Voće i povrće

Francuska pita od luka Joanne Harris

2012-01-23T11:16:00.001+01:00

Nešto prije Božića uhvatila sam na televiziji film Čokolada. Iako sam ga pogledala prekonekoliko puta ni ovaj put nisam mogla odoljeti svim slasticama koje su glavni glumci u ovom filmu.
Upravo su te čokoladne delicije ono što film čini gledljivim i privlačnim, a bez njih to bi bila još samo jedna ljubavna melodrama.
S druge strane, kardinalna je pogreška gledati ovaj film u kasnim večernjim satima bez ičeg slatkog u kući.
Gotovo izluđena od želje za komadićem čokolade sjetila sam se da već dugo nisam kuhala ništa iz predivne knjige Joanne Harris i Fran Warde „Francuska kuhinja“, a upravo u toj knjizi se nalaze i neki recepti iz slavnog filma.

Kako je trebalo pričekati do jutra za bilo kakve kulinarske eksperimente moje želje su se promijenile i za oko mi je zapela pita od luka.
Inače luku teško odolijevam i bez njega gotovo da ne bi znala kuhati, a kad u receptu pročitam da mi je potrebno 400 g istog moje oči zasvjetlucaju od radosti.
Rođena je ljubav na prvo čitanje i nije prošlo ni 10 minuta, a ja sam već u kuhinji sjeckala luk. Toliko mi je drag da mu opraštam što zbog njega ronim suze, a ovaj put su to bili ozbiljni potoci.
Ipak što je koja prolivena suza naspram očaravajućoj aromi karameliziranog luka.

Kako sam po prvi put radila ovu pitu odučila sam religiozno pratiti recept. Ovo je nešto što vrlo rijetko radim, ali smatrala sam da je Joanne Harris netko tko zaslužuje moje apsolutno povjerenje.
Iako sam bila skeptična prema količinama masnoća u receptu odlučila sam vjerovati da su zbilja tri tajne francuske kuhinje: maslac, maslac i još maslaca.

Istina je maslac daje poseban štih ovom jelu, ali ipak za moj ukus ga je previše i slijedeći put ću ga sigurno smanjiti i u tijestu i u nadjevu. Uvjerena sam da će okus pite i dalje biti očaravajući.
Recept je inače turbo jednostavan i vjerojatno već sada imate sve sastojke za njega. Nema tu neke egzotike ni velike filozofije, a ovu pitu možete bez srama poslužiti toplu i hladnu.
Odlična je kao predjelo, a toliko je zasitna da nisam sigurna da će vam nakon nje trebati glavno jelo. :)

Pročitajte više »

Krem juha od brokule

2012-01-14T12:39:00.000+01:00

Ono što nas žene čini istinski posebnima je činjenica da je naše tijelo sposobno za totalnu transformaciju kako bi na svijet donijelo novo živo biće.
Zapravo ženino tijelo je sposobno najnormalnije funkcionirati u dva stanja koja su po svemu različita, a opet podjednako prirodna. Upravo iz razloga što sam to, takozvano, drugo stanje od samog početka shvatila kao nešto prirodno nisam ni u jednom trenutku osjetila potrebu da napravim veliku famu i dramu oko činjenice da sam trudna.
Mogu kucnuti o drvo i zahvaliti prirodi na dobrim genima pa su se stvari tako posložile i nije bilo potrebe za dramatiziranjem, panikom i kuknjavom svih sedam mjeseci.
Sada na početku osmog mjeseca mogu samo reći: „Pričat će se kako se dobro držala“.
Da, samo pričati jer od tog dobrog držanja je ostala samo priča, a ja sada vrištim kao Johnny u onoj pjesmi: „…jao ljudi pa ja se bojim…“, samo za razliku od Mikija je se ne mogu toksirati vinjakom.

U svoj toj panici i napadajima tjeskobe s kojima se nosim posljednjih par dana nemam puno snage ni vremena za kuhanje, a kamoli za blog, no ipak, ipak se pronađe neki recept koji bi rado podijelila s vama.
Iako sam poprilično sigurna da krem juhe nikome nisu problem i da ih sami znate napraviti u najraznolikijim kombinacijama ponuditi ću vam još i ovu pa makar kao neku ideju.
Kao i kod većine juha ovog tipa recepta se ne treba slijepo držati i možete se slobodno poigrati namirnicama i začinima.

Ipak u duhu detoksikacijskog trenda u našim blog vodama predlažem da pojačamo zeleno u našoj prehrani jer još nisam čula da se neko udebljao od blitve i brokule.

Pročitajte više »

Čokoladna salama

2011-12-30T12:35:00.000+01:00

I tako sam napravila čokoladnu salamu, uvaljala je u šećer u prahu i lijepo je upakirala u prozirnu foliju te je ostavila do jutra u frižideru. U međuvremenu se moj dragi vratio iz noćne i gladan kao vuk poskočio od sreće kad je vidio neočekivani suhomesnati proizvod na policu našeg hladnjaka. Zamislite samo njegovo razočaranje kad je odmotavajući prozirnu foliju osjetio miris mandarina i prepečenih lješnjaka. :)

Čokoladne salame raznih oblika i aroma su bile dio našeg blagdanskog stola od kad pamtim. Najčešće ih je radila baka i to one klasične u oblatni i dvobojnu od kokosa i čokolade. Priznajte da svi imate neki svoj provjereni recept za ove salame. ;) Koliko god mi je božićni tanjur s kolačima bio nezamisliv bez tih kolača s vremenom se izgubila navika njihove izrade te već par godina nisam ni okusila bakine salame.
Kako sam ove godine sve kolače razdijelila još prije Božića dogodilo se da sam Božić dočekam bez iti jednog kolačića u kući. Naravno da me uhvatila panika od pomisli na svečani ručak nakon kojeg nema deserta pa sam morala brzo reagirati i napraviti nešto što nije zahtjevno i za što imam sve sastojke. Planirala sam ove godine raditi i čokoladnu salamu, ali od silnih drugih kolača nije došla na red bilo je idealno vrijeme da je napravim. Sve što je bilo potrebno je rastopiti čokoladu, dodati keksiće i lješnjake, sve ohladiti i voilà eto čokoladne salame. :)

Ova moja je potpuno drugačija od onih koje je radila baka i dosta je jednostavnija za izradu tako da je može napraviti i netko bez ikakvog kulinarskog iskustva. Što se tiče dodataka orašastih plodova i keksa tu možete biti kreativni koliko vam srce želi, a nama se jako svidjela ova kombinacija prepečenih lješnjaka i ušećerene korice mandarine (mandarincina, jel :)).
Ako vam treba neki slatkiš koji je stvarno brzo gotov, a efektno izgleda ova salama je odličan izbor, samo vodite računa o tome da smjesu ipak treba dobro ohladiti. Srećom kad je ovako hladno vrijeme cijeli taj proces se ubrzava ostavljanjem smjese na balkonu. :D

Pročitajte više »

Žerbo šnite

2011-12-23T17:52:00.000+01:00

Žerbo šnite su jedan od prvih kolača koje sam napravila potpuno samostalno i potpuno uspješno. Kao što već znate taj se događaj nije zbio negdje u prijelazu iz jure u kredu, već prije svega par godina. Kako sam ih nekoliko puta ponovila i bili su jednako uspješni više mi nisu predstavljali izazov i nije bilo nikakvog razloga da im se vratim.

Ove godine sam u totalnom retro filmu, usporena sam, slušam retro muziku i pečem retro kolače, pa mi se nekako učinilo da bi se žerbo šnite krasno uklopile u taj retro svijet.
Za mene ova vrsta kolača ima neku posebnu toplinu i kad bolje razmislim idealna je upravo za blagdane. Iako ne mogu reći da me ovaj kolač podsjeća na djetinjstvo, jasno je već iz samog imena da žerbo nema puno veze s Dalmacijom, uspješno sam ga uvela u svoj blagdanski repertoar i usvojila neku novu tradiciju.
Ipak ovo je kolač koji će vam oduzeti i ponešto vremena, ali opet ne toliko da bi ga odmah prekrižili sa svog božićnog popisa. Nije jednostavan kao keks, ali nije ni složen kao kakva torta. Sve što trebate je držati se recepta i par pravila prilikom oblikovanja kora. Jednom kad ga ispečete, prelijete glazurom i narežete znati ćete zašto ste se trudili.

