A Wildflower life

Bolje more u boci, nego boca u moru

2020-09-09T15:31:00.000-07:00

(ENGLISH VERSION - bellow)

Tzv. "Calming bottles" iliti "umirujuće bočice" odlična su igračka za bebe, toddlere, a i one starije. Poprilično su jednostavne za izraditi, ne iziskuju puno novaca, a i poprilično su orijentirane na „zero waste“. Također je podložna kreativnim promjenama, pa si svatko može prilagoditi svom ukusu.

Potreban je sljedeći materijal:

1 mala bočica od vode ili soka, oprana

biljno ulje

voda

prehrambena boja

balon neke intenzivne boje koja kontrastna od izabrane prehrambene boje

ljepilo

gumica od balona

komadić tkanine

Prvo bocu do 1/3 napuniti vodom. Zatim dodati nekoliko kapi prehrambene boje. Ja sam koristila plavu, jer sam htjela neku zaista odmarajuću bočicu.

Protresti bočicu (zatvorenu) da se boja rasprši. Zatim, napuniti ostatak bočice uljem. Po želji dodati još nešto unutra. Bila sam nepripremljena, pa sam odlučila od zlatnog balona koji je ostao do neke proslave napraviti «ribice». Izrezala sam ih iz balona i ubacila u bočicu (ostaviti gumicu od balona). Naravno, možete staviti dugmiće, glitter, perlice, gumice za kućanstvo, zvjezdice, što god!

Zatim poklopac premažete ljepilom iz pištolja za lijepljenje.

S time da treba biti pažljiv i kasnije ukloniti višak ljepila koji je eventualno iscurio ispod poklopca.

Baš zbog toga, ja sam na vrh bočice stavila komadić tkanine koji sam fiksirala gumicom od onog prethodno izrezanog balona.

I to je to, spremni ste za uporabo.

Meni je ovo odlična igračka, jer dijete nema izravan dodir s prehrambenim bojama, a opet uživa u njima.

Bočica, kako im samo ime kaže, odlično umiruje, a u isto vrijeme, kao senzorno motorna igračke pomaže pri razvijaju finih motoričkih vještina i manipuliranja malim predmetima. Dijete uči o uzročno-posljedičnim vezama, a bome i malo o fizici i kemiji. Jača se pažnja i koncentracija.

Naravno, oprez je uvijek potreban, i nikad ostavit dijete bed nadzora

CALMING BOTTLE

A calming bottle is a great toy for babies, toddlers, and the elderly. They are easy to make, do not require a lot of money, and you can make them from recycled material. Also, you can think about many creative ways to change them and enrich them.

The following material is required:

1 small empty bottle of water or juice, washed

vegetable oil

water

food coloring

a balloon

glue pistol

rubber band (I used the on from ballon)

a piece of cloth

First, fill the bottle up to 1/3 with water. Then add a few drops of food coloring. I used blue because I wanted a relaxing bottle.

Shake a closed bottle to mix water with color. Then fill the rest of the bottle with oil. Optionally, add something else inside. I was unprepared, so I decided to make fishes from the golden balloon that remained from the new year’s party. I cut them out of the balloon and put them in the bottle. Of course, you can choose what to use: buttons, glitter, beads, stars, whatever!

Then glue the lid with glue gun.

And please, be careful and remove the excess glue that may have leaked under the lid. I also put a piece of cloth on top of the bottle and fixed it with a rubber band.

The bottle, as the name suggests, is great for soothing, and at the same time, as a sensory-motor toy helps to develop

fine motor skills and manipulating small objects. The child learns about cause-and-effect relationships and a little bit about physics and chemistry. It also helps with attention and concentration.

Of course, caution is always needed and never leave a child alone with a toy.

Rakete i slova

2020-08-31T06:32:00.002-07:00

Pošto su mi djeca dovoljno blizu, a opet dovoljno daleko u godinama, volim svaku igru ili aktivnost uobličiti tako da bude prilagodljiva svima, te da bude zanimljiva i poučna u isto vrijeme.

