SVE O RADU ŠKOLE ANTUN MIHANOVIĆ IZ OSIJEKA

Propisane pedagoške mjere

2012-04-20T12:14:00.000+02:00

Ovo su pedagoške mjere prepisane iz STATUT naše škole

PEDAGOŠKE MJERE
Članak 165.
Prema učenicima se primjenjuju pedagoške mjere propisane zakonom.
Članak 166.
Pohvale su:
- usmene pohvale
- pisane pohvale – pohvalnice, povelje, priznanja, i sl.
Nagrade su:
- priznanja u obliku medalja, prigodnih značaka, pokala i sl.
- knjige, skulpture, umjetničke slike, albumi, fotografije i sl.
- športski rekviziti, alati za rad, pribor za umjetničko stvaranje,
- glazbeni instrumenti i sl.
- novčane nagrade.
Pohvale i nagrade se mogu dodjeljivati pojedinačno, skupini ili razredu.
Članak 167.
Pohvale i nagrade mogu predlagati učenici, učitelji, stručni suradnici, kolegijalna tijela Škole te fizičke i pravne osobe izvan Škole.
Usmenu pohvalu izriče razrednik, pisanu pohvalu daje Razredno vijeće, a nagradu dodjeljuje Učiteljsko vijeće.
O pohvalama i nagradama u Školi se vodi evidencija.
KAZNENE PEDAGOŠKE MJERE
Članak 168.
Kaznene pedagoške mjere izriču se učenicima zbog povreda duţnosti, neispunjenja obveza, nasilničkog ponašanja i drugih neprimjerenih ponašanja učenika, a radi sprečavanja i otklanjanja negativnih pojava, nemarnog odnosa učenika prema odgojno-obrazovnom radu i učenju, kršenja unutarnjeg reda, nekulturnog i neprimjerenog ponašanja, oštećivanja školske imovine i ponavljanja kršenja duţnosti i obveza.
Pedagoške mjere iz stavka 1. ovoga članka su:
- opomena,
- ukor
- strogi ukor
- odgojno-obrazovni tretman produţenog stručnog postupka i
- preseljenje u drugu osnovnu školu.
PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE PEDAGOŠKIH MJERA
Članak 169 .
Prijedlog za donošenje pedagoških mjera iz članka 168. ovog statuta moţe dati:
- svaki učitelj i stručni suradnik pojedinačno
- Razredno vijeće
- Vijeće roditelja
- Ravnatelj.
Prijedlog za donošenje kaznenih pedagoških mjera ukor, strogi ukor i preseljenje u drugu osnovnu školu podnosi se pisano.
U prijedlogu se moraju opisati mjesto, vrijeme i način počinjenja povrede duţnosti ili neispunjenja obveza.
Prijedlog se mora dostaviti najkasnije u roku sedam dana od dana saznanja za počinjenu povredu razredniku, razrednom vijeću, učiteljskom vijeću ili ravnatelju.
OPOMENA
Članak 170.
Opomena se izriče zbog:
- ometanja drugih učenika u učenju i praćenju nastave
- neopravdanog izostanka s nastave ili drugih aktivnosti do 15 školskih sati
- ometanja učitelja u vrijeme odrţavanja nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada
- neredovitog nošenja školskog pribora i opreme
Opomenu izriče razrednik.
UKOR
Članak 171.
Ukor se izriče zbog:
- neopravdanog izostajanja s nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada od 15 do 25 školskih sati
- izazivanja sukoba
- oštećivanja školske imovine i imovine drugih učenika, učitelja, drugih radnika i graĎana
- kršenja kućnog reda
- nemarnog odnosa prema učenju i radu
- ponavljanja povrede za koju je učeniku već izrečena mjera iz članka 170. ovoga statuta.
Ukor izriče Razredno vijeće.
STROGI UKOR
Članak 172.
Strogi ukor izriče se zbog:
- neopravdanog izostajanja s nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada od 25 do 40 školskih sati
- trajnijeg izbjegavanja školskih obveza
- ugroţavanja sigurnosti učenika, učitelja, drugih radnika i graĎana
- namjernog uništavanja ili krivotvorenja pedagoške dokumentacije
- otuĎivanja i teţeg oštećenja imovine Škole, drugih učenika, radnika Škole i graĎana
- teţeg kršenja kućnog reda
- ponavljanja povreda za koje je učeniku već izrečena mjera iz članka 171. ovoga statuta
Strogi ukor izriče Učiteljsko vijeće.
PEDAGOŠKA MJERA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PRODUŽENOG STRUČNOG POSTUPKA
Članak 173.
Pedagošku mjeru odgojno obrazovnog produţenog stručnog postupka izriče Učiteljsko vijeće.
Pedagoška mjera odgojno-obrazovnog tretmana produţenog stručnog postupka izriče se i provodi prema Pravilniku o pedagoškoj mjeri odgojno-obrazovnog tretmana produţenog stručnog postupka.
PRESELJENJE U DRUGU OSNOVNU ŠKOLU
Članak 174.
Preseljenje u drugu osnovnu školu izriče se zbog:
- neopravdanog izostajanja s nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada više od 40 školskih sati
- izazivanja tučnjave i fizičkog napada na drugog učenika, radnika Škole ili graĎanina
- uţivanja alkohola ili drugog sredstva ovisnosti ili njihovo unošenje u Školu
- neprimjerenog ponašanja ili počinjenja materijalne štete na izletu odnosno ekskurziji
- namjernog nanošenja veće štete Školi, učenicima i radnicima odnosno graĎanima
- osobito teškog kršenja kućnog reda
- protupravnog prisvajanja imovine Škole, radnika Škole ili graĎana
- ponavljanja povreda za koje je učeniku već izrečena mjera iz članka 172. ovoga statuta.
Pedagošku mjeru preseljenja u drugu osnovnu školu izriče Učiteljsko vijeće.
Članak 175.
Praćenje razvoja i napredovanja učenika na odgojnom planu (ponašanje i poštivanje pravila) biljeţi se dnevno u biljeţnicu u prilogu dnevniku rada svakog odjela.
POSTUPAK IZRICANJA PEDAGOŠKIH MJERA
Članak 176.
Kada nadleţno tijelo zaprimi prijedlog za izricanje pedagoške mjere utvrĎuje da li je prijedlog pravodoban, dopušten i dostavljen od ovlaštene osobe odnosno tijela.
Članak 177.
Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 174. ovoga statuta, prijedlog za izricanje pedagoške mjere dostavlja se roditeljima učenika i odreĎuje im rok u kojem se trebaju očitovati o prijedlogu te utvrĎuju činjenice koje su značajne za rješavanje prijedloga. Prijedlog za izricanje pedagoške mjere s predmetnom dokumentacijom dostavlja se i pravobranitelju za djecu kada on to zatraţi.
Nadleţno tijelo moţe povodom prijedloga za izricanje pedagoške mjere sazvati usmenu raspravu na koju se obvezno poziva podnositelj prijedloga te učenik i njegov roditelj.
Članak 178.
Nakon provedenog postupka u svezi s prijedlogom za izricanje pedagoške mjere nadleţno tijelo moţe odlučiti da se prijedlog odbije ili izreći odgovarajuću pedagošku mjeru.
Članak 179.
Kod izricanja pedagoških mjera iz članka 170. – 174. ovoga statuta nadleţno tijelo duţno je voditi računa o mentalnoj i socijalnoj zrelosti, općem stanju, osjetljivosti i drugim okolnostima koje utječu na njegov razvoj, kao i individualnim osobinama učenika, posebno o njegovim karakternim i emocionalnim osobinama, obiteljskim prilikama i sredini u kojoj učenik boravi i radi.
Izricanje pedagoških mjera ne smije biti posljedica osvete, zastrašivanja, poniţavanja učenika niti povreda njegove osobnosti.
Članak 180.
U postupku odlučivanja o pedagoškim mjerama Škola odlučuje sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku te odredbama ovoga statuta.
PODNOŠENJE ŽALBE
Članak 181.
Protiv pisano izrečenih pedagoških mjera roditelj ili skrbnik učenika ima pravo ţalbe.
O ţalbi protiv izrečene mjere opomene odlučuje Razredno vijeće.
O ţalbi protiv izrečene mjere ukora odlučuje Učiteljsko vijeće.
O ţalbi protiv izrečene mjere strogi ukor, odgojno obrazovnog tretmana produţenog stručnog postupka i preseljenja u drugu osnovnu školu odlučuje ravnatelj.
Ţalba se podnosi pismeno ili izjavom u zapisnik u roku od 15 dana od dana primitka rješenja (odluka ) o izrečenoj pedagoškoj mjeri.
Ţalba se podnosi tijelu koje je mjeru izreklo.
Ţalba odgaĎa izvršenje izrečene pedagoške mjere.
RJEŠAVANJE ŽALBE
Članak 182.
Tijela Škole koja rješavaju u ţalbenom postupku, duţna su provesti postupak i donijeti odluku u roku od 30 dana od dana primitka ţalbe.
Tijelo koje rješava o ţalbi, moţe izrečenu mjeru potvrditi, poništiti, ukinuti ili zamijeniti blaţom mjerom.
Odluka ţalbenog tijela je konačna.
IZVRŠENJE RJEŠENJA
Članak 183.
Izvršne pedagoške mjere provodi razrednik odnosno ravnatelj u roku od osam dana od dana izvršnosti.
O izrečenoj pedagoškoj mjeri preseljenje u drugu školu osnovna škola izvješćuje ured drţavne uprave osječko-baranjske ţupanije koji je duţan u roku od 7 dana odrediti školu u kojoj učenik nastavlja školovanje.
Učenika se u pravilu seli u osnovnu školu čije upisno područje graniči s upisnim područjem škole iz koje se učenik preseljava, a učenik zadrţava pravo na besplatni prijevoz.
Pedagošku mjeru preseljenja u drugu školu ravnatelj provodi u dogovoru s ravnateljem osnovne škole u koju učenik moţe biti preseljen sukladno odredbi stavka 2. ovoga članka.
Članak 184.
Izvršne pedagoške mjere se mogu unijeti u pedagošku dokumentaciju o učenicima, osim u svjedodţbu.
Praćenje razvoja i napredovanja učenika na odgojnom planu (ponašanje i poštivanje pravila) biljeţi se dnevno u biljeţnicu koja čini sastavni dio pedagoške dokumentacije kao prilog Dnevniku rada svakog odjela.
Članak 185.
Tijela ovlaštena za predlaganje i donošenje pedagoških mjera duţna su nakon izrečene mjere pratiti uspjeh i ponašanje učenika i svojom aktivnosti nastojati da učenik ispravno shvati smisao izrečene mjere.
Tijelo koje je donijelo mjeru moţe, ako ocijeni da je donesena mjera imala ispravan učinak na učenika i postigla ţeljenu svrhu, na kraju obrazovnog razdoblja donijeti odluku o brisanju izrečene pedagoške mjere.

Bullyng - najveće zlo današnjeg školstva

2012-04-20T11:50:00.001+02:00

Ravnatelj naše škole na jednom roditeljskom jasno i glasno utvrdi da u našoj školi nema bullynga. Molim? Ustvrdio sam u jednom postu da je to statistički nemoguće.
Jednako tako ustvrdio sam da škola nije samo obrazovna ustanova, nego i odgojna ustanova! Amen!
To je tako i nikako drugačije!
Što škole, odnosno, što naša škola poduzima protiv ove kuge današnjice? Ništa! Ravnatelj tvrdi da naša škola nije zaražena tom bolešću, pa što bi onda poduzimala! U medicini postoji termin koji se zove prevencija! On kao termin postoji i u psihologiji i u mnogim drugim sverama znanosti i života.
No kako sam ravnatelj kaže ''nema bolesti''. Možda treba izvršiti preventivno cjepljenje protiv iste. Jedino cjepljenje koje se može napraviti u ovom slučaju je stalni razgovori sa učenicima, ali i nastavnicima. Dali razrednici prepoznaju bulling u svom razredu? Što poduzimaju povodom toga? Dali nastavnici prepoznaju sami sebe kada svojim autoritetom i načinom rada nehotice i sami učestvuju u bullyngu? Dali u stvari i sami znaju što je to i koliko je to opaka bolest?
Naš ravnatelj nezna! On tvrdi da on u našoj školi nije prisutan. Grohotom ću se nasmijati i pripisat ću tu izjavu njegovom neumornom htjenju da naša škola dobije epitet ''najbolja i najelitnija škola'' u OBŽ.
Niti je, niti će biti. Dokle god ne poduzmemo sve, ali baš sve da to i bude.
Ne znam zna li naš ravnatelj da i riječ ubija? Nekad riječ može biti učinkovitija od ispaljenog metka. Riječ uvijek pogađa u srce?
Naučite našu djecu da ne ispaljuju tako smrtonosne metke. Ti metci potiho ubijaju.
Da, da, i vi nastavnici znate ponekad ispaliti metak velikog kalibra. Ima vas koji to činite podosta često.
Što? Hoćete reći da to nije istina? Malo se poslušajte? Malo pogledajte što činite i poslušajte sebe što govorite?
Evo vam drastičnog primjera kako i izgovorena riječ pogađa u srce:

http://youtu.be/w7GaGFJwdd0

Prepoznajte ovakvo ponašanje kod naše djece i naučite ih da ono nije ok. A ako tvrdite da ovakvog ponašanja u našoj školi nema, dajte sve od sebe da ga ni ne bude!!!! Jako vas molim!!!!

Odnos škole i školskog sustava prema darovitim učenicima

2012-04-18T09:04:00.001+02:00

Populacija koja, svakako, zahtjeva posebnu pažnju i kontinuirani rad u sklopu odgojno-obrazovnog procesa daroviti su učenici. Vrlo često su zanemarena kategorija školskog sustava iako postoje sve zakonske pretpostavke za kvalitetan rad s njima.
Zakon o osnovnom školstvu određuje da je „osnovna škola dužna organizirati uočavanje, školovanje, praćenje i poticanje darovitih učenika te organizirati dodatni rad prema njihovim sklonostima, sposobnostima i interesima“ (Zakon o osnovnom školstvu, 2003).
Pedagoškim standardom predškolskoga, osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga sustava odgoja i obrazovanja detaljnije se opisuje i propisuje način i mogućnosti rada s darovitim učenicima, a na prvome mjestu naglašava se sustavno provođenje identifikacije i praćenja darovitih učenika školskog stručnog tima.
Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih propisan je način uočavanja, utvrđivanja, poticanja, akceleracije i praćenja darovitih učenika. Uočavanje i procjenjivanje darovitih učenika ostvaruju učitelji i stručni suradnici (najčešće psiholog i pedagog), a na osnovi uočavanja i procjenjivanja, stručna
služba utvrđuje darovitost.
Radi poticanja darovitih učenika potrebno je omogućiti izborne programe, grupni i individualni rad, rad s mentorima, raniji upis, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, pristup izvorima specifičnog znanja i akceleraciju (Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih, 1991).

Na slijedećem linku možete vidjeti projekat kojeg je provela oš iz Lepoglave:

http://www.uskolavrsac.edu.rs/Novi%20sajt%202010/Dokumenta/Izdanja/15%20Okrugli%20sto/Funda,%20Pavicevic%20-%2016.pdf

Koliko naša škola daje pozornosti takvim učenicima i kakav je odnos prema istima?

U cjelosti prenosim pravilnik

MINISTARSTVO PROSVJETE I KULTURE

Na osnovi članka 28. stavka 2. i članka 29. stavka 3. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", broj 59/1990) ministar prosvjete i kulture donio je

PRAVILNIK

o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika

Članak 1.

Ovim pravilnikom uređuje se način uočavanja, školovanja, poticanja i praćenja darovitih učenika te uvjeti i postupak pod kojima učenik može završiti osnovnu školu u kraćem vremenu od propisanog.

I. OPĆE ODREDBE

Članak 2.

Darovitost je sklop osobina koje učeniku omogućavaju trajno postignuće natprosječnih rezultata u jednom ili više područja ljudske djelatnosti, a uvjetovano je visokim stupnjem razvijenosti pojedinih sposobnosti, osobnom motivacijom i izvanjskim poticanjem.
Darovitost je spoj triju osnovnih skupina, osobina: natprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, motivacije i visokog stupnja kreativnosti.
Prema sposobnostima područja darovitosti su:
1. opće intelektualne sposobnosti
2. stvaralačke (kreativne) sposobnosti
3. sposobnosti za pojedina nastavna i znanstvena područja
4. socijalne i rukovodne sposobnosti
5. sposobnosti za pojedina umjetnička područja
6. psihomotorne sposobnosti.

II. UOČAVANJE I UTVRĐIVANJE DAROVITIH UČENIKA

Članak 3.

Uočavanje i utvrđivanje darovitih učenika stručan je i kontinuiran proces koji obuhvaća sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja.

Članak 4.

Uočavanje i procjenjivanje osobina darovitih učenika ostvaruju učitelji i stručni suradnici osnovne škole. Škola će se koristiti podacima i mišljenjima roditelja, odgajatelja u dječjim vrtićima i drugih stručnjaka - realizatora programa u koje je učenik uključen izvan škole.
Na osnovi uočavanja i procjenjivanja osobina darovitih učenika, stručni tim utvrđuje kod učenika darovitost za pojedino područje iz članka 2. stavka 3. ovoga pravilnika.
Stručni tim iz stavka 2. ovoga članka osniva učiteljsko vijeće, a formira se prema potrebi od učitelja razredne i predmetne nastave, psihologa, pedagoga i drugih stručnjaka.
Zavod za školstvo izradit će stručne upute i instrumentarij za utvrđivanje darovitih učenika (skale procjena za učitelje, upitnike za roditelje, sociometrijske tehnike, različite tipove psihometrijski valjanih testova itd.).

III. POTICANJE DAROVITIH UČENIKA

Članak 5.

U cilju razvoja darovitih učenika osnovna će škola omogućiti:
1. rad po programima različite težine i složenosti za sve učenike
2. izborne programe
3. grupni i individualni rad
4. rad s mentorom
5. raniji upis
6. akceleraciju ili završavanje osnovnog obrazovanja u kraćem vremenu od propisanog
7. izvannastavne i izvanškolske aktivnosti
8. kontakte sa stručnjacima iz područja interesa
9. pristup izvorima specifičnog znanja.

Članak 6.

Učenici utvrđeni kao daroviti svladavaju redovni ili diferencirani nastavni program u razrednom odjelu, u posebnoj odgojno-obrazovnoj grupi i individualno.
Diferencirani program iz stavka 1. ovoga članka obogaćen je sadržajima i metodama rada značajnim za razvoj darovitosti i napredovanje učenika.
U odgojno-obrazovnoj grupi iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju se dijelovi nastavnog programa za koje učenici imaju sposobnost i pokazuju interes. Odgojno-obrazovnu grupu čine učenici podjednake obrazovne razine.
Za učenika koji pokazuje izrazite sposobnosti za pojedino područje škola organizira individualni rad i osigurava mu mentora.
U odgojno-obrazovnoj grupi iz stavka 1. ovoga članka može biti najviše 5 učenika.
Rad u odgojno-obrazovnoj grupi i individualni rad ostvaruje se u redovnoj nastavi s tjednim opterećenjem učenika prema članku 39. Zakona o osnovnom školstvu.
Općinski organ uprave nadležan za poslove školstva, odnosno organ uprave nadležan za poslove školstva grada Zagreba, utvrdit će kriterije za formiranje posebnih razrednih odjela koje čine daroviti učenici iz više škola.