Kao i svi kolači ove vrste i žerbo je dosta sladak, zapravo ovo je jedan žestok kolač u svakom smislu i mislim je jedna šnitica uz šalicu čaja i više nego dovoljna. Ipak savršeno prija uoči Božića uz koju prikladnu pjesmicu poput ove od Poguesa. Jer kao što jedan od komentara na You tubeu reče: „Jednostavno, nije zapravo Božić dok ne čujete Kirsty McColl i Shanea MacGowana kako se svađaju na radiju.“ :)

Pročitajte više »

Kakao cupcakes u blagdanskom izdanju

2011-12-21T09:52:00.000+01:00

Odbrojavamo nešto sitno do Božića i prve runde dobre papice i kolača. Većina ljudi je svoje, samonametnute, blagdanske zadatke odradila i sad uživaju uz opuštajuću svjetlost božićnih lampica. Krasna slika zimske idile, slika koje u mom životu nema ni na vidiku. :)

Kod mene se stvari tek zahuhtavaju i još uvijek križam i pišem kolače na popisu za ove blagdane. Poprilično sam usporena po tom pitanju, ali na kraju uvijek nekako stignem sve napraviti i Božić dočekamo i s pokojim kolačem.

Kako ja zapravo nisam veliki majstor za složene kolače i torte na 100 katova, one kolače od kojih zastaje dah i koji krase naslovnice časopisa, odlučila sam se za nešto jednostavniji, a opet efektivan pristup.
Cupcakeovi se tu nameću kao logičan izbor. Iako su to na prvi pogled kolači koji nemaju nikakve veze s blagdanima, posebno na našim prostorima, ništa vas ne sprječava da ih ogrnete blagdanskim ruhom. :)
Eto to je ono što čini cupcakeove idealnim izborom za blagdane, ne treba vam puno vremena za njih, a možete ih ukrasiti kako god poželite. Idealni su za svaku prigodu sve što je potrebno je malo prilagoditi boje i ukrase na njima.

Osnovni recept za tijesto sam posudila sa stranice Joy of baking. Recept je zbilja jako dobar i s njim nema straha od promašaja, međutim pečeno tijesto, smo po sebi, je mrvicu prazno i baš mu je potrebna neka krema koja bi ga zaokružila.
Vi se naravno možete odlučiti i za neku drugu kremu, ali meni se ova jednostavna krema s aromom ruma učinila idealnom na tamnom tijestu.

Uz ovakve jednostavne novotarije ove godine sam više tradicionalno raspoložena i vraćam se nekim starim provjerenim receptima koje nisam godinama radila. Ako stignem neke od tih recepta ću sigurno podijeliti sa vama.

Pročitajte više »

Ušećerena korica mandarina – mandarincini?

2011-12-16T12:08:00.000+01:00

Ako je ušećerena korica naranče arncini, onda je ona limuna – limuncini, pa bi to joj (dječjoj) logici ovo bili mandarincini. No, kako ne mora baš svaka stvar na svijete imati svoje ime možemo se pomiriti i s činjenicom da je ušećerena korica mandarina, upravo to – ušećerena korica mandarina.

Znam da sad sigurno mislite kako vam baš i nisam otkrila toplu vodu s ovim receptom i pitate se koja je uopće razlika između ovoga i arancina. Reći ću vam iskreno da je razlika nikakva, ustvari da je gotovo ni nema, ali ipak ušećerena korica mandarina je za mene bila totalna novost.
Koliko god su arancini i ušećereni bademi bili uobičajeni na bakinom blagdanskom stolu, toliko je mandarina u toj kombinaciji bila nepojmljiva.
Iako sam ove godine dobila dosta mandarina s našeg malog splitskog drveta ne bi mi nikad palo na pamet napraviti ovo da nisam pročitala prepisku između Mare i Ebbe na facebooku. Naime, Mare je komentirala Ebbine prekrasne aromatizirane arancine i rekla kako ih je ona ove godine radila od mandarina.

E tu mi se upalio kliker, svakako sam htjela isprobati Ebbin recept, ali nisam se ufala u naranče kupljene na placu, a s balkona su mi se smješkale tatine mandarine. I tako je stihijski donošena odluka da napravim mandarincine. :)

Rezultat upravo gledate, iako me bilo strah da bi se tanana korica mandarine mogla raspasti u procesu šećerenja. Na sreću su strahovi bili neopravdani i korica je ispala savršeno. Kako sam prvi put radila nešto ovakvo igrala sam na sigurno i držala se provjerenog klasičnog recepta za ušećerenu koricu naranče, ali sad kad sam savladala tu „zahtjevnu“ tehniku mogu se baciti na eksperimentiranje i isprobati Ebbin recept. :)

Da u ovom receptu ne bi bila totalno dosadna otkrit ću vam još nešto što me oduševilo.
Dobit ćete super, super napitak ako na dno šalice stavite 3 – 4 prutića ušećerene korice koju prelijete vrućim kakaom, ostavite tako da se malo namače i onda dobro promiješate. Delicija s nježnom citrusom aromom je to! Trebalo bi ovo probati i vrućom čokoladom, to tek mora biti prava poslastica.

Pročitajte više »

Muhammara i vinaigrette od šipka

2011-12-13T11:44:00.000+01:00

„Tajni“ sastojak oba današnja recepta je šipak, a objavljujem ih ovako u paketu jer vam je za oba potreban samo jedan lijepi, veliki, slatki šipak.
Inače šipak se nalazi pri samom vrhu top liste mog omiljenog voća, iako sam ovu listu upravo izmislila pa vam ne mogu ovako na brzinu reći što se još na njoj nalazi, šipak je sigurno pri samom vrhu.

E sad sa šipkom postoji jedan mali problem, a taj je da ga je do bola naporno čistiti, upravo iz tog razloga uvijek odredim jedan trenutak kad očistim par kila šipka, sva krasna crvena zrnca stavim u zdjelu i onda ga grickam danima.
Inače svaki put kad krenem čistiti šipke sjetim se one prastare pjesme Ive Robića i stiha „…baš ako šipak pun koštica tako je puna veselja…“ i onda na sav glas pjevam „Tata kupi mi auto, bicikl i romobil…“.
Od kad znam za sebe ta mi se pjesma vrzma po glavi kad pomislim na šipak. :)

No vratimo se mi današnjem receptu jer ako niste do sada čuli za muhammaru sigurno se pitate što je sad to. E pa, iako je naziv jako egzotičan iza njega se krije jedan zapravo jako ukusan namaz koji nam je po svojim sastojcima sasvim blizak te sam sigurna da će i među vama naći svoje ljubitelje. Radi se o bliskoistočnom dipu/namazu od pečenih crvenih paprika i oraha kojima se dodaje samo malo molassesa (gustog sirupa) od šipka.
Sretnici koji žive u većim i bolje opskrbljenim gradovima molasses od šipka mogu kupiti u trgovinama s bliskoistočnim namirnicama, a mi ostali ga možemo napraviti u kućnoj radinosti. Kako mi je za ovaj recept trebala zbilja mala količina sirupa napravila sam ga vrlo malo, međutim ako ste zainteresirani za isti, odličan recept možete naći na stranici Simply Recipes.

Vinaigrette od šipka je zapravo salatni preljev na bazi soka od šipka. Jako ga je jednostavno napraviti kad imate već gotov sok, a sigurno će se svidjeti svima koji vole kombinacije novih okusa. I ne bojte se ove kričavo roze boje, garantiram vam da je 100% prirodna. :)
Ovaj preljev možete koristit u svakoj salati, ali mi se čini da zbog svoje blago slatkaste note ipak najbolje paše uz malo gorče salate poput radiča ili rikule.

Sok od šipka će te najlakše dobiti tako da zgnječite veliku količinu crvenih zrnaca. Ja to radim tako da očišćena zrna šipak stavim u dosta duboku zdjelu i onda ih gnječim onom gnječilicom za pire krumpir (sigurna sam da svi to imate). U početku je ovo malo neuredan posao, ali proces je dosta brz tako da nije ništa strašno. Za ovaj recept upotrijebila sam jedan veliki šipak od kojeg sam dobila 250 ml soka, točno koliko mi je i trebalo.

