Zdravo dijete

Pismo za mlade Suca Gilliama

noreply@blogger.com (Pijaca sreće) — Sat, 28 Aug 2021 07:05:00 +0000

Pismo za mlade Suca Gilliama :

"Stalno slušamo žalopojke tinejdžera. Što da radimo? Kamo možemo otići? Odgovor je: IDITE KUĆI!

Popravite prozorska okna, obojite stolariju. Počistite lišće iz dvorišta, pokosite travu, počistite snijeg s prilaza. Operite auto, naučite kuhati, oribajte podove. Počistite odvod u sudoperu, nađite posao. Pomozite Crvenom križu ili nekoj udruzi.

Posjetite bolesne, pomozite siromašnima, učite.

A kada završite, a niste umorni - pročitajte knjigu.

Vaši roditelji ne duguju vam zabavu. Vaš grad ili selo ne duguje vam rekreacijske objekte.

Svijet vam ništa ne duguje. Vi nešto dugujete svijetu.

Dugujete mu svoje vrijeme, svoju energiju i svoje talente tako da nitko više ne mora živjeti u ratu, siromaštvu, bolesti ili samoći.

Odrastite: prestanite cmoljiti. Prestanite sanjariti i razvijte karakter, ne listu želja, i počnite se ponašati kao muškarac ili žena.

Trebali biste biti dovoljno zreli da prihvatite neke odgovornosti koje su godinama za vas imali vaši roditelji.

Oni su o vama brinuli, štitili vas, pomogli vam, molili, iscrpljivali se, tolerirali i zanemarivali svoje potrebe da biste vi imali što više.

To su radilo rado, jer vi ste njihovo najdraže blago.

Ali, sada nemate pravo očekivati od njih da se pokoravaju svakoj vašoj želji, samo zato što sebični ego umjesto zdravog razuma dominira vašom osobnošću, razmišljanjem i zahtjevima.

Za ime Božje, odrastite i idite kući!"

Photo Pixabay

Principi vaspitanja koje treba zapamtiti

noreply@blogger.com (Pijaca sreće) — Sun, 10 Jan 2021 17:12:00 +0000

Principi vaspitanja koje treba zapamtiti:

1. Ne očekuj od djeteta da bude kao ti ili kao što bi ti htio da ono bude. Pomozi mu da ne postane kao ti, nego kao ono samo.

2. Ne traži od djeteta nadoknadu za sve što si mu pružio. Dao si mu život, kako bi to moglo da se vrati? Ono će dati život nekom drugome, taj drugi će dati trećem – to je nepovratan zakon zahvalnosti.

3. Ne iskaljuj ljutnju na djetetu, da ti u starosti ne bi bilo gorko parče hleba. Jer što posiješ to će i da nikne.

4. Ne gledaj na njegove probleme kao da su zanemarljivi. Život je svakome dat spram njegove snage i zato veruj da njemu nije lakše nego tebi, a možda mu je i teže pošto ono nema iskustva.

5. Ne ponižavaj!

6. Ne zaboravi da su najvažniji susreti jednog čoveka – njegovi susreti sa djecom. Obraćaj više pažnje na njih – nikad ne znamo koga smo to sreli u detetu.

7. Ne muči sebe ako nešto ne možeš da učiniš za svoje dete, samo se sjeti: za dete nije učinjeno dovoljno ako nije učinjeno sve što se može učiniti.

8. Dijete nije tiranin koji je zavladao tvojim životom, nije ni samo plod od krvi i tela. Ono je dragoceni pehar koji ti je život povjerio da ga čuvaš i da u njemu održavaš stvaralački plamen. To je oslobađajuća ljubav majke i oca koji ne gaje „naše“ dete nego dušu datu im na čuvanje.

9. Umij voljeti tuđe dete. Nikad ne čini tuđem detetu ono što ne bi volio da kogod čini tvome.

10. Voli svoje dijete kakvo god da je – netalentovano, nesrećno, i kad poraste. Raduj mu se u svakom obraćanju jer dijete je praznik dokle god je s tobom.

Januš Korčak - poljski pedagog

Ruski pedijatar upozorava: Zbog ovih roditeljskih grešaka – djecu “hvataju” prehlade i virusi!

noreply@blogger.com (Pijaca sreće) — Tue, 08 Jan 2019 11:46:00 +0000

Poznati ruski pedijatar daje savjet roditeljima kako na pravi način zaštiti djecu od naleta virusa i prehlada.
Sezona prehlada i virusnih infekcija je u jeku i na pomolu je onaj period kad su mnoga djeca sedam dana u vrtiću pa 2 tjedna kod kuće i tako u krug.

Naši pedijatri savjetuju slične mjere i manje-više znamo što bi trebalo, a što ne, iako se toga manje-više ne pridržavamo.

Kao prvo i osnovno radi zaštite od virusnih infekcija, ruski doktor Jevgenij Komarovski navodi boravak na otvorenom i izbjegavanje gužve.

“Koncentracija virusa pod vedrim nebom je tisućama puta manja nego u bilo kom zatvorenom prostoru, bio to stan, učionica, autobus“, kaže on.

Zato bi trebali dva puta razmisliti prije nego što povedemo djecu bilo kuda, a da to nije vani. Tužan je prizor vojska djece na pokretnim stepenicama kakvog trgovačkog centra, gdje hrle u igraonicu ‘pošto je vani hladno’.

Tužno je i što ćete od djeteta koje ide u vrtić često čuti: ‘Danas nismo bili vani.’

‘Zašto?’

‘Paaaa, hladno je.’

Sigurno je da odgajatelji znaju koliko je važan boravak vani i nadam se da je sve bliži trenutak kada će boravak vani uistinu postati obavezan i kada će ući u rubriku ‘maltretiranje djeteta’ ili bar prestati važiti kao argument – objašnjenje da je dijete “lijepo obučeno pa ne može vani”.

5 konkretnih savjeta čuvenog ruskog pedijatra
Ako neko u neposrednoj okolini kiše, kašlje, šmrca – držite odstojanje.

Pranje ruku i provjetravanje prostorija ne treba posebno naglašavati. I vrapci znaju da čestice virusa opstaju satima i danima u zagušljivom, toplom i ustajalom zraku, a praktično istog trena umiru na čistom, prohladnom, vlažnom i svježem zraku.

Dr Komarovski navodi optimalne vrijednosti zraka za prostorije u kojima se boravi: temperatura 16 do 22°C, relativna vlažnost zraka – 40 do 70%.

„Držite se ovih granica“, kaže on, “Ako vam je hladno, obucite se! Ne pretopljavajte se! Održavajte vlagu u prostoriji. Provjetravajte!”

Stavite rukavice kad morate dohvatiti nešto na javnim mjestima (posebna pažnja na kvake i držače u gradskom prijevozu).

Vlažite sluzokožu dišnih puteva. Koristite kapi ili aerosoli na bazi slanih rastvora. Što je više ljudi u okolini, to više kapi u nos, ali onih na bazi slanih rastvora i aerosoli. Ispirite usta običnom vodom. Slani rastvor napravite sami: 1 žličica soli na 1 litru provrele vode.

Evo još nekoliko doktorovih zapažanja i preporuka:

Kod nas se posljednjih godina sve češće nose maske (odbijam zamisliti djecu pod maskama kako čilo trčkaraju u trgovačkom centru!). Maska, međutim, ne spašava zdravu osobu i nema razloga da je nosi onaj tko je zdrav, rekao je dr. Komarovski i dodao:

„Masku nosi oboljeli i na taj način se umanjuje njegova zaraznost. Ne postoje medikamenti koji smanjuju vjerojatnost obolijevanja od virusne infekcije. Vjerojatnost obolijevanja umanjuje zdrava prehrana, aktivan način života, dovoljno sna, osmijeh i vedro raspoloženje”.

atma.hr

Kako spriječiti da škola ne izludi dijete (i vas)

noreply@blogger.com (Pijaca sreće) — Sat, 22 Sep 2018 13:59:00 +0000

Domaći ne treba raditi s djetetom, školsku torbu mu ne treba spremati, je li nešto zaboravilo – nije vaš problem
Mihail Labkovski, popularni ruski psiholog, poručuje roditeljima kako odabrati školu, treba li raspravljati s učiteljima i u kojem trenutku dijete stvarno treba ostaviti na miru.

Savjet br. 1

Prije škole djecu ne treba ničim opterećivati. Nikakav šah, strani jezici i intelektualni razvoj. Do 6-7 godina mozak djeteta fiziološki nije spreman primati veliki opseg informacija. Vi ćete izgubiti novac, a dijete – djetinjstvo.

Savjet br. 2

Nemojte za prvaša tražiti “jaku školu”. U nižim razredima za dijete je najvažnije postići psihološki komfor. Zato odaberite normalnu školu, blizu kuće. Dijete neće trošiti vrijeme i snagu na odlazak i povratak, i lakše će mu biti graditi odnose s poznanicima iz razreda ako žive u susjedstvu.

Savjet br. 3

Prva učiteljica ne treba biti “stroga” nego dobra. Trebate adekvatnu učiteljica koja voli djecu i radi u školi jer voli taj posao. Zato otiđite u proljeće u obližnju školu i raspitajte se kod roditelja djece četvrtog razreda.

Savjet br. 4

Škola je odgovornost vašeg djeteta, a ne vaša. Možete uzeti odmor prva dva tjedna na početku prvog razreda, a onda se dogovorite s djetetom: “Mene tvoja škola ne uznemirava, a ja neću uznemiravati tebe.”

Savjet br. 5

Prestanite zapitkivati što je bilo na svakom satu i pretjerano reagirati na ocjene. Ako dijete želi razgovarati o školi, razgovarajte; ako ne želi – ne treba mu kliještima izvlačiti riječi iz usta.

Savjet br. 6

Domaći ne treba raditi s djetetom, školsku torbu mu ne treba spremati, je li nešto zaboravilo, ne trebate vi o tome voditi računa. Ako vi sve radite umjesto njega, to u budućnosti neće biti mali problem.

Savjet br. 7

Naravno da svom djetetu možete pomoći. Principijelno pitanje u tome jest tko je prvi počeo. To treba biti dijete. Ono treba pitati:”Mama, ja ovo ne razumijem?”. A ne da vi malo-malo pa prilazite i pitate je li sve u redu. Ako dijete ne pita ništa, znači da je sve u redu.

Savjet br. 8

Ako učitelj nije dobar za vaše dijete, problem se mora rješavati. Probajte prvo razgovarati s učiteljem, zatim s direktorom, ako nema koristi – idite dalje. Možete dijete prebaciti u drugi razred pa čak i školu. Ni u kom slučaju dijete ne treba ostavljati u stanju dugog konstantnog stresa.

Savjet br. 9

Pubertet je najteži period u životu vašeg djeteta. Počinje između 12. i 14. i traje do 15-16. godine. To je vrijeme složenih psihičkih i fizičkih promjena, otuda hormonalni disbalans, psihološki problemi, umor. Uz to, upravo u to doba djeca polažu prijemne ispite. Dijete može lošije učiti, od odlikaša postati “trojkaš”. Moj savjet glasi: ako ne želite konflikte i teže probleme – ostavite dijete na miru. Vaš zadatak je da to vrijeme prođe što mirnije i što brže dok se kaos ne završi.

Savjet br. 10

Ne treba dolaziti u otvoren konflikt sa školom – vrlo vjerojatno ćete izgubiti bitku. Kada vas pozovu na razgovor i budu pričali o jakoj školi, složenom programu i potrebi da se pozabavite djetetom – ne suprotstavljajte se. Složite se. I nastavite raditi po svome.

Savjet br. 11

Nije neophodno razvijati djetetove talente ako to dijete ne želi. Talent treba pružati radost, a ne se iskorištavati. Ne treba se naprezati, tražiti pedagoge ne bi li netko dao odgovor na pitanje “što čuči u njemu?” Najčešće ne čuči ništa posebno i u tome nema ničeg tragičnog.

Savjet br. 12

Najvažnije je da naučite svoje dijete prihvaćati ne očekujući od njega ništa. Nije važno kako uči, volite ga onakvo kakvo jest i što god da radi. Da, kad bude imao 15, bit će teže nego kad mu je bilo pet. Dijete ne treba u vama izazivati odbijanje. Ali kako bi bilo tako, trebate prvo voljeti sebe.

detinjarije.com

Hajde da podizemo djecu...

noreply@blogger.com (Pijaca sreće) — Sun, 18 Jun 2017 07:01:00 +0000

Hajde da podizemo djecu koja nece morati da se oporavljaju od svog djetinjstva.

Mozes ga nauciti da leti...

noreply@blogger.com (Pijaca sreće) — Mon, 13 Mar 2017 17:57:00 +0000

"Mozes ga nauciti da leti, ali on ce letjeti svoj let. Mozes ga nauciti da sanja, ali on nece sanjati tvoj san. Mozes ga nauciti da zivi,
ali on ce zivjeti svoj zivot. Ali, u svakom letu, u svakom snu i svakom zivotu ostace klica onoga cemu si ga poducavao."

Karijes kod djece

noreply@blogger.com (Pijaca sreće) — Thu, 20 Oct 2016 15:03:00 +0000

Mnogo je uvjerenih roditelja kako o karijesu kod djeteta ne treba razmišljati do barem prve godine života, ako ne i kasnije. Istraživanja su pokazala da je to pogrešan način razmišljanja i da je karijes djece nešto o čemu treba voditi računa i prije nego što su se nadali.

U ustima tek rođene bebe tvrdi se kako ne postoje bakterije i to je točna tvrdnja, a do njih dolazi kasnije. Razvojem bakterija dolazi do problema poznatih kao karijes jer dijete s vremenom pored mlijeka počinje jesti i drugu hranu, a pojavom prvih zubića rizik od izbivanja karijesa bude još veći.

Kao jedan od razloga je i dugotrajno hranjenje djeteta mlijekom na bočicu zbog čega nastaje karijes bočice. O čemu se radi? Mlijeko se počinje razgrađivati već u ustima, a što pogoduje bakterijama koje se tamo već nalaze.

Stomatolozi savjetuju čišćenje zubića na početku njihovog izbijanja. To je obično oko četvrtog mjeseca života, a kako ne bi šokirali tako malo dijete, na početku je dovoljno obrisati usnu šupljinu uz pomoć gaze.

Nakon osmog mjeseca života kada dijete ima već nekoliko zubića možete ga početi navikavati na dentalnu higijenu, tako što ćete mu svaku večer prije spavanja oprati zube uz pomoć male četkice prilagođenje njihovoj dobi. Ako niste sigurni za savjet uvijek možete upitati ljekarnika ili stomatologa.

Kako bi se pobrinuli da će dijete imati zdrave zube, već nakon navršene prve godine života svaku večer prije spavanja možete uvesti rutinu pranja zuba uz pomoć paste za zube koju mogu slobodno progutati.

Preporučuje se svaku večer prije spavanja i nakon obroka pranje zubića s kojim će dijete polako prihvatiti rutinu, a kasnije i naučiti kako pravilno oprati zube.

Razvoju karijesa kod djece doprinosi unos jednostavnih šećera te ugljikohidrata. Budući da je na mliječnim zubima tanja caklina oni se brže kvare, pa nakon što bakterije dopru do živca izazivaju bolne reakcije ili zubobolju. Starija djeca mogu reći kada ih boli zub, a nakon toga roditelji trebaju što prije reagirati i odvesti dijete na pregled.

