sto milijuna recepata

recept: mafini od pirovog brašna s višnjama

2011-11-06T18:42:00.000+01:00

Kroz protekla sam četiri tjedna radila mafine nekoliko puta, u nekoliko različitih varijanti, da bih konačno došla do ovog recepta s kojim sam najzadovoljnija. Razvojni put ovih mafina započeo je receptom za mafine s domaćim džemom koji je objavila Andrea s bloga Voće i povrće. Naravno, kako ja brijem na zdravu hranu i te stvari, išla sam postupno mijenjati recept dok ne dođem do nekog malo zdravijeg rezultata, s manje namirnica životinjskog podrijetla, više cjelovitih namirnica i vlakana i slično. Ukratko, da dobijem mafine koji mogu proći pod "zdrav doručak" tako da se ne osjećam krivom što ih spremam svakih pet dana. :D

Prvo što sam promijenila u odnosu na orignalni recept jest što sam zamijenila bijeli šećer smeđim, a bijelo brašno integralnim. Mafini su bili ukusni ali mrvicu suhi, a i budući da je tijesto bilo manje podatno od onog Andreinog, džem nije fino upao unutra nego je ostao na površini. Stoga sam odlučila džem zamijeniti voćem, pa sam idući put stavila 150g višanja. Usput sam izbacila 50g brašna (da ne bude previše tijesta za 12 kalupića), i dva jaja umjesto kojih sam stavila pire od banana što je rezultiralo malo vlažnijim tijestom, odnosno nadoknadilo onu suhoću koju je proizvela zamjena bijelog brašna integralnim. U trećoj verziji sam još i maslac zamijenila uljem i samo mrvicu smanjila šećer. I na koncu, u ovoj posljednjoj verziji integralno sam brašno zamijenila pirovim, koje daje neki malo orašasti okus biskvitu i ako ga niste probali, toplo ga preporučam.

Naravno, pirovo brašno, osim što je skuplje nije baš ni lako dostupno (ja moram busom u obližnji grad da bih ga kupila, jer tu kod nas nema DM-a), tako da ga možete slobodno zamijeniti integralnim brašnom, mafini će i dalje biti izvrsni. (Jedino vam ne bih preporučila da ga zamijenite običnim bijelim brašnom; nisam probala ali mislim da bi u tom slučaju mafini mogli izaći malo prevlažni i/ili bi tijesto bilo prerijetko.)

Sve u svemu, mafini su odlični i mislim da će mi sigurno biti jedan od omiljenih doručaka ove zime. Tijesto je fino mekano unatoč tome što nije napravljeno od bijelog brašna, a višnje i banane se savršeno slažu i s pirovim i s integralnim brašnom. Najbolje je to što se ne suše brzo, pa su i idući dan jednako mekani i ukusni, tako da ih fino napravim navečer i imam ujutro za doručak ili marendu. Zdravi, ukusni i praktični, kud ćeš bolje? :)

Mafini od pirovog brašna s višnjama

Sastojci (za 12 mafina):

200g pirovog brašna
80g smeđeg šećera
1 vrećica bourbon vanilin šećera
prstohvat soli
7-8g praška za pecivo (pola vrećice od 15g)
2 zrele banane (200g bez kore)
100ml mlijeka
50ml ulja
1 srednje jaje
150g višanja (ja sam koristila smrznute)

Pećnicu zagrijte na 180° (s ventilatorom).

U jednoj posudi dobro izmiješajte suhe sastojke, odnosno brašno, šećer, vanilin šećer, sol i prašak za pecivo.

U drugoj posudi dobro usitnite banane dok ne dobijete gotovo tekući pire od banana. Dodajte mu mlijeko, ulje i jaje pa sve dobro izmiješajte vilicom ili pjenjačom (nema potrebe da koristite mikser kod nijednog koraka u pripremi mafina, previše miješanja može samo rezultirati tvrđim umjesto mekšim tijestom).

Suhe i vlažne sastojke izmiješajte žlicom, lagano, pazeći da previše ne smiskate tijesto. Ako koristite smrzute višnje, prethodno ih odledite u mikrovalnoj, dobro ih ocijedite pa ih lagano umiješajte u smjesu.

Košarice za mafine napunite skoro do vrha, te stavite mafine peći u zagrijanu pećnicu. Pecite ih 20 minuta, pa smanjite temperaturu za desetak stupnjeva i pecite ih tako još 5 minuta. Izvadite ih iz pećnice i ostavite još 10-ak minuta u kalupima, pa ih izvadite iz njih da se ohlade do kraja.

ps. Kolegice blogerice iz Zagreba, znate li gdje ima kupiti silikonskih kalupa za mafine (onih za pojedinačne mafine)? Posjetit ću metropolu za par tjedana, pa sam mislila kupiti to usput, ali nemam pojma koji dućani to drže, a baš mi se i ne luta po gradu besciljno... Inače, našla sam te kalupe u ovdje najbližem JYSK-u, ali ih nisam iz protesta kupila jer su pakirani po 8 komada što je totalno debilno. Skoro svi recepti ikad su za 12 mafina, tako da mi je 8 premalo, a ako kupim 2 pakiranja, onda imam 4 viška, a šta će mi to? Bezveze.

APDEJT 10/11/2011
Našla sam silikonske kalupiće za mafine, yay! Kao što je Moonea sugerirala, bilo ih je u Plodinama – baš su ih prekjučer dobili! Kupila sam ih jučer, i odmah sam ih sinoć isprobala, pa sam usput i ponovno uslikala mafine i stavila nove slike (mislim da su ove bolje). Inače, ako netko namjerava kupovati ove stvari, ovi kalupići iz Plodina su pakirani po 6 kom, svako pakiranje dođe cca 16kn – u JYSK-a pakiranje od 8 kom dođe preko 40 kn, dakle ovi iz Plodina se daleko više isplate.

recept: maslac od jabuka (apple butter)

2011-11-01T19:18:00.000+01:00

Zadnjih tjedana nikako da uhvatim vremena za fotkanje hrane. Zapravo, ne radi se toliko o tome da nemam vremena koliko o činjenici da ga imam uvijek u krivo doba, odnosno navečer, kad je svjetlo loše i fotke ispadaju grozno. Tako da ništa ne objavljujem, premda vrijedno kuham. Tek danas sam, eto, uhvatila deset minuta dok je još bilo danjeg svjetla da postavim ovaj set-up gore kako bih uslikala nešto što sam spremila još prije deset dana. Radi se o "maslacu" od jabuke, u kojem zapravo nema maslaca, ali zove se tako jer se radi o gustom namazu glatke teksture, i često se jede uz kruh. Namaz je aromatičan i sladak, a osim na kruh možete ga mazati na palačinke, kekse, muffine ili neka druga peciva, staviti u svoju jutarnju zobenu kašu, ili ga jednostavno žlicom vaditi iz tegle i tako jesti (mmm).

Recept je preuzet s web stranice Epicurious.com, i malo izmijenjen. Najveća izmjena je ta što se u mojoj verziji jabuke smiksaju kako bi se dobio gladak namaz homogene teksture, dok originalni recept ide za tim da se dobije namaz malo grudastije teksture, s pokojim komadićima voća.

Maslac od jabuka (apple butter)

Sastojci (za cca 750ml):

1,2 kg jabuka
100g smeđeg šećera
150g bijelog šećera
130ml jabukovače (apple cider)*
2 žlice limunovog soka
1 žličica cimeta
1/2 žličice đumbira u prahu
1/3 žličice pimenta

Izaberite različite jabuke za ovo, neke malo slađe, neke kiselije, da dobijete puniji okus. Jabuke zatim ogulite i očistite pa ih narežite na manje kocke. Stavite ih u lonac (emajlirani ili od inox-a) skupa s jabukovačom, pa ih kuhajte na laganoj vatri 20 minuta odnosno dok se volumen ne smanji za pola.

Potom ih skinite s vatre i izmiksajte štapnim mikserom ili u blenderu. Vratite ih na vatru pa im dodajte limunov sok i šećer u koji ste umiješali začine. Pustite sve da zakuha, pa smanjite vatru na najmanju i kuhajte uz miješanje 25-30min, odnosno dok se smjesa jako ne zgusne.

Namaz raspodijelite u vruće sterilizirane staklenke; nakon otvaranja čuvajte ga u frižideru.

*U originalnom receptu ide "apple cider" što, koliko znam, u Americi zapravo označava sok od jabuka, a ne alkoholno piće koje se kod nas prodaje kao "apple cider" (npr Somersby). Međutim, kad sam ovo radila ja nisam imala sok od jabuka, ali sam slučajno imala baš taj naš apple cider pa sam stavila njega.

recept: gusta juha od šampinjona i slanutka

2011-10-15T13:13:00.001+02:00

Završio je Doctor Who! Tko će sad dočekati iduću sezonu, bwaaaaa :šmrc: Naravno, Doctor Who je završio prije dobrih dva tjedna, ali ja sam tek nedavno stigla pogledati posljednjih nekoliko epizoda jer zadnjih tjedana radim ko kreten pa nemam vremena ni za što. Ni za Doctora Who, ni za šetuckanje po selu s fotoaparatom u ruci, a bome ni za kuhanje. Nadam se da ću to u skorije vrijeme uspjeti promijeniti, u međuvremenu, evo jedan recept za totalno jednostavnu i brzu juhu, kad ste radili cijeli dan i ne da vam se uložiti ni puno vremena ni puno truda u kuhanje, a uz to od posla niste stigli otići u dućan već tri dana pa imate samo samo tri namirnice pri ruci i busen vlasca u tegli. Ako se nađete u takvoj situaciji ovo je juha za vas, jer osim što je fina (ako volite šampinjone bit će vam super) ujedno je i jako zasitna (zbog slanutka) i predstavlja prilično zadovoljavajuću večeru – pogotovo u kombinaciji s nekim finim kruhićem. (Ako od posla niste stigli u pekaru po fini kruhić, poslužit će i Krisprolls od cjelovitog brašna.) Njam.

Gusta juha od šampinjona i slanutka

Toplo preporučam da dodate svježi sjeckani vlasac pri posluživanju juhe, ako ga imate naravno. Najbolje ga je staviti u neku zdjelicu pa da svatko po želji doda u juhu manje ili više (ja volim više, netko će htjeti manje).

Sastojci (za 1,5l juhe):

1 veliki crveni luk
500g šampinjona
1 konzerva slanutka
1l temeljca ili juhe od kocke
maslinovo ulje, sol, papar
svježe sjeckani vlasac, za posluživanje

Gljive dobro operite pa ih narežite na četvrtine (ako su manje) ili šestine/osmine (ako su veće). Crveni luk grubo nasjeckate, a slanutak iz konzerve operite pa procijedite.

Na srednje jakoj vatri zagrijte maslinovo ulje pa dodajte luk i pola žličice soli te pržite nekoliko minuta dok luk ne omekša i počne hvatati boju. Dodajte gljive i poklopite kratko dok ne puste vodu, pa ih dinstajte u njihovom soku 6-7 minuta, dok uglavnom ne ispari.

Dodajte temeljac i slanutak iz konzerve, pa kad juha zakuha ostavite je da kuha u poklopljenom loncu na tihoj vatri 15 minuta.

Potom juhu smiksajte u blenderu ili štapnim mikserom (ako koristite mikser, najbolje rezultate ćete postići ako juhu u manjim količinama miksate u višoj i užoj posudi). Kušajte pa po potrebi dodajte još soli i popaprite. U ovom trenutku možete i malo razrijediti juhu ako vam se učini previše gusta, premda ne bi trebala biti.