Dok sam ove čudnovate zime pokušavala s novorođenčetom u rukama smisliti igrice za stariju braću, inspirirala me njihova tadašnja zanimacija RAKETAMA.

Odlučila sam uzeti raznobojne kolaž papire i isjeći ih na kvadratiće: 20 njih. Ideja je bila da na svaki napišemo određena slova (zbroj slova njihovih imena je 13, ali sam dodala dodatna slova da malo otežam starijem sinu). Srednji sin je trebao malo pomoći za pisanje, a stariji je to poprilično dobro obavio.

Zatim smo isjekli i trokute i „vatru“.

Pomiješali smo sve kvadratiće i onda su morali tržiti slova za svoje ime i lijepit ih.

Bilo je zabavno, poučno i zanimljivo.

Nakon ljepljenja, usljedila je igra trčanja s raketama po sobi, a zatim smo im našli lijepo mijesto na zidu u sobi.

Eto, malo papira i dobre volje, i sat vremena je predivno iskorišten.

Naranča

2020-08-27T08:31:00.001-07:00

Naranča je voće koje uzimamo zdravo za gotovo. Pridodajemo joj malo važnosti, gotovo da nam je dosadna, a nismo ni svjesni koliko je zanimljiva. Potječe iz Kine, ali danas se raširila svuda i više ne rastu u divljini. Zanimljivo je i da je narančasta boja dobila ime po naranči, a ne obrnuto. Naime sanskrtska riječ za naranču je nārang.

Stablo naranče je u mnogim kulturama simbol braka i ljubavi. Na vjenčanjima mladenke često stavljaju narančin cvijet u kosu ili nose bukete od tih cvjetova. Također se smatra da je famozna „zlatna jabuka“ koja je dovela do Trojanskog rata zapravo - naranča. U feng shuiju njeno stablo se smatra simbolom bogatstva i blagostanja.

Photo by Jessica Lewis from Pexels

Naranče kao voće su iznimno zdrave. Pomažu kardiovaskularnom sustavu i probavi, a eterično ulje ima jednako snažna svojstva. Dobiva se hladnim prešanjem iz kore voća. Znate ono kada zarežete u koricu, pa vam prsne tekućine. E, od toga.

Kada ponjušite eterično ulje naranče, prebacit će se u čašu svježe iscijeđenog soka. No ulje naranče nije samo finog mirisa. Ona je jedna zanimljiva kombinacija nemogućeg. S jedne strane vam prekrasno diže koncentraciju i drži fokusiranim, ali u isto vrijeme vas opušta. Ako je kombinirate s nekim razbuđujućim uljem – motivirat će vas na rad, a ako je kombinirate sa drvenastim – uspavat će vas.

Najljepše ga je upaliti za vrijeme zimskih mjeseci, ili kasne jeseni. Osim što će davati osjećaj ušuškanosti, bit će i podrška imunitetu.

No ne djeluje naranča samo kao pomoć našim emocijama i motivaciji. Ona je odlična partnerica i u borbi protiv celulita i masnih naslaga. A ukoliko iščetkate zube s jednom kapi ulja, skinut ćete naslage kave i vratiti blistavi osmijeh.

Photo by Digital Buggu from Pexels

Osim što izbjeljuje zube, može pomoći i uklanjanju mrlja s kože tako da navečer namažete kožu s narančom pomiješanom s baznim uljem. Možemo naranču dodati i u sredstva za čišćenje ili može pomoći pri uklanjanju ljepljivih mrlja.

Dobro se slaže s: grejpom, cimetom, limetom, cedrom, klinčićem, limunom i pačulijem.

No, blendove za difuzor možemo raditi i prema vrsti, odnosno „obitelji“. Tj. citruse sa citrusima.