Stomatolozi su mišljenja kako bi dijete prvi pregled trebalo imati već nakon što je napunilo godinu dana života.

Dok neki roditelji smatraju kako je to prerano, a pogotovo ako im je dijete dobilo tek prvi zubić, postoje roditelji koji dijete već s 12 ili 14 mjeseci vode na pregled kod stomatologa kako bi se moglo polako naviknuti na zubara i kako bi se izbjegli budući strahovi zbog posjete stomatologu.

Kada ćete prvi put krenuti zubaru ovisi o vama, ali važno je dotada pobrinuti se da djetetovi zubići budu zdravi.

http://www.savjetnica.com/karijes-kod-djece/

8 nacina da ne odgojite previse razmazeno dijete

noreply@blogger.com (Pijaca sreće) — Thu, 08 Sep 2016 18:51:00 +0000

Svi zelimo odgojiti sretno dijete, koje ce biti potpuno funkcionalna osoba kad odraste. Istina je da svi pravimo greske i svi imamo svoje dileme.

Iako beskrajno volimo svoju djecu ponekad ih moramo pustiti da se ozlijede, da osjete posljedice svojih postupaka i da iskuse neuspjeh.

Kao roditelj u konačnici ćete biti tu da im pomognete kada im to zbilja bude potrebno.

Ukoliko želite da vaša djeca budu spremna za stvarni svijet, kada dođe njihovo vrijeme da napuste gnijezdo:

1. Ograničite im uživanje

Da, djetinjstvo je najbezbrižniji period u životu osobe, ali to ne znači da baš sve mora biti zabava i igra. Ograničite vrijeme koje će provoditi na računaru, telefonu ili video igrama, tako da vaša djeca ne gube stalno vrijeme koje mogu bolje iskoristiti u svojim životima.

Ne kažem da djeca trebaju obavljati teške poslove, ali svakako trebaju imati obaveze koje će odraditi prije nego što navečer zarone u svijet „Minecrafta“. Dajte im odgovarajuće zadatke u skladu s njihovim godinama i pobrinite se da završe domaću zadaću prije nego što im dopustite da se zabavljaju.

2. Nemojte ih tetošiti i pokrivati

Radio sam u školi i vidio sam kako se mnogi roditelji žale na učitelje nakon što im dijete dođe kući s negativnom ocjenom. Udarna vijest: Nije kriv učitelj! Umjesto da djetetu držite stranu kada je riječ o njihovoj odgovornosti, pokušajte shvatiti što bi ono moglo raditi bolje (i što bi vi mogli raditi bolje).

Nitko nije savršen i to je u redu. No, ako se ponašate kao da je vaše dijete Božji dar svijetu, pripremate ih za istinski neuspjeh kasnije u životu.

3. Natjerajte ih da budu iskreni u vezi svojih nedostataka

Roditelji trebaju naučiti svoju djecu da preuzmu odgovornost kada se kolebaju, ali to ne znači da samo trebaju prihvatiti neuspjeh. Previše djece misli “Ja nisam osoba za matematiku” i onda ne rade ništa kako bi poboljšali svoje matematičke vještine. Ne dopustite da se to dogodi i vašoj djeci.

Naučite ih kako je važno truditi se i raditi da bi mogli prevladati svoje slabosti. Jedno je kada činite dobro nešto u čemu ste dobri, ali puno veći uspjeh je kada uspijete u nečemu u čemu ste jednom prije već zakazali. Naučite svoju djecu da će se težak rad uvijek isplatiti na ovaj ili onaj način.

4. Ograničite im džeparac

Kad sam bio dijete, moja majka je imala sistem u kojem je bila određena količina džeparca koji će ići za kratkoročnu štednju (za manje igračke i igre), dugoročnu štednju (za nove video igre), te ozbiljnu štednju ( novac će se staviti na pravi štedni račun). Taj sistem je funkcionirao, a ja sam danas svjesna vrijednosti novca.

Naučite svoju djecu da cijene novac od malih nogu, to je vrlo važno. Ne odustajte od bilo kakvog sistema kojeg praktikujete, tako da vaša djeca ne odrastu misleći kako novac samo ispada iz bankomata kad god je to potrebno.

5. Podučite ih vrijednosti napornog rada

Džeparac ne smije doći lako. Pobrinite se da znaju da su novac zaradili pruženim uslugama. Da, oni možda mrze kositi travnjak ljeti ili lopatom čistiti prilaz zimi, ali što prije shvate da moraju raditi kako bi zaradili novac, to će za njih biti bolje.

Oni će, također, uživati u svojim igrama i igračkama mnogo više kada ih budu zaradili. Odnositi će se s poštovanjem prema svojim stvarima, jer će zapamtiti kako su teško morali raditi da bi si to mogli priuštiti.

6. Budite dosljedni s pravilima

Roditeljima je ponekad definitivno lakše popustiti s pravilima – “samo ovaj put”, pogotovo kada su zauzeti s poslom i drugim obvezama. No, sve to dovodi do toga da će djeca stalno tražiti način kojim će zaobići pravila. Pobrinite se da znaju: Pravila su pravila.

I pobrinite se da se i vaš suprug/supruga ponaša u skladu s tim. Inače, vaše kućanstvo bi se moglo pretvoriti u seriju u kojoj se roditelji stalno svađaju, jer je jedan blaži od drugog!

7. Učite ih da budu zahvalni

Djeca mogu naučiti biti velikodušni i gostoljubivi pojedinci još od vrlo mlade dobi. Mnoga djeca koju smatramo mudrom djecom za svoje godine, jednostavno imaju roditelje koji su ih odgojili na način da se brinu za ljude.

Oblikujte učtivost kod djece, naučite ih da kažu molim i hvala, da pridrže nekome vrata ili da pomognu napisati domaći rad prijateljima. Neka odaberu igračke koje više ne koriste i neka ih poklone manje sretnoj djeci u domovima. Djeca će izrasti u savjesne odrasle osobe ako steknu pravu perspektivu u mladoj dobi.
8. Nemojte uvijek biti njihov najbolji prijatelj

Volite svoju djecu bezuvjetno, ali vi ste odrasla osoba koja sve najbolje želi svom djetetu. Pokušavajući biti njihov prijatelj, otvarate konzervu crva koju je nemoguće zatvoriti.

Svakako treba pustiti vaše dijete da izvuče dijete iz vas, ali nemojte biti “onaj roditelj” koji omogućuje svom djetetu gledanje horor filmova ili igranje „Call of Duty“ do ponoći ako ujutro mora u školu (ili ikada, što se toga tiče). Budite tu za njih u svakom trenutku, ali nemojte im povlađivati, jer želite biti “cool”.

Nijedan roditelj nije super; vi bi to već trebali znati do sada!

Matt Duczeminski

Izvor : lifehack
http://atma.hr/8-nacina -da-ne-odgojite -zahtjevno -i-bezobrazno -dijete-sedmi -je-esencijalan /

Djeca neprekidno testiraju naše granice

noreply@blogger.com (mama) — Mon, 16 Jun 2014 09:25:00 +0000

Rođenje djeteta je neizmjerna sreća i nešto zbog čega vrijedi živjeti. Kada se rodi dijete, vaš život će se u potpunosti promijeni. Svako od nas veoma brzo otkriva koliko strpljenja je potrebno za pravilan odgoj djece. Ponekad vas dijete koje volite više od života zna dovesti na rub ludila.
Strpljenje je vještina koja se uči iz dana u dan.

Da li ste ikada vidjeli koliko strpljenja imate kada imate publiku i ljude koji vas posmatraju? U vašem domu postoji sasvim obrnuta situacija, jer zbog najmanje sitnice postajete ludi od bijesa.
Svako od nas zna šta je strpljenje. Koliko puta smo prećutali neke stvari da bismo ostavili dobar utisak na nekoga. Ne vidim razlog zašto rezerve strpljenja ne koristimo u komunikaciji sa našom djecom.

U određenim situacijama znamo kako sačuvati hladnu glavu, svjesno i pažljivo biramo riječi i reakcije.
Ovo jasno pokazuje koliko je tačna tvrdnja da je strpljenje naš izbor i odluka koju donosimo sami.
U svakom trenutku možemo da pokažemo onoliko strpljenja koliko mi to želimo.

Strpljenje se uči. Ponekad je dovoljna samo želja da sačuvamo hladnu glavu.
Ipak, u životu postoje situacije koje se otimaju kontroli, kada nas najmanja sitnica dovodi do ludila, posebno kada naša djeca neprekidno ponavljaju postupke koje ne odobravamo. Činjenica je da našu djecu volimo više od života, ali je isto tako tačna tvrdnja da su djeca sjajni mali manipulatori i da neprekidno testiraju naše granice i strpljenje.

Postoje odrađene sitacije u kojima znatno lakše ispadamo iz tračnica. To se dešava kada smo umorni, pod stresom i kada smo gladni. Naše dijete ne želi da opere zube, ostavlja nered iza sebe i sprema se satima iako zna da se vama žuri. Vi pucate po šavovima.
U tim trenucima je dovoljno da prepoznate takve situacije i da pokušate da ih izbjegnete. Udahnite duboko, izbrojite do deset, prevrnite očima samo za sebe. Prihvatite situaciju i pređite na slijedeći korak.

Duboko disanje oslobađa od napetosti, sprečava erupciju bijesa, dišite duboko i skoncentrišite se na važnije stvari, a to je odnos koji gradite sa vašim djetetom.

Batine nisu rješenje. Batine narušavaju povjerenje između roditelja i djece. Dijete će vas poslušati, ali samo trenutno, zbog straha koji osjeća. To ne znači da vas cijeni, a vi želite da Vas dijete cijeni i poštuje.

Ljuta osoba se koncentriše samo na problem. Kada udahnete duboko, imate dovoljno vremena da promijenite fokus. Zadržite reakciju bijesa i strpljivo djetetu objasnite šta treba da uradi. Koristite nježan, normalan i smiren ton. Pitajte svoje dijete, da li mu treba pomoć?

Ponekad se upitajte: "Koliko ima smisla biti nestrpljiv?"
Ne treba da budete mali Napoleon u svim životnim situacijama. Da li stvarno sve mora da bude onako kako vi to želite. Možda upravo Vi terorišete okolinu i svoju vlastitu djecu? Mnoge situacije uopšte nisu stresne, samo ih mi tako doživljavamo.

Pravo strpljenje, koje nama olakšava život, traži duboke promjene. Svaki roditelj treba da pogleda duboko u sebe i osjeti osnovnu razliku između situacija u kojima bira između strpljenja i bijesa.

Strpljenje je uvijek tu kada djecu gledamo iz ugla ljubavi. Kada ih vidimo kao nekoga ko nas sputava u inače savršenom životu, nikada nećemo pronaći mir i strpljenje. Nažalost, naša porodica ispašta, zbog našeg savršeno programiranog rasporeda.

Nestrpljenje djeluje kao otrov na cijelu porodicu. Osim toga, osoba koja pokaže nestrpljenje, osjeća se neprijatno i veoma loše. Posljedice našeg nestrpljenja su nesaglediva šteta za našu djecu. Djeca se osjećaju bezvrijedno i bezuspješno.

Suprotno tome, strpljenje ima pozitivno djelovanje na čitavu klimu u porodici i pomaže svima da se osjećaju sretno, voljeno i da budu sigurni u sebe. Slijedeći put kada odlučite da poludite zbog gluposti, sjetite se ove današnje teme,.

Zašto je moje dijete drsko?

noreply@blogger.com (mama) — Wed, 07 May 2014 11:13:00 +0000

Poštovanje se uči od malih nogu. Savremeno doba i moderni stil života sve više udaljava djecu od temeljnih moralnih vrijednosti. Pitate se zašto je vaše dijete zajedljivo, ponekad osorno, drsko, zašto vas ne poštuje, zašto vam odgovara, koluta očima, ceri se i baca po sobi?

Možda je problem u vama? Možda nemate dovoljno strpljenja i možda niste zaslužili poštovanje.

U nastavku slijedi nekoliko savjeta o načinu na koji treba da postupate kada osjetite manjak poštovanja od strane vlastitog djeteta.

Ostanite hladni i zadržite pribranost

Od vašeg odgovora zavisi da li će vaš odnos sa djetetom otići u pozitivnom ili negativnom pravcu. Ukoliko ste preblagi "drsko" ponašanje će se samo pogoršati. Ne smijete biti ni prestrogi, jer je i to mač sa dvije oštrice. I djeca pokazuju revolt prema teroru. Nemojte strahovladom sputavati vlastito dijete. Budite sigurni da će dijete koje odgajaju prestrogi roditelji imati probleme u komunikaciji sa drugim ljudima. Ne izgovarajte rečenicu: "Kako se usuđuješ, ja sam tvoja majka". Umjesto da podivljate, ostanite hladni, smireni i sabrani. Duboko udahnite, brojite do deset i dobro razmislite šta ćete reći u datoj situaciji.Recite djetetu da ćete razgovarati kasnije, kada obje glave budu hladne, ali održite izgovorenu riječ.

Otkrijte pravi uzrok lošeg ponašanja vašeg djeteta
Pravi razlog može biti sakriven i najbolja stvar koju možete napraviti je da razgovarate sa svojim djetetom. Otkrijte da li vaše malo sunce ima probleme sa drugarima u obdaništu, školi ili ispred dvorišta, pa bijes iskaljuje na roditeljima. Posmatrajte kako se ponaša kada se vrati iz vrtića, škole ili igre s prijateljima. Pitajte svoje dijete da li se nešto loše desilo u školi? Kad otkrijete uzrok, rješenje je lako pronaći.

POSTAVITE GRANICE

Djeca moraju znati ko je gazda u kući. Ne smijete biti previše fleksibilni u odnosu prema vašem djetetu. Da bi vas poštovalo mora malo da vas se plaši. Još juče ste imali poslušno dijete koje vam danas izgovara rečenicu: "Ma skini mi se s vrata". Djeca često imitiraju svoje drugare. Provjerite s kim se druži. Recite mu da je u redu da ponekad nije raspoloženo za priču, ali da postoji ljepši način da vam to saopšti.
Jasno i glasno recite da je vikanje i drsko ponašanje nedopustivo i da će uslijediti sankcije.
To može da bude gubitak određenih privilegija, dodatni kućni poslovi koje će morati da uradi, manji džeparac ili raniji odlazak u krevet..Neka unaprijed zna koje su moguće kazne, kako ne bi bilo nikakvih iznenađenja. Morate istrajati, budite dosljedni i držite se pravila koja ste sami postavili. To je jedini način da pokažete da ste ozbiljni.

Pazite šta pričate pred svojim djetetom.

Roditelji su uzor vlastitoj djeci. Djeca uče kroz imitaciju. Kada vi grubo razgovarate s ukućanima, djeca će misliti da je to normalan obrazac ponašanja. Učite djecu poštovanju prema drugima od malih nogu.

Pohvalite svoju djecu

Obratite pažnju na to kada je dijete ljubazno, zahvalno i učtivo i obavezno ga pohvalite. To je znak odobravanja, djeci daje dodatni motiv i uliva sigurnost.

Šta ne smijete obećavati djeci?

noreply@blogger.com (mama) — Sun, 06 Apr 2014 19:03:00 +0000

Nikada nemojte zaboraviti da su djeca jako pametna i da sjajno pamte sve što im obećate. Koliko puta ste se iznenadili kada vas vaša malena ljubav podsjeti na nešto što ste mu davno obećali?
Nikada nemojte davati obećanja, ako ih niste u stanju ispuniti. U protivnom, vaše dijete će doživjeti veliko razočarenje i polako će gubiti povjerenje u svoje roditelje.