Poslužite uz neki fini kruh i s malo svježeg vlasca posuto odozgo.

fotke: kanaderi

2011-09-28T22:30:00.000+02:00

Bio je požar danas tu blizu, štoviše, jako blizu – toliko blizu kućama da su pozvali čak četiri kanadera i, nakon jedno dvajst pet minuta, jedan zračni traktor, da gase vatru. Trebalo im je više od sat vremena (pretpostavljam da su vatrogasci na zemlji ostali i puno duže). Ja sam za to vrijeme stajala na terasi, i gledala kanadere kako nadlijetaju. Ne znam zašto, ali kanaderi su me oduvijek ispunjavali istovremeno i nekim strahom i uzbuđenjem; i nikad nemam mira kad ih čujem kako lete negdje blizu. Danas su prelijetali stalno, jer mi smo im bili skoro direktno na putu do mora: otprilike svakih tridesetak sekundi bi preletio jedan, koji put skoro direktno iznad mene, tako da sam ih uspjela slikati s terase prilično dobro.

Naravno, budući da sam ja malo smotana, fotić mi je prvih dvadesetak minuta bio namješten na aperture priority umjesto na shutter priority, ali jednom nakon što sam se sjetila provjeriti i promjeniti postavke, uspjela sam okinuti par okej fotki.

Uspjela sam dobiti dobre fotke naprosto zato jer su letjeli toliko blizu, i preletali toliko puno puta da sam, čisto zakonom velikih brojeva, tu i tamo uspjela uhvatiti točno pravi moment u kojem ću uspjeti slikati avion malo bliže.

Nijedna od ovih fotki koje prikazuju avione izbliza nisu croppane, zbilja su toliko nisko letjeli da sam ih ja sa svojim malim, bijednim 18-55mm objektivom uspjela ovako uhvatiti.

Croppane su samo ove dvije fotke gdje se kanaderi vide iz daljine. Ovu fotku gdje se jako loše vidi kako kanader gasi požar uključujem samo zato da vidite koliko je to blizu kućama bilo. (A možete usput vidjeti i susjedne kuće koje su mi zaklanjale pogled cijelo vrijeme tako da i nisam mogla puno vidjeti šta se zbiva i gdje sve gase, a i kad su kanaderi bili u mom vidnom polju obično su bili dosta zaklonjeni dimom, tako da i s boljim objektivom vjerojatno ne bih uspjela nešto bolje od ovoga fotkati. Ali svejedno, moram kupiti novi objektiv, uf.)

Inače, požar je uspješno ugašen, nije bilo neke materijalne štete, izgorila je uglavnom trava i nešto borove šume. Srećom, slutnje naše susjede koja je pretpostavljala da gori, između ostalog, i njen maslinik, nisu se ostvarile. Masline su uspješno izbjegle vatrenu pošast, yay!

recept: trokutići s jabukama

2011-09-27T15:47:00.000+02:00

Evo jedan jako fini doručak – ili desertić, ili popodnevni snack, ili kako god vam draže – za koji nije potrebno puno sastojaka (pogotovo ako, kao ja, izbacite grožđice jer ih ne volite) i vrlo je jednostavan za pripremu. Jabuke su mi jedno od najdražih voća, makar se nekako čine dosadne jer ih stalno ima (pa ih se zbog toga nekako jako rijetko zaželiš, jer ti nikad zapravo ne nedostaju). Naravno da sam cijelo ljeto jabuke praktički ignorirala jer je bilo svakakvog drugog voća u izobilju, ali ide jesen, i jabuke će ponovno naći svoje mjesto u mojoj košarici te se radujem unaprijed svim pitama koje ću od njih spremiti – a spremit ću ih mnogo, njam (obožavam pite od jabuka) – ali za početak evo nešto jednostavnije.

Trokutići s jabukama

Originalno u recept ide i 50g grožđica, koje sam ja izbacila jer ih ne volim. Ako ih vi volite, slobodno ih dodajte, ali u tom slučaju stavite dvije jabuke, ne tri.

Sastojci (za 12 trokutića):

3 srednje jabuke
50g šećera
cimet, đumbir u prahu
4 kore za pite i savijače
30g laganog margarina (Margo Light ili nešto slično)

Pećnicu zagrijte na 180°C.

Jabuke ogulite pa ih narežite na kockice. Stavite ih u lonac sa šećerom, prstohvatom ili dva cimeta i đumbira te dvije-tri žlice vode, pa ih kuhajte na srednje jakoj vatri oko 6-7 minuta, dok voda ne iskuha. Ostavite ih da se ohlade.

Četiri kore za savijače izrežite po dužini na tri dijela, da dobijete 12 traka. Margarin rastopite u mikrovalnoj ili na laganoj vatri, pa njime malo premažite jednu trakicu kore, stavite jednu žlicu nadjeva, pa to zamotajte u obliku trokuta. Premažite margarinom trokutić i izvana, pa ponovite postupak s ostatkom kora i jabuka.

Nekako se čini malo, ali ne trebate stavljati više od jedne (ne prepune) žlice nadjeva, jer će vam se raspasti trokutići inače (ionako se neki raspuknu za vrijeme pečenja, a ako stavite previše jabuka onda ih ne možete upoće uhvatiti kad izađu iz pećnice bez da se razlome na pola a jabuke poispadaju kojekuda). Slobodno malo više zavijte trokutiće (podavijte tijesto), da ispadnu manji ali deblji.

Ako vam ostane margarina na kraju, premažite njime trokutiće s gornje strane još malo, pa ih stavite peći oko 15 min ili malo duže, dok ne ispadnu fino hrskavi i rumeni. Kad su gotovi, možete ih po želji poslužiti posute s malo šećera u prahu. Obavezno ih pojedite dok su još vrući. :)

recept prilagođen sa stranice BBC Good Food

recept: curry od muškatne tikve (butternut squash)

2011-09-25T19:01:00.000+02:00

Ljudi moji, jel vi vjerujete da je počela jesen? Meni je malo teško uživiti se u ideju da je ljeto gotovo, pogotovo s obzirom na činjenicu da je još uvijek toliko vruće i da sam ja prekjuče bila na kupanju. (Imala sam najbolju namjeru i vikend provesti brčkajući se u moru, ali malo sam bolesnjikava, nažalost, pa ništa od toga, meh).

No uglavnom, što se tiče današnjeg recepta. Recept odražava činjenicu da je službeno započela jesen, pa je službeno vrijeme za muškatnu tikvu i za kojekakva variva i juhe i curryje i druge fine stvari koje ljeti ne jedemo jer je prevruće za visiti nad špakerom (premda je, zapravo, još uvijek prevruće za te stvari, ako ćemo po toj logici). Recept ujedno odražava činjenicu da sam ja u dućanu konačno opet našla muškatnu tikvu, yay! Baš mi je falila.

Do prije godinu dana nisam imala pojma ni kakva je to tikva, ni što se radi od nje, a sad mi je jedna od najdražih vrsta povrća, ne samo zato jer je jako fina, nego i zbog svih različitih stvari koje se mogu spremiti s njom: može se staviti u juhu, u složenac, u muffine ili kolač, u salatu, u savijaču... Ja sam je nekidan stavila u zobenu kašu, umjesto jabuka... (Recept za to ću možda sastaviti jednom ako budem koje jutro dovoljno razbuđena da uspijem poslikati to (ne)djelo.) U međuvremenu, evo jedan receptić za curry s muškatnom tikvom, a idući tjedan možda bude jedan za juhu...

Curry od muškatne tikve

Sastojci (za 4 osobe):

200g smeđe riže
1 mušatna tikva (oko 1-1,2kg), narezana na kocke
1 veći ljubičasti luk, krupnije nasjeckan
2 žlice crvene Thai curry paste
3 rajčice, krupnije nasjeckane
3dl povrtnog temeljca ili juhe od kocke
1,5dl kokosovog mlijeka
1 konzerva slanutka
malo maslinovog ulja, sol
svježi korijandar, za ukrašavanje (opcionalno)

Rižu skuhajte po uputama na kutiji (ja koristim Encian smeđu rižu koja se kuha oko 30-35 min).

Muškatnu tikvu očistite od kore te pupe i koštica, pa je narežite na malo veće kocke (cca 2,5 cm). Ubacite je lonac u kojem ste ugrijali maslinovo ulje na srednje jakoj vatri pa je pržite par minuta, da se malo zapeče.

Dodajte luk, rajčice i curry pastu te promiješajte da se sve dobro poveže; sve zajedno dinstajte oko tri-četiri minute. Potom ulijte temeljac i ostavite da se kuha 10-ak minuta polupoklopljeno.

Zatim dodajte kokosovo mlijeko i slanutak iz konzerve koji ste prethodno ocijedili i isprali pod vodom, i kuhajte još 8-10 minuta na laganoj vatri, bez poklopca, dok se malo ne zgusne. Kušajte i dodajte soli po ukusu. Ako želite, možete po završetku kuhanja curry posuti svježim listovima korijandra, ja ga ne volim pa ga ne stavljam.

Poslužite uz rižu i po želji neki fini kruh.

fotke: jadransko podmorje

2011-09-18T01:34:00.000+02:00

(kliknite za uvećanje)

Kupila sam nedavno fenomenalno kul stvarčicu: fotoaparat otporan na vodu (i temperature do -10°C, padove s visine od 1.5m te prašinu), s kojim se totalno blesavo zabavljam u moru. Kao malo dijete. Ozbiljno. Nisam ovoliko vremena provodila u vodi otkad sam imala 12 godina.

Voljela bih da, kao rezultat dotičnog blesiranja s dotičnim fotićem, imam za pokazati neke spektakularne fotke Jadranskog podmorja: šarene ribe, vlasulje, hobotnice ili barem ostatke potonuli brodova s blagom; ali nažalost, ja nemam opremu za ronjenje, a moj fotić ionako ne ide dublje od 5m, tako da sve što imam su fotke algi, i tu i tamo neke ribice, slikane u plićaku (do cca 2m dubine).

naravno da sam fotošopirala boje da budu dramatičnije

"sidro" za vezivanje pedalina

Fotić je inače Fuji Finepix XP30 i ne producira najsjajnije rezultate: ako je svjetlo loše, fotke su dosta zrnate; autofocus je spor pa kad slikate pod vodom fotke često ispadaju mutne jer je teško fotić držati stabilno (pogotovo u plićaku, dok vas valjaju valovi); a uz to je i light metering dosta neodlučan pa ako uslikate istu stvar tri puta za redom, jednom će ispasti premračno, drugi put presvijetlo, a ako imate sreće treći put će ispasti kako treba, a ako nemate sreće onda ćete morati i po četvrti put okinuti. Sve u svemu, i nije neki fotić, je l' da?

fokusirati na miću algicu dok vas struja i valovi nose kojekuda nije nimalo lako, mogu reć

još algi...

No, ja ga svejedno totalno obožavam. Svaki put kad ga povedem sa sobom na kupanje provedem po sat ipo vremena u vodi s njim; trajalo bi to i duže ali fotić ne bi smio biti pod vodom duže od 2 sata, a i zubi mi počnu kvocati otprilike nakon tog vremena, pa moram izaći. Osim toga, u sat ipo ionako potrošim sve megabajte na svojoj 1-gigabajtskoj SD kartici (jer svaku stvar fotkam po trideset puta, pa poslije na kompu izaberem koja od fotki zapravo valja) pa nemam više gdje spremiti fotke.

ribice kopaju nešto u pijesku

ponovno alge

Ovaj fotić ima neku magičnu moć da sve što se nalazi pod vodom odjednom transformira u nevjerojatno super zanimljive fotografske motive, čak i kad se radi (a obično se uvijek radi) o nekim bezveznim algama, sveprisutnim ježevima ili nezanimljivim ribama. Sve je zanimljivo i lijepo, samo zato jer je pod vodom. Ne znam što bi se dogodilo da se zapravo nađem lice u lice s nekim zbilja interesantnim podmorskim motivom, poput kakve egzotične ribe, šarene vlasulje ili potonule podmornice; vjerojatno bih doživjela moždani udar od pustog ushićenja.