Oba recepta su bila dio menija koji sam pripremala u nedjelju za moje najdraže gastro djevojke (od kojih neke poznajte kao Vali voli torte, Da mi je nešto slatko i Praline Franoline, samo nam Mateica još nema virtualni alterego) i kad one kaže da su bile svime zadovoljne onda vam je to najbolja preporuka, vjerujte mi.
Moram vam priznati da sam imala malu tremu kuhati za ovako probrano društvo, ali ipak je sve prošlo super.
Stvarno je pravi užitak kuhati za ljude koji neizmjerno uživaju u hrani i ne boje se začina i punih okusa.
Cure hvala vam na jednoj divnoj nedjelji i prekrasnom društvu. :)

Pročitajte više »

Pileća prsa punjena sirom i couscous s grožđicama

2011-12-04T19:50:00.001+01:00

Danas sam onako totalno nenadano napravila super ukusan, a brz i jednostavan ručak. Pošto sam sama doma nisam planirala neke velike kulinarske egzibicije tako da sam baš iznenadila samu sebe.
Nažalost isto sam tako i upala sama sebi u usta i dogodilo mi se ono najgore, baš kad sam krenula s fotkanjem ispraznila mi se baterija na fotiću.
Sve bi to bilo divno i krasno da ja nisam osoba koja se kune u nužnost najmanje dvije baterije i što mi se dogodi, baš kad ih trebam sve su prazne.

Iscrpila sam zadnji atom energije iz baterije kako bi vam fotkala ovo jelo, a rezultat tih napora je ova jedna jedina fotka.
Mislila sam dio jela ostaviti za kasnije i ponoviti photo session, ali podcijenila sam apetit žene na kraju drugog trimestra tako da je ručak planuo. ;)

Jelo je zbilja jednostavno i ne dajte da vas prestraši rolanje piletine, mislim da je ono najsloženiji dio ovog cijelog recepta, a svi znamo da ni to nije neki izazov.
Piletinu sam punila dimsi sirom koji mi se pokazao izvrsnim u ovakvim kombinacijama jer cijelom jelu da taj dimljeni šmek. Dodatak vrlo malo sušenih crnih truba je malo zaokružio cijelo jelo, a ako nemate crne trube možete kombinirati neke druge gljive ili ih u potpunosti preskočiti.
Što se couscousa tiče on je savršen i nenametljiv prilog, s njim nemam nikakvih komplikacija, ne morate ga čak ni kuhati.
Zapravo ovaj recept je idealan za brzinski ručak u tjednu, ali nećete pogriješiti ni ako ga servirate nedjeljom, posebno ovako lijepom nedjeljom. :)

Pročitajte više »

Kolač od mandarina Nigelle Lawson

2011-11-20T12:33:00.001+01:00

Što napraviti kada vam dođe u posjet tata koji vam, osim svog ugodnog društva, donese i punu kutiju domaćih šipaka i mandarina?
Pa naravno da odmah treba osmisliti neki kolač u kojem bi se ovi divni jesenji plodovi mogli iskoristiti.
Prije nego vam ispričam priču o ovom kolaču od mandarina moram vam ispričati priču o našem drvu mandarine. Naime, ispred naše kuće u Splitu u skromnom kutku vrta (koji moj dragi naziva okućnicom) raste i jedna mala, neugledna mandarina. Imala je ona svojih boljih i lošijih dana, ali zbog nezahvalnog položaja, bez puno sunca, nikad nije davala neke zavidne plodove. Ipak svake zagrebačke jeseni sam se radovala toj maloj vrećici domaćih mandarina koje bi mi baka spakirala.
Kako su godine prolazile, vrećica je bila sve manja i manja dok jednog dana mandarina nije prestala davati plodove.

Prije nekog vremena brigu oko vrta (iliti okućnice) preuzeo je moj tata, koji je pokazao izniman talen i osjećaj za taj vrt i od njega napravio pravu malu plodnu oazu usred splitskog asfalta.
Dok smo ovo ljeto tata i ja pijuckali kavu na terasi pitala sam ga što je s mandarinom i rađa li ona uopće. Odgovor je bio negativan i tata je čak rekao da bi mandarinu bilo najbolje posjeći jer je gotova. Međutim, tvrdoglava je stara mandarina i ove jeseni odlučila iznenaditi novim plodovima. I dalje nije to neka zavidna količina plodova, ali dovoljna je da nas razveseli. S druge strane, šipci nam rađaju ko ludi pa možda i s njima osvane koji recept.

Pošto rijetko imam priliku jesti 100% netretirano voće htjela sam iskoristiti ove mandarine najbolje što sam mogla. Htjela sam iskoristiti i koricu i meso, pa sam se tako sjetila i ovog recepta za kolač od mandarina koji jako volim.

Prije neke 3 – 4 godine, dok je naša blog zajednica još bila u pelenama i tek učila hodati, postojao je i blog Nlo. Svi koji su aktivni u ovom virtualnom svijetu od početka se itekako dobro sjećaju Nlo iz Zadra i njenog divnog bloga, prekrasnih fotografija i ukusnih recepata. Nakon nekog vremena Nlo se odlučila povući iz blog voda i tako nam zauvijek uskratila njene recepte i fotografije. Srećom, neke od tih recepata sam uspjela sačuvati i napraviti ih još bezbroj puta. Ovaj kolač od mandarina je jedan takav recept, sjećam se kako sam bila oduševljena kad je Nlo tek objavila recept i vrlo brzo sam ga isprobala. Sve ostalo je povijest i ovaj kolač je postao standard kod nas u sezoni mandarina.
Pošto sam ovaj kolač radila bezbroj puta počela sam i eksperimentirati s njime i on sad više nema puno veze s originalom. Ipak Nlo je zaslužna što sam otkrila ovaj kolač čija je izvorna autorica predivna Nigella Lawson. Kako sam dosta odmakla od originala nadam se da mi ni Nigella ni Nlo neće zamjeriti što ga objavljujem.

Moram vam priznati da mi je ovaj kolač baš savršen za ovako tmurno i maglovito vrijeme. Ima nešto izrazito ljetno u aromi citrusa kojom je kolač prožet, a njegova intenzivna žuta boja će svakako unijeti malo vedrine. Jutros sam uživala u ovom kolaču uz šalicu vrućeg kakaoa i mogu vam reći da mi je dan odmah izgledao nekako toplije kad sam osjetila taj intenzivan miris mandarina.

Pročitajte više »

Zapečeni njoki od tikve u umaku od rajčice i mozzarelle

2011-11-06T20:23:00.000+01:00

Ne znam zašto, ali mene gotovo svako godišnje doba iznenadi. Iako objektivno već dugo znam da je jesen stigla nekako mi je tek ovaj vikend došlo do glave da je jesen zbilja, zbilja stigla.

Kako smo se sredinom ljeta prihvatili nekih radova po stanu još sam u tom ljetnom filmu jer radovi još nisu gotovi, a mjeseci prolaze. Donekle smo i očekivali da će se stvari tako rastegnuti, ali zbilja nisam očekivala da će se izmijeniti nekoliko godišnjih doba u međuvremenu. I ne bi ovo bilo ništa strašno da me danas nije potpuno zatekla činjenica da mrak pada već u 16 sati. Što nije to strašno? :)

Pošto sam gotovo svaki vikend na tržnici godišnja doba mi ne promiču kad su namirnice u pitanju. Kao što ste već mogli primijetiti u prijašnjim postovima punom parom kuham sa sezonskim namirnicama i od toga ne odstupam, a trenutno su tema tikve.

Njoki su mi jedna od tajnih strasti, iako općenito volim raditi tijesto. Nije bitno radi li se o rezancima, raviolima ili tortelinima, ja uživam u njihovoj izradi. Za mene to ima gotovo terapeutsko djelovanje i baca me u totalni zen. Valjda to ima neke veze s onim 1,5 talijanskim genom koji posjedujem. :)
Od svega tijesta ipak najviše volim raditi njoke, možda zato jer njih najviše volim i jesti, a njih i nije tako lako napraviti. Za njoke treba imat mota i osjećaja, a ja se eto, nakon godina vježbe usuđujem reći da mota imam.

Ipak, bez obzira na moju ljubav prema njokima rijetko radim ikakve druge osim onih klasičnih od krumpira.
Dobro, ti krumpirovi su mi najdraži njoki, ali ništa lošiji nisu ni njoki od tikve uvjeravam vas, isplati se probati ih.

Priprema ovih njoka je gotovo jednaka kao i onih od krumpira te treba biti oprezan s miješanjem tijesta i dodavanjem brašna. Naime pire od tikve će popiti onoliko brašna koliko mu date, ali ako dodate previše brašna dobit ćete užasne njoke, tvrde, žilave i nejestive. Zato njoke oprezno i nježno mijesite kako bi ostali mekani i lagani. Ja sam ih danas radila od hokkaido tikve, no možete ih napraviti od bilo koje vrste. Veličina tikve je također okvirna jer ukoliko dobijete veću količinu pirea nego što vam je potrebna, ostatak možete pospremiti i iskoristiti kasnije u nekom kolaču.

