Napomena: radio sam sa e-Maticom i unosio podatke u nju, pa ne pričam na pamet. Također, kroz studij na FOI-u sam naučio neke stvari o informacijskim sustavima i kako ih treba graditi.

Prevelika navala (tehnički dio)

Kažu, e-Matica je počela padati zbog toga što su svi profesori odjednom navalili na unos ocjena i podataka o učenicima. Ja postavljam pitanje – a kako bi to drugačije trebalo biti? Praktički cijela Hrvatska u isto vrijeme (dan-dva razlike) zaključuje ocjene i upisuje ih u imenik, nakon čega slijedi unos u e-Maticu. Znači, bit će navala i informatička kuća koja je razvila aplikaciju (King ICT) i koja pruža informatičku potporu sustavu bi trebala biti svjesna te činjenice.

Trebalo je pripremiti dovoljno serverske snage da bi sustav radio kako treba. Usudio bih se reći da se tu ne radi o nekim basnoslovnim brojkama, naime, ono što e-Matica predstavlja za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, ISVU sustav predstavlja za akademsko obrazovanje (otprilike). Studenti koriste ISVU za prijavu ispitnih rokova, ali i za upise (koji se odvijaju u više-manje isto vrijeme na svim fakultetima) – iskreno, ne sjećam se da je sustav ikad pao pod navalom. Upise sam obavljao bez problema, rokove prijavljivao i odjavljivao. Na stranu to što je ISVU također prililčno loš, ali očito je da leži na dobroj informatičkoj opremi. Obaviješten sam da na FFZG-u sustav redovito pada tokom upisa. Znači, još jedan tehnički potkovan sustav. Ali ISVU zaslužuje svoj poseban tekst :)

Na ovaj problem gledam kao informatičar, i moram priznati da padovi sustava uslijed nedostatka resursa (a zna se da će biti navale) je velika amaterska greška, pogotovo kad se zna da je e-Maticu razvila jedna od većih informatičkih kuća u Hrvatskoj – King ICT.

Da povučem analogiju – to vam je kao da dođete u kafić i ne možete dobiti kavu, jer kafić eto, ima samo 6 šalica za kavu. Čovječe, kafić mora imati barem 30-ak šalica uvijek spremnih za goste! Toliko je banalna i glupa pogreška kada napravite sustav vrijedan 5 milijuna kuna, a koji padne kad ga se počne koristiti.

Kako to da nikad nije pao carinski informacijski sustav, primjerice? Kako ne padaju IS-ovi benzinskih postaja dok su u jeku sezone? Kako kartičarske kuće trpe “navalu” dok se u cijeloj zemlji (a i šire) peglaju kartice?

e-Matica kao Excel tablica (funkcionalnost)

e-Matica je zamišljena kao online imenik, znači, u njoj će biti unešeni svi podaci o učenicima. Od najočitijih stvari kao što je ocjena iz predmeta, do izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti, disciplinskih mjera i slično. Također, zamišljena je kao izvor podataka za ispis svjedodžbi. Drugih funkcionalnosti za sada nema. Postavlja se pitanje – po čemu je e-Matica bolja od neke Excel tablice koju si je neki 50-godišnji profesor složio prije par godina?

Da li je moguće takvo što napraviti u Excelu? Naravno da je – osobno imam jedan takav “mini-sustav” i predložak za ispis svjedodžbi. U jednom sheetu su ocjene, prosjeci, zaokružene ocjene, uspjesi i sl., a u drugom sheetu je template koji povlači podatke iz prethodnog sheeta. I ono najbolje – uvijek radi.

Događali su se i slučajevi da su učenici evidentirani kao da su rođeni u Afganistanu. Zašto se ne postavi Hrvatska kao defaultna vrijednost, a onda da se mijenja prema potrebi?

Ono što je bitno – e-Maticom se (između ostalih) služe ljudi koji su premašili svoju 40. godinu i velika većina njih je informatički još nepismena. Radi njih treba prilagoditi sustav, radi njih sustav treba biti funkcionalan. A ovo s državama rođenja je baš jedan od primjera. Profesora ne zanima zašto je njegov učenik odjednom rodom iz Afganistana, on zna da mora pisati Hrvatska i to je to.