čudna školjka

svjetlo pod vodom je fenomenalno <3

bezvezna fotka izuzetno dobro zakamufliranog raka

Toliko mi je zabavno s ovim fotićem da mi uopće ne smetaju njegove mane, i ne smeta mi što nekad trebam zaroniti osamnaest puta da bi slikala neku čudnu školjku ili ježa ili spužvu. Iako, postoje trenutci kad je frustrirajuće kad vam fotka ne ispadne dobro iz prve: npr, kad fotkate nevjerojatno dobro zakamufliranog raka, koji izgleda kao hodajući busen algi, pa izronite da biste uhvatili dah, zaronite opet da pokušate dobiti pristojnu fotku iz drugog puta, pa skužite da više ne možete naći raka jer se u međuvremenu uspio sakriti među alge – a budući je i sam prekriven njima, toliko je dobro zakamufliran da ga ne bi ni bog Isus više našao. :( A još je gore kad vam se navlas ista stvar desi idući dan opet. :(

pijesak je zakamuflirao pravu metu fotke (morskog krastavca);
no, s obzirom da sam krivo naciljala pa je krastavac praktički ispao iz kadra, i bolje da je tako

ovo je iz daljine...

...a ovo je s udaljenosti od cca 10cm (kliknite za veću, da vidite detalje)

Uglavnom, nije idealan, ima svoje mane. S druge strane, otporan je na vodu, niske temperature, udarce i prašinu, što znači da je kao stvoren za nositi na odmor na more, na snijeg ili na planinarenje jer se neće zblesirati ako ga slučajno bućnete u vodu, zakopate u snijeg ili vam ispadne iz džepa i sleti u blato. Uz to ima opciju geo-tagginga fotki, pa može bilježiti gdje ste bili (što je, npr, zgodno za one koji planinare, jer im može na kompjuteru uz pomoć Google maps ocrtati cijelu rutu). Plus: macro opcija je totalno kul. Pogotovo u vodi.

alge po šesto tisućiti put...

ove sam mjehuriće ja napravio >.>

fotka je bzvz ali je tu samo da se pohvalim da sam je uspjela slikati: jer to je pothvat,
s obzirom da ribe imaju običaj bježati kad vide da im se fotić približava

Ali, ako ćemo iskreno, razlog zbog kojeg sam ja kupila ovaj, a ne neki drugi fotić nije ni geo-tagging opcija ni činjenica da je narančast (da ga mogu naći ako mi slučajno ispadne u vodi :D) već to što dođe cca 1400 kn – što ga čini daleko najjeftinijim od svih fotića u ovoj kategoriji, čak i ako nije najbolji. A s obzirom da je malo vjerojatno da ću ikad ići na neke podvodne ronilačke avanture, već mi služi isključivo za blesiranje u plićaku, za moje potrebe je i više nego dovoljan. :)

recept: mafini s pečenim paprikama, fetom i bosiljkom

2011-09-15T16:19:00.000+02:00

Surfajući nasumice kulinarskom blogosferom juče, naletih na jedan meni dosad nepoznat blog: Mimi's kindgom, gdje sam našla ovaj recept za mafine s pečenim paprikama, fetom i bosiljkom, koji je autorica originalno preuzela s Coolinarike. Rijetko se desi da surfajući blogovima naiđem na recept koji mi se sviđa a za koji imam baš SVE sastojke upravo u tom trenutku kod kuće, da baš ništa ne moram ići kupiti. Tako da, kad se pojavila ova rijetka prilika odlučila sam recept odmah sinoć isprobati – i riješiti tako ujedno i problem današnjeg doručka.

I naravno, mafini su super. Odmah smo degustirali par, i zapravo je bilo teško ostaviti ih za doručak, ali nekako smo se prislili. I idući dan su još uvijek prefini, najtoplije ih preporučam. Jedino što, ne znam zašto, meni je od ove količine ispalo 13 mafina, a ne 12 – pa sam višak smjese stavila u košaricu za mafine koju sam smjestila u malu keramičku šalicu i tako pekla. :)

Mafini s pečenim paprikama, fetom i bosiljkom

Sastojci (za 12-13 mafina):

280g brašna
1 žličica praška za pecivo
1/2 žličice sode bikarbone
1/2 žličice soli
100g izmrvljenog feta sira
2 pečene paprike, ocijeđene i isjeckane na sitno
3 žličice sitno narezanog svježeg bosiljka
250 ml jogurta
1 veće jaje
60 ml maslinovog ulja

Zagrijte pećnicu na 180°C a kalup za mafine obložite papirnatim košaricama.

U jednoj posudi pomiješajte suhe sastojke: brašno, prašak za pecivo, sodu bikarbonu i sol. U drugoj vilicom ili mutilicom umutite mokre sastojke: jaje, jogurt i maslinovo ulje.

Pečene paprike (ja sam koristila one iz tegle) dobro ocijedite pa narežite na sitne kockice, feta sir izmrvite a bosiljak narežite na sitno (u receptu orignalno piše da se reže na trakice, ja sam taj dio previdjela pa sam ga usitnila kako to inače radim – dobro je i tako).

Suhe sastojke drvenom žlicom (ne mikserom) pomiješajte s mokrim sastojcima: tijesto će ispasti gusto, to je ok. Dodajte paprike, fetu i bosiljak te izmiješajte da se sve poveže.

Napunite košarice za mafine, ali ne sasvim do vrha, i pecite ih cca 20 minuta. Izvadite ih i ostavite još malo u kalupima, pa ih izvadite na rešetku da se malo ohlade.

recept preuzet s bloga Mimi's Kingdom, originalno s Coolinarike

recept: zapečene jabuke i breskve s hrskavim posipom (crumble)

2011-09-11T19:19:00.000+02:00

Zapravo, nisam sasvim sigurna da je ovo crumble. Mogao bi biti i crisp. U čemu je razlika? Ja nemam pojma. Negdje idu zobene pahuljice, negdje ne idu; negdje idu bademi ili neki drugi orašasti plodovi, negdje ne idu. Svatko ima neku svoju varijantu, pa tako i ja.

Posip za crumble uglavnom radim vodeći se omjerima, a ne točnim mjerama: pa tako stavim brašna i maslaca u omjeru 1:1, šećera stavim 3/4 količine brašna, zobenih pahuljica stavim 1/2, i isto toliko i badema. Onda koliko napravim tijesta, toliko stavim voća. A ako ostane viška tijesta, jednostavno ga zamrznem pa upotrijebim drugi put.

Dolje u receptu navela sam točne mjere koje vam trebaju ako radite s doljenavedenom količinom voća i u okrugloj vatrostalnoj posudi promjera cca 25cm, ali možete ih i promijeniti vodeći se ovim omjerima.

Inače, crumble najčešće radim samo od jabuka; u tom slučaju jabuke narežem na tanke ploške i jako gusto složim. Obično upotrijebim različite vrste jabuka, bitno je jedino da ne budu zelene, odnosno prečvrste; voće za crumble trebalo bi biti malo mekše (to vrijedi i za breskve u ovom slučaju), da se ljepše i brže skuha. Kad radim crumble samo s jabukama dodam malo cimeta, a ako su neke kiselije jabuke pomiješam ih i s još jednom žlicom šećera. Kad jabuke kombinirate s breskvama, koje su same po sebi dosta slatke, dodatni šećer nije potreban.

Voće koje ide u crumble ne gulim: ni jabuke ni breskve. S jedne strane jer sam lijena, a s druge zato jer mi je to naprosto bacanje hrane i žao mi bude. Isto tako, ne kuham ga prije pečenja – to mi je čisti gubitak vremena, jer se i jabuke i breskve sasvim lijepo skuhaju u pećnici (ali zato je bitno uzeti neke malo zrelije, jer one zelenije ostanu tvrde).

Inače, ovo mi je postao najdraži desert (osim sladoleda ljeti, bez kojeg ne bih mogla zamisliti preživljavanje ovih još uvijek ogavno visokih temperatura*), ne samo zato jer je jako brz i jednostavan, nego i zato jer sadrži puno voća, a malo tijesta, što mi je u zadnje vrijeme najbolja kombinacija.

Zapečene jabuke i breskve s hrskavim posipom

Sastojci (za 4 osobe):

100 g brašna
100 g maslaca narezanog na listiće
75 g (smeđeg) šećera
50 g mekih zobenih pahuljica
50 g usitnjenih badema (ne mljevenih)
3 jabuke, narezane na kockice
3-4 breskve, narezane na kockice

Zagrijte pećnicu na 175°C (s ventilatorom). Jabuke i breskve operite pa narežite na kockice i posložite u okruglu vatrostalnu posudu promjera cca 25 cm ili neku sličnu veličine. Brašno pomiješajte sa šećerom i zobenim pahuljicama, pa dodajte maslac narezan na listiće i prstima povežite sastojke da dobijete grudičastu smjesu. Dodajte bademe, izmiješajte, pa u grudicama posipajte preko voća.

Stavite u pećnicu i pecite 25-30 min, pa izvadite i ostavite 10-ak min da se ohladi. Poslužite toplo, po želji uz sladoled ili nešto slično (ja to obično izostavim, ovo bude dovoljno slatko i zasitno).

*Mind you, ne žalim se, bar se mogu kupati – pogotovo sad kad je opao broj turista pa nije gužva na plaži, woo.

recept: začinjeni patlidžan sa slanutkom

2011-08-21T18:21:00.000+02:00

Evo me! Konačno novi post, nakog dugog izbivanja. Nije da nisam baš ništa kuhala u međuvremenu, ali zaredale su se neke druge obaveze pa sam stavila blog na stand-by, a nakon toga je došlo ljeto sa svojim nesnosnim vrućinama pa me i to odvratilo od postanja – iskreno, jedva imam volje i za skuhati nešto, a kamoli još za fotkati hranu, pisati postove i sve te druge popratne aktivnosti. No žao mi je da mi blog čami ovako usamljen i zapušten mjesecima (evo se paučina počela lagano skupljati u kutovima), pa sam se odlučila polako vratiti postanju – za početak, jednim finim (i fino začinjenim) jelom u kojem možete iskoristiti sve one lijepe ljubičaste patlidžane kojima tržnice i dućani sad obiluju. Sezonski patlidžani nisu gorki, pa ih nije potrebno soliti kako bi se odstranila gorčina. Osim patlidžana i nekoliko začina, za spremiti ovo jelo trebat će vam jedan luk i po jedna konzerva slanutka i oguljenih rajčica, te otprilike pola sata vremena. Jednostavno i brzo spremno. :)

Začinjeni patlidžan sa slanutkom

Sastojci (za 4 osobe):

2 žlice maslinovog ulja
po 1 žličica mljevene crvene paprike, sjemenki kima, mljevenog korijandora i curryja u prahu
1 veći ili 2 mala Kotanyi peperoncina
(ili 1 ljuta papričica, očišćena od sjemenki i nasjeckana na sitno)
1 veći crveni luk, nasjeckan na sitno
2 češnja češnjaka, nasjeckana na sitno
1 veći patlidžan, narezan na kockice (1 cm)
1 konzerva slanutka
1 konzerva sjeckanih oguljenih rajčica
1 žlica smeđeg šećera
sol, papar

Na laganoj do srednje jakoj vatri zagrijte maslinovo ulje pa dodajte kim, korijandor, curry i crvenu papriku, te peperoncine koje ste prethodno smrvili u mužaru. Pržite začine oko minutu-dvije, pa dodajte sitno sjeckani luk, oveći prstohvat soli i pržite sve zajedno oko 5 minuta dok luk ne omekša. Potom dodajte češnjak, i kratko ga popržite (oko minutu), pa ubacite patlidžan i par žlica vode.

