Uvodna sekvenca… fora boje, bijelo/crno/crvena… fini kontrasti… svidja mi se dizajn.

Usput, pogledao sam valjda samo onaj prvi dio kako spada i nakon debilane sljastecih vampira odustao sam. Danas nemam pametnijeg posla pa idem pogledati ovo remek djelo…

Aha, film… komentiranje jel…
Koliko kontam sad je ona Bella neki vampir i et je jaka i trci po sumi. Bosa. I ima crvene kontakt lece. Iiiiiiii.. valjd ima neku frku s gladi pa utamani nesretnu macku.

Grejt… sere mi se vec a trenutno sam tehnicki na pocetku filma. Dijalog sranje vece… i FUUUUCCCCKKK!!!

POGLE OVO CREEPY deriste… i ove obrve… i what the fuck am I doing!!!!!

OMG!!! pa tog jos ima preko sat i 40 minuta….  Ne mogu… odustajem…

THE END!

Idem pogledati nesto sto ima neku radnu… tipa Jurrasic shark.

Manji spojleri moguci*
Uz silnu pompu, medijsku kampanju koja slijedi ovaj film, trailere, isjecke, prethodne filmove, doista je bilo tesko ispuniti ono sto fanovi imaju zamisljeno u glavama.

Likovi… svi su od ranije poznati i uspjesni (neki bolje poput Iron Man-a, ili manje poput Hulka), dakle nije bilo potrebno ikakvo upoznavanje i otezanje s njima. Oni su jednostavno – TU!

Svaki od njih ima svoje fanove koji apsolutno nece biti razocarani! Osobno preferiram Thora – i ovaj put doista je prikazan poput Boga iz romana. Moc, bitke, snaga, neunistivost… komplet paket! Isto tako osobni dojam prije filma prema Hulku je onako – meeeh.. nis posebno. Nakon filma – HULK SMASH! (Dovoljno reci da ukoliko naprave film s ovakvim hulkom prognoza Odlican) Cap. Amerika, Iron Man standardno upecatljivi. Pozitivno iznenadjenje su ona dva “manja” heroja, Hawkeye i Black Widow. U svakom slucaju iznad ocekivanja. Joss Whedon zaista zna sloziti interakciju izmedju likova.

Negativac Loki – cisti klasik. Zao, mocan i sposoban.

I s takvim sastojcima, Whedon slozi odlicnu zabavu za fanove (uz jedan od njegovih standardnih “potpisa” – mamu mu njegovu). Prvi dio filma je cisti setup… Nakon toga sve sto se sjecam je – akcija!?! Non stop se nesto dogadja… doslovce!

Cist lako jedan od filmova koji ce bit pogledan vise puta i koji ce generirati razne diskusije o tome koji lik je jaci

Plan je simpl, lista jednostavna i ajmo redom. Trebam nabaviti nekih kratkih hlaća za ljeto (s obzirom da trenutno nove nabavljene nekako ne štimaju), dakle zna se lokacija. Također trebo bi još koju dodatnu majicu nabavit jer eto, svidile mi se one od neki dan. (op.a. moj sistem kupovanja odjeće se bazira na onom ‘ ako valja, uzmi par komada!’, dakle više kopija istih majica. Doduše tako sam i došo do tog da najednom imam oko 10 istovjetnih bijelih majica, crnih… sivih… etc…)

Lokacije za nabavu već ranije utvrđene tako da ne treba istraživati dodatne trgovine. Sjedam u auto, slalom između semafora, vješto parkiranje tik do ulaza u shopping centar i najkraćom linijom do trgovine s robom. Dijagram kupovine žena vs muškaraca je od ranije poznat na internetu, dakle nema potrebe ponavljati:

Ovaj put, mudro odabirem velićinu za jedan broj veću i idem posjetiti onaj čudni kut koji se zove garderoba. Brzinsko oblaćenje – check! Velićina paše – vrijeme za kupovinu. Najkraćom linijom koja prolazi kraj dugih hlaća (gdje uzimam zamjenske za one od ranije), jurim prema vješalicama s kratkim hlaćama i ……..