Pa informatičari dragi, izađite jadnom profesoru u susret i neka početna vrijednost bude Hrvatska.

Osnovna i srednja e-Matica (konceptualna greška)

Proces upisa u srednje škole (isprike ako sam u krivu) ide otprilike ovako: učenik sa svjedodžbom iz osnovne škole (koju je dobio iz e-Matice) i ostalom dokumentacijom dolazi u željenu srednju i tamo vrši prijavu. Nakon prijave, škola rangira učenika i objavljuje listu. Nakon što se učenik upiše, njegov novi razrednik u e-Matici stvara profil tog učenika. U istoj toj e-Matici.

Moje iskustvo sa spomenutim ISVU sustavom i upisom diplomskog studija (nakon završenog preddiplomskog) zvuči otprilike ovako: odnesi indeks i potvrdu o završenom preddiplomskom u referadu, vrati se nakon par dana, upisan si. Unutar istog profila u ISVU sustavu mi stoji i preddiplomski i diplomski studij.

Zašto se isto ne bi moglo napraviti i kod e-Matice? Učenik završi osmi razred, i umjesto da nosi svjedodžbu (koju nije dobio), jednostavno obavi prijavu u srednjoj, a srednja nakon toga potraži učenika u e-Matici i izračuna dalje što misli da treba. Nakon objave liste, jednostavno se učeniku u profil pokraj “završena osnovna škola” upiše “prvi razred srednje škole”.

Takve stvari razlikuju one koji će samo sjesti i isprogramirati nešto od onih koji će prvo promisliti što rade, za koga rade, tko će se koristiti time, kakav poslovni sustav ili logika leži iza toga, odnosno, kakvu poslovnu logiku taj informacijski sustav mora poduprijeti.

Što sad?

Ništa, nastavnici – sretno vam bilo, iskreno se nadam da iduće godine (ili već na polugodištu) neće biti ovakvih problema. Sramota je za King ICT da nešto što košta 5 milijuna kuna ne radi onda kada najviše treba, a posebna sramota ide MZOŠ-u, koji krivnju svaljuje na nastavnike i njihovu “navalu”. Gospodo, vi ste šefovi tih nastavnika. Vi ste uveli taj sustav. Vi ste krivi, a ne nastavnici. Nastavnici su oni koji moraju dežurati kroz noć ne bi li uhvatili e-Maticu dok radi i obavili svoj dio posla.

Svima odgovornima želim da im omiljeni kafić ne bude u mogućnosti dati kavu, jer eto, nemaju više šalica.

Dio recenzije donosim ovdje, a oni koje zanima ostatak, kao i moj ukupni dojam i ocjena Micosoft Officea 2010 – klik ovdje.

Jedna od novosti koja se proteže kroz cijeli Office paket od verzije 2007 je Ribbon, nova vrsta alatne trake koja je zahtijevala nešto navikavanja jer je izbacila standardne drop-down izbornike. No, već nakon kratkog korištenja korisnik se brzo mogao naviknuti na ovaj novitet. Ista stvar nas dočekala nas je u Office-u 2010, no s manjim izmjenama.

Naime, nema više onog velikog Office buttona, već je to transformirano u tab File i nazvano Backstage View. Unutar tog taba nalaze se sve opcije za rad sa samom datotekom – otvaranje, spremanje, printanje, opcije same aplikacije i slično. Moglo bi se reći da je donekle vraćen File izbornik, ali Backstage View pruža puno više, sve skupa upakirano u prilično zgodno i jednostavno sučelje.

Ostatak recenzije pročitajte na Gadgeterija.net

Televiziju ne gledam iz dva razloga: prvi je taj što nemam TV u svom studentskom stanu, nego TV karticu, a drugi je taj što s tom karticom hvatam samo nacionalnu i naše dvije glavne komercijalne TV postaje, čija je kvaliteta – upitna, u najmanju ruku.

