Voće i povrće

Bježim, odlazim...

2012-10-25T10:05:00.001+02:00

Ne brinite, ništa strašno se nije dogodilo, samo se selim na novu adresu.
Voće i povrće od sad je dio blogerskog tima na Dobroj Hrani.
Osim toga sve ostaje isto. Nadam se da se vidimo na novom starom blogu gdje vas već očekuje novi recept. :)

Stroganoff s vrganjima

Juha od ječma i vrganja

2012-10-14T21:29:00.000+02:00

Počet ću vjerovati da mi netko šalje gastronomske kozmičke poruke i navodi me na gurmanski blud. U posljednjih par tjedana nije bilo mjesta na koje bi sjela u miru popiti kavu, a da netko pored mene nije izvadio torbu/vreću/kutiju punu vrganja. Progonili su me sa svih strana i sve je upućivalo na činjenicu da ćemo ih ove jeseni jesti češće nego ikad prije.

I zbilja su ove godine rodni, Trešnjevački plac ih je pun i to po prihvatljivim cijenama, a berači se zadovoljno vračaju sa svojih pohoda s punim rukama.
Pošto su mi se smješkali sa svih strana za početak sam kupila 500 grama, čisto da nam se nađe. Kako to obično biva, baš kad sam ih kupila dobila sam na poklon još cijelu jednu vreću (na kojoj još jednom zahvaljujem i bilježim se za još) taj dan ubranih vrganja.
Pa kako da čovjek onda jede išta drugo osim tih savršenih šumskih plodova.

Kombinacija vrganja i ječma je uobičajeni specijalitet talijanske kuhinje i sam po sebi nije ništa novo ni revolucionarno , ali je toliko ukusan da bi bio pravi grijeh ne napraviti ovo jelo u sezoni vrganja.

Ova kombinacija mi se zapravo nametnula sama od sebe iz više razloga.

Prvi je, jer je zahladilo pa nam najviše odgovaraju jela na žlicu i miris dimljene pancete.

Drugi je, jer se ovakva jela mogu i moraju kuhati u velikim količinama pa na taj način rješavam ručak za više dana. Svi koji imaju male puzavce složit će se da je to prednost bez premca.

A treći razlog je, jer ječam, ili kako ga mi zovemo, orzo, obožavam, a rijetko jedem.

I tako je odluka pala na juhu od orza i vrganja za moje doma ili juhu od ječma i vrganja za vas dragi moji čitatelji.

Moram priznati da me golicala pomisao da i ovdje napišem juha od orza, ali bilo me strah da će one koji ne znaju što je orzo, striček google odvesti na krivi trag istoimene tjestenine. Pa rekoh, zlu ne trebalo, hajtmo biti knjiški i nazvati stvari njihovim pravim imenom.

E sad kad sam vam objasnila što je orzo mogu dalje po svome, da mi srce bude na mjestu. :)

Orzo mi je 100 puta ukusnije od riže, obožavam ga na rižot (orzoto), a variva s orzom me instant vraćaju u bakinu kuhinju. Mama već dugo mijenja rižu orzom u punjenoj paprici i sarmi, to je nešto što vam svakako preporučam isprobati.
Zbog sveg navedenog odlučila sam počastiti nas ovom juhom, upozoravam vas još jednom, ovo je vojnička količina, ovo je količina za puno ljudi ili za više dana, tako da slobodno prepolovite sve ako vam se ne jede ovo više dana. Ipak, uvjerena sam, kad probate ovu juhu nećete imati apsolutno ništa protiv repeta. :)

Pročitajte više »

Dobra hrana - hrana nikad nije bila tako dobra

2012-10-11T21:23:00.000+02:00

LANSIRANA JE STRANICA DOBRA-HRANA.HR

'Stotine tisuća čitatelja Dobre hrane jedva su dočekali web izdanje!’

Prvi put su na jednome mjestu objedinjeni recepti, testiranja proizvoda, kuhari i proizvođači hrane koji se pojavljuju u Dobroj hrani

Hrana nikad nije bila ovako dobra, izjavili su, ambiciozno i pomalo samodopadno, autori magazina Dobra hrana prije više od godinu dana, lansirajući prvi broj. I nisu jako lagali. Novi mjesečnik bio je svjež, sočan, nepretenciozan i uzbudljiv, punokrvno štivo o svemu što volimo jesti.

Od sada Dobru hranu možete pratiti na web stranici www.dobra-hrana.hr

“Amateri su kuhari, kuhari su amateri, nema rezervacija, sa zemlje na stol, sočno i pristupačno”, kaže danas Vuk Radić, urednik Nedjeljnog Jutarnjeg, koji je sudjelovao u osmišljavanju prvog broja. To su bile temeljne odrednice Dobre hrane, i po tome se autorski, urednički i fotografski razlikovala od svih postojećih časopisa za hranu.

Prvi broj se rasprodao. Bio je to prvi broj njihova sočnog mjesečnika - najsočniji magazin u zemlji, piše u zaglavlju - ali ne i Dobre hrane, koja od 2010. godine izlazi kao popularni tjedni prilog Nedjeljnog Jutarnjeg. “Tjedni prilog bio je odličan početak cijele priče, tu smo isprobavali svašta, a u magazinu je ta naša filozofija naprosto eksplodirala, kroz velike fotografije i duže tekstove”, kaže Mila Batinica, urednica Dobre hrane.

Originalni recepti

A od danas ta mala gurmanska revolucija, što ju je amater filozof Srećko Horvat posprdno nazivao “trash gastrorevolucijom” uz polucentimetarski duboko razumijevanje o čemu se radi, ide dalje: Mila i njezin tim lansiraju web stranicu www.dobra-hrana.hr.

Po onome što su novinari Nedjeljnog ekskluzivno vidjeli prije lansiranja, web ne pada daleko od printa. Portal Dobre hrane prepun je originalnih recepata, uzbudljivih savjeta, najboljih hrvatskih chefova, vinskih preporuka i recenzija restorana, a za njega pišu najbolji gastrokritičari, blogeri, zaljubljenici u hranu i ugledni stručnjaci.

Tu su Saša Špiranec, najpoznatiji hrvatski stručnjak za vino i član brojnih međunarodnih žirija, poznata blogerica Morana Zibar, gastrostručnjak Rene Bakalović, najbolji fotografi hrane poput Vjekoslava Skledara, Marija Kučere, Berislave Picek, Biljane Gaurine i brojnih drugih.

“Čitatelji koji su se zaljubili u tiskane verzije obožavat će i naš portal”, kaže Miran Pavić, urednik digitalnih izdanja EPH, u sklopu kojeg je lansirana dobra-hrana.hr. “Po prvi put na jednom mjestu imamo sve naše recepte, testiranja proizvoda, kuhare i proizvođače hrane.”

Ana-Marija Bujić spada u čitatelje koju su se zaljubili u mjesečno izdanje Dobre hrane. Autorica popularnog bloga Da mi je nešto slatko poslala je e-mail uredništvu Dobre hrane i upitala jesu li zainteresirani za suradnju. Godinu dana kasnije, Ana-Marija je urednica portala Dobra hrana. “Suradnja nam je u početku bila sramežljiva, nekoliko puta je kuhala za naše editorijale”, kaže Mila. “Onda sam joj jednom spomenula da tražimo urednika weba kojeg želimo lansirati, a Ana-Marijase odmah zainteresirala.”

“Zapravo, ne znam je li toga bila svjesna, ali oči su joj se zacaklile”, kaže Mila.

Ana-Marijin popularni blog od sada će se nalaziti u sklopu Dobre hrane, kao i brojni drugi blogeri koji su najavili prebacivanje na novi portal. “Želimo okupiti sve koji dijele naš odnos prema hrani i izgraditi pravu malu online zajednicu”, kaže Ana-Marija. “Mi smo entuzijasti i želimo privući druge entuzijaste.”

