Zdravlje i ljekovite trave

Gingko biloba i neurološki poremečaji krozu Mit i Nauku

2013-02-12T16:49:00.001+01:00

Listovi Ginkgo bilobe

Gingko biloba i neurološki poremečaji krozu Mit i Nauku

Danas ćemo pokušati kroz mit i znanost da utvrdimo vezu između Gingko bilobe i neuroloških poremećaja. Za to ćemo veliku pomoć potražiti u članku koji je objavljen na Skepticalraptor. Dakle krenimo.

Gingko biloba i neurološki poremećaji - pozadina

Gingko biloba je zapravo jedna od najzanimljivijih biljaka, jer je relativno nepromijenjena kroz 270 miliona godina svoje historije. Smatra se živim fosilom. To je termin koji koristimo za biljke koje se pojavljuju u živom obliku a u biti su ista vrsta malo drugačije poznatih fosila. Gingko je bila poprilično rasprostranjena do prije otprilike 100 miliuna godina. To se lako da izčitati iz fosilnih zapisa.

Stablo Gingka porijeklom je iz kine, a poznato je da se širokopojasno uzgajalo tijekom rane ljudske povijesti. Ona se koristi kao izvor hrane u raznim azijski kulturama. Nažalost sjeme Gingka sadrži methylpyridoxine koji ako se uzmu u većim količinama mogu da budu otrovni po čovjeka.

Gingko biloba i neurološki poremećaji - Mit

Gingko biloba se stolječima koristi kao ljekovita biljka. Dio je tradicionalne Kineske medicine, kao i jedan od najpopularnijih sastojaka kojima se pokušavaju poboljšati kognitivne funkcije. Dio opravdanja za tu tvrdnju naučnici su pronašli u činjenici da Gingko biloba ima blagi utjecaj na krv. Također lišće sadrži glikozide i terpenoide tako da se mogu pojaviti reverzibilni, neselektivni inhibitori monoaminooksidaze, što može imati uticaj na neuro transmitere. Tvrdi se da bi Gingko Biloba mogla imati uticaj na poboljšanje protoka krvi ka mozgu te druge kemikalije koje bi poboljšale funkcije mozga i živaca.

U zadnjih 10-15 godina Gingko biloba postala je popularan suplement, te je par studija pokazalo njegovo dobro dejstvo na mozak.

U 2000-tima studije na vrlo malom broju bolesnika (do 20) pokazale su određen napredak u pozornosti zdravih dobrovoljaca koji su primili Gingko biloba suplement.

Prije nekoliko godina studije su pokazale određeni napredak u kognitivnim rezultatima sa Gingko suplementima. Jedna studija pokazala je da kad se uzme 240mg Gingko suplementa dnevno postigne se odličan napredak u liječenju bolesnika sa neuropsihijatrijskim simptomima.

Meta analiza kliničkih ispitivanja čini se da je pokazala da Gingko može biti umjereno učinkovit u poboljšanju ponašanja pomenutih pacijenata.

Male pilot studije pokazale su da Gingko ima skromne učionke na odabranim primjerima među pojedincima sa multipleksklerozom. Naravno to su male studije, a samo su pokupljene informacije o pozitivnim učincima. Dakako ima i studija koje govore sasvim drugačije. Ukoliko pretražite Google pružit će vam se mnogo više podataka, posebno onih koji vam u svakom momentu žele prodati neki suplement kako bi vam poboljšao funkicije rada mozga.

Dakle ovo je samo još jedan mit? Da li ima dovoljno dokaza koji bi vas mogli natjerati da kupite Gingko proizvod?

Gingko biloba i neurološki poremećaji - Nauka

Kako piše na pomenutom blogu, tako ćemo i mi skrenuti pažnju sada, studija oko Gingka ima u broju preko hiljada i hiljada, i ako želite prave informacije onda morate dosta toga da naučite o njoj. Ipak mi ćemo za ovu priliku predstaviti tri najveća istraživanja.

2008. godine u kliničkom istraživanju u kojem je bilo uključeno 3069 starijih osoba sa normalnim kognitivnim funkcijama ili blagim deficitima, koji su koristili Gingko bilobu, istraživanje je pokazalo da Gingko biloba nema nikakve koristi za smanjenje uzroka demencije ili pak smanjenje urzorka bolesti Alzheimerovog tipa.

2012. godine dugoročno, nasumično kliničko ispitivanje standardiziranog Ekstrakta Gingko bilobe nije smanjio rizik od nastanka, ili smanjio progresiju Alzhajmerove bolesti.

Konačno, veliko istraživanje na 120 nasumičnih bolesnika, veće od pomenutog istraživanja iz 2012-te godine, pokazalo je da Gingko biloba nije popravila kognitivne preformanse kod osoba sa Multipleksklerozom.

Za kraj ostaje nejasno kako je Gingko biloba ušla u alternativnu medicinu, ali je očigledno da ima neke svoje dobre uticaje. Ipak tržište je ovu granu iskoristilo, i od nje napravilo biznis, bez obzira da li Gingko pomagala ili ne. Za zaključak ovog posta, prenijet ćemo mišljenje Stevena Novella na Neurologica stranici u kojem kaže: "Pristrana istraživanja sa blago pozitivnim učincima Gingko bilobe, te kasnije rigorozne studije napoklon su nam dale pouzdane informacije o tome kako je Gingko biloba neučinkovit za većinu stvari za koje se trenutno najviše koristi."

Dakako ako ste pročitali ovaj članak do samog kraja, onda treba spomenuti da ovaj članaka ne odražava stav mene kao autora ovog članka, već samo pomoć pri boljem upoznavanju činjenica o Gingko bilobi.

Kućni poslovi i penjanje uz stube mogu pomoći vašem srcu

2013-02-11T19:06:00.000+01:00

Kućni poslovi i penjanje uz stube mogu pomoći vašem srcu

Ako je vjerovati naučnicima, onda, definitivno, oni koji žive u zgradama, i pri tome korste se stubama, imaju mnogo prednosti za razliku od "lijenčina u kućama" i onih koji koriste dizalo.

Naime najnovije istraživanje je pokazalo da lake vježbe koje možete raditi po kući su put do zdravlja, upravo iz razloga što riješavaju problem sa visokim pritiskom, visokim holesterolom i dijabetesom.

U te vježbe, dakako, spadaju i sitni kućni poslovi za koje izdvojite do pola sata dnevno, a oni mogu koristiti vašim plučima isto kao i da ste proveli pola sata na trkačoj traci.

Utvrđeno je čak da i sjeckanje voća može pomoći u borbi protiv srčanih bolesti. Brze vježbe koje se rade redovno imaju više efekta nego povremeno dugo vježbanje u teretani.

"Fizičke vježbe koje su sastavni dio našeg života su efektnije i isplativije od skupih članstava u teretanama. Samo trebate steći naviku i na duge staze bit ćete zdraviji, pokretniji i osjećat ćete se bolje", rekao je profesor Brad Cardinal, jedan od voditelja studije urađene u SAD-u.

U istraživanju je učestvovalo 6.000 ljudi.

Ljekoviti pripravci: Čaj od Ginko bilobe

2013-02-11T18:53:00.000+01:00

Listovi ginkgo bilobe

Ljekoviti pripravci: Čaj od Ginko bilobe

Kao prvo treba skrenuti pažnju na čaj od ginka i reči da se čaj od ginkovog lišća priprema vrlo jednostavno i na slijedeći način: Nakon branja ili nabavljanja zelenog lišća (sredina srpnja/početak rujna) potrebno ga je osušiti i to u hladovini, na suhom i prozračnom mjestu (prirodan način) baš kao što se suši razno drugo ljekovito bilje za pripremanje čaja (npr. kamilica, list dunje, majčina dušica, ružmarin).

Dobar je i način kada se lišće osuši brzo, ostane zeleno sa svim potrebitim sastojcima (koliko kojih sastojaka ima može se ustanoviti samo kemijskom analizom). Nikad ne sušiti lišće na direktnom suncu. Kako biste testirali da li je list dovoljno suh to možete izvesti tako da ga ugrizete, a on mora biti krckav, ali i žilav. Lišće možete (male količine) osušiti i u mikrovalnoj pečnici.