U nastavku slijedi nekoliko savjeta koji se odnose na stvari koje djeci ne treba obećavati.

Profesorica koja se bavi vaspitanjem i odgojem djece i autorica knjige o djeci, Silvija Rus, ističe podatak da su djeca "velike cjepidlake", kada su u pitanju obećanja.
Izgovorena riječ postaje vaša obaveza.
Svaki put kada izgovorite laž gubite dio povjerenja vašeg djeteta.

Jedna od loših rečenica je: "Obećavam da neće boljeti"

Bol je subjektivan osjećaj. Čak i sitnice koje se vama čine bezazlenim, mogu jako zaboljeti vaše dijete. Kad skidate flaster, čistite ranu i slično, mnogo je pametnije reći: "Možda će malo boljeti, ali će brzo proći."

Za sve prezaposlene mame i tate, vrlo loša rečenica za vašeg mališana je: "Obećavam da ću doći kući prije nego što odeš na spavanje".
Djeca su inteligentna bića i sigurno će razumjeti ako im kažete: "Daću sve od sebe da dođem kući što ranije."
Uvijek treba da budete oprezni, kada se radio o okolnostima koje su izvan vaše kontrole, kao što su hitni poslovni sastanci, gužve u saobraćaju, neizbježna predavanja i slično.

Nemojte djeci obećavati zabavu kod drugara, ako niste u stanju ispuniti obećanje.

Nikada nemojte kupovati i podmićivati sopstveno dijete. Rečenica tipa: "Obećavam da ću te odvesti na sladoled kada pospremiš svoju sobu, "nikada neće izgraditi karakter vašeg djeteta. Mnogo bolje zvuči izjava: "Treba da pospremiš svoje igračke, jer bi neko mogao da se saplete i padne".

Pomozite svom djetetu da nauči da cijeni vrijednost knjiga i učenja, umjesto da po svaku cijenu želi da bude najbolje. Nikada se nemojte zadovoljiti činjenicom da dijete uči, jer želi da zadovolji vas. Vi treba da napravite uspješnog čovjeka od malenog djeteta. Recite: "Pisanje domaćeg pomoći će ti da porasteš, naučiš i postaneš bolji čovjek".

Kad je vaše dijete tužno, nemojte mu obećavati da će sutra biti bolje. Recite: "Zvuči kao da si imao težak dan".

Vaše dijete želi nešto posebno i vi to želite da mu pružite, ali veća putovanja zahtijevaju veća planiranje i ulaganja. Zajedno sa svojim djetetom napravite kasicu i odvajajte novac za vaš zajednički san.

Nikada nemojte zaboraviti da su djeca inteligentna bića, da imaju odličnu moć rasuđivanja i vrlo snažne emocije.

Zašto su djeca nestašna?

noreply@blogger.com (mama) — Thu, 19 Dec 2013 10:39:00 +0000

Nikada nemojte zaboraviti činjenicu da se djeca rađaju dobra. Dječije stavove i njihovo ponašanje oblikuje okolina. U prvom redu su to roditelji, jer djeca svakodnevno traže uzore u ponašanju svojih roditelja. Djecu ne smijete zanemariti i zapostaviti. zanemarivanje djeteta dovodi do nakupljanja revolta i bijesa u njima, jer i djeca imaju svoju ličnost i svoj ponos.

Djeca češto prave greške, ponekad žele privući vašu pažnju. Ponekad sve izgleda kao namjerno isplaniran scenarij da vas iznerviraju i dovode do ruba nerava.
Djeca ustvari žele prevazići mnoga ograničenja koja su mu nametnuta. Nemojte pretjerivati s okovima. nemojte pretjerivati sa strahovima. Čak i ptice vole slobodu.

Izlivi bijesa, vriska, galama, udaranje, lupanje, bacanje predmeta, otpor prema roditeljima i kršenje pravila su samo put da dijete pronađe svoju ličnost i ispolji svoje stavove. Sve su to prolazne faze za koje morate imati beskrajno mnogo strpljenja. Svaki uzrast ima svoje osobenosti.

Djeca su radoznala. Iz radoznalosti vrlo često dolazi loše ponašanje. Moj sin je jednom stavio magnet u mirovalnu pećnicu, sipao vodu po televizoru da posmatra dugine boje. Bilo je mnogo ovakvih situacija. Sigurna sam da će i vama pasti napamet brojne neprilike koje su se na svu sreću uvijek dobro završile. Dječija radoznalost nema granice, ali je najbolji saveznik za razvoj dječije inteligencije.. Morate shvatiti da djeca ne prave neprilike zato što žele biti zločesti, već zato što žele napraviti naučni eksperiment.

Djeca izvode nestasluške i zbog problema u komunikaciji.

Nezrelost je takođe jedan od razloga zbog kojih vas dijete može strašno iznervirati. Sva djeca ne sazrijevaju jednakom brzinom. Ponekad im je teško razlikovati dobro od lošeg. Kad krenu u vrtić, mnoge stvari će se promijeniti. U vrtići će takođe naići na niz zabrana, prepreka i ograničenja, te će frustracija rezultirati izlivima bijesa i nezadovoljstva. Razgovarajte sa svojim djetetom, pomozite mu da prevaziđe svoje unutrašnje probleme. Djeca ne znaju suprimirati svoje emocije, kada ih ispolje onda je to prasak.
To ne smijete zvati "loše ponašanje" i "problematično dijete."

U jednom trenutku djeca žele mnogo više slobode i nezavisnosti. Takođe dolaze dani kada će svjesno testirati vaše strpljenje i granice. Svako dijete u jednom trenutku ispoljava agresiju, jer se bori za svoje mjesto i svoj identitet.

Uvijek morate imati dovoljno topline i strpljenja da svoje dijete izvedete na pravi put, put ljubavi, poštenja i istinskih ljudskih vrijednosti.
Niko na svijetu vas ne voli više i iskrenije od vašeg djeteta i niko na svijetu vas ne treba kao vaše dijete.

Šta djeca naslijeđuju od roditelja?

noreply@blogger.com (mama) — Wed, 20 Nov 2013 10:30:00 +0000

Koliko puta ste se uplašili zbog mogućnosti da dijete naslijedi neku bolest od vas? Odmah na početku moram istaći činjenicu da u medicini ne postoje pisana pravila koja važe za sve. Nikada ne možete sigurno znati da li će vaše dijete naslijediti neku bolest koju imate vi ili neku u vašoj porodici. Međutim, činjenica je da se sa velikom vjerovatnoćom određene bolesti prenose sa koljena na koljeno i da se vjerovatnoća prenosa može izračunati.

Danas postoje i određene genetičke tehnike kojima se još prije trudnoće može izračunati vjerovatnoća za naslijeđivanje određenih bolesti. Konkretan prijedlog je da prije planirane trudnoće, ukoliko u vašoj porodici postoje određene bolesti obavezno konsultirate dobrog i pametnog genetičara.

Pola naših gena i osobina dobijamo od majke, a pola od oca. DNK je najčudesnija molekula u prirodi, naš genetski kod i spirala u kojoj su zapisani naša sudbina i naš život.

Imate alergije, patite od migrena i akni , vaši zubi nisu sjajni? Da li će vaše dijete imati slične probleme?

Alergija se naslijeđuje. Ukoliko oba roditelja imaju alergijsku konstituciju, vjerovatnoća da će dijete imati alergiju iznosi oko 60%. Ako jedan roditelj pati od alergije šansa da vaše dijete naslijedi alergiju je 40%.. Ukoliko niko u porodici ne pati od alergija šansa da je beba naslijedi pada na 10%. Alergijska sklonost ili atopijska konstitucija se naslijeđuje, ali bolest može biti provocirana i cijelim nizom drugih faktora, kao što su kontakt s alergenima, industrijalizacija, život u zagađenim gradovima. Najčešći uzrok alergija su poleni različitih biljaka, kućna prašina, grinje i hrana. A

Alergiju treba otkriti u što ranijem uzrastu. Danas postoje mogućnosti testiranja na alergije direktno iz krvi. Postoje i druge metode alergijskih testova. Ukoliko vaše dijete ima promjene na koži koje jako svrbe, ukoliko ima smetnje s disanjem, ukoliko mu često curi nos, kašljuca i ima suzenje iz očiju, obavezno napravite alergijske pretrage.

Karijes i loši zubi su takođe nasljedni, iako glavnu ulogu u nastanku ovih oboljenja igraju bakterije i neadekvatna higijena usne šupljine. Pazite kako perete zube. Vaša djeca vas imitiraju na svakom koraku, a da toga uopšte niste svjesni. Poremećaji u žvakanju zbog lošeg položaja vilice takođe izazivaju bolesti zubi. Vodite vaše dijete redovno kod zubara. Preporučuju se 2 pregleda godišnje.

Smetnje s vidom su takođe naslijedne. Posebno se to odnosi na kratkovidnost. Ako oba roditelja nose naočare postoji velika vjerovatnoća da će i djeca nositi naočare. Osim kratkovidnosti, naslijeđuju se i dalekovidnost i astigmatizam. Daltonizam (nemogućnost prepoznavanja boja) se takođe prenosi na mušku djecu. Ukoliko imate probleme s vidom, vaše dijete obavezno odvedite na oftalmološki pregled već u prvoj godini života.

Veliko broj psihičkih poremećaja se naslijeđuje. Depresija je nasljedna bolest. Ukoliko neko u porodici pati od depresije, rizik se povećava na 50%. Kada govorim o depresiji mislim na klinički potvrđenu depresiju, a ne na učestale promjene raspoloženja, kojim je većina nas sklona. Kod depresije naslijeđuje se samo sklonost, ali okolina ima presudan uticaj na ispoljavanje bolesti. Pratite emotivni razvoj svoga djeteta, posebno u pubertetskom i adolescentnom dobu.

Kožne bolesti kao što su psorijaza i ekcemi su često naslljedni. Atopijski dermatitis se naslijeđuje, psorijaza se takođe naslijeđuje.

Bronhijalna astma pripada skupini nasljednih bolesti. Prvi znaci bolesti se najčešće ispoljavaju u djetinjstvu. Ukoliko jedan od roditelja boluje od astme, šansa da će dijete oboljeti iznosi oko 25 %. Ukoliko vaše dijete ima česte bronhitise i sviranje u prsima pronađite dobrog pulmologa. možda je to astma. Kod ove bolesti je vrlo važno da liječenje počne na vrijeme, jer se tako mogu izbjeći trajna oštećenja pluća.

Konstitucija i građa tijela se naslijeđuju. Ukoliko su oba roditelja krupna malo je vjerovatno da će njihovo dijete biti sitno. Ukoliko su roditelji gojazni postoji velika šansa da će i dijete biti gojazno, jer dijete poprima loše navike u prehrani od roditelja. Pazite kako se vaša djeca hrane. Ne dajte da cijeli dan provode ispred televizora i kompjutera. Neka se bave sportom, igraju i druže sa drugom djecom.

Sjetite se kako smo se samo lijepo igrali dok nije bilo previše kompjutera i previše kanala na televiziji.

Šta kada vas dijete dovede do ludila?

noreply@blogger.com (mama) — Tue, 29 Oct 2013 10:15:00 +0000

Vaša mala beba je odjednom postala pravi lopov i nemirko. Svaki dan testira vaše granice i strpljenje. Imate osjećaj da polako gubite kontrolu nad svojim djetetom? Nije lako biti dobar roditelj i nemoguće je biti savršen roditelj. Svi mi imamo naše male i velike krize, male i velike dileme, male i velike strahove. Koliko puta ste se pitali: Da li ću uspjeti napraviti čovjeka od ovog malenog bića?

Ponekad se osjećate bespomoćno i imate osjećaj da vaš trud i vaše riječi ne dopiru do vašeg djeteta. Histerija i plač vas dovode do ludila. Morate mu otresito i jasno staviti do znanja da histerični napadi kod vas ne prolaze.

Najbitnija stvar u situacijama kada vaše dijete postane nemoguće i kada vas dovede na granicu ludila je da kontrolišete sopstvene emocije. Samo smireni i sigurni u sebe i svoje stavove možete popraviti ponašanje vašeg djeteta.

U nastavku slijede mali savjeti koji će nadam se koristiti mnogima od vas:

1. Morate kontrolisati vlastite emocije i ponašanje. Morate ostati smireni. Ukoliko je to nemoguće, onda morate vježbati smirenost. Duboko dišite više puta u toku dana i izgovarajte poruku koja na vas djeluje smirujuće.

2. Morate smisliti plan za suočavanje sa djetetovim napadima bijesa. Morate biti jednoglasni u stavovima prema djetetu. Nipošto nemojte dozvoliti da se vaš suprug u napadima bijesa stavlja na stranu djeteta. Dijete mora dobiti jasnu, glasnu i odlučnu poruku od oba roditelja.

Najteži teret u odgoju djece je biti samohrani roditelj. Ukoliko ste samohrani roditelj onda kod dječijih izliva bijesa uvijek budite dosljedni. recite djetetu šta mislite, ali se nemojte s njim raspravljati.

Nema odustajanja, ukoliko popustite pred dječijim bijesom i neprihvatljivim ponašanjem, onda se ponašate neracionalno i jednako loše kao i vaše dijete.

Morate biti razumni, pa će i vaše dijete biti razumno.

Kada se situacija okonča, nemojte ipak biti nedodirljivi. Djetetu treba dati priliku da se izvine, ali ne treba dozvoliti da to radi samo formalno.

Ukoliko je vaše dijete napravilo cijelu scenu uz bacanje predmeta, udaranje mlađeg brata ili sestre, psovanje, onda ga natjerajte da samo počisti nered koji je napravilo i da se obavezno izvine.

Kada dijete spozna da je učinilo nešto loše, onda će istovremeno naučiti važnu lekciju.

Ukoliko vaše dijete počne da histeriše izvan kuće i da se baca i urla u supermarketu, nemojte mu govoriti da ga više nećete voditi napolje. Recite da slijedi zabrana čokolada, bombona i drugih slatkiša koje voli.

Vaše dijete mora naučiti da prihvati "NE".

I nikada nemojte zaboraviti da pohvalite vašeg mališana kada uradi nešto lijepo.

Nije lako biti samohrana majka

noreply@blogger.com (mama) — Thu, 03 Oct 2013 11:02:00 +0000

Svi mi želimo imati sretnu porodicu, ali mnogima od nas život poruši dječačke snove. U jednom trenutku sve izgleda savršeno, a onda se život promijeni preko noći. Znate li kako je teško biti samohrani roditelj? Naše društvo je nažalost prepuno predrasuda prema samohranim roditeljima. Život samohrane majke nosi velike izazove, ogromnu odgovornost, brigu, požrtvovanje i svakodnevnu strepnju šta će donijeti naredni dan.

Na svu sreću samo jedan iskren i sretan osmijeh vašeg najdražeg malenog bića daje nevjerovatnu snagu i energiju da ih izvedemo na pravi put.

U nastavku slijedi nekoliko savjeta koji će samohranim majkama malkice olakšati svakodnevni život.

Nemojte zapostavljati sebe

Radite ono što volite. Posvetite jedan dio vremena isključivo sebi. Dotjerajte se. Kupite si nove cipele. Zadovoljstvo vlastitim izgledom donosi osmijeh na vaše lice i unosi optimizam u vaš život.