…. pušiona… -.-

Samo jedan jedini par u pravoj veličini. A ništ, uzimam taj i pravac majice. Sad moja muška logika govori i raćuna – nema kratkih hlaća = uzmi više kratkih majica! Odmah se uzima repriza od neki dan i zadovoljan pravac blagajna. Podmirim raćun i na izlasku u glavi kontam – “Hmmm… al imam zamolbu uzeti katkih hlaća koje nisu za mene….”

Srećom, moje iznimno dobro pamćenje zablista u tom trenutku i sjetim se kupovine od prije 2 godine i trgovine u kojoj sam uvijek znao naći povoljnu odjeću! Žurnim korakom se spuštam na kat niže, zadovoljan svojom snalažljivošću i ……

….pušiona…. opet… -.-

Trgovina više nije na istom mjestu, tj. nema je. Ne postoji.

Al dobro, davnih dana sam uzimao na više mjesta pa znam di treba tražiti – opcija br. 3. – valjd.

Normalno, sad već pamćenje nije pouzdano i naravno, ulećem u pogrešnu trgovinu. Bravo ja. Ofkorz sad već pizdim na sebe što sam toliko vremena proveo tražeći nešto što bi po svoj logici znao nać u 5 minuta.

Srećom odmah sljedeća trgovina ima traženo i naravno isfrustriran šetnjom, hodanjem i traženjem, od oka uzimam bez isprobavanja 4 para kratkih hlaća!!! (mda… opet muška logika na djelu)… Plaćam raćun naravno karticom jer vidi vraga, nisam uopće pogledo koliko keša imam sa sobom – idiot.

Srećom ovaj put moj besprijekorni osjećaj za velićine i krojeve me služi savršeno i sve kupljeno je savršeno – Mission acomplished!!!

A sad dost mutavih trgovina neko vrijeme, sad sat odbrojava i uskoro je godišnji na kojem se mogu šepiriti u novim krpicama

Ok, nije bas samo Brazil, al recimo godišnji odmor, ljeto, sunce, more, nerad i zabušavanje. Naravno to sve slijedi nakon što složim nećijih 10 godina rada unutar jedne web stranice u roku od  sljedećih 4 dana. Ethan Hunt bi vjerovatno odbio ovakvu nemoguću misiju, al nit sam ja Tom Cruz, nit je misija nemoguća.

Doduše sam sam sebi obećao da neću spominjati posao u ovom postu i opet se provuklo – dammnit!!!

Dakle errrrrm…, povratak na ljeto.

Skoro sva roba mi iznošena do piđama statusa (onaj stadij kad valja samo za obući u krevet), bez obzira da li je rijeć o dugoj zimskoj ili ljetnoj odjeći. Jedino što imam onako u redu je odjeća za poslovne prilike, a kao sam rekao da neću o poslu, dakle, ne broji se! Tako jućer popodne krenćem u obilazak trgovina u jednom od najvećih trgovačkih centara u engleskoj – Lakeside.

Masa ljudi nešto kupuje, šeta, jede i općenito provodi poprilično vremena u tim trgovačkim centrima. Inaće mi zabavno šetati, promatrati razna lica, karaktere i spodobe, ali ovaj put – ne! Imam misiju – identificirati,  locirati i uhit… pardon, kupiti nešto krpica da obnovim garderobu.