Pročitajte više »

Juha od pečene muškatne tikve

2011-10-28T16:53:00.000+02:00

Malo je stvari koje me još uvijek onako istinski uzbuđuju i raduju. Mislim da je to je jedna od glavnih karakteristika starenja, više nas ne raduju male stvari, malo toga nam stvara ono histerično uzbuđenje koje smo kao djeca mogli svakodnevno okusiti.
Nemam neki problem s ovom činjenicom, znam da je to život i priroda i protiv toga ne mogu. Ipak ostalo je još par stvari koje me uzbuđuju kao da imam deset godina i zahvaljujući njima znam da još nisam spreman za ropotarnicu povijesti.

Ono čemu se sada najviše radujem je odlazak na plac. E tamo sam ko puštena s lanca, ko dijete u luna parku nakon nekoliko porcija šećerne vate, letam od štanda do štanda i jedva se mogu odlučiti što bi kupila i od kud bi uopće počela. Uživam u izmjeni godišnjih doba na placu i uživam u idejama koje mi se vrzmaju glavom dok kružim među štandovima. Od silnih ideja i želja često mi se dogodi da se vratim kući s gomilom nespojivih namirnica pa imam situaciju ko u emisiji „Kruške i jabuke“ (sjeća li se više itko toga?) da moram skuhati nešto od gotovo ničeg. Ah, što mogu kad stvarno volim plac.

Uz to što sam u zdanje vrijeme na placu pokupovala većinu dunja nisam pokazala milost ni tikvama. Posebno sam bila nemilosrdna prema ovim muškatnim tikvama, u hrvatskom narodu još popularno zvanim i butternut tikve. :D

Ove tikve su odlične za slana i za slatka jela jer su, kao što im i ime govori, mirisne i jako slatke. Mislim da su one moje omiljene tikve.
Iako tikve već dosta godina guram u sve i svašta nekako su mi ostali najdraži ovi klasični recepti poput krem juhe.
Ovaj recept nije po ničemu poseban i drugačiji osim po začinima koje koristim. Mogli bi reći da sam tu postigla neku aromu koja nama jako paše, ali nije nužno koristiti ove začine, možete slobodno eksperimentirati i upotrijebiti ono što je vama drago.
Dok sam istraživala koji začini bi dobro pasali u ovoj kombinaciji otkrila sam i kako najlakše oguliti i očistiti ovakvu tikvu. Meni je ovo bila totalna novost i otkriće, naime tikva se može savršeno oguliti onom malom gulilicom za krumpir. Nakon što je ogulite bez problema je možete prerezati i raditi s njom što god hoćete. Eto mene je ovo saznanje oduševilo jer sam se do sada uvijek kilavila s rezanjem tikve pa sam onda na jedvite jade skidala meso s kore i uglavnom se mučila. :))))

Pročitajte više »

Pečene dunje

2011-10-22T10:13:00.000+02:00

U komentarima na prošli post većina vas je došla do istog zaključka, a taj je da se dunje premalo koriste u našoj kuhinji. Kako bi tome stali na kraj donosim vam još jedan super jednostavan recept, desert koji po mom mišljenju savršeno zaokružuje jesenji nedjeljni ručak i koji bez beda možete staviti pred svakog gosta.

Radi se o kuhanim pa pečenim dunjama u aromatičnom i začinjenom sirupu. Iako na prvi pogled ovaj desert može podsjećati na kompot rezultat je ipak ponešto sofisticiraniji, a ovako pripremljene dunje su jednako ukusne i tople i hladne.

Recept je preuzet od Nigela Slatera koji spada u grupu mojih omiljenih kulinarskih autora. Pošto vjerujem Nigelu nisam mijenjala recept i držala sam se njegovih smjernica, tako nisam čistila dunje od koštica što se na kraju pokazalo kao pogrešna odluka.
Iako su dunje ovako jako fotogenične, znatno bi olakšala konzumaciju da sam ih očistila. Ipak ponekad treba žrtvovati estetiku u korist pragmatičnosti. :)

Pečene dunje sam poslužila uz tučeno slatko vrhnje koje je po mom mišljenju dalo onaj završni touch desertu. Kasnije mi je palo na pamet da bi odlično pasao i mascarpone sir pomiješan s malo šećera tako da razmislite i o toj kombinaciji ako krenete u isprobavanje. I sladoled od vanilije bi bio fin uz ovo, posebno ako poslužujete dunje dok su još tople. Naravno možete preskočiti sve ovo i pojesti dunje bez ikakvih kerefeka. :)

Pročitajte više »

Crème (brûlée) s dunjama

2011-10-18T19:03:00.000+02:00

Valjda je već svakoj Dunji i dunji jasno da je jesen stigla, zapravo, ako još kojoj treba zapjevati da jesen stiže ta očito ne obitava u mojoj hemisferi u kojoj su najlonke i kaput već svakodnevni inventar.
I ne žalim se da je tako, zapravo uživam u malo hladnijem zraku i svim mirisima i okusima koje jesen donosi.

A koliko god jesen na prvi pogled može djelovati skromno u odnosu na proljeće i ljeto ona je zapravo jednako bogata i zanimljiva. U svom tom bogatstvu se negdje kriju i dunje koje su, ako mene pitate, totalno zanemarene u kulinarskom smislu. Koliko god ih pjesnici i stihoklepci vole spomenuti u svojim odama jeseni čini mi da se u kuhinji ne odmičemo od pouzdanog kompota i kotonjade.
Na tom tragu sam i krenula s idejom da ih iskoristim u nešto drugačijim jelima.

Ovaj desert je zamišljen kao creame brulee, ali oni koji duže prate moj blog znaju za sve moje muke po pećnici i sve o njenim nedostatcima pa im je jasno zašto u mom slučaju nema ni B od brûlée. Zbog toga i stoji ova zagrada u naslovu.

Ipak, bez obzira, na ovaj tehnički nedostatak, dobila sam izvrstan desert u kojem se dosta skladno izmjenjuju kiselkaste dunje i slatka krema od jaja. Desert je zbilja vrlo jednostavan i svatko ga može napraviti bez problema, a ako se i odlučite na taj korak slobodno ostavite kremicu posutu šećerom pod grijačem u pećnici kako bi se šećer karamelizirao i kako bi dobili pravi brûlée efekt.

Pročitajte više »

Muffini i palačinke sa domaćim džemom od šljiva

2011-10-09T12:33:00.000+02:00

Možda se pitate čemu sada dva ovako obična recepta kada apsolutno svi znaju napraviti i palačinke i muffine.
Možda je to stvarno tako i možda ste vi jedan od onih ljudi koji ni s jednim ni s drugim nikad nisu imali problema, međutim ja nisam jedna od tih sretnika.

Zapravo, palačinke su mi dugo, dugo vremena predstavljale pravu noćnu moru i nikako ih nisam uspijevala napraviti jestivima. Te moje palačinke su se lijepile, bile ili predeble ili pretanke, pucale, gorile… Ma sve su one bile samo ne jestive.
Ovom problemu je doskočila moja mama koja mi je pokazala idealan recept uz pomoć moje omiljene šalice za kavu. Brašno i tekućinu smo odmjerile šalicom, na tu količinu dodale dva jaja i rođen je recept od kojeg nisam odstupila već pet godina.
Neku večer sam o tome razgovarala sa svojim kulinarskim kružokom i došle smo do zaključka da svaka od nas radi palačinke potpuno drugačije, neke rade po receptu, neke odokativno, ali svaka ima svoju provjerenu metodu čiji su krajnji rezultat savršene palačinke. (Mislim nama su savršene, da me netko krivo ne shvati.)
Odlučila sam tada konačno izmjeriti vagom te količine iz šalice i napisati svoj recept za palačinke. Možda ovaj recept nekome pomogne u početku, a kasnije je ionako sve nadogradnja.
S palačinkama je najvažnije uhvatiti „ruku“ za tijesto, kad to znate onda je sve drugo lako i možete dodavati i oduzimati stvari po želji. Međutim do ovog stadija je potrebno preokrenuti puno palačinka.

Moj recept je poprilično bazičan i od njega možete raditi što god poželite. Palačinke ne radim s mlijekom već samo s vodom. Tako sam naučila od mame, a i da vam iskreno kažem ja ne osjećam nikakvu razliku u tijestu s mlijekom i onome bez njega. Ako radim slatke palačinke u tijesto uvijek stavljam šećer i arome po želji, međutim to ništa nije obavezno.
Za osnovnu palačinku potrebno vam je samo brašno, voda i mineralna, te jaja.

