www.tewhid.blogspot.com

Sva hvala i zahvala pripada Allahu

2014-07-11T03:18:00.001-07:00

Niko se ne okoristi od Allahove dobrote, vjere i znanja osim osoba koja poznaje sebe i ne prelazi preko svoje procjene i ne govori ovo je od mene već je ubjeđena da je sve od Allaha.Takva osoba zna da je On stvarni darivalac svih stvari bez uzroka od roba i bez da to rob u stvarnosti i zaslužuje.Iz tog razloga Allahova dobrota čini čovjeka duboko skromnim i on ne vidi nikakva dobra u sebi ili od sebe i on zna da sve što je dobro dolazi od Allaha.Tako ga Allahova dobrota čini skromnim i duboko utiče na njega čak i ako to on javno ne ispoljava.

Stoga kada god Allah iznova spusti dobrotu na njega on biva više i više skromnij, duboko pogođen, predaniji, sa više ljubavi i straha prema Allahu i polaže nadu u Njega.I ovo je posljedica dvije vrste plemenitog znanja:

Njegovo znanje o svom Gospodaru, Njegovoj savršenosti, Njegovoj dobroti, Njegovom bogatstvu, Njegovoj velikodušnosti, Njegovoj blagonaklonosti, Njegovoj milosti i da je sve dobro u Njegovim rukama.Ovo je Njegovo kraljevstvo i On ga daje kome On želi i sprječava koga želi.Sva hvala i zahvala pripada Njemu i to je najsavršenija pohvala.Nakon toga dolazi robovo vlastito znanje o sebi, uviđajući svoje granice, svoju pravednu procjenu, svoje nedostatke, svoju nepravdu, svoje neznanje i da nema nikakvog dobra u pogledu njega, niti u njemu niti od njega i da ako bi bio prepušten samom sebi on bi se zasigurno uništio i bio bi u stanju ruševine.Na isti način, njegova svojstva bi ga vodila ka potpunom uništenju a njegov nefs je beznačajniji i defektniji od toga.I svako dobro koje ima je vezano za njegovo postojanje a ne za njegovu vlastitu naklonjenost ili djela.

Kada ove dvije vrste znanja postanu sastavi dio njegovih osobina a ne samo puke riječi onda bi on znao da sva hvala i zahvala pripada Allahu i da sve počasti i svako dobro pripadaju Njemu i da je On jedini koji zaslužuje hvalu i pohvalu a da je Allahov rob taj koji zaslužuje kuđenje i korenje.

Ko god ne uspjedne da stekne ovo znanje će biti nekonstantan u svojim riječima, djelima i stanju.On bi bio izgubljen i ne bi bio upućen ka pravom putu koji vodi Allahu.Tako kako bi slijedio pravi put Allahov rob mora poznavati obje vrste znanja teoretski i praktično.Sljedeća izjava to prikazuje: Svako ko poznaje sebe poznaje svog Gospodara jer osoba koja zna za sebe da je neznalica, nepravedan, nepotpun, siromašan i ponizan znat će da je njegov Gospodar potpuna suprotnost od ovoga.Tako će on spoznati svoju vrijednost i neće prelaziti preko svojih granica.On bi veličao svog Gospodara onako kako On zaslužuje.Njegova duboka ljubav, strah, nada, kajanje i povjerenje bi bili usmjereni ka njegovom Gospodaru.Allah će mu biti najdraži, Onaj od koga najviše strahuje i u koga se nada i ovo je doista istinska priroda robovanja.

Prenosi se da je jedan mudar čovjek napisao sljedeću izjavu na vratima svoje kuće: niko se neće okoristiti od naše mudrosti osim onaj koji poznaje sebe i ne prelazi preko svojih granica.Ko god je poput toga može ući inače bi bilo bolje da se vrati dok ne bude kvalifikovan.

Ibn Kajjim – Al Fewaid

Asketizam tokom dunjalučkog života

2014-06-21T23:47:00.001-07:00

Traženje ahireta neće biti potpuno bez asketizma na ovom dunjalučkom životu a asketizam tokom dunjalučkog života neće biti potpun bez dvije stvari:

Prva: uviđanja prolaznosti, smrtnosti, truleži, zlobnosti i nesavršene prirode ovog dunjalučkog života i razmišljanja o boli koju on uzrokuje.Ko god traži dunjalučki život će trpjeti bol i žalost prije nego što postigne ono što želi a i ako ga ikada postigne trpjet će žalost i tugu nakon što ga izgubi.

Drugo: Poznavanje sa ubjeđenjem da je ahiret stvaran i bilzu i znanje da je on besmrtan, trajan i da sadrži užitke i sreću i da je ogromna razlika između njega i dunjalučkog života.Onako je kako Allah Uzvišeni kaže:

وَالْآخِرَةُ خَيْرٌ وَأَبْقَىٰ

a onaj svijet je bolji i vječan je. (Al-Ala, 17)

On je savršen i njegova zadovoljstva i blagodati su vječne.To su samo neke od njegovih karakteristika.Kada bi čovjek razumio ove dvije stvari on bi preferirao ahiret a zapostavio dunjalučki život.Svako je prirodno određene da prezire ostavljanje trenutnih koristi i zadovoljstava i čekanja očekivanih koristi i čezne za odsustvom zadovoljstava osim ako otkrije prednost onog kasnijeg nad onim što je trenutno i posjeduje jaku želju za onim što je bolje i uzvišenije.Ali ako preferira ovaj smrtni i nesavršeni svijet onda će to biti ili zbog toga što ne shvata šta je bolje po njega ili zbog toga što ne želi i ne čezne za onim što je bolje.

Svaka od ovih stvari ukazuje na slabost vjere, uma i pronicljivosti.Ko god želi ovaj dunjalučki život i daje mu prednost, on ili vjeruje da je ono što je na ahiretu bolje i trajnije ili ne vjeruje.Ukoliko ne vjeruje on će manjkati u vjeri ali ako vjeruje i ne preferira ahiret onda je njegov um bolestan i on odabire zlo za sebe.

Ovo je trenutna i neophodna podjela o kojoj rob mora donijeti odluku.Preferiranje dunjalučkog života umjesto ahireta je ili zbog manjkavosti vjere ili zbog bolesti uma.To su dva najčešća uzroka preferiranja dunjalučkog života i to je razlog zbog kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odbacio ovaj svijet i zbog kojeg su njegovi ashabi držali svoja srca podalje od njega, napustili su ga i smatrali ga kao zatvor a ne Džennet.Da su ga željeli oni bi postigli sva njegova zadovoljstva koja sadrži.Ključevi njegovih blaga su mu bila ponuđena i on, sallallahu alejhi ve sellem je odbio i ovaj dunjalučki život sa svim njegovim bogatstvima je bio ponuđen njegovim ashabima ali su oni i dalje preferirali ahiret.Oni su znali da je ovaj život samo prolazna tačka i stanica koja nije trajna, isto kao oblak koji će se uskoro pomjeriti i kao san iz kojeg će se ubrzo probuditi.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Šta ja imam sa dunjalukom. Ja sam na dunjaluku kao putnik koji je sjeo u hladovinu drveta da se malo odmori, a zatim je nastavio putovanje.” I on, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Tako mi Allaha, dunjaluk je u odnosu na Ahiret, poput čovjeka koji stavi prst u more, pa neka vidi šta je na prstu ostalo.” Uzvišeni Allah kaže:

Život na ovome svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli. Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put onome kome On hoće. (Junus, 24-25)

On nam je rekao o značenju dunjalučkog života i naložio čovjeku da ga se kloni pozivajući ga u ahiret.Uzvišeni Allah kaže:

Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može! Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati. (Kehf, 45-46)

I On Uzvišeni kaže:

Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje. (Hadid, 20)

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: "Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost – a Allah dobro poznaje robove Svoje – (Ali Imran, 14-15)

Kome hoće, Allah daje u obilju, i uskraćuje. Oni se raduju životu na ovome svijetu, a život na ovome svijetu prema onome svijetu samo je prolazno uživanje. (Rad, 26)

Ibn Kajjim

I spomeni u Knjizi...

2014-06-20T23:30:00.002-07:00

I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla

i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.

"Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!" – uzviknu ona.

"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" – reče on – "da ti poklonim dječaka čista!"

"Kako ću imati dječaka" – reče ona – "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!"

"To je tako!" – reče on. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!"

I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" – uzviknu ona.

I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.

Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe,

pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.'"

I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo" – rekoše oni – "učinila si nešto nečuveno!

Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."

A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?" – rekoše.

"Ja sam Allahov rob" – ono reče – "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti

i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,

i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.

I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"

To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.

Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: "Budi!" – i ono bude.

Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.

I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!

Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u očitoj zabludi!

I opomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali.

Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.

Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?

O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti;

o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan;

o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" –

otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!"

"Mir tebi!" – reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.

I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome."

I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo

i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.

Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,

i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.

I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,

i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.

I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik,

i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali.

Merjem, 16-58

Putevi i načini na koje se postiže znanje

2014-06-19T21:44:00.000-07:00

Korisno znanje ima određene puteve i načine na koje se postiže i određeni putevi se preduzimaju za njegovo postizanje i pamćenje.Među najvažnijim od njih su:

Prvo: Da rob traži od svog Gospodara da mu podari korisno znanje i da traži podršku od Njega Uzvišenog i iskaže svoju potrebu za Njim.Allah je naredio Svom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da traži od Njega da mu poveća znanje u dodatku njegovom znanju.

On Uzvišeni je rekao:

وَقُلْ رَبِّ زِدْنِي عِلْمًا

i reci: "Gospodaru moj, uvećaj mi znanje!" (Taha, 114)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je imao običaj reći:

„O Allahu, okoristi me sa onim čemu si me podučio i poduči me onome što će mi koristiti i povećaj mi znanje.“ (Ibn Madže, 1/92)

Drugo: I ovo je od najvećih i temelj svih njih – iskrenost u traženju znanja.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:

„Ko god traži znanje kojim se traži Allahovo lice ali ga ne traži osim radi postizanja nekog dunjalučkog cilja, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem Danu.“

Treće: Ulaganje truda i napora u traženju znanja, posjedovanje gorljivog interesovanja za njim, posjedovanje iskrene želje za onim čime se traži Allahovo zadovoljstvo i usvajanje svih puteva i načina u traženju znanja o Knjizi i Sunnetu.