Najambicioznije izdanje

Portal će uskoro prihvaćati i čitateljske recepte, a najbolji će dobivati tjedne nagrade. Mila i Ana-Marija posebno su ponosne na DobraHranaTV, videoprodukciju koju su pripremile za launch portal. Poznati chef Raul Lajtman u velikom videospecijalu otkrio je sve tajne pripremanja pohanaca , Ana-Marija se igrala kruškama , a tu je i eskluzivni pogled u testiranje proizvoda po kojima je, među ostalim, Dobra hrana postala omiljena.

A Dobra hrana jest omiljena. Od broja čitatelja, ponavlja Mila, bitnije je da su fotografije i recepti neočekivani i sočni. No brojevi su impresivni. Magazin se od prvog broja odlično prodaje, a prodaja je u posljednje vrijeme skočila na više od 46.000 primjeraka. Prvi idući gourmet magazin prodaje tek nekoliko tisuća. No, još impresivniji je broj čitatelja koji konzumiraju Dobru hranu u svim njenim oblicima: kad zbrojite tjedno izdanje, magazin, mobilnu aplikaciju, specijale i videoklipove na portalu Jutarnji.hr, dođete do brojke od gotovo milijun čitatelja u Hrvatskoj.

I to a da ne uračunamo veliku akciju Dobri restorani 2012., koju su voditelji Dobre hrane pokrenuli u suradnji sa Zagrebačkom bankom. “Birali smo pošteno i otvoreno, metodom koja je međunarodno priznata, a reakcije su bile izvanredne”, kaže Saša Špiranec, jedan od voditelja projekta. Rezultate su objavile sve nacionalne televizije i vodeći gastroportali.

Mila i njezin tim ne žele reći što očekuju od novog portala, osim što napominju da će ga pomno i oprezno graditi, no jasno je da se radi o ambicioznom i dugo pripremanom projektu. “Ovo je možda i najambicioznije izdanje Dobre hrane”, kaže Pavić. “Mi se bavimo kvalitetom, za razliku od drugih koji ne paze toliko na svoje suradnike, fotografije i tekstove. To će na webu posebno doći do izražaja.”

Čisti entuzijazam

No ako ekipu Dobre hrane upitate što ih, osim fotografija i autora, čini drukčijim i popularnijim od ostalih izdanja, nećete dobiti spreman odgovor. “Iskrenost”, izjavit će netko nakon par minuta. “Mi iskreno pišemo o onome što volimo. Kod drugih je jasno da to rade iz nekih interesnih pobuda, a ne čistog entuzijazma.”

Čitatelji su, kažu prodajni rezultati, prepoznali neposrednost i iskrenost svega što na sebi nosi riječi “Dobra hrana”, u poznatom, kao rukom napisanom fontu. Ne vidimo razloga da novolansirani web ne podijeli tu sudbinu.

Biftek i vrganji

2012-10-10T23:36:00.001+02:00

Što dobijete kad spojite kraljicu gljiva i kralja mesa?
Nešto savršeno, naravno!
Kako to obično biva s iznimnim namirnicama, poput vrganja i bifteka, tu ne treba previše petljati, ne treba im dodavati čudesa da bi zasjali, najbolji su u najjednostavnijem obliku.

Danas ću se malo više posvetiti bifteku nego vrganjima jer vas s njima očekuje još par recepata. Ipak sezona im je na vrhuncu, a oni tako zaslužuju da ih se iskoristi do posljednje mrvice.

Biftek je moja tiha strast već neko vrijeme, obožavam ga. Dok mnoge žene u trudnoći žude za sarmama i kolačima svakakvih oblika ja sam devet mjeseci patila za dobrim, sočnim, ružičastim biftekom. Nažalost to je bila jedna želja koju si nisam mogla ispuniti jer u trudnoći je sirovo meso (uz alkohol i cigarete) najstrože zabranjeno. Bilo je to teških devet mjeseci susprezanja od najdražeg komada mesa. Zbog te velike želje obavijestila sam dragoga da na dan kad rodim mora otići u moj omiljeni restoran i donijeti mi biftek i tartar od tune. To se ipak nije dogodilo jer su me u rodilištu morile drugačije brige pa sam na bitke privremeno zaboravila.
Srećom amnezija nije bila dugog vijeka. :)

Kad govorimo o bifteku bilo bi dobro napomenuti, za one koji možda ne znaju, da se tu zapravo radi o goveđem fileu ili pisanici. To je dugačak i lijep komad crvenog mesa čiji središnji dio režemo na odreske, bifteke. Ostali komadi filea („glava“ i „rep“) se obično koriste za gulaše i umake. Iako mu je cijena i u mesnici visoka još uvijek ga je isplativije spremati kod kuće. Posebno ako ga znate dobro ispeći, što zapravo i nije prekomplicirano.
Treba se držati nekih zakonitosti o dužini pečenja i ne mrcvariti meso stalnim okretanjem i pikanjem vilicom, ako sve to poslušno odradite velika je vjerojatnost da ćete dobiti sočan komad mesa.

Kod bifteka razlikujemo nekoliko stupnjeva pečenja, najjednostavnija bi podjela bila na rare (slabo pečen), medium (srednje) i well (dobro). Iako je to sve opće poznato možda ne bi bilo loše utvrditi gradivo prije nego se bacimo na kuhanje.
Za rare biftek treba peći na vrućoj tavi sa svake strane po 1 – 2 minute, za medium ga treba peći 4 - 6 minuta, a za well done iznad 6 minuta. Možete ga peći do faze rare na tavi pa ga dovršiti u pećnici. To je način pečenja koji ja preferiram. Ipak ove vremenske odrednice su samo smjernice i treba uzeti u obzir i debljinu mesu pa je možda, ipak najbolje voditi se iskustvom i očima. Zgodno je testirati koliko je meso pečeno i pomoću dlana, a kako se to radi možete vidjeti na ovom linku.

Za sočan i ukusan biftek važno je i zrenje mesa prije samog pečenja, tzv. maturiranje. Kao najbolji način zrenja većina znalaca će vam preporučiti zrenje u vakumu. Čini mi se da je ta metoda ipak pomalo komplicirana za kućnu upotrebu, meni se pokazala sasvim dobra metoda odležavanja mesa u ulju ili senfu ili u kombinaciji, a da budem potpuni iskrena meni je biftek dobar i bez ikakvog odležavanja. :P

Pečeni biftek izvrsno paše s komadom prepečenog kruha i s maslacem obogaćenim začinskim biljem i češnjakom. Izvanredan je i u slavnoj kombinaciji sa zelenim paprom ili samo jednostavno ispečen na grilu. A moram vam priznati da se izvrsno složio i u ovoj jesenjoj kombinaciji s vrganjima.

Pročitajte više »

Tjestenina sa šampinjonima i pancetom

2012-10-06T22:16:00.000+02:00

Uvjeravali su me mnogi da život s djetetom postaje ispunjeniji i kvalitetniji na svim razinama.
O, kako sam te mnoge htjela poslati k vragu prva tri mjeseca nakon rođenja moje žabice.

Kvalitetniji život my ass, nisam izlazila iz sobe, raščupana i neumivena, u staroj trenirki, za ništa nisam imala vremena. Nitko mi nije rekao da je imati dijete teško, jako teško. Nitko mi nije rekao da jednom kad to malo biće pređe kućni prag sva teorija i predznanja padaju u vodu.

Ne znam točno kako i kada sve se to promijenilo i sjelo na svoje mjesto, život je zbilja postao kvalitetniji.
Više nema praznog hoda i gubljenja vremena u bespućima interneta. Svaka minuta je pomno isplanirana, a ja se čak povremeno počešljam.

I hrana ponovno zauzima svoje važno mjesto u mom životu, a kvalitetni obroci polagano istiskuju sendviče i domaćice (protiv kojih ništa nemam, čisto da se zna).
Iako najviše razmišljam kako i čime nahraniti juniorku, a vjerujte mi (do)hranjivanje nje pravi je izazov, povremeno zabljesnem i s po kojom dobrom idejom za naš ručak.