Sve zajedno dinstajte 5-6 minuta, po potrebi dodavajući po malo vode, pazeći da ne zagori.

Zatim dodajte slanutak (koji ste prethodno ocijedili i isprali), dinstajte sve zajedno minutu-dvije, da se slanutak poveže sa začinima. Potom dodajte rajčice iz konzerve i šećer te pola konzerve od rajčica vode, pa kuhajte, nepoklopljeno, na laganoj vatri 10-ak minuta, dok se ne zgusne. Kušajte, po potrebi dodajte još soli i/ili papra.

Poslužite uz rižu, kuskus, pire od mrkve ili neki drugi prilog po želji.

recept: juha od cikle i crvene leće

2011-04-07T17:47:00.001+02:00

Rijetko jedem ciklu. Ovdje kod nas se uglavnom jede ukiseljena, a ja baš i nisam naročiti ljubitelj ukiseljenog povrća. No kako pokušavam zdravije i raznovrsnije jesti, nastojim pronaći načine kako ukusno skuhati povrće koje inače konzumiram rijetko ili uopće nikako. Naravno, najjednostavniji način za to postići jest skuhati nekakvu juhu: ja volim juhu i skoro pa da nema namirnice koju neću pojest ako se adekvatno ukomponira u nju.

Srećom, ovdje su se leća i cikla super spojile: juha je ispala jako fina, a uz to se i lako sprema. Jedina stvar koja je malo nezgodna jest što cikla ostavlja mrlje koje ćete teško isprati ako vam dospije na odjeću, zato budite oprezni. Ostat će vam mrlje i po rukama, stoga stavite rukavice kad je budete čistili, ili to radite u sudoperu pod mlazom vode (iako, ako vam i ostanu mrlje po rukama, skinut će se kad budete prali suđe, pa nije strašno).

Crvenu leću prije kuhanja očistite od zalutalih zrna kukuruza, suhog graška i drugih stvari koje se nađu unutra kad je kupujete rinfuzo. Operite je tako da je potopite u zdjelicu vode i prstima malo promiješajte, procijedite pa ponovite postupak još par puta, dok voda ne izađe uglavnom prozirna – tako ćete odstraniti višak škroba i biti sigurni da ste je dobro očistili.

Juha od cikle i crvene leće

Sastojci (za 5-6 tanjura):

1 veći crveni luk
350 g cikle
2 srednje mrkve
75 g crvene leće
1,25 l povrtnog temeljca (ili juhe od kocke)
1/3 žličice mljevenog pimenta
1/3 žličice mljevenog kima
1 sušena mini ljuta papričica (peperoncin)*
sol, bijeli papar
2 žlice maslinovog ulja

U loncu zagrijte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri. Ubacite ljutu papričicu koju ste prethodno usitnili u mužaru ili nekim drugim kuhinjskim pomagalom, te piment i kim pa kratko popržite. Zatim dodajte sitno sjeckani luk i veliki prstohvat soli. Pržite nekoliko minuta, dok luk ne omekša. Ako vam se začini počnu lijepiti za dno lonca, dodajte malo vode pa ih sastružite drvenom žlicom ili špatulom.

Potom dodajte sitno sjeckanu mrkvu i na kockice narezanu ciklu pa sve skupa pržite 7-8 minuta. Nalijte temeljac i dodajte crvenu leću. Kad juha zakuha, poklopite i ostavite da kuha na laganoj vatri 25-30 minuta, odnosno dok cikla ne bude skroz gotova.

Kad je cikla kuhana, juhu skinite s vatre i smiskajte štapnim mikserom ili u blenderu. Kušajte, po potrebi dodajte još soli i začinite s malo bijelog papra.

* Sušene mini ljute papričice možete kupiti kao Kotanyijev začin, ili možete umjesto toga staviti jedan mali ukiseljeni feferon, očišćen od sjemenki i nasjeckan na sitno.

recept: šarena salata sa slanutkom

2011-04-06T17:23:00.007+02:00

Pošla sam jutros u dućan da kupim kuskus. Vratila sam se iz dućana kupivši kuskus, cvjetaču, lanene sjemenke, raženo brašno (jer mi je usred dućana palo na pamet da bih mogla pokušati ispeći kruh), rajčice, ljubičasti kupus i putericu. I ja to tako svaki put: odem u dućan s namjerom da kupim jednu stvar, pa se vratim s njih dvanaest.

Poanta priče: mene ne treba slati u dućan.

No uglavnom, kako sam se već vratila iz svog potrošačkog pohoda s nekim svježim namirnicama, odlučila sam ih odmah i upotrijebiti, pa sam improvizirala ovu šarenu salatu – koja je zapravo više crvena nego šarena, šta od soka koji je pustio ljubičasti kupus, šta od preljeva kojeg je obojala crvena paprika. Salata je ispala reska i osvježavajuća, a zbog slanutka i dosta zasitna. Moram reći da je baš lijepo pasala na ovo toplo sunčano vrijeme, mislim da će biti hit kad se zaredaju vrući dani. :)

Šarena salata sa slanutkom

Sastojci (za 4-6 osoba):

2 konzerve slanutka
2 rajčice
1/2 glavice puterice ili neke druge zelene salate
120 g ljubičastog kupusa
3 mlada luka
1 velika slatka jabuka
1 žlica limunovog soka

Preljev za salatu:
3 žlice limunovog soka
0.4 dl maslinovog ulja
1/2 žličice mljevenog kima
1/2 žličice mljevenog pimenta
1 žličica slatke crvene paprike
1 ravna žličica soli
1/2 žlice smeđeg šećera

Zakuhajte vodu u kojoj ćete blanširati rajčice i pripremite posudu s ledeno hladnom vodom u koju ćete ih staviti nakon kuhanja. Rajčice zarežite na vrhu u obliku križa, stavite ih u kipuću vodu i kuhajte oko minutu, te ih odmah prebacite u hladnu vodu da zaustavite kuhanje. Kad se ohlade ogulite im kožu i narežite ih na kockice.

Slanutak iz konzerve procijedite i operite. Jabuku ogulite i naribajte na krupno pa je pomiješajte s 1 žlicom limunovog soka.

Mladi luk očistite i narežite na ploškice, a ljubičasti kupus naribajte. Putericu dobro operite, ocijedite i rukama iskidajte na sitno.

U neku malu staklenku s poklopcem stavite sve sastojke za preljev pa ih dobro promućkajte. Kušajte, po potrebi dodajte još malo soli i/ili šećera.

Sve sastojke stavite u zdjelu za salatu, prelijte preljevom, promiješajte te poslužite.

recept: kruh od banane i avokada

2011-04-05T17:03:00.008+02:00

Već dugo želim napraviti "kruh" od banane. Ne znam zašto me ta ideja toliko privlači, valjda zato jer jako volim banane – u frapeima, sa svježim sirom, u zobenoj kaši, voćnoj salati ili samostalno – ali bananu u nekom tijestu nisam nikad probala, i užasno me zanimalo kakav to ima okus. Stoga sam nedavno kupila kalup za pečenje kruha, odlučna da konačno okusim taj kruh od banane.

Avokado je, s druge strane, sasvim slučajno završio u ovom receptu. Nemam običaj kupovati svakakva egzotična voća; ovo mi je zapravo tek drugi put u životu da sam kupila avokado – opet uz nelagodni osjećaj krivnje što kupujem nešto što je proputovalo pola svijeta da završi na mom stolu. Inače nastojim što je moguće više kupovati domaće proizvode, sezonsko voće i povrće, a izbacila sam meso i smanjila konzumiranje mliječnih proizvoda, sve u nastojanju da koliko god je to moguće smanjim svoj carbon footprint i doprinesem ma koliko malo održivom razvoju – znam da nije bogznakakav doprinos (u okviru industrijskog zagađenja, large-scale uništavanja prašuma i drugih staništa, itd), ali tješim se da je i mali doprinos nekakav doprinos, ha? Valjda je.

No nekad popustiš, pa kupiš i nešto egzotično, za promjenu. I onda, budući da takve stvari nikad ne kupuješ, nemaš pojma što da radiš s tim. U toj sam se situaciji i ja našla. Kako ne kupujem avokado i ne jedem avokado, tako ni nemam pojma kako se koristi, s čime se kombinira, s čime ne paše, itd. Prvi put kad sam ga probala bio mi je potpuno bljutav i neukusan! No, kombiniran s drugim voćem u frape bio je super.

Međutim, ako ću kupovati nešto što prelazi pola svijeta da bi završilo u mom stomaku, red je da onda napravim s njim nešto maštovitije od frapea, zar ne? Tako sam krenula u potragu za nekim malo zanimljivijim receptom, i igrom slučaja naletjela na ovaj recept koji mi je omogućio da istovremeno isprobam i kruh od banane, i da maštovito ukomponiram avokado u neko jelo.

Recept, koji sam našla na blogu Sweets by E, malo sam promijenila: izuzev nekih (najvećim dijelom slučajnih) varijacija u količinama sastojaka, najveća promjena sastoji se u tome što sam ja dodala kakao – nisam si mogla pomoći, ja sam čoko-ovisnik.

Kruh sam pekla mrvicu kraće nego što je to originalno u receptu, zato jer je počeo tamniti odozgo pa me bilo strah da ne zagori. (Ja imam pećnicu s ventilatorom, pa je možda zbog toga bio brže gotov odozgo). Kad sam ga bocnula čačkalicom, otkrila sam da je iznutra, pri dnu, još samo malko vlažan, ali računala sam da će se malo posušiti dok se ohladi. Osušio se jest malo, taman koliko treba a da ostane sočan. Danas, dan kasnije, i dalje je predivno sočan i fin, ne mrvi se puno ni ništa.

Sve u svemu, jako sam zadovoljna, kruh od banane uopće nije loša stvar. Unatoč tome što u njemu ima 200 g šećera, nije presladak, avokado se ne ćuti uopće a banana se odlično slaže s kakaom.

Kruh od banane i avokada

Sastojci (za kalup od 30x11x7 cm):

170 g bijelog brašna
140 g integralnog brašna
30 g kakaa u prahu
1 žličica praška za pecivo
1 žličica sode bikarbone
1/2 žličice soli
2 zrele banane (190 g bez kore)
1 zreli avokado (250 g očišćen)
120 g kefira
0,5 dl maslinovog ulja
200 g šećera
1 jaje

Zagrijte pećnicu na 170°C (ako imate pećnicu bez ventilatora, mislim da trebate povećati malo temperaturu i/ili peći malo duže).

U jednoj zdjeli pomiješajte suhe sastojke: bijelo i integralno brašno, kakao, prašak za pecivo, sodu bikarbonu i sol. U drugoj zdjeli mikserom namještenim na nižu brzinu smiksajte ulje, kefir, šećer i jedno jaje.

Banane ogulite a avokadu ostranite koru i košticu, pa ih zajedno usitnite u multipraktiku dok ne dobijete smjesu bez prevelikih grudica. Dodajte to u zdjelu s morkim sastojcima pa sve zajedno smiskajte da se poveže.

Suhe sastojke dodajte mokrima miješajući drvenom žlicom ili pjenjačom dok se sve dobro ne poveže.

Tijesto sipajte u kalup dimenzija 30x11x7 cm koji ste obložili masnim papirom (da vam bude lakše izvaditi ga kasnije). Stavite u zagrijanu pećnicu i pecite 45 minuta.

Izvadite ga i ostavite da se malo ohladi u kalupu, a zatim ga premjestite na rešetku i pustite da se dobro ohladi prije nego ga zarežete.