Napravite mrežu podrške

Vaša uža porodica i manji broj prijatelja su stubovi u vašem život. Nemojte zaboraviti činjenicu da širenje kruga prijatelja može donijeti pozitivne promjene u vaš život i olakšati svakodnevnu borbu.

Pokažite ono što osjećate

Nemojte potiskivati svoje emocije. Skrivati tugu, bijes i suze nije dobro za vaše zdravlje. Isplačite se ponekad, jer suze vas mogu vratiti u život. Izgovorite ono što osjećate, napišite na papir, pišite elktronski dnevnik, samo nemojte tugu držati u sebi. Potiskivanje emocija izaziva niz zdravstvenih problema, srčane smetnje i rak.

Štedite novac

Život je preskup u današnje vrijeme, ali se uvijek mala količina novca može ostaviti u kasicu za neka bolja vremena. Morate imati kontrolu nad finansijama. Tako će vaš san biti mirniji, a svakodnevna strepnja smanjena. Ukoliko postoji mogućnost sklopite polisu životnog osiguranja.

Mislite pozitivno

Presudna vještina za samohrane majke je misliti samo pozitivno i kloniti se bilo kakvih negativnih misli. Ukoliko uđete u vrtlog negativnih misli, onda je to začarani krug iz kojeg je strahovito teško izaći. To nije dobro ni za vas, ni za vaše dijete. Odbacite bol, tugu, kajanje, krivicu, sjetite se lijepih stvari koje ste proživjeli i koje ćete iznova živjeti. Nastavite dalje hrabro, sa osmjehom na licu.

Nikada nemojte zaboraviti da ste upravo vi najveći životni uzor za svoje dijete.

Budite ponosni na svaki dan u kome ste drugima izmamili osmijeh.

izvor b92

Zbog čega se naša djeca najviše brinu?

noreply@blogger.com (mama) — Fri, 06 Sep 2013 11:22:00 +0000

Napraviti čovjeka od djeteta je najveći izazov i dužnost svakog roditelja. Najteži posao u životu je pravilno vaspitati dijete. Na vaspitanje djece utiče veći broj faktora roditelji, škola, rođaci, komšije, prijatelji, drugovi, nastavnici. Međutim, kada nešto krene naopako onda su svakako dežurni krivci roditelji.

Djeca kao i odrasli imaju svoje male i velike muke koje ih tište i svakodnevno su izloženi stresu. U nastavku slijedi nekoliko savjeta o toma kako ponoći djetetu da se izbori sa svojim problemima

Škola

U našem društvu, čak i mala djeca mogu pretjerano da brinu o uspjehu u školi, sportu i drugim aktivnostima. Pomozite vašem djetetu da pronađe aktivnosti u kojima se dobro snalazi ili uživa i pružite mu podršku da se trudi, nastavi da vježba i slavi male i velike uspjehe. Što se škole tiče, pomozite djeci da organizuju svakodnevne obaveze. Nedeljom im pomozite da naprave sedmični raspored obaveza. Ohrabrite ih, čak i onda kada su rezultati lošiji od očekivanih. pomozite im da shvate da ne postoje problemi koji se mogu riješiti upornim trudom, učenjem i vježbanjem . Sarađujte sa nastavnicima i školskim psihologom, razvijte povjerenje i samopouzdanje kod djeteta, neka vam priča i o uspjesima i o neuspjesima u školi.

Dosada je poroblem za djecu

Djeca žude za stimulacijom, tako da mogu postati nemirna ako nemaju nikakve obaveze poslije škole. Na taj način mogu steći loše navike i praviti loše izbore, kao što je jedenje brze hrane i previše provedenog vremena uz TV ili video igrice. Vannastavni programi i redovne fizičke aktivnosti u periodu od sat vremena svakog dana mogu obezbijediti zdrav način provođenja vremena u popodnevnim časovima. Dodatne aktivnosti, ako su dobro usmjerene, povećavaju aktivnost djeteta u „pravom smjeru“, smanjuju dosadu i poboljšavaju kvalitet spavanja.

Djeca moraju redovno jesti

Preskakanje obroka ili njihova zamjena grickalicama otežava djeci da održe uravnoteženu energiju tokom cijelog dana. Osim toga, glad negativno utiče na sposobnost da se djeca koncentrišu na zdravu i redovnu ishranu, što može da izazove probleme sa tjelesnom težinom.

Pridržavajte se u kući pravila: tri obroka i dvije užine dnevno, što je izvodljivo za većinu porodica. Osim toga, istraživanja pokazuju da kada djeca jedu zajedno sa članovima porodice nekoliko puta nedeljno, onda imaju tendenciju da budu srećnija i jedu zdravije. Obezbedite djetetu redovno doručak, ali da to ne bude svakoga dana „brza hrana“. Djeca treba da imaju toplo kuvano jelo bar tri-četiri puta nedeljno i stalno voće i povrće na trpezi. Ne zaboravite da gojaznost u dječijem uzrastu stvara podlogu za gojaznost u odraslom dobu i povećava rizik od kardiovaskularnih komplikacija.

Djeca teško podnose promjene

Djeca mlađa od 6 godina još uvijek ne mogu razgovarati o stresu, već postaju neraspoložena poslije velikih promjena, kada im stvari izgledaju loše. Svaka promjena rutine, kao što je nova škola, selidba ili nov posao roditelja - može da okrene svijet naglavačke, a to može uticati na roditelje, braću i sestre.

Pridržavajte se nekoliko dnevnih rituala, kao što su obroci u određeno vreme, poslepodnevna šetnja ili vreme za čitanje priče. Klinci koji znaju šta da očekuju osećaju se opuštenije, a tako će se osjećati i svi u njihovom okruženju. Prilikom promene škole ili pri selidbi, više pažnje posvetite deci kako bi lakše prevazišla i podnijela tu „veliku“ promjenu.

Previše vremena ispred ekrana

TV ili video igrice mogu da djeluju kao relaksacija, ali gledati ekran ne djeluje opuštajuće kao čitanje knjige ili razgovar sa nekim. Pored toga, vrijeme provedeno ispred televizora često dovodi do prekomjernog grickanja i nepravilnog sjedenja.

Ograničite vrijeme koje se provodi ispred ekrana na maksimalno dva sata dnevno. I ne dozvolite da se jede ispred televizora, jer to odvlači pažnju i smanjuje svijest o veličini porcije, osećaju sitosti i komunikaciji u porodici. Ekran ne može zamijeniti nedostatak roditelja, šetnju ili sport. Provodite vrijeme sa svojom djecom.

Preveliko opterećenje obavezama

Tinejdžeri mogu da izgledaju srećno i mirno dok se dopisuju sa svojim prijateljima, slušaju muziku, rade domaće zadatke, užinaju, jedu grickalice ili sve to odjednom. Ali, multitasking je naporan i stresan i više nego što misle djeca i mnogi roditelji.

Previše vremena provedenog u zatvorenom prostoru

Djeca se, kao i odrasli, bolje osećaju kada mogu da izađu u prirodu. Jedna studija je pokazala da su pacijenti u bolnici pokazali brži oporavak samo zato što su vidjeli drveće sa svojih prozora.

Isplanirajte porodičnu šetnju po svježem vazduhu svakog dana poslije škole. Vodite djecu pješke u školu umjesto kolima, prošetajte do poslastičarnice na sladoled ili do kafića na „toplu čokoladu“ ili pecivo. Otiđite na klizanje, utakmicu ili u zabavni park sa svojim djetetom.
Krstarica

Moje dijete ujeda?

noreply@blogger.com (mama) — Fri, 26 Jul 2013 06:16:00 +0000

Ruku na srce, uopšte nije zabavno kada je u blizini dijete koje ujeda. Iako to nije neprirodno ponašanje, nije prihvatljivo kod druge djece, a posebno kod drugih roditelja. Ova briga se obično javlja kad dijete krene u predškolsko i kada je vrlo malo.

Šta roditelji mogu učiniti da umanje i iskorene ovaj problem?

1) Odlučno kažite „ Ne ujedaj!“ i sklonite ga od djeteta koje je ujelo.
2) Oduzmite mu igračku ili ga kaznite tako što će biti samo nekoliko minuta.
3) Dosta pažnje posvetite osobi koju je ujelo.
4) Razonodite djecu i posmatrajte kako se igraju. Izbjegavajte da ubacujete u igru djecu koja ujedaju.
5) Oduprite se iskušenju da i Vi ujedete dijete u nastojanju da mu ukažete na greške. Umesto toga iskoristite pozitivan pristup. Ne želite valjda da dijete kaže vaspitačici da ujeda jer to rade i njegovi roditelji.
6) Budite uvijjek u senci jer je to jedini način da budete prisutni kada dijete bude htjelo opet da ujede i spriječite ga.
7) Recite mu da to boli. Što su djeca manja to je njihovo poimanje bola slabije i ne razumiju kako povrijeđuju druge. To je spor proces, ali budite uporni. Sve manje će želeti da ujeda.
8) Morate znati kada dijete ujeda u samodbrani, a kada napada. Ovaj postupak se nikako ne može opravdati, ali je sigurno lakše znati da dijete ujeda kako bi se odbranilo i da to ne radi ni u jednom drugom slučaju. Pričajte sa djetetom mada će ono uskoro samo otkriti druge načine uz pomoć kojih će se odbraniti ako bude napadnuto.
9) Samo razgovorom možete rešiti problem. Što više pričate o tome kako ujedati ne valja i kakve posljedice može imati, to će se kod djeteta smanjivati želja za istim. Morate biti čvrsti, oštri i uporni, ali trud će se isplatiti.

mojabeba.com

Igre koje razvijaju motoriku kod djece

noreply@blogger.com (mama) — Fri, 26 Jul 2013 06:13:00 +0000

U uzrastu od 3 do 5 godina djeca su prezauzeta razvijanjem telesnih i motoričkih sposobnosti- uče kako da koriste mišiće nogu, ruku i trupa kako bi trčali, skakali, gađali, hvatali i šutirali. Takođe rade i na razvoju finih motoričkih sposobnosti, ali one se razvijaju kasnije za razliku od grubih. Svakako da želite da omogućite Vašem mališanu dosta vremena kako bi on mogao da razvije sve mišiće, kako velike tako i male.

Pokušajte sa sledećim aktivnostima:

- Ples - dete poskakuje, pomera svaki deo tela, aktivni su skoro svi mišići...
- Hodanje - pustite da se dete kreće po kući, da se šeta po komšiluku, parku. Možete uključiti trčanje, brz hod, preskakanje niskih prepreka, sve ono što Vam padne na pamet, a čini samo dobro razvoju deteta.
- Plivanje ili bilo koje druge igre i aktivnosti u vodi.
- Držanje ravnoteže - dopustite da dete hoda po niskoj gredi. Ako u obližnjem parku ne postoji greda, možete napraviti kod kuće jednu i potpuno je prilagoditi potrebama svog deteta.
- Igrajte se igara koje zahtevaju da dete mašta, zamišlja i pretvara se - deca pojačavaju razvoj grubih motoričkoh sposobnosti kada imitiraju patku, konja u galopu, robota ili avion- bilo šta što im padne na pamet.
- Vožnja tricikla, bicikla, dečjih motora - guranje velikih kamiona igračaka- pomoći će i ako vuku prikolice tih kamiona.
- Izgradnja kućica i drugih objekata - u kući će kao materijal koristiti jastuke, ćebiće, kutije, komade nameštaja, a napolju kamenje, drva, pesak i opremu na igralištu.
- Igranje sa loptom - dobacivanje, hvatanje lopte, bacanje iste kao i kotrljanje velikih, a lakih lopti.
- Igra sa vršnjacima.
- Ljuljanje, spuštanje niz tobogan, penjanje na igralištu ili u kući ukoliko imate uređen prostor za igru.

Juvenilni reumatoidni artritis

noreply@blogger.com (mama) — Fri, 26 Jul 2013 06:10:00 +0000

Juvenilni reumatoidni artritis je dugotrajna upala zglobova (artritis) slična reumatodinom artirtisu u odraslih, ali počinje prije navršene 16. godine.

Uzrok bolesti je nepoznat. Nasljedni faktori mogu povećati rizik od nastanka bolesti.

Simptomi

U oko 40% djece bolest zahvaća samo nekoliko zglobova, a u drugih 40% pogađa brojne zglobove. U preostalih 20% oboljelih razvije se sistemska bolest koja pogađa cijeli organizam, ne samo zglobove, a očituje se i groznicom, stanje koje se naziva Stillova bolest.

Upala koja zahvaća samo nekoliko zglobova obično se javlja prije navršene četvrte godine života (obično u djevojčica) ili poslije osme godine (obično u dječaka). Zahvaćeni zglob je bolan, otečen (edematozan) i ukočen, a najčešće je pogođeno koljeno, gležanj i lakat. Nekada, mogu biti zahvaćena dva ih više drugih zglobova kao što je nožni palac, ručni zglob ili temporomandibularni zglob, koji su ukočeni i otečeni. Simptomi koji potiču od zglobova mogu dugo trajati, ili se mogu vraćati i povlačiti.

Djevojčice imaju češće upalu šarenice (irisa) i cilijarnog tijela u prednjoj očnoj komorici (hronični iridociklitis), koja ne mora uvijek izazivati simptome i otkrije se samo ciljanom pretragom. Upala cilijarnog tijela može uzrokovati sljepoću, zbog toga se djeca moraju ciljano pregledavati na okolnost ove mogućnosti i u slučaju pojave irodociklitisa odmah liječiti.

Upala više zglobova može se javiti u svakoj dobi i jednako zahvaća djevojčice i dječake. Bol, otok i ukočenost zglobova mogu početi postepeno ili naglo. Zglobovi koji su obično pogođeni su koljena, skočni zglob, ručni zglob i laktovi. Kasnije se javlja upala zglobova obje šake, vrata, temporomandibularnog zgloba, a mogu biti zahvaćeni i kukovi. Upala je obično simetrična, pa zahvaća neke zglobove sa obje strane tijela, npr. oba koljena ili oba kuka.

Sistemski oblik juvenilnog reumatoidnog artritisa pogađa jednako djevojčice i dječake. Temperatura je promjenjiva (intermitentna), obično viša uvečer (često 39,5°C ili viša), a zatim se naglo vraća na normalu. Za vrijeme groznice dijete ima osjećaj teške bolesti. Površinski, sitnotačkasti ružičasti osip, uglavnom na trupu i gornjim dijelovima ruku i nogu, javlja se nakratko (često uvečer), migrira (javlja se na različitim mjestima), nestaje i ponovno se može pojaviti. Slezena i neki limfni čvorovi mogu se povećati. Bol, otok i ukočenost zglobova javljaju se posljednji.

Svaki tip juvenilnog reumatoidnog artirtisa može omesti rast. Kada bolest ometa rast tempromandibularnog zgloba može se slabo razviti brada (mikrognatija).

Reumatoidni faktor, antitijelo koje se često nađe u serumu odraslih koji imaju reumatodini artritis, rijetko se nalazi u djece koja imaju juvenilni reumatoidni artritis. Reumatodini faktor se najčešće nalazi u djevojčica kojima je bolest zahvatila više zglobova (poliartikularni oblik).