Normalno, uvijek ima par stvari koje mi se sviđaju i bez obzira na cijenu namjerim ih se uzeti. Nema većeg gušta od uzeti si nešto što ti se baš sviđa. Već sam par puta propustio neke stvari jer je cijena bila previsoka iako mi se full sviđalo (Armanijeva proljetna jakna -.- ). Ali ne ovaj put… Ovaj put nemam baš ništa u planu. Dakle idemo u lov na jeftinu robu, akcije, popuste…

Nakon par lokacija, pomnih kalkulacija u glavi koje se svode na zaokruživanje cifri odluka pada. I evo konačni popis:

• Majice kratkih rukava:  1x crna V izrez, 1x siva V izrez, 1x Polo, 1x dvoslojna, 1x s nekim motivom
• Kratke hlaće: 1x crne 3/4 dužine, 1x crno/bijele fensi
• Duge hlače: 1 par jeans
• Čarape: 6 pari

Dakle, MUŠKOM logikom, lista je složena i najkraćim putem kroz trgovinu se uzimaju odjevni predmeti. Veličina se zna, majice su L veličine, hlače širina 34 inća, dužina 32 (da znam, šire nego duže, nećemo sad o tome). Ravno 120 sekundi kasnije, red za blagajnu.

Noga tapka u mjestu, …iritira me žena s tri derišta koja bi neko plastićno smeće a ona im neda, …iritira me par iza mene koji se svađa oko boje hlaća, …iritira me spori blagajnik koji izgleda ko da je došo radit vamo jer je natjeran. Taman prije nego me prvi tik ulovi, natpis “Cashier 11 please” i stižem napokon na blagajnu. Totalna cifra 45 funti (Za one kojima se neda računati neko cca 370 kn za čitavu listu: 5 majica, dvoje kratkih hlača, jedne duge i 6 pari čarapa)

Sve u svemu, zadovoljan izlazim iz trgovine i pravac kući. I dalje muškom logikom, skidam etikete, naljpnice i sva ostala sranja što su nakaćili po novoj robi, bacam viškove i slažem sve na hrpu. Kad sam sve složio, ubacim neki film, opalim malu siestu i proleti vrijeme. I dalje ponosan na svoju novu akviziciju, bacam se pod tuš i po izlasku gledam svu tu novu odjeću. Hmmmm… vrijeme je za modni show!

Prvo hvatam jeans hlaće. Sve izgleda cool, fensi, novo. Navlaćim ih preko jedne noge, pa druge, pa malo više….. pa opaaaaaaa…. – fleshbek Lučkog, naplatnih kućica i ZASTOJ!? Nešto oćito ne štima. Moja velićina jel, al opet nekako i nije!? Gumb se zatvara na “držim dok ne puknem”… hmmmm

Već vidim, vjerovatno moj trk od 120 sekundi nije uračunao nikakvo isprobavanje, al ajd, vjerovatno je samo rijeć o ovim hlačama. Hvatam fensi kratke hlaće, i moje sad već istrenirano oko vidi problem. Ista velićina na etiketi kao i jeans. Al nema veze, ajmo i to probat.

-.- Zar moram spomenuti da su i ove nekako “minijaturnog kroja”

Ali nema predaje, hvatam zadnji par krakih hlaća i yessssssssssssss…. ove pašu! Dakle odabir 1 od 3 i nije tako loš postotak! Nema frke, hlaće su tu, ajmo sad majice i košulje.

Sve do jednog stoji ko saliveno na ovo moje apolonsko tijelo! Dakle zakljućak – krojevi onih “manjih” hlaća su oćito pogrešni

S obzirom na sve, nameće se zakljućak – mi muški rod smo i dalje sposobniji od žena za kupovinu! Naravno, odmah vidim da postoje i one tete koje će odmah ustati na noge i poćet nabrajat “ali uzeo si premale hlaće bla bla bla…” – je, uzeo sam 2 odjevna predmeta koja mi ne pašu, al zato ću ostalih 12 vjerovatno nositi do stadija “piđama”.

Moj ekonomićni um kaže da je kupovina uspješna, opskrbljen sam za godišnji odmor… i sad idem viditi dalje kako vrijeme polako odbrojava…

Uglavnom eto sjedi se, laganini surfa po iznimno jeftinom netu, gdje je manje više free ukoliko imate obični telefon s internet pristupom. Sweet… khm khm… T-Com, Vip i ostali – hoćete li što napravit već po tom pitanju? No digresija jel…

U ovoj silno uzbuudljivoj situaciji gdje mi mir ometaju povremeni prolaznici koji gledaju stol ispred mene BEZ kovanica i onako malkice pogubljeni pitaju se – a šta ti tu radiš, reko ajd malkice da vidim što se događa u domovini.

