda ce moja nekome privuci paznju". A nesto sto sam odavno zakljucio jos u osnovnoj skoli je da "Covek ako za zivota ne napise makar jednu knjigu, bilo kakvu, on nije opravdao svoje postojanje". Zapravo jos jedan razlog zasto sam poceopisati na srpskom je jer sam poceo postovati svoje tekstove pripremljene za knjigu da bih im pristupio sa bilo kog mesta u trenucima inspiracije. Mada mozda se pisalje oduzi jer vec nedeljama ne stizem ni da razmisljam od obaveza za fakultet, ali obecao sam sebi da cu je dovrsiti do sledece godine. Jos jedna vazna odluka povodom knjige je da ce knjiga biti dostupna u stampanom izdanju i prodavace se da pi potkrpio trosak dok ce pdf verzija ili verzija koja je direktno na sajtu biti biti potpuno besplatna i dostupna svima koji se zainteresuju... Bicu srecan ako uspem da zapitam makar par ljudi ovom knjigom i da ih navedem da razmisljaju, makar to bio uzi krug porodice! :D

Stvarnost i istina (part 1)

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Sat, 21 Jun 2008 23:08:00 +0000

Kada te pitam ko si. Ocekujem da mi kazes, sta je to sto te identifikuje kao ono sto postoji? Sta je to po cemu se ti razlikujes od zivotinje? Posle svakog pitanja razmisli dobro. Jer istina nije samo jedna. Svako od nas ima svoju istinu i samim tim svoju verziju stvarnosti. Ako je tako, sta je onda stvarnost? Stvarnost moze potpuno da se veze za istinu. Da bi nesto potpuno upoznali ono nam mora biti blisko i stvarno, i samim tim s sobom nositi deo istine. Ako mislis da je stvarno samo ono sto se cini stvarno i drugome, gresis. Misao moze biti stvarna i istinita samo tebi. Ali uvek ces naici na drugoga kome ta misao nije istinita ma koliko ona zalazila u stvarnost. Za otkrivanje sopstvene istine potreban si samo ti. Da li skup svega sto je pojedincu stvarno i istinito cini jednu istinu? Da li je Bog stvaran onda? Da li verujes u Boga? Primeti da postoje dva osnovna „stanja“, postojanje i nepostojanje, i da se sve svodi na ta dva „stanja“. Zasto nam je nepostojanje bitno? Kako nesto sto ne postoji moze da bude stanje? Kao sto smo vec rekli onim sto ne postoji uporedjujemo ono sto postoji i obrnuto. Na primer, kao u logici, postoji tacno i netacno koje je potpuno identicno s postojanjem ili ne postojanjem. Ovde dolazi do izrazaja veza stvarnosti i istine. I za sada cemo izjednaciti ta dva pojma. Kada kazemo da je u teoriji sve moguce, ubrzo shvatamo da teorija nije zasnovana na absolutnoj istini. Teorija moze biti moguca i nemoguca. Posojanje boga moze biti moguce i nemoguce dakle to je teorija. Bog ne postoji (primer) = bog je pravilo postojanja.... Napisati nastavak!

O pitanju

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Sat, 21 Jun 2008 23:05:00 +0000