Prognoza i liječenje

Simptomi juvenilnog reumatoidnog artritisa potpuno nestaju pod utjecajem lijekova u oko 75% djece. Prognoza je lošija u onih kojima je bolest zahvatila više zglobova i u kojih se nađe reumatoidni faktor.

Visoke doze acetilsalicilne kiseline (aspirina) mogu obično smanjiti bol i upalu zglobova. Drugi nesteroidni antiupalni lijekovi, npr. naproksen i tolmetin, često se primjenjuju umjesto aspirina zbog opasnosti od Reyeova sindroma.

Djeci se mogu davati kortikosteroidi na usta ukoliko je bolest teška i ako je zahvaćeno cijelo tijelo, ali steroidi usporavaju rast djeteta, stoga treba izbjegavati primjenu ukoliko je moguće. Kortikosteroidi se mogu davati i izravno u zahvaćene zglobove kako bi se lokalno smanjila upala. Dijete koje ne reagira na aspirin ili druge antiupalne lijekove može dobiti injekciju pripravka zlata. Penicilamin, metotreksat i hidroksihlorokin mogu se primijeniti kada su soli zlata bez učinka ili izazivaju neželjene pojave.

Vježbe održavaju zglobove pokretnima i štite ih od razvoja ukočenosti. Udlaga može spriječiti da zglob ostane fiksiran u nepodesnom položaju.

Oči se pregledavaju svakih šest mjeseci kako bi se isključila upala šarenice (irisa) i cilijarnog tijela u prednjoj očnoj komorici. Upala se liječi kortikosteroidnim kapima ili mastima za oči koje široko otvaraju (dilatiraju) zjenicu. Ponekad je potrebno izvršiti i operaciju oka.

vasdoktor.com

Ishrana beba

noreply@blogger.com (mama) — Fri, 26 Jul 2013 06:08:00 +0000

Zdravo novorođenče ima zrele reflekse sisanja i traženja usnama i može ga se početi hraniti neposredno po rođenju. Ako se dijete ne stavi na majčina prsa u rađaonici, prehrana u pravilu započinje unutar četiri sata po rođenju.

U prvom danu života normalno je bljuvanje i povraćanje sluzi. Ako to potraje duže, doktor ili sestra mogu nježno isprati ostatak sluzi uvođenjem sonde kroz nos do želuca.

U novorođenčeta koje se počelo hraniti nekim od zamjenskih mlijeka (umjetna hrana, "formula"), povraćanje može biti rezultat alergije na mlijeko. Tada se može primijeniti neko mlijeko koje ne stvara alergiju. Ako to ne pomogne, doktor dalje traga za uzrocima povraćanja. U novorođenčadi koja se hrane na prsima uzrok povraćanja valja tražiti u zapreci koja onemogućava pražnjenje želuca. Na humano mlijeko se ne javlja alergija.

Novorođenče smoči pelenu šest do osam puta dnevno. Uz to ima stolicu svaki dan tokom prvih nekoliko sedmica, krepko plače, ima jedru kožu i snažan refleks sisanja. Sve su to pokazatelji da se dijete dovoljno hrani, majčinim ili zamjenskim mlijekom, a to se potkrepljuje porastom tjelesne težine. Dugotrajan san između obroka obično ukazuje na dovoljnu količinu hrane, premda to u djece koja se hrane na prsima nije uvijek tako. Stoga novorođenčad na prsima doktor redovno nadzire kako bi spoznao hrane li se dovoljno.

UMJETNA ISHRANA

(hranjenje bočicom)

U novorođenčeta koje će se hraniti bočicom za prvi se obrok daje sterilna voda, kako bi se ispitao refleks sisanja i gutanja, jer voda neće štetiti djetetu sa poremećajem hranjenja. Ako dijete ne povrati vodu, za sljedeći se obrok može dati zamjensko mlijeko. U rodilištu se dovoljnim smatra hranjenje novorođenčadi svaka četiri sata.

Adaptirano mlijeko primjerenog kalorijskog i vitaminskog sastava dostupno je u sterilnim bočicama od 120 ml. Majka ne treba nastojati da dijete za svaki obrok popije cijelu bočicu, već onoliko koliko želi. Količinu hrane valja postepeno povećavati tokom prve sedmice, od 30 ml ili 60 ml do 90 ml ili 120 ml šest puta dnevno.

U prvoj godini života prikladniji su adaptirani pripravci mlijeka (komercijalne formule) nego kravlje mlijeko. Premda kravlje mlijeko nije loša hrana za dojenče, siromašna je željezom koje je važno za razvoj crvenih krvnih zrnaca. Također se svakodnevno daju multivitaminske kapi koje sadrže vitamine A, C i D dojenčadi na umjetnoj ili prirodnoj prehrani, tokom prve godine života i tokom druge zime u hladnim predjelima gdje su djeca malo izložena suncu, pa je aktivacija vitamina D ograničena. U područjima gdje se vodovodna voda ne fluorira, hrani se može dodati fluor.

Djeci na umjetnoj prehrani za topla vremena ili kada se nalaze u vrućem i suhom okružju između obroka valja ponuditi vodu. Ponekad se dijete koje se neprikladno hrani mora dohraniti intravenski. U tom slučaju doktor traga za uzrocima pothranjenosti.

PRIRODNA ISHRANA

(Dojenje)

Majčino je mlijeko idealna hrana za dijete. Osim što osigurava nužne hranjive tvari u najprikladnijem obliku za probavu i apsorpciju, majčino mlijeko sadrži antitijela i bijele krvne stanice (leukocite) koje dijete štite od infekcije. Majčino mlijeko najbolje regulira kiselost i crijevnu floru, štiteći tako dijete od bakterijskog proljeva. Zbog te zaštitne uloge, djeca koja se hrane majčinim mlijekom rjeđe obolijevaju od zaraznih bolesti nego djeca na umjetnoj prehrani.

Prehrana na prsima ima prednosti i za majku, npr. omogućava majci prisan dodir sa njenim djetetom kakav se ne može ostvariti kod hranjenja bočicom. Prije zrelog mlijeka iz dojki se izlučuje rijetka žuta tekućina koja se naziva kolostrum. Kolostrum je bogat kalorijama, bjelančevinama i antitijelima. Ta su antitijela osobito vrijedna jer se uspješno apsorbiraju iz želuca. Tako dijete dobiva zaštitu od infekcija protiv kojih je njegova majka razvila antitijela.

Majčine bradavice ne zahtijevaju osobitu pripremu prije početka dojenja. Ručno izdajanje prije poroda može dovesti do infekcije grudi (mastitis) ili čak do preuranjenog poroda. Površina bradavica i areola prirodno se priprema za sisanje lučenjem zaštitnog podmazujućeg sloja. Tu zaštitu ne treba skidati.

Za ženu koja planira dijete hraniti na prsima može biti koristan razgovor sa ženom koja je uspješno dojila svoje dijete. Promatranje drugih majki dojilja i zapitkivanje mogu biti vrlo poučni i ohrabrujući.

Za uspješan podoj majka se udobno smjesti u opušteni položaj, može i sasvim ravno leći te se okretati na jednu i drugu stranu pružajući djetetu obje dojke. Dijete se smjesti sučelice majci koja pridržava dojku palcem i kažiprstom odozgo, a ostalim prstima odozdo i bradavicom lagano dotiče djetetovu donju usnicu. To potiče dijete da otvori usta i uhvati bradavicu. Majka pomaže djetetu staviti u usta cijelu bradavicu i areolu što sprečava oštećenje bradavice. Kada želi prekinuti dojenje majka prstom nježno pritisne djetetovu bradu i tako prekine sisanje.

U početku se dijete hrani na svakoj dojci po nekoliko minuta. Premda sisanje u majke potiče stvaranje mlijeka, ispočetka valja izbjegavati predugo sisanje. Oštećene bradavice nastaju zbog neprikladnog položaja bradavice u ustima djeteta za vrijeme sisanja i to je lakše spriječiti, nego liječiti. S druge strane, stvaranje mlijeka ovisi o ukupnom trajanju podoja. Podoj se postepeno produžuje sve dok se ne postigne dovoljno stvaranje mlijeka. Smatra se primjerenim desetak minuta na prvoj dojci i potom na drugoj dok se dijete ne zadovolji.

Za prvo dijete se stvaranje pune količine mlijeka očekuje unutar 72-96 sati. Za sljedeću djecu potrebno je kraće vrijeme. Ako je majka prve noći nakon poroda iscrpljena, obrok u 2 sata ujutro može se zamijeniti vodom. Ipak razmak između obroka prvih dana nikako ne smije biti duži od 6 sati. Dojenje je bolje provoditi po djetetovoj želji nego po vremenskom rasporedu. Slično tome i trajanje pojedinog podoja valja prilagoditi djetetovim potrebama.

Majka bi svoje dijete, osobito ako je prvo, za 7-10 dana po porodu trebala odnijeti doktoru kako bi procijenio je li dojenje uspješno i majku po potrebi savjetovao.

Česta pojava prvih dana dojenja je nabreklost dojki (postaju začepljene). To se može izbjeći čestim podojem. Bolnost se može smanjiti nošenjem ugodnog grudnjaka 24 sata dnevno. Izdajanje pod toplim tušem također može smanjiti napetost. Prije podoja majka ponekad mora manualno izdojiti manju količinu mlijeka kako bi omogućila djetetu da obuhvati ustima otečenu areolu. Ipak, pretjerano izdajanje između obroka može izazvati neprestanu bolnu prepunjenost i majka se treba izdojiti isključivo kada joj ta prepunjenost stvara znatnu nelagodu.

Neprikladan položaj djeteta na prsima izaziva oštećenje bradavica. Dijete bradavicu ponekad uhvati donjom usnom i siše je, iritirajući je. U tom slučaju majka palcem oslobađa donju usnu djeteta. Nakon hranjenja bradavice treba ostaviti da se osuše, a ne treba ih brisati niti ispirati. Majka po želji može bradavice osušiti sušilom za kosu na niskoj temperaturi. U vrlo suhom okružju bradavice se mogu namazati hipoalergenim lanolinom ili neutralnom kremom. Ne treba izbjegavati štitnike za bradavice u grudnjaku.

Majci je u periodu dojenja potrebna osobita prehrana, prvenstveno bogata kalcijem. Mliječni proizvodi su izvrstan izvor kalcija, ali ako ih majka ne podnosi, uspješno se mogu zamijeniti orasima i zelenim lisnatim povrćem. Po izboru kalcij se može uzimati i u obliku nekog od peroralnih preparata. Dodatak vitamina nije nužan ako je prehrana dobro uravnotežena, a posebno je važan dovoljan unos vitamina C te B6 i B12. Valja znati da je prehrana prosječna Amerikanca siromašna vitaminom B6, a vegetarijanska prehrana vitaminom B12.

Odvajanje djeteta od dojke ovisi o potrebama i želji, kako majke tako i djeteta. Dojenje se smatra poželjnim kroz barem šest mjeseci. Postepeno odvajanje od dojke tokom nekoliko sedmica ili mjeseci lakše je i za majku i za dijete, nego nagli prestanak dojenja.

Odvajanje obično znači uvođenje kruće hrane, tako da se umjesto 8-10 podoja dnevno, kruća hrana daje do tri puta dnevno, a broj podoja se postepeno smanjuje. U dobi od sedam mjeseci, bočicom ili čašom voćnoga soka, izdojenim mlijekom ili zamjenskim mlijekom, valja zamijeniti jedan podoj dnevno. Pijenje iz čaše važan je razvojni doseg, a potpuno se može svladati do dobi od 10 mjeseci. Neka se djeca vežu za jedan ili dva obroka na prsima sve do dobi od 18-24 mjeseca. Dijete mora jesti krutu hranu i piti iz čaše i kada se hrani na prsima.

UVOĐENJE ČVRSTE HRANE

Vrijeme uvođenja krute hrane određeno je djetetovim potrebama i spremnošću da je prihvate. Općenito, dojenčad ne treba krutu hranu prije šestog mjeseca života, premda je mogu nesmetano progutati od 3. ili 4. mjeseca. Gutanje krute hrane moguće je i ranije, ako se zalogaj stavi na stražnji dio jezika, ali je dojenčad obično odbija. Neki roditelji daju dojenčadi veće količine krute hrane kako bi prespavala noć. To ponekad nema takav željeni učinak, a prerano forsiranje krute hrane može dovesti do kasnijih poteškoća u prehrani. Mnoga dojenčad uzima krutu hranu nakon podoja ili obroka bočicom, što ih brzo rješava gladi, a pri tome se ne odriču zadovoljstva sisanja.

Od krute hrane najprije se primjenjuju jednovrsne žitarice (izbjegavaju se miješane), potom se uvodi voće i to također jedna po jedna vrsta, a potom i povrće. Preosjetljivost na hranu bit će lakše definirati ako se dojenčetu daje pojedina nova hrana kroz nekoliko dana. Kruta hrana daje se kašikom, kako bi dojenče savladalo novu tehniku prehrane.

Mnogi komercijalni pripravci dječje hrane, posebno kašice i supene mješavine sadrže puno škroba. Škrob ne sadrži vitamine niti minerale, visoko je kaloričan i za dojenče teško probavljiv. Neki gotovi pripravci dječje hrane imaju visoki sadržaj natrija, više od 200 miligrama po obroku. Sastav pojedinog pripravka istaknut je na kutiji. Usitnjena hrana pripremljena kod kuće jeftiniji je izvor cjelovitije i kvalitetnije prehrane.

Meso valja uvesti kasnije, nakon 7. mjeseca života, a tada mu valja dati prednost pred hranom bogatom šećerima, jer je dojenčadi potrebna velika količina bjelančevina. Ipak, brojna dojenčad odbija meso, pa ga valja uvoditi sa velikom pažnjom. Kako su mnoga djeca alergična na pšenicu, jaja i čokoladu, treba ih izbjegavati do godine dana. Med također valja izbjegavati do navršene godine dana, jer može sadržavati spore Clostridium botulinum koji u dojenčadi može uzrokovati botulizam, dok je u starije djece i odraslih bezopasan.

vasdoktor.com

Gastroenteritis kod djece

noreply@blogger.com (mama) — Fri, 26 Jul 2013 06:07:00 +0000

Infektivni gastroenteritis je infekcija probavnog (gastrointestinalnog) trakta koja uzrokuje povraćanje i proljev.

Gastroenteritis mogu prouzročiti brojne raznolike bakterije. Neke bakterije uzrokuju simptome izlučujući toksine, druge rastu na crijevnom zidu. Ako rastu unutar zida, mogu prodrijeti u krvotok. Virusi i paraziti, npr. Giardia, također mogu prouzročiti gastroenteritis. U stvari, jedan virus (rotavirus) odgovoran je za gotovo polovicu svih slučajeva teških proljeva koji završavaju hospitalizacijom u SAD-u i zemljama u razvoju. Bakterije i paraziti imaju nešto manje značenje u SAD-u nego u zemljama u razvoju, ali i oni uzrokuju epidemije trovanja hranom i proljeva.

Posljedice teškog proljeva posve su različite u razvijenim zemljama od zemalja u razvoju, npr. u SAD-u, uprkos milionima slučajeva proljeva u djece svake godine, smrtno završava svega njih nekoliko stotina, dok od proljevne bolesti umre više od 3 miliona djece mlađe od 5 godina u zemljama u razvoju.