Čovjek je došao kod Ebu Hurejre, radijallahu anhu i rekao: „Želim da naučim znanje ali se bojim da ću ga izgubiti.“ Ebu Hurejre mu odgovori: „Tvoje ostavljanje učenja njega je dovoljan gubitak.“

Iz ovog razloga je jedan mudri čovjek odgovorio kada je bio upitan: „Koji je način putem kojeg se postiže znanje?“ odgovorio: „Sa željom da se slijedi, sa ljubavlju da se sluša, sa jedinom brigom da se sakupi, podučavaj tvome znanju onoga ko je neznalica i uči od onoga koji podučava, jer ako to uradiš, saznat ćeš ono o čemu si bio neznalica i upamtit ćeš ono što si naučio.“

Iz ovog razloga je Imam Šafija, rahimehullah rekao: „Brate moj! Ti nećeš postići znanje osim putem šest stvari a ja ću te obavijestiti o njima sa objašnjenjem: inteligencijom, žarom, trudom, natjecanjem, druženjem sa učiteljom...i dugim vremenom!.

Četvrto: Izbjegavanje nepokornosti posjedovajem bogobojaznosti jer je Uzvišeni Allah rekao da je to najveće sredstvo postizanja znanja.On je rekao:

وَاتَّقُوا اللَّهَ ۖ وَيُعَلِّمُكُمُ اللَّهُ

I bojte se Allaha – Allah vas uči,(Al-Beqara, 282)

I On Uzvišeni je rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنْ تَتَّقُوا اللَّهَ يَجْعَلْ لَكُمْ فُرْقَانًا

O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti. (Enfal, 29)

Ovo je jasan i očigledan dokaz da će onome ko posjeduje bogobojaznost Allah dati znanje putem kojeg će moći rastaviti istinu od neistine.

Iz ovog razloga je Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu rekao: „Doista ja smatram da je čovjek koji je izgubio znanje koje je imao, izgubio ga je zbog grijeha koji je počinio.“

Imam Šafija, rahimehullah je rekao: „Požalio sam se Vakiju na slabo pamćenje pa me je uputio na ostavim nepokornost i obavijestio me da je znanje od Allaha svjetlo i da se ono ne daje nepokornom.“

Imam Malik je rekao imamu Šafiji: „Vidim da je Allah stavio svjetlo u tvoje srce zato ga ne gasi sa tamom nepokornosti.“

Peto: Da se ne bude stidno niti oholo u traženju znanja i ovo je razlog zbog čega je Aiša, radijallahu anha rekla: „Koliko su vrijedne žene Ensarijke, stid ih nije spriječio od razumjevanja vjere.“

Mudžahid je rekao: „Stidna osoba i ohola neće nikad naučiti znanje.“

I konačno: Djelovanje po znanju,

„Stopala roba se neće pomjeriti na Sudnjem Danu sve dok ne bude upitan o četri stvari: svojoj mladosti, kako ju je proveo, svome znanju, kako je radio po njemu, svom imetku, kako ga je zaradio i potrošio i svom tijelu, kako ga je koristio.“

On sallallahu alejhi ve sellem je rekao:

Bit će doveden čovjek na Sudnjem danu, zatim bačen u vatru. Izaći će mu crijeva pa će početi kružiti oko njih kao što magarac kruži oko mlina.’ Skupit će se oko njega stanovnici Džehennema i reći mu: ‘Čovječe, šta je s tobom? Zar nisi naređivao dobro a odvraćao od zla?’ ‘Da, naređivao sam dobro ali ga nisam radio i zabranjivao sam zlo, a sam sam ga radio.’"

Bogobojaznost...

2014-06-18T12:51:00.002-07:00

Znaj da svi dani nisu isti...Ponekad si siromašan, ponekad si bogat.Ponekad si počašćen , ponekad si ponižen.Ponekad doživiš radost tvojih prijatelja a ponekad doživiš likovanje tvojih neprijatelja.Sretan je onaj koji se drži jednog principa tokom svega ovoga a to je bogobojaznost (posvećenost).Ako je bogat, ona će ga ukrasiti.Ako je siromašan, ona će otvoriti vrata strpljivosti njemu.Ako je u stanju lahkoće, ona će upotpuniti blagodati koje posjeduje.Ako je u stanju nedaće, ona će ga ukrasiti i njemu neće ništa značiti da li ga dani uzvisuju ili ponizuju, da li je obučen ili ne, da li je gladan ili ne, jer sva ova stanje mogu nestati i promjeniti se.Tako je bogobojaznost korijen sigurnosti, čuvar koji nikada ne spava.Ona te uzima za ruku u vremenima haosa i ostaje budna na granicama.Drži se bogobojaznosti tokom svih vremena jer ćeš skučenost vidjeti kao ništa drugo do odmor a bolest kao ništa drugo do olakšanje...

Ibn Džewzi...

Dunjaluk...

2014-06-17T13:53:00.003-07:00

Kada ovaj svijet ne bi bio stanica iskušenja, ne bi bio ispunjen sa bolestima i prljavštinom.Kada život ne bi bio o nedaćama onda bi poslanici i ispravni živjeli najudobnijim životima.Naprotiv, Adem alejhi selam je patio od iskušenja za iskušenjem sve dok nije napustio dunjaluk.Nuh alejhi selam je plakao 300 godina.Ibrahim alejhi selam je bio bačen u vatru a kasnije je od njega traženo da žrtvuje svog sina.Jakub, alejhi selam je plakao sve dok nije oslijepio.Musa alejhi selam je izazvao faraona i bio je iskušan sa njegovim narodom.Isa alejhi selam nije imao opskrbe osim parčadi hrane sa kojima bi ga opskrbili njegovi učenici.I Muhammed sallallahu alejhi ve sellem se sa strpljenjem suočio sa siromaštvom, njegov amidža, jedan od njemu najdražih ljudi od rodbine je bio ubijen i izmasakriran i njegov narod je zanevjerovao u njega.I lista poslanika i ispravnih se nastavlja i nastavlja...

Ibn Džewzi

Stranci - Ibn Redžeb

2014-06-16T23:20:00.000-07:00

Sva hvala pripada Allahu sa mnogim pohvalama i blagoslovima onako kako je naš Gospodar zadovoljan i koliko je potrebno za postizanje počasti Njegovog Uzvišenog Lica.Neka je salavat i selam na našeg učitelja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe.

Imam Muslim bilježi u svom Sahihu hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao. „Islam je počeo kao nešto strano i vratiće se stran kao što je i počeo. Pa „Tuba“* je za strance.“

Ebu Bekr el-Adžuri ga je takođe prenio i u njegovoj predaji se navodi: „Rečeno je: 'O Allahov Poslaniče, a ko su stranci?' On, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: 'Oni koji popravljaju (sebe/druge) kada se ljudi iskvare.'

Drugi su ga prenijeli sa sljedećim riječima u kojima on, sallallahu alejhi ve sellem kaže: „To su oni koji bježe od iskušenja (smutnji) radi svoje vjere.“

Takođe je zabilježen od Taberanija koji ga bilježi od Džabira, radijallahu anhu a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i u ovoj predaji se nalazi: „Rečeno je: 'Ko su oni, o Allahovov Poslaniče?' On je rekao: 'To su oni koji popravljaju i ispravljaju kada ljudi postanu iskvareni.'

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

Život je putovanje

2014-06-15T00:40:00.000-07:00

Od samog početka stvaranje čovjek je na putovanju.On je putnik i nije mu dozvoljeno da stane sve dok ne stigne u Džennet ili Džehennem.Pametan je onaj čije je putovanje zasnovano na teškoćama i opasnostima.Obično je teško tražiti zadovoljstva i olakšanja tokom njega jer ona trebaju biti postignuta nakon što je putovanje okončano.Svaki korak i svaki uzdisaj koji se napravi tokom ovog putovanja ga neće zaustaviti.Dokazano je da putnik priprema opskrbu za put koja će ga odvesti do njegovog konačnog cilja.Tako ako zastane, spava ili odmara on to čini pripremajući se da završi svoje putovanje.

Razmišljanje

Učenjaci su se složili da je zaokupljanje sebe sa razmišljanje umjesto idenja zapravo stajanje ali ako iskoristimo vrijeme koje se potroši razmišljanjem u činjenju nekog dobrog djela, bilo javnog ili tajnog, povećanja našeg znanja ili jačanjem naše vjere, ono bi imalo prioritet.Čovjek će biti proživljen shodno vrsti djela koja je učinio sa znanjem, namjerom i voljom.Tijelo će biti proživljeno u skladu sa njegovim djelima bila ona dobra ili loša.Kada budemo napustili ovaj svijet vidjet ćemo stvarnost toga.Onoliko koliko je tvoje srce blisko Allahu ti ćeš biti sklonjen od ljudi i od mješanja sa njima i onoliko koliko čuvaš svoju tajnu i volju, Allah će te štititi.Srž svega ovoga je istina monoteizma, potom istina poznavanja Pravog puta i potom istina djela.I budi na oprezu od ljudi koji te traže i koji poznaju tvoj cilj jer su oni ogromna bolest.

Ibn Kajjim

Vrste stranosti

2014-06-11T23:52:00.000-07:00

Rekao je ibn Redžeb, rahimehullah:

Doista se stranost onih koji su krenuli Njegovim putem dijeli na dvije vrste: vidljiva i skrivena.

Vidljiva:

· Stranost onih koji popravljaju sebe i druge u prisustvu činitelja zla

· Stranost iskrenih pred ljudima licemjerstva i onih koji se prikazuju

· Stranost učenjaka u prisustvu ljudi koji su neznalice i koji posjeduju loše ponašanje

· Stranost učenjaka koji traga za ahiretom u prisustvu učenjaka ovog svijeta kojima je uskraćen strah i poniznost (od Allaha)

· I stranost asketa u prisusutvu onih koji se okreću onome što iscrpljuje i što će nestati

Skrivena:

Stranost nečijih želja i to je stranost Arifa među cjelokupnim stvorenjima, uključujući čak učenjake, pobožnjake i askete, jer doista oni (tri) zastaju tamo gdje ih znanje, ibadet i asketizam odvede ali ovi pojedinci zastaju samo kada dosegnu Onoga kojeg obožavaju i njihova srca ne skreću od Njega.