Lišće stavite između dvije suhe krpe i sušite 60 sekundi na jačoj temperaturi. Ako se list trusi i hrskav je znaći da je dobro osušen i da nema vlage. Dobro je sušiti list u mikrovalnoj pečnici i na intervale po 15 sekundi. Kada su listovi osušeni, stavite ih u plastičnu vreću, i spremite ih na tamno mjesto - u tonirano staklo, ćup ili pak u frižider, a možete ga i vakumirati.

Doziranje: najbolji ginkgov čaj može se načiniti na standardan način. Na jednu litru kipuće vode stavite veći prstohvat ginkovog lista ili prstohvat lišća prelijete kipućom vodom. Ako je list jako velik možete ga razlomiti na nekoliko dijelova. Tako ostavimo desetak minuta da odstoji, i zatim procijedimo. Danas možete i kupiti ginkov čaj u filter vrećicama sa kojima se postupa kao i sa bilo kojim drugim vrstama čajeva – odnosno prema uputstvu.

Čaj je najbolje zasladiti medom, možete dodati limuna ili mlijeka. Čaj od ginkovog lista nema neki poseban okus i aromu – odnosno ima blago neugodnu. Bez šećera nije ugodan za piće, ali se prakticira, kako smo spomenuli, kuhanje mješavine sa čajevima koji imaju ugodnu aromu (kao hibiscus, kamilica, menta, borovnica, šumsko voće i sl.).

Kada pijete čaj od ginka znajte da pijete zdravlje. Čaj od ginka kojega danas možete kupiti u standardnim filter vrečicama, slabijeg je djelovanja jer u toj opciji ginkgo je zastupljen u svega nekoliko postotaka.

Nova formula za izračunavanje indeksa tjelesne mase

2013-01-25T21:31:00.000+01:00

Nova formula za izračunavanje indeksa tjelesne mase

Da saznamo da li smo mršavi, debeli ili imamo normalnu kilažu do sada smo koristili indeks tjelesne mase (ITM), no matematičari tvrde da je formula za njegovo izračunavanje puna manjkavosti pa su osmislili novu.

Prema njihovom mišljenju, na osnovu do sada važeće formule za izračunavanje ITM-a niski ljudi su ispadali mršaviji nego što to jesu, dok je s visokima obrnuto.

Matematičari s Oxforda vjeruju da tradicionalna metoda izračunavanja ITM-a ne uzima u obzir da su viši ljudi korpulentniji od onih nižih. Stoga je Nick Trefethen osmislio novu formulu za izračunavanje indeksa tjelesne mase, koju možete pronaći ovdje.4

Index tjelesne mase

Do sada se ITM računao tako da se težina u kilogramima podijeli s visinom u metrima na kvadrat, ali Trefethen vjeruje da je ispravan način izračuna taj da se prvo broj kilograma pomnoži s 1,3, a zatim se podijeli s visinom izraženom u metrima podignutom na potenciju 2,5.

"Niži su ljudi debeli uz manji broj dobijenih kilograma, dok se višima par kila viška lakše ravnomjerno rasporedi. Tako su, prema dosadašnjoj formuli ITM-a, niži mislili da su mršavi dok su oni viši dovedeni u zabludu da imaju višak kilograma", kazao je autor nove formule ITM-a.

Prestanite pušiti do 40. i vratit ćete "izgubljene" godine

2013-01-25T21:26:00.000+01:00

Prestanite pušiti do 40. i vratit ćete "izgubljene" godine

Pušači koji prestanu pušiti do 40. godine mogu živjeti jednako dugo kao i da nikada nisu pušili, navodi se u novom istraživanju. Utvrđeno je da pušenje skraćuje život za minimalno 10 godina, ali nova studija govori da, ako prestanete pušiti do svoje 40., ponovo vraćate sve te "izgubljene" godine.

"Najvažnija poruka je da prestanak pušenja ima efekta. Prestankom pušenja u mlađim godinama, pa čak i u dobi od 40 godina, izbjegavate 90 posto rizika da izgubite 10 godina svog života", rekao je dr. Prabhat Jha, vođa studije za CTV.

Prestanak pušenja

Tokom istraživanja analizirane su zdravstvene bilješke iz Američkog zdravstvenog zavoda te su poređeni podaci 16.000 osoba koje su umrle, a bile su pušači tokom života.

Otkrili su da su ljudi koji nisu pušili živjeli dva puta duže od pušača, što znači da su doživjeli 80 godina.

Otkriveno je i da su ljudi koji su prestali pušiti između 35. i 44. godine "vratili" devet godina života, oni koji su prestali pušiti između 45. i 54. su "dobili" šest godina, a oni koji su prestali pušiti između 55. i 64. su imali četiri godine duži život.

Dr. Jha se boji da bi njegova studija mogla utjecati na to da ljudi shvate kako mogu pušiti do 40. i onda prestati.

"Bivši pušači uvijek imaju veći rizik da umru brže od nepušača", upozorio je.

Prirodni preparati: Losion od krastavca za suhu kožu

2012-08-04T01:35:00.001+02:00

Nekako mnogo osoba ima problema sa suhom kožom. Postoji također i milion riješenja za iste. Kako se baziramo samo na prirodne preparate kojima se može pospiješit zdravlje, tako vam za ovaj put donosimo jedan interesantan recept od krastavaca, koji vam dakako može pomoći u problemu sa suhom kožom.

Jednostavan je za napravit pa stoga bi vam se jedan ovakav preparat mogao pronaći u kućnoj apoteci.

Krastavac

Osigurava suhoj koži potrebnu vlažnost

-Ogulite i naribajte jedan svježi krastavac.

-Protisnite ga kroz fino cjedilo i procijedite kroz gazu.

-Dobivenu tekućinu pomiješajte sa 60 ml soka od mrkve i 30 ml ulja od badema.

-Prije svake primjene dobro promiješajte te nanesite vatom na očišćenu kožu.

Recept protiv podočnjaka, od krumpira

2012-08-01T00:58:00.000+02:00

Vjerovatno iz raznoraznih razloga, mnogi od nas imaju problema sa podočnjacima. Istina riješenja u danjašnjem svijetu je mnogo za takvo nešto, mada ako ćemo iskreno niti podočnjaci nisu bog zna kakav problem.

Ipak ponekad treba pustiti prirodu da odradi svoje, ili pak u najboljem slučaju smanjiti tulumarenja, ali i besane noći. Ipak ako vam se to ne čini kao jedna od bolji ideja, za vas smo pripremili jedan interesantan recept, koji bi svakako vrijedilo probati, a radi se o Receptu protiv podočnjaka, od krumpira.

Stavite svjež, na kolutove izrezan krumpir, u gazu koju stavite na predio ispod očiju. Ostavite da stoji 15 - 20 min. Poslije toga isperite i nanesite antirid kremu.

Napomena: Antirid krema je krema protiv bora za područje oko očiju.

"Crveno slovo" u korištenju ljekovitih biljaka

2012-07-18T23:45:00.003+02:00

Prije nekog vremena imao sam priliku čitati jednu interesantnu PDF knjigu, a radi se o uradku gospodina Vladimira Keća, pod nazivom Ljekovito bilje. Iz nje mi se pak svidio članak pod nazivom "Crveno slovo" u korištenju ljekovitih biljaka, pa vam ga ovom prilikom prenosim u cijelosti.

Sakupljanje bilja

Najvažnije je raspoznavanje biljaka pri čemu mogu pomoći crteži i fotografije, a za to čno određivanje koristi se botanički ključ. Pri sakupljanju biljaka treba se isklju čivo služiti rezanjem, a ne čupanjem. Sakupljaju se za suha, lijepa vremena, u prijepodnevnim satima.

Nakon dugotrajne kiše treba pričekati dva ili tri dana. Kada se skuplja bilje za uporabu u ljekovite svrhe, ključ je u biranju najzdravijih biljaka koje se mogu naći. Od biljke se očekuje da s nama podijeli svoju vitalnost, pa nećemo brati one koje izgledaju nezdravo, ili rastu previše blizu ceste ili nekog drugog izvora zagađivanja.

Biljke koje rastu u umjerenim zonama obično brzo rastu u proljeće, cvjetaju ljeti, imaju plodove ili sjemenke u jesen, a zatim venu ili barem usporavaju svoj razvoj tijekom zime. Lišće i stabljike se skupljaju u proljeće ili početkom ljeta prije pojavljivanja cvjetova.