I vidi vraga, pederi pamfliraju ulicom. Oooookej…

Dakle da se razumijemo nekako – Homoseksualci, i manje više svi oni  koji slobodnije istražuju svoju seksualnost paradiraju ulicom… Ooooookej… ponavljam…

Pederi. Paradiraju.

-.-

Nisam neki previše zagriženi vjernik, nit mi nešto posebno ne smetaju ljudi koji eksperimetiraju u svojim domovima, ali de ono stvarno – čemu paradiranje!? Aj sad da se recimo postavimo u šuze nekog homoseksualno opredjeljene osobe i okrenemo priču:

Ljudi uobičajenog sexualnog opredjeljenja paradiraju: Svi im se smiju i onak podjebavaju :

“Vidi razvratnika, šta se ne sexaju u svojoj kući, buuuu, sodoma i gomora, kvare nam djecu…”

Naravno, parafraziram jer budimo iskreni – obični ljudi neće ić okolo i jebeno pjevati pjesme ko slavuji o tome kako se i s kime i čime sexaju. Pa dovraga ni jebeni “emotivni ljubitelji životinja” se ne deru o tome kako su zajašili ovcu u štali jel? Neke stvari su privatne, i trebaju ostati privatne, i vjerujte mi na riječ dragi pederi – ne zanimaju nas. To što neki degenerici željni pažnje izražavaju svoju frustraciju paradom – e jebiga… peh. I ond se čude kako ih ljudi ne podnose.

A opet, moooožda ih i ne podnose zbog eto ajmo reć računice. Koliko se sjećam, izvještaji su nešto govorili o 200 u paradi. Pa ajd recimo da je ta brojka donekle točna. Tih 200 ima oko 600 policajaca koji ih čuvaju… hmmmm… dakle svaki ima recimo 3 tjelohranitelja. Viš vraga, koštaju para ti što paradiraju. I ond krene sve po zlu pa et vijesti o 10 000 onih koji su protiv parade pa provjeduju – i ond se moram zapitati – ko sad zapravo paradira i koji se kurac događa???

10 000 – too je već jaka brojka?!?!

Koliko su ono prosvjedi protiv vlade skupljali ljudi?

Očito ljudima više smetaju pederi nego loša vlada, pa et u mom genijalnom umu se odmah stvori odlična ideja: ajmo proglasiti ove u vladi fino nekako marketinški s inkrimirajućim snimkama sexa s istim spolom – voila, instant revolucija!!!

Ili još bolje, ajmo u sljedeću vladu izabrati homoseksualce!!!!

Em bi morali radit prejebeno dobro inaće odmah masivni prosvjedi s crkvom na čelu, em bi bili emancipirani u svijetu – pa di ćeš bolje!

A sad dost o tom našem novom poretku. Ajmo sad na one stvari što me zaista znaju raspizditi:

Neko mi je nedavno reko, napiši ono što te frustira… e pa ond…

Jebeni, šugavi, mutavi, retardirani, mentalno nesposobni, šugavi, smrdljivi, ušljivi pas… I neda mi se više trošiti slova na njeg.

Samo nije 12. mjesec, nije Nova Godina. Nekako se sve manje-vise svodi na 11. mjesec kod mene. Frickin 11. mjesec.

Na osobnu notu, mrzim taj sugavi mjesec.

Al ovdje nije rijec o samo 11tom mjesecu vec o citavoj godini. Dakle slijedi:

Rekapitulacija 2009/2010

Predpocetna bilanca godine je bila u debeloj pozitivi, dakle sve ok. U planu bili dodatni prihodi, osnivanje firme, slaganje kockica jedna uz drugu i sve polagano sjeda na svoje mjesto. I onda krece godina.