Članak 7.

Diferencirane programe iz svih nastavnih predmeta i područja i programe izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti izrađuje škola na osnovi okvirnog programa za darovite učenike koji donosi Ministarstvo prosvjete i kulture.

IV. AKCELERACIJA ILI ZAVRŠAVANJE OSNOVNE ŠKOLE U KRAĆEM VREMENU OD PROPISANOG

Članak 8.

Učenici osnovne škole mogu u jednoj školskoj godini završiti dva razreda.
Učenik od I. do III. razreda osnovne škole može završiti dva razreda u jednoj školskoj godini ako se na osnovi objektivnog ispitivanja čitanja s razumijevanjem, pismenosti i matematičkog znanja i znanja iz drugih nastavnih predmeta utvrdi da je razina njegova znanja viša ili jednaka učenicima u godinu dana starijem razredu.
Učenik od IV. do VIII. razreda može u jednoj godini završiti dva razreda polaganjem razrednog ispita.
Razredni ispit iz stavka 3. ovoga članka učenik ne polaže iz nastavnog predmeta u kome je unutar diferenciranog programa svladao sadržaje programa razreda u koji akcelerira.
Učiteljsko vijeće donosi odluku iz stavka 4. ovoga članka na osnovi uvida u dokumentaciju o poticanju i praćenju darovitog učenika.

Članak 9.

Odluku o završavanju osnovne škole u kraćem vremenu od propisanog iz stavka 2. i 3. članka 8. ovoga pravilnika donosi učiteljsko vijeće na zahtjev učenika, roditelja odnosno staratelja, ili razrednog učitelja nakon pribavljenog mišljenja komisije.
Komisiju iz stavka 1. ovoga članka osniva učiteljsko vijeće i čine je pedagog, psiholog i razredni učitelj, a po potrebi i liječnik. Komisija utvrđuje zdravstvenu, psihološku i pedagošku opravdanost zahtjeva.

Članak 10.

Odluku o završavanju osnovne škola u kraćem vremenu od propisanog donosi učiteljsko vijeće uz pristanak i, u pravilu, prisustvo roditelja odnosno staratelja.
Učiteljsko vijeće dužno je donijeti odluku o završavanju osnovne škole u kraćem vremenu od propisanog u roku mjesec dana od dana podnošenja zahtjeva.
Škola je dužna pismeno izvijestiti učenika i roditelja odnosno staratelja o odluci učiteljskog vijeća.

V. PRAĆENJE DAROVITIH UČENIKA

Članak 11.

Škola je dužna voditi evidenciju i dokumentaciju o darovitim učenicima i učenicima koji su završili osnovnu školu u kraćem vremenu od propisanog.
Općinski organ uprave nadležan za poslove školstva, odnosno organ uprave nadležan za poslove školstva grada Zagreba, vodi evidenciju darovitih učenika.
Elemente praćenja, sadržaj dokumentacije i način vođenja evidencije iz stavka 1. i 2. ovoga članka izradit će Zavod za školstvo.
Podaci o svladavanju programa za darovite učenike i podaci o završavanju osnovne škole u kraćem vremenu od propisanog unose se u javne isprave iz članka 93. Zakona o osnovnom školstvu.

Članak 12.

Temeljem članka 19. stavka 2. Zakona o osnovnom školstvu osnovna škola treba službama profesionalne orijentacije omogućiti uvid u dokumentaciju iz članka 11. stavka 1. ovoga pravilnika.
Osnovna šćče dokumentaciju iz članka 11. stavka 1. ovoga pravilnika proslijediti srednjoj školi u kojoj učenik nastavlja obrazovanje.

Članak 13.

Na dan stupanja na snagu ovoga pravilnika prestaje važiti Pravilnik o uvjetima i postupku za završavanje osnovnog obrazovanja u kraćem vremenu od propisanog ("Narodne novine", broj 17/1983).

Članak 14.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmoga dana nakon objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 602-02/91-01-28
Urbroj: 532-02-4/1-01-06
Zagreb, 10. svibnja 1991.

Ministar prosvjete i kulture

prof. dr. Vlatko Pavletić, v. r.

EH TA MATEMATIKA

2012-04-12T14:57:00.000+02:00

Da i ja kažem eh ta matematika. Top predmet u školi, top nastavnici u školi, najveća muka učenika u nastovnom programu kroz cijeli tjek njihovog obrazovanja. U našoj školi dvije nastavnice i dva potpuno različita stila vođenja nastave. Dvije dijametralno različite osobe i po metodici nastave i po predznanju koje ostaje nakon njihovog rada.
Osvrnit ću se na stil jedne od njih, a mislim da će ju svi prepoznati.

Njeno znanje struke je besprijekorno. Metodika rada odlična. Predznanje za nastavak školovanja odlični. Prepuna gafova. Odgojne metode upitne.

Evo nekoliko riječi upućenih direktno njoj.

Profesorice, vaš predmet je vjekovima učenicima zadavao najveće glavobolje u njihovom školovanju.
Vi prije svega morate shvatiti da velika većina vaših učenika u svom životu neće koristiti matematiku osim u svakodnevne svrhe. Većina vaših učenika neće studirati ništa što je vezano za matematiku i sve oko nje. Dakle morate shvatiti da vaš predmet nije sve u životu vaših učenika i da ti isti učenici imaju i drugih afiniteta. No vi uporno birate teži put za njih.
Isto tako ne odvajate učenike po sposobnostima koje su potrebne za savladavanje tako kompleksnog gradiva za njih. Svima isto, a kriterij ocjenjivanja na rubu regularnog. Zašto mislim da je na rubu regularnog? Nekoliko razloga je za to mišljenje.
Kao prvo ne znam, sa stručnog stanovišta gledano, koliko je obiman i kompleksan nastavni plan i program na nacionalnom nivou i tko ga je osmislio i u suradnji s kime. Mnoga djeca uopće ne kuže što za što služi u matematici i koja je praktična primjena istih suludih stvari kojima ih bombardiramo i učimo. Dakle mislim da bi u metodologiju rada u matematici trebalo ugraditi nešto što se zove praktična primjena u svakodnevnom životu. Osnovnoškolska djeca bi puno lakše shvatila istu, od same uporabe nebrojenih formula za izračunavanje suludih zadataka, kojima oni , za divno čudo, ne vide svrhu.
Još je tu i vaš način rada da učenicima zagorčavate kontrolne ispite, birajući najteže moguće zadatke iz zbirke zadataka. Ne znam dali možete shvatiti da neka djeca to ne mogu naučiti bez plaćenih instrukcija, jer ni roditelji nisu posve kompetentni za rješavanje istih. Znam, hladno će te reći da je to po nastavnom planu i programu. Hm - hm. Tema za raspravu.
Vi ste osoba koja djeci može pomoći, ali isto tako i odmoći.
No ima tu još stvari za raspravu, a to su vaši kazneni petominutni testovi koji su u svrhu odgoja? Vrlo upitna pedagoška metoda. Možete li shvatiti da se ne vrti cjeli svijet oko matematike? Možete li shvatiti da ta djeca osim vašeg predmeta trebaju učiti i hrvatski jezik i biologiju i kemiju i strani jezik i fiziku i geografiju i povjest, a ponekad moraju pročitat i napisat lektiru. Jel ipak moguće da shvatite da se ne svodi sve na matematiku. Kako neko djete, koje taj dan nije vježbalo matematiku, nego je učilo neki od navedenih predmeta, može odraditi taj vaš kazneni petominutni test, a da pri tome ne pokvari prosjek ocjena iz vašeg predmeta.
Začudo vaš predmet je uveden i u sve kriterije za upis u srednju školu, pri čemu vi djeci otežavate izglede za upis zbog upitnih pedagoških metoda. Kazneni test. Ako neznate drugačije, mogu reći samo, jadna naša djeca.
Druga stvar na koju vam želim skrenuti pozornost je vaše dugotrajno ocjenjivanje pismenih radova naše djece. Neki rezultati se čekaju i preko dva tjedna i duže. Za vrijeme ta dva tjedna ispredajete još jedno do dva poglavlja novog gradiva. Što je sa ispravljanjem dobivenih ocjena. samo negativni imaju pravo ispravka, a što je sa onima koji nisu zadovoljni dobivenom, pozitivnom ocjenom? Oni nemaju pravo ispravka. Dajte se malo organizirajte!
Tada opet dolazimo do onoga da je svaki bod za upis u srednju školu bitan. Našu djecu to čeka od iduće godine, moraju paziti na svaki bod koji će im biti bitan za upis u željenu srednju školu. Nažalost jedan od tih i takvih kriterija je i matematika. Stoga vas molim nemojte djeci rušiti prosjek kaznenim testovima i kaznenim odgojnim ocjenama. Imate rubriku za opasku u imeniku i za svako djete možete napisati što mislite, a razrednik će to prenijeti nama roditeljima. Mi ćemo poduzeti što je potrebno na osnovu vaših opaski. Naravno tu je i vaše redovno zadavanje testova djeci dva tjetna prije kraja školske godine, a ispravljanje vam traje duže od sedam dana. Iz kuloara sam čuo, od roditelja starije djece, kako je bilo slučajeva kada ste rezultate testa slali SMS-om i to nakon završetka škole. Skrećem vam pozornost da si uzmete dovoljno vremena za odrađivanje tih testova, pa i ispravaka istih.
Zadnji primjer u našem razredu je i ovaj zadnji test. Ušli ste na nastavu 7 minuta nakon zvona (štopano od strane učenika), onda ste držali predavanje o štoperici? pet minuta, podjela zadataka je trajala 5 minuta. Naravno, stručno ste uspjeli odabrati najteže i najobimnije zadatke iz nastavnog poglavlja. No to nije sve, vi još za vrijeme testa uspjevate skretati pozornost na sebe, svađajući se sa jednim učenikom i konstantnim razgovorom sa drugim učenikom, pri čemu u opće ne marite dali takvim ponašanjem ometate koncentraciju drugih učenika koji pišu test. Bravo!
Imali ste i onaj gaf sa ''higijenskim satom'' opisanom u mom postu ''Higijena tjela ili higijena uma''. Bravo i za to!
Sve u svemu, srdačan vam pozdrav i dajte malo olabavite!

Stavovi učitelja o nabavi udžbenika i obvezama nakladnika

2012-04-11T18:21:00.001+02:00

Nažalost, opet moram reći da sustav školstva ne valja, pa ni odnos vlasti prema istom. Izdavački lobiji i dalje provode svoju samovolju i ne dozvoljavaju promjenu, prije svega političkih stavova prema tom problemu, ali i utjeću na mišljenje vas učitelja i ravnatelja. Dakle idemo postaviti situaciju ovako, imamo u Hrvatskoj pet ili šest izdavača koji izdaju udžbenike za osnovnu i srednju školu. Mislim na pet ili šest najutjecajnijih izdavača. Oni svake godine izdaju nove i nove udžbenike i te i takve udžbenike odobrava neko povjerenstvo pri ministarstvu prosvjete. Članovi povjerenstva su osobe sa visokim primanjima i na njih se nebi trebalo utjecati prilikom donošenja odluke o izdavanju i odobrenju nekog udžbenika ili ne. Međutim te osobe su podložne raznom lobiranju (primanju mita na razne načine) pa tako neki članovi povjerenstva imaju dodatne novčane prihode, imaju dogovorena ljetovanja i zimovanja o trošku izdavača..... No tko im to sve omogučuje? Pa sustav. A tko je sustav? Pa veliki dio tog sustava ste vi učitelji. Zašto im pogodujete? Pa zato jer ste se i vi našli u tom krugu uzimanja određenih privilegija i što koristite određene benifite istih izdavača. To je jednostavno tako u našem društvu. Kad može vlast, zašto ne i ja mali čovjek na margini sustava. Moralni smo kada osuđujemo vlast zbog toga, ali kada dođemo u priliku da učinimo isto, to i učinimo i to bez imalo grižnje savjesti. Pa što je jedan laptop u odnosu na nečije stotine tisuća kuna, pa to je samo kap u moru. Kako licemjerno.
Još davne 2007. HDZ-ovo ministarstvo prosvjete je odradilo stručnu studiju o tome što vi nastavnici mislite o nabavci udžbenika. I to je licemjerno, jer se od tada zna za problem, a riješenja niotkud. Evo kopija sažetka tog dokumenta, sa svim akterima studije i sažetkom vašeg nastavničkog mišljenja i stavova o istom.

Kao digresiju navodim da je izvorni članak izbrisan iz arhive i više ne postoji osim ovog sažetka

Autori: Bežen, Ante; Munk, Krešimir
Naslov: Stavovi učitelja o nabavi udžbenika i obvezama nakladnika
( Teacher's attitudes on textbook acquisition and publisher obligations )
Izvornik: Metodika, casopis za teoriju i praksu metodika u predskolskom odgoju, skolskoj i visokoskolskoj izobrazbi (1332-7879) 4 (2003), 6; 65-76
Vrsta rada: prethodno priopćenje
Ključne riječi: učitelji, udžbenici, nakladnici, nabava udžbenika, obveze nakladnika, kazna za nakladnike
( teachers, textbooks, publishers, textbook acquisition, publisher obligations, publisher penalties )

Sažetak:
U članku se iznose rezultati drugog dijela velike ankete Ministarstva prosvjete i športa među učiteljima osnovnih i srednjih škola o stavovima prema udžbenicima i udžbeničkoj politici u Hrvatskoj, koja je znanstveno obrađena za prezentiranje u javnosti. Obuhvaćeni su odgovori na pitanja o nabavi udžbenika i obvezama nakladnika udžbenika prema školama i učenicima. Učitelji pretežito smatraju da udžbenike trebaju nabavljati roditelji, što ukazuje na potporu tradicionalnom nabavljanju udžbenika (ipak, dosta ih daje potporu ovlaštenim distributerima koji bi udžbenike distribuirali u školi). Pretežit broj učitelja je također za to da škola osigura besplatne udžbenike samo za materijalno ugrožene učenike, a ne za sve, kako je to u visoko razvijenim zemljama. Učitelji su za povjeravanje proizvodnje udžbenika samo onim nakladnicima koji za to imaju potrebne uvjete te za kažnjavanje nakladnika koji proizvode udžbenike mimo propisa. Najveći problemi u vezi s proizvodnjom udžbenika za nakladnike su kvaliteta udžbenika, neodgovornost nakladnika i loš sastav stručnih povjerenstava koji odobravaju udžbenike.
Izvorni jezik: HRV
Current Contents: NE
Citation Index: NE
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja: Odgojne znanosti
Tiskani medij: da
Upisao u CROSBI: Martina Kolar (martina.kolar@ufzg.hr), 11. Lis. 2007. u 09:29 sati

Udžbenici - ponuda i potražnja

2012-04-11T17:27:00.000+02:00

Prije svega da se svima ispričam zbog dužeg ne javljanja i ne pisanja bloga. Iza nas su ostali mini proljetni praznici (sretan Uskrs svima koji slavi i onima koji će ga tek slaviti). Ulazimo u finiš školske godine i ovim putem apeliram na sve nastavnike da se naoružaju strpljenjem i razumjevanjem prema djeci. Vjerujte i njima je ovo stres. počinju završna poglavlja u gradivu, pa stoga i češći testovi i usmena ispitivanja. Vas nastavnike molim samo jedno, uskladite se sa kolegama i napravite raspored testova i ispitivanja tako da toj djeci malo olakšate taj finiš školske godine. Isto tako vas molim da izbjegavate kaznene petominutne testove koji uvijek ruše prosjek ocjena. Potrudite se biti strpljiviji prema djeci. Ako dobiju nenajvaljeni petominutni iz nekog predmeta, a taj dan su se spremali za test iz drugog i odgovaranje iz trećeg, naravno da nisu u mogućnosti sasvim korektno napisati i kazneni petominutni. Stoga molim vas da se uskladite međusobno sa kolegama, još jednom pročitate PRAVILNIK O OCJENJIVANJU i pokušate ovu školsku godinu okončati bez stresa i za sebe i za djecu i za nas roditelje. Naročito apeliram na profesoricu matematike da kada zada test isti pokuša i ispraviti u dogledno vrijeme (zakonski unutar sedam dana). Za nju znamo da je sklona uzeti bilježnice na ocjenjivanje koje budu kod nje duže vrijeme, znamo da je sklona pisanju testova tjedan ili dva prije kraja školske godine. Poslije djeca ne stignu poispravljat eventualnu lošu ocjenu koju su dobili zbog lošeg dana, učenja nečeg drugog i općenitog pritiska koji im stoji na leđima. Molim vas za obzirnost.

E da, htio sam nešto napisati o udžbenicima. Dakle, svi dobro znamo kakav je stres za nas roditelje, nabavka novih udžbenika. Većina nas pribjegava nabavci udžbenika od učenika koji su već završili dotični razred, a pri tome pokušava knjige svoga djeteta prepustiti nekome kome trebaju. To je sasvim normalna stvar, a pogotovo u ovo recesisko vrijeme. Stoga vas molim da pokušate svi zadržati udžbenike koji su ove godine bili u uporabi, jer tako ćete uvelike pomoći djeci da i ove godine idu na more. Hahaha pitate se kako mislim na more? Pa lijepo ako uspiju udžbenike nabaviti od prijatelja iz starijeg razreda, tada će nama roditeljima budžet za ovo ljetovanje biti puno veći. Naročito onim roditeljima koji imaju dvoje i više djece.
No to je nekim ravnateljima i nastavnicima jako teško napraviti, kada ih većina izdavača stimulira da uzimaju nova izdanja udžbenika (iako se pitam šta fali ovima od ove godine). Da stimulira se škola, (laptop ravnatelju, video kamera školi,.....), učitelji (nastavna pomagala, pribor za nastavu, didaktička pomagala i opet laptopi). Dakle molim vas da udžbenici budu od ove godine ako nije problem, barem dok ne prođe recesija ili nam država ili županija ili grad ne izglasaju besplatne udžbenike. Prije nego pristanete na nove udžbenike od nekog novog izdavača, molim vas da razmislite o ovom što sam napisao.