Branje pupoljaka prije nego procvjetaju produžit će mogućnost skupljanja cvjetova. Cvjetove je najbolje brati kad se počinju otvarati. Sjemenke treba skupljati kada su zrele i spremne pasti. Kada se vitalnost biljke spusti u tlo, u kasnu jesen, zimi ili u rano proljeće vrijeme je za iskopavanje korijena. Plodovi se beru kada su zreli.

Biljke kao i sva druga živa bića, uglavnom se sastoje od vode, te reagiraju na utjecaj mjeseca. Kemijski sastav biljke suptilno se mijenja iz sata u sat. Vanjski su dijelovi najbolji ujutro, nakon što rosa ishlapi i prije nego sunce osuši višak vlage. Korijenje je najkvalitetnije uvečer i noću. Listove i cvjetove nije dobro brati dok su mokri, jer ih je teže osušiti, te se može razviti plijesan. Jaka sunčeva svjetlost smanjit će količinu dragocjenih hlapivih ulja.

Biljke se sakupljaju u košaru ili papirnatu vrećicu i nikada se ne pritišću. Ošteć eni dijelovi biljke odstranjuju se već prilikom branja.

Čuvanje bilja

Uobičajeni način čuvanja je sušenje. Korijenje i stabljike treba oprati i narezati prije sušenja, a listove i cvjetove ne, jer vlaga izaziva stvaranje plijesni. Potrebno je otresti prašinu i kukce. Cilj je što brže, ali i što pažljivije, sušiti biljke.

Sušenje bilja

Svježe bilje ima ograničen rok trajanja, konzervira se: sušenjem, prirodno, na tavanima, pod nadstrešnicama ili u sušarama.

Svježe se bilje za proizvodnju eteričnih ulja može destilirati vodenom parom, a destilirati se može i suho ljekovito bilje ekstrakcijom pogodnim otapalom (etanolom, metanolom), izdvajaju se aktivne komponente u trajan i stabilan ekstrakt.

Ljekovito bilje uvijek se suši u hladu i na prozračnom prostoru. Sušenje na direktnoj sunčevoj svjetlosti previše je grubo za većinu biljaka, osobito za one koje imaju visoki postotak hlapivih ulja. Idealno mjesto u većini kućanstava je rešetkasta polica u prozračnom ormariću na koju se bilje raširi na komadu papira i ostave vrata otvorena da bi zrak mogao cirkulirati. Sušenje treba biti gotovo za dva do tri dana.

Ako su dobro osušeni listovi i cvjetovi biti će hrskavi i smrvit će se na dodir, ali bi njihova boja trebala biti jarka, a njihov miris, ako ga imaju, svjež i jak. Zeleni dijelovi, listovi i neki cvjetovi suše se cijeli. Neposredno prije upotrebe usitni se ili izreže. Manje količine potpuno suhih droga pohranjuju se u staklenke s poklopcem, a veće količine se prvo stavljaju u papirnate vrećice.

Bilje će najbolje izdržati u običnim smeđim papirnatim vrećicama, u kartonskim kutijama ili u staklenkama prekrivenim platnenim ubrusima s natpisom na kojem piše naziv biljke, dio biljke i datum, spremljeno na hladnom mjestu, dalje od izravne sunčeve svjetlosti.

Tako čuvane trebale bi izdržati najmanje godinu dana.

Kontrola

Pohranjene biljke s vremena na vrijeme treba pregledavati jer ih može napasti plijesan ili moljci.

Ukoliko se to dogodi, bilje se baca, jer djelomice ili potpuno gubi ljekovita svojstva.

Nakon ulaska u Europsku uniju: Prirodni recepti morat će biti registrovani

2012-07-18T23:24:00.000+02:00

Prošle godine u maju, u svim zemljama Evropske unije stupio je na snagu propis kojeg je EU donijela još davne 2004-te godine, a kojima se ograničava upotreba ljekovitog bilja. Ovaj propis će imati i na Hrvatsku, koja svoje zakonodavstvo mora da prilagodi onome u EU.

Po Evropskoj direktivi o tradicionalnim receptima, ovakvi recepti moraju da budu registrirani, te će morati zadovoljiti sigurnosne, te proizvodne strandarde. Također svaki preparat, te ljekovita biljka će se morati prodavati uz točno naveden popis mogućih nuspojava.

Kako bi se ljekovite biljke registrirale, bit će potrebno za svaki biljni pripravak dokazati da se koristi u zemljama EU barem 30 godina, ili 15 godina u EU i još 15 negdje drugdje u svijetu, kako bi bio priznat i licenciran za prodaju.

Naime, ovom direktivom je nametnuto da svi biljni preparati moraju proći kroz istu proceduru kao i farmaceutski proizvodi. To će, naravno, i koštati, a predviđa se da će registracija pojedine biljke ili pripravka koštati između 125.000 i 187.000 dolara.

Za sada je, od popularnijih ljekovitih biljaka, odredbu zadovoljila echinacea, valerijana i Gospina trava, piše britanski Guardian.

Također, cilj ove direktive je napraviti registar travara i ljudi koji se bave tradicionalnom medicinom kako bi se uvelo reda na tržište.

Ipak treba biti realan i reći da je jedan ovakav propis u najmanju ruku, nebulozan. Teško će biti prije svega napraviti kompletan registar travara, ljekovitih biljaka, te ljekovitih preparata. Ne treba sumnjati da je i ovaj propis usvojen zbog velikih kompanija koje proizvode lijekove, ali treba imati u vidu i to da će se teško moći kontrolisati ko, te na koji način prodaje ovakve preparate.

Prirodni recepti protiv nesanice i nervoze

2011-08-18T03:44:00.006+02:00

Redovno pijte čaj od matičnjaka, pa ćete popraviti apetit i riješićete se nervoze, drhtavice i glavobolje uzrokovane stresom.

Matičnjak je ljekovita, mirisna, ukrasna, začinska, aromatična, medonosna i industrijska biljka. Raste u pčelinjacima, dvorištima, pored naselja, uz ograde i živice, po šumama…

Matočina, limun trava ili pčelarica, kako se u narodu još naziva matičnjak, spada u višegodišnje biljke, dostiže visinu od oko 60 cm i ima bijele, plavičastobijele, blijedoružičaste ili žućkastobijele cvijetove. Njegov opojni miris najviše podseća na limun.

Matičnjak se bere u proljeće, prije cvijetanja ili u vrijeme cvijetanja, a suši se na toplom mjestu ili tamo gde ima promaje. Ne sijme da se čuva u limenim posudama.

KAKO SE GAJI?

Matičnjak se uspešno gaji u baštama ili saksijama koje su postavljene na sunčanom mjestu. Svježe ubrano lišće dobro je za pravljenje osvežavajućeg čaja u ljetnjem periodu.
Za lekovita svojstva ove biljke najzaslužnija su esencijalna ulja citronelal i citral, pelini i tanini, koja opuštaju mišiće, jačaju srčani mišić i imaju antibiotsko dejstvo.

ŠTA LIJEČI?

Redovno uzimanje čaja od matičnjaka pomaže kod nervoze, drhtavice gubitka apetita i glavobolje uzrokovane stresom. Kupka od matičnjaka deluje smirujuće, pa se preporučuje osobama koje pate od nesanice. Tinktura napravljena od ove ljekovite biljke pomaže kod glavobolja, usnog herpesa i atletskog stopala. Osim toga, matičnjak je odličan prirodni lijek za jačanje srca i normalizaciju rada unutrašnjih organa, ublažavanje noćnih strahova i depresije i popravljanje raspoloženja.

PROVJERENI RECEPTI

Čaj protiv nervoze:
Tri kašičice suhih listova matičnjaka prelijte šoljom kipuće vode, ostavite da odstoji desetak minuta, pa procedite. Pijte tri šolje dnevno najmanje šest nedelja.

Kupka protiv napetosti:
Skuhajte deset kašika suhih listova matičnjaka u litri vode, ostavite da odstoji deset minuta, a zatim procedite. Odvarak dodajte u vodu za kupanje i lezite u kadi dvadesetak minuta.

Tinktura protiv herpesa
Kašičicu listova matičnjaka prelijte s pola šolje votke, ostavite da odstoji dvije nedelje na toplom mjestu, pa procedite i istisnite tečnost iz listova. Tinkturu čuvajte u dobro zatvorenoj boci od tamnog stakla. Herpes, kada se pojavi, premazujte nekoliko puta dnevno s nekoliko kapljica tinkture.