Prosperitet i Blagostanje

Slatka naranča: 2 kapi
Grejp: 2 kapi
Mandarin: 1 kapi
Bergamot: 1 kapi
Limun: 1 kapi

Osim u difuzoru, možete napraviti i manju mješavinu za blagoslov kuće, jer prema predajama svih pet ulja su povezana s blagostanjem i snagom. Grejp, limun i naranča povezani su s obiljem, a bergamot i mandarina s prosperitetom. Po zimi ova kombinacija pročišćava prostor i omogućava energiji da struji. Bergamot, grejp, limun i naranča su povezana s energijom, a mandarina sa srećom.

Važno

Izbjegavajte izravnu sunčevu svjetlost do 12 sati nakon primjene rolera na koži, jer je ulje naranče fotosenzitivno. Također je moguće da izazove kožnu reakciju, pa prije uporabe napraviti „patch test“

KONTAKT

mail: tenushm@gmail.com

IG: @tenushm

FB stranica: Wildflower life

FB grupa: Wildflower tribe

Divljine u nama

2020-02-01T03:00:00.002-08:00

Priroda nam je dala sve što nam treba. Mi joj nismo jednako uzvratili. No ipak, ona nije zlopamtilo. I dalje nam daje kroz svoj plodove ogromnu količinu mogućnost da živimo kvalitetno i u ravnoteži. Od čajeva, hrane, tinktura, esencijalnih ulja…

Još kao dijete sam obožavala kopati po vrtu. Mama je uvijek pravila jednu posebnu gredicu za mene u kojoj bi mi dala da sijem red mrkve, red peršina, red luka, cikle itd. Kakvo je to veselje bilo. Gdje ćeš veće magije nego gledat život kako se stvara.

Nema ljepšeg odlaska u „kupovnu“, nego s pletenom košarom sići u vrt i nabrati svega što je dozrjelo i onda od toga skuhati ručak. Kao bebi, mobil mi je bila grana šljive, a kinetički pijesak svježe okopana zemlja vinograda ili pijesak iza kuće pun riječnih školjki. Jedna od najdražih knjiga kao 7-godišnjakinji bila mi je „Moj vrt“. Čitala sam je čudeći se veličanstvenoj prirodi i zamišljala kako ću i ja, kad odrastem, imati ogromno dvorište u skladu s prirodom i svemirom. Kada se tako prisjećam, čini mi se kao da sam živjela prije sto godina. Bilo je normalno da se sve sprema doma, da se sve ponovno iskorištava i čuva. Usklađeno.

mala ja u vinogradu

Mama je često pravila domaći kruh, kupovni keksi su bili samo za posebne prigode jer su se pravili domaći kolači, na zraku se provodilo skoro 50 posto vremena (naravno ne za vrijeme škole i posla), ručalo se ispod debelog hlada starog oraha, kuhalo se u „kuhinjici“ koja je bila skoro na otvorenom, a u kuću se ulazilo kada se mora. Meni je zanimljivije bilo tražiti divlje biljke po šumi i pravit herbarije učeći o njihovim ljekovitim svojstvima, nego buljit satima u tv. Sjećam se kako nisam pojma imala o eteričnim uljima, tada sa 7, ali bila sam opčaran mirisima. U proljeće sam voljela žmireći mirisati mlado sunce i pčelinji let. U jesen sam uživala u mirisima lišća u dekadenciji. Tražila sam načine da uhvatim te mirise u staklenke i držim ih među zimnicom. Nije tada bilo gugla, ni pinteresta, pa sam gnječila cvijeće, stavljala ga u ulje i iskušavala razne načine za zatočiti mirise.