Kad su muffini u pitanju stvari ipak nisu bile tako komplicirane i njih sam pogodila iz prve. Zapravo, oni su toliko jednostavni da je gotovo nemoguće napraviti loše muffine ako se držite nekog provjerenog recepta.

Ipak stvar koja je mene užasno nervirala kad sam tek počinjala kuhati je što sam nailazila samo na neke turbo složene recepte, a nisam mogla naći recept za osnove muffine koji bi ja nadograđivala po svome. Naišla sam na more nekih kompliciranih recepata u kojima se smjesa miješa do iznemoglosti, recepata sa milijun i dva sastojka.
Puno sam toga i isprobala dok nisam naučila da i kod muffina vrijedi ona stara „manje je više“, posebno kad je miješanje u pitanju. Naime, za dobre muffine potrebno je samo je pomiješati mokre i suhe sastojke te potom sve sjediniti lagano miješajući žlicom. Jednostavno je da jednostavnije ne može biti! S vremenom sam došla i do „mog“ recepta za osnovne muffine koji vam donosim.

Kako sam napravila dosta džema od šljiva u oba recepta koristim upravo njega. Naravno on nije zadan i obavezan. Ovi recepti su samo baza koju možete nadograditi kako želite. Umjesto domaćeg džema možete koristiti kupovni, možete koristiti Nutellu ili Lino ladu, sjeckanu čokoladu, voće, lješnjake, ma što god vam srce poželi.

Pročitajte više »

Zimnica: domaći ajvar

2011-10-02T15:04:00.000+02:00

Povremeno me uhvati ludilo zvano zimnica, a ove godine me posebno jako primilo pa sam napravila više zimnice nego ikad u životu.
Naime, vidite, ja vam zimnicu radim iz čiste obijesti pa tako jedne godine imamo domaću kiselu papriku, jedne imamo domaći džem od šljiva, a jedne godine nemamo ništa od navedenog.
Kako sam već rekla da me ove godine groznica zimnice ozbiljno primila tako sada imamo svačega finoga, tradicionalnog, ali i egzotičnog poput ovog Monikinog džema.

Posebno sam ponosna na svoj ajvar koji sam radila po prvi put i čini mi se da je ispao iznenađujuće dobro. Kako se u mojim krajevima, a i u obitelji, ajvar ne radi već se kupuje, nisam imala nikakav obiteljski recept kojega bi se držala. Nisam imala ni sjećanja na okuse domaćeg ajvara iz djetinjstva, imala sam samo puno entuzijazma, a kako se kasnije uspostavilo i slobodnog vremena.

Dugo sam se pripremala za pravljenje domaćeg ajvara, dobro sam savladala gradivo koje se krije u internetskim bespućima, a moj dragi je pokupio sve savjete kumica s Dolca.
Recept koji vam donosim nastao je kao sinergija raznih savjeta i iskustava i zapravo je priča o tome kako sam prvi put napravila ajvar.

Prije samog početka pravljenja ajvara bila sam podosta zastrašena pričama o dugotrajnom procesu, teškom čišćenju paprike i ogromnom trudu koji u sve to treba uložiti. Na kraju se uspostavilo da stvari nisu tako crne. Kako smo mi mala obitelj odmah sam u startu prekrižila sve one recepte od po 30 kg paprike koji se danima kuhaju. Ja sam imala na umu jednu sasvim pristojnu količinu koja se može napraviti u stanu, na trećem katu u jednom danu.
Upravo sam to i postigla. Najveći problem u cijeloj proceduri je predstavljalo guljenje paprike, ali i tu je krivo moje neiskustvo. Naime, jednu turu paprike nisam dovoljno dugo pekla i ta se jedva ogulila. Zato slobodno pecite papriku duže, neka uhvati malo crne boje, takva će se bez problema oguliti.
Nakon guljenja sve je drugo dječja igra.
Papriku i patlidžan sam dobro ocijedila, dodala im češnjak i feferone i samljela ih štapnim mikserom. Inače, ovo se ne radi štapnim mikserom već na mašini za mljevenje mesa, kako ja istu nemam štapni mikser me sasvim dobro poslužio.
Slijedi kuhanje, odnosno prženje ajvara, koje isto ne traje predugo kad se radi o malim količinama paprike. Ipak, papriku treba neprestano miješati jer zagori u trenu i pritom prska i pljucka po svuda. Tako, dok sam ja miješala moj dragi je dežurao s krpicom i brisao tragove ajvara s naših friško pokrečenih zidova. :)

Iako smo za samo četiri teglice ajvara izgubili čitav jedan dan jako smo zadovoljni jer smo dobili preukusan ajvar, trud se isplatio.

Pročitajte više »

Puding od tapioke s mirisom ruže

2011-07-25T18:48:00.000+02:00

Odvikla sam se od bloga, pisanja i fotografiranja hrane. Vjerojatno je tome pridonijela i činjenica da na more nisam ponijela rezervnu bateriju za fotić ni punjač. Kad je situacija već bila takva odustala sam od svakog razmišljanja i pomišljanja na blog i jednostavno uživala u moru i odmoru. O vrućinama u Dalmaciji, komarcima, požarima i ostalim užasima bolje da ni ne pišem… Kad sve zbrojim i oduzmem odmorila sam se, a u Zagrebu me dočekala prava jesen u kojoj sada uživam.

Ovaj ciklus ne razmišljanja o blogu bi se vjerojatno nastavio do daljnjega da danas nisam konačno ugrabila knjigu Hélène Dujardin (popularne Tartelette), Plate to Pixel. Ako poznajete autoričin lik i djelo (u što ni najmanje ne sumnjam) onda možete i pretpostaviti kakvo je nadahnuće ova knjiga. Već samo listanje je čisti užitak, a uz to knjiga je, dakako, korisna svim fotografima entuzijastima. I tako se opet se u meni probudio onaj crv koji me već godinama gnjavi i tjera da se bavim hranom.

Nisam još uvijek skroz u „zoni“ i ne mogu se pohvaliti nekim velikim kulinarskim kreacijama u posljednjih mjesec dana ali ipak imam par neobjavljenih recepata po folderima pa mislim da je vrijeme da se i toga riješim.

Puding od tapioke u kokosovom mlijeku mnogima je već dobro poznat desert. Tapioka je zakon za ovakve stvari, a s kokosovim mlijeko se slaže savršeno. Upravo mi je takva i najdraža. Kako recept ne bi uvijek bio isti ovaj put sam pudingu na kraju kuhanja dodala i malo ružine vodice. Odmah ću vam reći da ona ne utječe posebno na okus, ali daje jedan predivan miris. Ružinu vodicu možete nabaviti na ovoj adresi, a ako ste s područja Dalmacije možete kupiti i aromu ruže koju proizvodi Biškić (provjereno je ima u Splitu u Kauflandu – vidjeh je prošli tjedan). Ako vam je sve ovo prekomplicirano onda možete skoknuti na Majin blog i vidjeti kako napraviti ružinu vodicu u kućnoj radinosti.

Neslane pistacija su mi u ovom desrtu pretstavljale problem jer takve još nisam našla u Zagrebu. Jedino što se može naći su one već sjeckane pistacije u malim vrećicama koje koštaju ko suho zlato. Kako sam ovaj desert zamislila baš s pistacijama (a ne s bademima ili lješnjacima) morala sam biti snalažljiva. Kupila sam one najobičnije pržene, slane pistacije u kori. Očistila ih, istrljala ih krpom kako bi odstranila što više kožice te ih oprala pod mlazom hladne vode. Nakon toga sam ih ubacila na par minuta u pećnicu na sušenje i posula ih po pudingu. Ovakve pistacije su i dalje malo slane, ali ne toliko da ne bi pasale uz slatko jelo.

Što se kokosovog mlijeka tiče moja preporuka je ovo Alnaturino, ono je nešto rjeđe od popularnog Blue Dragona, ali je i jeftinije. Za ovakav desert gustoća mlijeka nije presudna jer tapioka odradi sav posao tako da slobodno uštedite koju kunicu.
Eto, ako nemate pametnijeg posla danas, uvijek možete skuhati ovaj puding.

Pročitajte više »

Meni je ljeto počelo rano

2011-06-17T15:06:00.001+02:00

Draga blog zajednice, javljam vam se kratko dok jednom rukom završavam sve poslovne obveze, a drugom se spremam za more.
Večeras putujemo prema Kvarneru i ostajmo dolje tri tjedna, četvrti tjedan gibam u Dalmaciju.