Ljekovite biljke: Vodopija

2009-06-23T00:06:00.000+02:00

Ova biljka pomaže u liječenju organa za varenje, pospješuje izlučivanje žuči i odstranjivanje žučnih kamenaca, jača želudac.

Čajevi od vodopije, kako je u narodu nazivaju, regulišu probavu, “čiste” jetru i krv, liječe žuticu i anemiju i pojačavaju apetit.

Vodopija je višegodišnja zeljasta biljka čvrste, uspravne i krute stabljike koja može da naraste do 1,5 metar. Listovi su joj karakteristično režnjevito, testerasto usečeni i slični maslačkovim.

Cvijeta tokom cijelog ljeta i raste svuda kao korov – pored staza i puteva, po pašnjacima i livadama, po obodima šuma.

Može dugo bez vode i dobro podnosi sušu jer ima dugačak koren. Mnogi je uzgajaju zbog korena od kojeg se pravi surogat kafe (cigura). Međutim, ova biljka u narodu je od davnina poznata kao lijek za žuticu, bolesti jetre i slezene, a svjež biljni sok od cikorije odlično je sredstvo za podsticanje rasta kose.

Na našim pijacama mogu se naći tri vrste vodopije. Najčešća je ona sa dugačkim i mesnatim listovima koji oblikuju valjkastu glavicu blijedožute do sasvim bijele boje. Na pijaci je najčešće nazivaju radić, a u stvari se radi o lisnatoj vodopiji čiji unutrašnji listovi, lišeni svetlosti i sunčevih zraka, gube hlorofil.

Izbjeljivanjem listova ne gube se biohemijska svojstva, a kulinarski kvalitet znatno se povećava. Međutim, ta ista vodopija može imati i potpuno drugačiji izgled – lišće joj može biti široko rasperjano, izrazito zelene boje, ako joj listovi nisu vezivani, pa nije izgubila hlorofil.

Ljekovite biljke: Ogrozd - Ribes

2009-06-23T00:03:00.000+02:00

Otporna grmolika trajnica posuta trncima. Voli sunčan ili polusjenovit položaj, zaštićen od vjetra i mraza, te bogato tlo. Razmnožava se izbojcima u proljeće ili jesen, te poludrvenastom reznicom krajem ljeta. Cvate bijelim cvijetom početkom ili sredinom travnja.

Plod je velika sočna boba bijelo-žute, žutozelene, tamnocrvene ili ljubičaste boje, koja se javlja od kraja lipnja do kraja srpnja, ovisno o vrsti. Treba ga obrezati u proljeće i jesen, a u vrijeme mirovanja počupati divlje izbojke. Može se uzgajati u velikoj posudi, ali ne u zatvorenom.

- bogat je vitaminom C, kalijem, dijetetskim vlaknima, betakarotenom, a nešto manje ima kalcija i željeza

- može se konzumirati u svježem stanju ili se prerađuje u marmelade.

Ljekovite biljke: Korijandar

2009-02-24T02:05:00.003+01:00

Ljekoviti dijelovi biljke

Plod - Coriandri fructus

Ljekovite i djelotvorne tvari

Korijandar sadrži: oko 1% eteričnog ulja, oko 20% ostalog ulja i oko 16% bjelančevina. Iz korijandrova ulja izdvaja se linalol 60-70%, a sadrži još pineol, borneol, limonen, geraniol i drugo.

Ulje se dobija destilacijom nezrelih plodova. Ulje izaziva jedan oblik pijanstva i duboki san. To ulje služi kao zamjena za bergamontovo ulje.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Korijandar čini sastavni dio ljekovitih pripravaka Aqua carminativa i Spiritus aromaticus. Osušen plod gubi neugodan i dobiva ugodan miris.

Upotrebljava se samo osušen. Uzima se i kao tinktura, i to triput po 10-20 kapi poslije jela, ili kao prašak, po 0,5 g nekoliko puta dnevno za bolju probavu, protiv nadutosti.

Ljekovite biljke: Mažuran

2009-02-24T02:05:00.001+01:00

Ljekovite i djelotvorne tvari:

Glavna sastojina je eterično ulje, kojega ima i do 0,6%, ovisno o kvaliteti posušene biljke. Učinak dopunjuju gorke tvari i tanini.

Ljekovita svojstva i primjena: Brojni liječnici i danas propisuju mažuran kao lijek protiv tegoba želuca, crijeva i žuči.

Bolesnici redom potvrđuju dobar učinak kod slabe probave, pomanjkanja teka, napinjanja, grčeva i proljeva.

Mažuran pomaže i kod glavobolje, migrene, vrtoglavice i epilepsije.

Drugi liječnici smatraju mažuran samo vrlo dobrim i zdravim začinom. Još su veće razlike u tumačenju vrijednosti mažuranove masti koja je nekoć bila vrlo cijenjena kao sredstvo protiv hunjavice, za mazanje protiv bolova pojedinih živaca te u liječenju uganuća, rana i čireva.

Trebalo bi svakako mažuran isprobati i kao suhu biljku i mast.

Priprema masti od mažurana:

Čajnu žličicu u prah zdrobljena mažurana prelijemo čajnom žličicom vinske kiseline i ostavimo tu mješavinu nekoliko sati. Zatim dodamo čajnu žličicu svježega, neslanog maslaca i sve skupa grijemo u vodenoj kupelji oko 10 minuta. Sve procijedimo kroz rupčić i ostavimo neka se hladi. Tom mašću, koja je vrlo aromatična, možemo mazati nos i izvana i iznutra. Ta se mast slabo čuva, te je priređujemo u manjim količinama. Trajnija, a također djelotvorna mast od mažurana priređuje se s bijelim vazelinom, iako kažu da je mast priređena s maslacem neusporedivo bolja.

Za vanjsku upotrebu upotrebljava se: ili iz svježih biljaka u cvatu destilirano eterično ulje, ili se za kućnu upotrebu svježe biljke mažurana stavljaju močiti u maslinovo ulje. Moči se na suncu tijekom 2- 3 tjedna. Tim se uljem mažu proširene vene koje se potom omotaju zavojem. Ulje se također upotrebljava za masažu kod gihta, reumatizma, ukočenih zglobova nakon dulje bolesti, kod napornog pješačenja, kod otvrdnuća žlijezda ili kod kvržica na prsima.
Kod bolova i pritiska u želucu iznenađujuće pomaže stavljanje na želudac toplog obloga pripremljenog od mažurana u cvatu, gusto ukuhanog u bijelom vinu. Isti oblog smanjuje ugrušanu krv i ublažuje bolove kod iščašenja.

Ljekovite biljke: Hmelj

2008-07-18T02:17:00.000+02:00

Opis biljke: Šišarice hmelja su jajaste, lake, rastresite cvasti, dugacke 3-4, široke oko 2 cm, nešto pljosnate, toplog i gorkog ukusa, prijatnog svojstvenog aromaticnog mirisa (dugo cuvana i pokvarena droga zaudara na stari odoljen, izovalerijansku kiselinu). Šišarice se lepe za prste. Oko krivudave osovine, dugacke oko 2 m, poredani su plodni listici unaokolo u cik cak, kao crepovi na krovu. Na njihovoj bazi golim okom se mogu videti, oble, sjajne, prozirne, žute žlezde, koje se mogu lako istresti (lupulin).

Plodni listici (brakteje) su vrlo tanki, hartijasti, jajasti, žuto-zelenkasti ili žuti, oko 10 mm dugacki i oko 7 mm široki, mrežasto išarani sitnim nervima i lako se mogu odvojiti. Upotrebljava se samo gajen hmelj. Hmelj potice iz istocne Evrope. Kod nas raste uz grmlje po vlažnim mestima kao divlja povijuša.

Stanište: Gaji se kod nas i u drugim zemljama u velikim kolicinama za potrebe pivara. Upotreba hmelja u pivarstvu je novijeg datuma, a u medicini tek od pocetka XIX veka.

Smola lupulina konzerviše pivo sprecavajuci razvoj mlecno-kiselih bakterija, etarsko ulje mu daje prijatan miris, gorke materije gorcinu, a tanin ga bistri taložeci belancevine jecmenog slada. Hmelj se bere u septembru po lepom i suvom vremenu i brzo suši na tavanu ili u zagrejanim sušarama.