Doma kod roditelja imam postavljen maxTV, i svaki put kada sam doma (rijetko) volim prošaltati po hrpi programa koje nude. Tako sam jednom naišao na jednu emisiju gdje se nešto testiralo, eksplozije, roboti, ovo ono. Bili su to Mythbusteri, na Discoveryu. Nakon toga, uslijedila je How It’s Made epizoda, pa nakon nje Extreme Engineering, Mega Movers i slične emisije koje se bave baš onim što mi je zanimljivo – strojevi, mehanizacija i sve srodno tome.

Tako je nekako počela moja fascinacija ovim TV kanalom. Iako mu geekness faktor nije 100%, jako mu je blizu :)

I Love The Whole World

Uglavnom, svaki moj posjet doma se mora sastojati od par sati izležavanja pred TV-om, i gledanjem Discoverya. Za mene taj kanal predstavlja nešto za što bih rado plaćao mjesečnu naknadu, i kada bi bilo moguće, on bi mi bio i jedini program na TV-u.

Među svim tim emisijama, naravno, pojavljuju se i razne reklame i jinglovi. I dok su neke reklame kreativnije od drugih, meni se u glavu urezao jingle kojeg je Discovery napravio za Dan Zemlje – I Love The Whole World. Jingl okuplja i predstavlja sve (ili barem većinu) voditelje emisija koje se emitiraju na toj mreži, gdje svi hvale planet Zemlju. Da ne odugovlačim sad, predlažem da pogledate video, pa nastavite s čitanjem ;)

Glazba mi je naravno odmah ušla u uho i nije trebalo dugo da ovaj video završi u mojim favoritima. No, prije par dana sam opet bio doma i gledao svoj omiljeni kanal, kadli – evo opet dva astronauta, ali ovaj puta pjevuše tu melodiju. What, nova verzija? Volume up…

The World Is Just Awesome

OMG, napravili su novu verziju, s malo izmjenjenim tekstom i novim videom! Svi likovi su još tu, i svi pjevuše boom-de-yada, boom-de-yada…

Pogledajte i sami, pa ću vam lakše objasniti svoj zaključak i zašto me ovaj drugi dio toliko očarao:

Boom-de-yada

Dakle, što je tako fascinantno oko ove kampanje? Na prvi pogled bi se i reklo da je ista reklama, obje se odvijaju na više mjesta, glavne face svih emisija su u njima i ista je pjesma. Da nekome kažete kako ste vidjeli takvu reklamu,dobit ćete odgovor: “I ja isto!” – koji možda i nije točan.

Prvo – ostao sam fasciniran prvim jinglom. Kratki i dinamični video, koji sadrži neke od mojih “idola”, recimo to tako, zarazna pjesmica, malo nabijanja osjećaja o planeti = win, pjevušenje, reklama koja se pamti.

Drugo – drugi jingl počinje s astronautima koji rade isto ono što radi i svaki gledatelj – pjevuši refren i priznaje kako ne može istjerati tu pjesmu iz glave. Za mene je ovo bio super detalj koji me sigurno još jednom posjeo pred TV. Drugi detalj je kada se pojavi voditelj Dirty Jobs-a i kaže: “Still dirty, still love it” – odlično!

Treći detalj – u novom se jinglu pojavljuje i Optimus Prime :))

Boom-de-yada, famozni refren

Da zaključim – što se mene tiče, ovo je školski primjer kako napraviti catchy jingl i promovirati neku svoju ideju, misiju TV postaje (Discoveryev tagline je upravo The World Is Just Awesome) koji se može emitirati ponovno i ponovno. Oba jingla bih stavio bok uz bok Holidays are comming reklami Coca-Cole.

A za one koji su došli do kraja ovog teksta, mala nagrada:

• Download wallpapera, te glazbe u country, rock, disco, hip-hop i orchestral verziji
• I Love The Whole World – video
• I Love The Whole World – audio
• I Love The Whole World – wikipedia

No, kako to obično biva, planirane stvari se nikad ne odviju kako smo ih zamislili :)

Tako je mene jučer nazvao moj stanodavac i dogovorili smo se da ćemo danas riješavati prijavu boravišta. Naravno, on mora na posao, pa mu jedino paše da to riješimo odmah ujutro, u 8. Što znači da se moram ustati najkasnije u 7.30. Blah :(

Ako me nešto može izbaciti iz takta, onda je to buđenje u rano jutro baš na dan kad mogu spavati.