Ovo je ono što je Ebu Sulejman ad-Darani imao običaj reći u pogledu njihovih osobina: „Njihova žudnja nije poput žudnje običnih ljudi i njihova želja za ahiretom je suprotno željama ljudi, i njihova dova nije poput dove ljudi.“

I on, rahimehullah je jednom bio upitan koje je najbolje od djela pa je on počeo plakati i rekao je: „To je da On preuzme tvoje srce i ti ne želiš ništa od ovoga ili onoga svijeta, osim Njega.“

Jahja ibn Muaz, rahimehullah je rekao: „Asketa je stranac ovoga svijeta a Arif je stranac ahireta.“

On ukazuje na to da je onaj koji ostavi ovaj svijet stranac među ljudima ovoga svijeta dok je onaj koji poznaje Allaha stranac među ljudima ahireta.Tako niti pobožnjak niti asketa neće biti u mogućnosti da ga prepozna.

Zaista, onaj ko je sličan njemu i čije su želje slične njegovim željama će biti u stanju da ga prepozna, ili će se možda sve ove osobine stranosti ili većina njih biti sakupljene u Arifu.Zato neka niko ne pita o njegovoj stranosti na toj tački.Tako su Arifi prvaci ljudima ovoga svijeta i ahireta.

Jahja ibn Muaz, rahimehullah je rekao: „Abid (pobožnjak) je poznat (među ljudima), dok je Arif (učeni) sakriven (nepoznat).“

I možda je stanje Arifa sakriveno čak i od njega samog zbog skrivenosti njegova stanja i lošeg mišljenja koje ima o sebi.

Ibrahim ibn Edhem, rahimehullah je rekao: „Nisam vidio ovu stvar osim u čovjeku koji nije znao to o sebi niti su ga ljudi poznavali.“

U hadisu Sada, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Doista Allah voli roba koji je bogobojazno predat Allahu, koji je uspješan i koji je skriven.“

I u hadisu Muaza ibn Džebbela, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Doista Allah voli ispravnog, koji pojeduje bogobojaznost i koji je skriven.Kada su oni odsutni, oni ne nedostaju a kada su prisutni, oni se ne prepoznaju.“

Ovi pojedinici su putevi upute i svjetiljke znanja.

Alija Ibn Ebi talib, radijallahu anhu je rekao: „Tuba (dobro) je svakom robu koji ne zna ljude i ljudi ne znaju njega, ali ga Allah poznaje i zadovoljan je sa njim.Oni su zvijezde upute.Svako tamno zlo je otklonjeno od njih.“

Tako su ovi pojedinci najspecifičnija (najmanja) vrsta stranaca.Oni su ti koji bježe od iskušenja radi svoje vjere.Oni su ti koji izdvajaju sebe iz svojih porodica i oni su ti među kojima će se pojaviti Isa ibn Merjem.I oni su u prisustvu stanovnika ahireta, časnije od plamtećih baklji.Pa kakvo je njihovo stanje među stanovnicima ovoga svijeta? Njihova stanje je većinom skriveno od ove dvije grupe ( stanovnika ovoga svijeta i ahireta).

Opasnost glasina

2014-06-10T22:40:00.002-07:00

Doista je obaveza muslimanu da čuva jezik od govora koji u sebi ne sadrži korist kao i govora koji je štetan po pojedinca i druge.Od ove vrste govora je zla glasina, neovisno o tome dal se ona odnosi na pojedinca ili na islamski ummet kao cjelinu.Doista je obaveza muslimanima da traže pojašnjenje i da samo govore kada je to neophodno.Uzvišeni Allah je rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنْ جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَنْ تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (Hudžurat, 6)

Tako je obaveza muslimanu da ako čuje nešto loše o svom bratu da to sakrije i da ga ne otkriva čak i ako je istina.Ako je ono što je došlo do pojedinca o njegovom bratu istina i sadrži štetu za njegovog brata, na njemu je da sakrije njegov nedostatak i da ga tajno posavjetuje.Čovjek ne treba širiti zlo o svom bratu čak i ako je učinio ono što je spomenuto.Ovo je iz razloga što se to klasificira kao ogovaranje.Uzvišeni Allah kaže:

وَلَا يَغْتَبْ بَعْضُكُمْ بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَحِيمٌ

i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.( Hudžurat, 12)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je opisao značenje ogovaranja kao govorenje o svom bratu ono što on prezire.Nakon što su to čuli ashabi su upitali: „Šta ako je to što se kaže istina?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Ako je ono što kažeš istina, onda si ga ogovorio a ako nije, odna si ga potvorio.To jest: Slagao si na njega.

Tako je osoba grješna u svakom slučaju.Bilo da je informacija istinita ili je laž, djelo se ili smatra ogovaranjem ili laganjem a oba djela su veliki grijesi.

Ono što je prethodilo se odnosi na prava pojedinaca.Takođe je obaveza isto tako postupiti kada se radi o muslimanskom društvu i sigurnosti.Ono što šteti zajednici treba takođe biti izbjegavano.Na muslimanima je da izbjegavaju širenje smutnje i glasina i ne trebaju stvarati strah među ljudima šireći to među njima.To je djelo licemjera.Oni su ti koji tragaju za glasinama i šire ih kako bi unijeli strah među muslimane i učinili ih slabim.Uzvišeni Allah kaže spominjući njih:

لَوْ خَرَجُوا فِيكُمْ مَا زَادُوكُمْ إِلَّا خَبَالًا وَلَأَوْضَعُوا خِلَالَكُمْ يَبْغُونَكُمُ الْفِتْنَةَ وَفِيكُمْ سَمَّاعُونَ لَهُمْ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ بِالظَّالِمِينَ

Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nasilnike. (Tewba, 47)

Uzvišeni Allah je takođe rekao:

إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَنْ تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِي الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۚ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. (Nur, 19)

Ovo je ogromno upozorenje i zbog toga musliman ne treba biti pojedinac koji širi glasine i nepristojne vijesti koje unose strah među muslimanima.Ako je ova informacija i događaj nešto što predstavlja opasnost po muslimane i treba biti popravljena, to se neće desiti širenjem njega među ljude koji ne posjeduju sposobnost da poprave to stanje.Uzvišeni Allah je rekao:

وَإِذَا جَاءَهُمْ أَمْرٌ مِنَ الْأَمْنِ أَوِ الْخَوْفِ أَذَاعُوا بِهِ ۖ وَلَوْ رَدُّوهُ إِلَى الرَّسُولِ وَإِلَىٰ أُولِي الْأَمْرِ مِنْهُمْ لَعَلِمَهُ الَّذِينَ يَسْتَنْبِطُونَهُ مِنْهُمْ ۗ وَلَوْلَا فَضْلُ اللَّهِ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَتُهُ لَاتَّبَعْتُمُ الشَّيْطَانَ إِلَّا قَلِيلًا

Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili. (An-Nisa', 83)

Tako je obaveza muslimanima da čuvaju svoje jezike i ne govore i ne šire glasine i privatne stvari.Umjesto toga, čovjek treba praktikovati šutnju i sakriti greške drugih.Čovjek takođe treba doviti za boljitak islama i muslimana.To je ono što će muslimanu biti od koristi.

Osobine ljudi od znanja

2014-06-08T22:27:00.001-07:00

Vođa pravovjernih, radijallahu anhu, je opisao ovu kategoriju od nosioca znanja sa određenim osobinama (Hadis imama Alije, radijallahu anhu):

Od njih je ta: „Putem njih, znanje je utvrđeno na stvarnosti dokaza“.

Značenje ovoga je da ih znanje upućuje ka najvišim ciljevima a to je poznavanje Allaha.Tako ga se oni boje i vole ga do te tačke da sve što je drugima teško njima biva lahko.

Tako oni ne traže put ka onome ka čemu drugi traže put, od onih koji zastaju na dunjalučkom životu, njegovim ukrasima i užitcima.I od njih su oni koji posjeduju oholost u tome i ne šire znanje, ne uzvisuju i ne veličaju Allaha u svojim srcima već se oni okreću ka onome što su samodostatni napustili.

Doista, samodostatni, onaj koji je pao i predao se željama za ovim svijetom i njegovim zadovoljstvima pronalazi teškim napuštanje želja i užitaka.Ovo iz razloga što ne postoji zamjena koja bi zamjenila njegovu želju za ovim svijetom ako bi ga on odbacio.Tako on nema strpljenja u odbacivanju njega.

U srcima ove vrste ljudi, iz onoga ka čemu oni traže put, je najveća zamjena nad željom postizanje znanja o Allahu, ljubav i veličanje Njega.Onako kako je Hasan, rahimehullah imao običaj reći: „Doista, oni koji vole Allaha su jedini koji će naslijediti dobar život i osjetiti užitke zbog onoga ka čemu traže put, poput privrženosti svom Voljenom (Allahu).I zbog toga oni pronalaze slatkoću svoje ljubavi prema Njemu u svojim srcima.“

Ovi pojedinci samo prijateljuju sa onim što su neznalice odbacile jer su oni koji su neznalice o Allahu suprotne ostavljanju dunjalučkog života i užitaka.I to je iz razloga što oni ne poznaju ništa što mogu porediti sa njim (dunjalučkim životom) i tako je to ono što vole i sa čim prijateljuju.S druge strane, ovi pojedinici su odbijeni njime i umjesto toga pronalaze ljubav u Allahu, Njegovom sjećanju, poznavanju Njega, ljubavi prema Njemu, i učenju Njegove Knjige.U međuvremenu, oni koji su neznalice o Allahu su odbijeni ovim stvarima i ne pronalaze nikakvu ljubav ili užitak u njima.

I od druge njihove osobine, sa kojom ih je vođa pravovjernih opisao je : „Oni su na ovom svijetu sa svojim tjelima dok su se njihove duše približile velikom prebivalištu.“

Ovo ukazuje na to da oni ne uzimaju ovaj svijet kao svoj dom niti su zadovoljni kao mjestom boravka ili mjestom odmora.Doista, oni ga gledaju samo kao prolazno mjesto i ne uzimaju ga kao prebivalište.Svi poslanici i objavljene Knjige su savjetovale na ovaj aspekt.Allah nas je obavijestio u Svojoj Knjizi o vjerniku iz porodice faraona koji je rekao svom narodu:

يَا قَوْمِ إِنَّمَا هَٰذِهِ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا مَتَاعٌ وَإِنَّ الْآخِرَةَ هِيَ دَارُ الْقَرَارِ

O narode moj, život na ovome svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna. (Gafir, 39)

I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao Ibn Omeru: „Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik.“

Dakle, to je da budeš na ovom svijetu kao da ne postojiš a na onom svijetu kao da nećeš prestati postojati.