Recept je prilagođen s bloga Sweets by E.

čokoladno-bananasti frape sa zobenim pahuljicama

2011-04-04T16:49:00.004+02:00

Sezona je popisivanja, posvuda se piše o tome što će popisivači morati pitati, za kakve će stvari smjeti nekoga globiti i slično, a stižu i prve reportaže o individualnim susretima s tim čudnim biljčicama što ih nazivamo popisivačima: Tadeja je na svom blogu juče pisala o popisivaču koji ih je ovaj vikend obišao a koji nije znao gdje se nalazi Vis.

Komentari ispod njenog posta koji se tiču popisivanja uglavnom su negativni, što nije čudno, jer nitko ne voli kad mu stranci dolaze u kuću pitati svakakva privatna pitanja, još pogotovo kad je taj stranac neki neobrazovani seljo-beljo. Ali zamislite tek kako bi bilo da ste vi taj stranac, i nije vam ugodno ići nekome pitati svakakva privatna pitanja a morate jer ste se prijavili za posao jer trebate novaca. A vi ste mali uplašeni studentić i još k tome iz provincije.

To sam ja bila, na drugoj godini faksa, kad sam klipsala svaki dan u Rudeš s hrpom papira pod rukom i obilazila ljude kojima nije bilo milo što ih o privatnim stvarima pita neka mala seljačica na svom bezveznom dalmatinskom naglasku. Sjećam se kako sam prestravljena bila prvi dan kad sam išla – srećom, u prvoj kući u koju sam ušla dočekala me velika romska obitelj, s desetero djece, i svi su bili užasno ljubazni i dragi i nadasve susretljivi (što je logično, s ozbirom da u toj situaciji stranac nisam bila ja nego oni :/), pa sam se malo ohrabrila. Oni su me, zapravo, najtoplije dočekali od svih ljudi koje sam obašla u tom naselju.

Vjerujem da sam i ja ispala neobrazovani ignoramus kod zapravo znatnog broja ljudi kod kojih sam došla u kuću, jer sam ih stalno pitala kako se pišu njihova prezimena ili ime tog seoceta u kojem su rođeni itd. – vjerujem da i dan danas ne znam hrpu stvari za koje bi se očekivalo da ih zna netko tko je godinama živio u Zagrebu. A kao osoba koja nije išla u gimnaziju nego u četverogodišnju strukovnu školu, za vrijeme faksa sam bila itekako svjesna toga koliko mi znanja fali iz onoga što su moji kolege smatrali svojom (i svakog studenta općenito) općom kulturom.

Stoga, kao osoba koja je dobar dio života provela s manjkom samopouzdanja uvjerena da nije dovoljno pametna i da je to zbog nečega ogroman grijeh, ide mi na klitoris kad se ljudi skanjivaju nad tuđim neznanjem. Pa šta ima veze da netko ne zna neku stvar koju ti znaš od trećeg osnovne? Jel on zbog svog neznanja loša osoba? Jel ga to priječi da bude marljiv ili pošten ili punopravan član zajednice?

Više od toga što se među popisivačima nalaze neobrazovane osobe mi je problematičnije što se među njima nalazi i, npr, osuđeni neonacist. Da mi dođe u kuću netko tko ne zna gdje je Vis ili neko drugo mjesto, brate mili, sjedni, evo ti atlas, sad ćemo mi to zajedno proučiti. Ali da mi u kuću dođe netko tko otvoreno zagovara slanje homoseksualaca i lezbijki u logore i istrebljenje Židova i takve stvari?

Strava.

Uglavnom, da skratim priču, nemojte suditi sve popisivače po jednom, dvojici ili osamnaestorici za koje ste čuli ovakve ili onakve priče (popisivača ima nekoliko tisuća), i nemojte previše uzimati za zlo ljudima kad ne znaju neke stvari koje čine dio opće kulture, jer postoje mnogo gori grijesi od neznanja. Ako ćete se pjeniti zbog nečega, pjenite se radije zbog ovakvih katastrofalnih propusta koji omogućavaju da ljude o njihovoj vjeroispovjesti, nacionalnosti i drugim privatnim stvarima ispituje jebeni neonacist!

Aaaaa djdsjsjslakfl! (da ne kažem nešto prostije)

A sada: recept! KONAČNO. Vrlo jednostavan recept, za vrlo jednostavan i osvježavajući doručak.

Ana-Marija s bloga Da mi je nešto slatko je nedavno pisala o zobenoj kaši (za sladokusce, mmm), koja je idealna u jesenjim i zimskim danima, ali u tople proljetne i ljetnje dane baš i ne paše. Ja zobenu kašu najčešće kuham s malo meda ili šećera, žličicom kakaa i bananom, a ovaj frape je nekuhana varijanta tog istog, samo s malo manje zobenih pahuljica i bez ikakvog šećera.

Sastojci (za 1 veliki frape ili 2 manja):

1 zrela banana
2 dl mlijeka
2-3 žlice mekih zobenih pahuljica (sitni tip)
1 žličica kakaa
1 žlica kokosovog brašna
nekoliko kockica leda

Kockice leda stavite u plastičnu vrećicu pa smrvite oklagijom. Sve sastojke pomiješajte pa smiksajte u blenderu ili štapnim mikserom jednu-dvije minute.

Ako volite slađi frape dodajte žličicu meda ili šećera, ali meni je u pravilu šećer iz banane i mlijeka dovoljan zaslađivač.

Ako želite gušći frape pola mlijeka možete zamijeniti jogurtom (u tom slučaju trebat ćete dodati šećera), ako ne volite kokos stavite umjesto njega malo cimeta, a ako niste ljubitelj čokoladnog (kakva ste vi to osoba??), zamjenite kakao jagodama ili nekim drugim bobičastim voćem da biste dobili fini voćni frape sa zobenim pahuljicama.

Idealno za doručak kad je vruće, a pogotovo kad vam se žuri i nemate vremena za kuhanje nečega: samo ubacite sve sastojke zajedno, smiskate i za minutu-dvije imate osvježavajuć, hranjiv i zasitan obrok. :)

recept: salata od pečene muškatne tikve (butternut squash)

2011-03-24T13:04:00.001+01:00

Napravila sam ovu salatu u nedjelju za ručak jer nisam imala ništa drugo za skuhati: osim muškatne tikve, našla sam u frižideru još par mrkvi, luk, nešto rotkvica, malo feta sira i tri vrste salate (kristalka, puterica i matovilac). A što se može s tim? Pa, zapravo, može se napraviti jako fina salata koja će poslužiti kao veoma zadovoljavajući lagani ručak (ili predjelo).

Ujedno je praktična jer je možete napraviti unaprijed pa ostaviti u frižideru do posluživanja – u tom slučaju nemojte luk dodati odmah nego tek prije posluživanja, inače će cijela salata davati intenzivno po luku. Umjesto matovilca možete staviti i neku drugu salatu, no ako koristite matovilac imajte na umu da ga je najbolje upotrijebiti u roku od par dana nakon kupnje, jer brzo uvene.

Salata od pečene muškatne tikve (butternut squash)

Sastojci (za 2 obroka kao lagani ručak ili 4 obroka kao predjelo):

1 muškatna tikva od oko 1 kg (oko 700 g očišćenog mesa tikve)
85 g matovilca
1 mali ljubičasti luk, narezan na polovice pa na ploškice
70 g feta sira, smrvljenog
3 žlice maslinovog ulja
1 žlica aceto balsamico
2 žlice soka crvene naranče
1/2 žličice sambal oeleka
1/3 žličice timijana
sol

Zagrijte pećnicu na 180°C.

Matovilac temeljito operite da odstranite možebitne grudice zemlje i zrnca nečistoće, pa ga ostavite da se ocijedi.

Tikvu ogulite i očistite od sjemenki i pupe, pa narežite na kockice veličine oko 1,5 cm. Stavite je u vatrostalnu zdjelu dovoljno veliku da tikva bude raspoređena u jednom redu (da kockice ne budu naslagane jedna preko druge), prelijte s 1 žlicom maslinovog ulja, posolite i dodajte timijan. Dobro promiješajte sve skupa pa stavite u zagrijanu pećnicu.

Pecite 20-25 minuta, dok tikva ne bude sasvim mekana; promiješajte jednom na pola pečenja. Kad je tikva pečena, izvadite je iz pećnice i ostavite 15-ak minuta da se ohladi.

Za to vrijeme napravite dressing za salatu: pomiješajte preostale 2 žlice maslinovog ulja, aceto balsamico, narančin sok i sambal oelek (ako nemate sambal stavite neki drugi ljuti umak, Tabasco ili nešto slično), te dodajte soli po ukusu (ja sam stavila malo veći prstohvat).

U zdjeli pomiješajte matovilac i ohlađenu tikvu, dodajte feta sir i luk, te prelijte dressingom po ukusu (ja sam stavila oko 3/4).

Poslužite samostalno kao lagani ručak, ili kao predjelo.

recept: mladi krumpir, mahune i gljive u pikantnom umaku od rajčice

2011-03-22T18:44:00.002+01:00

Evo jedan lagan a fin ručak/večera za vegetarijance (i ne-vegetarijance) koji su na dijeti ili su se naprosto prejeli kolača i svega čega slatkog i masnog proteklih dana pa im treba nešto lagano a da nije neka dosadna blitva s krumpirom ili bezvezna juha (šalim se, naravno, juhe su zakon). Ove gljive u umaku možete poslužiti i s, npr, rižom koja vam je ostala od nekog prethodnog ručka, ili pireom, itd. Kako mahune sad nisu u sezoni ja sam kuhala smrznute, inače, naravno, puno bi bolje pasale svježe.

Mladi krumpir, mahune i gljive u pikantnom umaku od rajčice

Sastojci (za 4 osobe):

400 g smrznutih mahuna
600 g mladog krumpira
500 g šampinjona
2 crvene paprike (oko 250 g)
1 konzerva sjeckanih rajčica
1 ljubičasti luk
po 1/4 žličice: pimenta, mljevenog sjemena korijandora i mljevenog kima
1/2 žličice čilija u prahu
1/2 žličice slatke crvene paprike
1 žličica sambal oeleka
1 žlica smeđeg šećera
1 žlica ketjap manisa
2 žlice maslinovog ulja
sol

Mladi krumpir dobro operite i stavite kuhati u posoljenu kipuću vodu na 15-20 minuta. Zatim ga izvadite i ostavite da se malo ohladi, pa narežite na ploške ili polovice.

Smrznute mahune ubacite u vruću posoljenu vodu i kuhajte 8-10 minuta.

Gljive narežite na polovice ili, ako su jako velike, na četvrtine ili šestine. Luk nasjeckajte na sitno a paprike na kockice.

U većoj tavi ili loncu na srednje jakoj vatri zagrijte maslinovo ulje, dodajte korijandor, kim, piment, čili i mljevenu papriku te pržite minutu-dvije. Zatim dodajte luk i prstohvat soli pa pržite 6-7 minuta, dok luk ne omekša.

Potom dodajte gljive i papriku i velikodušni prstohvat soli, te poklopite dok gljive ne puste sok. Pirjajte sve skupa oko 8-10 minuta, pa dodajte nasjeckane rajčice, jednu ravnu jušnu žlicu smeđeg šećera, sambal oelek i ketjap manis, te otprilike pola konzerve od rajčice vode (oko 2 dl). Kuhajte, uz povremeno miješanje, na laganoj do srednje jakoj vatri 18-20 minuta, odnosno dok ne iskuha većina vode koju ste dodali i dobijete gušći umak. Kušajte, po potrebi dodajte još malo soli.