I tako, sjedim na policiji (točnije, u MUP-u ;) ) i čekam na red da pokupim potrebne formulare, pa rekoh, idemo provjeriti što ima na Facebooku. Lagano izvadim svoj iPhone i tada mi sine – idem izvesti mali prank – i u status sam unesao da sam završio na policiji. Tehnički, nisam ni bio daleko od istine :)

Možda je doduše timing bio malo krivi, s obzirom na nedavna događanja s policijom i blogerom mrakom. I da, znam da je ovo kao onaj što je vikao “vuk! vuk!”

No, kao što rekoh – dan je počeo dosadno, a kad je sve dosadno i tako rano ujutro, zašto se ne zabaviti malo? Ispričavam se bilo kome tko misli da je ova šala neslana, znam da mi je humor ponekad neshatljiv, neće se ponoviti ;)

Toshiba T-130 u pogonu

Riječ je o Toshibinom Satellite T-130 modelu. Da riješimo odmah hardverski dio – laptop ima 13.3“ ekran, 4 GB RAM-a, 320 GB hard disk, WLAN (802.11 b/g/n), više manje sve standardno. Od priključaka su tu D-SUB za spajanje na vanjski monitor ili projektor, LAN priključak, 2 USB porta, priključak za mikrofon, priključak za slušalice, te čitač kartica u kojeg ulaze SD, xD, te M2 tipovi kartica.
Pohvalio bih i dva dodatna priključka, a to su power USB i HDMI izlaz.

Power USB je priključak na kojeg laptop pušta struju dok je u sleep modu, što mi se pokazalo kao super opcija za puniti mobitel preko noći, a da laptop ne mora biti upaljen. HDMI (High Definition Multimedia Interface) izlaz je sve prisutniji na laptopima, ali i na grafičkim karticama, a radi se o novom standardu koji omogućuje jednostavniji prijenos HD slike i zvuka sa raznih uređaja na sve popularnije LCD i plazma televizore.
Meni taj izlaz baš puno znači jer mogu bez problema gledati HD materijal s laptopa na velikom ekranu, u najboljoj mogućoj kvaliteti.

Laptop je došao sa instaliranim OS-om, a radi se o Win7, Home Premium verzija i to u 64-bitnom izdanju. Naravno, sve je podešeno i postavljeno je dosta Toshibinog softvera koji se brine da sve radi kako spada. Doduše, neke stvari sam maknuo iz jednostavnog razloga što postoji ili bolji softver za tu namjenu il mi je defaultni bio nepotreban.

Kroz ovih par tjedana korištenja, jedna od najvećih prednosti ovog laptopa su njegove dimenzije i trajnost baterije. Naime, 13.3 inča nije nešto preveliko, ali opet, ni premalo – taman. Laptop se fino drži u ruci, pod rukom, a fino se nosi i u običnom ruksaku (bez posebnog pretinca za laptope). Što se baterije tiče, dok je 100% puna, traje cca 5 sati, što je prilično velika brojka i kad sam ju vidio – izazvala je OMGWTF efekt ;)

Baterija je fizički malo veća i izbočena, pa lagano diže stražnji dio laptopa, što je dobro, ergonomski. Planiram uskoro obaviti i testiranje stvarnog trajanja baterije, o čemu će biti poseban tekst, i naravno, video.
Jako mi se sviđa i Fn tipka, odnosno izbornik koji se dobije pristikom iste. Nema više gledanja tipkovnice i traženja ikone koja izgleda kao ona koja bi mogla upaliti ili ugasiti WiFi, stisnite Fn i odmah na ekranu vidite što treba stisnuti i koje je stanje tog dijela.