Naravno, jela i dalje moraju biti maksimalno brzo pripremljiva jer ni jedna aktivnost ne prođe bez prekidanja zbog brisanja bljucki, mijenjanja pelena, nunanja i ljuljanja.
Tu su i šetnje, kilometarske šetnje, jer smo i mi, a i dijete, najsretniji na svježem zraku.

Znači glavni moto u kuhinji je brzina, a kad su brzinska jela u pitanju pašta je uvijek prvi izbor.
S njom se bar dade svašta kombinirati, a dobra je i sama s malo maslinovog ulja i parmezana. I sa šampinjonima je super i ne bojte se, iako ovdje ima vrhnja ono ne preuzima okus svim drugim namirnicama.
Ova kombinacija je kao stvorena za domaće široke rezance i onda je ovo jelo prava delikatesa.

Pogađate već da je nemam vremena za pravljenje domaće pašte, to je aktivnost koja će još malo pričekati, ali svemu se nađe dobra zamjena. U mojim svakodnevnim pohodima trešnjevačkim placom pronašla sam odlične „domaće“ rezance, naravno, nisu odlični kao oni baš zapravo domaći, ali stvarno su dobri.

Kad su svi sastojci na broju kuhanje ovog jela oduzima manje od pola sata, jedino što nisam uključila u računicu je fotografiranje pa smo na tom dijelu malo zaštekali.
U svakom slučaju kvaliteta života se popravlja svakog dana.

Pročitajte više »

Torta od mrkve Nigelle Lawson

2012-09-27T17:16:00.000+02:00

Evo reći ću iskreno, ja apsolutno ništa ne stižem.
Priprema svakog obroka je poput pisanja projekta za predpristupne fondove EU, pa mi je i za najjednostavnije jela potrebna cijela logistika u vidu animiranja djeteta.
Kad dijete zbrinem i poluluda konačno krenem na kuhanje obično naiđem na neki nevjerojatan problem, recimo u zadnje vrijeme svaki štapni mikser ima tendenciju pregorjeti mi u (na) rukama. Prvo sam skurila mamin, na moru, kad sam nadobudno pravila maslac od kikirikja, a sad sam zamalo dokrajčila svoj neprikosnoveni Zepter dok sam mljela bademe za ovaj kolač.
Bila je to epska borba između žene i stroja u kojoj je naposljetku pobijedila žena, a kao plod te pobjede pred vama je kolač od mrkve po receptu Nigelle Lawson.

Primijetili ste već da ja Nigellu jako, jako volim. Bolje rečeno volim njene recepte, ona to radi bez puno kompliciranja, a s puno ležernosti. I zato me vrlo često njezini recepti progone dok ih ne isprobam, i shvatim zašto su me progonili. :)

Ovaj kolač se izvorno zove Venecijanski kolač od mrkve i zbilja se dosta razlikuje od uobičajenih američkih inačica. Poprilično je rustikalan, arome su jake i izražajne, a kolač izrazito sočan. Mene je oduševio i zasjeo na tron mog omiljenog kolača od mrkve. Upravo zbog toga prenosim vam recept od riječi do riječi jer ga zbilja ne treba mijenjati. :)

Pročitajte više »

Torta stracciatella

2012-08-15T17:38:00.000+02:00

Jeste li znali da je stracciatella zapravo juha?
Da, juha s nekom vrstom noklica od jaja i parmezana.
Iskreno ja nisam imala pojma, danas mi je to otkrio striček Google.

Za mene je stracciatella uvijek bila i ostala sladoled od vanilije s komadićima čokolade, a eto, kako sam danas saznala, taj sladoled je nastao tek 1962. Do tada je stracciatella bila jedino juha.
Čini mi se da je ipak sladoled nadmašio svoju imenjakinju juhu pa nema nikakve sumnje kakav vam recept donosim danas.

Opet jedna torta na tapetu, ali ovaj put još jednostavnija i brža od one prošle.
Sjećam se da sam vrlo sličnu stvar davno vidjela kod Jasenke, ali pošto sam radila napamet otišla sam s ovom tortom u malo drugačijem smjeru.
Iako se na našim prostorima ovako jednostavan desert nikako ne bi smatrao tortom, ona to je, a činjenica da je ovako jednostavna je čini idealnim ljetnim desertom. Kod ovog kolača ni minute nećete provesti pored pećnice jer se ona ne peče. Biskvit je zamijenjen podlogom od keksa što je uvijek dobro rješenje kad vam se žuri ili ne pali pećnicu.

I krema je za čas gotova, a za to je zaslužna želatina.
OK, slažem se da nema premca pravim kremama kuhanim na pari, ali zar zbilja želite to raditi kad je vani 35 stupnjeva u hladu.
E pa kad ne želite onda je želatina idealno rješenje.

I tu bi bio kraj priče o ovoj torti, jedino što još trebate napraviti je nasjeckati čokoladu, sve skupa promiješati, ohladiti i eto vam deserta poslije ručka, kupanja, kave...

Pročitajte više »

Torta od naranče i čokolade

2012-08-04T17:30:00.001+02:00

Kako se ovo ljeto ne bi pretvorilo u niz kukanja na vrućinu i komarce odlučila sam se primiti posla i ispeći neki kolač. Pošto je ista opasnost prijetila i ovom blogu morala sam se primiti i fotoaparata. Uostalom bilo bi i vrijeme da vas počastim nečim slasnim i masnim pa koliko god se vrijeme inatilo.

E pa nadam se da volite kombinaciju čokolade i naranče.

Kombinacija tamne čokolade i naranče je jedna od onih koju ili obožavate ili ne podnosite, s tom kombinacijom kao da nema sredine. Ja spadam u skupinu ovih koji je obožavaju pa nije ni čudno da sam se na prvi pogleda zaljubila u ovu tortu kad sam je ugledala u zadnjem broju časopisa Iće&Piće.

Ovaj recept su predstavili vlasnici poznate zagrebačke slastičarnice „Čokolada“.
Iako mi je apsolutno sve što su podijelili s nama izgledalo više nego ukusno ova torta mi nije izlazila iz glave.
I eto jučer sam je napravila i mogu vam reći da je fina i sočna. Jedino recept napisan u Iću&Piću je bio nešto štur pa sam ja to sve pretumbala po svome, nešto malo izmijenila i dobila ovo što vidite na slikama.

Rekla bi da je ovo kombinacija okusa za odrasle, ali na moje iznenađenje i klincima se svidjela.

Kao što vidite nisam pretjerano rječita u zadnje vrijeme, ali to je zbog vrućine, ne radi mi nešto mozak.

I tako ja opet kukam… :)

Pročitajte više »

Mojito

2012-08-01T19:00:00.003+02:00

Dalmacija je ispod peke!
Toliko je vruće da mi se uopće ne da razmišljati o broju dana bez kiše kojim se razmeću lokalni mediji.
Noći preživljavamo zahvaljujući klimi, mala spava u peleni i još pokušavam smisliti način da joj i to maknem pa da dijete uživa.

Po ovoj nehumanoj vrućini stvarno rijetko mislim na hranu, a još rjeđe na kuhanje.
Ono što mi golica maštu je hladno osvježenje u obliku kakvog napitka, s puno leda, naravno. Apsolutni hit ovoga ljeta za mene je mojito koji natežem čim završim s jutarnjom kavicom.

Genijalan je to koktel, nema puno posla oko njega i ne trebaju vam svi oni fensi sirupi da bi ga smutili, zato i je idealan za svako doba dana.