Poslužite uz kuhane mahune i mladi krumpir, te zelenu salatu.

recept: fritata s gljivama i paprikom

2011-03-06T15:09:00.001+01:00

Ovo zapravo i nije prava fritata: ne sadrži dovoljno jaja da to bila. U pravoj fritati ima puno jaja; glavne zvjezde jela su upravo jaja; prva stvar koju pomislite kad neko spomene fritatu neizostavno su – jaja. No ja baš i nisam naročito luda za njima. Istina, koristim ih za izradu kolača, složenaca, pita i drugih jela gdje služe kao vezivno tkivo između različitih drugih namirnica, ali sama jaja jedem jedino ako baš ničeg drugog nemam u frižderu i u pravilu ne volim kad se jako puno ćute u nečemu što jedem.

Stoga sam odlučila smanjiti količinu jaja pri spremanju ovog jela. No, budući da baš i ne mogu napraviti fritatu bez njih (ne koristim zamjene za jaja), stavila sam radije više bjelanjaka – oni se ionako ne osjete previše, a fino povežu druge sastojke.

Ujedno sam u smjesu od jaja dodala malo senfa i sojinog umaka: što je rezultiralo lagano pikantnim okusom, a od vlažnosti koju je dodao sojin umak povrće je ispalo predivno sočno.

Fritata s gljivama i paprikom

Fritata se tradicionalno prvo peče na štednjaku, pa stavi u pećnicu da se kratko zapeče s gornje strane. Budući da ja nemam odgovarajuću tavu za to, pekla sam je samo u pećnici u okrugloj vatrostalnoj posudi.

Sastojci (za 4 osobe):
250 g gljiva, narezanih na ploške
2 crvene paprike, narezane na kockice
1 poriluk, narezan na ploške
50 g tvrdog ili polutvrdog sira, naribanog (ja sam stavila trapist)
2 jaja
4 bjelanjka
1 žličica senfa
1 1/2 žlica sojinog umaka
sol, papar
maslinovo ulje

Zagrijte pećnicu na 180°C.

Na srednje jakoj vatri zagrijte malo maslinovog ulja, pa dodajte gljive i paprike. Posolite ih malo i poklopite na par minuta dok gljive ne puste vodu. Zatim ih pirjajte 12-15 minuta, dok sva voda ne ispari a povrće bude gotovo i malo se zapeče. Izvadite i premjestite na tanjur.

U istoj tavi u kojoj su se pekle gljive i paprike, zagrijte još malo maslinovog ulja, dodajte poriluk i malo soli pa ga pržite 4-6 minuta.

Umutite jaja i bjelanjke dok ne dobijete homogenu pjenastu masu (bez nerazmućenih komada bjelanjaka). U čašici razmutite jednu čajnu žličicu senfa i jednu ipo jušnu žlicu sojinog umaka, pa dodajte jajima i dobro umutite sve zajedno. Kušajte i popaprite po ukusu. (Ako vam se čini nedovoljno slano, posolite ali oprezno; imajte na umu da je povrće već posoljeno i da će sir doprinijeti na slanoći također).

Nauljite okruglu vatrostalnu posudu promjera oko 23 cm, pa rasporedite gljive i paprike po dnu. Preko toga rasporedite poriluk, prelijte smjesom od jaja i pospite naribanim sirom.

Stavite peći u zagrijanu pećnicu 15-20 minuta, odnosno dok se sir ne rastopi a fritata jako ne zarumeni (zbog senfa i sojinog umaka izgledat će tamnije).

istine i laži o hrani, ili o brisanju komentara

2011-03-05T15:11:00.015+01:00

Upozorenje: slijedi dugačak post bez recepta. Ako vam se ne da čitati sve, poanta priče je da Anita Šupe s bloga "Istine i laži o hrani" briše komentare koji joj se ne sviđaju. Ne bezobrazne, uvredljive, hostilne ili vulgarne komentare, već naprosto komentare koji se (argumentirano) ne slažu s nečim što je objavila.

Ukratko, ako posumnjate u nešto što se nalazi na njenom blogu, Anita će vam prvo odgovoriti na komentar, a ako svoju sumnju poduprete konkretnim argumentom, onda će vas obrisati...

Iznervirala me Anita Šupe s bloga Istine i laži o hrani. Ne nečim što je napisala na stranici – premda nalazim brojne zamjerke tekstovima koji se tamo nalaze, oni nisu naročito iritantni sami po sebi, jednostavno su stvari o kojima imam drugačije mišljenje (ok, osim onih koji baš izvrću činjenice, ti zapravo jesu dosta iritantni). Ono što me iznerviralo jest činjenica da žena ima obraza nazvati svoj blog "Istine i laži o hrani," a ujedno briše komentare koji propitkuju znanstvenu utemeljenost stvari koje ona promovira, naprosto zato jer ne zna na njih odgovoriti pa umjesto da svoje stavove brani argumentima, utječe se cenzuriranju.

Moji komentari nisu bili hostilni, bezobrazni ili ništa slično. Nisam bila vulgarna ili omalovažavajuća, pa da bi me zato trebalo obrisati (uostalom, možete vidjeti i sami niže); razložila sam svoj stav pristojno ali skeptično. No nije problem što sam bila skeptična, već što sam argumentirano bila skeptična, i ukazala na činjenicu da se tekst koji Anita promovira poziva na, između ostalog, i jedno fabricirano istraživanje. E u tom trenu, Aniti nije preostalo ništa drugo nego da moje komentare obriše; bez sumnje, za dobrobit drugih čitatelja koji na njen blog dolaze u potrazi za istinom, ovakvo nešto bi ih moglo uznemiriti.

Komentirala sam nedavni post o Gut and Psychology Syndrome, knjizi dr. Natashe Campbell-McBride, u kojoj doktorica tvrdi da je otkrila kako autizam, ADD, depresiju, šizofreniju i čitav niz drugih mentalnih poremećaja uzrokuje prehrana, te da ih pravilna ishrana može izlječiti. Post nije bio Anitin autorski tekst već kopipejstani prijevod recenzije dotične knjige, recenzije koja se nijednom riječju ne osvrće na doktoričina provedena znastvena istraživanja ili kliničke testove, metodologiju i statističke podatke kojima se koristila, već naprosto papagajski ponavlja ono što se u knjizi iznosi. Sama Natasha Campbell-McBride, koliko uspijevam vidjeti na stranicama o gut and psychology syndrome (GAPS), ne radi kao doktor u javnoj zdravstvenoj službi, niti kao istraživač ili predavač na nekom javnom institutu ili sveučilištu, već u svojoj privatnoj klinici gdje se bavi prehranom (ne autizmom, ADD-om i drugim mentalnim poremećajima) i ima svoj biznis putem kojeg zarađuje od prodaje dodataka hrani.

Anita Šupe je na svom blogu (opravdano) skeptična prema farmaceutskoj industriji. Farmaceutske kompanije su usmjerene prevenstveno na profit a ne ljudski boljitak, stoga prema njima uvijek treba biti skeptičan. Zato od njih tražimo da svoje proizvode podupru znanstveno utemeljenim podacima, dvostruko slijepim istraživanjima i sličnim rigoroznim testovima čiji je zadatak provjeriti da ljekovi i metode lječenja doista djeluju.

Ali te iste kriterije treba postavljati i pred individualce koji tvrde da su upravo oni pronašli pravu zdravu prehranu ili lijek za ovu ili onu boljku. Koja je razlika između farmaceutske kompanije koja ima interes prodati svoje proizvode u svrhu stjecanja profita, i individualne osobe koja ima interes prodati svoje knjige i dodatke prehrani u svrhu stjecanja profita, osim u količini novaca koji ovi i oni mogu zaraditi?

Ja sam skeptična prema svima jednako, ali posebno prema "alternativnoj medicini" jer se prečesto temelji na nedokazanim, ili klimavo poduprtim, tvrdnjama koje bismo trebali uzeti zdravo za gotovo. Pretpostavljam da je to razlog zašto su Aniti zasmetali moji komentari koji sumnjaju u utemeljenost ideje da ispravna prehrana može izlječiti mentalne poremećaje, jer ono što ona promovira spada upravo u tu kategoriju.

Andrew Wakefield, kojeg spominjem u svojim komentarima, je doktor koji je promovirao tezu da cjepiva i problemi s crijevima uzrokuju autizam. Kasnije se saznalo da je dr. Wakefield zapravo fabricirao nalaze i da je čitavo istraživanje prevara, a da se doktor namjeravao obogatiti prodajom medicinske opreme za detekciju te bolesti crijeva koju je izmislio. Zbog svega toga njegov je članak povučen iz časopisa u kojem je prethodno bio objavljen a on je izgubio dozvolu da radi kao doktor.

Razlog zbog kojeg spominjem Andrewa Wakefielda jest što se to njegovo fabricirano istraživanje nalazi na popisu literature u članku doktorice Campbell-McBride u kojem tvrdi da gut and psychology syndrome uzrokuje mentalne poremećaje. Drugim riječima, doktorica Campbell-McBride svoju tezu da loša ishrana uzrokuje svakakve mentalne poremećaje zasniva, između ostalog, i na rezultatima istraživanja koje je dokazano lažno. Je li moj skepticizam neopravdan?

Dan poslije te kratke izmjene komentara između mene i Anite, vratila sam se na stranicu da bih vidjela da je vlasnica bloga makla SVE komentare, kao i samu opciju za komentiranje. Jučer sam posjetila blog ponovno i vidjela da je vraćena opcija za komentiranje i da su vraćeni svi komentari – osim mojih. Međutim, ako dodate RSS feed od tog posta u svoj Google Reader, komentari se još uvijek mogu pročitati. Pa evo ih ovdje kod mene na blogu, kad ih ona već ne želi na svom.

by baba
Jako puno ozbiljnih proklamacija, za koje ne vidim da su poduprte nečim opipljivim (dr. Campbell-McBride kaže ovo, dr. Campbell-McBride tvrdi ono) dovoljno da pobije sve ono što se dosad saznalo o autizmu, ADD-u i sličnim poremećajima. Sjetimo se samo dr. Wakefielda koji je također tvrdio da poremećaji prehrane uzrokuju da patogeni iz crijeva remete funkcioniranje mozga, pa se na kraju ustvrdilo da je njegovo istraživanje potpuna fabrikacija, a za njega se saznalo da se planirao masno obogatiti od prodaje medicinske opreme koja je trebala roditeljima omogućiti otkrivanje tog navodnog crijevnog poremećaja (autistic enterocolitis) koji uzrokuje autizam. Naravno da je prehrana važna, pogotovo kod trudnica i male djece, ali ovakve znanstveno neutemeljene proklamacije navode roditelje da misle da mogu promijeniti svoju djecu koja najvjerojatnije imaju genetski uzrokovan poremećaj koji prehrana neće izlječiti.

by anita
@ baba, ovaj tekst nisu znanstveno neutemeljene proklamacije koje bi trebale roditeljima dati lazne nade. ovo je kratka recenzija jedne izvanredne knjige iz koje se moze nauciti nevjerojatno puno o povezanosti prehrane i zdravlja. ovim tekstom se ne daju upute za lijecenje bolesti, vec sluzi da potakne na razmisljanje i daljnje istrazivanje. osobe koje zanima ova problematika trebaju procitati knjigu doktorice Campbell-McBride "Gut and Psychology Syndrome" koja je utemeljena na znanstvenim istrazivanjima i na dugogodisnjoj klinickoj praksi mnogih lijecnika i prije dr Campbell-McBride. za prvu ruku se moze dobiti vise informacija na njezinoj stranici http://www.gaps.me/.