Toshiba T-130

Da ne ispadne sve samo hvala, T-130 ima i nekih nedostataka. Meni osobno najteže pada nedostatak ExpressCard utora. Često sam u vlaku i na područjima koja nisu pokrivena nekom wireless mrežom, pa mi mobilni internet pada u vodu, jer ga koristim baš putem ExpressCard kartice. Da, moglo bi to ići i preko USB-a, ali ovo mi je nekako elegantnije.
Tipkovnica je dobra, no malo klimava, pogotovo u lijevom i desnom području tipaka. Nakon par natipkanih redaka se već navikne na to i ne smeta u radu, ali u svakom slučaju je mogla biti kvalitetnije izvedena.
I ono što može dosta smetati jest negašenje ekrana kad se zatvori laptop. Naravno, ako ostavite laptop uključen, grije se i ekran (op. a. prenosi se toplina preko tipkovnice na ekran), a nekako ne vjerujem da je to baš dobro za njega. Problem sam zaobišao tako što sam u Control Panelu namjestio gašenje ekrana nakon 5 minuta neaktivnosti.
Kad sam već spomenuo grijanje, moram napomenuti da se laptop ne grije pretjerano (doduše, Intelov procesor je unutra), taman toliko da lijevi dlan osjeti laganu toplinu :)

Toliko za sada. Ukoliko netko ima kakvih dodatnih pitanja ili ima nekakvu želju što želi da istestiram/ispitam, slobodno neka se javi u komentare, pa ćemo vidjeti što se da napraviti, a do tada, pogledajte jedan od snimljenih video uradaka, meni osobno najdraži – unboxing ;)

Ukoliko među mojim čitateljima ima skrivenih poduzetnika, koji imaju neku ideju u glavi, a fali im nešto sitnoga da ju pokrenu i/ili ostvare, pažnja!

Sljedeći mjesec, točnije 14. i 15. svibnja održat će se MiniSeedcamp Ljubljana za koji se trenutno bira 20 timova odnosno web startupa koji će sudjelovati. Na njemu oni dobivaju priliku za predstavljanje svog projekta, trening s vodećim svjetskim web poduzetnicima, investitorima i marketinškim ekspertima te bolju priliku sa sudjelovanje na Seedcamp natjecanju.

Što je Seedcamp uopće?

Seedcamp je natjecanje za mlade IT i web poduzetnike u kojemu 5 pobjedničkih timova dobiva 50 tisuća eura investicije (svaki) te tri mjeseca treninga i rada na svojoj tvrtki u Londonu. Savjetnike koje dobivaju dolaze iz najuspješnijih svjetskih tehnoloških tvrtki: Googlea, Microsofta, Mozille, Facebooka, …

Tko sve može sudjelovati?

Pa mogu sve tvrtke i timovi iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Imajte na umu da je rok za prijavu prilično kratak, do 27. travnja traju prijave!

Gdje se prijavim(o)?

Na http://www.seedcamp.com, a dodatne informacije možete naći na http://seedcamp.com/pages/ljubljana09

Tad su se kompjuteri sklapali, trebalo se naručit, bili su skupi i nije bila tolika potražnja za njima da bi se isplatilo proizvoditi konfiguracije masovno kao što je to slučaj danas. Imao sam 11 godina.

Bila je subota i cijeli vikend sam visio na njemu, učio, snalazio se s mišem, bili su tad popularni Windowsi 95. U ponedjeljak me prozvao profesor iz zemljopisa da odgovaram, i jedva sam dobio 2. A lijepo mi je mama rekla u nedjelju – ponovi zemljopis.

Kako sam se ja praktički odselio u Varaždin, a brata zarazio računalima, došlo je vrijeme i da on dobije kompjuter. Prije godinu i nešto ako se ne varam je dobio svoj prvi kompjuter. Desktop konfiguracija, LCD monitor…standard. Kasnije smo ga malo pojačali boljom grafičkom i dodatnom memorijom i danas je to jedna solidna konfiguracija.

Nakon toga, došlo je vrijeme za moj novi kompjuter. Onaj stari nije imao više ni šanse za nadogradnju, pa sam kupio sve od nule i sam složio svoju konfiguraciju koja me i dan danas dobro služi.