U drugoj predaji je rečeno: „Ubrajajte sebe među stanovnicima kabura.“

Od savjeta koji je Mesih Isa dao su njegove riječi svojim drugovima: „Prođite kroz njega a ne postajte njegovi stanovnici.“

I on je takođe rekao: „Ko je taj koji će graditi kuću na talasima okeana?To je dunjalučki život zato ga ne uzimajte kao dom koji će trajati vječno.“

Tako je vjernik na ovom svijetu poput stranca koji prolazi preko zemlje koja nije njegova, žudeći za svojom domovinom i danom kada će se vratiti njoj.On uzima opskrbu koja mu je neophodna za njegov put kući.On se ne natječe za položajem kod ljudi u zemlji kroz koju samo prolazi niti tuguje nad poniženjem koje iskusi dok je među njima.

Fudajl ibn Ijjad, rahimehullah je rekao: „Vjernik je na ovom svijetu zabrinut i uznemiren.Njegova glavna briga je kako popraviti svoju opremu.“

Hasan, rahimehullah je rekao: „Vjernik je na ovom svijetu poput stranca.On se ne uznemirava kada ga degradira niti se natječe sa drugima u pogledu onog što daje čast.Ljudi su u jednom stanju a on je u drugom stanju.“

U stvarnosti, vjernik je stranac na ovom svijetu jer je njegov praotac (Adem) prvobitno boravio u vječnom prebivalištu i potom je bio prognan iz njega.Tako on stalno žudi da se vrati ka svom prvom mjestu boravka i uvijek je zabrinut sa vraćanjem u dom iz kojeg je prognan.

Onako je kao što se kaže: „Ljubav prema domovini je dio vjere.“ (Ova izjava je zasnovana na izmišljenoj predaji, zbog toga je autor, Ibn Redžeb, nije pripisao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem već je samo potvrdio kao izreku)

I kao što je rečeno:

„Koliko kuća na svijetu mlad čovjek preuzme,

Ipak, njegova žudnja će uvijek biti za prvom kućom.“

Neki od naših učenjaka su rekli:

„Zato požuri edenskim vrtovima, jer doista,

To je tvoj prvi dom i u njemu je mjesto odmora.

Ipak, mi smo u zarobljeništvu neprijatelja, pa zar ne vidiš?

Hoćemo li se vratiti našim domovima i pronaći mir?

I određeno je da kada je stranac daleko,

A njegov dom nestane, onda je on izgubljen.

Pa kakva vrsta stranosti je veća od naše stranosti

Koju su neprijetelji među nama manifestovali?“

Kategorije nosioca znanja

2014-06-07T23:08:00.000-07:00

Prva kategorija: Ljudi od sumnji

Ona se sastoji od onoga koji ne posjeduje dokaze od nosioca znanja.Sumnja je prodrla u njegovo srce kada mu je prvi put predočeno.On ga je zgrabio i tako upao u masovnu zbunjenost i nesigurnost.Od toga je izašao uvodeći takve stvari poput novotarija i zabludjelih stvari.

Druga kategorija: Ljudi od strasti

Ona se sastoji od dvije vrste: „Prva se sastoji od onoga koji traži dunjalučki život pod pretvaranjem traženja znanja.Tako on znanje čini sredstvom ka postizanju dunjalučkih ciljeva.Druga vrsta se sastoji od onoga koji je nadvladan svojom strašću za gomilanjem dunjalučkih dobiti, njegovih bogatstava i blaga.

Nijedna od ove dvije vrste ljudi nije od pastira vjere.Zapravo, njihov primjer je poput onih od stoke.

Iz tog razloga je Uzvišeni Allah uporedio one koji je povjerio Tevrat a koji su iznevjerili to povjerenje da su poput magaraca koji nose knjige.I on je uporedio učenjaka zla, onoga koji se odvaja od Allahovih ajeta a koji se drži ovoga svijeta i njegovih užitaka, da je poput psa.Magarac i pas su najniža forma životinja i najgori primjeri.

Kategorija tri: Nosioci znanja

Oni su posjednici znanja.Oni ga drže, štite i uspostavljaju na dokazima i jasnim Allahovim ajetima.

Već je rečeno da su oni najmalobrojniji ljudi pa ipak najveći po položaju kod Allaha.Ovo je indikacija na njihovu malobrojnost i stranost nosioca znanja iz ove kategorije.

Isto tako, Hasan al Basri, rahimehullah je podjelio nosioce Kur'ana na sličnu podjelu kao Alijina podjela nosioca znanja.

Hasan al Basri, rahimehullah je rekao: „Učači Kur'ana su od tri vrste: Oni koji ga uzimaju kao robu i pribavljaju sebi opskrbu od njega.Oni koji uspostavljaju njegove riječi ali zapostavljaju njegove naredbe (t.j. uče ga ali ne rade prema njemu).Zbog toga (njihova znanja) o njemu oni djeluju oholo prema narodu svoje zemlje i koriste ga (Kur'an) kao podršku za dobijanje pozicije vlasti i položaja.Ova vrsta ljudi među nosiocima Kur'ana je mnogobrojna.Neka Allah umanji njihov broj!I postoji vrsta koja uzima Kur'an kao lijek i tako liječe bolesti svojih srca.Zbog toga njihove borbe dođu do zatišja i oni osjećaju samilost u svojim burnusima (ogrtačima sa kapom).I oni osjećaju strah od Allaha a brige za ovim svijetom su ih napustile.To su oni na koje Allah spušta kišu i On daje pobjedu putem njih nad neprijateljem.Tako mi Allaha, ova skupina nosioca Kur'ana su časniji od plamenih baklji u odnosu na ostale učače Kur'ana.“

Tako nas je on, rahimehullah obavijestio da je ova skupina, a to su oni učači Kur'ana koji ga uzimaju kao lijek za svoja srca tako da ih svi tragovi straha i brige napuštaju, je časnija od drugih učača poput primjera plamene baklje.

Ibn Redžeb

Izvjesnost smrti

2014-06-07T00:52:00.001-07:00

Ibn Mesud, radijallahu anhu je jednom rekao: „Vjernik neće osjetiti komfort sve dok ne sretne Allaha“.

„O sine Ademov!Tvoja majka te rodila dok si ti plakao a drugi oko tebe se radosno smijali.Radi za dan, dan kada ćeš umrijeti kako bi se ti radujući smijao dok oni budu plakali za tobom“. (poezija)

Sabit al Bunani rahimehullah je jednom rekao: „Tuba (drvo u Džennetu) je za onoga koji se sjeća trenutka smrti, i doista ako se rob često prisjeća smrti onda će se posljedice tog sjećanja vidjeti na njegovim djelima.“

Hasan al Basri rahimehullah je izjavio: „Duša sina Ademovog će napustiti ovaj život sa tri žaljenja: za njegovo neispunjenje, za nepostizanje onoga čemu se nadao i za nedovoljno pripremanja za ono sa čim će se suočiti.“

On je takođe rekao: „Nikad nisam vidio nešto tako sigurno a da ljudi više u to sumnjaju od smrti.Oni su ubjeđeni da će ih zadesiti ali ignorišu njenu neizbježnost.Nikad nisam vidio istinu bližu zabludi od one predočene u njihovoj izjavi, 'Mi tražimo Džennet' pa ipak ignorišu traženje njegova puta.“

Ammar ibn Jasir, radijallahu anhu je rekao: „Smrt je dovoljna kao podsjetnik, ubjeđenje je dovoljno kao bogatstvo i činjenje djela ibadeta je dovoljno kao posao.“

Silah bin Ašjam rahimehullah je jednom rekao: „Neka smrt bude tvoj slogan, je tako nećeš mariti hoćeš li dočekati jutro bogat ili ćeš imati nedaća na ovom svijetu.“

Haris bin Idris rahimehullah je rekao: „Rekao sam Dawudu at-Tai'ju, 'Posavjetuj me' i on reče 'Znaj da te vojnici smrti čekaju'.

Ebu Derda, radijallahu anhu je rekao: „Ja volim siromaštvo iz skromnosti prema mom Gospodaru; Ja volim smrt iz iščekivanja mog Gospodara; i ja volim bolest kao brisača mojih grijeha.“

Mutarrif ibn Abdullah je rekao: „Smrt je uništila život onih koji se upuštaju u uživanja, stoga traži užitak (u Džennetu) koji neće okončati smrću.“

Utbi je jednom dat savjet: „Često se sjećaj smrti jer ukoliko imaš obilno bogatstvo ona će učiniti da izgleda malo a ako imaš malo bogatstva ona će učiniti da izgleda dovoljno“.

Ar-Rabi' bin Huzejm je rekao: „Sjećaj se onoga (smrti) što nikad nisi okusio i što ćeš okusiti samo jednom“.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Svaka osoba koja umre osjeća žaljenje.Ako je preminuli bio dobročinitelj, on će žaliti što nije učinio više dobra, a ako je bio zločinitelj on će osjećati žaljenje što se nije suzdržao od zla“.

Hasan al Basri rahimehullah je plakao kada je umirao i rekao: „Slaba duša a tako ogromna nedaća dolazi.Doista, mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti“.

Ibn Abbas, radijallahu anhu prenosi da je Omer, radijallahu anhu došao kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem koji se oslanjao na tkanu hasuru koja je ostavila trag na njemu.Omer reče: „Zašto ne nabaviš udobniju hasuru od ove, o Allahov Poslaniče?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče:

„Šta ja imam sa ovim svijetom? Doista, moj primjer na ovom svijetu je poput primjera putnika koji je krenuo na put u vrelom danu i potražio sklonište ispod drveta potom ustao i napustio ga.“

Seleme ibn Dinar je rekao: „Izbjegavaj svaku stvar sa kojom mrziš da se susretneš sa smrću jer će ti tako biti svejedno ako umreš bilo kada.“

Ebu Derda, radijallahu anhu je rekao: „Kada se sjetiš umrlih, smatraj sebe jednim od njih.“

Omer ibn Abdul-Aziz rahimehullah je imao običaj reći: „Ako bi se prisjećanje smrti napustilo moje srce za samo jedan sat bojao bih se da bi se iskvarilo.“

Omer ibn Abdul-Aziz je rekao: „Kada se ne bih bojao da bi mogla biti novotarija u vjeri, ja bih se zavjetovao da se ne radujem bilo čemu na ovom svijetu sve dok ne vidim kako će izgledati lica glasnika mog Gospodara na samrti.Takođe, ne bih volio da mi smrt bude učinjena lahkom jer je to zadnji položaj za koji vjernik dobija nagradu.“

Mutarrif bin Abdullah je rekao: „Kada bih znao kada će moj život okončati, pobojao bih se da bi izgubio razum.Allah je darovao Svojim robovima blagodat zaboravljanja smrti inače oni ne bi uživali u životu ili podizali pijace.“