Pravilnik o ocjenjivanju učenika

2012-04-03T12:18:00.003+02:00

Pomno čitajući ovaj pravilnik i iščitavajući njegove članke, došao sam do zaključka da se on često i krši. Razlog vidim u tome da ili su nastavnici nedovoljno upoznati sa istim, ili ga krše iz praktičnih razloga: preobimno gradivo u odnosu na broj sati ili prevelika razredna odjeljenja. I iz jednog i iz drugog razloga je moguće kršenje ovog pravila. No mislim da je i jedan od velikih uzročnika kršenja pravilnika o ocjenjivanju i to što su učenici i roditelji nedovoljno upoznati sa istim.
Lijepo molim sve razrednike da na roditeljskim sastancima i SRZ upoznaju sa istim i učenike i roditelje. Najviše za to da svi znamo sve i da poslije ne bude nikakvih nedoumica kod zaključivanja ocjena, jer kraj škole je vrlo blizu.
Iskreno, nebih vam bio u koži. Sada će na vas krenuti pritisak nas ''ambicioznih'' roditelja koji smatramo da su naša djeca lumeni i kako sve znaju, te je nemoguće da imaju manje od četiri. (naročito u završnim razredima kada se skupljaju bodovi za upis u srednju - i to je jedan od razloga zašto svi moramo znati sve o ovom pravilniku, jer naša djeca slijedeće godine poćinju sa skupljanjem bodova za upis u srednju školu). Na drugu stranu suočit ćete se sa djecom koji ne smiju razočarati svoje roditelje i njihove ambicije, pa će vam na satu plakat oko ocjene i molit vas za veću ocjenu. Biti će tu i ne mali broj onih koji žele ispraviti negativnu ocjenu od cijelog polugodišta da bi izbjegli ispite. Biti će tu i onih koji imaju i veći broj negativnih koje će htjeti svesti na broj koji im omogućava izlazak na ispit. No osobno se najviše grozim roditelja koji dolaze tjerati pravdu u školu i zahtjevati višu ocjenu jer oni ''znaju'' koliko njihovo djete zna. dakle, ja sam jedan od roditelja koji poštuje nastavničke kriterije i djeca su ta koja se tim kriterijima trebaju prilagoditi. No ne znači da se i sa nekim kriterijima i stilovima rada pojedinih od vas i slažem, no o tome nekom drugom prilikom.
Apeliram na sve vas nastavnike da pomognete djeci svojim radom, angažmanom i nemojte dozvoliti da upadnete u cajtnot sa satnicom, pa vam se dogodi da u zadnjim tjednima škole dovedete i sebe i djecu u bezizlaznu situaciju.
Isto tako apeliram na vas da ''kazneni'' petominutni testovi i kaznena ispitivanja nisu pedagoške mjere i nisu u skladu sa pravilnikom o ocjenjivanju. To je opet jedan od načina kolektivizacije krivnje. U buduće sve takve akcije biti će i objavljene na ovom blogu u koliko ih budete koristili. Naučite se komunicirati sa djecom. Pa nije istina da su uvijek oni krivi, a naročito ne ''svi''. Molim vas da o tome vodite računa i koristite druge pedagoške mjere za sankcioniranje problema u razredu, jer kazneni testovi i kaznena ispitivanja to nisu.

Još jednom dajem link Pravilnika o ocjenjivanju:

http://www.shu.hr/downloads/pravilnik4x.pdf

Kompetencija i način rada učitelja

2012-04-02T08:11:00.000+02:00

Kao autor bloga, u početnom postu sam objasnio svrhu pisanja ovog bloga, ali nije na odmet to i ponoviti:

1. da mi roditelji postanemo bolji roditelji
2. da mi učenici postanemo bolji učenici
3. da mi učitelji postanemo bolji učitelji

U ovom postu ćemo se malo pozabaviti i učiteljskim načinima rada.

Dakle, naš odgojno obrazovni sustav je takav kakav je. O njmu se raspravlja već duži niz godina, a općenita ocjena istog je negativna. Dakle svi sudionici u odgojno obrazovnom sustavu ocjenjuju ga kao lošeg. Pri tome jednako lošu ocjenu daju i neposredni nositelji odgojno obrazovnog sustava (prosvjetni djelatnici), ali i mi roditelji. Naravno djecu nitko ništa ni ne pita. Oni su tu da idu u školu i prilagođavaju se nastavnom planu i programu, načinu rada pojedinog nastavnika, te kriteriju ocjenjivanja istih. No i u sveopćem slaganju da nam obrazovni sustav nevalja, mi se još uvijek djelimo na ''mi'' i ''vi'' podjelu. Pri čemu su ''mi'' oni koji rade u obrazovnom sustavu i jedino ''kompetentni'' da ocjenjuju isti, a ''vi'' su laici koji o istom znaju samo kroz vlastito iskustvo školovanja i školovanja svoje djece.

Dakle biti učitelj, kako sam rekao je jedno jako odgovorno, plemenito i važno zanimanje.

Koje je zvanje društvu najpotrebnije?
Svakako ono koje omogucava sva druga zvanja.
Andelko Mrkonjic

Koji su glavni kriteriji za to da bi ušli u odgojno obrazovni sustav i postali prosvjetni djelatnik:
osoba mora imati odgovarajucu strucno-pedagošku spremu te biti zdravstveno
sposobna za obnašanje poziva.
I to je sve. Dakle nema puno muke, osim što vas u pojedinim predmetima ima viška, pa neki od vas pola radnog vijeka provedu na pola radnog vremena ili na zamjenama, ali kada se jednom uđe u sustav, tada sve brige prestaju i vi ste na ''konju''. Pri tome do kraja radnog vijeka nema brige, tu sam gdje sam.
Dakle, dokle god glavni kriteriji za ovo plemenito zanimanje, bud samo gore boldirano navedeni uvjeti, naš sustav obrazovanja će biti takav kakav je, ocjenjen jedva prolaznom ocjenom. Pri tome ''mi'' ne žele poduzeti ništa da ta ocjena dođe u prihvatljive okvire. Izgovor 95% prosvjetnih djelatnika za loš obrazovni sustav je ''SUSTAV NEVALJA'', a pri čemu su oni jedan od bitnih čimbenika tog sustava.
Kada bi se situacija pomakla sa mrtve točke i kada bi se kriteriji promjenili, taj isti sustav bi, nekim čudom, doživio zaokret od 360 stupnjeva i postao bolji za sve sudionike istog. Što pod time mislim? Pa prije svega na kriterije prijema u radni odnos za prosvjetnog djelatnika. Poslije toga na probni rok rada u obrazovnom sustavu, strože uvjete polaganja stručnog ispita, te cjeloživotnog učenja prosvjetnih djelatnika. Pri čemu bi se rad istih konstantno pratio i ocjenjivao.
Kriteriji ocjenjivanja prema našoj djeci su uobičajena stvar, uobičajena stvar su i kriteriji ocjenjivanja rada i nas koji ne radimo u prosvjeti, pri čemu je naš rad mjerljiv u ekonomskim učincima za našu firmu, a za prosvjetne djelatnike ti kriteriji ne postoje ili gotovo ne postoje. Kakvo licemjerije ''sustava''.
Da, ali se vi svi skupa pitate, a gdje ću ja ako ne radim u školi, pa ja sam te struke i neznam ništa drugo raditi. E gospodo prosvjetni djelatnici, kada bi vam netko rekao da niste zadovoljili na poslu i da vaš rad ne daje dovoljno dobre učinke, te vam uručio otkaz zbog istih, pa kada bi nakon dugo vremena uspjeli naći posao ponovo u sustavu, siguran sam da bi vaš rad bio puno bolji. Ima i drugih riješenja koja se zovu prekvalifikacija, pa vam isti taj sustav u kojem radite omogući prekvalifikaciju za recimo, pomoćnog kuhara, pomoćnog konobara, CNC varioca,.... Kada bi bili suočeni sa tim činjenicama, siguran sam da bi vodili računa da vaš rad u najmanju ruku bude korektan. Naravno prije svega naglašavam činjenicu da je velika većina vas korektna, ali ima vas kojima bi trebalo zabraniti bavljenje strukom i zabraniti prilazak djeci na 50 metara.
No kako bilo da bilo, ''sustav'' je takav kakav je i što mi sad tu možemo, osim djeliti se na ''mi'' i ''vi'' i pri tome i jedni i drugi prosipati pustu demagogiju.
Stoga za početak predlažem pedagoginji i ravnatelju neka budu ono što po funkciji i opisu radnog mjesta jesu - OCJENJIVAČI VAŠEG RADA. Pri čemu bi bilo dobro da vas podjele u grupe (kao vi djecu na satu) pa da vam zadaju grupni rad, nakon kojeg ćete se sami ocjeniti. To bi bilo jako zanimljivo. Stoga vam dajem na čitanje stručni rad UNIVERZALNA ISTINA U RAZVIJANJU OSOBNIH I PROFESIONALNIH KOMPETENCIJA ODGAJATELJA I UCITELJA, http://bib.irb.hr/datoteka/404725.UNIVERZALNA_ISTINA.pdf te molim ravnatelja ili pedagoginju da ga na jednoj sjednici nastavnog vjeća naglas pročita, ili barem neka ga umnoži i podjeli svojim djelatnicima. Pri čemu im to treba biti DZ koji će se poslije ocijeniti na bilo koji način.

Srdačan vam pozdrav

P.S. Za zabavu vam dajem na pregled zanimljivo predavanje Sr. Robinsona i njegovog viđenja današnjeg obrazovanja:

NASILJE MEĐU MLADIMA ILI NAD MLADIMA!

2012-03-31T23:46:00.003+02:00

I dok se iz "šupljega u prazno" troše novci na UNICEF-ov projekt "Stop nasilju među mladima" kao na tobože primarni problem mladih – nasilje u školama i među mladima, postavljam pitanje kako predvidjeti, a kako prevenirati agresivnost, kao viši "rodni pojam" nasilju na svim razinama i među različitim populacijama? Zato agresivnost treba promatrati kao posljedicu nepostojanja komunikacije na svim razinama. Nasilje u školama je posljedica odgojne atrofije škole, a ne da uzroke tražimo samo u mladima.
Zar nastavnici sami, nerijetko posežu za ocjenom kao sredstvom zastrašivanja?
Zar nastavnici nerijetko vrše "nasilje" nad mladima s testomanijom, diktiranjima, faktografskim znanjima bez razumijevanja naučenoga? Zar ne postoje i problemi nasilja učenika nad nastavnicima i odgajateljima?
Zar posljednji podatci o porastu depresivnosti kod mladih i autodestrukcije nisu važniji i prioritetniji u radu s malima? Razlozi koji provociraju agresivnost (i) izvan školskih zidina trebali bi biti osnova u programima sprječavanja nasilja u školama. A toga nema!
Prioritetni problemi koji potiču nasilje su:
1. nepostojanje komunikacije na svim razinama,
2. nedostatak stručnjaka, poglavito specijalista u radu s nasilnom djecom ili zlostavljanom djecom,
3. činjenica da je agresivnost u mnogim segmentima društvenoga života mladima poticaj ili im plijeni pozornost, (nasilne scene ne elektronskim medijima),
4. zanemarivanje istraživačkoga pristupa u novinarstvu i mala pozornost u medijima rastućim problemima pedofilije, pornografske industrije nad maloljetnicima, roditelja zlostavljača (nasuprot senzacionalističkom pisanju o nasilništvu koje mladi potiču),
5. činjenici da su mladi u većini država na rubu društva i da (p)ostaju "prognanici života",
6. zaboravu da je analiza nasilništva zapravo (i) borba protiv društvenih predrasuda (o mladima),
7. prenatrpanost škola gdje 2/3 osnovnih škola radi u više od dvije, tri i više smjena kao i opširnost nastavnih
programa te nedovoljnoga školskoga pluralizma,
8. nepostojanje centara za mlade gdje bi "zdravi đir bio životni stil" i gdje bi sami odabirali nastavnike i
radionice, ili programe u kojima bi provodili svoje slobodno vrijeme i
9. konzumentsko-hedonistička orijentacija, gdje se dokoličarenje udružuje s ovisnošću o različitim opijatima kao novim životnim stilom mladih.
U svijetu politike i društvenih institucija agresivnost je na žalost čak ipoželjna jer se njome zadobiva simbolička funkcija vođe! Kako se može licemjerno u mladima gledati najperspektivniji kadar, a istovremeno ih prozivati za nositelje međugeneracijskih sukoba i nasilja u školama!?
Da paradoks bude veći, sociopedagoški u praksi (poglavito kod mladih) agresivnost spada među poželjnije načine ponašanja, ali (istovremeno) agresivnost je i najmanje istraživan način ponašanja, usprkos činjenici što se samo deklarativno i prigodničarski kritizira. U tekstu se navode argumenti sukobljenosti "prigodničarskoga" programa UNICEF–a na trošak poreznih obveznika, znanstvenih spoznaja o mladoj generaciji, UNESKOVA IZVJEŠĆA ZA OBRAZOVANJE IZ 1996., koji daleko ozbiljnije i odgovornije
gledaju odnos obrazovanja i mladih, kao i najnoviji projekt hrvatskoga Caritasa koji promovira "pozitivne vibracije" za mlade!
U tekstu se navode primjeri pomnoga istraživanja kršenja ljudskih prava nad ženama i djecom,
Amnesty Internationala, a koji nigdje ne uzimaju za prioritet nasilje među mladima kao temelj kršenja ljudskih prava! U tekstu se analizom sadržaja šezdeset novinarskih natpisa potvrđuje hipoteza da se neprimjerenim
kampanjama i medijskom halabukom mladi i odgojno-obrazovne ustanove (ne)izravno prozivaju uzrokom nasilništva. Od ukupno 60 članaka u gotovo svim našim tiskovinama, od početka veljače do travnja 2004. godine, koje smo podijelili u istraživačko novinarstvo, političke pristupe, te natpise o opisu pojedinoga slučaja koje tretira problem nasilja nad mladima ili među mladima (bullyinga), proizlazi da je više od jedne trećine njih pisana na granici senzacionalističkoga konstatiranja činjenica, koje su "išle na ruku" UNICEFovom projektu jer su prezentirale problem jedne dimenzije agresivnosti – nasilja među mladima
(u odgojno-obrazovnim ustanovama).
Napominjem da niti jedan članak koji je bio istraživačkoga karaktera nije tako "izokrenuo" značenje pojedinih varijanti, kako problem nasilja tretira UNICEFOV-a kampanja.
Još je znakovitije da se do pojave te kampanje ne samo u medijima nego i među stručnjacima taj problem nije niti istraživao, a da ne govorim uzdizao na nacionalni nivo kao "hit tema za lociranje" problema
mlade generacije!

Ovo je uvod u raspravu ''NASILJE MEĐU MLADIMA ILI NAD MLADIMA!'' Dr.sc. Zlatko Miliša, sa zadarskog sveučilišta. Vrlo zanimljiva rasprava o korjenima nasilja među mladima i općenito njihovim uzrocima, ali i njegovom viđenju UNICEF-ove kampanje ''Stop nasilju među mladima''. Kompletan tekst možete pogledati na ovom linku:

http://hrcak.srce.hr/file/39859

Kriteriji ocjenjivanja i stavovi učitelja u našoj školi

2012-03-31T19:53:00.001+02:00

Evo jedno istraživanje o ocjenjivanju i njihovim kriterijima u kojem su sudjelovali i učitelji naše škole. Iz teksta izdvajam zaključak studije ''STAVOVI UČITELJA O OCJENJIVANJU'' autora: Vesna Buljubašić Kuzmanović, Marino Kavur, Marina Perak. Cjelu studiju možete pročitati na linku: http://hrcak.srce.hr/file/94868

Zaključak
Ocjenjivanje, kao glavni postupak mjerenja znanja i napretka, u sebi
sadrži čitav niz pitanja kao što su na primjer: što ocjenjivati, kako ocjenjivati,
pitanje subjektivnosti i objektivnosti ocjenjivanja. U dostupnoj recentnoj
literaturi istraženi su stavovi učitelja o ocjenjivanju učenika. Brlas (2004.) u
svojem istraživanju upozorava na činjenicu da dvije trećine nastavnika nije
zadovoljno trenutnim načinom ocjenjivanja učenika i da ocjene kojima
ocjenjuju učenike samo u određenoj mjeri odražavaju stvarno znanje i
sposobnosti učenika.
Ocjenjivanje postaje prilično traumatizirajuća aktivnost ne samo za
učitelje, već i za učenike. Ocjenjivački kriteriji i skale nisu ništa drugo nego
predmet svojevrsnog društvenog dogovora. Budući da se odnose na vrlo
složene pojave (znanje, vještine, sposobnosti), ocjenjivački kriteriji ne mogu
biti strogo stručni i znanstveni. Osim toga, u praktičnoj su primjeni podložni
različitim tumačenjima i načinima uporabe od strane pojedinog ocjenjivača.
Dobiveni i analizirani rezultati istraživanja, provedenog početkom lipnja
2008. godine na ukupno 40 učitelja predmetne i razredne nastave u OŠ Tenja u
Tenji i u OŠ Antuna Mihanovića u Osijeku, ukazuju na sličnost stavova i
primjene ocjenjivanja u odnosu na spol i radni staž učitelja. Međutim, rezultati
pokazuju da postoji značajna razlika u stavovima i primjeni ocjenjivanja
između učitelja razredne i predmetne nastave, što su pokazali i drugi nalazi
autora. Učitelji razredne nastave percipiraju se kao objektivniji i blaži
ocjenjivači u odnosu na učitelje predmetne nastave. Međutim, i kod jednih i
drugih prevladava tradicionalan pristup ocjenjivanju s jasno izraženim
stavovima da su promjene nužne.

U daljem praćenju rada osvrnut ćemo se i na konkretne primjere iz rada naših učitelja.

Bilježnica srama - treći dio

2012-03-29T16:14:00.003+02:00

Ponovno ću se osvrnuti na našu ''bilježnicu srama'' i to iz konteksta PRAVILNIKA O OCJENJIVANJU u kojem striktno piše da se mora pratiti svako djete sa detaljnim opaskama, primjedbama i opisom ponašanja djeteta. U članku 9., članku 13. i članku 14. je navedeno praćenje vladanja, s kojim mora biti upoznat roditelj i razrednik, a sa ovom ''našom bilježnicom'' to nikako nisu u mogućnosti biti na pravi način. Stoga u cijelosti prenosim tekst PRAVILNIKA O OCJENJIVANJU kojeg možete pogledati na slijedećem linku:

http://www.shu.hr/downloads/pravilnik4x.pdf

Izgubljena motivacija za učenje

2012-03-28T12:05:00.001+02:00

Mnogi od nas roditelja susreli smo se sa ovim problemom barem jednom u školovanju našeg djeteta, ali i vlastitim iskustvom u svom školovanju.

Najčešći uzroci demotivacije za učenje su slijedeći:

Nezainteresiranost za određeni predmet ili gradivo
Zastarjele tehnike podučavanja
Pobuna protiv sistema
Pobuna protiv roditelja
Problemi sa koncentracijom
Sagorijevanje - preopterećenje
Lijenost
Pubertetske mušice
Nesretna ljubav
Loše društvo
Žrtva je mobbinga u školi

Svi ovi problemi imaju svoj uzrok i svoje riješenje koje je lijepo objašnjeno na web stranicama ''Životna škola'', a ja vam dajem link na kojem možete opširnije pročitati kako riješiti ovaj nemali problem.

Pa pročitajte:

http://www.zivotna-skola.hr/clanci/ucenje.html

Motivacija

2012-03-28T11:29:00.001+02:00

Što je motivacija nama, našoj djeci? Dali postoji pitanje ''dali ja to mogu''? Bitna je motivacija!!!
Poslije gledanja ovog videa ne mogu si priuštiti rečenicu ''Ja to ne mogu''? Gdje je motivacija i što su u stvari problemi koji spriječavaju čovjeka da ima motivaciju?