Dobro osušen hmelj ima lepu zelenu boju. Negde ga pre pakovanja sumporišu radi konzervisanja.. .

Ljekoviti dio biljke: Za jelo se beru nezreli plodovi velicine prsta.

Ljekovito djelovanje: . Hmelj je amarum aromatik i sedativ, šišarice su tonik i stomahik svojim gorkim materijama, sedativ svojim etarskim uljem i anafrodizijak lupulinom. Daje se u obliku infuza, alkoholnog ekstrakta ili sirupa protiv nemanja apetita, teškog varenja, skrofuloze, za umirivanje živaca i stišavanje polne nadraženosti (lupulin) i sl.

Cini se da jastuci punjeni hmeljom pomažu od nesanice. U tu svrhu u nekim zemljama pune jastuke i dušeke u bolnicama za živcane bolesti Uzet u vecoj kolicini hmelj izaziva trovanje: gadenje, povracanje, glavo bolju, usporavanje cirkulacije i dr. Na radnicima zaposlenim oko hmelja za pažene su pojave zapaljenja ociju i kožna oboljenja.

Ljekovite biljke: Eukaliptus

2008-07-18T02:14:00.001+02:00

Opis biljke: Eukaliptus je poreklom iz Tasmanije i Australije, raste vrlo brzo i dosegne visinu do 80 metara.

Stalni "stanovnici" ovog drveta su koale koje se hrane iskljucivo njegovim lišcem. Jos jedan kuriozitet o koalama, a to je da se koale kad se najedu lisca , napiju jer lisce u zelucu koale fermetira u alkohol i iz tog razloga koale stalno spavaju.

Lišce eukaliptusa je pljosnato i široko, a njegove ivice uvek zauzimaju pravac sever-jug, cime se lišce štiti od preteranog isparavanja na visokim temperaturama. Plod eukaliptusa je u obliku kupe sa poklopcem (eukaliptus znaci "onaj koji štiti"). Lišce i plod eukaliptusa imaju veoma prijatnu aromu i koriste se u lecenju oboljenja disajnih organa u vidu sirupa i tableta ili kao etericna ulja. Inace, ovo drvo izuzetno dobro precišcava vazduh, pa su okoline šuma eukaliptusa veoma zdrava podrucja.

Danas se uzgaja u mnogim zemljama toplog podneblja. Buduci da jako upija vodu iz zemlje, sadi se radi isušivanja vlažnih mocvarnih terena, neke vrste cak do 500 litara vode dnevno.

Upotrebljava se lišce starijih grana Lišce je dugacko, kopljasto , najcešce srpasto i pri dnu koso sa kratkom drškom. Dugacko je oko 20 cm., široko oko 5 cm. Lišce je kožasto i golo , sitno bradavicasto, bledozelene boje. Ako se list gleda prema svetlosti, vide se tackice koje poticu od šupljina sa etericnim uljem.

U osušenom lišcu ima do tri posto etericnog ulja ciji je glavni sastojak cineol (eukaliptol).

Stanište: Australija , Tasmanija, razmnožava se semenom koje se seje krajem marta ili pocetkom aprila u obradjenu zemlju.. .

Lekoviti deo biljke: Ulje i lišce eukaliptusa služe za lijecenje organa za disanje, u astmi, kod bronhitisa, kod infekcija gornjih dišnih putova. Najcešca primjena je u obliku inhalacije..,

Lekovito delovanje:

Snizava temperaturu, ima antibakterijska i antvirusna svojstva Od mirisa eukaliptusa beže komarci., lišce se dodaje mešavinama cajeva protiv šecerne bolesti, za cišcenje u slucaju zatvora, protiv živcanih bolesti. Ulje eukaliptusa ulaze u sastav raznih preparata za utrljavanje kod reumaticnih oboljenja. Primenjuje se i kod ženskih bolesti u obliku caja i za kupke.

Eukaliptol je glavni sastojak etericnog ulja koje se dobije destilacijom sa vodenom parom iz svežeg lišca i cvetnih pupoljaka. Etericno ulje je bezbojna ili svetla zelenkasto žuta tecnost , karakteristicnog svežeg ukusa koji hladi i jakog mirisa , zbog toga se dodaje u zvakace gume.

Ljekovite biljke: Draca

2008-07-18T02:12:00.002+02:00

Opis biljke: draca je drvenasta grrnolika biljka visine 3 do 4 metra. Ima veoma jak koren što prodire duboko u zemlju. Iz glavnog korena izbija sporedno korenje, koje je, takodje, vrlo jako. Iz stabljike izbijaju ravni izdanci na kojima su pravilno rasporedjeni zeleni listici tamnozelene boje jajastog oblika. Na jednom izdanku, uporedno s obe strane nalazi se obicno 12 do 15 listica. Iz pazuha izdanka izbijaju mali žuti, jako medonosni cvetici, slaba mirisa.

Stanište: svuda.

Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju dozreli plodovi - mali okrugli

»kolacici« prornera 2 do 3 cm, koji dozrevaju u avgustu

Lekovito delovanje: draca je odavno poznata kao antisepticko sredstvo što se uspešno koristi kod proliva, dizenterije (srdobolje), zapaljenja debelog creva te u lecenju nervnih i reumaticnih bolesti..

Ljekovite biljke: Dobricica

2008-06-13T00:36:00.001+02:00

Opis biljke: Dobricica je Trajna, zeljasta, mirisna biljka, visoka 20—40 cm. Donji deo stabljike puzi, a gornji je uspravan i razgranat. Listovi su na dugackim drškama, srcoliki ili bubrežasti, naborani, po obodu nazubljeni, na nalicju crvenkasti. Cvetovi su Ijubicasto-plavi sa purpurnim tackama. Cveta maja- juna

Stanište: Raste obilno svuda u šumama, na vlažnim livadama i drugim mestima.

Lekoviti deo biljke: Vrhovi grancica u cvetu, list, cela nadzemna biljka i sok iz sveže biljke svojstvenog prijatnog mirisa i gorkog i oporog ukusa.

Lekovito delovanje: . Uglavnom narodni lek za lecenje organa za disanje (bronhit), žuci, za pojacanje mokrenja, protiv proliva, za apetit, protiv histerije i neurastenije. Spolja se upotrebljava za lecenje katara nosa, ozleda i rana. Pomešana sa ovsenim brašnom daje se protiv crevnih parazita konja. .Preparati od dobricice pomažu razmenu materija u organizmu. Podsticu izlucivanje mokrace, a olakšavaju želucane i crevne probleme koje poticu od pomanjkanja solne kiseline. Deluje smirujuce kod nekih živcanih tegoba. Koristi se i kao sredstvo za jacanje organizma, narocito kod manjka vitamina C. Smiruje bolove kod gihta i reume. Deluje kod otrovanja olovom..

Sok od dobricice: Pripremite što više mladih i svežih dobricica. Dobro ih operite i sitno narežite. U sokovniku , ili jednostavno kroz cistu platnenu tkaninu, istisnite što više soka. Pola caše soka uzmite svaki dan, osvežice i ojacati organizam kako odrasle osobe, tako i dece. Deca neka popiju samo 2-3 cajne kasikice sa malo meda ili mlakog mleka. Nekoliko kapi soka ukapanih u nos pomoci ce kod krvarenja iz nosa, a mala kolicina duboko uvucena kroz nosnice olakšace glavobolju.

Kod upaljenog grla za grgljanje : uzeti 30 g dobricice, 1 velika kasika meda, 125 g jabukovog sirceta i 125 g vode. Kuvati 10-15 minuta.Tim se cajem mogu ispirati usi kad iz njih curi gnoj, a lišce kuvano u jabukovom sircetu stavlja se kao vruci oblog protiv krstobolje, gihta i reume.

Ako vas boli glava, a ne želite piti tablete, nacinite kuglicu od svežeg lista dobricice, i stavite je u nozdrvu. Glavobolja po pravilu prestaje za 10 minuta.Caj se koristi i kod upalnih procesa želuca i creva i pije se 1,5 decilitar svaka dva sata.