Ko si ti? Sve pocinje pitanjem pa i ova knjiga. Zelim da tokom citanja drzis ovo pitanje u glavi, i da nikada ne prestanesh da se pitash. To je pitanje koje otvara sva ostala pitanja. Pitanje licnog postojanja. Da li je dovoljno samo misliti da bi postojali? Sta je ono sto te cini onim sto jesi, na sta se toliko ponosis? Veruj mi, da je to najvaznije pitanje i da su sva druga minorna u odnosu na njega. Razmisli zashto. Zapravo, ono osnovno pitanje zapravo nije „Ko si ti?“ vec „Zashto?“. „Zashto?“ radja sve nauke i to je pitanje koje prozilazi iz pitanja „Ko?“. Ne bi pitali „Zashto?“ da ne postoji to nesto za koga/shta pitamo a to je „Ko?“. „Zashto?“ overava i utvrdjuje postojanje onoga sto jeste. Bash kao sto univerzum samoegzistira kruzenjem materije i energije tako „Ko?“ ne ide bez „Zashto?“ i obrnuto. Shta od ova dva je nastalo pre je veoma slicno pitanju sta je nastalo pre kokoshka ili jaje, kojim cemo se kasnije pozabaviti. Naravno, najstarije je postojanje tj. „Ko?“, ali bez onoga ko je sposoban da se pita, postojanje postaje nevazno. Onaj ko se pita a odnosi se na ovo vreme i dimenziju postojanja jeste covek. Bez njega postojanje svega na ovoj planeti bi imalo samo smisao kruzenja materije, kao delic dzinovskog samoegzistirajuceg sistema. Ali covek je onaj koji svojim postojanjem remeti kruzenje materije. On je ono „pitajuce telo“ s kojim se rodilo i postojanje smisla onoga sto postoji. Dakle da nema pitanja ne bi bilo ni smisla. Ko si onda ti covece koji se pitash? Zasto postojish? Koja je tvoja svrha?

O teoriji i dva pogleda na svet (Kokoska i jaje)

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Thu, 22 May 2008 09:39:00 +0000

Pa sta je onda starije. Kokoska ili jaje? Na svako pitanje se moze odgovoriti sa da ili ne, istinom ili neistinom, stvarnoscu i irealnoscu. (pre ovoga dolazi tekst o teoriji i razlici i slicnosti pojmova istine i stvarnosti...)
Ovo pitanje se moze rastaviti na dvaprostija, Da li je kokoska starija? i Da li je jaje starije?, ako se podrazumeva da se poredjenje vodi izmedju ta dva pojma. Krenimo redosledom kako su postavljena ova dva piranja i odgovorimo na pitanje Da li je kokoska starija? sa Da. Automatski smo negirali drugo pitanje jer se poredjenje podrazumeva. Sada se javlja pitanje ZASTO je kokoska starija,tj. problem se posmatra iz tacke gledista kokoske. Ako takodje potvrdimo da je predak danasnje kokoske koju posmatramo isto kokoska i da je predak tog predaka kokoskabez obzira na genetsku konfiguraciju onda lako dolazimo do zakljucka da je kokoska i onaj organizam koji se evolucijom razvio u danasnju kokosku a nije mogao leci jaja. Tako da je kokoska starija. A ako gledamo s tacke gledista genestske konfiguracije kokoske, tj iz tacke gledista jaja i odgovorimo na drugo pitanje sa da negirajuci prvo.... drugi deo teksta i objasnjnje adaptivnih mutacija koja uzrokuje evoluciju... bla bla truc truc mrzi me da kucam aaaaaaaaaaaaa

Savrsen zivot?

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Thu, 22 May 2008 09:33:00 +0000

Savrsen zivot je kao savrsen partner. Nesto kao savrseno ne postoji ili ga je jako tesko dostici, jer zelje su cesto van domaka realnosti. Mi zato postavljamo norme koje su realne a sto blize onom idealnom i nedokucivom. Kada trazimo partnera gledamo da upotpuni sto vise normi... Isto je tako sa zivotom, moramo postaviti norme priblizne savrsenstvu a u opsegu realnosti, tako zivot dobija smisao a samim tim i stvarii koje smo primorani da trpimo kroz isti.

O pitanju i postojanju (nastavak)

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Thu, 22 May 2008 09:24:00 +0000

Zasto je pitanje ko si ti vaznije od pitanja zasto? Dokazali smo da bez postojanja pitajuceg tela ili coveka ne bi postojao koren pitanja ko si ti a to je zasto. Osnova odgovora na pitanje zbog cega zivis ili koja je tvoja svrha zivota jeste ko si ti. Covek prvo mora znati sta on sam sebi predstavlja i da utvrdi da aspekte svog postojanja da bi odredio ili saznao sta zeli od tog svog postojanja. Samim nalazenjem odgovora na pitanje licnog entiteta otvaraju se vrata ja razumevanju svega ostalog.