by baba
Otišla sam na www.gaps.me i među referentnom literaturom koju doktorica navodi ispod svog članka o tome što je GAPS, nalazi se i Wakefieldov članak (onaj za koji se u međuvremenu ispostavilo da je potpuno fabriciran). Pa bih savjetovala bilo kome tko bude tražio informacije na dotičnoj stranici da ih uzme sa zrnom soli.

by anita
na stranici se ne nalazi sva referentna literatura na kojoj se bazira GAPS. kad bismo na internetu mogli dobiti bas sve informacije nebi nitko pisao ni citao knjige. nema potrebe hvatati se za jednu referensu da bi se potkopavao ozbiljan dugogodisnji rad cijelog tima strucnjaka.

mislite li da ste time sto te "otisli" na jednu stranicu sposobni sagledati cijelo jedno medicinsko podrucje. ne ide to tako brzo. znanje se stice dugotrajnim i napornim radom.

by baba
Ja nisam ni sagledavala čitavo jedno medicinsko područje, niti bih takvo nešto pokušala. Samo dajem dobronamjeran savjet ljudima koji imaju djecu s autizmom, ADD-om itd, da paze gdje traže informacije. Postoje ljudi koji vjeruju da je dr. Wakefield bio u pravu (iako četiri tima nisu uspjela reproducirati njegove rezultate, ispostavilo se da je fabricirao nalaze da bi zaradio te da je postupao neetički s mladim pacijentima s poremećajima u razvoju zbog čega je na kraju izgubio dozvolu za prakticiranje medicine), no takvi ljudi svoje zaključke ionako ne temelje na znanosti, pa njih ni čitav svijet neće uvjeriti da je istraživanje dr. Wakefielda fabricirano. Ja se obraćam onim drugima, koji spoznaje temelje na znanstveno utemeljenim činjenicama, i njima preporučam da informacije koje pronađu na stranici koja se, između ostalog, referira i na diskreditirano znanstveno istraživanje kao temelj svojih naputaka, uzmu sa zrnom soli.

Sve ovo, naravno, ne znači da ono što Anita piše na svom blogu nije istina. Možda dr. Campbell-McBride zbilja može izlječiti mentalne poremećaje svojim režimom prehrane. Tko zna. Bez kliničkih studija, nitko, zapravo.

Ali na blogu koji otkriva istine i laži o hrani, nije dozvoljeno sumnjati.

p.s. Ovo nije prvi put da moji komentari nisu zaživili na blogu Istine i laži o hrani, ali ranije sam komentirala anonimno, pa sam mislila da ne voli skeptične komentare od kojekakvih anonimusa, pa ih zato nije dozvolila. Međutim, izgleda da ne voli skeptične komentare od nikoga.

Nije to loš način proizvodnje istine – eliminiranjem drugačijih pogleda da bi se stvorio privid neupitnosti i konsenzusa.

kako umijesiti tijesto

2011-03-04T18:20:00.001+01:00

Francuski pekar Simon Gosset demonstrira kako treba mijesiti tijesto: ovu radnju koju ponavlja s tijestom trebalo bi izvesti 600 puta (!) a čitav postupak trebao bi trajati dobrih 20 minuta (!!). Taman za nabiti fine bicepse. :D

(preuzeto sa sourdough.com)

recept: varivo od crvene leće i slanutka

2011-02-28T23:25:00.012+01:00

Otkad sam je nedavno otkrila (i odmah zavoljela), crvenu leću spremam svaki tjedan jednom ili dvaput, obično u obliku kakvih variva: jer su zdrava i hranjiva, fino mi pašu u ovim hladnim danima, a uz to se lako spremaju. Nekad stavim unutra malo pelata da bude punijeg okusa, nekad propasiram leću da dobijem nešto sličnije gustoj krem juhi, nekad ubacim svakakve indijske začine (kim, piment i slične stvari) da bude malo drugačijeg okusa nego inače, a nekidan sam surfajući web stranicama BBC Good Food naišla na varijantu u koju ide i slanutak. Kako mi to prije nije palo na pamet? Sad kad sam je napravila čini mi se odličan spoj; fino paše uz leću a varivu daje nešto u što se može lijepo zagristi.

Recept s BBC-jevih stranica sam izmijenila jer nisam htjela stavljati pelate, niti propasirati leću prije dodavanja slanutka, budući da ipak više volim kad je grickam. Zapravo, skuhala sam leću manje-više onako kako je najčešće kuham, samo sam još dodala slanutak na kraju.

Varivo od crvene leće i slanutka

Sastojci (za 6 tanjura):
100 g suhog slanutka (odnosno oko 220g kuhanog)
150 g crvene leće
1,5 l povrtnog temeljca (ili juhe od kocke)
1 ljubičasti luk, narezan na sitno
2 veće mrkve, narezane na sitno
1 stabljika celera (bez listova), narezana na sitno
1 žlica koncentrata rajčice
2 žlice maslinovog ulja
sol, papar
malo peršina, sitno narezanog

Slanutak pomočite dan prije, pa ga skuhajte u posoljenoj vodi dok vam ne bude kuhan po ukusu – meni za to obično treba između 40-50 minuta, ovisno o tome koliko se dugo namakao, taman da bude fino mekan ali ne previše raskuhan. Ako nemate vremena, možete upotrijebiti i onaj iz konzerve (operite ga prije).

Crvenu leću proberite (ja redovito nalazim komadiće kukuruza ili sušenog graška unutra) i operite.

Luk, mrkve i celer narežite na sitno – ili ih samo ubacite sve skupa u multipraktik ako nemate volje ili vremena za pedantno rezuckanje.

Na srednje jakoj vatri zagrijte maslinovo ulje pa dodajte sjeckani luk, mrkve i celer, i pržite uz stalno miješanje 10-ak minuta. Dodajte temeljac, pojačajte vatru i pustite da zakipi.

Kad proključa ubacite leću te dodajte jednu punu jušnu žlicu koncentrata od rajčice i papra po ukusu. Poklopite i ostavite da kuha na laganoj vatri 20 minuta, odnosno dok se leća ne raspadne. Kušajte, i po potrebi posolite i popaprite još malo. Potom dodajte kuhani slanutak i prokuhajte sve skupa još dvije-tri minute.

Poslužite posuto s malo svježe isjeckanog peršina.

recept: pilaf od smeđe riže s gljivama

2011-02-26T18:04:00.012+01:00

Ja rijetko jedem rižu. Ne volim bijelu rižu a skoro svaki recept koji nađem traži upravo nju. A meni se ne sviđa, ali ama baš nikako. Znam i da ima raznih vrsta bijele riže, i jednog dana ću se potruditi isprobati i neke druge varijante, možda mi se više svide. Ali, nekako, nikad mi se ne da upuštati u to. Smeđa riža, s druge strane, mi je preukusna. Ima teksturu i punoću okusa koja mi fali kod obične bijele riže. Ni smeđu rižu ne kuham baš često, ali kad je kuham volim spremiti pilaf.

Pilaf (ili pilav) je, u suštini, riža kuhana u juhi odnosno temeljcu, najčešće na šporetu a može i u pećnici. Ovisno o afinitetima, možete joj dodati razno povrće i/ili meso i svakakve začine. Ja obično stavim ono što u tom trenutku imam u frižideru (odličan način za potrošiti polovice paprika ili tikvica koje su ostale od nekog prethodnog ručka), ubacim rižu, juhu i par začina, pa ostavim da kuha poklopljeno na laganoj vatri.

Dok se kuha rižu ne treba miješati – treba samo svako toliko provjeriti kako stoji s tekućinom, pa ako ishlapi prije nego je riža gotova dodati još malo vode. Ako je riža gotova dok još ima puno juhe, dovoljno je otklopiti lonac, pojačati vatru i, uz povremeno miješanje, iskuhati višak tekućine. Pilaf ne smije biti vodenast, a opet, riža ne bi smjela biti ni presuha.

Vrijeme kuhanja i količinu juhe prilagodite tome koju rižu koristite. Ja koristim Encijanovu smeđu rižu dugog zrna i premda na kutiji piše da se kuha 30-35 minuta, ja je redovito kuham po 40 (i više) minuta dok ne bude gotova kako mi se sviđa. Juhu stavljam u omjeru 2:1 (duplo više juhe nego što je riže) no ako koristite malo jaču ili slaniju juhu/temeljac, možete dio zamjeniti vodom (ili ako koristite rižu koja se brže kuha i zahtjeva manje vode, smanjite količinu tekućine).

Pilaf od smeđe riže s gljivama

Sastojci (za 3 osobe):
1 ljubičasti luk, narezan na sitno
350 g šampinjona, narezanih na četvrtine ili manje komade
250 g smeđe riže dugog zrna
5 dl povrtnog temeljca ili juhe od kocke
0,5 dl bijelog vina
1 žlica sojinog umaka
malo svježih listova bosiljka
sol

U tavi s poklopcem ili loncu zagrijte ulje na srednje jakoj vatri, dodajte luk i malo soli pa pirjajte dok luk ne omekša, 4-5 minuta. Dodajte gljive pa poklopite na par minuta dok gljive ne puste vodu, zatim ih pirjajte dok sva tekućina ne ishlapi, oko 5-8 minuta.

Dodajte rižu i pržite 2-3 minute dok se riža malo ne zapeče. Ulijte vino i kratko propirjajte, pa dodajte (vruću) juhu i žlicu sojinog umaka. Ako koristite neslani temeljac dodajte još malo soli, pa poklopite i ostavite da kuha na tihoj vatri, bez miješanja, dok riža ne bude gotova odnosno dok ne upije svu tekućinu.

Ako je riža gotova dok još ima juhe, pojačajte vatru i uz povremeno miješanje pustite da otklopljeno kuha dok tekućina ne ispari.

Pred kraj kuhanja dodajte na sitno narezane listove bosiljka. Promješajte vilicom i poslužite.

recept: pesto od rukole (na raženom kruhu, zapečen sa sirom)

2011-02-22T15:38:00.004+01:00

Prekjučer sam opet dobila mengu (svaki mjesec ista stvar! Lol, wtf??), pa sam provela skoro cijeli dan grčeći se u krevetu. Srećom sam taman dan prije napravila pesto od rukole pa sam ga imala da me tješi dok me boli (na kraju dana ga je bilo znatno manje, jadničak, ali žrtvovao se za veće dobro).

Inače, ovo mi je prvi put da radim pesto. Ne bi mi ni palo na pamet da ga idem raditi, da nisam imala dva paketića rukole u frižderu s kojima nisam znala šta ću, osim bacit na salatu s feta sirom i maslinama i pomidorama (nisam maštovita, priznajem). A kako mi je rukola u takvom ruhu malo dosadila odlučila sam pokušati napraviti nešto drugo s njom; pesto se, ofkors, činio najlakšim.

I mogu reći da mi je ovo ispalo pravo otkriće. Gorkasta rukola i fini tvrdi sir (mmm, sirrr) se baš krasno nadopunjuju, bilo da pesto namažem na kruh, umješam ga u pečeno povrće, ili ga samo jedem žlicom ravno iz teglice (mmm, pestoooo).

Pesto od rukole

Sastojci (za oko 340 g pesta):
125 g rukole
90 g nekog finog tvrdog sira, svježe naribanog
65 g oraha, prepečenih
2 žlice svježe iscijeđenog soka od naranče
1 1/2 češanj češnjaka, protisnut ili nasjeckan na sitno
1/3 dl ili više maslinovog ulja
sol

Orahe prepecite na tavi (bez ulja) nekoliko minuta. Ubacite ih skupa s rukolom, sirom, češnjakom, sokom od naranče i malo soli u multipraktik i upalite ga; kad se sastojci usitne počnite ulijevati malo po malo maslinovo ulje, dok pesto ne postigne konzistenciju kakvu želite.