Ljekovite biljke: Breza

2008-06-13T00:29:00.003+02:00

Opis biljke: postoje dvije vrste breza: bjela ili obicna breza i cvijetna ili sjeverna breza. U ljecenju ljekovitim biljem obe imaju jednaku vrednost. Breza je 10 do 25 m visoko drvo s tankim, vitkim grancicama i bjelom glatkom korom što se može Ijuštiti na listice tanke poput papira. Listovi na peteljkama su koso cetvrtasti ili trokutasti, zašiIjeni i dvostruko pilasti. Cvetne rese dugacke su 3 do 4 cm, a razvijaju se zajedno s lišcem.

Stanište: Breza je drvo koje moežmo nadi skoro na svakom mestu. U visinu naraste do 15 metara, a karakteriše je bela kora i tanke grancice. Upotrebljava se lišce, pupoljci i kora. Lišce breze (betulae folium) bere se mlado, vec u prolece, kada je u potpunosti razvijeno.

Lišce je specificnog gorkog i oporog ukusa, specificnog mirisa. Lišce treba osušiti u hladu, na promaji, a nikada na suncu.Lišce sadrži oko 8% tanina, oko 8% šecera, malo etarskog ulja (0,05% u Hstovima, a u pupoljcima cak do 4%), smola, gorke materije, saponozida i drugog.

Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju sok, rese, listovi i kora. Sok se vadi krajem februara i marta, a lišce se bere za vreme cele vegetacije. Kora se prikuplja u prolece i jesen. Pupoljci sadrže mnogo etericnog ulja, ali ne i vitamina C, kojega pak ima u listovima. Etericno ulje pupoljaka povoljno deluje na disajne puteve.

Lekovito delovanje: u prolece, kad pocnu cirkulisati sokovi, probuši se rupa u stablu. U nju se stavi tanka cevcica pomocu koje dobivamo brezov sok. Posle toga rupa se zatvori drvenim klinom. Iz jednok stabla se moze dnevno nakupiti oko 4,5 ltara soka, a oko 170 l u sezoni! Cesto busenje istog stabla stetno deluje na drvo, smanjujuci mu otpornost prema gljivicnim zarazama. U soku se nalazi šecer te, ukoliko ga grejemo da provri, dobivamo brezovo vino.

Sok i vino su odlican lek za lecenje ateroskleroze, gojaznosti, bubrežnih kamenaca i drugih bubrežnih bolesti. Od pupoljaka i listova breze priprema se cajni uvarak ( prelevanje biljke vrucom vodom ), tako da se taj caj – ne sme se kuvati ! – koristi kao jedan od najboljih prirodnih diuretika . Taj caj je i jedno od prirodnih sredstava za izlucivanje mokrace uopste.Sa cajem od listova pomažemo izlecenju bolesnih organa, odnosno sprecavamo obolenje istih koji primarno stradaju od nakupljanja suvišne vode u organizmu ( bubrezi, besika, jetra, zglobovi itd.).Caj od brezovog lišca ne treba cesto piti, jer ima i drugog lekovitog bilja sa slicnim delovanjem u pogledu izlucivanja urina, ali se brezov caj preporucuje za rastvaranje bubrežnih kamenaca i njihovo bezbolno izlucivanje.

Brezovo lišce koristi se vrlo uspješno za lijecenje kožnih bolesti – lišajeva - te raznih dermatida, a aplikacija je u vidu ljekovitih kupki.Uklanja slabo rnokrenje, belancevine u mokraci i cisti krv. caj od brezovog lišca i resa pojacava izlucivanje mokrace, odstranjuje kiselinu iz organizma te leci groznicu, reumatske bolesti i vodenu bolest.

Ljekovite biljke: Djurdjevak

2008-06-02T01:36:00.001+02:00

Opis biljke: Djurdjevak, ima izuzetno lepe, bele mirisne cvetice, visece i rasporedjene u grozdovima. Svaki cvetic sastoji se iz sest belih latica, tako da podseca na zvoncic.

Cveta u maju. Tamnozeleni kopljasti listovi, obicno po dva-tri, obavijaju cvetnu drsku cele sezone, sve do jeseni. Ova biljka je izuzetno dobar pokrivac tla i moze se koristiti za sadnju na senivitim mestima i na umereno plodnim zemljistima.

Pogodna je za ivicnjake, kamenjare, a uspeva i ispod drveca, gde zbog jake senke cak ni trava ne raste.

Djurdjevak se brzo siri i pokriva tlo zahvaljujuci podzemnom stablu-rizomu, kojim se razmnozava.

Djurdjevak ima debeo koren, clankovit, belicast i horizontalan. Iz njega se razvija 1-3, a najcešce 2 lista, koji su na dugoj peteljci , i cvetna stabljika koja je kraca od listova. Svi delovi djurdjevka su ljutog i gorkog ukusa.

Cvetovi su snežnobeli, prijatnog mirisa , stvaraju jednostrane cvatove. Plod je crvena boba oko 8 mm u promeru, sadrži 2-6 plavih semenki. Raste u senovitim belogoricnim šumama, posebno u hrastovim, u šikarama, brdskim livadama, a uzgaja se i oko kuce.

Koristi se u službenoj medicini za lecenje srcanih bolesti, regulise rad srca, jaca ga, ublažava grceve i deluje povoljno na krvne žile. Sadrži otrovne glikozide i alkaloide. Danas farmaceutska industrija proizvodi velik broj preparata . Koristi se cela biljka, cvetovi lišce i koren. Djurdjevak je na mnogim mestima proredjen zbog prevelikog iskorišcivanja. Ipak, zahvaljujuci brzom vegetativnom razmnožavanju retko dolazi do istrebljenja.

Dejstvo se pokazuje u pojacanom izlucivanju mokrace, narocito kod srcanih bolesnika nervoznog stanja. Za lecenje srcanih nervoza kombinuje se sa tinkturom valerijane. Bere se cvet i lišce, list dužine 2-3 cm, a cvet dužine do 1 cm. Cvate u maju. Biljku treba brzo sušiti i spremiti u dobro zatvorene limenke, jer vazduh i vlaga te enzimi brzo kvare drogu. Posle branja ruke dobro oprati toplom vodom i sapunom. Trudnice i deca neka je ne beru! Suši se na papiru ili tkanini u hladu uz cešce mešanje. Sveža biljka je lekovitija i postojanija i jace deluje.

Biljka je Otrovna - OPREZNO. Znaci trovanja su jak proliv, povracanje, opsta slabost, i iznemoglost. Protiv Otrov: kod trovanja djurdjevkom kuvati hrastovu koru u mleku! ... ,

Stanište: Raste u senovitim belogoricnim šumama, posebno u hrastovim, u šikarama, brdskim livadama, a uzgaja se i oko kuce. .

Lekoviti deo biljke: Koristi se cela biljka, cvetovi lišce i koren

Lekovito delovanje: U Nemackoj se upotrebljava voda Hartman za paralizu – (Aquaapcplectica Hartmani – za tu vodu Hartman sakupljaju se cvetovi posle zalaska sunca, suše se i kuva se caj. U Engleskoj se cvetna voda djurdjevka zove «Zlatna voda» - (Aquaaurea), i dugo se vremena upotrebljavala za lecenje živaca, protiv glavobolje i kao sredstvo preventivno kod zaraznih bolesti i epidemija. Cvet se upotrebljava kod vodene bolesti, bolesti srca, epilepsije, apoplektickog udara ( moždani udar – kap), a u narodnoj medicini se upotrebljava u obliku tinkture u rastvoru alkohola ili votke i to cvet, kao umirujuce sredstvo i za smanjivanje bolova i kod upalnih procesa.

Ljekovite biljke: Detelina

2008-06-02T01:32:00.001+02:00

Opis biljke: ova, na daleko poznata vrsta djeteline, rasprostranjena je u čitavoj Evropi te je u poljoprivredi vrlo važna krmna biljka koja se jako puno uzgaja. Biljka izraste 30 do 50 cm visoko, a stabljika joj je često crveno nahukana. Stabljika i trodijelni listovi kod mnogih su sorti proviđeni bjelkastim dlakama. Crvene cvjetne glavice često su jedna drugoj približene u parovima.

Miris i okus: miris je ugodan, slatkast i poput meda. Okus je slatkast, sluzav i kiselkast.

Vrijeme cvatnja: svibanj do rujna.