Jedino je moja sestra ostala “zakinuta” za taj dio tehnologije. Stalno se borila s bratom za stolicu pred računalom, pa smo probali svašta, od dva user accounta, ali su problemi nastajali kad bi jedan program tipa winamp bio instaliran za sve usere, i onda brat promijeni skin, pa se i sestri promijeni i tako…

No, kako se njoj bliži vrijeme završetka srednje škole i odlaska na studij, tako je počela tražiti laptop. Gdje god bi naišli na izložene laptope, stala bi pokraj jednoga i pogledala tatu onim pogledom, kakvim mačak u čizmama gleda u vojnike (Shrek) :)

Naravno da nije to bilo samo tako, i nije dobila laptop samo na pogled. Prošlo je dosta pogleda dok su roditelji odlučili da ipak kupe sestri laptop. Sada je i nekako savršeno vrijeme za to, imat će godinu dana da se uopće nauči raditi s računalom malo više (na faksu će joj trebati daleko više nego u gimnaziji), a i imat će odvojeno sve svoje slike i glazbu na svom računalu.

Za Uskrs sam došao doma i drugo jutro me tata probudio, kao prije 11 godina – “jel idemo kupit laptop?”

Može – rekoh, ustao sam se iz kreveta, spremio na brzinu i sjeli smo u auto i krenuli gledat gdje šta ima. Na kraju smo našli jedan model, kupili ga i dali ga sestri par dana prije rođendana i prije Uskrsa, jer ga je trebalo podesiti, instalirati OS, programčiće, sve. Za to se naravno brine stariji brat koji evo upravo sjedi na krevetu, naslonjen na zid, ispruženih nogu preko stolića, sa laptopom u krilu i piše ovaj tekst :)

O čemu se radi?

Radi se o LOL Gadgets blogu, blogu na kojem svaki dan objavim post ili dva u kojima predstavljam neki čudan, neobičan, nesvakidašnji gadget. Ciljani gadgeti su zapravo oni koji izazivaju jednu od ove dvije reakcije – ili WANT, MUST HAVE i slično, ili vam izazovu čuđenje i pitanja poput WTF?, Zašto? i slično.

Naravno, to je samo ugrubo ;)

Blog pišem na engleskom, čisto iz razloga jer želim nastupiti na širem tržištu nego što je naš web.

Ono na što pozivam svoje čitatelje jest da i sami sudjeluju u radu bloga, šaljući gadgete i opisujući ih putem Submit a LOL Gadget obrasca. Naravno, ako se gadget objavi (a vrlo vjerojatno hoće), tada se navodi vaše ime/nick i eventualno link na vaš site.

Za sada eto toliko, nadam se da će vam LOL Gadgets biti redovita destinacija i da ćete ga s užitkom čitati ;)

Linkovi:

• LOL Gadgets
• Submit a LOL Gadget
• RSS feed
• Twitter profil

Dan je počeo buđenjem oko 6 ujutro (legao sam spavati oko 3). Spremanje, pakiranje – pa na vlak. Stigavši u Zagreb, našao sam se s Darkom Kontinom. Našli smo se s još nekim ljudima (Ivan Leko i fichek), s kojima smo se uputili na najavljenu MacKavu. Bilo mi je to oke, lagani uvod u geekovski dan :)

Jedva da sam kavu stigao popiti, zove me Ivan Brezak Brkan, treba mu netko jak i naočit da mu nosi stvari iz auta na FER. A rekoh, ajde, kad me već tako lijepo moli :)

Ostavio sam Macovce na kavi, a ja sam se uputio na mjesto događanja. I tu je krenulo…

Predavanja su mi bila jako zanimljiva, iako sam propustio dva na koje sam stvarno želio ići. Tak je to kad vas odvedu na pivo :)

Teme su generalno bile zanimljive, moglo se svašta pametnoga i novoga čuti, i to od ljudi koji znaju o čemu pričaju. Ali, nije mi toliko bilo do tema i predavanja, koliko do ljudi koje sam upoznao tamo.