** ZAJEDNO S PITANJEM JAVLJA SE I SVRHA

/neki dodatak/

Tu gde se seku tvoja vidjenjai razumevanja sa shvatanjima modela coveka vecine lezi tvoja individualnost tj tvoje ja. Ja ne kazem da taj model nije moralan, naprotiv. Vec on postaje nemoralan kada se doslovno prihvati i time ugrozi sopstvena indiuvidualnost.

O genijalnosti

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Thu, 22 May 2008 09:16:00 +0000

Svaki intelektualac i takozvani genije mora imati bezgranicno razumevanje prema svemu sto ga okruzuje, mora pokazati otvorenost uma kao i interesovanje prema svemu sto se moze primeniti u bilo kojoj formi prakse. I naravno za takvog coveka nista ne predstavlja dogmu.

Biti genije je zapravo stizanje do zakljucka i prakticno primenljivog znanja samo putem baratanja licnom bazom licnostecenog znanja tj, razmisljanja.

Life (part 2)

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Tue, 12 Feb 2008 04:28:00 +0000

Neki od vas kazu da je zivot kucka a neki maceha. Promislite ponovo zasto
tako mislite. Shvaticete da zivot nije ono sto nevalja, ono sto ne valja
su vase odluke kroz zivot, a posto ih iskreno niste odlucili trazite da
optuzite visu silu, sto je najlakse uraditi kad nemate izbora. A kada
bolje pogledate shvaticete da je zivot zapravo neverovatno dobar i veoma
je vazno da naucite da uzivate u njemu. Svi greshimo i ne moramo biti
iskreni prema drugima sto se tice nasih gresaka, naj vaznije je da
priznamo sebi greshku i da budemo istiniti prema sebi, onda je biti iskren
prema drugima veoma lako. Neko ce vam reci da ako ste iskreni prema
drugima, drugi to mogu zloupotrebiti. Svaticete da vas mogu iskoristiti
samo ako niste bili iskreni prema sebi, jer ako jeste, nece vam biti bitno
sta drugi kazu i misle o vama. Onaj ko ne sme da kaze ono sto misli i trpi
posledice istog on je kukavica, ne prema drugima nego prema sebi. Sve ovo
bi bilo tacno da nema uticaja drugih ljudi na vas. Pokusajte da se stavite
u poziciju da ne zavisite ni od koga, u zivotu, makar za bitne stvari se
morate obrratiti sami sebi. Kada odete kod psihijatra, on ce vas vratiti
kroz dogadjaje vaseg zivota ili vam docarati neke situacije koje sami sebi
ne mozete predstaviti i samo uz pomoc njih i vase volje ce vam pomoci da
sami pomognete sebi. Ljudi imaju gadnu naviku da jedni drugima zagorcavaju
zivot cak samo iz ljubomore ili ne mogucnosti da shvate vash nacin zivota
ili iz samo zato sto ne zele da priznaju gubitak ili da nisu u pravu. Vise
o tome u drugom postu. Ako trenutno imate mnogo prepreka i drugi
mnogobrojni faktori vam koce stizanje do cilja, mozete reci kao sto sam ja
rekoa jednom: "Ja uzivam u zivotu, ali on ne uziva u meni.". Naravno to
stanje je samo privremeno, jer se desava svakome da u nekom periodu bude
pretrpan i prigushen raznim stvarima koje ne voli ali raskrcenje tog
zagusenja je samo korak ka ostvarenju cilja. <<< bla bla, previse sam
umoran da bi mislio... editovati i prevesti

Meaning of life -definition

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Tue, 12 Feb 2008 04:07:00 +0000

Here is something that i wrote about two years ago and I've remembered it now:

Collection of all wishes of an individual represents a "goal" (that goal is something we all lean to). Minimal possible destination from that goal with almost all obstacles, which you find on your way to the goal, physically and psychically solved is the meaning of life or fulfillment of yourself.

Be careful with setting your goal though, cause you may need a lot of sacrifice for some, but if it makes you happy you should go for it. Always remember that there is no goal that can be 100% fulfilled, so every step towards it represents unbelievable success.