Simptomi i dijagnoza

Gastroenteritis se obično manifestuje povraćanjem i proljevom. Da bi odredio uzročnika, doktor uzima u obzir je li dijete možda bilo izloženo izvoru infekcije (npr. nekoj posebnoj hrani, životinji ili bolesnoj osobi), kako dugo je imalo simptome i koji su to simptomi, te kako učestalo dijete povraća ili ima prolijevaste stolice. Također treba uzeti u obzir i djetetovu dob.

Već unutar 24 sata od pojave gastroenteritisa dojenčad ispod 6 mjeseci može zapasti u dehidraciju, zbog gubitka previše vode i soli (elektrolita). Međutim, svako dijete može zapasti u dehidraciju unutar 24 sata ukoliko su povraćanje i proljev teški a unos tekućine nedovoljan.

Dehidrirano dojenče ima slabi apetit, suha usta, povišenu temperaturu i oskudno stvaranje mokraće te pokazuje žeđ i gubitak tjelesne težine. Teža dehidracija daje očima upali i suhi izgled, i mekani dio između kostiju na tjemenu (fontanela) također je upala. Dijete može biti pospano. U starije dojenčadi i debele djece simptomi se ne moraju pojaviti prije no što dehidracija postane kritična. Ovakva djeca mogu izgledati vrlo slabo, sa toplom, suhom kožom i upalim, suhim očima.

Liječenje

Kao prvo, daju se tekućina i elektroliti, obično na usta, ali ako je dehidracija teška, intravenski, da se nadomjeste gubici povraćanjem i proljevom. Starijoj dojenčadi i inače zdravoj djeci daju se antibiotici samo za određene bakterije i parazite, npr. one koji uzrokuju krvavi proljev ili koleru.

Dojenčad ispod 6 mjeseci i oni sa oštećenim imunološkim sistemom liječe se antibioticima, čak i kada nema znakova infekcije izvan crijeva. Antibiotici su nedjelotvorni kada je gastroenteritis prouzročen virusom. Antibiotici se često daju osobama koje proljev zadesi na putovanju te kada je proljev težak ili uporan.

Gliste kod djece

noreply@blogger.com (mama) — Fri, 26 Jul 2013 06:05:00 +0000

Infekcija malom dječjom glistom je stanje u kojem mala dječja glista Enterobius vermicularis raste i razmnožava se unutar crijeva.

Mala dječja glista ili bijela glistica najčešći je parazit djece u umjerenim podnebljima. Barem 20% sve djece i čak do 90% djece smještene po ustanovama imaju malu dječju glistu.

Uzročnici

Infekcija obično teče u dva koraka. Jajašca se najprije prenesu sa područja oko anusa (čmara) na odjeću, posteljinu i igračke. Jajašca se tada prenesu, često prstima, u usta drugog djeteta koje ih proguta. Jajašca se također mogu udahnuti iz zraka a zatim progutati. Djeca se mogu ponovno zaraziti (reinficirati) prenošenjem jaja sa kože oko anusa u vlastita usta.

Male dječje gliste odrastaju u završnom dijelu tankog crijeva tokom 2-6 sedmica. Ženka tada seli u područje oko anusa, obično noću, da bi odložila jajašca u kožne nabore. Jajašca se odlažu u ljepljivoj, želatinoznoj tvari. Ta tvar, kao i micanje ženke, uvjetuju svrbež.

Jajašca mogu preživjeti do 3 sedmice na normalnoj sobnoj temperaturi. Međutim, jajašca se u kožnim naborima mogu brzo izvaliti i male glistice vratiti u debelo crijevo i završni dio tankog crijeva.

Simptomi

Većina djece inficirana malom dječjom glistom nema nikakvih simptoma. Neka, međutim, osjećaju svrbež oko anusa i stalno se češu pa tu koža može ogrubjeti. U djevojčica može doći do svrbeža i iritacije vagine. Bol u trbuhu, nesanica, konvulzije i druge nedokazane posljedice neopravdano su se svaljivale na infekciju malom dječjom glistom. U rijetkim slučajevima, upala slijepog crijeva može nastati zbog blokade malim dječjim glistama.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja pronalaskom glista. Pretraživanje je najbolje provesti pregledom dječjeg anusa oko 1-2 sata nakon što je leglo na spavanje. Gliste su bijele i tanke poput vlasi, ali se miču i vidljive su prostim okom. Uzorke jajašca ili gliste mogu se uzeti sa kože oko anusa ljepljivom stranom prozirnog selotejpa rano ujutro dok dijete još spava. Selotejp se može presaviti i odnijeti doktoru. Jajašca i gliste na selotejpu mogu se uočiti pod mikroskopom.

Prognoza i liječenje

Liječenje obično nije nužno. Parazit rijetko uzrokuje štetu, a k tome je izuzetno čest. Međutim, većina je bolesnika uzrujana spoznajom da ima gliste i često ih se želi riješiti. Jednom dozom lijeka mebendazola ili pirantela izliječi se oko 90% slučajeva. Svi članovi obitelji moraju se liječiti jer se infekcija prenosi sa jednog člana na drugog. Kreme ili masti protiv svrbeža (anti-pruritični pripravci) primjenjuju se izravno na kožu oko anusa radi smanjenja svrbeža.

Uprkos liječenju često dolazi do ponovne infekcije (reinfekcije) jer se još do sedmica dana živa jajašca izlučuju stolicom (zato nakon 7 dana treba uzeti još jednu dozu lijeka). Odjeću, posteljinu i igračke treba često strojno prati kako bi se uklonila jajašca.

vasdoktor.com

AIDS kod djece

noreply@blogger.com (mama) — Fri, 26 Jul 2013 06:03:00 +0000

Infekcija virusom humane imunodeficijencije je virusna holest koja progresivno uništava bijele krvne stanice i uzrokuje sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS, prema engl: acquired immunodeficiency Syndrome).

Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV, prema engl.: human immunodeficiency virus) završava progresivnim propadanjem imunološkog sistema što otvara vrata oportunističkim infekcijama i, osobito u odraslih, određenim vrstama raka.

AIDS (SIDA) je kasni stadij infekcije HIV-om i za sada je smrtonosan. Infekcija HIV-om i AIDS pogađaju ponajprije mlade odrasle osobe. Samo oko 2% ljudi inficiranih HIV-om u SAD-u su djeca ili adolescenti. Međutim, broj mladih odraslih osoba koje su infekciju stekle u adolescenciji sve brže raste. 1995. godine u SAD-u je bilo više od 3000 djece sa AIDS-om i barem još 1200 sa prikrivenom infekcijom. Godišnje se zabilježi 800-1000 novih slučajeva. Otprilike 90% djece inficira se prije, za vrijeme ili kratko po porodu; 61% su crnci, 23% Hispanci, a 15% bijelci.

Uzroci

Infekciju HIV-om uzrokuju virusi HIV-1, ili, rjeđe, HIV-2. Mala djeca gotovo uvijek dobiju infekciju od svojih majki prije ili u porodu, premda se više od 2/3 djece od majki sa HIV infekcijom neće inficirati. Infekcija se može dobiti i nakon rođenja zato što se virus može izlučivati majčinim mlijekom.

Prenos sa majke na čedo nije jedini način kako se djeca mogu inficirati. Premda rijedak, drugi put prenosa infekcije jest spolni doticaj kod zlostavljanja djeteta. Dijete se moglo inficirati i transfuzijom krvi prije 1985. godine. Dječaci sa hemofilijom koji su primali pripravke faktora zgrušavanja prije sredine 1980-ih mogli su se inficirati u slučaju da su krvni derivati bili zagađeni HIV-om. Od 1985. sva prikupljena krv kontrolira se na prisutnost antitijela na HIV. Učinjeni su značajni koraci u pravcu sigurnosti koncentrata faktora zgrušavanja. Danas se u SAD-u rijetko koja osoba inficira HIV-om putem transfuzije krvi ih krvnih pripravaka.

Na isti se način inficiraju adolescenti kao i odrasli: spolnim kontaktima, zajedničkim korištenjem inficiranih igala kod zloupotrebe droga, i, premda sada rijetko, prije 1985. godine transfuzijom krvi.

Virus se može prenijeti i homoseksualnom i heteroseksualnom aktivnošću. Muška homoseksualna aktivnost odgovorna je za 33% slučajeva novih HIV infekcija u adolescenata muškog spola, a heteroseksualna aktivnost odgovorna je za 54% slučajeva među ado-lescenticama. Zajedničko korištenje inficiranih igala odgovorno je za 11% novih slučajeva među adolescentima oba spola.

Virus se ne prenosi hranom, vodom, predmetima u domaćinstvu, ili društvenom komunikacijom kod kuće, na radnom mjestu, ili u školi. U vrlo rijetkim slučajevima HIV se prenio preko kože inficiranom krvlju. U gotovo svim takvim slučajevima koža je bila oštećena ogrebotinama ili otvorenim ranama, ili nečim drugim. Premda pljuvačka može sadržavati virus, nikada se nije potvrdio prenos poljupcem ili ugrizom.

Simptomi i komplikacije

Infekcija prije, tokom ili kratko po porodu nije odmah očita. U 10% - 20% djece problemi počinju tokom prve ili druge godine života, za ostalih 80% - 90% problemi počinju tek godinama kasnije. U oko polovice djece inficirane HIV-om dijagnoza AIDS-a postavi se do trećeg rođendana.

Ako bolest započne nakon dojenačke dobi, mogu se izmjenjivati intervali bolesti sa periodima razmjerno normalnog zdravlja. Infekcija stečena u adolescenciji često ostaje prikrivenom ili uzrokuje vrlo oskudne simptome mjesecima ili godinama, što nalikuje toku infekcije stečene u odrasloj dobi.

Različiti simptomi i komplikacije pojavljuju se kako propada djetetov imunološki sistem. Otprilike 1/3 dobiva upalu pluća (limfocitni intersticijski pneumonitis), obično u prvih nekoliko godina života. Uslijed toga se javljaju kašalj i batićasti prsti, ovisno o težini zahvaćenosti pluća.

Upala pluća prouzročena mikroorganizmom Pneumocystis carinii ozbiljno ugrožava dijete sa AIDS-om. Djeca rođena sa HIV infekcijom obično imaju barem jednu epizodu penumocistis pneumonije u prvih 15 mjeseci života. Više od polovice zaražene djece prije ili poslije dobiju upalu pluća. Pneumocistis pneumonija je značajan uzrok smrti među djecom i odraslima sa AIDS-om.

U značajnog broja inficirane djece progresivno oštećenje mozga sprječava ili usporava normalno ovladavanje psihomotornim funkcijama

Dijagnoza

Na infekciju HIV-om posumnja se u djece majki sa poznatom infekcijom ili u djece sa simptomima HIV infekcije ili imunološkim problemima. U novorođenčadi, standardni test na antitijela protiv HIV-a nema dijagnostičke vrijednosti jer se u njihovoj krvi gotovo uvijek nalaze antitijela od majke koja je inficirana HIV-om (makar dijete ne mora biti zaraženo). U većine dojenčadi ova antitijela se zadrže 12-15 ili više mjeseci, konačno se ipak gube iz krvi ako dijete nije inficirano. Da bi se definitivno dijagnosticirao HIV u djeteta mlađeg od 18 mjeseci moraju se koristiti posebne pretrage krvi (uzgoj HIV-a ili lančana reakcija polimeraze). Ponavljanjem ovih pretraga u većine se, ako ne i sve, inficirane dojenčadi može dijagnosticirati HIV već prije dobi od 6 mjeseci.

Za dijagnozu HIV infekcije u djece starije od 18 mjeseci i u adolescenata upotrebljavaju se standardne pretrage na antitijela protiv HIV-a.

Liječenje i prognoza

Sve se veći broj lijekova koristi u liječenju HIV infekcije odraslih i adolescenata. Mnogi od tih lijekova, ali ne svi, isprobani su u djece i pokazali su se korisnima. Mnogi stručnjaci vjeruju da kombinacije mogu biti korisnije od pojedinačnih lijekova.

Lijekovi koji se daju djeci su zidovudin (AZT), didanozin (ddl), stavudin (d4T), lamivudin (3TC) i zalcitabin (ddC). Neki od lijekova koji se već primjenjuju na odraslima upravo se iskušavaju na djeci - to su sakinavir, ritonavir i indinavir. Neki lijekovi, poput nevirapina i delavirdina, ispituju se i na odraslima i na djeci.

Za sprječavanje pneumocistis pneumonije dojenčadi starijoj od 1 mjesec čije majke imaju HIV infekciju, i djeci sa značajnijim oštećenjem imunosti, daju se antibiotici. Općenito se daje trimetoprim-sulfametoksazol, ali se neka djeca liječe pentamidinom ili dapsonom.

Uz savremenu terapiju, 75% djece sa HIV infekcijom doživi 5 godina, a 50% 8 godina. Prosječna dob umiranja još je uvijek oko 10 godina za djecu inficiranu HIV-om, mada sve više djece preživljava do u mladost.

Povremeno se daje intravenski imunoglobulin kako bi se pojačao djetetov imunitet. Rutinska cjepiva daju se većini djece inficirane HIV-om, bez obzira imaju li simptome ili ne. Općenito se ne daju živa virusna i bakterijska cjepiva. Međutim, cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (koje sadrži žive viruse) ipak se daje, budući da ospice mogu u djece inficirane HJV-om prouzročiti tešku ili smrtonosnu bolest, a od cjepiva do sada nisu zabilježene neželjene nuspojave.

Za djecu kojoj treba domski smještaj, vrtić ili školu doktor procjenjuje rizik izlaganja zaraznim bolestima. Općenito, prenos infekcija, npr. vodenih kozica, na dijete inficirano HIV-om (ili bilo koje dijete sa oslabljenim imunitetom) veća je opasnost od prenosa HIV-a sa tog djeteta na druge. Malo dijete sa HIV infekcijom, koje ima otvorene rane na koži ili je sklono potencijalno opasnom ponašanju, kao što je grizenje drugih, neće biti podobno za vrtić. Međutim, općenito, nema potrebe da bilo ko, osim roditelja, doktora i moguće školskog doktora, bude upoznat sa HIV statusom djeteta.

Djecu inficiranu HIV-om treba pomno medicinski nadzirati kako im se stanje pogoršava, liječenje se najbolje primjenjuje u najmanje ograničavajućim uslovima. Ako postoji sistem brige u kući zajedno sa socijalnim službama, djeca mogu provoditi više vremena kod kuće nego u bolnici.

Prevencija

Sprječavanje zavisi od poznavanja načina prenosa HIV-a i praktične primjene tog znanja. Ukazivanje na važnost suzdržavanja od spolnog odnošaja, odnosno prakse sigurnog spolnog odnošaja, bitno je u zaustavljanju širenja AIDS-a među adolescentima i odraslima.

Najdjelotvorniji je način sprječavanja infekcije u novorođenčadi taj da inficirane majke izbjegavaju trudnoću. Neka ispitivanja pokazuju da porod carskim rezom smanjuje rizik da se čedo inficira, ali ovo nije standardni postupak.

Jedno od najvažnijih dostignuća jeste sprječavanje, u mnogim slučajevima, prenosa HIV-a sa majke na čedo pomoću anti-HIV lijekova. Trudnicama, koje su inficirane HIV-om, daje se zidovudin (AZT) na usta tokom drugog i trećeg tromjesečja (zadnjih 6 mjeseci) trudnoće, uz intravenski zidovudin tokom trudova i poroda. Zidovudin se nastavlja davati novorođenčetu tokom 6 sedmica. Ovim mjerama trostruko je smanjen prenos virusa sa majke na čedo (sa 25% na 8%).