BILJEŽNICA SRAMA - drugi dio

2012-03-27T15:33:00.003+02:00

E sad ću se malo pozabaviti sa ''bilježnicom srama'' koja je sastavni dio Imenika svakog razreda u našoj školi. Koja je svrha te bilježnice? Nikada nismo dobili (a više puta je upitano na roditeljskim sastancima) jasao i svrsishodno objašnjenje na postavljeno pitanje. Pa evo i na zadnjem roditeljskom sastanku u jednom šestom razredu je ponovno postavljeno, po ko zna koji puta, isto pitanje i to izravno ravnatelju. Njegov odgovor je bio izuzetno štur i općenit. Rekao je da ona služi na njihovu internu upotrebu. Sad se ja tu pitam, a čemu služe rubrike u imeniku za svako djete? Mislim da ima dovoljno mjesta za opaske i zapise u rubrikama u imeniku kako bi se opisalo ponašanje pojedinog učenika.
dakle stjeće se dojam da ''bilježnica srama'' ne služi nizašta drugo, nego da bi rasteretila taj imenik, ili jednostavno za to da se ipak nebi djeci pisale individualne opaske na njihovo ponašanje. Npr. Ivo Ivić ometa nastavu šetajući pod nastavom, baca papirnate kuglice drugim učenicima u glavu....., ili Marija Marić priča pod nastavom, ne prati istu i ometa učiteljicu i razred u nastavi. Ili Petar perić nije dočekao ulazak učitelja na svom mjestu i pri tome je omeo početak nastave na vrijeme..... dakle to su sve opaske koje bi poslije utjecale na ocjenjivanje ponašanja djeteta na kraju godine, odnosno direktno utjecale na ocjenu vladanja pojedinog djeteta. Dakle po mom zaključku kao laika, ''bilježnica srama'' jedino može imati svrhu da se rastereti učitelj koji treba upisati petero, šestero ili desetero djece u njihove rubrike u imeniku, nego je brže i lakše napisati sedmi a nije dočekao nastavnika na svojim mjestima.
Isto tako, kada opaske o ponašanju djeteta ne upišete u njegovu rubriku, tada razrednik nema uvida u ponašanje pojedinog učenika i tako propušta priliku za to isto ponašanje upozoriti roditelja na informacijama, pa tako i roditelj ne znajući kako se ponaša njegovo djete, propušta priliku za korekciju istog.
Dakle, koja je prava svrha bilježnice srama?
Jako bih volio čuti neko suvislo i realno objašnjenje

INDIVIDUALNI OBRAZOVNI PLAN - IOP

2012-03-27T15:06:00.000+02:00

Mnogi roditelji nisu upoznati sa svim mogućnostima obrazovanja njhove djece, a naročito za djecu sa posebnim potrebama. U ovom tekstu, iz kojeg prenosim samo predgovor, a na ovom linku u mogućnosti ste i pročitati cijeli dokument ( http://public.carnet.hr/preventivni/wp-content/uploads/2011/12/smjernice.pdf ) navode se mogućnosti i smjernice za rad u IOP-u. Vjerujem da će mnogim roditeljima ovaj dokument otvoriti oči i ponukati ih da za svoju djecu iznađu najbolji mogući način obrazovanja. Isto tako molim i ravnatelja škole, ali i sve djelatnike koji se bave odgojem i obrazovanjem da ga pomno prouče.

Važnost pripreme i primjene individualnog obrazovnog plana, IOP-a, za djecu s posebnim obrazovnim
potrebama međunarodno je priznata i zakonom podržana u mnogim zemljama uključujući SAD, Australiju,
Kanadu, Novi Zeland i Veliku Britaniju. U Irskoj omogućavanje individualnog obrazovnog plana djeci
još uvijek nije zakonska obveza; mnogi učitelji djece s posebnim obrazovnim potrebama u svojem su
radu u različitim oblicima i pod drugim nazivima primjenjivali individualni obrazovni plan, a mnogi od
njih u tom su polju postali stručnjaci.
Poslije utemeljenja Nacionalnog vijeća za posebno obrazovanje1 i donošenja Zakona o obrazovanju osoba
s posebnim obrazovnim potrebama 2004. godine, koji je postavio budući zakonski okvir za pripremu
i primjenu takvih individualnih obrazovnih planova u ovoj zemlji, Vijeće je primilo mnoge zahtjeve roditelja,
učitelja i škola da pripremi i izda nacionalne smjernice za izradu individualnog obrazovnog plana
koje bi poduprle jednoobrazan nacionalni pristup koji je u pripremi. Premda vrijeme primjene odredaba
Zakona o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004. još nije dogovoreno, a resursi
i potrebe u podučavanju tek se trebaju prepoznati i postaviti na pravo mjesto, Vijeće je smatralo da treba
odgovoriti na trenutne potrebe za savjetovanje u tom području. Izdavanje smjernica za individualni obrazovni
plan u ovom će trenutku omogućiti učiteljima, roditeljima i školama da se upoznaju s procesom
prije nego što odredbe Zakona stupe na snagu. Vrijeme stupanja na snagu zakonski određenog procesa
individualnog obrazovnog plana i pitanje resursa potrebnih za njegovu primjenu Vijeće će obraditi u
Implementacijskom planu za Zakon o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004.
godine koji će predati Ministru obrazovanja i znanosti u listopadu 2006. godine.
Vijeće sa zadovoljstvom predstavlja ovaj dokument kao vodič za dobru praksu u pitanjima pripreme, primjene i procjene individualnog obrazovnog plana. Napravila ga je u njegovo ime skupina irskih stručnjaka
na ovom polju (popis sudionika naveden je u Dodatku 1.), a na njihovu smo im trudu iznimno zahvalni.
Sigurni smo da smjernice odražavaju stručnost Stručne skupine te da ujedno predstavljaju najbolju nacionalnu i međunarodnu praksu.
Smjernice iz ovog dokumenta prikazuju glavna obilježja procesa individualnog obrazovnog plana u obliku
u kojem je on opisan u Zakonu o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004.
godine. Smjernice vode čitatelja kroz korake potrebne za planiranje, sakupljanje podataka i pisanje individualnog obrazovnog plana. One su i kontrolna lista bitnih elemenata neophodnih za individualni
obrazovni program s namjerom da postanu temelj dobre prakse u budućnosti. Ovaj dokument predstavlja
i niz izrađenih primjeraka individualnih obrazovnih planova sastavljenih po stvarnom iskustvu škola i
učenika.
Uvrštavanjem tih primjera Vijeće želi naglasiti da je za ovaj proces važna i kvaliteta razmišljanja, a ne
samo čitanje napisanog dokumenta.
Ovim djelom Vijeće želi naglasiti da IOP ima obrazovnu svrhu. Individualni obrazovni plan pruža podatke
o dogovorenim intervencijama posebnog obrazovanja i o drugim oblicima potpore potrebnim
djetetu te istovremeno bilježi stavove roditelja, učenika i obrazovnih profesionalaca. Isto tako, IOP
bilježi i strategije koje je potrebno primijeniti da bi se djetetu omogućio napredak u obrazovnom
sustavu. Ove smjernice osiguravaju sredstva neophodna kao preduvjet za jamstvo sveobuhvatnog
pristupa.
Razina detalja u navedenim primjerima je različita zbog želje da se školi i učitelju omogući veća elastičnost.
Valja ukazati i na činjenicu da primjere karakteriziraju različite mjere koje omogućavaju da se
napredak pojedinačnog učenika zabilježi na njemu najprimjereniji način.
Važno je napomenuti da IOP dokumentira samo ono što je dodatno ili različito u odnosu na diferenciran
obrazovni program koji se ostvaruje u učionici. Individualni obrazovni plan stoga nije zamjena
za obrazovni program. U tom smislu Vijeće preporuča da se individualni obrazovni planovi stalno
procjenjuju kako bi se osiguralo da se u potpunosti vodi računa o potrebama pojedinog djeteta ili
mlade osobe.
Nacionalno vijeće za posebno obrazovanje svjesno je činjenice da na razini pojedinačnih škola mnoge
stvari neophodne za ostvarenje smjernica trebaju potporu. Potpora se odnosi na potrebe pripreme
učitelja i drugih sudionika. Budući da Vijeće procjenjuje da individualni obrazovni planovi zahtijevaju
ulaganje vremena i izvan učionice, u tom je smislu poduzelo istraživanje resursnih potreba neophodnih
da se primjeni dio Zakona iz 2004. koji se odnosi na IOP. Vijeće se savjetovalo s ključnim zainteresiranim
stranama kako bi od njih saznalo njihove stavove o načinu na koji najbolje poduprijeti ovaj
rad. Vijeće pozdravlja njihove stavove i komentare te će raditi na tome da pitanje resursa jasno iznese
u svojem ranije spomenutom Izvještaju o primjeni Zakona o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim
potrebama iz 2004. godine. Pri svemu tome Vijeće prepoznaje činjenicu da će cjelovita primjena
odredaba Zakona iz 2004. godine u pitanjima IOP-a zahtijevati orijentaciju i pristup cijele škole.
Vijeće priznaje razlike koje postoje između područja osnovnog obrazovanja i viših razina obrazovanja
pa prihvaća činjenicu da će unutar njih organizacijski pristupi upravljanju procesom IOP-a biti različiti.
Glavni je cilj ovog dokumenta iznijeti – općenito i ne preskriptivno – dobru praksu vezanu za individualni
obrazovni plan.
Nacionalno vijeće za posebno obrazovanje trenutno još nije preporučilo upotrebu određene informatičke
tehnologije. Još ne postoji računalni program posebno priređen za irski obrazovni kontekst.
Prema mišljenju Stručne skupine u ovoj su fazi ključni upoznatost s procesom individualnog obrazovnog
plana i njegovo razumijevanje. Vijeće će se savjetovati sa zainteresiranim stranama te će, zajedno
s bitnim organizacijama poput Nacionalnog centra za tehnologiju u obrazovanju, pravovremeno olakšati
razvoj tehnoloških pomagala.
Namjera je Vijeća da ove smjernice budu polazište za najbolju praksu do primjene Zakona o obrazovanju
osoba s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004. godine. Zamišljeno je da u trenu kad odredbe
iz Zakona stupe na snagu ove smjernice imaju zakonski učinak. Krajnji je cilj Vijeća u ovom i drugim
djelima osiguravanje pristupa inkluzije u obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama uz
brigu za optimalan obrazovni ishod za svakog pojedinca u skladu s njegovim potencijalima. To je neophodno
kako bi on mogao plodno sudjelovati u društvenim i ekonomskim aktivnostima i na taj način
živjeti neovisnim i ispunjenim životom.
Tom Murray
Predsjednik

Bullyng - drugi dio

2012-03-25T15:32:00.002+02:00

Riječ stručnjaka

Evo što o tome misli poznata psihoterapeutistica dr. sc. Ana Kandare Šoljaga

Bullying ili zlostavljanje djece od strane drugog djeteta ili djece može imati više oblika: fizički, emocionalni, verbalni, seksualni, cyberbullying ili kombinaciju navedenoga. Može uključivati jedno dijete koje zlostavlja drugo ili grupu djece koja zlostavljaju jedno dijete ili drugu grupu djece.

Na žalost, bullying je jako raširena pojava. Teško je uopće procijeniti koliko s obzirom na to da veliki broj djece nikada nikome ne ispriča što im se događa. Također, s obzirom na to da živimo u prilično nasilnom društvu, dječje izrugivanje, gurkanje, ismijavanje ili ignoriranje odrasli rijetko vide kao nešto više od običnog dječjeg nestašluka. Djeci pak, s obzirom na nasilje koje gledaju i slušaju svaki dan – od obiteljskih svađa do naslovnica dnevnih novina – bullying često preraste u zabavnu predstavu koju, ako nisu žrtve, sa zanimanjem i navijačkim poklicima ohrabruju.

Unatoč uvriježenom mišljenju da je zlostavljač obično dječak, i djevojčice i dječaci zlostavljaju. Razlika nije u kvantiteti već prije u načinima zlostavljanja. Djevojčice pretežno nanose emocionalnu bol verbalnim uvredama, ogovaranjem ili ignoriranjem. Dječaci su nešto "grublji", kako u verbalnom zastrašivanju tako i u fizičkim nasrtajima. Iako su neki zlostavljači veći i snažniji od žrtve, zlostavljača ima u svim veličinama i oblicima.

Nekoliko je elemenata nužno da bi moglo doći do bullyinga. To su: zlostavljač, žrtva, prilika i publika.

Zlostavljači su najčešće djeca koja su i sama na neki način zlostavljana. Ponekad, to su djeca koja prolaze kroz životne situacije u kojima osjećaju da nemaju nikakvu kontrolu nad onim što se događa, kao što je razvod roditelja ili teška bolest roditelja. To mogu biti djeca koja imaju slabo razvijene socijalne vještine, koja doživljavaju nasilje kao uobičajeni način komunikacije kod kuće, koja ne mogu ispuniti očekivanja obitelji ili škole. Oni zlostavljaju drugu djecu kako bi se osjećali kompetentni, uspješni, da bi imali osjećaj kontrole ili sebi dali oduška zbog osjećaja bespomoćnosti. Oni smanjuju žrtvu da bi onda pored nje izgledali veliki.

Ĺ˝rtva, odnosno dijete koje je izloženo većem riziku da bude zlostavljano od druge djece, najčešće ima neke od sljedećih karakteristika:

nisko samopoštovanje, nesigurnost, nerazvijene socijalne vještine, osjetljivo je, lako se rasplače i uznemiri, ima neku vidljivu različitost (debelo je, nosi naočale, ima klempave uši i sl.), ili ne zna kako se zaštititi i izboriti za sebe.

Bullying se ne može dogoditi ako nema za to prilike. Školski hodnici, igrališta i zahodi obično imaju malu ili nikakvu superviziju odraslih što ih čini posebno plodnim tlom. No, bullying se može nastaviti ili započeti i u nekom drugom okruženju: u kvartu ili u autobusu kojim se dijete vozi u školu i kući. Moderna tehnologija nudi mnoge prilike za zloupotrebu šireći tako mogućnosti zlostavljaču da proganja svoju žrtvu gdje god ona bila.

Bullying obično uključuje i publiku. Publika može odigrati ključnu ulogu u zlostavljanju. Vrlo često publika reagira na zlostavljanje smijehom i pažnjom, podupirući tako nasilnika i ohrabrujući nasilje. Mnogi se ipak, unatoč tome što se smiju, u sebi osjećaju loše i teško im je gledati zlostavljanje. No, kako se boje istupiti iz gomile i time riskirati da i sami postanu žrtva, šute i igraju ulogu koju procjenjuju da je sigurnija. Rijetka su, ali postoje, ona hrabra djeca koja preuzmu inicijativu i pokažu zlostavljaču da to što radi uopće nije zabavno. Najbolja prevencija i najmoćnije oružje u borbi protiv bullyinga leži upravo u tome da publika preuzme kontrolu i spriječi zlostavljanje. Jedno hrabro dijete je malo, i može nastradati, ali grupu hrabre djece nitko ne može zaustaviti. Zlostavljač i žrtva su zarobljeni u zlostavljanju. Ĺ˝rtva bi htjela promijeniti situaciju ali ne može jer je žrtva. Zlostavljač se može promijeniti, ali neće, jer izvlači neku čudnu nagradu iz maltretiranja drugih. Ali publika je stvarno moćna. Kako se postavi publika, tako će se razvijati situacija. Odluči li publika da zlostavljanje nije "cool", zlostavljač će najvjerojatnije prestati i povući se. U nekim je školama bullying stavljen pod kontrolu upravo djelovanjem na publiku, bez da se utjecalo niti na žrtvu niti na zlostavljača. Najbolje strategije publike su: ignoriranje, zbunjivanje zlostavljača odvlačenjem pažnje, pažljivo konfrontiranje zlostavljača s činjenicom da to što radi nije nikome zabavno, započinjanje diskusije u razredu o tome kako spriječiti bullying u svom razredu i u svojoj školi.

Bullying nije dječja igra

Djeca se često šale ili komuniciraju na načine koji uključuju ruganje ili gurkanje. Za razliku od dječje igre, u kojoj su dvije strane ravnopravne, ili se nadmoć izmjenjuje od situacije do situacije, bullying uključuje neravnotežu moći u kojoj je zlostavljač uvijek i stalno nadmoćan. Isto tako, kod dječje igre emocionalni ton se izmjenjuje od smijeha do ljutnje, no zadržava blagi intenzitet. Bullying uključuje trajnu i vrlo često intezivnu uznemirenost, bespomoćnost i patnju žrtve, dok je zlostavljač obično hladan, okrutan i kontrolira situaciju.

Bullying nije nasilni napad

Bullying se razlikuje od nasilnog napada na više načina. Prvo, u napadu se obično koriste šake, noževi i drugo oružje dok je kod bullyinga najčešće više izraženo emocionalno, a manje fizičko nasilje. Obično se radi o blažim oblicima fizičkih napada, najviše o naguravanju, prijetnjama nasiljem, uzimanju stvari i šamaranju. Drugo, nasilni napad događa se najčešće samo jedan puta, dok bullying traje i ponavlja se. Čak i dok nema izrugivanja ili drugih oblika bullyinga, žrtva strepi svaki dan očekujući nove nalete agresije.To nalikuje strahu vojnika na ratištu: i kada je zatišje osoba je napeta i stalno na oprezu. Taj strah postaje sastavni dio života, a uloga žrtve sastavni dio osobnosti. Nasilni napad je vrlo nalik oluji, i obično uključuje ozbiljne ozljede. Takvih je primjera nekoliko svako malo diljem Hrvatske, o čemu čitamo u medijima. No, ozlijeđena, napadnuta djeca najčešće dobiju puno suosjećanja i pažnje, što pomogne u zacijeljivanju i onih unutarnjih, nevidljivih rana. Svi oko žrtve ogorčeni su na napadača i napadač bude javno osuđen zbog takvog ponašanja. Bullying je kao kišica, koja pada i pada sitnim kapima i čini se kao da neće nikada stati. Ĺ˝rtva se osjeća progonjeno svaki dan, polako gubi snagu i ponekad trajno mijenja svoju osobnost i način na koji vidi sebe i svijet oko sebe. Odrasli koji nisu imali iskustvo napada ili bullyinga obično smatraju da je napad puno teži, zbog težih fizičkih ozljeda koje ga prate. Djeca koja su bila izložena bullyingu znaju da je to gore od napada. Napadnuta djeca završe u bolnici okružena ljudima koji brinu, paze i nježni su. Napadač završi u rukama policije i pravosuđa. Djeca koja su izložena bullyingu, s teškim emocionalnim ozljedama, završe obično sami u svojoj sobi ili na psihoterapiji. A napadači budu "face".

Moje dijete je žrtva. Što mogu učiniti?

Ako saznate da je vaše dijete zlostavljano od strane drugog djeteta ili djece, možda ćete odmah htjeti zaštititi svoje dijete i konfrontirati se sa zlostavljačem i njegovim roditeljima. Možda će vam biti neugodno i željeti ćete da vaše dijete osnaži i uzvrati zlostavljaču. Možda ćete se i sami osjećati bespomoćno. Niti jedan od ovih načina neće pomoći vašem djetetu. Što može pomoći?

Pokušajte prikupiti što je moguće više informacija o tome što se događa. Izbjegavajte okrivljavanje kako zlostavljača tako i vašeg djeteta. Razmotrite pažljivo ponašanje vašeg djeteta i njegov stil ponašanja. Ako razmišljate o tome da razgovarate s roditeljima zlostavljača, upamtite da će oni vjerojatno reagirati defenzivno, nastojeći obraniti kako svoje dijete tako i sliku vlastite obitelji. Vaš cilj treba biti da sva djeca imaju sigurno i poticajno okruženje, a ne da potpalite vatru.