Put ka uspjehu

2014-06-05T23:43:00.000-07:00

Ko god želi da stigne do Allaha i ahireta i postigne svo znanje, vještinu i vlast tako što će biti ispred ovih stvari i slijeđen u tome mora biti hrabar, tvrdoglav, u kontroli svojih strasti, da ne bude vođen svojim predstavama, odbijajući sve svoje potrebe, posjedovati ljubav ka onome čemu ide, znajući put ka njemu i puteve koji ga prekidaju i posjedovati jaku namjeru i čvrstu odlučnost da ga ništa neće odvratiti od njegova cilja.Takva osoba neće biti pogođena korenjem ili prijekorom i obično bi bila tiha i ozbiljno razmišljala.On nikad neće naginjati da slijedi zadovoljstvo pohvale niti bol kuđenja.On će biti siguran od onoga što treba od sredstava podrške, neće biti isprovociran neslaganjima i prihvatit će moto strpljenja a njegovo olakšanje bi se pronašlo u teškom radu , ljubavi prema visokim moralnim standardima, bivanju tačnim, bivanju pažljivim u mješanju sa ljudima poput ptice koja traga za sjemenkama, čuvanju sebe putem nade i straha, nadajući se rezultatu bivanja posebnim iznad svoje vrste, ne gubeći bilo koji osjećaj u beskorisnim stvarima i ne gubeći svoj razum u razmišljanju o stepenima univerzuma.Kako bi postigao sve to on treba napustiti navike i prepreke koje stoje između njega i onoga što želi.Narod je imao običaj reći: posjedovati skrivene manire je bolje od gubljenja svojih manira u javnosti.

Ibn Kajjim – Al Fewaid

Traženje ustrajnosti

2014-06-04T23:49:00.001-07:00

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا فَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَأُولَٰئِكَ أَصْحَابُ الْجَنَّةِ خَالِدِينَ فِيهَا جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

Uistinu, oni koji kažu: "Gospodar naš je Allah", zatim ustraju na pravom putu, tad neće biti straha nad njima i neće oni tugovati. Takvi će biti stanovnici Dženneta, vječno će biti u njemu: plaća za ono što su radili. (Ahqaf, 13)

Od Ebu Omera Sufjana ibn Abdullaha, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: „O Allahov Poslaniče!Reci mi nešto o islamu o čemu ne mogu pitati nikoga do tebe?“ Pa on reče: „Reci, Gospodar moj je Allah potom ustraj“. Ebu Omer ga je potom upitao: „O Allahov Poslaniče!Čega se za mene najviše bojiš?“ Pa je on uzeo za svoj jezik i rekao: „Kontroliši ovo“. (Muslim, Tirmizi)

Ebu Bekr es-Siddik radijallahu anhu je rekao dok je objašnjavao značenje ovog ajeta: „zatim ustraj“: „Ne pridruživanje bilo koga u ibadetu Allahu.“ I rekao je: „Ne okretanje bilo kome mimo Njega“.

Ebul Alija, rahimehullah je rekao:

„Učiniti vjeru i vlastita djela čisto i iskreno samo za Allaha jedino.“

Katada, rahimehullah je rekao:

„Ostati postojan na pokornosti Allahu.“

Ibn Redžeb, rahimehullah je rekao:

„Osnova ustrajnosti je : Postojanost srca na tewhidu, kao što je Ebu Bekr objasnio.“

Dakle, kada je srce postojano i ustrajno na spoznaji i znanju Allaha i na strahu, poštovanju i bojazni od Njega i na ljubavi, želji i nadi u Njega, dozivanjem Njega, kajanjem i okretanje od bilo čemu drugom mimo Njega-onda će svi udovi biti u pokornosti Njemu.Ovo iz razloga što je srce kralj udova a oni su njegova vojska.Tako ako je kralj ispravan onda će njegova vojska i podređeni biti ispravni.

Tako, nakon srca, najveći od dijelova tijela koji vodi brigu o čovjekovoj ustrajnosti je jezik, iz razloga što je jezik tumač srca i njegov prevodilac, t.j. jezik je poput kutljače koja zahvata ono što je u srcu.Ovo je razlog zbog čega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem naredio Ebu Omeru uz ustrajnost takođe i čuvanje jezika.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je takođe rekao:

„Iman čovjeka neće biti na ustrajnosti sve dok njegovo srce ne bude a srce neće biti na ustrajnosti sve dok njegov jezik ne bude na ustrajnosti. (Ahmed, hasen)

I On, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:

„Kada sin Ademov ustane ujutro svi djelovi tijela se okrenu jeziku govoreći: „Boj se Allaha u pogledu nas jer mi ovisimo o tebi.Ako ti posjeduješ ustrajnost onda i mi imamo ustrajnost ali ako ti skreneš onda mi takođe skrećemo.“ (Tirmizi, sahih)

„Gdje su oni što su se voljeli radi Moje veličanstvenosti?“

2014-06-03T22:43:00.000-07:00

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem da će Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu reći: „Gdje su oni što su se voljeli radi Moje veličanstvenosti? Danas ću ih skloniti u Moj hlad, kada nema drugoga hlada osim Moga!“ (Muslim)

Ljubav je od najuzvišenijih ljudskih osjećanja.Kada je ova ljubav usmjerena ka Allahu i formira osnovu za naše međusobne odnose mnogi problemi se prevazilaze i ogromni plodovi se ubiru za zajednicu kao cjelinu.Kur'an i Sunnet često govore o plemenitom statusu onih kojima Allah daruje da posjeduju takvu ljubav.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Među Allahovim robovima ima robova koji nisu vjerovjesnici, a kojima će zavidjeti vjerovjesnici i šehidi.“ Neko reče: A ko su oni, ne bi li smo ih zavoljeli? Rekao je: „To su oni koji su se voljeli Allahovim svjetlom, bez krvnog srodstva i porijekla, njihova lica su svjetlost, na minberima od svjetlosti, neće se bojati kada se ljudi budu bojali, niti će tugovati kada ljudi budu tugovali, a zatim je proučio:

'I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici.’“ (Ibn Hibban )

Potom imamo poznati hadis koji nabraja sedmoricu ljudi koje će skloniti u Svoj hlad, na dan kad nikakvoga drugog hlada osim Njegovog neće biti.Jedni od spomenutih su „prijatelji koji se vole samo u ime Allaha, takvi su kada se sastaju i raziđu“ (Buharija)

Ljubav radi Allaha prekoračuje granice našeg dunjalučkog postojanja i nastavlja postojati u sljedećem životu. Uzvišeni Allah je rekao: „Prijatelji će Tog dana jedni drugima neprijatelji biti - izuzev bogobojaznih.“ (Zuhruf, 67)

Voljenje jedni drugih radi Allaha i bratstva u vjeri je od najvrijednijih djela ibadeta.Ovaj ibadet dolazi sa uslovima za one koji vole radi Allaha.Ljubav ima svoje dužnosti koje moraju biti ispunjene kako bi odnos bio čist i oslobođen površnosti.Ispunjavanje ovih obaveza približava roba Allahu i Njegovom zadovoljstvu i vremenom može donijeti veliku plemenitost čovjeku.

Među ovim obavezama su sljedeće:

1) Oni moraju istinski voljeti da pruže podršku i pomoć jedan drugom i moraju voljeti dobro jedan za drugog.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Niko od vas ne vjeruje sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi sebi.“ (Muslim)

2) Oni moraju preporučivati jedan drugom istinu i strpljenje i davati jedan drugom iskrene savjete.Oni moraju naređivati dobro i odvraćati od zla i upućivati jedan drugog.Oni moraju potpomagati jedan drugom u činjenju dobra.

Uzvišeni Allah kaže:

Tako mi vremena, Uistinu, čovjek je u gubitku, Izuzev onih koji vjeruju i čine dobra djela, i preporučuju jedni drugima Istinu i preporučuju jedni drugima strpljenje.(Al-Asr, 1-3)

On takođe kaže:

A vjernici i vjernice - oni su zaštitnici jedni drugima. Naređuju dobro, a zabranjuju nevaljalo. (Tewba, 71)

3. Oni moraju sudjelovati u stvarima koje njeguju ovu ljubav, jačati međusobne odnose i olakšavati ispunjenje obaveza jedan drugom.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Šest je dužnosti muslimana prema muslimanu: kada ga sretneš da ga poselamiš, kada te pozove (na veselje i sl.) da mu se odazoveš , kada zatraži savjet da ga posavjetuješ, kad kihne i kaže: 'Elhamdullilah ' (Hvala Alahuu) da mu kaže: 'Jerhamukellah' (Allah ti se smilovao), kada se razboli da ga posjetiš i kada umre da mu odeš na dženazu." (Muslim)

4. Musliman ima pravo na lijep tretman od svog brata muslimana.On treba biti pozdravljen sa osmijehom i lijepom dobrodošlicom.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Ne smatrajte nijedno djelo beznačajnim pa ni pozdravljanje tvog brata sa osmijehom na licu.“ (Muslim)

Nesloga i razdor trebaju se izbjegavati.Ibn Tejmijje, rahimehullah je rekao: „Kada bi svaki put kada se dva muslimana ne slože oko nečega izbjegavali jedan drugog, onda ne bi bilo saradnje niti bratstva među muslimanima.“

5. Oni moraju upućivati jedan drugog ka onome što je dobro i pomagati jedan drugom u djelima pokornosti.Isto tako, oni moraju odvratiti jedan drugog od upadanja u grijeh i nepravdu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Pomozi svoga brata u stanju kada nepravdu čini ili kada mu se nepravda čini", pa je neki čovjek upitao: "O Allahov Poslaniče, pomoći ću ga ukoliko mu se nepravda čini, ali kako da ga pomognem onda kada on nasilje čini?" "Spriječit ćeš ga i zabranit ćeš mu nasilje, jer je u tome pomoć njemu." (Muslim)

6. Ljubav između vjernika upotpunjuje sama sebe na najljepši i najiskreniji način kada su dvojica daleko jedan od drugog i svaki u tajnosti uči dovu za drugog.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Dova muslimana za svog brata u tajnosti je uslišana.Kod njegove je zadužen melek i kada god on dovi za svog brata neko dobro, zaduženi melek mu kaže: „Amin, i tebi isto.“ (Muslim)

7. Oni moraju prelaziti preko greški jedni drugih i braniti čast jedni drugih, nikad ne govoreći loše ili ismijavati jedan drugog.Oni moraju čuvati tajne jedni drugih, iskreno savjetovati jedan drugog i nikad ne zlostavljati jedan drugog.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Nije dozvoljeno da musliman uznemirava drugog muslimana.“ (Ahmed)

Dobro i loše društvo

2014-06-03T01:09:00.000-07:00

Ebu Musa el-Ešari prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:

'Uistinu je primjer dobrog i lošeg druga poput primjera prodavača mirisa i kovača koji raspiruje kovački mijeh. Prodavač mirisa ili će ti pokloniti miris, ili će ti prodati miris ili ćeš od njega osjetiti ugodan, lijep miris, a onaj koji raspiruje kovački mijeh, ili će ti prožeći odjeću, ili ćeš od njega osjetiti neugodan miris.“ (Muslim)

Imam Nevevi, rahimehullah je rekao:

„Poželjno je da se čovjek druži sa dobrim ljudima koji posjeduju kod sebe integritet, pristojnost, bogobojaznost, znanje i lijepo ponašanje.