Otvaranje krece s neplanskim izdacima, i kako to inace biva sve ide nizbrdo. No kukanje ne pomaze i ide se dalje uz motiv: “Proce sve”! I eto, 12 mjeseci kasnije, unatoc svim problemima i dalje se stoji, bilanca je napokon pozitivna, mentalno zdravlje ocuvano i sve je ok…

Ofkorz bez sredine price sve izgleda sasvim odlicno. No sredina nije zanimljiva, puna je gundjanja, problema, umora, iscrpljenosti rada, rada i jos rada. Epilog svega je nova osnovana firma, 2 odrzane aukcije i treca u pripremi i di koja sijeda dlaka na glavi.

I neda mi se gundjati, neda mi se zanovijetati… zapravo sve je kako spada i kako bi vjerovatno trebalo biti. I et, jedan dosadan post za jednu dosadnu rekapitulaciju godine.

Prioriteti u zivotu se mjenjaju, planovi pomicu za koji mjesec, godinu pa cak i vise njih, ali nema veze… No ajde kad sam vec tu, da krenem s svojim gundjanjem…

Ljeto provesti u Vukovaru je nesto sasvim osebujno. Provesti ljeto radeci jos osebujnije. Zapravo i nije tako lose, pogotovo kad se uzme u obzir visoka temperatura, komarci, visoka temperatura i komarci, vrucina i komarci… Uglavnom komarci i vrucina…

No ljeto je skoro iza nas, posao se odradjuje, zivi se starim uobicajenim tempom, i dost gundjanja… Uglavnom, nemam razloga previse za mrzovolju. Tu se ujedno vracam na stari nacin provodjenja dana: posao, red sieste, pogledati neki film/seriju, razmjeniti koju rijec s dragim ljudima i spavanje…

I kad sam vec kod filmova, treba nadoknaditi ovu ljetnu rupu i pogledati sto je vec u kinima. U najboljoj namjeri pred sebe sam postavio 2 filma – Twilight i Expendables.

Twilight – aehm… recimo da jos uvijek stoji na listi.
Expendables – wooohooooooooo!

I evo odma slika da ih docaramo:

Da se razumijemo: Kod mene se svi iz filmske industrije mogu podijeliti na “glumce” i “ikone”. Glumci su ono tipa Tom Hanks, Anthony Hopkins tj. likovi koji znaju stvarno odglumiti ulogu i zaista svaka im cast. Ikone su oni drugi. Dakle tipa Stallone, Schwarzenegger, Bruce Willis, Van Damme, Dolph Lundgren, Statham etc. Ikone nisu bas ono karakterni glumci, oni su ono sto jesu: LIKOVI. Iako “Ikone” uvijek nekako glume sami sebe, drveni su, lose izgovaraju text, ocajno glume – uvijek su zanimljivi pogledati.

I tako Expendables doista postaje galerija “Ikona”. Skoro svi nabrojani s izuzetkom Van Dammea su tu (ok, SVI nabrojani su TU!!!).
No ajmo na film:

The Expendables

Prve scene su upoznavanje s elitnom grupom kog-vec-cega (doista nije bitno sta su, ono to su frajeri) kako rjesavaju neku talacku ili kakvu vec krizu. Odma je jasno kako svi imaju neka specificna imena ili nadimke (opet, nebitno skroz jer to su ipak vec likovi koje svi znamo) i da su oni najbolji u tom sto vec jesu.

Sljedeci dio je jedan od meni najdrazih, iako kratkotrajan – u jednoj sceni tri ikone: Stallone, Willis, Terminator (pardon guverner) pregovaraju o nekom “poslu”. Naravno, od pocetka se znalo da Scwarzenegger nema veliku ulogu u filmu i odmah je jasno da Stallone dobija posao. Uglavnom poslije scene na dalje je sve manje vise cista akcija. Bez mozga, bez opterecenja i intrige: akcija na stereoidima. Pretpostavljam prica i nije potrebna al eto… ima je

Ukratko, posao je smaknit nekog diktatora/generala kojeg financira bivsi CIA operativac… whatever… Tu je i neka zenska bla bla bla… Da pojednostavimo radnju:

Izvidnica – zavrsi s spaljenim molom i hrpom mrtvih ljudi

Posao – hrpa smaknitih, explozija, automatska sacmarica, puno mrtvih, explozija na kubik.