Marinshe, Nixa, Nikola Plejić, Lucijan Blagonić, Tomislav Car, Toni, Luka, sve su to ljudi s kojima se redovito twittam i facebookam, ali smo se tek sad upoznali (sorry ako sam nekoga propustio). Fora to neki osjećaj, onak, već znaš i kak izgledaju i sve, praktički je neko upoznavanje i nepotrebno :)

Također, upoznao sam i neke ljude koje znam jako dugo, i pod jako dugo mislim na ono doba iz osnovne škole, prvi mi3 i to. Tako sam se upoznao sa zytzagoo-om, za kojeg nisam isprve bio siguran jel to on, al se skužilo ipak :)

Sa Che-om sam se isto pozdravio, malo je bio čudan trenutak, al bit će bolje drugi puta :D

Vidio sam i maratz-a, iako sam ga kasno skužio jer je imao naočale. Didn’t know that. Žao mi je što si nismo stisnuli ruku bar.

No uglavnom, nemogu ja vama to opisati kakav je to osjećaj nekoga čitati, pratiti njegov rad i slično tokom nekoliko godina, i onda se naći u tom društvu, na takvom jednom eventu i sasvim normalno pričati s tim ljudima, a koji su najveći stučnjaci u svom poslu u Hrvatskoj, a i šire, rekao bih.

Što se same organizacije tiče – jedina zamjerka, odnosno više kao prijedlog, jest da se drugi put nabave flašice vode i da se dijele posjetiteljima, umjesto velikih flašetina i plastičnih čašica. Smatram da je to praktičnije. Drugih zamjerki stvarno nemam, sve je bilo glatko i bez problema.

Nakon tog cijelodnevnog druženja s geekovima, prezentacijama i razgovorima, mogu reći samo jedno – jedva čekam idući BarCamp!

Svaka čast organizatorima!

Eh da, fotke:

• Vladimir Vince Mejs – Flickr photoset
• Marina Filipović Marinshe – Flickr photoset
• Filip Radelić – MobileMe galerija
• Darko Kontin – MobileMe galerija

U Zagrebu, 23. siječnja 2008. održati će se drugi po redu BarCamp Zagreb (http://barcamp.ini.hr), jedna u nizu sličnih malih IT i web konferencija koje se održavaju širom svijeta. Bangkok, Taipei, Kiev, Hong Kong, Washington, Los Angeles i Toronto samo neki su u nizu BarCampova, događaja temeljenih na jedinstvenoj organizaciji: BarCamp je besplatan, a “upad” se naplaćuje kroz aktivno sudjelovanje sudionika u područjima IT i web tehnologija, komunikacija i poduzetništva.

Samo 7 dana za prijavu na “anti-konferenciju”

BarCamp Zagreb organiziran je u rekordnom roku od samo nekoliko dana, a do konferencije je ostalo tek 7 dana. Pozivaju se svi željni upoznavanja s novim IT i web trendovima da se ne samo prijave, već i predaju tijekom konferencije i podijele s svima svoje iskustvo i znanje. S obzirom da je broj mjesta ograničen, potrebno je što prije prijaviti se na http://barcamp.ini.hr! Sve se sudionike također potiče da svoje dojmove podijele tijekom i nakon konferencije putem blogova, wiki stranica te drugih kanala. BarCampovi se u potpunosti suprostavljaju praksi zatvaranja događaja za javnost!

Zašto ne predavati na BarCampu?

Prvi BarCamp Zagreb bio je iznimno uspješan. Mladi web programer Luka Vida tvrdi da: “BarCamp je bio pun pogodak za svakoga tko želi saznati nešto o web biznisu.”. Predavače su uključivali kako već iskusni predavači (poput Damira Sabola, osnivača Iskona) tako i mnogi mladi, ponekad i nepoznati talenti – programeri, poduzetnici, dizajneri,… Ove godine opet pozivamo sve s iskustvom i znanjem weba i IT-a da predlože vlastita predavanja na http://barcamp.ini.hr te pridruže se: Viktoru Marohniću koji će objasniti kako je je projekt Shout’Em dobio 350 tisuća eura investicije, Vlatku Kosturjaku koji će nas upoznati s Open Web Applications Security projektom, prljavim trikovima u prodaji Tomislava Cara te osnovnim strategijama za promociju i poslovanje – kroz blog o kojima će govoriti Ivan Brezak Brkan.

Više informacija o BarCampu Zagreb 2009. možete naći na web stranici http://barcamp.ini.hr, gdje se možete i prijaviti!

Što drugo reći, nego – vidimo se na BarCampu! ;)