Žao mi je što nisam obišla sve blogove koje pratim i komentirala vaše uratke već duže vrijeme.
Dajem svoju časnu pionirsku riječ da ću nadoknaditi sve zaostatke kad se vratim s godišnjeg.

Prije nego odem, moram vam se još pohvaliti da je moj recept za semifreddo objavljen u online časopisu About Food, talijanskih blogerica Lede i Il gatto goloso. Prolistajte časopis na njihovim stranicama, a ako ne znate talijanski sigurna sam da ćete uživati u divnim fotografijama. Cure koje stoje iza ovog časopisa zbilja odrađuju veliki posao i svaka im čast na tome.

Ostajte mi dobri, veseli i kreativni! Čitamo se za mjesec dana. :)

Bakewell tart

2011-06-11T11:46:00.000+02:00

Kad bi dan imao 48 sati možda bi i stigla napraviti sve što isplaniram, a moji planovi su obično ambiciozni. Posebno su ambiciozni ujutro kada slažem u glavi raspored onoga što moram i želim napraviti. Tada mi se čini da ću sve ostvariti i još imati vremena za ljenčarenje. Naravno, nikad ništa ne ide po planu, a ja se tada zateknem u kaosu obaveza koje obavljam navrat na nos, samo da ih obavim.

Na kraju vrijeme moram ukrasti negdje, a kako ga ne mogu krasti svom radnom mjestu, jer tamo me ipak plaćaju da nekog boga radim, obično ispašta ono što najviše volim – ovaj blog. A da vam pravo kažem i u ovom blog svijetu mi je postalo jako teško držati korak sa svima i pratiti sve što se događa. Gotovo svaki tjedan otkrijem neki novi inspirativni blog, neki novi kreativni kutak koji je vrijedan pažnje. Zbilja se ova zajednica promijenila i narasla od naših početaka kada nas se, doslovno, moglo nabrojati na prste jedne ruke. Neki dragi blogeri su se povukli , neki su manje aktivni, a pojavilo se puno novih. Ako ste se i vi počeli sve teže snalaziti u ovom moru kreativnosti zanimati će vas moj današnji post. Naime odlučila sam vam predstaviti nekoliko novih blogerica koje kriju velike potencijale i svakako zaslužuju da ih pogledate.

Prva od njih je Moonea i njen novi blog Steamy, creamy… Moonea je talentirana fotografkinja, kreativna kuharica i simpatična osoba s kojem se družim već neko vrijeme na forumu, a sada je odlučila podijeliti svoj talent i na blogu. U svom najnovijem postu Moonea nas vodi na foto šetnju Parizom.

Tanja piše blog Cookam i guštam, već iz samog imena bloga vam je jasno da se radi o jednoj duhovitoj i veseloj osobi. I Tanja je moja forumska prijateljica, a na njenom blogu ćete pronaći kreativne slane i slatke recepte. Uz odličnu klopu ona nam u svakom postu nudi svoje glazbene preporuke koje savršeno nadopunjuju dobru hranu.

Nedavno sam otkrila i What's for dessert?, šarmantni blog koji se, kako mu i samo ime kaže, uglavnom bavi desertima. What's for dessert me oduševila količinom sezonskih recepata s trešnjama i jagodama, kako im je sezona na izmaku požurite po ideju za današnji desert.

I posljednji (last but not the least) blog koji vam želim predstaviti je Ave dulcis koji piše Tamara. Tamara je ove sezone bila zatrpana jagodama pa shodno tome na blogu možete naći puno jagodastih ideja. Ako su vam dosadile jagode i trešnje onda obratite pozornost na njenu baklavu koja je vizualno potpuno drugačija od klasične baklave na kakvu smo naišli.

Sve četiri cure su posebne i imam osjećaj da će njihovi blogovi postati omiljeni mnogima. Puno od njih očekujem u budućnosti. :)

Što se Bakewell tarta tiče on je jedan zanimljiv kolač, možda malo prikladniji za zimske dane nego za ove vrućine. Ovaj tart je navodno nastao oko 1820. u gostionici White Horse Inn u Engleskoj čistim slučajem. Kako se ovaj kolač mnogima svidio postao je dio stalne ponude.
Dakle radi se o tartu koji se sastoji od tankog, prhkog tijesta premazanog džemom i prekrivanog smijesom od badema i jaja (Frangipane).

U ovom receptu možete koristiti džem po vlastiom izboru, a najbolje bi bilo koristiti neki domaći. Ovaj put se nisam držala vlastite preporuke i koristila sam kupovnu marmeladu od aronije. Iako ova marmelada nije dobra kao domaća, jako je kvalitetna i nije preslatka tako da vam je preporučam.

Pročitajte više »

Piletina u pivu

2011-06-04T17:47:00.000+02:00

Evo nešto za sve istinske ljubitelje pive, a evo i mene nakon sto godina u igri Ajme koliko nas je!

(Nadam se da mi ne zamjerata na kašnjenju, ali ovo jelo i ja nikako nismo mogli na zelenu granu pa se pisanje posta odužilo.) :)

Domaćica ovog mjeseca je Ana koja nas je razveselila kad je za temu mjeseca svibnja zadala pivo.
OK, možda nije svih razveselila, ali mene je toliko oduševila da sam odmah počela prevrtati po glavi sva jela s pivom koja sam ikad probala. Pa da vam pravo kažem tih jela nije baš neki veliki broj.
Tu su obavezni pivski gulaš, pivski kruh, pa onda imamo ona sva pohana mesa i ribe u pivskom tijestu, zatim tu su kolači s pivom poput slavnog Guinness cakea. U ni jednom od ovih jela nisam posebno osjetila pivo, zapravo da mi nisu izričito naglasili da se radi o pivskom jelu nikad je ne bi tamo očekivala. Kad se sve to zbroji i oduzme meni je nekako bezveze kuhati s pivom, rađe ja nju popijem, a jelo začinim s kvalitetnim vinom.

Ipak postoji jedno jelo koje samo utjelovljenje piva. Jelo kojem meso služi samo kao potpora pivskom umaku koji je prava glavna zvijezda. To jelo su ovi pileći bataci kuhani u pivu.
Ovo jelo nam je prvi put spremao moj dragi frend i toliko nas je oduševilo (posebno mog dragoga) da sam ga kuhala nekoliko dana za redom. Ne znam od kud njemu ovaj recept, pretpostavljam da mu ga je dala mama, a mislim da on neće imati ništa protiv što ću ga podijeliti s vama.

Jelo je zapravo jako jednostavno, piletina se kuha u pivu dok sva tekućina ne ispari. Na kraju vam ostane samo gusti, pikantno-gorkasti umak i prekrasno mekana piletina. Uz ovo jelo vam ne treba nikakav prilog osim malo kruha koji ćete „toćat“ u pivski umak.

Ako ste ljubitelj pive poput mene ovo je prava stvar za vas, sigurna sam da će vam se svidjeti ovaj pivski umak.
Ma zapravo što više pišem, ne treba vam ništa egzotično za ovo jelo pa predlažem da ga odmah sad isprobate!

Pročitajte više »

Daring Bakers, svibanj 2011: Čokoladna markiza s tostiranim meringom

2011-05-27T11:03:00.000+02:00

Nisam se ni okrenula, a već je prošlo mjesec dana od prošlog izazova Daring Bakera i evo vrijeme je za objavu novog recepta. Recept za mjesec svibanj zadale su Emma s bloga CookCraftGrow i Jenny s bloga Purple House Dir. One su nas izazvale da napravimo čokoladnu markizu na snijegu od bjelanjaka/meringi.
Kad sam vidjela recept dobila sam omanju migrenu. Recept je bio napisan na 5 – 6 stranica i zahtijevao je kojekakve korake. Cure su odmah napisale da je ovaj desert najbolje raditi dva dana. Bila sam užasnuta ovom činjenicu, a povrh svega trebalo je koristiti termometar za šećer i brener. Jasno da nemam ni jedno ni drugo. Kako mi je ovo tek drugi izazov bilo mi je glupo odustajati pa sam sjela i pažljivo pročitala recept te napravila plan napada. Zaključila sam da mi je previše raditi cijelu navedenu količinu, četvrtina recepta mi je djelovala sasvim dovoljno.

Toplomjer sam posudila od prijateljice, kao što ste mogli pročitati u prošlom postu, ali brener je bilo dosta teško nabaviti. Naime on se kod nas ne prodaje baš na svakom koraku, a tamo gdje ga i ima poprilično je skup. Nisam bila raspoložena za neke veće troškove pa sam morala improvizirati.