Critique

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Tue, 12 Feb 2008 03:49:00 +0000

Finding mistakes isn't an art, correcting them and helping the mistaker realize is.

Finding a mistake is a childes play, but if you cant "explain" or if you do not have an argument against you are not fit to critique someones "work". Also be sure that the argument you lead is based on real facts or more than 70% true. And never forget that every individual has it's own truth and freedom to express it. Every critique is good, and it helps a person who is being critiqued to make progress, so he should welcome it with appreciation.

Happiness

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Tue, 12 Feb 2008 02:48:00 +0000

Do you know what is the true happiness? Have you ever thought of that? What makes you happy? Again with the money, kids, love? Does the reason why you live make you happy? Always consider what you wish for, cause some of us cant have all the things in life, but how can they be happy then? How can a paralyzed man be happy? If you turn back you'll see that the reason why you live makes you happy. Think about why does it make you happy? Can you be happy if you are not alive? Well this takes some serious explanations, but from material side of life you cant be happy if you are not alive! Than you cant fulfill your "destiny"? Please realize that the real happiness is being alive. You can see that every breath you take gives you a new possibility. Possibility to do something, but first of all it gives you a possibility of a new thought. Learn to enjoy a nice view and realize that every view is beautiful. Enjoy your free time by going to a park and watching green grass, or birds or sky. When you learn to appreciate every breath and to admire every sight you will realize the real happiness.

Choices

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Tue, 12 Feb 2008 01:29:00 +0000

Have you ever been in a situation to make an important decision? Of course you have. And have you noticed how many choices you have to make? Take for an instance some not so important decision. Let's say you have 3 choices, or more. Now trying to sort them you will notice that some of these choices are a bit complicated than others. These "complicated"choices bring a new question or a decision which always can always be solved by two completely opposite choices. So we can conclude by simple logic: There are always two ways of deciding (positive and negative) , and we should not forget the third "maybe" which doesn't lead anywhere. It is important to chose your "path", and to chose it by being true to yourself which is the most important thing in life, being true to yourself and never be UNDECIDED. And like Beastie Boys said in their song "Pass The Mic" : "Be true to yourself and you'll never fall", make the right choice only by yourself, if you are true from the depths of your heart you wont be sorry for the consequences of your decision. NO ONE CAN FAIL YOU, YOU CAN ONLY FAIL YOURSELF. Also remember that no choice is that important as the choice which matters your own existence.

Why am i writing this?

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Sun, 03 Feb 2008 02:00:00 +0000

Let me get something straight with you. I am writing this blog to get some of hard thoughts that were passing through my head lately off my back. And also to share them with other people cause by reading written thoughts and experiences of others, or just reading the books of various authors you can perfect the way you think, by that i mean the way you are. You should try writing down your thoughts too, it helps you to organize them and to make free room for new and improvement of old ones. Maybe it will come handy to someone sometimes? It doesn't mean that what I've wrote is 100% true. You must remember that every individual has its own truth and cannot or shouldn't be forced to accept other (more of that in "Truth" post). And most importantly never accept anything as a dogma. For someone this is a load of crap, and someone may find this interesting or inspiring, anyway this is just my truth, my point of view, that may or may not be similar with yours.

If you have something smart to say please leave a comment.

Liberate yourself

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Tue, 29 Jan 2008 15:43:00 +0000

Open your mind human, realize the infinite freedom and power you posses, open your eyes and behold the perfection and beauty of which lies in front of you, spread your wings and bravely fly int the unknown.

Life (part 1)

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Tue, 15 Jan 2008 00:34:00 +0000