Čim je dijete zaspalo odjurila sam u vrt nabrati mente, nakon toga brzi juriš na drugi kat i sjeckaj limete, lupaj led, dodaj rum i slamčice i gotovo je osvježenje. Ponovno juriš u vrt na novi photo session. Za vrijeme snimanja su me izgrizli komarci, a ja sam kroz objektiv promatrala kako se topi led u ovom pravom ugrizu osvježenja. :D

Kako osvježenje ne bi bilo rezervirano samo za odrasle smutila sam i brzinsku djevičansku verziju mojita za klince. Odlična je to varijanta ako niste alkoholni tip ili ste maloljetni. :D

Da skratim priču mojito je ono što vam nedostaje ovog ljeta, zato vi pravac u kuhinju, a ja idem na terasu dovršiti svoju dozu. :)

Pročitajte više »

Pesto od rige i oraha

2012-07-18T20:40:00.000+02:00

Hej narode! Jeste li živi i što ima s vama?
Mi smo žive i zdrave, a svaki dan nam donosi nova uzbuđenja pa o blogu ni razmišljam. Sad se uglavnom brčkamo u plićaku ili ližemo sladoled na splitskoj rivi, a štednjak palimo samo kad nemamo drugog izbora.
Mogu slobodno reći da je ovih posljednjih pet mjeseci prošlo istovremeno i najbrže i najsporije na svijetu.

U svom tom uzbuđenju sam gotovo i zaboravila kako se objavljuje novi post, a ovaj recept čami u skicama od travnja, čeka da mu se smilujem i dozvolim mu da ugleda svijetlo dana. Kako možda i pretpostavljate kuhanje mi i dalje nije visoko na listi prioriteta pa i dalje dnevne obroke planiram po pravilu „što brže i jednostavnije“ , ipak, kako već svi znate, jednostavno ne znači neukusno i dosadno. Upravo suprotno, jednostavno nekad posve iznenadi.

Kako je riga (ili ti ga rikula) već duže vrijeme apsolutna kraljica svih salata, pizza i sendviča, a ja je ljubim od najranijeg djetinjstva odlučila sam je spakirati u ovaj super brzi pesto.
Za ljubitelje punih okusa i aroma hrane ovo će biti izvrstan dodatak tjestenini ili podloga za bruschette.

Ako imate dobar štapni mikser ili blender ovaj pesto možete napraviti za tren oka, naravno ako ste pravi entuzijast možete uložiti nešto više truda i pokoju kap znoja pa napraviti pesto u mužaru. Ja taj luksuz trenutno nemam pa sam u pauzi između nunanja, ljuljanja i uspavljivanja napravila buzzzz s mikserom i pesto je bio gotov. Dok sam buzzz-buzzzzala mikserom tjestenina se krčkala i eto ručka prije nego me pozovu na moju dužnost dežurnog mjenjača pelena. :)

Pročitajte više »

Cupcakes od limuna i kokosa

2012-04-13T14:08:00.000+02:00

Zbilja me nitko i ništa nije moglo pripremiti na šok i zahtjevnost ove nove uloge u kojoj sam se našla. Naša mala ribica je stigla 15. veljače i od tada mi se život preokrenuo naglavačke.
Jasno je da u takvoj situaciji blog kotira vrlo nisko, pa ako nije na samom dnu liste prioriteta, a onda je negdje na njenom dnu.
Vjerujem da takva situacija nije stalna i da ću s vremenom ipak pronaći vremena za kuhanje i fotografiranje, ali za sad takve aktivnosti su na počeku. Što mogu, nisam se snašla baš u ulozi žene, majke, kraljice pa onda na nekim područjima opasno štekam.
Uz blog sam se odrekla još nekih svakodnevnih aktivnosti kao što su ispijanje kave, ručanje za stolom, spavanje, češljanje… I tako uglavnom sve vrijeme provodim brojeći pelene. :)

E sad uz sve ovo veselje u kojem sam se našla bi kao trebala paziti i na prehranu, pa ne prođe dan mi neko ne da „dobronamjeran“ savjet o tome što bi dojilje trebale, odnosno ne bi trebale jesti. Kako stvari za sada stoje jedine su sigurne piletina i riža. Evo posljednje što sam čula je da treba izbjegavati slatko, a o tome da su agrumi zabranjeni dok se doji sam slušala još u prvim mjesecima trudnoće. Kako sam ja odlučila ipak vjerovati suvremenim znanstvenim spoznajama, a ne babljim pričama jedem apsolutno sve pa i ovu slatko agrumastu „zabranjenu“ kombinaciju. ;) Uostalom slatko mi nevjerojatno paše pa ne vidim zašto bi se od nečega susprezala u ovom i onako stresnom razdoblju.

Jedva sam uhvatila dovoljno vremena da napravim ove kolačiće, a kad se još ukazala i prilika da ih fotkam obuzela me neka vrsta euforije. Recept je jako jednostavan i ovo se smuti za čas, dok beba spava, tako da ovu kombinaciju možete koristit kao last minute fix kad vam očajnički treba slatkoga. Kombinacija limuna i kokosa mi je se jako sviđa iako inače nisam ljubitelj limunastih kolača. Ako niste oduševljeni kombinacijom ovaj recept trpi beskrajno eksperimentiranje sa sezonskim voćem i raznim orašastim plodovima. Kolači su osvježavajući, ali su opet i dovoljno slatki da zadovolje najveće ovisnike.
Ako vam se baš neda petljati s pojedinačnim kolačićima izlijte smjesu u kalup za tortu, pečen premažite kremom, a može proći i bez kreme posipan šećerom u prahu i eto vam još jednostavnijeg deserta. U svakom slučaju ovo je vrlo brz i jednostavan desert koji uz samo malo mašte može biti ovaj dopadljivi cupcake ili obični biskvit za poslije ručka.

Pročitajte više »

Rižot od cikle

2012-02-02T11:13:00.000+01:00

Volim boje, zbilja ih volim, iako bi samo letimičan pogled na moju garderobu mogao sugerirati upravo suprotno jer tamo nema ni b od boje. Tamo vlada tama crne, crne, još malo crne.
Koliko god u mom ormaru vlada monokromija toliko volim na svom tanjuru vidjeti razigranu polikromiju. Uvjerila sam se da je istinita ona kako da nas crno vizualno stanjuje iliti schwarz macht schlank, a također sam se uvjerila da šarene namirnice na tanjuru čine prava čuda za liniju.
Tako najviše volim razigrana jela crvena od rajčice i paprike, žuta od kukuruza , zelena od rikule, narančasta od mrkve i ljubičasta od radiča.

Ipak postoje neke boje koje rijetko viđamo na tanjurima, a ova žarka boja fuksije sigurno spada u tu kategoriju. Ako ste stariji od deset godina čisto sumnjam da svoj obrok iz snova zamišljate u ovoj boji i vjerojatno bi vam trebalo malo hrabrosti da uopće primaknete zalogaj ovog rižota ustima.

E tu nastupam ja sa zadatkom uvjeriti vas da se oslobodite predrasuda i hrabro zagrizete u ovaj rižot. Iako će boja mozgu poslati signal kako se vjerojatno radi o nekakvom obroku s umjetnom voćno-kiselom aromom ovaj rižot je nešto sasvim drugačije.
Nema tu voćnih nota, ovo je jedan dobri stari rižot u kojem se izmjenjuju arome bijelog vina, timijana i kozjeg sira te nježna, slatkasta nota cikle. Zapravo, svi dobro nam znani okusi u novom ruhu.

Pošto ja volim boje mene je vizualno ovaj rižot oduševio, ali potvrda da je rižot ukusan je stigla od mog dragoga koji je nakon početne skepse pojeo pun tanjur.
Vjerujte mi on je posljednja osoba na svijetu koju bi oduševila ili zavarala boja fuksije.
Dakle, bila vam privlačna ili ne boja jela na ovom tanjuru, ne dajte se prevariti i dajte šansu ovom rižotu. Unijeti će vam malo polikoromije u ove monokromne hladne dane. :)

Pročitajte više »

Francuska pita od luka Joanne Harris

2012-01-23T11:16:00.001+01:00

Nešto prije Božića uhvatila sam na televiziji film Čokolada. Iako sam ga pogledala prekonekoliko puta ni ovaj put nisam mogla odoljeti svim slasticama koje su glavni glumci u ovom filmu.
Upravo su te čokoladne delicije ono što film čini gledljivim i privlačnim, a bez njih to bi bila još samo jedna ljubavna melodrama.
S druge strane, kardinalna je pogreška gledati ovaj film u kasnim večernjim satima bez ičeg slatkog u kući.
Gotovo izluđena od želje za komadićem čokolade sjetila sam se da već dugo nisam kuhala ništa iz predivne knjige Joanne Harris i Fran Warde „Francuska kuhinja“, a upravo u toj knjizi se nalaze i neki recepti iz slavnog filma.