Nakon konzultiranja s mojim prijateljicama – kuhinjskim kraljicama, odlučila sam koristiti običan kuhinjski upaljač. Vjerovali ili ne, ovaj upaljač funkcionira savršeno na meringi tako ako vam treba brener ovo može biti puno jeftinja varijanta. Jedino ne znam kako bi se kuhinjski upaljač snašao s creme bruleeom, ali treba i to pokušati.

Obavezni dijelovi ovog izazova su dakle bile čokoladna markiza i meringa, a sve ostalo je bilo prepušteno našoj kreativnosti i mašti. Tako sam se ja odlučila poigrati začinima, markizi sam dodala cimet, piment i korijandar, a umjesto tequile sam koristila rakiju od kruške. Moram vam priznati da je rakija u ovom receptu funkcionirala savršeno, baš me iznenadilo kako se dobro slaže s čokoladom. Uz ovo sam napravila i kandirane kumquate i umak od aceta balsamica kao prilog desertu.

Jedini problem na koji sam naišla bilo je fotografiranje gotovog izazova. Vruće je u Zagrebu i visoke temperature su prouzrokovale brzo topljenje deserta. Bez obzira na to ovo nam se jako svidjelo i sigurno ćemo ponoviti i ovaj recept.

Pročitajte više »

Marshmallow s aromom jagode

2011-05-20T21:27:00.001+02:00

Svi mi imamo svoje male tajne kad je hrana u pitanju, pa tako i ja. Jedna od mojih najvećih tajni i grijeha su marshmallowi. Jednostavno obožavam te male pjenaste, šarene i mekane bombone. Jasno mi je da su oni pravi junk koji gotov da i nema nutritivnih vrijednost, sve je to samo šećer, želatina i boja.

Bez obzira na to ja ih obožavam. Doduše ne kupujem ih baš često, a onda kad ih kupim cijelu vrećicu dokrajčim u rekordnom roku. Pokušavam se nekako kontrolirati i kupovati ih samo par puta godišnje i to u nekim najgorim krizama, tada skuham kakao u njega ubacim marshmallowe i uživam.

Već duže vrijeme razmišljam o tome da pokušam napraviti domaće marshmallowe. Moram vam priznati da sam bila dosta skeptična prema tim domaćim verzijama, nekako mi se čini nemogućim postići takvu pjenastos u kućnim uvjetima. No, ipak sam htjela i to isprobati, ma ako zbog ničeg drugog, a onda da vidim kako bi to izgledalo. Najveći problem predstavljala je činjenica da mi za njihovu izradu treba toplomjer za šećer koji nemam. Nasreću, moja draga prijateljica mi ga je posudila na duže vrijeme pa sada mogu eksperimentirati do mile volje. :)

Kako su sve zapreke uspješno uklonjene mogla sam se baciti na posao. Strahovala sam u početku da će mi biti komplicirano raditi s toplomjerom. Već sam zamišljala totalni fijasko u kuhinji i gomilu nejestivih bombona, nasreću bila sam u krivu. Marshmallowi su ispali odlično, a toplomjer se pokazao kao vrlo zgodna kuhinjska stvarčica. Moram ga nabaviti čim prije. :)

Ovaj recept je preuzet sa stranice Marthe Stewart. Obožavam njezine recepte jer su tako jasno napisani i vrlo su pouzdani.

Pročitajte više »

Ravioli sa šaparogama

2011-05-16T18:41:00.001+02:00

Današnji post je poduži i nema puno veze s receptom. Da vam razbijem monotoniju strateški sam rasporedila fotke. Ako vam se i dalje ne da čitati samo skrolajte niže na recept, ali voljela bi kad biste pročitali ovaj post i uključili se u raspravu. Baš me zanima mišljenje naše blogerske zajednice kao i onih koji se inače ne javljaju, a vole kuhati. :)

Sigurna sam da gledate hrvatsko izdanje kulinarskog reality showa Masterchef. Gledam ga i ja, odnosno, bilo bi ispravnije reći da ga religiozno pratim, a ta moja novostečena navika već opasno živcira moga dragoga. Kako je i za očekivati od nekoga ko već godinama sve svoje slobodno vrijeme posvećuje hrani, kuhanju, fotografiranju hrane i pisanju o hrani, emisija mi se sviđa sa svim svojim nedostacima.
Istina je da je američka verzija bila dinamičnija i produkcijski kvalitetnija, ali meni je i ova naša sasvim dobra. Baš me opušta i često intrigira na kraju napornog dana te nerado propuštam koju epizodu.

Upravo zbog svega gore navedenog pronašla sam se u situaciji da često razgovaram i razmišljam o tome kako bi bilo (kad bilo) da sam se ja prijavila na neki show toga tipa. Vjerujem da nisam jedina koju okupiraju ovakve misli, a ovdje prvenstveno mislim na sve svoje kolegice blogerice. Evo što mene zapravo zanima i želim vas pitati, zanima me bili se itko od vas prijavio na ovakav tip emisije? Što mislite kako bi vi funkcionirali pod pritiskom i pod budnim oko naše kritične javnosti?
Osobno nikad ne bi sudjelovala u nekoj ovakvoj emisiji. Kad sam jesenas, preko prijateljice, dobila ponudu da se prijavim prva pomisao mi je bila: „Pa pobogu to je reality show, ništa više od kulinarskog Big Brothera.“ Mislim da sam donekle i bila u pravu. Iako u ovoj emisiji nije naglasak na emocijama i donosima među kandidatima i dalje je sve to jako medijski eksponirano. Čini mi se da ipak za sudjelovanje u ovakvim projektima čovjek treba imati ozbiljnu dozu želje za medijskom pozornošću. Možda je to čak i presudnije od samo kuharskog umijeća. Ruku na srce, svatko od nas tko se želi profesionalno baviti kuhanjem može odraditi prekvalifikaciju, praksu i početi svoju novu karijeru s formalnim obrazovanje, a za obrazovanje nikad nije kasno. Očekivati veliki uspjeh putem nekog reality showa je u najmanju ruku odabir prečice koja može, a i ne mora upaliti. Ako samo letimično bacimo pogled na sve moguće emisije koje traže talente svih vrsta i oblika te kasniju karijeru pobjednika, možemo zaključiti samo jedno, a to je da ih javnost brže zaboravi nego što je trajao njihov uspon. Moguće je da će hrvatski Masterchef iznjedriti pokoju „Anu Ugarković“, moguće da će iznjedriti i kojeg ozbiljnog kuhara, ali više mi se čini da će sve to pasti u zaborav nakon par mjeseci.

Zapravo pokušavam objasniti svoje razloge za moje kategorično NE ovakvom obliku (samo)promocije. Meni je svaki oblik medijskog eksponiranja užasan, pomisao da sam tema razgovora na nečijim kavama i po forumima me baš užasava. Ništa ne cijenim više od svoje ugodne anonimnosti i iz tog razloga nikad, nikad ne bi mogla sudjelovati u nikakvom reality showu. Moglo bi se postaviti pitanje zašto onda pišem blog koji je vrlo javan ako toliko volim biti anonimna. Kako god to nekome izgledalo imati blog ne znači postati javna osoba. Nitko ne mora znati tko sam ja, pa čak niti tko se krije iza mog virtualnog identiteta. Sve informacije o meni i mom privatnom život kontroliram ja i nitko drugi, pa je za mene ovaj blog i dalje moje oaza.
Drugi razlog za moje NE je činjenica da ja ne želim biti profesionalni kuhar (da želim onda bi odradila onaj dio s prekvalifikacijom). Volim hranu i uživam u njoj, volim kuhati za prijatelje i razmjenjivati nove ideje, a obožavam fotografirati hranu, međutim nikad ne bi voljela raditi u nekoj ogromnoj hotelskoj kuhinji. Mislim da bi na taj način izgubila veliki dio strasti prema onome što volim i radim apsolutno po svom – bez šefova, bez nezadovoljnih gostiju, bez stresa, samo ja i moja glupa plinska pećnica. :) :)
Treći razlog za moje NE je vrlo pragmatičan, a taj je da ne znam tko si to danas može priuštiti ostaviti svoj život i obveze na tri mjeseca da bi se malo zabavljao u nekoj emisiji?!

Sad kad sam navela sve (ili neke) razloge zašto nikad ne bi sudjelovala u ovakvoj emisiji moram reći da mi je drago da ipak postoje ljudi koji su se prijavili. Pa da nema njih ne bi bilo ni ove emisije koja me toliko veseli. Uz sve to se divim većini kandidata na hrabrosti i „petlji“ da ovako javno kuhaju i stoički podnose kritike, ne samo od žirija, već i od sveukupne javnosti.