Slušajte svoje dijete. Zlostavljano se dijete srami toga što mu se događa i teško o tome govori. Osjeća da bi trebalo nešto poduzeti, a ne zna kako. Osjeća da nešto s njim nije u redu ako su baš njega izabrali za iživljavanje. Radite uvijek na odnosu s vašim djetetom, na razvijanju komunikacije, budite otvoreni za razgovor i pažljivi kada slušate. Već sama činjenica da je vaše dijete progovorilo o problemu i vidjelo na vama da vam je stalo može pomoći. Nemojte nikako zaboraviti da unatoč tome što ćete se osjećati i sami žalosno, povrijeđeno i ljutito, ovaj problem zahtijeva od vas hladnu glavu i razumno ponašanje. Ne opterećujte vaše dijete vlastitim emocionalnim stanjem. Vaše dijete ima već dovoljno svojih patnji.

Objasnite djetetu da neka djeca imaju problema sa sobom jer su možda i sami žrtve nasilja kod kuće ili se s niskim samopoštovanjem, nezadovoljstvom i vlastitim strahovima nose na neprikladan način. Pomognite djetetu da shvati da zlostavljač nije velik i moćan koliko mu se to čini. Djeci u mom savjetovalištu često pričam priču o lavu i zečiću. Pravi lav ne ide okolo napadajući bezrazložno i strašeći druge životinje. Njegova pojava je dovoljna da druge životinje znaju koliko je snažan i moćan. Prerušenog lava, koji je u stvari zečić, prepoznajemo po tome što je prerušen u agresivnog, bešćutnog lava koji mora stalno strašiti i rikati da se ne bi prepoznalo da se u tom kostimu zapravo krije prestrašeni zeko. Pomognite svom djetetu da nauči razlikovati pravog lava od prerušenog zečića.

Sa svojim djetetom razgovarajte o načinima kako se zaštiti od zlostavljača.
Razgovarajte o tome kako odgovoriti na zlostavljanje. Na primjer:
• ne reagiraj, ignoriraj zlostavljača, otiđi iz situacije, potraži pomoć ako vidiš da je potrebno
• složi se sa zlostavljačem, kaži: "Imaš pravo", i otiđi

Kako bi uvježbali zaštitne strategije možete igrati s djetetom igru uloga. Najbolje je proći cijelu situaciju i pomoći djetetu da vježba i tako zapamti načine na koje će reagirati. Naglasite koliko je važno da ne pokaže da ga zlostavljanje ljuti i uznemirava jer to "hrani" zlostavljača. To je upravo ono što zlostavljač želi postići. Razgovarajte s djetetom o tehnikama zaštite, kao što je na primjer da bude uvijek u grupi s drugom djecom, napravite listu prijatelja ili kolega iz razreda s kojima bi moglo biti u grupi. Zlostavljač neće tako lako napasti ako je "publika" netolerantna na nasilje i ne smatra ga uopće zabavnim. Također, upozorite dijete da ne ulazi ni u kakve kontakte sa zlostavljačem. Ne potičite dijete na uzvraćanje udarca ili smišljanje osvete po sistemu "oko za oko, zub za zub". Uzvraćanje agresijom na agresiju zove se rat, a u ratu se mogu dogoditi ozbiljna stradanja i teško je kontrolirati situaciju. To je nešto što ne želite ni vi niti vaše dijete. I ne uzimajte ovaj problem osobno. Problemi djeteta koje zlostavlja su uzrok problema, a ne vi i vaše dijete. Ako problem ne možete riješiti sami, potražite stručnu pomoć.

Naravno, ponekad će situacija zahtijevati i vašu intervenciju, pogotovo ako se radi o upornom zlostavljanju koje je iscrpilo i vaše dijete i vas. U tom slučaju obratite se školi, razgovarajte s razrednikom, školskim psihologom ili ravnateljem škole. U ekstremnim slučajevima možda će biti potrebno obratiti se i policiji. Sigurnost djece treba biti prioritet i briga svih odraslih osoba. Razgovor s roditeljima djeteta zlostavljača najbolje je obaviti uz prisutnost školskog psihologa koji može pomoći u moderiranju razgovora i kontroli ponašanja svih prisutnih. Ukoliko ne naiđete na razumijevanje i brigu od strane odraslih osoba zaduženih za sigurnost djece u školi koju vaše dijete pohađa, razmislite o tome da prebacite dijete u školu u kojoj je borba protiv nasilja visoko na listi prioriteta. Ne zaboravite da je to velika odluka i promjena koja će dodatno iscrpiti vaše dijete, pa se prije ipak posavjetujte s psihologom.

Razgovarajte s djetetom o bullyingu čak i ako uopće ne slutite da bi se takvo što moglo njemu događati. To će poslati važnu poruku vašem djetetu o tome da vi znate što je to i da takvo ponašanje osuđujete, da se to događa i drugoj djeci, i da žrtva nije kriva. Također, čak i ako vaše dijete nikada ne bude žrtva, možete pomoći da ono bude dio "publike" koja će svojom netolerancijom na nasilje i izgrađenim stavovima o štetnosti bullyinga pomoći djeci žrtvama.

Moje dijete je bully

Pozvali su vas iz škole na razgovor tijekom kojeg saznate da je vaše dijete zlostavljač. To može biti prilično šokantna vijest. Važno je da unatoč tome pokušate ostati pribrani i ne negirate problem jer će to pogoršati stvari. Ako je vaše dijete zlostavljač, ono hitno treba vašu pomoć. Nikada sretan čovjek nema potrebu biti loš prema drugim ljudima. Ako vaše dijete zlostavlja drugu djecu sasvim je sigurno da imate nesretno dijete, koje vas treba. Isto tako nemojte misliti da bi vi znali da vaše dijete ima problema. Djeca zlostavljači neće roditeljima pričati o svojim "aktivnostima", kao niti o svojim lošim stanjima koji su ga doveli do takvog ponašanja. Da bi shvatili zašto vaše dijete povrjeđuje druge možda ćete trebati pomoć psihologa. Iako neka djeca zlostavljači nemaju obiteljskih problema, dobro bi bilo da razmislite o tome što vaše dijete uči o nasilju kod kuće. Kakvo je vaše ponašanje i stavovi i kakva je vaša komunikacija s djetetom? Dijete koje je izloženo izrugivanju od strane braće ili roditelja može ispoljavati agresivno ponašanje izvan kuće. Djeca koja gledaju nasilje ili ga i sami trpe uče da "jači tlači" pa će svoju bol prenijeti u agresivnu kontrolu onih koje vide slabijima od sebe. Osim što se trebate truditi da atmosfera u vaša četiri zida bude sigurna od nasilja postoje još neki načini kako možete pomoći vašem djetetu da prestane sa zlostavljanjem. Razgovarajte s djetetom o tome da je zlostavljanje ozbiljan problem koji vi nećete tolerirati. Potražite zajedno s djetetom razloge zašto je zlostavljanje loše i kako se osjeća žrtva zlostavljanja. Naglasite da kada zlostavlja drugu djecu zapravo ostavlja loš dojam i govori o sebi ružne stvari. Objasnite da su zlostavljači mahom nesretni, nesigurni ljudi. Naučite vaše dijete kako efikasnije rješavati sukobe i probleme kao i važnost tolerancije. Nagradite dijete kada vidite da se trudi i reagira nenasilno. Ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć.

Kolika je važnost vaše otvorenosti da čujete problem i vaše odlučnosti i upornosti da ga riješite, najbolje govori podatak da mnoga djeca koja su zlostavljala drugu djecu u osnovnoj školi imaju ozbiljnih problema sa zakonom i policijski dosje do 30. godine. Neki nikada ne završe školu.

Cyberbullying

Cyberbullying je relativno nova pojava koja je izrasla iz prilika koje otvara moderna tehnologija. Internet je otvorio zlostavljačima mogućnost za uznemiravanje putem e-maila, chata ili blogova. Mobiteli mogu poslužiti za snimanje, slanje uvredljivih sms-ova ili pozivanja, a sve s ciljem uznemiravanja žrtve, u svako doba, na svakom mjestu, velikom brzinom. Namjera je znači ista, problem je u temeljima isti, ali je domet veći. Za žrtvu to može značiti da se čak i u svoja četiri zida, kao i bilo gdje drugdje, neprestano osjeća nesigurno i prestrašeno. Također, ono što je nekada za žrtvu bila sramota koja je živjela u učionici i hodnicima škole, s modernom tehnologijom postalo je javna sramota, dostupna svima i odmah.

Svako četvrto dijete žrtva bullyinga

2012-03-24T21:17:00.000+01:00

Jedno od četvoro djece u Hrvatskoj je svakodnevno izloženo barem jednom obliku nasilja u školama, a nasilje je najčešće u dobnoj skupini 10-14 godina. Ti su podaci predstavljeni na stručnom skupu “Bullying – događa se i meni”, kojeg su organizirali kazalište Mala scena i SOS Dječje selo Hrvatska.

Pedagoška savjetnica SOS dječjeg sela Hrvatska Gordana Daniel kaže da su nasilnici sve mlađi, a nerijetko su to i djevojčice koje su uglavnom verbalno agresivne.

Žrtve nasilja iznenada mijenjaju ponašanje, izbjegavaju odlazak od kuće, gube apetit i skloni su depresivnim reakcijama.

Unutar razreda, 37% djece doživljava nasilje, a svako deseto dijete ne govori roditeljima o onome što mu se događa u školi. Najviše djece nasilje doživljava od vršnjaka, čak 37%, dok 16% zlostavljaju stariji učenici, a samo 3% mlađi učenici.

Žrtve nasilja iznenada mijenjaju ponašanje, izbjegavaju odlazak od kuće, gube apetit i skloni su depresivnim reakcijama.

Roditelji moraju jasno izraziti neslaganje s nasilničkim ponašanjem, a ne ga opravdavati, ustvrdila je Jasna Špoljarić iz SOS Dječjeg sela Lekenik.

Prema podacima UNICEF-a za Hrvatsku iz 2002. godine, svako peto dijete je doživjelo vršnjačko nasilje, a danas je taj udio porastao na četvrtinu. Stoga je UNICEF još 2003. pokrenuo veliku nacionalnu akciju za sigurno i poticajno okruženje u školama “Stop nasilju među djecom”. U akciju se do sada uključilo više od 250 škola, s više od 140 tisuća učenika i 10 tisuća učitelja. Njima su dodijeljeni educirani mentori, koji ih uvode u programe, koje kasnije provode učitelji sa razredima, objasnila je programska voditeljica u UNICEF-u za Hrvatsku Đurđica Ivković.

Stručnjaci su istaknuli da su, zbog nasilja koje je postalo uobičajeno u medijima, djeca postala na njega neosjetljiva. Obiteljski, bračni i partnerski terapeut Vlasta Grgec Petroci naglasila je kako društvo suočeno s porastom nasilja među mladima nema dovoljan broj stručnih i educiranih djelatnika za ciljani individualni i grupni tretman s djecom i mladima koji se nasilno ponašaju.

Dakle ovim putem molim našeg ravnatelja da više nikad na roditeljskim sastancima ne izjavljuje kako bullynga u našoj školi nema, jer je to statistički nemoguće. Opet trpamo problem pod tepih. Pokušajte napraviti anonimnu anketu u školi, a rezultate javno objavite. Baš me zanimaju rezultati.

Riječ autora

2012-03-23T10:42:00.001+01:00

Dakle, još jednom ću ponoviti. Ovaj blog osmišljen je i piše se samo u jednu svrhu, a to je da mi roditelji postanemo bolji roditelji, da mi učenici postanemo bolji učenici, da mi nastavnici postanemo bolji nastavnici.
Ovaj blog piše se i u svrhu iskazivanja istine o radu naše škole. U svrhu istine o radu naših nastavnika, o radu naših učitelja, o radu naše djece, pa i o radu nas roditelja (odgoj naše djece je roditeljska dužnost, obaveza i misija). Složit ću se sa mnogima da istina nekad i boli. Velikoj većini ljudi je u genima ucrtano da kada pogriješe i kada ih suoče sa nepobitnom istinom, neki i dalje tvrde kako to nije istina.

Prvo da se osvrnem na par činjenica jer čini mi se da smo se jako udaljili jedni od drugih i kako smo se počeli djeliti na ''mi prosvjetni djelatnici'' i ''mi roditelji'', a da ne govorim o odnosima ''mi učitelji'' i ''mi djeca''. Dakle smatram da smo se u tim odnosima potpuno pogubili i da su te relacije postale sve udaljenije i udaljavaju se još više.

Sada ću vam reći što ja mislim o tome.

1. Moje mišljenje o prosvjetnim djelatnicima:

Kao prvo biti prosvjetni djelatnik je prije svega jako plemenita i za društvo jako važna profesija. Nemojte zaboraviti gospodo prosvjetni djelatnici, da mnoga djeca odabiru svoju profesijeu na vašu sliku i priliku i na osnovu toga kako i nakoji način ih učite svoj predmet. Vaš odnos i način na koji prenosite znanje i vještine, kod jednog broja djece će odrediti i njihov život. Stoga vam predlažem da se zamislite i oko toga. Velika većina vas učitelja dobro radi svoj posao, ali ima vas i onih kojima bi trebalo zabraniti prilazak djeci na pedeset metara. Da i to je činjenica i istina. No, kada netko kaže da bi se vaš rad, kroz vaš radni vijek trebao konstantno pratiti i ocjenjivati, onda ste svi složni u jednom ''ma kome pravo da ocjenjuje moj rad'', onda postajete nedodirljiva kasta koja brani svoj teritorij do posljednje kapi krvi. Nedo Bog da netko kritizira vaš rad. A ponajviše mislim na to kada kritika počne dolaziti od djece, a kada kritiku uputi netko od roditelja, onda je stav još gori. Što mi laici znamo što je škola. Kako je raditi u školi? Vama, velikoj većini je bilo bitno samo ući u sustav i onda je sve riješeno, riješili smo se do mirovine, a pri tome nitko ili gotovo nitko neće ocjenjivati moj rad, ali ako netko to i pokuša sve će se svesti na ''pojeo vuk magare''. Dakle jako bih volio doznati što bi se dogodilo da vaš rad bude konstantno monitoriran i ocjenjivan, pa kada vam netko kaže ''sjedi jedan''. Imaš još jednom za popravak, pa ako ne ispraviš hajde ti doma. Mnogi od vas kada naiđu na neki konkretan problem, hladno će reći kako nešto ne može riješiti jer je eto sustav takav, pa to ne ide. Kad ne želiš riješiti problem - osnuj povjerenstvo. Jednako bi se tako moglo reći "kad ne želiš razglabati o svim aspektima problema, okrivi sustav". "Sustav ne štima" je tek naizgled nekakvo slaganje: u osnovi se radi o odvođenju problema u domenu nerješivoga: ne valja sustav i što bismo mi imali s tim? Sustav, to su drugi; u podjeli na "mi" i "vi", sustav su neki magleni (a zapravo nepostojeći) "oni" koji su po definiciji zli, glupi i nesposobni. Sve dok na izravno postavljeno pitanje o (ne)postojanju prosvjetara kojima bi danas trebalo zabraniti bavljenje prosvjetom, nijedan od "prosvjetara'' ne prizna tu elementarnu činjenicu, a valjda su nastavnici bitan dio sustava, nekakvo slaganje da sustav ne štima je čista prodaja magle.
Dakle gospodo prosvjetni djelatnici, dokle god se ne suočite sa istinom (naravno i dok istu i ne prihvatite) da u svakom žitu ima i kukolja, a da se isti jedino može pljeviti ručno, jer se mora isčupat skupa sa korjenom, dotle ćete primati stereotipne kritike ''svi ste isti'' i djelit ćemo se na ''mi'' i ''vi''.

2. Moje mišljenje o našoj školi:

Svi se slažemo da je škola slika i prilika njenih djelatnika (prosvjetnih radnika) i da uopće nije bitno dali je zgrada škole nova ili stara, dali ima klimu u učionicama ili ima jedan kuhani obrok tjedno. To je samo ambalaža. Svi znamo da su Talijani jako dobri dizajneri i da jako polažau na to kako im ambalaža izgleda, ali kada ispod te amalaže dobijete proizvod koji nevalja, tim lakše ćete taj proizvod prepoznati na polici trgovine i neće vam pasti napamet da ga ponovo kupite. Kvaliteta jedne škole jako ovisi o ekipi koja radi u njoj. A ko je vođa ekipe? Ravnatelj, sa svojim suradnicima, stručnom službom. Svi ostali djelatnici su samo igrači koji trebaju raditi onako kako im se naloži. No vrlo bitno je da onaj ko vodi ekipu zna kako ta ekipa diše, kakve su joj sposobnosti, te da tu ekipu trenira, monitorira njihov rad i ukazuje na probleme. Naravno ne može sve sam, pa zato ima i svoje pomoćnike (stručnu službu) koja mu svesrdno u tome treba pomagati. Gospodo iz vaše tvornice (škole) izlaze proizvodi (djeca) koja su slika i prilika vaše proizvodnje. No vrlo bitna činjenica je kako i na koji način vi obrađujete svoj proizvod. Naša djeca su kod vas dnevno nekada i duže nego što ćemo mi roditelji ikada imati priliku. Naša djeca kod vas provode pet do šest sati ukupno, što kod nekih od nas roditelja nikada neće uspjeti, da budu sa svojojm djecom pet sati u komadu. Dakle osigurajte našoj djeci da se u školi osjećaju ugodno i to prije svega mislim na svu djecu. To je vaša dužnost i svrha i pri tome nemojte probleme trpati pod tepih, jer prašina uvijek nađe rupu kroz koju procuri. Naša škola je pogubila neke kriterije koje je nekada imala. Problemi se nisu gomilali i trajali, problemi su se rješavali sad i odmah. Držani su pod kontrolom. Sada je situacija svedena na to da se problemi stavljaju pod kapu ''bilježnice srama'', pa se cijele skupine učenika stavljaju pod istu kapu, svi valjate ili svi nevaljate, što dakako nije istina. Naša škola je zaboravila da se problem treba kao prvo na vrijeme detektirat, da se problem nazove imenom i prezimenom, da se problem treba riješiti sad i odmah. Nemojte našu djecu od malena učiti kolektivnoj krivnji, jer ona ne postoji. Gradite u njima pozitevne osobine, učite ih da budu dobri prijatelji, da budu samokritični na svoja djela i učite ih vrijednostima života, a ako nešto od gradiva i nauče tim bolje. No da bi to postigli i sami morate imati takve stavove i vrijednosti. Dakle da ponovim, za školu nije bitna ambalaža, nego je bitan proizvod, a on ovisi o djelatnicima pod vodstvom ravnatelja i njegovih suradnika.