U toku su daljnja istraživanja da se vidi mogu li drugi lijekovi još više smanjiti stopu prenosa virusa. Prema tome, sve bi trudnice morale dobro razmisliti da se testiraju na HIV rano u trudnoći kako bi se zidovudin, u slučaju potrebe, mogao na vrijeme primijeniti.

Premda je rizik prenosa HIV-a majčinim mlijekom razmjerno nizak, inficirane majke trebaju izbjegavati prehranu čeda na prsima, osobito u SAD-u gdje se bez problema dolazi do dobrih industrijskih mlijeka i čiste vode. U zemljama u kojima su opasnosti pothranjenosti ili zaraznog proljeva zbog onečišćene vode velike, korist prirodne prehrane daleko nadilazi rizik prenosa HIV-a.

Budući da se ne mora znati HIV status djeteta, sve škole i vrtići treba da usvoje posebne mjere postupanja u slučaju nezgoda, kao što je krvarenje iz nosa, te za čišćenje i dezinficiranje površina zamrljanih krvlju. Osoblju se skreće pažnja da izbjegavaju dodir gole kože sa krvlju. Rukavice moraju biti svugdje dostupne, a ruke se nakon skidanja rukavica moraju oprati. Onečišćene površine moraju se očistiti i dezinficirati svježe pripremljenom otopinom izbjeljivača za domaćinstvo u koncentraciji od 1 izbjeljivača : 10-100 dijelova vode.

vasdoktor.com

Depresija kod mladih

noreply@blogger.com (mama) — Sun, 30 Jun 2013 09:24:00 +0000

Vaš adolescent se čudno ponaša u poslednje vreme, izbegava razgovor sa vama, odbija da jede, često se zatvara u svoju sobu... Zabrinuti ste i u nedoumici da li je u pitanju problem za koji ne znate, depresija ili jednostavno normalni simptmi adolescencije.

Adolescencija (lat. adolescere znači "postati zreo, sazreti"), počinje sa postizanjem polne zrelosti u razdoblju puberteta, dok se za gornju granicu uzima vreme postizanja emocionalne i socijalne zrelosti koji podrazumevaju iskustvo, spremnost i sposobnost da se preuzme uloga odraslog, što podrazumeva 24 godine starosti.

Svaki stručnjak za decu ili mlade ljude (imam dilemu kako da ih oslovim, zamislite kako je tek njima!), reći će vam da je zaista teško povući jasnu paralelu. Ipak, nije i nemoguće.

Simtomi depresije kod adolescenata
Glavni psihosocijalni zadatak adolescencije je formiranje čvrstog ličnog identiteta koji je uslovljen biološkim, psihičkim i socijalnim sazrevanjem. Formiranje identiteta je proces nalaženja odgovora na pitanje "ko sam" ,"gde pripadam", "šta želim da postignem", "kakav želim da budem". Priroda nije bila blagonaklona prema malom čoveku koji se trudi da poraste i nađe svoje mesto pod suncem. Naprotiv, prva barijera na koju nailazi, ukoliko je imao „srećno detinjstvo“, jesu fizičke promene.

U ovom periodu vršnjaci zauzimaju prvo mesto u životu mladog čoveka, koji mu kroje i nameću standarde lepote, kao i neizostavni mediji i drugi socijalni faktori. Ukoliko naš adolescent upadne u depresiju, menja se i njegov doživljaj telesne sheme, što se može manifestovati bulimijom, jo-jo dijetama, prežderavanjem, ili u najekstremnijim slučajevima, anoreksijom. Pored toga što remeti režim ishrane, ritam spavanja se takođe menja. Počinje da preterano spava, bežeći na taj način od samog sebe, a može patiti i od nesanice. Razredna vas zove na razgovor, jer je „dete“ strašno popustilo u školi, nepažljivo je na času, onim retkim danima kada je u školi. Vraćate se iz škole preneraženi i shvatate da vam dete nije tu. Čekate ga, mobilni je nedostupan, a pala je noć. Depresivna deca ponekad beže od kuće, čime šalju poruku da žele vašu pomoć, koliko god to vama nelogično izgledalo. Zove vas otac prijatelja vašeg adolescenta, skrećući vam pažnju da ih je po ranijem povratku kući zatekao kako puše travu. Na žalost, zloupotreba psihoaktivnih supstanci je vrlo čest pratilac depresije kod mladih ljudi, jer na taj način misle da će pobeći od surove im stvarnosti.

Polni identitet
Poremećaj polnog identiteta u adolescenciji je specifičan psihopatološki oblik koji se povezuje sa neuspešnom integracijom psiholoških procesa u prihvatanju svoga pola, svoje polne uloge i uopšte, polnosti, tj. muškosti ili ženskosti, uz sasvim normalno biološko određenje pola. Osim što prolazi kroz raznorazne fizičke promene, dobija i mnoštvo novih uloga za koje nije dovoljno pripremljen. I tako se javi konstantan osećaj napetosti i predviđanje da će se nesto loše dogoditi u određenim situacijama, opšteprisutno sopstveno uverenje da je inferiorniji od drugih, da ga društvo ne može prihvatiti kao takvog i da se nikome ne može svideti. Izrazita hipersenzitivnost može prouzrokovati česte napade plača, ili, kontradiktorno tome, česte izlive besa, ljutnje ili nasilja. Stalno surfovanje internetom ili igranje igrica jesu jedan vid bežanja od realnosti i način upotpunjavanja vremena uzrokovano naglim smanjenjem socijalnih interakcija, prestanka treniranja omiljenog sporta ili nekog drugog hobija. Preokupiranost idejom da bi mogao biti odbijen ili kritikovan, strah da se okruži ljudima, osim ako nije siguran da će im se zaista svideti dovodi do toga da se adolescent drži starog, dobro poznatog društva u strahu da bi mogao biti odbijen, suvišan ili jednostavno loše prihvaćen. Sebe vidi kao ružnog, bezvrednog gubitnika koji nije dostojan ničije pažnje i ljubavi. Kada ovakve misli postanu dominantne, depresivni adolescent može razmišljati i o radikalnom izlazu - samoubstvu. Nemojte se oglušivati oko signala koji vam šalje- šali se na račun samoubistva, izjavljuje da je „bolje bi mi bilo da sam mrtav“, „voleo bih da nestanem zauvek“, „ne postoji izlaz iz situacije“. Pozitivan stav prema smrti i njeno romantično prikazivanje kroz priče ili pesme, često navodno nenamerno povređivanje, prekomerno pijenje, prebrza vožnja automobila, mogu biti odraz stava prema životu, odnosno njegovom nipodaštavanju i željom za okončanjem.

Šta dovodi do ovakvih stanja?
Nizak socio-ekonomski status, siromaštvo, loše obrazovanje i nezaposlenost u porodici mogu biti činioci rizika. Loši porodični odnosi i traumatski događaji tokom detinjstva ostavljaju jak pečat na malog čoveka koji bi tek trebalo da se oblikuje. Ukoliko supružnici imaju afektivne ili neke druge psihijatrijske poremećaje, ponašanje nekog člana porodice uklapa se u antisocijalni obrazac, uz koji obično ide i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i/ili alkoholizam, velike su šanse da se kod deteta razvije tzv. „naučena bespomoćnost“, što će ga, gotovo sigurnim koracima odvesti u depresiju. Ukoliko se često svađate sa supružnikom, pri tom ulazite i u fizičke sukobe, potrudite se da to ne radite pred decom i potražite stručnu pomoć porodičnog terapeuta. Nemojte zapostavljati dete zbog karijere, čestih promena boravišta, stalnih odsustvovanja od kuće, razvoda, smrti nekog člana porodice... Nikako nemojte pred njega postavljati prevelike zahteve. Zapitajte se prvo šta dete zaista želi i koliko može. Deca koja su fizički ili seksualno zlostavljana imaju mnogo veće šanse da se razbole od depresije u odnosu na svoje vršnjake, kao i deca koja rastu u rigidnim porodicama.

Dete mi je depresivno. Šta dalje?
Za početak razgovarajte. Stavite mu do znanja da ste uz njega bez obzira na sve i to potpuno bezuslovno. Nemojte paničiti, napadati ga i postavljati mu suvišna pitanja. Bitno je da mu stavite do znanja da ste voljni i spremni da mu pružite podršku na bilo koji način. Prva reakcija adolescenta „optuženog“ za depresiju neretko je zatvaranje i ćutanje. Pričanje o problemima je u tom uzrastu veoma teško. Poštujte granice do kojih vam se dete otvara, pokažite da se saosećate sa njim i da ste spremni da ga saslušate onda kad bude spreman.

Ukoliko dete tvrdi da ne postoji problem, ne ignorišite svoje instinkte i simptome koje ste uočili, uzimajući u obzir njihovu ozbiljnost i trajanje. Imajte na umu da je poricanje jak mehanizam odbrane i da postoji mogućnost da vaš mali čovek i ne uočava da ima problem. Najbolje bi bilo da vaš mali čovek i vi potražite stručnu pomoć psihologa ili psihijatra. Možda ste i preuveličali simptome, ali bolje je da vam savest smiri stručno lice, zar ne?

* Šta je mladalačka depresija?

Mladalačka depresija je pojava sa kojom se često, i sve više, susreću mladi ljudi u procesu sazrevanja. Ona je složen, podmukao i opasan fenomen. Složen je zbog brojnih komplikovanih uzroka i posledica.

Podmukao je jer skoro uvek prođe neopaženo, čak i od tinejdžera koji ga proživljava, sve dok ne dođe do ozbiljnijih posledica. Opasan je jer depresija može da rezultira brojnih negativnim posledicama, od neuspeha u školi, povlačenja iz društva, uzimanja alkohola, droge, delikventnog ponašanja... do samoubistva.

* Kako je prepoznati?

Tinejdžersku depresiju je teško prepoznati, jer se njeni simptomi razlikuju od klasičnih simptoma depresije odraslih. Na primer, blago depresivni tinejdžer se ponaša i govori normalno. Ne postoje spoljašnji znaci depresije. Blaga tinejdžerska depresija manifestuje se putem tmurnih fantazija, sanjarenja ili mračnih snova. Blagu depresiju može, u ovom stadijumu, da prepozna samo mali broj profesionalaca koji dobro poznaju ovu pojavu, ili veoma senzitivni roditelji i vaspitači koji dobro poznaju način razmišljanja tinejdžera i sadržaj njegovih misli.
Umereno depresivni tinejdžer se takođe ponaša i govori normalno. Međutim, umerena depresija utiče na teme o kojima će tinejdžer razgovarati. Uglavnom su to depresivne teme kao što su smrt, morbidni problemi i krize. S obzirom na to da danas mngoi odrasli razmišljaju na pesimističan način, tinejdžerova depresija može da prođe neopaženo. Umerena depresija može ozbiljno da ugrozi funkcionisanje odrasle osobe. Može da izazove poremećaje spavanja, hranjenja, i onesposobni za obavljanje profesionalnih i roditeljskih dužnosti. Umerena depresija tinejdžera je jednako ozbiljna kao i depresija odraslih.
Umereno depresivna odrasla osoba obično izgleda loše, oseća se bedno i nesposobna je za većinu svakodnevnih obaveza. Ali, tinejdžer izgleda depresivno uglavnom samo u teškoj depresiji. Tinejdžersku depresiju je teško prepoznati jer su tinejdžeri dobri u „maskiranju“, to jest, mogu je sakriti ponašajući se kao da su dobro, čak i onda kada se osećaju sasvim jadno („u bedaku“). To se često zove „depresija sa osmehom“. Oni skrivaju depresiju pre svega kada su prisutni drugi ljudi. Ako posmatramo takvog tinejdžera onda kada on misli da ga niko ne gleda, možemo videti zapanjujuću transformaciju na licu.

* Otkrivanje mladalačke depresije

Najbolji način prepoznavanja depresije kod tinejdžera je da naučimo koji su različiti simptomi depresije i kako se razvijaju. Važno je shvatiti celu i detaljnu sliku simptoma, jer jedan ili dva simptoma mogu, a i ne moraju da označavaju istinsku depresiju. Važno je da mladalačku depresiju prepoznamo što pre jer je depresivni tinejdžer podložan štetnom pritisku vršnjaka, potencijalna je žrtva droge, alkohola, neprikladnih seksualnih iskustava, može se upustiti u kriminalne radnje i druge antisocijalne oblike ponašanja, uključujući i samoubistvo.
Pre nego što razmotrimo pojedinačne simptome adolescentske depresivnosti, treba da razumemo da depresivni adolescent može da ima jedan ili više klasičnih simptoma depresije odraslih, uključujući osećaj bespomoćnosti, beznadežnosti, malodušnosti i očaja, probleme sa spavanjem (ili previše ili premalo sna), probleme sa ishranom, (prekomerna ili nedovoljna, gojenje ili mršavljenje), nedostatak energije, nedostatak samopoštovanja, probleme sa obuzdavanjem gneva.

* Specifični simptomi mladalačke depresije

* Problemi sa usredsređivanjem. Prvi simptom blage tinejdžerske depresije je skraćivanje trajanja pažnje. Tinejdžer ne može dugo da se usredsredi na jednu temu. Misli mu beže od onoga na šta želi da se usredsredi i postaje sve rastreseniji. Sve češće uhvati sam sebe kako sanjari. Ovaj problem sa skraćenom pažnjom postaje očigledan kad tinejdžer pokuša da uradi domaći zadatak. Sve mu je teže da misli na to što radi, i čini mu se da sve manje postiže što se više trudi. To, naravno, dovodi do frustracije i tinejdžer tada sebe krivi što je „glup“ i „tup“. Zato pretpostavlja da je intelektualno nesposoban da uči, što umanjuje njegovo sampopštovanje.
* Sanjarenje. Skraćivanje pažnje pogađa tinejdžera u školi i zbog toga što veći deo časa sanjari. Kad se depresija produbljuje, tinejdžer sve veći deo vremena provodi sanjareći. U toj fazi učitelj može najlakše da prepozna depresiju. Bažalost, sanjarenje se obično protumači kao lenjost i loše ponašanje. Međutim ,treba voditi računa i o tome da samo jedan ili dva siptoma ponaosob nisu dovoljni da bi se moglo reći da je tinejdžer depresivan. Treba da razmotrimo postepeni razvoj sklopa simptome.
* Slab uspeh u školi. Slabljenje ocena je, uglavnom, postepeno i učitelji i roditelji obično pretpostave da je sam rad za tinejdžera previše težak, da ga „mrzi“ da radi zato što je lenj ili zato što ga više interesuju druge stvari. Kada se ocene naglo pokvare, onda se pre uzme u obzir mogućnost da je adolesent depresivan, da ga „nešto muči“.
* Dosađivanje („smor“). Kada tinejdžer sve više i više sanjari, postepeno zapada u stanje dosade. Dosađivanje je normalno za tinejdžere, naročito u ranoj adolescenciji, ali samo u kratkom vremenskom periodu. Normalno dosađivanje traje sat ili dva, ponekad cele večeri ili dana, povremeno čak i dva dana. Ali, dosađivanje koje traje nekoliko dana ili više nije normalno i treba da nam bude upozorenje da nešto nije u redu. To je jedna od stvari koje me veoma zabinjavaju kod današnjih adolescenata, taj produženi „smor“. Dosađivanje se često manifestuje kod tinejdžera tako što sve više vremena želi da provodi sam u svojoj sobi. On tada samo leži na krevetu sanjareći ili slušajući muziku, ili „bleji“ na kompjuteru igrajući igrice, „viseći“ na fejsbuku i sl. Tinejdžer koji se dosađuje gubi interesovanje za one stvari u kojima je nekada uživao, na primer sport, društvene aktivnosti, izlaske...
* Somatska depresija. Kako se dosađivanje nastavlja i produbljuje, tinejdžer postepeno upada u umerenu depresiju. Tada počinje da pati od nekih telesnih simptoma depresije. Umereno depresivni tinejdžer često počinje da oseća fizički bol na mnogim mestima, ali najčešće u grudima ili kao glavobolju.
* Povlačenje. U takvom jadnom stanju tinejdžer može da se povuče od vršnjaka. On ih neće jednostavno izbegavati, već se obično otuđi od njih, iskazujući neprijateljstvo, ratobornost, neljubaznost... Kao rezultat, tinejdžer postaje veoma usamljen, a s obzirom na to da je odbacio stare prijatelje, radije se druži sa polupoznatim vršnjacima koji mogu da uzimaju drogu ili su često u nekoj nevolji. Čak i u takvom stanju, tinejdžer je retko svestan svoje depresije.
********
Specifični simptomi mladalačke depresije
Problemi sa usredsređivanjem, sanjarenje, slab uspeh u školi, dosađivanje (smor), somatska depresija, povlačenje.
******