A sad bi se mogla konačno baciti i na recept. Pošto obožavam raditi domaću tjesteninu i smatram da se malo toga može mjeriti s njom odlučila sam je napraviti u čast posljednjim šparogama ove sezone. Mogu vam reći da smo bili jako zadovoljni ovom kombinacijom pa se možda nekome od vas također svidi. :)

Pročitajte više »

Zapečena čičoka s dvije vrste sira

2011-05-10T20:48:00.004+02:00

Čičoka, čičoka, čičoka... Kako smiješna riječ, pa rekla bi čak i ružna. Da prvi put čujete tu riječ sigurno vam ne bi pala na pamet neka ukusna hrana, jel da? Možda bi vam palo na pamet nešto egzotično, gomoljasto i ružnjikavo, nešto ne pretjerano ukusno… I bili biste u pravu po svim točkama osim u ovoj posljednjoj.

Iako je čičoka neugledna gomoljasta biljka ona je jako ukusna. Ako se niste do sada susreli s njom mogli bi je lako zamijeniti s đumbirom jer su izgledom slične. Ipak ove dvije biljke su potpuno različite. Čičoka je slatkasta, škrobasta i pomalo orašaste arome. Može se spremati na 100 načina, a može se jesti i sirova u salatama. Često se koristi kao zamjena za krumpir, zapravo sve što možete napraviti s krumpirom možete i s čičokom. Jedino nisam probala raditi pommes frites s njom, ali eto mi još jedne ideje za isprobavanje.

Poput krumpira i čičoka je na stari kontinent pristigla iz Sjeverne Amerike, međutim nikad nije dosegla krumpirovo slavu. Danas postaje sve popularnija, a medicinski časopisi joj pišu hvalospjeve zbog visokog postotka inulina koji sadrži. Inulin je jako bitan za pravila rad crijeva i crijevne flore, a kao takav može imati i nezgodne posljedice, posljedice kakve obično očekujemo od graha.

Ako naletite na nju u svojim lokalnim trgovinama svakako joj dajte šansu. Ukusna je i mislim da će biti ugodna novost na vašem stolu. Mi je najradije jedemo kao krem juhu, ali i ovako zapečena nam se jako svidjela pa vam donosim recept.

Pročitajte više »

Bulgur s lješnjacima, grožđicama i suhim smokvama

2011-05-05T22:08:00.000+02:00

Ja sam vam baš onako iskonska kavopija. Nema dana da ne popijem najmanje dvije šalice kave, a uopće ni ne razmišljam o izlasku iz kuće prije svoje jutarnje doze crnog napitka. Zbog svoje ljubavi prema kavi i njenom opojnom mirisu potpuno sam zanemarila doručak. Ujutro se ne mogu natjerati na nikakvu hranu, jedino što me raduje je šalica dobre crne kave. Ona me stimulira da ostanem budna do podne, a tada je vrijeme za još jednu dozu espressa ili Nescafea.

Milijun puta sam razgovarala sama sa sobom i pokušavala se natjerati na doručkovanje, ali to na kraju uvijek ispadnu uzaludni pokušaji koji traju kojih pola dana. Uvijek ga rađe zamijenim kavom.

Čini mi se da nisam usamljena u ovoj svojoj sklonosti. Poznajem mnoge koji ujutro najviše cijene šalicu dobre crne kave. Kava je vrlo važan društveni element kod nas. Uz kavu se družimo, razgovaramo, sklapamo poslove. Uz kavu završavamo svečane objede i začinjavamo deserte. Terase naših kafića su prepune ljudi koji ispijaju kavicu i uživaju na suncu.
Ljubav između kave i Hrvate nije od jučer, ona je nekoliko stoljeća stara. Prva kavana u Hrvatskoj otvorena je davne 1748. u Zagrebu. U to vrijeme kavane su bile veliki hit u europskim gradovima pa je poveden njihovim primjerom Leopold Dun otvorio ovu zagrebačku. Ova kavana je doživjela veliku popularnost pa su ubrzo otvorene mnoge druge. To su ubrzo postala omiljena gradska okupljališta, tu su se izmjenjivale ideje, kreirala se politika i sklapali su se poslovi. Uglavnom su bile smještene na glavnom gradskom trgu, a jedna od najpoznatijih kavana se nalazila na Harmici. Zapravo izgleda da se naš odnos prema kavi i kafićima nije promijenio od 18. stoljeća.

Pošto sam i dalje svjesna da kava nikad ne može nadomjestiti pravi obrok povremeno smišljam jela koja bi mi odgovarala ujutro. Pošto mi je bulgur jedna od najdražih stvari na svijetu odlučila sam ga napraviti u slatkoj jutarnoj varijanti. Moram vam priznati da je ovo bio odličan doručak, posebno uz šalicu turke kave. :)

Pročitajte više »

Daring Bakers, travanj 2011: Mousse od javorovog sirupa u jestivim košaricama

2011-04-27T10:46:00.003+02:00

Nakon tri godine premišljanja i potajnog škicanja i ja sam postala dio velike zajednice Daring Bakersa. Od kad sam počela pisati blog pratila me želja za sudjelovanjem u tom izazovu za blogere iz cijelog svijeta. Nažalost, uvijek sam nalazila više razloga protiv nego za i tako odgađala svoju prijavu. Prošli mjesec se nešto prelomilo i nakon toliko nećkanja odlučila sam napraviti i taj korak te se registrirati se na njihovoj stranici.

Izazov za mjesec travanj je zadala Evelyne s bloga Cheap Ethnic Eatz, a zadatak je bio napraviti mousse od javorovog sirupa u jestivim košaricama.
S nestrpljenjem sam iščekivala objavu izazova za ovaj mjesec i moram vam priznati da sam bila poprilično razočarana kad sam konačno saznala što nam je zadatak. Naime prijedlog je bio poslužiti mousse u košarici od slanine. Da, dobro ste pročitali, od slanine!
Kao prvo kombinacija javorovog sirupa i slanine mi nije zvučala ni najmanje privlačno, mislim kako nešto toliko slatko može dobro funkcionirati sa slaninom? Drugo mousse nije nikakav problem napraviti pa tu nisam vidjela ništa izazovno, a u cijelom receptu nigdje nije bilo ni spomena pečenju. Zapravo najizazovnije od svega je bilo nabaviti javorov sirup. Složiti ćete se da javorov sirup nije stvar koju možemo kupiti na svakom koraku. Zapravo viđala sam ga samo u jako velikim super marketima i u trgovinama zdravom hranom, a cijena mu je uvijek paprena. Prva pomisao je bila ignorirati javorov sirup i zamijeniti ga običnim medom ili agavinim sirupom, međutim, uspjela sam nabaviti pravu stvar po dosta povoljnoj cijeni. Pošto nisam neki stručnjak za javorov sirup, ne znam koliko je kvalitetan ovaj moj, označen je „oznakom A“ što ga po mom razumijevanju materije svrstava u laganiji, manje intenzivan sirup. Kako bilo ovaj je imao tu specifičnu aromu i tamno jantarnu boju pa pretpostavljam da je dobar.

Srećom, slanina iz originalnog recepta nije bila obavezni dio izazova pa sam je odlučila u potpunosti zaobići i napraviti slatko jelo. Inače jesam sklona eksperimentiranju i spajanju slanog i slatkog ali u ovom slučaju nisam mogla zamisliti tu kombinaciju kao ukusnu. Zamišljala sam samo razočarani pogled moga dragoga s pitanjem: „Što si to pobogu napravila jadnoj slanini?“

Odlučila sam igrati na sigurno i jednostavno pa sam napravila najobičnije košarice od prhkog tijesta s bademom. Košarice sam punila ganacheom od tamne čokolade i moussom od javorovog sirupa. Čokoladu sam dodala jer sam se bojala slatkoće sirupa i smatrala sam da će mu trebati nešto gorkasto radi ravnoteže. Pristupila sam cijelom ovom projektu s groznom predrasudom. :)
Na kraju je mousse ispao jako dobro, a ja sam se oduševila tom specifičnom aromom. Ovo je zbilja drugačije od ičega što sam do sada probala i mogli bi reći da je to bila ljubav na prvi zalogaj. Sada mi se čini da bi i ona kombinacija sa slaninom mogla biti sasvim ukusna. :)
Što se samog recepta tiče, nisam imala nikakvih problema s njim i priprema je tekla glatko. Jedino što sam prilagođavala je način dodavanja želatine. Taj postupak sam prilagodila želatini s kojom sam radila, također radila sam samo pola zadanog recepta.

Pročitajte više »