Kako je trebalo pričekati do jutra za bilo kakve kulinarske eksperimente moje želje su se promijenile i za oko mi je zapela pita od luka.
Inače luku teško odolijevam i bez njega gotovo da ne bi znala kuhati, a kad u receptu pročitam da mi je potrebno 400 g istog moje oči zasvjetlucaju od radosti.
Rođena je ljubav na prvo čitanje i nije prošlo ni 10 minuta, a ja sam već u kuhinji sjeckala luk. Toliko mi je drag da mu opraštam što zbog njega ronim suze, a ovaj put su to bili ozbiljni potoci.
Ipak što je koja prolivena suza naspram očaravajućoj aromi karameliziranog luka.

Kako sam po prvi put radila ovu pitu odučila sam religiozno pratiti recept. Ovo je nešto što vrlo rijetko radim, ali smatrala sam da je Joanne Harris netko tko zaslužuje moje apsolutno povjerenje.
Iako sam bila skeptična prema količinama masnoća u receptu odlučila sam vjerovati da su zbilja tri tajne francuske kuhinje: maslac, maslac i još maslaca.

Istina je maslac daje poseban štih ovom jelu, ali ipak za moj ukus ga je previše i slijedeći put ću ga sigurno smanjiti i u tijestu i u nadjevu. Uvjerena sam da će okus pite i dalje biti očaravajući.
Recept je inače turbo jednostavan i vjerojatno već sada imate sve sastojke za njega. Nema tu neke egzotike ni velike filozofije, a ovu pitu možete bez srama poslužiti toplu i hladnu.
Odlična je kao predjelo, a toliko je zasitna da nisam sigurna da će vam nakon nje trebati glavno jelo. :)

Pročitajte više »

Krem juha od brokule

2012-01-14T12:39:00.000+01:00

Ono što nas žene čini istinski posebnima je činjenica da je naše tijelo sposobno za totalnu transformaciju kako bi na svijet donijelo novo živo biće.
Zapravo ženino tijelo je sposobno najnormalnije funkcionirati u dva stanja koja su po svemu različita, a opet podjednako prirodna. Upravo iz razloga što sam to, takozvano, drugo stanje od samog početka shvatila kao nešto prirodno nisam ni u jednom trenutku osjetila potrebu da napravim veliku famu i dramu oko činjenice da sam trudna.
Mogu kucnuti o drvo i zahvaliti prirodi na dobrim genima pa su se stvari tako posložile i nije bilo potrebe za dramatiziranjem, panikom i kuknjavom svih sedam mjeseci.
Sada na početku osmog mjeseca mogu samo reći: „Pričat će se kako se dobro držala“.
Da, samo pričati jer od tog dobrog držanja je ostala samo priča, a ja sada vrištim kao Johnny u onoj pjesmi: „…jao ljudi pa ja se bojim…“, samo za razliku od Mikija je se ne mogu toksirati vinjakom.

U svoj toj panici i napadajima tjeskobe s kojima se nosim posljednjih par dana nemam puno snage ni vremena za kuhanje, a kamoli za blog, no ipak, ipak se pronađe neki recept koji bi rado podijelila s vama.
Iako sam poprilično sigurna da krem juhe nikome nisu problem i da ih sami znate napraviti u najraznolikijim kombinacijama ponuditi ću vam još i ovu pa makar kao neku ideju.
Kao i kod većine juha ovog tipa recepta se ne treba slijepo držati i možete se slobodno poigrati namirnicama i začinima.

Ipak u duhu detoksikacijskog trenda u našim blog vodama predlažem da pojačamo zeleno u našoj prehrani jer još nisam čula da se neko udebljao od blitve i brokule.

Pročitajte više »

Čokoladna salama

2011-12-30T12:35:00.000+01:00

I tako sam napravila čokoladnu salamu, uvaljala je u šećer u prahu i lijepo je upakirala u prozirnu foliju te je ostavila do jutra u frižideru. U međuvremenu se moj dragi vratio iz noćne i gladan kao vuk poskočio od sreće kad je vidio neočekivani suhomesnati proizvod na policu našeg hladnjaka. Zamislite samo njegovo razočaranje kad je odmotavajući prozirnu foliju osjetio miris mandarina i prepečenih lješnjaka. :)

Čokoladne salame raznih oblika i aroma su bile dio našeg blagdanskog stola od kad pamtim. Najčešće ih je radila baka i to one klasične u oblatni i dvobojnu od kokosa i čokolade. Priznajte da svi imate neki svoj provjereni recept za ove salame. ;) Koliko god mi je božićni tanjur s kolačima bio nezamisliv bez tih kolača s vremenom se izgubila navika njihove izrade te već par godina nisam ni okusila bakine salame.
Kako sam ove godine sve kolače razdijelila još prije Božića dogodilo se da sam Božić dočekam bez iti jednog kolačića u kući. Naravno da me uhvatila panika od pomisli na svečani ručak nakon kojeg nema deserta pa sam morala brzo reagirati i napraviti nešto što nije zahtjevno i za što imam sve sastojke. Planirala sam ove godine raditi i čokoladnu salamu, ali od silnih drugih kolača nije došla na red bilo je idealno vrijeme da je napravim. Sve što je bilo potrebno je rastopiti čokoladu, dodati keksiće i lješnjake, sve ohladiti i voilà eto čokoladne salame. :)

Ova moja je potpuno drugačija od onih koje je radila baka i dosta je jednostavnija za izradu tako da je može napraviti i netko bez ikakvog kulinarskog iskustva. Što se tiče dodataka orašastih plodova i keksa tu možete biti kreativni koliko vam srce želi, a nama se jako svidjela ova kombinacija prepečenih lješnjaka i ušećerene korice mandarine (mandarincina, jel :)).
Ako vam treba neki slatkiš koji je stvarno brzo gotov, a efektno izgleda ova salama je odličan izbor, samo vodite računa o tome da smjesu ipak treba dobro ohladiti. Srećom kad je ovako hladno vrijeme cijeli taj proces se ubrzava ostavljanjem smjese na balkonu. :D

Pročitajte više »

Žerbo šnite

2011-12-23T17:52:00.000+01:00

Žerbo šnite su jedan od prvih kolača koje sam napravila potpuno samostalno i potpuno uspješno. Kao što već znate taj se događaj nije zbio negdje u prijelazu iz jure u kredu, već prije svega par godina. Kako sam ih nekoliko puta ponovila i bili su jednako uspješni više mi nisu predstavljali izazov i nije bilo nikakvog razloga da im se vratim.

Ove godine sam u totalnom retro filmu, usporena sam, slušam retro muziku i pečem retro kolače, pa mi se nekako učinilo da bi se žerbo šnite krasno uklopile u taj retro svijet.
Za mene ova vrsta kolača ima neku posebnu toplinu i kad bolje razmislim idealna je upravo za blagdane. Iako ne mogu reći da me ovaj kolač podsjeća na djetinjstvo, jasno je već iz samog imena da žerbo nema puno veze s Dalmacijom, uspješno sam ga uvela u svoj blagdanski repertoar i usvojila neku novu tradiciju.
Ipak ovo je kolač koji će vam oduzeti i ponešto vremena, ali opet ne toliko da bi ga odmah prekrižili sa svog božićnog popisa. Nije jednostavan kao keks, ali nije ni složen kao kakva torta. Sve što trebate je držati se recepta i par pravila prilikom oblikovanja kora. Jednom kad ga ispečete, prelijete glazurom i narežete znati ćete zašto ste se trudili.