Poput toga, potoji zabrana u druženju sa pokvarenim ljudima, novotarima, kao i sa ljudima koji ogovaraju druge, ljudima koji su poznati po činjenju bezbrojnih djela sramotnih grijeha i sa ljudima sa previše slobodnog vremena. (Šerh Sahih Muslim 16/178)

Ovaj hadis podstiče na druženje sa dobrima i upozorava na druženje sa pokvarenima.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je iskoristio ova dva primjera, prodavača mirisa i kovača, kako bi pojasnio jasnu razliku između ove dvojice.

Prednosti druženja sa dobrim

U svakom mogućem načinu ti ćeš imati koristi od druženja sa dobrom osobom.Ona je opisana sa prodavačem mirisa kao nosioca ugodne arome.Ti ćeš se okoristiti od te osobe na razne načine.

Od načina koji će ti pomoći, prodavač mirisa će ti dati neke ugodne mirise, ili ih prodati tebi a u najmanjem slučaju u njegovom prisustvu ćeš biti obuhvaćen njegovim lijepim mirisima i tako će učiniti da se tvoja duša osjeća ugodno.

Dobra osoba će te ili podučiti nečemu što će ti pomoći u tvojoj vjeri i tvom životu ili će ti dati iskren savjet, ili će ti ukazati na stvari koje ti mogu naštetiti.

Takođe ćeš vidjeti kako te ona podstiče na pokornost Allahu, poštovanje tvojih roditelja i čuvanja rodbinskih veza.

Dobra osoba će takođe uvidjeti tvoje nedostatke, usmjerit te da posjeduješ integritet i zdravu moralnu nit i biće ti trajni savjetnik na tvojim putevima poboljšanja.

Vidjet ćeš je kako te savjetuje ovim stvarima putem govora ili putem djela.

Na čovjeka neminovno utiču njegovi prijatelji i oni sa kojima se druži.Duše slijede jedna drugu, i tako će ili slijediti jedna drugu u dobru ili u zlu.

Minimum koji će ti druženje sa dobrim ljudima donijeti je da ćeš postići određeni napredak koji ne treba biti potcijenjen.Od njih su: manjak činjenja zla i grijeha, održavanje društva, natjecanje u činjenju dobra i klonjenje zla, branjenje tvoje časti u prisustvu i odsustvu...

Tvoja ljubav prema ovoj osobi će ti koristiti jer će on učiti dovu za tebe dok si živ i kada umreš.Ona će te braniti zbog tvoje bliske veze sa njom i njegove ljubavi prema tebi.Sve ove stvari čovjek ne bi mogao postići sam.

Isto tako, dobra osoba će te povezati sa drugim dobrim osobama i dobrim djelima i tako ćeš neminovno profitirati iz tvoje veze sa njima.

Postoje bezbrojne prednosti koje su vezane za druženje sa dobrim ljudima.Dovoljno je to što se čovjek prepoznaje po svojim bliskim prijateljima jer oni općenito djele istu vjeru.

Nedostatci druženja sa lošim osobama

Loši drugovi predstavljaju suštu suprotnost svega što smo spomenuli.Ovi su ljudi brutalno zli u svakom aspektu koji čovjek može zamisliti prema onome ko se s njima druži ili se mješa s njima.Koliko je ljudi uništeno zbog njihovog druženja sa lošim ljudima?Koliko su ljudi oni odveli do uništenja, neke svjesno a neke nesvjesno?

Iz ovog razloga, najbolja blagodat koju Allah može dati Svome robu je da mu podari dobrog druga.Suprotno tome, od načina na koji Allah kažnjava Svog roba je da ga iskuša sa nemoralnim griješnim drugovima.

Dobro društvo će omogućiti osobi da nauči korisno znanje, pokaže besprijekoran integritet i da čini vrsna djela, dok će loše nemoralno društvo zabranjivati svojim drugovima sve što je prethodno spomenuto.Uzvišeni Allah je rekao:

Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu .(Furkan, 27-29)

Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.(Kehf, 28)

At-Taberi, rahimehullah je u komentaru ovog ajeta rekao:

„Allah kaže Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da bude strpljiv sa svojim drugovima koji hvale Allaha ujutro i naveče.Oni se sjećaju Allaha govoreći elhamdulillah, subhanAllah,la ilahe illa Allah, klanjajući, čineći dobra djela, od obaveznih i drugih mimo toga.Jedino što oni žele putem ovih djela je gledanje u Allahovo lice.Oni ne žude ni za čim od ovoga svijeta. (Tefsir At-Taberi 15/145)

Ibn Hibban, rahimehullah je rekao:

„Inteligentna osoba se druži sa dobrim ljudima a odvaja sebe od loših.Ovo iz razloga što je voljenje dobrote brzo i lahko i teško je sebe odvojiti od njih.U slučaju loših osoba, u pogledu voljenja čovjek brzo odvoji sebe od njih i teško mu je da ih voli.Druženje sa lošima je povezano sa posjedovanjem zlih misli o dobrima.

Ko god se druži sa lošim osobama biće grupisan sa njima.Ono što je obaveza pametnoj osobi je da sebe odvoji od sumnjivih ljudi i da ne bude poput njih.I baš kao što ćeš se od dobrog druga okoristiti sa dobrotom, isto tako će te zli ljudi iskvariti sa zlom.“ (Rawdatul Uqala’a )

Pridržavanje originalnog stanja stvari

2014-06-02T01:57:00.001-07:00

Ebul Alija, rahimehullah je rekao:

„Nauči Islam.Potom kada si naučio Islam ne okreći se od njega ni lijevo ni desno već budi na Pravom putu i na Sunnetu tvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i na onome na čemu se ashabi bili...i čuvaj se novotarija jer one uzrokuju neprijateljstvo i mržnju među vama...i drži se originalnog stanja stvari koje je bilo prije nego ste se razišli.“ Pa je Asim rekao: „Prenio sam ovo Hasanu al Basriju pa je on rekao 'On ti je dao iskren savjet i rekao ti je istinu'“. (Ibn Betta, al-lbana)

Poznato je da je ovo originalno stanje stvari imalo kao svoj čist i sladak izvor Kur'an i Sunnet izgrađen na shvatanju ispravnih prethodnika, ashaba, tabi'ina i onih koji su ih slijedili a o kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Najbolji od vas je moja generacija zatim oni poslije njih, zatim oni poslije njih. (Lalika'i, Šerh Usul I'tiqad Ehlus-Sunna wel-Džema')

Aiša, radijallahu anha je rekla:

„Čovjek je došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i upitao : „Ko je najbolji od čovječanstva?“ pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Generacija u kojoj sam ja, zatim druga, zatim treća.“ (Muslim)

Tako je ovaj princip, obaveza pridržavanja Kur'ana i Sunneta i autentičnog Sunneta zasnovanog na razumjevanju ispravnih prethodnika, temeljni princip Ehlu Sunneta wel Džemata.

Imam Ebu Hanifa, rahimehullah je rekao:

„Drži se predaja i puta ispravnih prethodnika a čuvaj ne novo uvedenih stvari jer su sve to novotarije.“ (Sujuti, Sawnul-Muntaq wel-Kelam)

Imam el-Evza'i, rahimehullah je rekao:

„Strpljivo ograniči sebe na Sunnet i zastani gdje su ljudi zastali, reci ono što su oni rekli i izbjegavaj ono što su oni izbjegavali.Slijedi put ispravnih prethodnika jer ono što je njima bilo dovoljno, dovoljno je i tebi.“ (Adžuri, aš-Šeri'a)

Imam Ahmed ibn Hanbel, rahimehullah je rekao:

„Temelji Sunneta kod nas su : Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uzimanje njih za primjer koji se slijedi, izbjegavanje novotarija jer je svaka novotarija zabluda.“ (Usulus-Sunna)

Ibn Abdul-hadi, rahimehullah je rekao:

„Nije dozvoljeno izmisliti tumačenje o ajetu ili Sunnetu koje nije bilo za vrijeme ispravnih prethodnika, niti u kojem oni nisu imali znanje o njemu, niti su ga objasnili ummetu jer bi to impliciralo da su ispravni prethodnici bili neznalice o istini u tom pitanju i nisu uspjeli da je dosegnu dok je kasniji protivnik nekako upućen ka istini!“ (As-Sarimul-Munki)

Imam ibn Kajjim, rahimehullah je rekao:

„Izmišljanje tumačenja u pogledu Allahove knjige, a kojem se suprotstavljaju ispravni prethodnici i učenjaci, iziskuje jednu od dvije stvari: „Ili je samo tumačenje greška ili je govor ispravnih prethodnika koji se razlikuje od tog tumačenja greška! I niko ko posjeduje imalo razuma neće posumnjati da je onaj čij se govor suprotstavlja govoru ispravnih prethodnika, zapravo u grešci“. (Muhtesar as-Sawa'iqul-Marsalah)

Iman...