3. Moje mišljenje o ravnatelju:

Ravnatelj škole je ključna osoba za funkcioniranje škole. Ravnatelj je osoba koja prije svega mora imati jasne ciljeve, autoritet i instinkt vođe. Ravnatelju, mora vam biti jasno da sve što valja ili nevalja u vašoj školi će se prelomiti preko vaših leđa. Dakle ako pogubite konce, vi ste odgovorni. Moram reći da ste jako ambiciozno krenuli i da ste si postavili vrlo velike ciljeve i podignuli ste sami sepi ''letvicu'' vrlo visoko, a sada tu istu letvicu ne možete preskočiti. Predlažem vam da onu stranicu iz onog dokumenta ''samovrednovanje'' o ciljevima naše škole uramite i objesite iznad svog radnog stola kao relikviju i da svaki dan gledate u nju i pokušate što prije realizirati sve ono što piše na istoj. Tako ćete ispuniti i naša očekivanja i očekivanja djece, a proizvod će biti vrhunski. Nekako mislim da ste se malo pogubili u tom svemu i ovo shvatite kao dobronamjernu primjedbu. A prije svega vam predlažem da svojim djelatnicima postanete autoritet, jer vaša ocjena ovisi o njihovom radu. I to shvatite kao notornu istinu. Isto tako se zapitajte zašto ste počeli gubiti povjerenje kod nas roditelja. Dali smo samo mi roditelji krivi za to ili je taj odnos ipak dvosmjeran. I naravno, ne mora vas zabrinjavati ovaj blog i njegov autor, jer on je dobronamjeran i samo i isključivo na dobrobit cijele škole i svih aktera oko nje. Ovaj blog je samo zato da ukazuje na probleme, čitajte ga redovno, možda saznate nešto što možete promjeniti. Isto predlažem i vašim učiteljima i stručnoj službi. Možda vam pomogne u radu, jer kako sam i rekao on je prije svega u svrhu poboljšanja i govori samo istinu. Znamo svi da istina ponekad boli. Ali eto još jednom, želim vam da uspijete u svojoj misiji i vjerujte mi da barem u većini nas roditelje imate podršku. Ali isto tako morate znati da vas promatramo i ocjenjujemo vaš rad. Mi smo svojevrsno ''vanjsko vrednovanje'' i morate znati da se ponekad naši stavovi i razmišljanja razlikuju od vaših i da o tome morate nešto znati. Ovaj blog će vam u tome pomagati i dalje.

4. Moje mišljenje o djeci:

Dakle da se ponovim. Naša djece su naša slika i prilika. Ona se ponašaju kako smo ih naučili i svoje ponašanje i odgoj donose od kuće. Ali prije svega ću reći da su djeca naše najveće blago i da svi skupa trebamo nastojati iznaći načine da od njih napravimo ljude, da im izgradimo prave životne vrijednosti i da rezultatom u konačnici svi budemo zadovoljni. Nemojte zaboraviti da su djeca prije svega iskrena i da su sposobni biti i veliki kritičari. Mi se svi skupa prema njima ponašamo na relaciji mi odrasli i vi klinci. No u tome zaboravljamo da su djeca ta koja isto tako ocjenjuju naš rad i procjenjuju nas odrasle, a pri tome nam slijepo vjeruju i prihvaćaju naše ponašanje prema njima, jer nam vjeruju, jer smo mi njihovi roditelji ili učitelji. Stoga vam svima predlažem oprez jer svaka napravljena greška u toj misiji može biti kobna i nepopravljiva. Tu nema kompromisa. Pri tome, lijepo vas molim nemojte ih kolektivno kriviti za nešto što je napravila manjina, jer i onako smo svi žrtve, u lijepoj našoj, manjine koja se svrstava pod okrilje ''svi''. Nemojte ih tome učiti od malena. Imajte malo više povjerenja u njih. Oni su prije svega dobri i iskreni. Pokušajte krenuti sa tog stajališta, pa ćete vidjeti kako se situacija mijenja na bolje u vašu korist.

5. moje mišljenje o nama roditeljima:

Dakle kako sam i pisao u predhodnim postovima, biti roditelj je prije svega jedna plemenita funkcija. No za tu funkciju ne postoji škola ili fakultet. Roditelj se postaje svojevoljno, dogovorno između dvije osobe različitog spola, ili kada nam to majka priroda jednostavno otme, postajemo roditelji usvajanjem djece. No kako bilo da bilo svi imamo jedan cilj, da što bolje znamo i umijemo odgojimo tu našu djecu. Tako je barem kod većine nas roditelja. E sad je tu problem. Dali smo svi spremni na to bez kompromisa? Ima nas jedna količina koja djecu smatra tradicijom. Kako to mislim? Pa lijepo, jer naša tradicionalna okolina od nas očekuje da se u neko dogledno vrijeme vijenčamo, pa da i u neko dogledno vrijeme imamo i djecu. To je taj aspekt tradicije u nama jer eto to bliža i dalja rodbina od nas očekuje, a da ne govorim ckva i ostale dušebrižničke ustanove. No nismo svi jednako spremni na odricanja i obaveze koje donose djeca, pa onda taj odgoj prepuštamo bakama, djedama, dadiljama, tetama u vrtiću i školi. Pri tome sve što je loše u odgoju naše djece pokušavamo okriviti te druge, a pri tome zaboravljamo sami sebe pitati, ''a gdje sam tu ja kao roditelj''. Naravno smatram da je vrtić i škola ta koja treba prepoznati razne anomalije i devijacije u obiteljskom odgoju i dužna je to korigirati i pokušati ispraviti, koliko god se to nama roditeljima, sviđalo ili ne sviđalo. Oni su tu da nam ukažu na to što kod nas to nevalja u odgoju naše djece, a mi smo ti koji to trebamo prihvatiti bezuvjetno, koliko god nam to bolno bilo. I kod nas treba debelo poraditi na tome da se ne djelimo na ''mi'' i ''vi'', jer jedini cilj nam je dobrobit djeteta. Naravno ima nas raznih, nkv, kv, vkv, ssss, všs, vss, dr, mr....., ali sve te kvalifikacije nam ne garantiraju da smo ili ćemo biti dobri roditelji. Ima nas tu isto tako i frikova, psihopata, alkoholičara, drogeraša, tajkuna, PTSP-ovaca, bivših branitelja, urođenih agresivaca. E kad se takvi pojavimo u školi, onda prosvjetni djelatnici pogube konce, jer nas se boje, pa onda kažu kako ništa ne mogu napraviti jer sustav ne funkcionira, što je notarna laž. Nego je u pitanju strah za učinkovito riješavanje problema. Za takve slučajeve postoji policija i centar za socijalnu skrb, njih samo treba pozvati i oni će preuzeti riješavanje problema na sebe, samo škola treba prevladati strah od nas roditelja. Ljudi, roditelji, suočite se sa istinom i sami sa sobom raščistite kakvi ste roditelji i kakvi ste u komunikaciji sa prosvjetnim djelatnicima. Ovdje apeliram na sve da se mane stereotipa ''nitko ne valja''.
I kao zaključak ću reći samo jedno: jednoglasno potvrđuje postojanje roditelja-idiota u vrlo različitim pojavnim oblicima: od idiota-agresivaca pa do hiperambicioznih idiota. Na sreću ima nas i normalnih.

I kao zaključak ovog posta reći ću samo jedno. Autor ovog bloga će nastaviti pisanje istog, na sveopće zadovoljstvo ili nezadovoljstvo svih zainteresiranih. Pri tome vas sve skupa pozivam na sudjelovanje u kreiranju istog. Ponajviše radi istine, radi sagledavanja činjenica. Sve vas pozivam na diskusiju i demante. Neka ovo postane mjesto razmjene mišljenja i suočavanje sa pogledima na istu stvar. Želim da se uključite sa svojim iskustvima i sa svojim pohvalama i problemima. Obećavam da če sve uredno biti objavljeno. I još jedno svim djelatnicima škole želim puno uspjeha u radu, a ovja blog je pisan samo za to da taj uspjeh bude još bolji.
Svima srdačan pozdrav XO, XO

Besplatna lektira na internetu

2012-03-22T07:54:00.002+01:00

Na inicijativu i uz potporu Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa, a u realizaciji "Bulaja naklade" i Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet, na Internetu su dostupna cjelovita djela hrvatskih i stranih pisaca s popisa obvezne školske lektire i šire. Pristup sadržajima je besplatan, a dostupna su učenicima i studentima, te njihovim nastavnicima i profesorima uz korištenje elektroničkog identiteta AAI@Edu.hr!

U doba široke ekspanzije Interneta i brzih veza, koja se konačno dogodila i u Hrvatskoj, objavljeni sadržaj na portalu za škole, u obliku posebnog Web sitea s adresom http://lektire.skole.hr/, poslužit će prije svega učenicima i njihovim nastavnicima, te školama i knjižnicama. Knjige dostupne na Internetu korisne su i za razne istraživačke potrebe, akademskoj zajednici. Sva djela mogu se za privatnu uporabu ispisati i čitati i na papiru. Na portalu je već dostupno nešto više od 200 knjiga.

Cilj zajedničkog projekta "eLektire" je da u dogledno vrijeme Webu budu dostupne SVE osnovnoškolske i srednjoškolske lektire, kako obavezne i tako neobavezne, te ostala djela hrvatskih i stranih pisaca, sve pripremljeno prema uobičajenim standardima za objavljivanje lektirnih izdanja, te popraćeno odgovarajućim dodatnim sadržajima poput bilješki o piscu i djelu, napomenama i objašnjenjima, rječnicima manje poznatih riječi, raznim zanimljivostima, ali i slikovnim materijalima, zvučnim zapisima, te videom i drugim multimedijskim sadržajima.

Glavni urednik projekta je Zvonimir Bulaja, dok CARNet osigurava tehničku podršku i prostor. Projekt financijski podržava Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa.

Zašto dječaci imaju problema u školi?

2012-03-22T07:51:00.003+01:00

Koji su uzroci problema koje dječaci često imaju u školi i kako im pomoći da te probleme riješe? Pročitajte nekoliko praktičnih savjeta.

Prosječan dječak kreće u školu manje zreo od prosječne djevojčice. Do školske dobi prosječan je dječak manje zreo društveno i verbalno, a istovremeno i aktivniji od većine djevojčica. Od dječaka se u školi mnogo očekuje, a ta očekivanja za njih izazivaju mnoštvo frustracija.

Promijenile su se škole, a ne dječaci. Djeca danas uče čitati još u vrtiću, a tada dječaci nisu toliko verbalno vješti kao što su to djevojčice te dobi. U dobi od pet godina većina dječaka nije spremna učiti čitati. Za to su krive škole - u vrijeme dok su današnji roditelji odrastali, nitko od djece nije očekivao da znaju čitati u prvom razredu osnovne škole, štoviše, učitelji su radije imali razred prepun djece koja ne znaju čitati ni pisati jer je to značilo da će u školi naučiti čitati i pisati "na ispravan način".

U osnovnoj školi nastava se uvelike temelji na jezičnim sposobnostima djece, a djevojčice su verbalno razvijenije od dječaka. Dječaci sporije razvijaju vještinu čitanja i pisanja - to je dokazala nedavna međunarodna studija koja je ispitivala sposobnosti djece u 30 zemalja svijeta. Dječaci rano zaključe da jednostavno nisu dobri kada je riječ o pismenosti kakvu škola zahtijeva i potom taj nedostatak pretvaraju u identitet. To se potom odražava na više razrede osnovne škole, a posebno tijekom srednjoškolskog obrazovanja.

Dječaci su aktivniji od djevojčica i teže im je dugo sjediti na miru. Stručnjaci se slažu da je fizička igra ključna za djevojčice i za dječake, posebno u motoričkoj fazi razvoja. To je aspekt razvoja koji djeci pomaže učiti. No mnoge škole imaju mali broj sati posvećen vremenu na otvorenom, igrama ili fizičkoj aktivnosti, a razlog tome je potreba da se savlada opsežan nastavni plan i program. Stoga su danas mnogi dječaci prisiljeni provesti sate i sate za stolom, pišući i čitajući - što njima ide teže nego djevojčicama.

Mnoge škole ne nude mogućnost praktičnog učenja. Neki znanstvenici (a i neke novije studije) govore da dječaci najbolje uče praktičnim primjerom. Dječaci moraju učiti tijelom - dodirujući i pomičući predmete. No, najveći dio nastavnog plana i programa zahtijeva da se uči čitajući - a tu su dječaci na gubitku.

U osnovnim školama prevladavaju učiteljice. Stoga dječaci nemaju previše muških modela. Mnogi dječaci čak misle da dobri muškarci nisu dobri u školi, a djevojčice često misle da mogu biti uspješne djevojke i žene ako budu uspješne u školi.

Mnoge učiteljice i nesvjesno preferiraju ono što djevojke zanima (dnevnici) u odnosu na ono što dječake zanima (stripovi i SF). Iako će mnoge učiteljice paziti da izbor lektire bude balansiran tako da bude zanimljiv i dječacima i djevojčicama, ponekad će zaboraviti da djevojčice i dječake zanimaju posve različite priče i naracije.

Za sve koji neznaju a žele sudjelovati na koloniji mladih Ernestinovo

2012-03-21T20:31:00.000+01:00

Poziv za sudjelovanje na

9. međunarodnoj koloniji mladih,

Ernestinovo 2012.

Kolonija mladih manifestacija je međunarodnoga karaktera koja i ove godine kroz kreativan rad okuplja darovitu djecu i mladež iz Hrvatske i inozemstva.

Radionice će se održati u OŠ Ernestinovo od 2. do 4. travnja 2012. god.

Organizator Kolonije je OŠ Ernestinovo u suradnji s Općinom Ernestinovo te Likovnom udrugom „Petar Smajić“. I ove godine projekt Kolonije mladih podupire Osječko-baranjska županija.

Uvjeti sudjelovanja:

· U radu Kolonije mogu sudjelovati djeca i mladi od 10 do 18 godina.

Svakom polazniku osiguran je materijal za rad, alat, pomagala, stručno vodstvo mentora radionica te ručak u školi.
Odgovornost oko organizacije dolaska i odlaska iz Ernestinova kao i troškove prijevoza snose roditelji ili staratelji polaznika.
Broj polaznika u radionicama je ograničen, a njihov će izbor obaviti Stručno tijelo Kolonije.
O polaznicima koji dolaze izvan Osječko–baranjske županije u vremenu prije i poslije rada u radionicama skrbe njihovi voditelji.
Cijena sudjelovanja za polaznike iz Osječko-baranjske županije iznosi 50,00kn (3 ručka, materijali za rad i stručna edukacija voditelja radionica).
Uplate izvršiti do 28. ožujka na adresu OŠ Ernestinovo.

Zainteresirani učenici koji ispunjavaju uvjete sudjelovanja mogu poslati prijavnice najkasnije do 20. ožujka 2012. god. na adresu ili faks OŠ Ernestinovo.

Osim popunjene prijavnice kandidati mogu poslati materijale (fotografije uspješnih radova) kao i pismene preporuke voditelja izvannastavnih ili izvanškolskih aktivnosti koje su pohađali ili pohađaju, a koje bi bile relevantne za njihov primitak u željenu radionicu.

Budući da je broj polaznika ograničen, molimo vas da se držite roka za prijavu jer prijavnice koje stignu nakon navedenog datuma neće biti uzete u razmatranje.

Obavijest o primljenim učenicima vaše škole biti će poslana do 26. ožujka

2012. god, te biti objavljena na www.kolonius.com

Sve ostale informacije možete pronaći na web adresi Kolonije www.kolonius.com, možete ih dobiti putem telefona škole (00385 31 270 810), mail-a (ernestinovo-001@skole.t-com.hr, izravno od voditelja (00385 91 893 88 30) ili od koordinatora Kolonije (00385 91 558 45 61).

Adresa za prijavu i faks se nalaze na prijavnici.

S poštovanjem! Voditelj Kolonije mladih:

Damir Škrlec, prof.

Prijavnica za sudjelovanje na 9. međunarodnoj koloniji mladih, Ernestinovo 2012.

Vrijeme održavanja Kolonije je od 2. do 4. travnja 2012.

Tema ovogodišnje Kolonije je "Slagalica s više lica"

Radionice Voditelji_______________________

1. KERAMIČKA Dragutin Ciglar, keramičar

2. KIPARSKA Mato Tijardović, kipar

3. BATIK Irena Bando, dipl. dizajner i dipl. knjiž.

4. SLIKARSKA Saša Sermek, akademski slikar

5. MOZAIK-INTARZIJA Rozvelt Kapović, kipar

6. TAMBURAŠKA Tomislav Klasan, glazbenik

7. SUVREMENO-ETNO PJEVANJE Jelena Dragić, glazbeni pedagog

8. DRAMSKA Stela Macakanja- Baćić, dramski pedagog i prof. hrv. jez.

9. PLESNA Mira Sekereš, plesni pedagog

10. NOVINARSKA Vlatka Bosutić - Cvijić, prof. hrv. jez.

11. PLAMENA PTICA Zdenka Đurišić, terapeut

____________________________________________________________________

Osobni podatci:

Ime i prezime________________________________________________________________

Škola_______________________________________Razred__________________________

Adresa stanovanja______________________________ Grad _________________________

Telefon učenika________________________Telefon roditelja_________________________

Dosadašnje aktivnosti i preporuke nastavnika - mentora

(smotre, izložbe, radionice, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti): __________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________

Radionica na koju se prijavljuje:

a)________________________________________

b)________________________________________

Prijavnicu poslati najkasnije do 20. ožujka 2012. na adresu:

OŠ Ernestinovo, Školska 1, 31215 Ernestinovo ili na faks (031) 270 213.

Kotizaciju od 50,00 kn izvršiti do 28. ožujka 2012. na navedenu adresu škole,

ž. r. 2500009-1102014272 s pozivom na broj 04042011

u svrhu plaćanja Kotizacija za 9. međunarodnu koloniju mladih (ime i prezime).

Povratna informacija o primljenim učenicima bit će objavljena na web stranici Kolonije (www.kolonius.com)

te poslana na adrese škola primljenih učenika do 26. ožujka 2012. god.

Svojim potpisom na prijavnicu roditelji ili staratelji potvrđuju svoju suglasnost s uvjetima sudjelovanja (prva stranica) te ujedno daju svoj pristanak da fotografije i videozapisi na kojima se vide njihova djeca

mogu biti objavljeni u tiskovinama vezanim uz Koloniju ili na web stranicama Kolonije.

____________________________ ___________________________

(potpis polaznika) (potpis roditelja ili staratelja)

Osobe za kontakt:

Koordinatorica Kolonije: Voditelj Kolonije:

Irena Bando, dipl. dizajner i dipl. knjiž. Damir Škrlec, prof.