Expendables je film za sve one koji se sjecaju Ramba i svih filmova s guba frajerima. No, evo imena iz filma:

Sylvester Stallone … Barney Ross

Jason Statham … Lee Christmas

Jet Li … Ying Yang

Dolph Lundgren … Gunner Jensen

Eric Roberts … James Munroe

Randy Couture … Toll Road

Steve Austin … Paine

David Zayas … General Garza

Giselle Itié … Sandra

Charisma Carpenter … Lacy

Gary Daniels … The Brit

Terry Crews … Hale Caesar

Mickey Rourke … Tool

Amin Joseph … Pirate Leader

Senyo Amoaku … Tall Pirate
Hank Amos … Paul
Antonio Rodrigo Nogueira … Garza’s Bodyguard #1
Antonio Rogerio Nogueira … Garza’s Bodyguard #2
Sassa Nacimento … Vilena Customs Agent
Sassa Nascimento … Vilena Customs Agent
R.A. Rondell … Gunner’s Goon
Tze Yep … Gagged Hostage
Preshas Jenkins … Gunner’s Pirate
Ronn Surels … American Operative
Lauren Jones … Cheyenne
Prazeres Barbosa … Old Woman Bartender
Jose L. Vasquez … Cell Guard #1 (as Jose Vasquez)
Daniel Arrias … Cell Guard #2
Antonio Gullo … Farmer
Javier Lambert … Squad Leader
Tatsu Carvalho … Palace Guard
Marcio Rosario … Royal Guard Leader
Paulo Gustavo Bastos … Vilenan Soldier (as Paulo Bastos)
Paulo Bastos … Vilenan Soldier
James Hébert … Bill Parker (uncredited)
Arnold Schwarzenegger … Trench (uncredited)
Bruce Willis … Mr. Church (uncredited)

U svakom slucaju, film prva liga, dva put pogledan… sto me opet vraca na Twilight… Hmmm… cini mi se da vampiri sto svjetlucaju na suncu nekako nisu ni do koljena pravoj macho zabavi!!

Nova generacija klinaca – niškoristi od njih. Em su debeli, em su lijeni, em su debeli (namjerno dvaput), em im fali motivacije, pa dodajmo još manjak kulture i manira… A kad spojimo sve ove vrline i stavimo ih u jednu te istu osobu (aj dobro dvije, još iz to i brat i sestra…) simpl NO COMMENT! (dapače… ohoho komentara imam…)

Izgleda da kod mene sve počinje s jelom… Prije nekih 9 mjeseci, uz lazanje i normalni ručak iz znatiželje onako palo pitanje – “što su aukcije i kako zaraditi na njima?”

Da ne duljim o logistici, stvaranju ideje, koncepta, izvedbe… iza nas je prva uspješna aukcija

No tu negdje prilikom izvedbe samih aukcija i kad nam je usfalilo osoblja, jedan od partnera predloži da dođu njegovi klinci kao ispomoć. Što bi tu moglo biti loše?

Ideja prihvačena, stvari se odvijaju svojim tijekom, stres, živci na maximumu… Radimo na imageu kuće, odradimo solidan katalog, primamo pohvale i sad stiže na red sam dan aukcija i prezentacija…

Stižu luksuzni kabineti, odijela na nivou, maniri, roll banneri, fino okruženje… Sve izgleda da ide po planu i naravno sad čekamo da stigne to dodatno osoblje… S pola sata zakašnjenja stiže grupica ljudi.