Kao i svi kolači ove vrste i žerbo je dosta sladak, zapravo ovo je jedan žestok kolač u svakom smislu i mislim je jedna šnitica uz šalicu čaja i više nego dovoljna. Ipak savršeno prija uoči Božića uz koju prikladnu pjesmicu poput ove od Poguesa. Jer kao što jedan od komentara na You tubeu reče: „Jednostavno, nije zapravo Božić dok ne čujete Kirsty McColl i Shanea MacGowana kako se svađaju na radiju.“ :)

Pročitajte više »

Kakao cupcakes u blagdanskom izdanju

2011-12-21T09:52:00.000+01:00

Odbrojavamo nešto sitno do Božića i prve runde dobre papice i kolača. Većina ljudi je svoje, samonametnute, blagdanske zadatke odradila i sad uživaju uz opuštajuću svjetlost božićnih lampica. Krasna slika zimske idile, slika koje u mom životu nema ni na vidiku. :)

Kod mene se stvari tek zahuhtavaju i još uvijek križam i pišem kolače na popisu za ove blagdane. Poprilično sam usporena po tom pitanju, ali na kraju uvijek nekako stignem sve napraviti i Božić dočekamo i s pokojim kolačem.

Kako ja zapravo nisam veliki majstor za složene kolače i torte na 100 katova, one kolače od kojih zastaje dah i koji krase naslovnice časopisa, odlučila sam se za nešto jednostavniji, a opet efektivan pristup.
Cupcakeovi se tu nameću kao logičan izbor. Iako su to na prvi pogled kolači koji nemaju nikakve veze s blagdanima, posebno na našim prostorima, ništa vas ne sprječava da ih ogrnete blagdanskim ruhom. :)
Eto to je ono što čini cupcakeove idealnim izborom za blagdane, ne treba vam puno vremena za njih, a možete ih ukrasiti kako god poželite. Idealni su za svaku prigodu sve što je potrebno je malo prilagoditi boje i ukrase na njima.

Osnovni recept za tijesto sam posudila sa stranice Joy of baking. Recept je zbilja jako dobar i s njim nema straha od promašaja, međutim pečeno tijesto, smo po sebi, je mrvicu prazno i baš mu je potrebna neka krema koja bi ga zaokružila.
Vi se naravno možete odlučiti i za neku drugu kremu, ali meni se ova jednostavna krema s aromom ruma učinila idealnom na tamnom tijestu.

Uz ovakve jednostavne novotarije ove godine sam više tradicionalno raspoložena i vraćam se nekim starim provjerenim receptima koje nisam godinama radila. Ako stignem neke od tih recepta ću sigurno podijeliti sa vama.

Pročitajte više »

Ušećerena korica mandarina – mandarincini?

2011-12-16T12:08:00.000+01:00

Ako je ušećerena korica naranče arncini, onda je ona limuna – limuncini, pa bi to joj (dječjoj) logici ovo bili mandarincini. No, kako ne mora baš svaka stvar na svijete imati svoje ime možemo se pomiriti i s činjenicom da je ušećerena korica mandarina, upravo to – ušećerena korica mandarina.

Znam da sad sigurno mislite kako vam baš i nisam otkrila toplu vodu s ovim receptom i pitate se koja je uopće razlika između ovoga i arancina. Reći ću vam iskreno da je razlika nikakva, ustvari da je gotovo ni nema, ali ipak ušećerena korica mandarina je za mene bila totalna novost.
Koliko god su arancini i ušećereni bademi bili uobičajeni na bakinom blagdanskom stolu, toliko je mandarina u toj kombinaciji bila nepojmljiva.
Iako sam ove godine dobila dosta mandarina s našeg malog splitskog drveta ne bi mi nikad palo na pamet napraviti ovo da nisam pročitala prepisku između Mare i Ebbe na facebooku. Naime, Mare je komentirala Ebbine prekrasne aromatizirane arancine i rekla kako ih je ona ove godine radila od mandarina.

E tu mi se upalio kliker, svakako sam htjela isprobati Ebbin recept, ali nisam se ufala u naranče kupljene na placu, a s balkona su mi se smješkale tatine mandarine. I tako je stihijski donošena odluka da napravim mandarincine. :)

Rezultat upravo gledate, iako me bilo strah da bi se tanana korica mandarine mogla raspasti u procesu šećerenja. Na sreću su strahovi bili neopravdani i korica je ispala savršeno. Kako sam prvi put radila nešto ovakvo igrala sam na sigurno i držala se provjerenog klasičnog recepta za ušećerenu koricu naranče, ali sad kad sam savladala tu „zahtjevnu“ tehniku mogu se baciti na eksperimentiranje i isprobati Ebbin recept. :)

Da u ovom receptu ne bi bila totalno dosadna otkrit ću vam još nešto što me oduševilo.
Dobit ćete super, super napitak ako na dno šalice stavite 3 – 4 prutića ušećerene korice koju prelijete vrućim kakaom, ostavite tako da se malo namače i onda dobro promiješate. Delicija s nježnom citrusom aromom je to! Trebalo bi ovo probati i vrućom čokoladom, to tek mora biti prava poslastica.

Pročitajte više »

Muhammara i vinaigrette od šipka

2011-12-13T11:44:00.000+01:00

„Tajni“ sastojak oba današnja recepta je šipak, a objavljujem ih ovako u paketu jer vam je za oba potreban samo jedan lijepi, veliki, slatki šipak.
Inače šipak se nalazi pri samom vrhu top liste mog omiljenog voća, iako sam ovu listu upravo izmislila pa vam ne mogu ovako na brzinu reći što se još na njoj nalazi, šipak je sigurno pri samom vrhu.

E sad sa šipkom postoji jedan mali problem, a taj je da ga je do bola naporno čistiti, upravo iz tog razloga uvijek odredim jedan trenutak kad očistim par kila šipka, sva krasna crvena zrnca stavim u zdjelu i onda ga grickam danima.
Inače svaki put kad krenem čistiti šipke sjetim se one prastare pjesme Ive Robića i stiha „…baš ako šipak pun koštica tako je puna veselja…“ i onda na sav glas pjevam „Tata kupi mi auto, bicikl i romobil…“.
Od kad znam za sebe ta mi se pjesma vrzma po glavi kad pomislim na šipak. :)

No vratimo se mi današnjem receptu jer ako niste do sada čuli za muhammaru sigurno se pitate što je sad to. E pa, iako je naziv jako egzotičan iza njega se krije jedan zapravo jako ukusan namaz koji nam je po svojim sastojcima sasvim blizak te sam sigurna da će i među vama naći svoje ljubitelje. Radi se o bliskoistočnom dipu/namazu od pečenih crvenih paprika i oraha kojima se dodaje samo malo molassesa (gustog sirupa) od šipka.
Sretnici koji žive u većim i bolje opskrbljenim gradovima molasses od šipka mogu kupiti u trgovinama s bliskoistočnim namirnicama, a mi ostali ga možemo napraviti u kućnoj radinosti. Kako mi je za ovaj recept trebala zbilja mala količina sirupa napravila sam ga vrlo malo, međutim ako ste zainteresirani za isti, odličan recept možete naći na stranici Simply Recipes.

Vinaigrette od šipka je zapravo salatni preljev na bazi soka od šipka. Jako ga je jednostavno napraviti kad imate već gotov sok, a sigurno će se svidjeti svima koji vole kombinacije novih okusa. I ne bojte se ove kričavo roze boje, garantiram vam da je 100% prirodna. :)
Ovaj preljev možete koristit u svakoj salati, ali mi se čini da zbog svoje blago slatkaste note ipak najbolje paše uz malo gorče salate poput radiča ili rikule.