Mob:091 558 45 61 Mob:091 893 88 30

e-mail: irena.bando@os.t-com.hr e-mail: damir.skrlec@os.t-com.hr

www.kolonius.com

Samovrednovanje naše škole

2012-03-21T09:29:00.000+01:00

U tekstu koji prenosimo iz brošure, vrlo zanimljivo mi je sagledati imena i prezimena ljudi koji su učestvovali u samovrednovanju naše škole. Svima će dosta toga postati jasnije, a ponajviše zbog nedavnih događaja vezan za jedan 6. razred. Pa i samom razredniku toga razreda, koji tada još nije niti radio, pa pogledajmo:

Školski tim za kvalitetu
Ravnatelj škole Josip Mandurić, dipl. teol., dipl. iur
Stručni suradnik pedagog Gordana Runje, nastavnik razredne nastave i dipl. pedagog
Stručni suradnik psiholog Mr. spec. Silvija Mihaljević, klinički psiholog
Stručni suradnik defektolog Sanda Zlatarić, prof. rehabilitator
Učiteljica razredne nastave Marija Vučak, nastavnik razredne nastave
Predmetni učitelji Ksenija Moguš, prof. matematike i fizike, Tomislav Kralj, prof. PTO
Predsjednica Vijeća učenika Iva Ižaković, 8.a
Član Školskog odbora Krunoslav Ižaković
Predsjednica Vijeća roditelja Mirta Kotromanović
Roditelji Marko Pipunić, Ivica Škojo
Predstavnik osnivača Davor Brust, voditelj Odsjeka za prosvjetu, tehničku kulturu, djecu i mladež
Kritički prijatelj Marina Ništ, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje, Podružnica Osijek

Riječ ravnatelja

Škola, kao ustanova od posebnog značenja za društvo, ima obvezu i potrebu trajnog razvoja i unapređivanja da bi bila spremna odgovoriti na sve potrebe učenika i pružiti im potrebna znanja, vještine i kompetencije za samostalno učenje i život. Zato treba neprestano tražiti odgovor na pitanje: U čemu možemo biti još bolji?
Uključivanjem u projekt samovrednovanja svi učenici, roditelji i zaposlenici škole dobili su priliku dati svoj doprinos u povećanju kvalitete života i rada škole. Zato smo u provedbu projekta samovrednovanja uključili sve učenike, roditelje i zaposlenike škole koji su kroz SWOT-analizu imali priliku reći svoje mišljenje o prednostima, nedostacima, mogućnostima i poteškoćama u radu škole. Dobili smo mnoštvo ideja i prijedloga koje smo ugradili u razvojni plan škole. Imenovanjem tima za kvalitetu i kritičkog prijatelja dobio sam trajnu pomoć u unapređivanju kvalitete rada škole. Izražavam svoje zadovoljstvo sudjelovanjem u projektu.
Josip Mandurić, dipl. teol., dipl. iur

Riječ kritičkog prijatelja škole

Redovito sam upoznata s važnim aktivnostima koje se provode u školi. Školski razvojni plan nastao je kao rezultat temeljito provedene i obrađene SWOT-analize. Opsežan je i obuhvaća nekoliko područja djelovanja. Zahtijeva mnogo energije svih učenika i djelatnika škole, ali kako su neke aktivnosti već u tijeku, a neke je predviđeno provesti tijekom ove i idućih školskih godina, mislim da neće biti većih poteškoća u njihovoj provedbi.
Sama sam se aktivno uključila u profesionalno osnaživanje učitelja na području vrednovanja tako da sam održala višesatno interaktivno predavanje o subjektivnim i objektivnim čimbenicima u ocjenjivanju.
Iako škola već dugo dobro funkcionira, prepoznaje se želja i težnja za stalnim osuvremenjivanjem i napredovanjem u svim područjima. Pravo je zadovoljstvo biti kritički prijatelj u ovakvoj školi.

Obilježja škole

OŠ Antuna Mihanovića smještena je u neposrednoj blizini centra grada. Dio učenika stanuje u prigradskim naseljima Podravlje i Tvrđavica te svakodnevno putuju u školu organiziranim prijevozom. U šk. god. 2008/2009. nastavu pohađa ukupno 444 učenika raspoređenih u 18 odjela. Škola radi u jednoj smjeni i ima organiziran produženi boravak za dvije skupine učenika. Zaposleno je ukupno 47 djelatnika: 30 učitelja, pedagog, psiholog, defektolog, knjižničar, ravnatelj i 12 osoba u administrativno-tehničkoj službi. Zbog sudjelovanja u različitim projektima škola nosi sljedeće nazive: Međunarodna ekoškola, GLOBE-škola, Škola bez nasilja, Kvalitetna škola. Učenici škole redovito sudjeluju na susretima i natjecanjima na školskoj, županijskoj i državnoj razini te postižu zapažene rezultate.

Posebnosti škole

Škola je uključena u sljedeće projekte: Za sigurno i poticajno okruženje u školi, Kvalitetna škola, Ekoškola, GLOBE-projekt.
Organizirano je ukupno 16 skupina dodatne nastave i 19 skupina izvannastavnih aktivnosti kojima je obuhvaćeno ukupno 363 učenika. 330 učenikauključeno je u različite sportske, umjetničke i tehničke izvanškolske aktivnosti.
Za učenike s posebnim potrebama organizirano je terapijsko jahanje u udruzi »Mogu« u Osijeku, osobni asistent za učenike s ADHD-om, Ples pisanja, Rehabilitacija putem pokreta i Slušno integracijski trening.
Škola ima učeničku zadrugu koja se zove »LIPA« sa sljedećim sekcijama: keramika, batik, konstruktori, slikarstvo, zlatovez.

Partnerstvo škole

Škola uspješno surađuje s Agencijom za odgoj i obrazovanje – Podružnica Osijek, različitim udrugama građana, športskim klubovima i društvima.
Škola je sjedište četiriju županijskih stručnih vijeća i domaćin mnogobrojnih seminara za učitelje i stručne suradnike koje organizira Agencija za odgoj i obrazovanje te sjedište za polaganje stručnih ispita za učitelje razredne nastave.
S udrugom »Vaga« sudjelujemo u projektu »Optimalnom težinom do zdravlja«, s udrugom »Breza« u projektu »Zemlja djece – zemlja bez granica«. Surađujemo s Društvom za psihološku pomoć »Sunce«, Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, udrugom Roma »Luna« iz Belog Manastira, Društvom naša djeca, Crvenim križem, Centrom za socijalnu skrb, policijom, Skloništem za žene žrtve obiteljskog nasilja, Domom za djecu »Klasje«, udrugom »Šokačka grana«, Centrom za odgoj i obrazovanje »Ivan Štark«, galerijama, muzejima i drugim ustanovama.
Učenici rado sudjeluju u humanitarnim akcijama koje su organizirane u školi s ciljem pomoći onima koji su u potrebi.

Razvojni prioriteti škole

Nakon izrade samoevaluacijskog izvješća poboljšanja je potrebno učiniti u sljedećim prioritetnim područjima:
1. Podrška učenicima: smanjivanje i preveniranje nasilja među učenicima
2. Uvjeti rada: briga o prehrani učenika u školi, povećanje dostupnosti lektire i opremljenosti školske knjižnice
3. Slobodne aktivnosti učenika: povećanje broja skupina izvannastavnih aktivnosti i dodatnog rada s nadarenim učenicima, poboljšanje kvalitete rada u izvannastavnim aktivnostima i organiziranje slobodnog vremena učenika
4. Postignuća učenika: unapređivanje sustava ocjenjivanja vrednovanja postignuća učenika.
Školski tim za kvalitetu

Razvojni plan škole

• Organizirati edukaciju novih učitelja za UNICEF-ov projekt: Za sigurno i poticajno okruženje u školama i provedba projekta
• Organizirati radionice o nenasilju za rizične skupine učenika
• Osnovati i educirati grupu medijatora učenika i grupu vršnjačke pomoći
• Izraditi vrijednosti, pravila i posljedice za svaki odjel
• Osnovati vijeće učenika za izradu etičkog kodeksa
• Izraditi etički kodeks za učenike i zaposlenike
• Organizirati roditeljske sastanke na temu nasilja
• Osmisliti program za ispraćaj učenika osmih razreda
• Organizirati radionice i predavanja za učenike i učitelje na temu tolerancija i predrasude
• Organizirati natjecanje u pjevanju za učenike
• Formirati Povjerenstvo za brigu o pravilnoj prehrani učenika
• Surađivati s udrugom »Vaga« u projektu »Optimalnom težinom do zdravlja« (predavanja za učenike, roditelje i učitelje o pravilnoj prehrani)
• Izraditi jelovnik u suradnji sa školskom liječnicom, doktorom nutriciologom, roditeljima i učiteljima
• Opremiti školsku kuhinju novim štednjakom i toplim kupkama
• Utvrditi broj primjeraka obvezne školske lektire u školskoj knjižnici
• Iz vlastitih prihoda škole i donacijama nabaviti veći broj lektirnih naslova
• Prikupljanje knjiga od učenika
• Uključiti roditelje u akciju opremanja školske knjižnice
• Predstavljanje učenicima sadržaja izvannastavnih aktivnosti i dodatnog rada s učenicima
• Uključiti roditelje u izbor aktivnosti u školi (anketom na početku školske godine)
• Uključiti roditelje i vanjske suradnike u vođenje različitih aktivnosti u školi•
Edukacija učitelja za vođenje izvannastavnih aktivnosti i dodatnog rada
• Osmisliti radionice i druge aktivnosti u školi u vrijeme učeničkih praznika
• Formirati različite klubove učenika u školi
• Osnovati školski učenički bend
• Organizirati kreativne radionice za učenike
• Organizirati predavanja i radionice za učitelje na temu ocjenjivanje
• Izraditi kriterije ocjenjivanja
• Na sjednicama razrednih vijeća raditi na ujednačavanju kriterija ocjenjivanja
• Informirati učenike i roditelje o kriterijima i elementima ocjenjivanja za svaki predmet
• Organizirati izvođenje nastave predmetnih učitelja u razrednoj nastavi
• Primjenjivati različite oblike ispitivanja znanja koristeći individualni pristup
• Vježbati učenike u samoprocjeni
• Razvijati kod roditelja realna očekivanja u ocjenjivanju

Misija škole

Mi smo škola ljubavi: volimo svako dijete, poštujemo njegovu osobnost, prihvaćamo njegove sposobnosti i uvažavamo različitosti. Želimo da škola učenicima postane drugi dom u kojem će se osjećati sigurno, prihvaćeno i voljeno.

Kvaliteta obrazovanja i učeniku usmjeren pristup

2012-03-21T09:08:00.003+01:00

Izdvojeni tekst iz brošure o samovrednovanju škola čiji je koautor i naš ravnatelj

Samovrednovanje škola
Prva iskustva u osnovnim školama

Pomaže li naša škola svakom svom učeniku da bude i postane ono najbolje što kao ljudsko biće može biti?

Dominantan pristup u suvremenom svjetskom, pa tako i u hrvatskom obrazovanju jest takozvani »učeniku usmjeren pristup«. Ovakav pristup dolazi do izražaja i u samom Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, 87/2008), gdje se pod ciljevima i načelima odgoja i obrazovanja u članku 4. izrijekom ističe usredotočenost odgoja i obrazovanja na »osiguravanje sustavnog načina poučavanja, poticanja i unapređivanja intelektualnog, tjelesnog, estetskog, društvenog, moralnog i duhovnog razvoja u skladu sa sposobnostima i sklonostima učenika«.
Ova paradigma proizlazi iz humanističkog »osobi usmjerenog pristupa« koji u središtu pozornosti obrazovnog procesa u školama postavlja učenika – svako pojedino dijete (Rogers, 1983). Ključna pitanja koja se pritom postavljaju:
• Pruža li škola optimalnu podršku svim svojim učenicima u njihovu prirodnom procesu osobnog rasta i razvoja?
• Omogućuje li škola svojim učenicima skladan i maksimalan tjelesni, psihološki i socijalni razvoj?
• Koliko aktivno škola doprinosi razvoju integrirane ličnosti, kompletnom razvoju i integraciji emocionalnih, socijalnih, kognitivnih i tjelesnih potencijala svojih učenika?
• Koliko škola potiče i oslobađa prirodnu znatiželju, želju za učenjem, urođenu potrebu za osobnim razvojem svojih učenika?
• Koliko škola uvažava i koliko se prilagođava individualnim razlikama u interesima, talentima i stilovima učenja svojih učenika?
• Potiče li škola intelektualne sposobnosti i vrline poput kritičkog mišljenja, sposobnosti samostalnog razmišljanja, argumentiranja, kreativnog i inovativnog rješavanja problema?
• Uči li škola svoje učenike kako učiti?
• Uči li škola svoje učenike kako preuzimati odgovornost za vlastiti život, kako učinkovito rješavati probleme s kojima se suočavaju u svom životu, kako donositi teške i složene odluke?
• Pomaže li škola svojim učenicima u stjecanju ključnih kompetencija za uspješan život u vremenu brzih društvenih i tehnoloških promjena?
• Potiče li škola razvoj pozitivnog samopoimanja, autonomije, samoefikasnosti i osjećaja kompetentnosti kod svojih učenika?
• Osigurava li škola svim svojim učenicima iskustva uspjeha i uspješnosti, bez obzira na njihovu inteligenciju, u skladu s individualnim datostima i talentima svakog pojedinog učenika?
Ova razmišljanja o utjecaju škole na učenike praktički mogu biti i ključna pitanja koja sebi moraju postaviti škole u sklopu samovrednovanja. Kako postići da škola zbilja ostvaruje ovakve ishode, kako postići da svi oblici organiziranja odgojno-obrazovnog rada budu toliko kvalitetni da osiguravaju optimalan razvoj svakog učenika? Kako postići da naša škola bude još kvalitetnija škola?
Važno je u ovom trenutku razvoja hrvatskog obrazovnog sustava, kada se kriterijem uspješnosti škola sve više postavljaju rezultati učenika na nacionalnim ispitima ili državnoj maturi, snažno naglasiti da obrazovanje ne smije biti kompetitivno natjecanje i da postignuća poput dobrog rezultata na nekom testu nisu najvažnija stvar i da ne objašnjavaju smisao obrazovanja.
Obrazovanje ostvaruje svoj smisao ukoliko u njemu nalaze ispunjenje i zadovoljstvo svi koji su uključeni u taj proces i ukoliko ono vodi razvoju osobnih potencijala i dobrobiti svakog pojedinog učenika.

Meni je ovaj dio osobito zanimljiv, a kompletan tekst možete pročitati na linku

http://www.idi.hr/images/stories/PDF_znanostidrustvo/Samovrednovanje_skola.pdf

Ministar Jovanović predstavio strateške ciljeve MZOS-a

2012-03-21T08:21:00.001+01:00

Tekst u cijelosti prenosimo sa stranica Agencije za odgoj i obrazovanje

Status ravnatelja škola unaprijedit će se uvođenjem licenci i uspostavom mjerljivih kriterija kvalitete, najavio je ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. sc. Željko Jovanović prigodom otvaranja državnog stručnog skupa za ravnatelje osnovnih škola RH, koji se od 27. do 29. veljače 2012. godine održao u Vodicama i na kojem je sudjelovalo više od 640 ravnatelja.

Izuzetno dobro posjećen skup bavio se kvalitetom i unapređivanjem kvalitete rada u školi, a o toj temi, kroz razna područja i aspekte djelovanja, predavanja su održali istaknuti sveučilišni profesori, djelatnici Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, CARN-eta, Agencije za odgoj i obrazovanje te učitelji praktičari. Strateške ciljeve Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta predstavio je ministar Željko Jovanović.

Obraćajući se ravnateljima ministar je naglasio da je nasušna potreba podići opću razinu obrazovanosti građana Hrvatske, a strukturu prilagoditi razvojnim potrebama i potražnji na tržištu rada, kroz jačanje i suradnju obrazovnih i znanstvenih institucija i gospodarstva te poticanje većeg ulaganja u obrazovanje i istraživanje.

– Da bismo u tome uspjeli, morali smo krenuti od promjena u svim segmentima odgovornosti našeg ministarstva. Sve ključne odluke donosit će se nakon iscrpnog dijaloga. Obrazložene prijedloge prepustit ćemo stručnjacima, a potom u raspravu uključiti predstavnike tržišta rada, poslodavce, sindikate, vlast, učitelje te akademsku i znanstvenu zajednicu. Uslijedit će najšira javna rasprava i konačna odluka koja će biti moja odluka i ministarstva i za nju ćemo snositi pohvale, kritike i odgovornost – kazao je ministar Željko Jovanović.

U tu svrhu, istaknuo je, već su formirane stručne grupe koje pripremaju izmjene i dopune zakona u svim segmentima, zajedno s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti radi se na kreiranju strategije obrazovanja i znanosti koja će biti polazište za izmjenu svih zakona, a u dogovoru s Agencijom za odgoj i obrazovanje radi se na stvaranju preduvjeta za uvođenje novih sadržaja u škole.

–Svi želimo kreativnu i poticajnu školu, kako za djecu tako i za učitelje. Svi najavljeni novi sadržaji dio su šire kurikularne reforme i to je dio nove velike slike škole. Moramo napustiti kruti sustav, a sadržaji svih predmeta moraju biti temeljeni na znanstvenim istinama i spoznajama. Posao je Agencije za odgoj i obrazovanja pripremiti podloge za donošenje nacionalnog kurikuluma i svih nastavnih predmeta. Taj posao se radi u suradnji sa zainteresiranim stručnim udrugama, ali ne mogu civilne udruge preuzimati poslove ministarstva i države. Srednje i visoko obrazovanje obogatit ćemo mrežom akreditiranih programa cjeloživotnog učenja, jer nam je cilj u njih uključiti što više građana zbog njihova doškolavanja, specijalizacije, prekvalifikacije i kvalitetnijeg osposobljavanja za obavljanje poslova. Čeka nas puno posla, a rezultati neće doći preko noći – kazao je ministar Jovanović.

Novi sadržaji u školi

Jedan od važnih prioriteta, naglasio je, jest donošenje nacionalnog kurikuluma. – Promijenit ćemo gledanje na to što se i kako uči u školi, otvorit ćemo prostor za nove sadržaje kao što je zdravstveni odgoj koji će obuhvaćati i seksualni odgoj, edukaciju o spolno prenosivim bolestima, o štetnosti svih vrsta ovisnosti, o prevenciji debljine, koja je vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, o nasilju. Sadržajima građanskog odgoja, odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo želimo uputiti mlade u prava, slobode i odgovornosti koje imaju kao građani te ih poučiti kako se za njih mogu boriti – naglasio je ministar.

Obrazlažući potrebu promjene obrazovnog sustava, ministar je napomenuo da Hrvatska ima 35 posto nezaposlenih mladih osoba, čime je na trećem mjestu po broju nezaposlenih mladih u Europi, a za znanost, istraživanje i obrazovanje u Hrvatskoj se posljednjih godina izdvaja samo 0,76 posto BDP-a, dok većina zemalja Europske unije za navedenu svrhu minimalno izdvaja tri posto bruto društvenog proizvoda.

– Ova Vlada vjeruje da ulaganje u obrazovanje i znanost moraju biti dugoročni cilj Hrvatske, jer je obrazovanje glavni čimbenik za stvaranje suvremenog gospodarstva utemeljenog na znanju. Možda to tako ne izgleda nakon što smo donijeli proračun, no promjene se ne mogu dogoditi preko noći, pogotovo ako je osam godina izdvajanje za obrazovanje i znanosti bilo u stalnom padu – istaknuo je ministar i napomenuo da je zaustavljen daljnji pad izdvajanja za obrazovanje.

Iako je ukupno gledajući proračun ministarstva smanjen, povećane su brojne stavke. Više novca dobili su prevencija ovisnosti i nasilja, programi rada s darovitima, stručno usavršavanje nastavnika, deficitarni udžbenici, obrazovanje djece u alternativnim školama, programi znanstvenih časopisa, razvoj informacijskog sustava visokog obrazovanja, obuka neplivača, školarine na sveučilištima, a osigurali smo i četiri milijuna za opremanje školskih knjižnica.