WHAT DO YOU LIVE FOR??? Money? Joy? Kids?... What will you do when you get old? And if you are old, how did you live your life? Are you satisfied? What is that what you are calling life? Why do you live?
You know what i realized? I realized that "normal" people never ask themselves the most of these questions... Why do i say "normal" people? Well buy normal i mean casual. The people who are still primitive, the people who respect the all rules of the MAJORITY. They tend to be like others and to do what others say. The worst problem about them is that they are worried about what will the community (majority) say about their actions. "OMG, what will my neighbor THINK about this shirt!?" They feel free while being the part of majority, they feel strong and powerful but they do not understand that they are prisoners of MAJOR WILL. And by that they're prisoners of themselves. Real freedom is to express yourself and by that to pay the full consequences for your behavior. When you stand in the middle of the street and shout "I AM POSIDON!!!" without any particular reason and cause you feel like, others will run away or look at you the strange way thinking you are a complete loony. There is nothing bad about these words, you are not being rude, you are maybe happy or covering your sadness or pressure, and still they are running away... "What will others think if they see me standing by this lunatic?" WHY SHOULD YOU CARE!!!??? Who are these others? These people? Are they telling you how to live your life? Do you know what is the reason of life? Somebody will say :"There is no reason of life" and the other will say: "There are many reasons of life, and they are different for each individual"... When you combine all the segments you realize that all of these theories are true and they all make one theory: The reason of life is to live it just how you think you should! Let none tell you what you should do and how you should live your life cause you'll never regret your own actions as much as if your told to do that. Enjoy your time. Be who you really are... If you don't try to fulfill your ambitions, when you get old, you'll start blaming yourself cause you didn't try, but if you try you cant blame yourself if you fail!

Time!?

noreply@blogger.com (Nikola Stamatović) — Fri, 07 Dec 2007 12:38:00 +0000

What is the time? Is that a fourth dimension? Is there an origin of time?
The story I remembered yesterday takes me back to summer of 2006...
Well, while drinking beer up on some building's roof with couple of friends, watching the sky, bright stars and the moon, sitting on the hot aluminum roofing, someone started talking about time... Started asking questions like these above...

I stood up and said a sentence that was just coming through my mind : " Time is a virtual measurement for describing the change(motion, state...) of matter! ".
Now I'll try to explain this not so simple time definition that I've made then... We can conclude from this sentence that if there were no change in matter there wont be time! Space, not universe but empty space without matter, is timeless, cause there is no matter and matter always change even we don't see that. Now imagine a matter standing still in that space in a shape of a cube, that is stable and solid, made of atoms and molecules that are fixed (not moving, pure solid material) and atoms made of it's components that are also fixed, that space with that specific theoretical matter is timeless. But if there is other parallel space with changing matter or many more, time starts to run cause metaphorically said "clocks only measure other clocks". So if we cannot stop the motion of matter, we cannot stop the time. If there is no dimension(size) which means that there is no matter to measure so it leads us to an empty space, and without a matter there is no change so there is no time. Then time depends on dimension...

Now, lets define dimension. I am not a theoretical physicist, i only use definitions of my aspect of view. Dimension is a vector and it represents measurement. It would be stupid of me to say that the time is not a measurement, but if it is, then it's also a dimension. So i divided 4 dimensions into 3 "real" (size dimensions: x, y, z) and one "virtual" (time), only to describe the dependence between size and time! We also see now that if there were other parallel spaces or universes with "fixed' matter or no matter at all, and our universe with matter change, the time will exist in other universes cause they will refer to changes in our! And what about the energy? We cannot measure energy with size!? But it also changes in space... But we must consider that there would not be energy if there is no change of matter. You could think that i should add the energy to my sentence above, but i will not, cause energy is bounded to matter and as i said "there would not be energy if there is no change of matter". So we finally come to conclusion that time is as real as size. If we say that there is one "big universe" with one or more parallel universes in it and if we admit the rule that the matter is only state changing, that "big universe" must circle matter and with matter the energy released by the change of matter, we can say that the universe and also the reality is in the shape of number 8. It is a self reproducing system that circles the matter and the energy. And we see that this "big universe" can only exist buy circling the matter and energy and if that universe represents reality, we also see from that that the TIME IS REAL DIMENSION, but still it depends on size. And why does the matter changes? It changes to enable self reproducing of that "big universe" in the shape of number 8. And protons and neutrons have motion to enable the stability of an atom. So like in micro that in macro an reverse... :) And now the big bang theory... maybe in anther post...

p.s. These are only my thoughts about dimensions, size, time, matter, energy and universe and it may not be true, but who knows...