Ove količine namirnica uzmite kao okvirne vrijednosti: meni je super ispalo ovako ali vi ćete možda htjeti više sira ili više oraha ili više svega, pa kušajte nakon što malo izmiksate sve sastojke te dodajte što vam fali. Umjesto soka od naranče možete staviti sok od limuna – u tom slučaju stavite prvo jednu žlicu pa kušajte da li treba još.

Ja sam napravila malo gušći pesto, pa sam ga kasnije razrijedila s još malo maslinovog ulja kad sam ga stavljala preko pečenog povrća. Ako ga odlučite upotrijebiti kao umak za tjesteninu, možete ga razrijediti i s malo vode u kojoj se kuhala tjestenina.

Ovako pripremljen mislim da može stajati oko tjedan dana u frižderu (ako vam toliko potraje, moj neće), a možete ga upotrijebiti kao umak za tjesteninu ili pizzu, namazati ga na prepečeni kruh, ili obogatiti njime okus pečenog krumpira, povrća itd.

Meni se posebno sviđa na kruhu, uz sir, zapečen u pećnici – idealno kao brzo predjelo ili jutarnji zalogajčić. Predlažem da za to upotrijebite raženi kruh od kiselog tijesta, jer posebno dobro paše, ali može i neki drugi kruh koji volite. Šnite kruha (obilato) namažite pestom, pospite sirom (oko 20 g sira po šniti kruha) i zapecite na 180°C dok sir ne porumeni, odnosno oko 10 minuta. Poslužite s kriškama rajčice i maslinama.

recept: slana pita/savijača s muškatnom tikvom (butternut squash)

2011-02-09T23:26:00.008+01:00

Nekidan sam sasvim spontano kupila nekakvu narančastu tikvu kruškastog oblika koja se zove butternut squash, ili po naški (koliko uspijevam razaznati) muškatna tikva. Ja to nikad prije nisam jela a kamoli spremala. Nisam ni nikakve druge tikve spremala (ako ne računamo tikvice) a jela sam ih jedino par puta u obliku bučnica kupljenih u Bogovićevoj na putu za posao ujutro. Drugim riječima, meni su tikve potpuna nepoznanica. Na Internetu ima hrpa recepata, ali većina ih uključuje tikve uobličene u juhu – što me nije privlačilo jer sam u zadnjih tjedan dana radila juhu od gljiva (dvaput) i juhu od crvene leće (takođe dvaput) – ili pečene u pećnici same ili s drugim povrćem. Ovo potonje mi je izgledalo zanimljivo (i ukusno); međutim, kako sam imala nekakvog svježeg sira u frižideru koji je trebalo potrošiti, a pri ruci su mi bile i kore za pitu koje sam nedavno kupila a još ne iskoristila, odlučila sam radije nešto improvizirati s tim. Rezultat je ispao sjajan.

Slana pita/savijača s muškatnom tikvom

Sastojci (za 4 pite):
8 kora za pite i savijače
1 muškatna tikva (butternut squash) od 850-900 g
250 g svježeg sira
1 kiselo vrhnje
2 jaja
1 dl mlijeka
1 žličica timijana
sol, papar

Zagrijte pećnicu na 180°C.

Tikvi odrežite krajeve, ogulite je i odstranite sjemenke. (Budući je kora dosta tvrda, lakše ćete je oguliti ako je izrežete na manje djelove.) Izribajte je pa naribano meso tikve stavite u krpu i dobro ožmite da istisnete svu vodu.

Vilicom ulupajte jedno jaje. U posudi za miješanje sjedinite sir i vrhnje, dodajte umućeno jaje i promješajte. Zatim dodajte ocijeđenu tikvu pa posolite i popaprite po ukusu (prvo posolite manje pa kušajte, jer neki sirevi znaju biti slaniji od drugih, možda vam neće trebati puno soli).

Drugo jaje vilicom ulupajte u zdjelici pa mu dodajte 1 dl mlijeka i prstohvat soli.

Jednu koru stavite na radnu površinu pa je premažite smjesom od jaja i mlijeka. Stavite još jednu koru preko pa je napunite četvrtinom nadjeva od tikve i sira: rasporedite ga tako da bude desetak centimetara od donjeg ruba kore i par centimetara od lijevog i desnog ruba, zamotajte, podvrnite i stavite u nauljenu tepsiju.

Postupak ponovite s preostale tri pite. Ako imate veću tepsiju stavite ih sve u jednu, ili možete, kao ja, staviti po dvije u dvije manje tepsije.

Preostalom smjesom od jaja i mlijeka dobro premažite pite pa pospite preko njih timijan. Tepsiju pokrijte aluminijskom folijom (dobro je uhvatite sa svih strana da nema rupa ponegdje) pa je stavite u zagrijanu pećnicu. Ja sam otkrila da moja pećnica proizvodi najoptimalnije rezultate pečenja ako tepsiju stavim ne u samu sredinu već na prečku niže, ali to ovisi o tome kakvu pećnicu imate – ako vaša jače peče odozdo, prilagodite se tome.

Pitu pecite 20 minuta pa skinite foliju i pecite još 20 minuta, odnosno dok ne bude zlatno-rumena.

Budući da je ova tikva dosta slatka (i miriše na dinju, mmm), vjerujem da bi i slatka varijanta, sa šećerom umjesto soli i papra, bila jednako ukusna, ali to ću probati drugi put.

Vrijeme pripreme je oko 25-30 minuta, plus 40 minuta pečenja.

recept: penne s blitvom i hrskavom paprikom

2011-01-31T15:10:00.016+01:00

Danas sam htjela lagani ručak – zapravo, više nešto kao salatu nego baš pravi ručak. I k tome veganski; od same pomisli na mlijeko, jaja ili sir mi se želudac uvrtao u sebe i prijetio pobunom. Ne znam zašto, inače nije tako izbirljiv. Ali danas je baš htio nešto lagano i nemasno. Pa sam otvorila frižider da potražim što bih mogla jesti, i ugledala nju. Blitvu. A ona je ugledala mene. I gledale smo se tako dobrih par minuta, odmjeravajući se.

Moram priznati, nisam ljubitelj blitve.

Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv blitve kao takve. Sigurna sam da, zapravo, adekvatno pripremljena, ima dobar okus. Međutim, uvijek mi je bila ponuđena samo u jednom obliku: kuhana s krumpirima. Nedovoljno začinjena. I prekuhana. I još onda taj krumpir dosadni. Meni je sama ideja blitve s krumpirima BLJAK. Upravo tako, velikim slovima BLJAK. Naprosto nije ukusna. Ja volim ljuto, papreno, slano, začinjeno svim i svačim, i volim da biljčice koje jedem imaju neku finu teksturu. Ali blitva s krumpirom? Tko god je stvarao to jelo zaključio je da dosadnom zelenju fali samo još dosadniji kuhani krumpir, da stvori savršeno dosadno jelo. (Baš ne volim tu blitvu s krumpirom, šta da vam kažem.)

MEĐUTIM. Ja sam tu blitvu prije par dana kupila, u namjeri da je skuham i pojedem. Znači, morala sam skuhati nešto ukusno. A kako je u frižderu već par dana i nekoliko je listova, sram me priznati, počelo žutiti po vrhovima, morala sam skuhati nešto uskoro. Po mogućnosti danas. Sa sastojcima koje imam pri ruci jer mi se ne da ići u dućan, a to su: jedna tikvica, par crvenih paprika, tjestenina, brokula, feta sir (koji je moj želudac odmah prekrižio s popisa). Hmmmm.

Neću vas držati u napetosti do kraja posta, otkrit ću vam odmah da sam uspila spremiti nešto. I to nešto je bilo ukusno, yay! A osim blitve zahtjevalo je još i papriku i penne te cca 25 minuta vremena.

Penne s blitvom i hrskavom paprikom

Sastojci (za 2 osobe):
250-300 g blitve
150 g tjestenine (penne ili neke druge po izboru)
1 crvena paprika, narezana na kockice
1 srednji crveni luk, narezan na sitno
1 češanj češnjaka, narezan na sitno ili protisnut
1 1/2 žlica maslinovog ulja
1 žlica sojinog umaka
sol, papar

Stavite vodu za tjesteninu i posolite; kad zakuha skuhajte tjesteninu prema uputama s vrećice.

Svaki list blitve dobro operite, pa odrežite stabljike. Listove narežite na kraće rezance (cca 3.5-4 cm dužine), a stabljike na manje komade (cca 0.5 cm širine).

Na srednje jakoj vatri u većoj tavi zagrijte maslinovo ulje, pa dodajte crveni luk i pržite par minuta, dok ne omekša. Zatim mu dodajte narezane komadiće stabljike blitve i pržite sve zajedno 4-5 minuta. Dodajte češnjak i pržite oko pola minute, pa ubacite narezane listove blitve, i kratko poklopite da malo pouvenu. Zatim otklopite, dodajte sol i papar (nemojte previše posoliti, jer ćete kasnije dodati sojin umak), pa pržite 2-3 minute uz stalno miješanje (možete i malo dulje, ja sam htjela da moja blitva bude mrvu hrskava).

Skinite s vatre, umješajte ocijeđenu tjesteninu i 1 žlicu sojinog umaka. Umješajte paprike i poslužite.

Ovako pripremljenoj blitvi pomiješanoj s tjesteninom sojin umak dodaje na punini okusa, a paprika odlično komplementira svojom svježinom i hrskavošću. Mogu reći da me ovo baš lijepo nahranilo danas, i zadovoljilo moje potrebe za nekim zdravim, nemasnim, laganim a ukusnim ručkom. Tko bi rekao da blitva može biti fina? :D

Varijanta: mislim da bi ovo bilo još bolje uz malo smrvljenog feta sira posutog odozgo, i zapravo sam i imala feta sir u frižideru ali, kao što već rekoh, nešto mi se danas želudac buni protiv mliječnih proizvoda pa ću sa sirom eksperimentirati neki drugi put.

recept: kuskus s paprikom i feta sirom

2011-01-28T12:22:00.012+01:00

Kuskus je jedna od onih namirnica koje gotovo nikad ne jedem (samo ga skladištim u kuhinji, skupa s lećom, heljdom i još nekim stvarima), ne zato jer ga ne volim već zato jer ne znam ništa spremiti s njim (nije usamljen u tom pogledu). Tražeći jučer po svojim brojnim folderima inspiraciju za neko jelo s kuskusom, našla sam jedan jako jednostavan recept, ali zahtjevao je artičoke i druge stvari koje nisam imala. Pa sam izignorirala sve sastojke koje je recept zahtjevao osim kuskusa i jednostavno stavila ono što sam imala u frižderu. Super je ispalo!

Kuskus s paprikom i feta sirom

Sastojci (za 4 osobe):
200 g kuskusa
5 dl juhe od povrtne kocke
15 g maslaca (jedna velika žlica)
2 crvene paprike
100 g poriluka
100 g feta sira
2 žlice maslinovog ulja
sol, papar

Paprike narežite na manje trakice (2 - 2.5 cm), a poriluk prepolovite po dužini pa svaku polovicu režite na ploškice. Juhu od povrtne kocke zakuhajte, pa njome prelijte kuskus, dodajte maslac, poklopite i ostavite da odstoji 5 minuta. Za to vrijeme zagrijte maslinovo ulje u velikoj tavi pa popržite paprike na jakoj vatri 3-4 min, dok se malo ne zapeču. Dodajte poriluk i pržite još minutu-dvije, pa posolite i popaprite i skinite s vatre. Kuskus bi dotad trebao biti gotov, malo ga promiješajte vilicom, pa dodajte prženom povrću. Feta sir izmrvite na komadiće i umješajte u kuskus. Poslužite. :)

Vrijeme pripreme: cca 12 minuta.
Zahtjevnost: minimalna.