Stanište: ni crvena ni bijela djetelina nisu izbirljive. Obje vrste djeteline zahtijevaju masno zemljište, bogato hranjivim tvarima, te su osjetljive na stajaću vodu i na proljetne mrazove.

Ljekoviti dijelovi biljke: crvena djetelina se sabire kao biljka u cvatu (Herba Trifolii pratensis) ili se sabiru samo cvjetne glavice (Flores Trifolii pratensis). I biljka i cvjetne glavice suše se u hladu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: osim taninske i mirisne tvari te jednog eteričnog ulja, do sada nisu utvrđene nikakve važne djelotvorne tvari, pa bi ta biljka zaslužila da bude pobliže istražena.

Ljekovito djelovanje: ni crvena, a ni bijela djetelina nisu ljekovite biljke u službenoj upotrebi. U knjizi o bilju dr. Andreasa Mattiolija (1570) piše da livadne djeteline "također imaju svojstvo da omekšavaju"«, pa se često upotrebljavaju za klistiranje. Pučka medicina, međutim, drži mnogo do obiju vrsta djeteline.

Primjena u pučkoj medicini: crvena se djetelina u pučkoj medicini više upotrebljava izvana, prije svega za omekšavanje otvrdnulih žlijezda, i to u obliku mokrih i vlažnih čajnih obloga. Jednaka primjena se preporuča kod bolova izazvanih reumatizmom i gihtom i za omekšavanje mliječnih žlijezda. Čaj od crvene djeteline rado se pije za pobuđivanje rada jetre i žuči, kod akutnog ili kroničnog začepljenja, kao i za pobuđivanje apetita. Kod nekih naroda preporuča se čaj od crvene djeteline u slučajevima kada je nakon teških operacija, naročito operacija želuca, nastupilo mršavljenje pa je bolesnik slab i nema apetita.

Upotreba: čajni oparak priprema se od biljke u cvatu bez stabljike ili od samih cvjetnih glavica, a uzimaju se 2 čajne žlice za 1 šalicu čaja. Tako dobiveni čaj ostavi se 10 minuta da odstoji, a piju se 2-3 šalice dnevno sa ili bez dodatka meda.

Ljekovite biljke: Đjumbir

2008-05-13T02:12:00.001+02:00

Opis biljke: Djumbir je tropska zacinska biljka koja veoma podseca na trsku. Biljka naraste do jedan metar visine, njeno korenje je mesnato kao prst debelo do 20 cantimetara duzine i veoma aromaticno. Aroma korenja je prijatna sa mirisom na limun, a ukus je slatkasto pikantan i veoma svez. Djumbir je veoma ukusan kao zacin pa se koristi u razne svrhe , kao dodatak jelima za kolace, za pivo i likere.. ,

Stanište: Pradomovina djumbira je jugozapadna Azija , a glavni proizvodjac je Indija a posebno dobar ukus ima djumbir iz Jamajke..

Lekoviti deo biljke: za lek se koristi koren.

Lekovito delovanje: Ima antisepticko dejstvo i smiruje kasalj zbog cega se koristi kao dodatak toplim napitcima tokom zime.

Đumbir (Zingiber officinalis) stimulise perifernu i uopsteno cirkulaciju, zagrejava, otklanja grceve i spazme, stimulise funkciju jetre, snažan antioksidans. Koristan kod uklanjanja edema, napada vrucine, raznih mucnina. U kombinaciji sa drugim biljkama pojacava njihovo dejstvo

Kod izostale menstruacije - 1 cajnu kasikicu djumbira u prahu razmutiti u pola litre vrele vode, uzimati po 1 soljicu toplog caja (polagano srkutati) 3-4 puta dnevno.

Kod upale jajnika - po 1 cajnu kasikicu, djumbirovog korena, srdacice i kamilice, uz malo narezanog korena persina, kuvati mjesavinu u 1 litri vode 15 minuta u poklopljenoj posudi, kada se ohladi procediti, uzimati po pola cajne kasikice svaka 2 sata, kada se oseti olaksanje, dozu smanjiti na 3 puta dnevno, tretman traje dok se menstruacija ne normalizuje, obicno 3-4 mjeseca.

Djumbir sa medom je najpoznatiji kucni lek u Americi za lecenje kaslja kod dece. Sok od svezeg djumbira, pomesan sa sokom od svezeg belog luka i meda se koristi kao lek za astmu.

Zacin aromaticnog ljutog ukusa daje toplu energiju (ubrzava cirkulaciju) i otklanja probavne probleme. Dodajemo kod prehlade u caj i lekovite napitke. Oblozima otklanja reumatske bolove (rastvara otrovne naslage)

Svez djumbir i susen djumbir su savim raliciti po svojstvima, kao da su u pitanju dve razlicite biljke. U kineskoj medicini susen djumbir je poznat kao Gan-Jiang a svez koren kao Sheng-Jiang. Svez koren se koristi za pojacanje znojenja i izbacivanje toksicnih materija iz organizma. Susen koren, koristi se za stomacne bolesti, dijareju, reumatizam, kasalj itd. I susen i svez djumbir je oficijelna biljka Kineske farmakopeje i kao ekstrakt i kao tinktura. U Kini se djumbir koristi u polovini recepata i biljnih preparata jer ubrzava reakciju biljaka sa kojima je pomesan.

Bundeva

2008-05-13T02:02:00.000+02:00

Opis biljke: Bundeva je jednogodisnja zeljasta biljka, poznata u kulturama svih toplijih zemalja sveta. Nauka je dokazala niz korisnih sastojaka i u pulpi i u semenu i zahtevi za sirovinom su pojacani. Tako nam se bundeva vraca zapakovana u farmaceutske proizvode. Seme se koristi za ublažavanje tegoba uvecane prostate i pozitivni efekti su potvrdeni.

Uzgaja se ne samo zbog jestivog ploda koji moze biti tezak i preko 10 kilograma, vec i zbog uljevitih semenki iz kojih se pravi lako varljivo ulje. To su jednogodišnje biljke sa šupljim, po nekoliko metara dugim vrežama. List im je širok, na dugackim peteljkama. Izrazito žuti cvetovi bundeva privlace pažnju. Krupnim okruglim plodovima hrani se stoka.

Iz semenki se vadi ulje. Zbog masovnosti setve i dobrog medenja bundeve su važna paša za pcele. Cvatnja pocne u junui traje do mrazeva. Glavnu pašu daju u julu i avgustu. Bundeve cvate rano u zoru.

Cvet je otvoren do 10-11 sati, onda se potpuno zatvori. Svaki dan cvate drugi cvetovi.Bundeva sadrzi u sebi masnog ulja, pektina, belancevina, secera, karotena, manganove soli, vitamina C,fosforne kiseline, fitosterina i salicilne kiseline.

Žuckasto ili narandžasto meso bundeve sadrži niz dragocenih i lekovitih sastojaka. Pored manjih kolicina belancevina, ugljenih hidrata i masti, tu je niz vitamina (karotina ili provitamina A, C i vitamina B grupe - B1, B2, B3, B6, zatim niacina, folne kiseline i drugih), kao i mineralnih sastojaka (kalijuma, fosfora, kalcijuma, gvožda). A tu su i oligo i mikroelementi, pektini, celuloza i druga biljna vlakna. Što se tice energetske vrednosti, ona nije visoka: u 100 grama ploda ima samo oko 30 kalorija, tj. 126 kJ.

Seme bundeve, koje se takode cesto koristi i u ishrani i u narodnoj medicini, ima oko dvadeset puta vecu kalorijsku vrednost od ploda, pošto sadrži više belancevina, ugljenih hidrata i masti. Ali, i tu se nalaze vitamini B1, B2 i niacin, zatim minerali (najviše ima fosfora i gvožda), kao i niz drugih zaštitnih i lekovitih sastojaka, od celuloze i pektina do fitosterina, fitina, salicilne kiseline i drugog.

Bundeva se moze jesti pecena ili kuvana i spada u zdravu i lekovitu hranu.Svakodnevna kura, koju cine svez sok, kuvano ili pecenobundevino meso, pokazalo se dobro u lecenju psorijaze.Kostice od bundeve, oguljene presne ili pecene odlicno su sredstvo protiv crevnih parazita. I pored izuzetnih svojstava bundeva je slabo zastupljena u domacem jelovniku sto je prava steta.