2014-06-01T05:27:00.001-07:00

Rekao je ibn Kajjim, rahimehullah:

Kada rob zna da jedino Allah zadužen za donošenje koristi i štete, davanje i uskraćivanje, stvaranje i opskrbljivanje, davanje života i donošenja smrti, to dovodi do djela ibadeta potpunog povjerenja i oslanjanja na Njega u srcu i onoga što to oslanjanje iziskuje od povjerenja i vanjskih djela.Robovo znanje o Allahovom sluhu, vidu i znanju – da ni najmanji dio fizičke čestice na nebesima i Zemlji mu nije nepoznat – i da On zna tajno i skriveno i obmanu očiju kao i ono što je skriveno u grudima.Sve to vodi do toga da čovjek bude na straži, čuvajući svoj jezik, fizičke organe i misli u srcu kako bi bile udaljene od svega onoga sa čim Allah nije zadovoljan.Nadalje, to vodi ka činjenju tjelesnih djela koja su draga Allahu i koja On voli.To zauzvrat proizvodi unutrašnji stid i takođe proizvodi stid koji čini da čovjek izbjegava zabranjena i zla djela.Robovo poznavanje Allahove samodostatnosti, velikodušnosti, veličanstvenosti, blagosti, dobrote i milosti čini da se čovjek veoma mnogo nada u Allaha.Nadalje, to proizvodi u njemu slična vanjska i unutrašnja djela ibadeta u skladu sa njegovim stepenom razumjevanja i znanja.Slično tome, njegovo priznanje Allahove plemenitosti, veličanstvenosti i uzvišenosti proizvodi kod njega poniznost, predanost i ljubav.Ono takođe proizvodi kod njega unutarnje emocije i osjećanja ibadeta kao i vanjska djela koja ona iziskuju.Poput toga, njegovo znanje o Allahovoj savršenosti, ljepoti i uzvišenim svojstvima se manifestira u posebnoj vrsti ljubavi koja se pronalazi u različitim stepenima robovanja.

Miftah Dar As-Sa'adah

Koristi osamljivanja

2014-05-30T22:56:00.001-07:00

Rekao je ibn Kudame, rahimehullah:

Osamljivanje sadrži razne vrline, naime:

1. Posvećenost ibadetu: Kada je osamljen, čovjek uživa u izoblju vremena da robuje Allahu.Mudar čovjek je jednom bio upitan: „Kuda te je osamljivanje odvelo?“ On odgovori: „Ka Svemogućem“.Na taj način, ako osamljivanje kod čovjeka podstakne potpunu svjesnost o Svemogućem, on se treba posvetiti njoj.

2. Udaljavanje od grijeha: Osamljivanje čuva čovjeka od raznih grijeha koji se počine kada se druži sa ljudima.Oni sadrže:

a) Ogovaranje: Slušanje ružnih zamjerki o časti drugoga itd. dok prećutno odobravaš njihovo stajalište djeliš s njima Allahovu srdžbu na njih.Ako ostaneš ćutljiv tvoj udio može povećati njihovu zlobu.Ako ih popraviš, oni te preziru i podstaknu napad na tebe.

b) Naređivanje dobra i odvraćanje od zla: U druženju sa ljudima možeš se suočiti sa grijesima.Ako ćutiš bivaš nepokoran Allahu a ako im zabraniš da to rade ti možeš biti povrijeđen.Tako te osamljivanje pošteđuje svih ovih nedaća.

c) Licemjerstvo: Ovo je najnepodnošljivija bolest.Druženje sa ljudima podstiče žudnju za njima.To jako uključuje laganje.Jednom je jedan rani musliman bio upitan: „Kako si danas?“On je odgovorio: „Ja sam slab i griješan, dobijam svoju opskrbu i čekam na svoj kraj.“

Tako ako istraživanje i raspitivanje za tvojim bratom nije motivisano bliskošću i ljubavlju onda je to uhođenje i licemjerstvo.Uhođenje takođe može kriti zlobu i pakost.Tako te osamljivanje oslobađa od svih ovih stvari.

d) Bivanje nesvjesno natopljen obojen njihovim lošim ponašanjem.Ova bolest je tako podmukla da se ne može tako lahko primjetiti.Sa nepristojnom osobom se teško može družiti duže vrijeme.Uporedi sebe prije i poslije sjedenja sa nepristojnom osobom i osjetit ćeš razliku u osuđivanju njegova zla.Naviknutost vodi ka indiferentnosti.Na taj način, gledanje kako drugi čine teške grijehe bezobzirno, mali grijesi postanu na žalost beznačajni.Isto tako, razmatranjem ibadeta i odbijanja ovoga svijeta od strane ranih muslimana čovjek osjeti svoju inferiornost.Tako uviđamo pravo značenje izreke: „Sjećanje dobrih ljudi nas obasipa sa milošću.“Gornje spomenuta činjenica može biti podržana davanjem ovog primjera, t.j. kad bi vidjeli nekoga da jede tokom dana u ramazanu, rani muslimani bi postali tako jako iritirani i uznemireni da bi pomislili da ja taj čovjek nevjernik. Kako god oni nisu činili isto kao prema čovjeku koji odgađa obavljanje namaza čak i ako ga jedno vrijeme namaza može vratiti u nevjernike.Jedini razlog iza ovog stava je činjenica da se namaz obavlja pet puta dnevno.Isto se odnosi na pravnika koji nosi svilu ili zlato i kada ga vidimo da ogovara druge što je veće od oblačenja svilene odjeće i nošenja zlatnih prstenova.Iz tog razloga se trebaš čuvati ovih stanja.Čuvaj se druženja sa ljudima jer oni mogu kod tebe pobuditi želju za dunjalučkim užicima i zapostavljanju ahireta.Oni mogu takođe potkopati tvoju naklonjenost ka pokornosti i tako učiniti nepokornost kao više prihvatljivu.Zbog toga pronađi skup koji se sjeća Allaha i drži se njih.

3. Oslobađanje sebe od iskušenja i nejedinstva: To takođe čuva čovjekovu vjeru.Opisujući iskušenja, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:

Kada vidite ljude kako zanemaruju svoje ugovore i kada im pomanjka povjerenja i kada budu ovako (pa je isprepleo svoje prste).' Ja mu rekoh: 'Kako da se ponašam tada, dabogda me Allah učinio tebi najprečim?' On odgovori: 'Drži se svoje kuće, pazi na svoj jezik, radi ono što znaš da je dobro a kloni se onoga što znaš da je loše i brini se samo o sebi i okani se običnog svijeta."(Ebu Davud )

4. Spašavanje sebe od zla ljudi: Ljudi te mogu povrijediti putem ogovaranja, nepovjerenja i sumnjičenja.U druženju sa ljudima susrećeš se sa zavidnošću, neprijateljstvom itd. Omer ibn Hattab je rekao: „Osamljivanje te oslobađa od zlih drugova“. Ibrahim ibn Edhem je rekao: „Nikad ne prilazi bilo čemu što ne poznaješ.“ Čovjek je upitao svog druga da ga prati na hadždž pa je on odgovorio: „Bolje da uživamo u Allahovom štitu kako ne bi pronašli jedan drugoga u onome što će posijati mržnju među nama.“

5. Izbjegavanje ljudske i tvoje pohlepe: Što se tiče prvog, zadovoljiti sve ljude je nemoguće.A što se tiče tvoje pohlepe, razmišljanje o dunjalučkim ukrasima podstiče tvoju žudnju za njima i tako pokreće tvoju pohlepu.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:

Gledajte u one koji su ispod vas, a ne gledajte u one koji su iznad vas (po materijalnom položaju)! Tako ćete bolje vrednovati Allahove blagodati koje vam je podario!“ (Muslim)

Na isto je ukazano u Allahovim riječima:

I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna. (Ta ha, 131)

6. Rješavanje sebe od neugodnih i glupih osoba: Ti ne bivaš samo povrijeđen od ljudi njihovim lošim ponašanjem.Ako bivaš povrijeđen od takvih osoba čovjek postane spreman na to da ih ogovara i na taj način potkopavaš svoju vjeru.

Mudrost iza stvaranje šejtana

2014-05-30T07:59:00.002-07:00

Ibn Kajjim, rahimehullah navodi u jednoj od svojih knjiga veliku mudrost iza stvaranja šejtana.On kaže: „U stvaranju Iblisa i njegovih potomaka postoji mudrost čiji detalji ne mogu biti obuhvaćeni od bilo koga izuzev Allaha“. Neke od mnogih razloga je ukratko spomenuo ispod:

1. Efekti borbe protiv šejtana i njegovih pomagača vode ka usavršavanju robovanja.Poslanici i Allahovi robovi upotpunjuju svoje robovanje Allahu boreći se protiv šejtana i suprotstavljajući se njegovim pomagačima.Oni takođe upotpunjuju svoju vjeru tražeći utočište kod Allaha od šejtana i bježeći Allahu u potrazi za zaštitom od šejtanova zla.To vodi ka postizanju uzvišenih položaja robovanja koji ne bi mogli biti postignuti bez postojanja šejtana.

2. Postojanjem šejtana, Allahovi robovi strahuju od svojih grijeha jer su posvjedočili šta je šejtan postao nakon svog grijeha.Oni iz ovog njegovog pada, od bivanja sa melekima do postajanja šejtanom – odbačenim – imaju primjer putem kojeg se vjernikova bogobojaznost povećava i jača.

3. Lekcija za one koji hoće da nauče – Očevi obojice, ljudi i džina, su bili iskušani sa grijehom, pa je Allah učinio jednog oca, Iblisa, lekcijom onome ko ide protiv Njegovih naredbi, koji je previše ponosan da mu se pokorava i koji je ustrajan u griješenju.Drugi otac, Adem, je lekcija onome koji se kaje i vraća svom Gospodaru.

4. Šejtan je iskušenje i test za Allahove robove.

5. Manifestacija Allahove potpune mogućnosti da stvori suprotnosti - Iblis je jedan od najvećih znakova Njegove Moći, Volje i Vlasti da stvori suprotnosti poput nebesa i zemlje, svjetla i tame, Dženneta i Džehennema, vode i vatre, vrućine i hladnoće, dobra i zla, Džibrila i meleke kao suprotnosti Iblisu i šejtanima.

6. Dobrota neke stvari se predočava putem njene suprotnosti - Ljepota neke stvari se može manifestirati u usporedbi sa suprotnošću.Ako ne bi bilo ružnoće, mi ne bismo cijenili vrlinu ljepote, ako ne bi bilo siromaštva mi ne bismo cijenili bogatstvo.