Sok od šipka će te najlakše dobiti tako da zgnječite veliku količinu crvenih zrnaca. Ja to radim tako da očišćena zrna šipak stavim u dosta duboku zdjelu i onda ih gnječim onom gnječilicom za pire krumpir (sigurna sam da svi to imate). U početku je ovo malo neuredan posao, ali proces je dosta brz tako da nije ništa strašno. Za ovaj recept upotrijebila sam jedan veliki šipak od kojeg sam dobila 250 ml soka, točno koliko mi je i trebalo.

Oba recepta su bila dio menija koji sam pripremala u nedjelju za moje najdraže gastro djevojke (od kojih neke poznajte kao Vali voli torte, Da mi je nešto slatko i Praline Franoline, samo nam Mateica još nema virtualni alterego) i kad one kaže da su bile svime zadovoljne onda vam je to najbolja preporuka, vjerujte mi.
Moram vam priznati da sam imala malu tremu kuhati za ovako probrano društvo, ali ipak je sve prošlo super.
Stvarno je pravi užitak kuhati za ljude koji neizmjerno uživaju u hrani i ne boje se začina i punih okusa.
Cure hvala vam na jednoj divnoj nedjelji i prekrasnom društvu. :)

Pročitajte više »

Pileća prsa punjena sirom i couscous s grožđicama

2011-12-04T19:50:00.001+01:00

Danas sam onako totalno nenadano napravila super ukusan, a brz i jednostavan ručak. Pošto sam sama doma nisam planirala neke velike kulinarske egzibicije tako da sam baš iznenadila samu sebe.
Nažalost isto sam tako i upala sama sebi u usta i dogodilo mi se ono najgore, baš kad sam krenula s fotkanjem ispraznila mi se baterija na fotiću.
Sve bi to bilo divno i krasno da ja nisam osoba koja se kune u nužnost najmanje dvije baterije i što mi se dogodi, baš kad ih trebam sve su prazne.

Iscrpila sam zadnji atom energije iz baterije kako bi vam fotkala ovo jelo, a rezultat tih napora je ova jedna jedina fotka.
Mislila sam dio jela ostaviti za kasnije i ponoviti photo session, ali podcijenila sam apetit žene na kraju drugog trimestra tako da je ručak planuo. ;)

Jelo je zbilja jednostavno i ne dajte da vas prestraši rolanje piletine, mislim da je ono najsloženiji dio ovog cijelog recepta, a svi znamo da ni to nije neki izazov.
Piletinu sam punila dimsi sirom koji mi se pokazao izvrsnim u ovakvim kombinacijama jer cijelom jelu da taj dimljeni šmek. Dodatak vrlo malo sušenih crnih truba je malo zaokružio cijelo jelo, a ako nemate crne trube možete kombinirati neke druge gljive ili ih u potpunosti preskočiti.
Što se couscousa tiče on je savršen i nenametljiv prilog, s njim nemam nikakvih komplikacija, ne morate ga čak ni kuhati.
Zapravo ovaj recept je idealan za brzinski ručak u tjednu, ali nećete pogriješiti ni ako ga servirate nedjeljom, posebno ovako lijepom nedjeljom. :)

Pročitajte više »

Kolač od mandarina Nigelle Lawson

2011-11-20T12:33:00.001+01:00

Što napraviti kada vam dođe u posjet tata koji vam, osim svog ugodnog društva, donese i punu kutiju domaćih šipaka i mandarina?
Pa naravno da odmah treba osmisliti neki kolač u kojem bi se ovi divni jesenji plodovi mogli iskoristiti.
Prije nego vam ispričam priču o ovom kolaču od mandarina moram vam ispričati priču o našem drvu mandarine. Naime, ispred naše kuće u Splitu u skromnom kutku vrta (koji moj dragi naziva okućnicom) raste i jedna mala, neugledna mandarina. Imala je ona svojih boljih i lošijih dana, ali zbog nezahvalnog položaja, bez puno sunca, nikad nije davala neke zavidne plodove. Ipak svake zagrebačke jeseni sam se radovala toj maloj vrećici domaćih mandarina koje bi mi baka spakirala.
Kako su godine prolazile, vrećica je bila sve manja i manja dok jednog dana mandarina nije prestala davati plodove.

Prije nekog vremena brigu oko vrta (iliti okućnice) preuzeo je moj tata, koji je pokazao izniman talen i osjećaj za taj vrt i od njega napravio pravu malu plodnu oazu usred splitskog asfalta.
Dok smo ovo ljeto tata i ja pijuckali kavu na terasi pitala sam ga što je s mandarinom i rađa li ona uopće. Odgovor je bio negativan i tata je čak rekao da bi mandarinu bilo najbolje posjeći jer je gotova. Međutim, tvrdoglava je stara mandarina i ove jeseni odlučila iznenaditi novim plodovima. I dalje nije to neka zavidna količina plodova, ali dovoljna je da nas razveseli. S druge strane, šipci nam rađaju ko ludi pa možda i s njima osvane koji recept.

Pošto rijetko imam priliku jesti 100% netretirano voće htjela sam iskoristiti ove mandarine najbolje što sam mogla. Htjela sam iskoristiti i koricu i meso, pa sam se tako sjetila i ovog recepta za kolač od mandarina koji jako volim.

Prije neke 3 – 4 godine, dok je naša blog zajednica još bila u pelenama i tek učila hodati, postojao je i blog Nlo. Svi koji su aktivni u ovom virtualnom svijetu od početka se itekako dobro sjećaju Nlo iz Zadra i njenog divnog bloga, prekrasnih fotografija i ukusnih recepata. Nakon nekog vremena Nlo se odlučila povući iz blog voda i tako nam zauvijek uskratila njene recepte i fotografije. Srećom, neke od tih recepata sam uspjela sačuvati i napraviti ih još bezbroj puta. Ovaj kolač od mandarina je jedan takav recept, sjećam se kako sam bila oduševljena kad je Nlo tek objavila recept i vrlo brzo sam ga isprobala. Sve ostalo je povijest i ovaj kolač je postao standard kod nas u sezoni mandarina.
Pošto sam ovaj kolač radila bezbroj puta počela sam i eksperimentirati s njime i on sad više nema puno veze s originalom. Ipak Nlo je zaslužna što sam otkrila ovaj kolač čija je izvorna autorica predivna Nigella Lawson. Kako sam dosta odmakla od originala nadam se da mi ni Nigella ni Nlo neće zamjeriti što ga objavljujem.

Moram vam priznati da mi je ovaj kolač baš savršen za ovako tmurno i maglovito vrijeme. Ima nešto izrazito ljetno u aromi citrusa kojom je kolač prožet, a njegova intenzivna žuta boja će svakako unijeti malo vedrine. Jutros sam uživala u ovom kolaču uz šalicu vrućeg kakaoa i mogu vam reći da mi je dan odmah izgledao nekako toplije kad sam osjetila taj intenzivan miris mandarina.

Pročitajte više »

Zapečeni njoki od tikve u umaku od rajčice i mozzarelle

2011-11-06T20:23:00.000+01:00

Ne znam zašto, ali mene gotovo svako godišnje doba iznenadi. Iako objektivno već dugo znam da je jesen stigla nekako mi je tek ovaj vikend došlo do glave da je jesen zbilja, zbilja stigla.

Kako smo se sredinom ljeta prihvatili nekih radova po stanu još sam u tom ljetnom filmu jer radovi još nisu gotovi, a mjeseci prolaze. Donekle smo i očekivali da će se stvari tako rastegnuti, ali zbilja nisam očekivala da će se izmijeniti nekoliko godišnjih doba u međuvremenu. I ne bi ovo bilo ništa strašno da me danas nije potpuno zatekla činjenica da mrak pada već u 16 sati. Što nije to strašno? :)

Pošto sam gotovo svaki vikend na tržnici godišnja doba mi ne promiču kad su namirnice u pitanju. Kao što ste već mogli primijetiti u prijašnjim postovima punom parom kuham sa sezonskim namirnicama i od toga ne odstupam, a trenutno su tema tikve.