Na žalost, vremena su se mijenjala. Svakom godinom života u gradu sam se udaljavala. Nije to bilo naglo, ne bi dopustila, ali mic po mic. Oaze su mi bili odlasci kući na moje brdo, slušanje najglasnije tišine ikada i gledanje zvijezda prosutih po nebu. Ujutro bi se ustajala i šetala po dvorištu doručkujući s grana: trešnje, smokve, grožđe…ležala sam na zemlji da upijem sve njene vibracije, hodala bosa da napunim baterije za slijedeći mjesec života u gradu. Kada padne noć, odlazila bi u obližnji gaj i tamo s mjesecom i noćnim pticama šetala. Sada zamislite kako mi je teško palo potpuno odvajanje od prirode. Kuća je postala ruševina, vrt je postao šikara, samo su duhovi ostali. Odmak od prirode je utjecao na mene kao osobu, na moje tijelo, psihu i dušu.

No, vratimo se lijepim stvarima. Što se esencijalnih ulja tiče, prvi pravi susret s uljem sam imala kad je tata ’95. iz svoje crne aktovke izvadio ulje peperminta koje je nabavio neznanim putevima i dao nam pod nos da olakša nahladu. Postala je rutina.

Neko vrijeme sam iz neznanja koristila mirisna ulja i štapiće, svijeće ili palila bogtepitaj kakva ulja u uljnim lampicama učeći u svojoj domskoj sobici.

No, nije problem pogriješiti. Problem je ne željeti naučiti.

Negdje 2010. sam pod prevelikim stresom počela imati zdravstvenih problem. Previše sam od sebe očekivala (napredovanje na poslu, završavanje fakulteta, dodatne edukacije, dva dodatna posla i sl.), premalo sebi davala. Sama sebi sam bila kao kakva maćeha iz Grimmovih bajki.

Tada sam počela detaljno istraživati eterična ulja: radionice, blogovi, knjige, edukacije. Omađijalo me u potpunosti. Prvi puta sam tada naišla na blenda thieves. Kao ljubiteljicu povijesti, priča da je blend dobio ime po francuskim lopovima koji su pljačkali umrle od kuge u 15. stoljeću me fascinirala. Naime, kako bi se zaštitili od kuge, na sebe su stavljali mješavine bilja i ulja: klinčića, limuna, cimeta, eukaliptusa i ružmarina. No, kopajući dalje, shvatila sam da nije samo puka legenda, već da postoji niz znanstvenih istraživanja koja govore u prilog tome da nam ta ulja pružaju podršku na toliko načina. Međutim, razočarano sam shvatila da thieves nije nabavljiv kod nas. Ostavila sam tu želju po strani i dalje se nastavila baviti poboljšanjem kvalitete svog života kroz ono što sam imala pri ruci. Tako sam sve manje koristila kemije iz trgovine, sve više mućkala sa sodom bikarbonom, octom, čajevcem, limunom i sl.

Još u prvoj trudnoći sam si pomagala prirodom, shendlala postpartum uz pomoć ulja, ali onda se život nekako počeo rastezati. Prestala sam biti svjesna sebe, sve manje sam odlazila u prirodu, sve više među ljude, izgubljena u novim ulogama počela sam se prilagođavati i to je najgora stvar koja me zdesila. Ulja su negdje ostala, u nekom iznajmljenom stanu, kao što sam i ja iznajmila svoj život nekoj nepoznatoj Teni.

Još 2017. sam na vidjela da je thieves došao i do nas. To me je vratilo u ono doba i sjetila sam se sebe. Počela se buditi. Buđenje je trajalo. Za Premium starter kit kao početak novog života stare mene skupljala sam mjesecima i uvijek bi se dogodilo NEŠTO. Al onda, spletom divnih ljudi i sretnih okolnosti u najteže doba mog života, 2019 godine stigla su ulja. Opet su bila moja. Opet sam bila svoja.

Nekom ulja služe da lijepo mirišu. Nekome da pruže podršku. A nekome, kao meni, su još puno više od toga. Bila su moj portal kroz koji sam posegnula za napuštenom sobom. Spasile je. Vratila je.