7. Allahov oprost i strpljenje – Allah voli da manifestira Svojim robovima Svoj oprost, strpljenje i odgađanje, Njegovu ogromnu milost i velikodušnost.Ovo iziskuje da On stvori one koje će pridruživati druge Njemu i koji će Ga srditi ali uprkos tome On ih obasipa sa svim vrstama blagodati.On im šalje opskrbu, daje dobro zdravlje i omogućava im da uživaju sve vrste luksuza, On im se odaziva i otklanja štetu do njih.On se prema njima odnosi sa blagošću i brigom za razliku od načina na koji se oni ophode prema Njemu, ne vjerujući u Njega, pridruživanje drugih Njemu i loše govorenje o Njemu.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Niko nije strpjiviji na zlim i neugodnim riječima koje On čuje (od ljudi): Oni mu pripisuju dijete ali ih On opet obasipa sa zdravljem i opskrbom“.Prema vjerodostojnom hadisu: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas uklonio, i umjesto vas doveo ljude koji bi griješili, a zatim molili Allaha, i On bi im praštao.'' Prema hasen predaji: „O sine Ademov, nisi pravedan prema meni.Moja dobrota se spušta tebi a tvoja zla djela se uzdižu Meni.Pokušavam da zadobijem tvoju ljubav šaljući ti svoje blagodati dok ja nemam potrebu za tobom a ti pokušavaš zadobiti Moju mržnju bivajući mi nepokoran dok si u velikoj potrebi za Mnom, a plemeniti meleki stalno donose tvoja zla djela Meni.“

8. Stvari drage Allahu se dešavaju zbog postojanja šejtana – koliko često stvari koje Allah voli se dese zbog postojanja ovog stvorenja kojeg Gospodar mrzi i na kog je srdit.Bez obzira kakvo se zlo i grijesi dese zbog postojanja ovog Allahovog neprijatelja, djela pokornosti koja se dese zbog njega i njegovih pomagača su Allahu draža i čine Njega zadovoljnim, poput idenja protiv svojih strasti i prohtjeva, nošenje sa teškoćama i nedaćama kako bi se zalužila Njegova ljubav i zadovoljstvo.Najdraža stvar voljenom je da vidi kako se njegov voljeni nosi sa teškoćama i nedaćama radi njega, kako bi dokazao svoju ljubav prema njemu, dok grijesi i nepokornosti uzrokovane Iblisom srde Allaha.Unatoč tome, Allah se više obraduje pokajanju Svog roba nego onaj ko je izgubio svoju devu koja nosi njegovu hranu i piće dok je u izolovanoj i opasnoj pustinji.Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Allah se više obraduje pokajanju svoga roba koji se iskreno pokaje, nego čovjek koji putuje pustinjom na devi, a na njoj mu sva hrana i voda. On je legao i zaspao, a kad se probudi, deva je već bila otišla, onda je rekao; vratiću se na mjesto gdje sam bio, pa ću zaspati dok ne umrem, stavio je glavu na ruku, i zaspao da umre, a kad se probudio, vidio je pored sebe devu sa vodom i hranu. Allah je više obradovan pokajanjem svoga roba, nego ovaj čovjek kad je ugledao devu''

Nasljedstvo poslanika

2014-05-29T02:50:00.002-07:00

„Doista su učenjaci nasljednici poslanika, a poslanici nisu ostavili u naslijeđe ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje, pa onaj ko ga uzme, uzeo je veliko dobro." (Ahmed, Ebu Davud i drugi)

Ibn Kajjim, rahimehullah je rekao u pogledu ovog hadisa:

„Ovo je od najveće vrline učenjaka jer su poslanici najbolja Allahova stvorenja pa tako znači da su njihovi nasljednici najbolji od stvorenja poslije njih.Ovo je dokazano činjenicom da svako ko ostavi nasljedstvo, njegov imetak se prenosi njegovim nasljednicima jer su oni ti koji će ga naslijediti.Niko neće zauzeti mjesto poslanika u širenju onoga sa čim su oni poslani osim učenjaka, stoga su oni ti koji imaju najviše prava da dobiju njihovo nasljedstvo.

Ovo ukazuje da su učenjaci najbliži ljudi poslanicima jer se nasljedstvo prenosi samo onim najbližim koji ostaju iza nasljedstva.Isto kao što je ovo ustanovljeno o novčanom nasljedstvu to se odnosi i na poslaničko naslijeđe...

Ovaj hadis takođe sadrži uputu za ummet da im budu pokorni, da ih poštuju, imaju respekt prema njima i da ima ukazuju počast jer su oni nasljednici onih koji posjeduju ova prava kod ummeta (t.j. poslanika)

Ovaj hadis takođe ukazuje da je voljenje njih od vjere dok je mržnja prema njima suprotna vjeri kao što je slučaj sa onima od kojih nasljeđuju (t.j. poslanika)

Isto tako, iskazivanje neprijateljstva i vođenje rata protiv njih je isto kao iskazivanje neprijateljstva i vođenje rata protiv Allaha, kao što je slučaj sa onima od kojih nasljeđuju. (t.j. poslanika)

Alija, radijallahu anhu je rekao: „Voljenje učenjaka je vjera putem kojeg neko obožava Allaha.“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je prenio od svog Gospodara da je rekao:„Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju“ Nasljednici poslanika su najplemenitiji i najbliži Allahovi prijatelji.

Ovaj hadis isto tako ukazuje da se učenjaci pridržavaju upute poslanika i metoda koje su koristili u širenju vjere poput strpljenja, opraštanja, uzvraćanje na zlo ljudi sa dobrim, biti blag prema njima, pozivanje njih Allahu na najljepši način i ulaganje svih mogućih napora u savjetovanju njih jer će činjenjem toga zadobiti svoj udio u ovom nasljedstvu koje je veće u položaju i časnije po značaju.

Ovaj hadis takođe podsjeća učenjake da odgajaju ummet isto kao što otac odgaja svoje dijete.Tako ih oni moraju odgajati korak po korak, počinjući sa malim oblicima znanja a zatim napredovanjem prema većim oblicima znanja, prenoseći im onoliko znanja koliko mogu podnijeti isto kao što otac čini sa malim djetetom kada mu donosi ručak.

Ovo zbog toga što su ljudske duše, izuzev poslanika i vjerovjesnika, poput djece u odnosu na njihove očeve, daleko manjkaju u položaju.Zbog ovoga svaka duša koja nije odgojena poslanicima neće uspjeti i biti ispravna.“

Miftah Dar As-Sa'adah

Džihad protiv duše

2014-05-28T11:59:00.000-07:00

Rekao je ibnul Kajjim, rahimehullah:

Džihad protiv duše ima četri faze:

1. Ulaganje napora kako bi naučio uputu i vjeru istine bez koje nema uspjeha.Doista, ne može biti istinske sreće niti ikakvog užitka na ovom svijetu i na ahiretu osim putem nje.

2. Ulaganje napora da se radi po onome što je naučeno, jer znanje dez djela neće koristiti, već će prije nanijeti štetu.

3. Ulaganje napora kako bi druge pozivao njoj i podučavanje onih koji ne znaju, inače će čovjek biti smatran od onih koji sakrivaju ono što je Allah objavio od upute i jasnog pojašnjenja.Takvo znanje neće niti koristiti niti spasiti čovjeka od Allahove kazne.

4. Ulaganje napora da se bude strpljiv i izdržljiv protiv onih koji se suprotstavljaju ovoj davi (pozivu) Allahu i onih koji uzrokuju zlo i štetu-strpljivo podnošenje svih ovih nedaća radi Allaha.

Kada su ove četri faze kompletne takva osoba se smatra da je od bogobojaznih.Ispravni prethodnici su se složili da učenjak ne zaslužuje titulu bogobojaznog sve dok ne spozna i zna istinu, radi po njoj, i podučava druge njoj.Tako ko god posjeduje znanje, radi po njemu, i podučava druge njemu, se smatra od bogobojaznih.

A ja Allahu prepuštam svoj slučaj...

2014-04-20T21:51:00.001-07:00

Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim

faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: "Čarobnjak i lažov!"

A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte opet mušku djecu onih koji vjeruju u ono što on govori, a ostavljajte u životu njihovu žensku djecu!" – Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna.

"Pustite vi mene" – reče faraon – "da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove."

Musa reče: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vašega da me zaštiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome će se račun polagati!"

A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da ubijete čovjeka zato što govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam prijeti, jer Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.

O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" A faraon reče: "Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi put ću vas samo ja izvesti."

A onda onaj vjernik reče: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili,

kao što je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

O narode moj, plašim se šta će biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali,

na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti.

Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: 'Allah više neće poslije njega poslati poslanika!' Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja,

one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika. – Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog."

"O Hamane" – reče faraon – "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao da staza,

staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac." I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i on je bio odvraćen od Pravog puta, a lukavstvo faraonovo se završilo na njegovu štetu.

I onda onaj vjernik reče: "O narode moj, ugledajte se u mene, ja ću vam na Pravi put ukazati!

O narode moj, život na ovome svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna.

Ko učini zlo, biće prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.

O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru:

pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.

Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate neće nikome ni na ovome ni na onome svijetu odazvati i da ćemo se Allahu vratiti i da će mnogobošci stanovnici u ognju biti.

Tada ćete se, sigurno, mojih riječi sjetiti! A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi."

I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.

(Gafir, 23-45)

Najbolje od oba svijeta

2014-04-19T23:23:00.000-07:00

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je imao običaj doviti:

Allāhumme innī es-elukel-hudā vettuкā vel-‘afāfe vel-ginā.

“Allahu moj, od Tebe molim Te za uputu, bogobojaznost, sigurnost (zdravlje) i zadovoljstvo (dostatnost).” (Muslim)

Imam as-Sadi, rahimehullah je rekao:

Ova dova je od najsadržajnijih i najkorisnijih dova jer sadrži u sebi traženje od Allaha dobra i vjere i dunjaluka.Tako je 'al-huda' (uputa) korisno znanje, 'al-tuka' (bogobojaznost) je dobra djela i ostavljanje onoga što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem zabranili, i ovo je traženje ispravnosti i blagostanja čovjekove vjere.Doista, vjera se sastoji iz korisnog znanja i prepoznavanja istine, što je uputa, i stajanja postojano na pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a to je bogobojaznost.

'Al-afafa' (zdravlje i sigurnost) i al-gina (zadovoljstvo i dostatnost) sadrži bivanje sigurnim od zla stvorenja i da srce nije privrženo njima.Ono takođe sadrži bivanje zadovoljnim sa Allahom i onim čime nas je opskrbio i traženje svega onoga što uzrokuje da srce bude zadovoljno sa Njim.Tako sa ovim, sreća na ovom svijetu se postiže i srce osjeća istinsku slatkoću i užitak i to je dobar život.Tako kome god bude darovana opskrba upute, bogobojaznosti, zdravlje i zadovoljstvo je doista postigao istinsku sreću i postigao je sve ono za čim se može tragati kao i bivanje spašenim od svega što je strašno i užasno.“