Jedna niska ženica, uredna, simpatična, sve 5. Neki lik onako 45+ godina, uredan, ljubazan, ono idealan za ulazna vrata… i onda dvoje spodoba…

Neki klinac, navodno samo 18 godina, bucmast, odijelo donekle stoji na toj spodobi.. i kosa…  Crvenokos, kosa zadignuta prema gore onako vrišti “look at meeeeeeeeeeeeeeee!!!!”. Stav : “Neda mi se živit”. Jedva se vuče, s noge na nogu… Kad bi ga morao opisati jednom rječju – melankonija.

Beskorisni duo

Uz njega neka ženska spodoba. Kosa s izraslim korjenima, neobojana kako spada. Hlače – jeans s vodoinstalaterskom guzicom. Gore nosi neki top koji na žalost otkriva mješinu od trbuha i sise s dobrim razmakom od 10cm (jesam li možda zaboravio spomenut da je DEBELAAAAAAAAAAAAAAA). Opis jednom rjeći – FUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUJ.

Osim što mi njih dvoje nikako ne sjedaju, još mi uništavaju image sofisticirane aukcijske kuće.

Neću se uopće osvrniti na situaciju gdje njih dvoje nisu pomogli pri nošenju stvari, niti onu di je crvenokosi zaspao na stolici, niti onu kako je non stop kuko kako ga boli trbuh, niti onu kako sam malu ulovio na facebooku za vrijeme posla, niti na onu da riđokosi nije odradio svoj dio posla na vrijeme jer mu je neko reko “samo da sjedi”…. –.-

Nego idem odmah preskočiti na kraj dana i svega…

Dolazimo kući nakon 2 dana, i par sati sna… Normalno svi pomažemo pri stavljanju stvari u sef, osim debelog goveda!! Ona sjedi u PIDŽAMI, za kompjuterom i drka po facebooku!!! Normalno, uz moje poznato strpljenje – otjeram je da se obuče i da nosi stvari.

Nakon prvog riješenog auta, govedo se opet raspremi, sjedne za komp i u ruci drži piletinu iz KFC-a!!!

hmmmm…. s obzirom da su bila 2 auta puna stvari… meni blago pukne film i otjeram je iz ureda. Šećer na kraju…

Sve unešeno u aute, i jedan od šefova upita – Ko je za pizzu?

Svi umorni, manje više mrmljamo onako okej, da, da… ali evo nje – Visoko ruka u zraku i ozareno – JA ću jednu….

No nije sve toliko loše kako se čini na prvu ruku. Zapravo sve je prošlo u relativno dobrom redu, i evo ispričavam se svima koje sam kompletno ignorirao posljednjih mjeseci jer posla je simpl bilo previše. Također hvala na potpori i razumjevanju jednoj specijalnoj dami, bratu i svima ostalima… bio sam nemoguć (a biti ću i gori) no ajd, otrpili ste me pa možete još

Evo i par slikica…

Blues brothers

Ja i kip... buddies

Osobno nisam pogledo nijednu sezonu prije ovog videa a nakon njega imam osjećaj da mogu voditi diskusije s svim “expertima” koji revno prate ovu seriju. U svakom slućaju evo video pa podsjetite se o ćemu je LOST

Uglavnom, sve polovio i sve mi jasno… have fun….

Još jedan dan na aerodrumu.

Još jedno putovanje.

Još jedan avion.

…

Od malih nogu uživam u putovanjima, i svaki odlazak od kuće mi je neka nova pustolovina. Nove stvari, novi ljudi, nova iskustva… zabava, smjeh i uživancija!

Ali šta onda kad se čovjek umori od putovanja?

Šta onda kad se putnik  ne vrati kući. I što onda kad putnik postane gost u svojoj kući? Gdje je onda kuća?

Da li je to onda tamo gdje spavam? Ili je to ono gdje se odmorim? Ili kako to da nema više odmora? Kako to da posao postaje ujedno i odmor? Previše pitanja i premalo odgovora…

No na vedriju stranu, svaki put nosi nešto novo… ako ništa drugo barem jednu stvar – promjenu… Ovaj puta cilj je malo udaljeniji nego obično, ali nema veze. Jedna stvar po jedna.

Ko zna… sutra je novi dan…