* Izražavanje depresije kod adolescenata

Tinejdžerova dela koja proizilaze iz depresije nazivaju se „izražavanjem depresije“. Mladići su skloniji nasilju od devojaka. Oni pokušavaju da ublaže simptome depresije krađom, laganjem, brzom vožnjom, ili drugim oblicima društveno neprihvatljivog ponašanja. Raditi nešto uzbudljivo i opasno izgleda kao da nekako ublažava bol depresije. Provaljivanje u tuđe kuće, ili crtanje grafita na zabranjenim mestima...donosi dašak uzbuđenja (u depresivnu dosadu) i zbog toga mnogi depresivni mladići to rade. Devojke ispoljavaju svoju depresiju na manje agresivan način (mada se ovaj trend menja). One često svoju depresiju izražavaju seksualnim promiskuitetom, ublažavajući depresivni bol u toku bliskog fizičkog odnosa. Međutim, te nesrećne devojke se ,obično, posle odnosa osećaju još gore, još depresivnije nego što su bile ranije zbog samoponiženja. Depresija i nedostatak samopouzdanja uglavnom su osnova devojačkog promiskuiteta.
Depresivni tinejdžer takođe može da izrazi svoju depresiju drogirajući se. Marihuana i depresija su vrlo opasna kombinacija, jer marihuana čini da se depresivni tinejdžer oseća bolje. (mnogi tinejdžeri ne smatraju marihuanu ili „travu“ drogom, i misle da je bezopasna. „Pa, svi duvaju“, kažu) Marihuana nije antidepresiv. Ona blokira bol depresije. Tinejdžer se oseća bolje samo zato što slabije oseća bol. Naravno, kad marihuana prestane da deluje, depresivna bol se vraća. Da bi zatim mogao da postigne isti stepen olakšanja bola, tinejdžer mora posle da uzme veću količinu. On polako postaje „pušač trave“...sve dok i to ne postane nedovoljno... posle čega sledi nešto jače.
Očigledan način na koji tinejdžer može da izrazi depresiju je pokušaj samoubistva. Ponekad je pokušaj samoubistva samo gest u kome tinejdžer ne želi stvarno da umre, već želi da privuče pažnju.

* Kako možemo da pomognemo

Šta možemo da uradimo da bismo pomogli depresivnom adolescentu? Pre svega, moramo na vreme da otkrijemo da je depresivan. To znači da moramo biti upoznati sa simptomima adolescentske depresije. To je posebno bitno znanje za roditelje, nastavnike, školske savetnike i ostale koji rade sa mladima. Dok je depresija blaga, relativno je lako zaustaviti taj proces i ublažiti ga.
Iako veći deo mladalačke depresije ima složene uzroke, često postoji poseban faktor ili događaj koji na kraju slomi tinejdžera i pokrene celukupan sklom simptoma. To, na primer, može biti smrt ili bolest ili odlazak neke osobe koja znači tinejdžeru, razočarenja kao što je razvod ili svađa roditelja, ili selidba na neželjeno mesto, problemi sa prihvatanjem od strane vršnjaka, ljubavni „jadi“ i sl...U takvim situacijama tinejdžer se oseća usamljeno, napušteno i nevoljeno. Pre svega, važno je da mu pokažemo da nam je stalo do njega i da ga volimo. To radimo provodeći dovoljno vremena sa njim da bi njegovi psihološki odbrambeni mehanizmi popustili i da sa nama može da razgovara razumno. Tada će nam u iskazivanju ljubavi pomoći, pre svega, gledanje u oči, fizički dodir i usredsređena pažnja. Ne mojte dozvoliti da budete zavarani time što adolescent, na izgled, odbija komunikaciju sa vama. To je samo njegova odbrana. Izvedite ga negde gde ćete biti sami, pričajte o bilo čemu što je njemu aktuelno. Posle nekog vremena, kad se opusti, otvaraće se postepeno. Ako odbija fizički dodir, činite to nenametljivo, usput, dok gleda televiziju, ili je na kompjuteru, u prolazu...Nije bitno što on na to ne obraća pažnju. Verujte, ta ispoljavanja ljubavi se registruju u njemu.
Ako je problem sukob unutar porodice, na primer razvod, tinejdžeru je potrebna pomoć da se izbori sa osećanjima. Naročito mu je potrebno da shvati da nije on kriv za razvod i da nije mogao ništa da uradi da bi sprečio da do njega dođe. Tinejdžeri su izuzetno osetljivi na probleme između njihovih roditelja. Iako se možda prave da im to nije bitno, velika je greška poverovati u to da im je svejedno, čak i kada se odvoje i odu od kuće.
Kada depresija adolescenta postaje umerena ili teška, pojavljuju se sve ozbiljnije posledice. Ona utiče na proces razmišljanja. Adolescent postepeno gubi sposobnost da razmišlja jasno, logično i racionalno. Gubljenjem sposobnosti održavanja zdrave perspektive, on se sve više usredsređuje negativne stvari i njegovo opažanje stvarnosti se iskrivljuje, a posebno pogrešno tumačenje mišljenja drugih o sebi. Sve više veruje da je sve mračno, da ništa nije vredno utrošenog vremena i da u stvari ne vredi živeti. U takvim stanjima je potrebno potražiti stručnu pomoć. Ovakva mladalačka depresija nije samo prolazna faza, i može se sve više pogoršavati ako se ne prepozna i ne počne da se nešto radi na njenom prevazilaženju.

* Tinejdžerski gnev i depresija

Mnogi roditelji pretpostavljau da je tinejdžerski gnev loš ili nenormalan, i da ga treba ugušiti i ne dozvoljavati. Ovo je strašna greška. Osećanje gneva nije samo po sebi ni dobro ni loše. Gnev je normalan, i svako đivo biće ga oseća. Problem nije sam gnev, već upravljanje gnevom, i u tome mnogi greše. Potrebno je shvatiti da postoje različiti načini upravljanja gnevom i znati koji je najbolji. Počnimo od najgoreg načina izlaženja na kraj sa gnevom, a to je pasivno agresivno ponašanje.
Pasivno agresivno ponašanje je suprotno od otvorenog, iskrenog, direktnog i verbalnog izražavanja gneva. To je ispoljavanje gneva koje se indirektno vraća toj osobi. Blagi primeri za ovo su odugovlačenje, traćenje vremena, tvrdoglavost, namerna neefikasnost, „zaboravnost“... Podsvesna svrha pasivno agresivnog ponašanja jeste da uznemiri roditelje i da ih naljuti. Pasivno agresivno ponašanje je odbijanje preuzimanja odgovornosti za vlastito ponašanje. Pasivno agresivne tehnike držanja gneva pod kontrolom su indirektne, lukave, samoodbrambene i štetne. Ono je, uglavnom, podsvesno motivisano, to jest, dete nije svesno da koristi ovo ponašanje da bi se oslobodilo nagomilanog gneva i uznemirilo roditelje. Pasivno agresivno ponašanje izaziva mnoge probleme, od slabih ocena do droge ili samoubistva.
*******
Adolescent je spreman (nesvesno) da učini mnogo toga na svoju štetu kako bi, na taj način, ispraznio svoj gnev prema roditeljima ili vaspitačima. Depresivnost je, često, gnev okrenut prema samom sebi, sa nesvesnom motivacijom da se time povredi uzročnik gneva.
********

Malo dete može ispoljavati pasivno agresivno ponašanje tako što će, na primer, početi ponovo da piški u gaćice. Kod tinejdžera pasivno agresivno ponašanje može da ima katastrofalne rezultate po njega samoga (neuspeh u školi, uzimanje droge, pušenje, ostajanje u drugom stanju, ...sve što će uznemiriti roditelje.)
Pasivno agresivno ponašanje nastaje onda kada vaspitači ne razumeju gnev, misle da je pogrešan i da se mora sputati njegovo izražavanje. Ako se sputa ispoljavanje gneva, gnev neće nestati. On će se potisnuti u podsvest, gde će ostati nerešen, čekati da kasnije bude ispoljen putem neprimerenog ponašanja i/ili pasivno agresivnog ponašanja.
Druga greška koju prave neki roditelji, a odnosi se na ispoljavanje gneva, je neprimerena upotreba humora. Kad god neko postane ljut, neki roditelji koriste humor za razrešavanje napetosti (ponekad je to podsmevanje uz šalu). Humor je, naravno, dragocen za svaku porodicu. Ali, ako se stalno koristi da bi se izbeglo primereno ophođenje prema gnevu, tinejdžeri ne mogu da nauče kako da se pravilno nose sa gnevom.
*******
Pasivno agresivno ponašanje je apsolutno najgori oblik izražavanja gneva jer:
* Lako može da postane ukorenjeni, trajni obrazac ponašanja
* Može da iskrivi nečiju ličnost i tu osobu učini potpuno neprijatnom
* Može da utiče na sve buduće odnose adolescenta
* To je jedan od poremećaja ponašanja koji se teško ispravlja.
*****

Roditelji, ako vaš tinejdžer ispoljava svoj gnev verbalno, čak i ako je neprijatan u tome, to je mnogo bolje od pasivno agresivnog ponašanja. Jedna od najvažnijih lekcija odrastanja i sticanja zrelosti jeste izlaženje na kraj sa gnevom na primeren i zreo način. Deca će nastojati da nezrelo ispoljavaju gnev sve dok in neko ne pokaže drugačije. Ne možemo očekivati od tinejdžera da gnev izražavaju automastki na najbolji i najzreliji način. Učenje zrelog savladavanje gneva ide postupno, i prolazi kroz određene korake:

Lestvica upravljanja gnevom:

* Potpuno nekontrolisano ponašanje - Kad osoba ima napade besa, uništava imovinu ili je nasilna prema drugoj osobi (čak je i ovakvo ponašanje lakše ispraviti nego pasivno agresivno)
* Verbalni izliv besa, ali bez fizičkog nasilja, ograničen na vikanje, vrištanje, psovanje. Gnev nije usmeren samo na osobu na koju smo ljuti, nego na bilo koga ko se nalazi u blizini.
* Neprijatno verbalno izražavanje(glasno, dranje...) ali bez vređanja i psovanja...ali i dalje nije usmereno samo na onoga ko je izazivač, već na sve prisutne...
* Neprijatno ispoljavanje (vikanjem, vrištanjem...) ali ograničavajući se na temi i osobu koja je izazvala.
* Ispoljavanje na prijatan i razuman način, ako je moguće i to prema osobi koja je gnev izazvala.
*******
Svaki stepenih u lestvici gneva predstavlja napredak u izražavanju gneva, i treba pohvaliti tinejdžera za svaki napredak, bez obzira na to što nam i to naprednije ispoljavanje gneva može biti neprijatno. Tako ćemo mu pomoći da pređe na sledeći korak na lestvici ispoljavanja gneva. Naravno, od presudne važnosti je na kojem koraku na lestvici ispoljavanje gneva se nalazi vaspitač. Ne možemo od dece tražiti ono što ni sami nismo u stanju da uradimo.

Izvor:stetoskop

Izvor: Danas
Autor: Tatjana Firevski Jovanović i Nebojša Jovanović

Adolescenti i tolerancija

noreply@blogger.com (mama) — Sun, 30 Jun 2013 09:21:00 +0000

Adolescenti, inače spremni na izlaženja iz klišea, pokazuju netrpeljivost prema onima koji nisu kao oni, ili navijaju za drugi sportski klub.

Objasnite detetu šta je to tolerancija. Iako se o toleranciji mnogo priča, izgleda da se o njoj malo zna. Kao da ljudima i dalje nije baš najjasnije šta znači biti tolerantan, a ako odrasli na tom polju imaju problem, kako će uspeti da pravilno nauče svoju decu tolerantnom ponašanju? Zato evo najkraćeg mogućeg objašnjenja: biti tolerantan znači ne ugrožavati, ne proganjati i ne maltretirati one koji nam se ne sviđaju i koje ne podnosimo. Dakle, tolerantan čovek je onaj koji je zadržao svoja uverenja i pogled na svet ali je prihvatio da nema pravo da one druge, drugačije i različite od sebe napada, ponižava i vređa kao što ni ti drugi nemaju pravo da to njemu čine.

Pomozite detetu da nauči da bude tolerantno prema drugima. Kadaste razjasnili pojam tolerancije, dolazi teži zadatak: da naučite dete da se na tolerantan način ophodi prema ljudima u svojoj okolini. Najbolje da počnete od njegovog neposrednog okruženja jer je vrlo verovatno da se u njemu nalazi neki vršnjak koji se razlikuje od ostalih a koji je možda već predmet podsmeha ili čak žrtva nasilja. Podstaknite svoje dete da za početak bar ne učestvuje u napadima na svog druga a kasnije će odlučiti da li će tog vršnjaka prihvatiti u grupu onih sa kojima voli da se druži. Važno je da ne vršite pritisak na dete da ono mora po svaku cenu da bude drug sa nekim ko mu se ne dopada, samo ne treba da ga zadirkuje ili na bilo koji drugi način ugrožava.

Praktikujte tolerantno ponašanje u svakodnevnom životu. Ne zaboravite da su roditelji najjači uzori svojoj deci i prvi modeli ponašanja koje njihovo dete ima prilike da vidi. Zato će sve vaše "lekcije" o toleranciji pasti u vodu ako i sami ne budete ispoljavali ono što tražite da i vaše dete radi. Prevedeno na svakodnevne situacije, to znači da na primer pogrdno ne nazivate male pripadnike romske populacije kada na semaforu žele da vam operu šoferšajbnu – dovoljno je im odlučno kažete ako ne želite njihovu uslugu ili da jednostavno zatvorite prozor i ignorišete njihovu upornost.
Kada god vam je teško da otrpite nečiju različitost ili da na tako nešto podstaknete svoje dete, setite se kako bi svet bio dosadan kada bi svi ljudi voleli da slušaju istu muziku ili da se isto oblače. Raznolikost doprinosi tome da svet bude zanimljivo mesto za život a na nama je koliko ćemo u tome uživati.