Licenciranje odgojno-obrazovnih radnika

–Vjerujem da će promjena paradigme u kojoj se cijeni znanje i u kojoj napredovanje i društveni uspjeh ovise o znanju vratiti dostojanstvo i vašem časnom i odgovornom pozivu. To je jedan od prvih prioriteta koji sam si postavio na početku mandata. Vrijedni i uspješni učitelji moraju biti prepoznati, a njihov rad bolje vrednovan. Stoga su stručna usavršavanja i definiranje napredovanja za sve nastavnike važna zadaća. Ubrzano ćemo raditi i na licenciranju nastavnika, i na pravilniku o napredovanju. Staus ravnatelja ćemo unaprijediti u sklopu osposobljavanja i licenci te uspostavom mjerljivih kriterija kvalitete. Sadašnji reizbori ravnatelja imaju dosta nedostataka i za to sam da školski odbor preuzme apsulutnu odgovornost za to što radi, a ja kao ministar svoju mogućnost da uskratim imenovanje izabranim ravnateljima svest ću na najmanju moguću mjeru i to samo u slučajevima kad utvrdim da je kršen zakon u proceduri izbora – zaključio je ministar Jovanović.

Obraćajući se ravnateljima škola Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, istaknuo je da u sedam godina, koliko se održava državni stručni skup za ravnatelje, prvi put na skupu je prisutan ministar i njegova pomoćnica. – Vjerujem da je to svojevrsna poruka vama ravnateljima i svima nama koji smo zaduženi da naš obrazovni sustav učinimo boljim – kazao je Vinko Filipović i podsjetio na važnost uloge ravnatelja škola kao pedagoških rukovoditelja.

Novosti u radu Agencije

Ravnatelj V. Filipović najavio je dvije važne i značajne promjene u radu Agencije. Jedan od njih je stručno usavršavanje dostupno svim odgojno-obrazovnim radnicima. Prema podacima Agencije od 65 000 odgojno-obrazovnih radnika u 2011. godini samo jedna trećina stručno se usavršavala na 871 skupu u organizaciji AZOO-a.

– Od 1. ožujka ponudit ćemo stručno usavršavanje u vašim školama iz općih tema, psihologije, pedagogije, defektologije, socijalne pedagogije i knjižničarstva. Usavršavanje će se održavati na učiteljskim, odnosno nastavničkim vijećima, a edukaciju u školama provodit će stručni suradnici promovirani u zvanje mentora i savjetnika – najavio je V. Filipović. Takav način usavršavanja, pojasnio je, od škole neće zahtijevati materijalne troškove i neće se remetiti tijek nastave, a učitelji i nastavnici neće imati opravdanje za stručno neusavršavanje. – U sljedećem razdoblju u takav oblik stručnog usavršavanja uključit ćemo i ostale mentore i savjetnike, njih oko 3 500 u sustavu, jer smo svjesni da ih do sada nismo dovoljno aktivirali – kazao je V. Filipović.

Druga novost je formiranje Odjela za stručno-pedagoški nadzor u Agenciji za odgoj i obrazovanje u kojem će biti 17 savjetnika za svako predmetno područje. Odjel će započeti s radom 1. svibnja ove godine, a svi savjetnici biti će dodatno educirani.

– Odjel neće biti u funkciji samo u onim ekstremnim slučajevima kada stižu žalbe i pritužbe. Mislim da se mi u odgojno-obrazovnom sustavu moramo ozbiljno pozabaviti hiperinflacijom odlikaša. Odjel će biti u funkciji tamo gdje se pokaže da u nekim školama prosjek ocjena ne odgovara realnoj očekivanoj prolaznosti učenika – pojasnio je V. Filipović.

Nakon uvodnim izlaganja ravnatelja Vinka Filipovića i ministra Željka Jovanovića, uslijedila su stručna predavanja istaknutih sveučilišnih profesora, stručnjaka iz različitih područja obrazovanja te stručnjaka koji su indirektno vezani za područje obrazovanja te izlaganje pomoćnice ministra Ankice Nježić. Govoreći o strukturnim promjenama, ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje istaknula je da će se zalagati da se sve predviđene promjene provode postupno, sa određenim ciljem, i da se osiguraju stručnjaci koji će ih provoditi. Ravnatelje škola pozvala je da svojim doprinosom, idejama i kompetencijama sudjeluju i pomognu u razvoju odgoja i obrazovanja, naglasivši da, razvoj nije moguć bez razvoja svakog učenika, učitelja i ravnatelja, odnosno svih u sustavu.

Osobni razvoj pojedinca temelj je napretka

I prof. dr. sc. Pero Lučin u svom izlaganju o integriranju u europski sustav obrazovanja kroz unapređivanje kvalitete istaknuo je da razvoj treba temeljiti na osobnom razvoju pojedinaca i razvoju mogućnosti društva.

Aktualnosti iz CARN-et-a i projekte koji su namijenjeni učenicima i odgojno-obrazovnim radnicima predstavio je ravnatelj CARNet-a Zvonimir Stanić.

O unapređenju kvalitete škole i komunikaciji u kvalitetnoj školi predavanja su održala dva priznata stručnjaka prof. dr. sc. Vladimir Jurić i prim. dr. sc. Pavao Brajša.

Dr. sc. Petar Bezinović sa suradnicom Sonjom Srebačić predstavio je projekt Razvoj instrumenata za vrednovanje školske nastave. Projekt provodi Institut za društvena istraživanja u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje. U projektu, kojem je svrha bila osmisliti instrumentarije za vrednovanje i unapređivanje nastave u školi, do sada su eksperimentalno sudjelovale četiri zagrebačke osnovne škole.

Govoreći o kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa Sanja Brajković iz Pučkog otvorenog učilišta Korak po korak istaknula je da su učitelji najvažnija karika u procesu koja čini razliku u kvaliteti između pojedinih škola.

Projekte vanjskog vrednovanja u funkciji unapređivanja kvalitete rada u školi predstavila je dr. sc. Jasmina Muraja, zamjenica ravnatelja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanje, dok je Renata Ivanković iz CARN-eta predstavila razvoj digitalnih kompetencija. O ranjivim skupinama učenika, njihovu prepoznavanju i integraciji u odgojno-obrazovni sustav predavanje je održao Darko Tot, pomoćnik ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje.

Zadnji dio skup bio je posvećen pravnim i financijskim pitanjima s kojima se ravnatelji susreću u svakodnevnom radu. O propisima i njihovoj primjeni u sustavu osnovnog školstva predavanje je održala Olivera Marinković, Mladenka Karačić tumačila je Zakon o fiskalnoj odgovornosti, a Tihana Radojčić, pomoćnica ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, održala je predavanje na temu stažiranja, polaganja stručnih ispita i napredovanja odgojno-obrazovnih radnika.

Predavanja svih izlagača na skupu možrtr pogledati na ovom linku

http://www.azoo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3350:predavanja-sa-dravnog-strunog-skupa-u-vodicama-2012-&catid=287:ravnatelji&Itemid=115

Iskrenost je ključ

2012-03-20T16:42:00.001+01:00

Danski obiteljski terapeut Jesper Juul pisac je utjecajnih knjiga iz područja roditeljstva od kojih su najpoznatije «Vaše kompetentno dijete» i «Znati reći ne mirne savijesti». Pročitajte njegove misli o roditeljstvu i odgoju

Puno pišete o samosvijesti. Kako kod djeteta razvijati samosvijest?
- Samosvijest je važna, ali ona je i jedina stvar koju djetetu ne možemo dati. Možemo se jedino truditi da je ne uništimo.

Što je točno samosvijest?
- Samosvijest je osjećaj vrijednosti, dobar osjećaj o sebi koji ne ovisi o osobnim postignućima. Naime, velika je razlika između samosvijesti i samopouzdanja. Samopouzdanje ovisi o našim postignućima, o stvarima koje radimo, a samosvijest je ono što jesmo, neovisno o stvarima koje činimo. Samosvijest raste u djetetu ako je ne uništimo.

A na koje je načine uništavamo?
- Jedan od najmoćnijih načina na koji možemo uništiti samosvijest kod djeteta jest nešto što se naziva moć definiranja. Roditelji taj alat često koriste, a da ni ne primjećuju. Svaki put kad se djetetu obratimo riječima: 'Ti si' ili 'Ti nisi', kad njegove postupke definiramo riječima: 'Ti si dobar' ili 'Ti si zločest', uništavamo djetetovu samosvijest.

Znači da je i pohvala loša za djetetovu samosvijest?
- Jest. Naime, kod bilo kakve vrste definiranja problem je što ono dolazi odozgo i spušta se prema dolje, to nije ravnopravan odnos, već odnos u kojem je jedan moćniji od drugoga. Negativno definiranje, poput stalnog kritiziranja ili izjava poput: 'Zločest si', izaziva kod djeteta strah i nesigurnost. Pozitivno kritiziranje pretjerano razvija djetetov ego, ali i čini dijete nesigurnijim – ono se počinje bojati kritika. To je jednostavno ljudska priroda; kad ja kažem 'dan', vi automatski mislite na noć. Kada dijete pozitivno definirate, ono automatski očekuje negativno definiranje. Negativno definiranje je, naravno, jako destruktivno za dijete jer, znate, djeca vjeruju svojim roditeljima bezrezervno. Ona vjeruju onome što roditelji govore.

Što je onda ispravan put? Treba li izbjegavati hvaliti dijete?
- Nema ništa loše u tome da pohvalite dijete. Dapače, to treba činiti. Stvar je u tome da ne treba preuveličavati stvari. Pohvalite dijete kada nešto postigne i učini, ali nemojte se uhvatiti u zamku stalnih pohvala za gotovo smiješne stvari. Danas roditelji pretjeruju s pohvalama, a to nije dobro za razvoj djetetove samosvijesti. Na početku su pohvale dobre, no onda postaneš ovisan o njima i potrebno ih je sve više i više.

Kako onda treba izgledati pohvala?
- Ne treba ponavljati obrasce napamet niti verglati unaprijed naučene rečenice: pohvala treba biti osobna, treba izražavati kako se vi osjećate. Primjerice: 'Sretan sam što si naučio vezati cipele jer to ja više ne moram raditi za tebe'. Ili: 'Sretan sam što si naučila sama koristiti vilicu i nož'. To su dobre, iskrene pohvale jer govore o vama. No roditelji često koriste 'roditeljski jezik' i hvale dijete za besmislene stvari, a onda pohvala gubi smisao.

Na što točno mislite kad kažete „roditeljski jezik“?
- Roditelji često govore automatski, poput robota. Pohvala je automatska, naučena rečenica. To funkcionira prvih šest - sedam mjeseci djetetova života, kada roditelji mogu reći gotovo bilo što, sve dok je glasno i popraćeno smijehom i grimasama. No kasnije moraju pronaći osobni jezik i osobni izričaj inače ih djeca prestaju slušati. Kad čuju neke rečenice, jednostavno se isključe – one 'zvuče kao mama'. I tada se dogodi da imate petogodišnjaka koji odbija poslušati što mu govorite ili s kojim nemate nikakav odnos. Ili stvari 'puknu' u pubertetu – iako najčešće 'puknu' ranije, samo što to roditelji ponekad ne primijete, odnosno ne pronađu pravi uzrok problema – a pravi uzrok, pravi problem koji treba rješavati uvijek je u nama, a ne u djetetu.

Često se govori o „epidemiji popustljivog odgoja“. Što je to?
- To je današnja tendencija da se djeci dopušta baš sve. No, ne treba osuđivati te ljude – oni se trude najbolje što znaju, pokušavaju u svojim roditeljskim ulogama biti bolji nego što su njihovi roditelji bili u svojima. Popustljivi roditelji mogu se svrstati u tri skupine. Jedni su neoromantičari koji žele stvoriti mali raj na zemlji u kojem bi svi bili uvijek sretni – što je nemoguće. Takvi roditelji izbjegavaju sukobe jer sukob znači da si loš. Druga skupina roditelja su oni koji slijede put manjeg otpora. To je najčešće u bogatim obiteljima u kojima oba roditelja mnogo rade i kada dođu kući, žele svoj mir. Zato će im dati što god treba, samo da imaju taj neki mir. Treća skupina roditelja su oni odrasli u lošim obiteljima koji su bili jako povrijeđeni. Oni ne žele ponoviti ta iskustva i misle da je sve bolje od vikanja.

Knjige o odgoju često uče roditelje da je dobro suspregnuti ljutnju, da djeca uče oponašanjem i da je dobro dati im primjer uravnoteženosti...
- Roditelji moraju naučiti da emocijama ne mogu povrijediti dijete. Jedino što povrjeđuje dijete su riječi, a njih se ipak može odabrati. Djeca, osim toga, vrlo dobro osjećaju kada ste prema njima iskreni, a kada glumite. Glumljeni mir je baš to – glumljena stvarnost, nešto lažno. Nema ništa loše u iskrenosti – naljute nas djeca, naljuti nas partner, naljute nas ljudi. Ako pokažemo te osjećaje, dijete može naučiti samo da je ljutnja prihvatljiva emocija – jer ona to i jest.

Vratimo se na popustljivost. Gdje je razlika između poštovanja djetetovih želja i popustljivosti?
- Roditelji su danas pobrkali želje i potrebe djece. Primjerice, većina djece bila bi savršeno sretna da ih roditelji puste da jedu u nekom restoranu brze prehrane. To je dječja želja, no dječja potreba je imati uravnoteženu i zdravu prehranu. To su dvije različite stvari. Razlika je prilično jasna, no da biste bez poteškoća određivali što je djetetova legitimna želja, a što njegova stvarna potreba, morate imati dobru komunikaciju s njim, a to je često problem.

Imate li kakav primjer za to?
- Nedavno sam u Njemačkoj radio sa 10 obitelji s tinejđerima. To su bile normalne obitelji s normalnim problemima. Većina tih tinejdžera kazala je da ih roditelji nemaju vremena slušati ili čak da ih ne žele slušati. Roditelji su bili šokirani – bili su uvjereni da slušaju svoju djecu, da im posvećuju pažnju. No istina je da su roditelji rijetko posvećeni samo djeci. Često je upaljen TV ili razgovaraju na mobitel ili su na drugi način zabavljeni. Djeca su jako osjetljiva na to neposvećivanje pažnje, na takvu vrstu zanemarivanja. Naglašavam to jer su i odrasli osjetljivi. Zamislite da izađemo na spoj. Nađemo se na Trgu bana Jelačića i dok šećemo, ja neprestano pričam na mobitel. Što biste mislili? Da sam nepristojan i sigurno me više ne biste željeli vidjeti. A mnogi roditelji rade točno to i to svakodnevno: u jednoj ruci drže dijete, a u drugoj mobitel. Djecu to frustrira. Ali zamislite da se vaš suprug tako ponaša, da razgovara s vama jednim okom gledajući TV ili da šeće uz vas i neprestano priča na mobitel. I vi biste, siguran sam, postali frustrirani. I to s pravom.

Zaposleni roditelji se često pitaju koliko vremena treba provesti s djetetom. Imate li kakav savjet?
- Često me pitaju koliko se vremena treba igrati s djetetom. Nema pravog odgovora jer su ljudi različiti. Ja sam, recimo, od onih koji se ne vole previše igrati. Moja supruga se obožava igrati i može provesti čitav dan u igri s našim 2,5-godišnjim unukom. No ipak, kad me to pitaju, kažem: '30 minuta'. Ako imate dijete od dvije ili tri ili šest godina, dakle maleno dijete, to dijete svake večeri treba spremiti na spavanje. To traje – koliko? Dvadeset minuta, možda pola sata. Tih pola sata za dijete je prilika da se pomazi i podruži s roditeljem, a za roditelja je to dar, prilika da se opusti, odmori, izbaci sav dnevni stres i napetost – tih pola sata s djetetom za roditelja je wellness!

Često se govori da dijete treba imati granice. Koliko ima istine u tome?
- Nema granica na svijetu koje su djetetu potrebne. Treba, naravno, paziti na praktična pravila, poput prelaska ceste. Također svaka obitelj ima neki svoj skup pravila koja joj pomažu da funkcionira, ali granice nisu ono što je potrebno djetetu. Jer, granice kriju opasnu zamku: naime, što je više granica, to je veći rizik da će dijete postati kriminalac.

A ako nema granica, kako postavljamo pravila dobrog ponašanja?
- Treba jednostavno i odlučno definirati sebe. Roditelj treba reći: 'To mi se sviđa' ili 'To mi se ne sviđa'. Roditelj se neki put treba i naljutiti. Ponekad će i vikati. To je sve u redu. Jedino pravilo je da treba biti iskren i govoriti istinu djeci, to u većini slučajeva riješi sve probleme.

A što je s fizičkim kažnjavanjem?
- Kada biste roditeljima u rodilištu pokazali njihove bebe i pitali ih hoće li ih ikada udariti, svi bi vam vjerojatno rekli odlučno ne. No udarci se ponekad dogode. Često tim metodama pribjegavaju roditelji koji su i sami dobivali batine zbog pogrešaka. No udarci nisu rješenje – oni su ponavljanje starih obrazaca. Taj trenutak roditeljske nemoći, kada roditelj osjeti poriv (ili to učini) da udari dijete, trenutak je kada bi se roditelj morao suočiti sa sobom i svojim odlukama. To je trenutak kada roditelj može rasti i shvatiti da ponavlja stare obrasce.

Što je djeci potrebno?
- Roditelji me često pitaju što je djetetu potrebno. Često se govori i o tome da je važno kvalitetno vrijeme s djetetom, no ja sam prema tom pitanju skeptičan. Da, potrebno je igrati se s djetetom – ako osjećate tu potrebu. Roditelji moraju shvatiti da je igra dječje carstvo. Djeca su obično u svijetu odraslih. Odlaze na posao – jer vrtić jest posao, ponekad i veoma težak i naporan posao. No djeci je potrebno da roditelji, primjerice, odu u vikendicu. Potrebno im je da u toj vikendici rade sve stvari koje se ondje rade; da čiste, kopaju, uređuju. Djeca moraju naučiti kako biti odrasle osobe jer to inače nikada neće naučiti. Moraju gledati svoje roditelje kako rade odrasle stvari i kako žive odrasle živote, inače će djeca odrasti, a nikada neće naučiti kako je to biti odrastao.

A što činiti s dječjom agresijom i lažima?
- Kad se pojavi agresija, roditelji često djetetu održe predavanje. Zaboravite predavanja! Ako dijete zna pričati, pitajte ga: 'Što želiš? Reci mi što želiš!' Ako dijete ne zna pričati, jednostavno mu recite: 'Dosta! Prestani!' Agresija kod male djece često se javlja iz benignog razloga: sitni mišići vrata još nisu razvijeni pa moraju koristiti ove koji jesu...
Također djeca do 7 ili 8 godina imaju jako, jako živu maštu. Tako da oni u stvari ne lažu, to je jednostavno tako u njihovim glavicama. Postoje i slučajevi kad dječaci preuveličavaju, posebno kada je riječ o događajima ili njihovim očevima. To su djeca s jako niskom razinom samosvijesti. A djeca ponekad i lažu ako misle da se njihovi roditelji ne mogu nositi s istinom.