Lekovito delovanje: U narodnoj medicini se plod bundeve preporucuje kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma, narocito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike. Smatra se i da je odlicna dijetalna hrana za gojazne osobe, dijabeticare (ako se tokom pripreme ne zasladuje), kao i osobe sa oboljenjima želuca i tankog creva ili one koji pate od krvavih proliva. Svima se preporucuje kuvana i pecena bundeva ili sveže ocedeni sok. U novije vreme otkriveno je da bundeva dobro cini i obolelima od psorijaze.

Seme bundeve je, takode, lekovito i najcešce se preporucuje kao efikasno i neškodljivo sredstvo protiv decjih glista i pantljicare. Mogu ga uzimati i deca od dve-tri godine, trudnice, dojilje i stariji, kao i oni sa bolesnom jetrom. Seme bundeve olakšava tegobe obolelih od prostate koji treba da ga jedu svakodnevno. Posebno je pogodno seme bundeve golice, koje se kupuje u bio-radnjama i onim sa zdravom hranom. Ovo seme ne treba ljuštiti. A kada se ljušti seme obicne bundeve, treba paziti da se pri tom ne ukloni i ona tanka, sivo-zelenkasta pokožica na semenu, pošto se u njoj nalazi najviše lekovitih sastojaka. U svetu se proizvode i neki lekovi za prostatu koji sadrže seme bundeve.

Ljekoviti pripravci:

Protiv glista i pantljicare: treba ujutru, na prazan želudac pojesti istucane semenke sa malo meda (može i bez njega), mala deca od 30 do 50 grama, ona veca od 30 do 150, a odrasli od 300 do 400 grama semenki. Dobro je da se posle pola sata popije kašike ricinusovog ulja i zatim ništa ne treba jesti niti piti bar nekoliko sati.

Obolelima od psorijaze preporucuje se da u sezoni kada ima bundeve jedu pecenu ili kuvanu svakog dana, a mogu i da cede sok.

Za lecenje rana, opekotina ili ispucale kože narodna medicina preporucuje mazanje uljem od semena bundeve (može se kupiti u prodavnicama zdrave hrane).

Obolelima od zapaljenja bubrega ili bešike savetuje se da svakodnevno jedu po jedan obrok koji se sastoji od dinstane bundeve sa malo paradajza i seckanog crnog luka i koji je zacinjen kašikom-dve pavlake, ali bez soli.

Za ublažavanje bolova od proširenih vena dobro je da se sveže strugana bundeva stavi kao oblog na obolela mesta i drži što duže.

Osim sto daju dobro i ukusno ulje, semenke od bundeve veoma su lekovite i upotrebljavaju se za isterivanje pantljicare, olaksavaju mokrenje i pomazu kod uvecane prostate.

Ako sami spremate semenke brzo ih posle pranjaosusite i ostavite na hladnom i suvom mestu. Kada se ljuste treba paziti da se ne skine sivozelena pokozica u njoj su najvredniji lekoviti sastojci. Deci se daje 150-200 grama sveze ociscenih semenki istucanih i pomesanih sa medom - odjednom, a odrasli uzimaju ujutru na gladan stomak 400 grama semenki. Posle pola sata treba popiti jednu kasiku ricinusovog ulja s crnom kavom. Nista drugo se ne jede. Ko ne moze da izdrzi neka uzme narendanu sargarepu.

Bundeva skida bradavice

Pazljivo uzeti prasnike iz sredine cveta bundeve, malo zgnjeciti i time trljati dvaput dnevno bradavicu.

Ponavljati dok bradavica ne otpadne.

Sok od bundeve

Stoga je mnogo korisnije u svakodnevnoj ishrani putem raznovrsnog voca i povrca obezbediti zaštitu i preduprediti poremecaje. Tako, na primer, za zaštitu prostate treba obezbediti u svakodnevnoj ishrani: med, polen, seme bundeve... U napitke, kroz koje se obezbeduju vitamini i minerali, uvrstite i sok bundeve:

- limuntus - 2 kes

- prirodni ekstrakt kajsije - 2 kes

- voda - 7 lit

- šecer - 2 kg

- bundeva - 3 kg

Ocišcenu bundevu staviti u šerpu i naliti vodu, kuvati dok bundeva ne omekša. Ispasirati bundevu sa tom vodom, dodati sve ostalo, izmešati da se istopi šecer i sipati u flaše

Ljekovite biljke: Kim

2008-04-16T03:02:00.001+02:00

Opis biljke: kim je dvogodišnja biljka s uglastom i razgranjenom stabljikom. Listovi su dvostruko perasti, a mnogi veoma sitni listici pršljenastog su oblika. Korjen kima je bijel, a oblik mu je poput mrkve.

Cvjetovi su bijle boje, skupljeni u štitac. Plod je duguljast i rebrast. Ima pet uzdužnih rebara u cijim su udubljenjima smješteni uljni kanali. Miris sjemena jako je aromatican. Ukus je aromatican, ugodan i grije. Korjen ima ista, ali nešto blaže izražena svojstva mirisa i ukusa.

Stanište: raste kao samonikla biljka na livadama. S obzirom na veliku potražnju uzgaja se u vrtovima i na oranicama.

Ljekoviti dio biljke: u jesen, u vreme sazrijevanja, sabire se sjeme, a u proljece i korjen.

Ljekovito djelovanje: kim ima lagano podražajna svojstva, zagrijava, jaca želudac, pospješuje probavu i izlucivanje mokrace. Kim se posebno preporucuje ženama jer pospješuje menstruaciju i smiruje grceve materice, olakšava porodjajne bolove i sam porodjaj, te pospešuje izlucivanje za vrijeme dojenja.

Ljekovite biljke: Lipa

2008-04-16T02:53:00.002+02:00

Opis biljke: lipa je veliko drvo koje stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Krošnja je gusto zatvorena, a listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti, a s lica dlakavi.

Cvjetovi su na dugackoj stapci što je, otprilike, do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u paštitaste cvatove. Pricvjetni su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugacki do 8 crn i mrežasto isprepleteni žilicama. Plodovi su mali orašcici.. Cvijet je vrlo prijatnog mirisa.

Raste po cijeloj Evropi po brdskim šumama. Lipa voli pitominu, plodnu i duboku zemlju. Lipu treba brati cim pocne cvjetati, kad su dvij trecine cvijetova u cvasti rascvjetale. Precvjetala lipa nema nikakve vrednosti.

Cvast treba brati zajedno s priperkom (Flos Tlliae cum bractes), jer se vrlo retko traži bez priperka. Treba brati po suhom i lepom vremenu. Lipov cijvet je blagog i prijatnog mirisa, a ukusa je sluzastog, sladunjavog i pomalo oporog. U osušenom cvetu ima vrlo malo etarskog ulja. Tanina najviše ima u priperku, on daje oporost caju od lipe.

Lipov list takode sadrži sluzi i ostalih sastojaka koji se nalaze u cvetu, pa se za nuždu mogu upotrebiti u istu svrhu. I lipova kora ima mnogo sluzi. U cvijetu i u listu ima vitamina C. Potpuno mlad, tek otvoren list može koristiti kao povrce. Od lipovog drveta proizvodi se aktivan ugalj velike adisorptivne moci. U lipovom sejmenu ima masnog ulja slicnog maslinovom.Stanište: lipa raste pojedinacno po planinama, a ljudi je sade veoma cesto uz puteve.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se sabire cijvet sa pricvjetnim listovima (ako je lijepe zelene boje, bez rdje). Inace se beru samo cijvetovi u vreme kada su se otvorili i prije nego što ostare i promene boju. Suše se u hladu, na prozracnom mestu, ponajbolje na tavanu. Sabrani cvjetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju i ugodan miris.

Ljekovito delovanje: lipovi cvjetovi koriste se za lijecenje prehlade i bolesti dišnih organa. Pospješuje znoj i mokracu. Lipov cvijet se upotrebljava najcešce u obliku caja, infuza, za znojenje, protiv grceva i za umirivanje bolova kao vrlo blago sredstvo. Koristi se i protiv prehlada, hronicnog kašlja i proliva, kao i za zaceljivanje opekotina i rana. Lipov cvijet je najomiljeniji narodni caj. Preporucuje se u lijecenju kronicnog kašlja, bolova kod mokrenja, umora i preuzbudjenosti živaca. cisti krv.