Njoki su mi jedna od tajnih strasti, iako općenito volim raditi tijesto. Nije bitno radi li se o rezancima, raviolima ili tortelinima, ja uživam u njihovoj izradi. Za mene to ima gotovo terapeutsko djelovanje i baca me u totalni zen. Valjda to ima neke veze s onim 1,5 talijanskim genom koji posjedujem. :)
Od svega tijesta ipak najviše volim raditi njoke, možda zato jer njih najviše volim i jesti, a njih i nije tako lako napraviti. Za njoke treba imat mota i osjećaja, a ja se eto, nakon godina vježbe usuđujem reći da mota imam.

Ipak, bez obzira na moju ljubav prema njokima rijetko radim ikakve druge osim onih klasičnih od krumpira.
Dobro, ti krumpirovi su mi najdraži njoki, ali ništa lošiji nisu ni njoki od tikve uvjeravam vas, isplati se probati ih.

Priprema ovih njoka je gotovo jednaka kao i onih od krumpira te treba biti oprezan s miješanjem tijesta i dodavanjem brašna. Naime pire od tikve će popiti onoliko brašna koliko mu date, ali ako dodate previše brašna dobit ćete užasne njoke, tvrde, žilave i nejestive. Zato njoke oprezno i nježno mijesite kako bi ostali mekani i lagani. Ja sam ih danas radila od hokkaido tikve, no možete ih napraviti od bilo koje vrste. Veličina tikve je također okvirna jer ukoliko dobijete veću količinu pirea nego što vam je potrebna, ostatak možete pospremiti i iskoristiti kasnije u nekom kolaču.

Pročitajte više »

Juha od pečene muškatne tikve

2011-10-28T16:53:00.000+02:00

Malo je stvari koje me još uvijek onako istinski uzbuđuju i raduju. Mislim da je to je jedna od glavnih karakteristika starenja, više nas ne raduju male stvari, malo toga nam stvara ono histerično uzbuđenje koje smo kao djeca mogli svakodnevno okusiti.
Nemam neki problem s ovom činjenicom, znam da je to život i priroda i protiv toga ne mogu. Ipak ostalo je još par stvari koje me uzbuđuju kao da imam deset godina i zahvaljujući njima znam da još nisam spreman za ropotarnicu povijesti.

Ono čemu se sada najviše radujem je odlazak na plac. E tamo sam ko puštena s lanca, ko dijete u luna parku nakon nekoliko porcija šećerne vate, letam od štanda do štanda i jedva se mogu odlučiti što bi kupila i od kud bi uopće počela. Uživam u izmjeni godišnjih doba na placu i uživam u idejama koje mi se vrzmaju glavom dok kružim među štandovima. Od silnih ideja i želja često mi se dogodi da se vratim kući s gomilom nespojivih namirnica pa imam situaciju ko u emisiji „Kruške i jabuke“ (sjeća li se više itko toga?) da moram skuhati nešto od gotovo ničeg. Ah, što mogu kad stvarno volim plac.

Uz to što sam u zdanje vrijeme na placu pokupovala većinu dunja nisam pokazala milost ni tikvama. Posebno sam bila nemilosrdna prema ovim muškatnim tikvama, u hrvatskom narodu još popularno zvanim i butternut tikve. :D

Ove tikve su odlične za slana i za slatka jela jer su, kao što im i ime govori, mirisne i jako slatke. Mislim da su one moje omiljene tikve.
Iako tikve već dosta godina guram u sve i svašta nekako su mi ostali najdraži ovi klasični recepti poput krem juhe.
Ovaj recept nije po ničemu poseban i drugačiji osim po začinima koje koristim. Mogli bi reći da sam tu postigla neku aromu koja nama jako paše, ali nije nužno koristiti ove začine, možete slobodno eksperimentirati i upotrijebiti ono što je vama drago.
Dok sam istraživala koji začini bi dobro pasali u ovoj kombinaciji otkrila sam i kako najlakše oguliti i očistiti ovakvu tikvu. Meni je ovo bila totalna novost i otkriće, naime tikva se može savršeno oguliti onom malom gulilicom za krumpir. Nakon što je ogulite bez problema je možete prerezati i raditi s njom što god hoćete. Eto mene je ovo saznanje oduševilo jer sam se do sada uvijek kilavila s rezanjem tikve pa sam onda na jedvite jade skidala meso s kore i uglavnom se mučila. :))))

Pročitajte više »

Pečene dunje

2011-10-22T10:13:00.000+02:00

U komentarima na prošli post većina vas je došla do istog zaključka, a taj je da se dunje premalo koriste u našoj kuhinji. Kako bi tome stali na kraj donosim vam još jedan super jednostavan recept, desert koji po mom mišljenju savršeno zaokružuje jesenji nedjeljni ručak i koji bez beda možete staviti pred svakog gosta.

Radi se o kuhanim pa pečenim dunjama u aromatičnom i začinjenom sirupu. Iako na prvi pogled ovaj desert može podsjećati na kompot rezultat je ipak ponešto sofisticiraniji, a ovako pripremljene dunje su jednako ukusne i tople i hladne.

Recept je preuzet od Nigela Slatera koji spada u grupu mojih omiljenih kulinarskih autora. Pošto vjerujem Nigelu nisam mijenjala recept i držala sam se njegovih smjernica, tako nisam čistila dunje od koštica što se na kraju pokazalo kao pogrešna odluka.
Iako su dunje ovako jako fotogenične, znatno bi olakšala konzumaciju da sam ih očistila. Ipak ponekad treba žrtvovati estetiku u korist pragmatičnosti. :)

Pečene dunje sam poslužila uz tučeno slatko vrhnje koje je po mom mišljenju dalo onaj završni touch desertu. Kasnije mi je palo na pamet da bi odlično pasao i mascarpone sir pomiješan s malo šećera tako da razmislite i o toj kombinaciji ako krenete u isprobavanje. I sladoled od vanilije bi bio fin uz ovo, posebno ako poslužujete dunje dok su još tople. Naravno možete preskočiti sve ovo i pojesti dunje bez ikakvih kerefeka. :)

Pročitajte više »

Crème (brûlée) s dunjama

2011-10-18T19:03:00.000+02:00

Valjda je već svakoj Dunji i dunji jasno da je jesen stigla, zapravo, ako još kojoj treba zapjevati da jesen stiže ta očito ne obitava u mojoj hemisferi u kojoj su najlonke i kaput već svakodnevni inventar.
I ne žalim se da je tako, zapravo uživam u malo hladnijem zraku i svim mirisima i okusima koje jesen donosi.

A koliko god jesen na prvi pogled može djelovati skromno u odnosu na proljeće i ljeto ona je zapravo jednako bogata i zanimljiva. U svom tom bogatstvu se negdje kriju i dunje koje su, ako mene pitate, totalno zanemarene u kulinarskom smislu. Koliko god ih pjesnici i stihoklepci vole spomenuti u svojim odama jeseni čini mi da se u kuhinji ne odmičemo od pouzdanog kompota i kotonjade.
Na tom tragu sam i krenula s idejom da ih iskoristim u nešto drugačijim jelima.

Ovaj desert je zamišljen kao creame brulee, ali oni koji duže prate moj blog znaju za sve moje muke po pećnici i sve o njenim nedostatcima pa im je jasno zašto u mom slučaju nema ni B od brûlée. Zbog toga i stoji ova zagrada u naslovu.

Ipak, bez obzira, na ovaj tehnički nedostatak, dobila sam izvrstan desert u kojem se dosta skladno izmjenjuju kiselkaste dunje i slatka krema od jaja. Desert je zbilja vrlo jednostavan i svatko ga može napraviti bez problema, a ako se i odlučite na taj korak slobodno ostavite kremicu posutu šećerom pod grijačem u pećnici kako bi se šećer karamelizirao i kako bi dobili pravi brûlée efekt.

Pročitajte više »