Činjenice o mirisima:

Njuh je naše najjače osjetilo.

Ljudi mogu otkriti barem trilijun različitih mirisa

Prvo osjet koji koristimo nakon rođenja.

Više nego bilo koji drugi osjet, njuh je direktno povezan s dijelovima mozga koji procesiraju emocije i sjećanja.

Kušamo hranu s nosom, tj. ukus hrane nam ovisi i o mirisu kojeg primamo kroz nos.

Mirisne stanice obnavljaju se svakih 30 do 60 dana, dakle novi nos jednom mjesečno.

Nakon godinu dana ljudi se mogu sjetiti mirisa s 65% preciznošću. Za usporedbu, vizualna sjećanja opadaju za 50% već nakon tri mjeseca.

Istraživanje je pokazalo da se 85% ljudi prisjetilo svog djetinjstva kada su omirisali masne bojice.

Mirisa se ipak lako zasitimo, tj. lako se na njega naviknemo. Kada uđemo u pekaru svjesni smo mirisa, nekad i preintenzivnih. Ali dok kupimo i platimo, više miris kruha nećemo percipirat.

Ljudi imaju pet do šest milijuna stanica koje otkrivaju miris, ali to je ništa u usporedbi sa životinjskim kraljevstvom. Kunići imaju 100 milijuna, a pas oko 220 milijuna.

Ne samo da ljudi imaju omiljene mirise, već i životinje. Mačke vole miris valerijana (odoljen), lavovi mirisa metvice, a deve mirisa duhana.

Dok spavamo, ne osjećamo mirise.

Kids - friendly adventski vijenac

2019-12-11T09:02:00.000-08:00

Obožavam Božić.

Obožavam sve vrste običaja, tradicija, etnoloških divota i ljepota.

Sve bi slavila.

Jer svi ti običaji imaju takav okus smirenosti i vječnosti. Imaju i tu notu magije. I tu povisilicu vjere i dobrote. Ili vjere u dobrotu. I taman prstohvat nostalgije da ugrije srce, poput prstiju na šalici vrućeg čaja.

Po meni su najljepši običaji – oni personalizirani. One male rutine obitelji koje prerastu u tradiciju. Torta od jagoda za rođendan. I kuglica za bor koja svaka priča svoju priču, pa kićenje bora nema samo estetsku dimenziju, već i naratološku. Pričaju se sitne prošlosti koje prerastaju u jednu obiteljsku mitologiji.

I tako, običaj po običaj.

Od kada sam postala mama, često me vrijeme pregazi. Al pregazim i ja njega. Napravim od toga običaj. Tako je običaj kasniti s adventskim vijencem.

Kada sam rodila drugo dijete, prvijenac T je imao 19 mj. Bio je početak studenog mjeseca i igranje sa svijećama mi nije dolazilo u obzir jer je T bio u fazi hvatanja svega i pentranja po svemu. Nismo imali više dovoljno visoke police.

Tako sam odlučila napraviti papirni vijenac. Al ne bilo kakav.

Taj vijenac je od papira - ali i malih rukica. Od origamija -ali i mašte jer se pale svjećice.

Pa krenem:

Treba vam papirnati tanjur. Mi smo imali zaostalih još od vjenčanja imali.

U njemu nacrtajte krug i izrežite ga škarama ili skalpelom. Tako da dobijete oblik vijenca.

Konstrukcija vijenca

Treba vam i nekoliko nijansi kolaž zelenog papira. I male ručice i/ili nožice. Ocrtajte ih na bijelom papiru kojeg upotrijebite kao predložak za izrezivanje hrpe „listova“ u raznim nijansama.

Šablona rukica za "listove"

Listove slažite jedan preko drugog. Ja sam ih „ljepila“ klamericom, jer sam stalno nosala L u nosiljci pa se nisam htjela zezat s ljepilom. A mislim da je čak i efekt bolji.

Složena zelenjava

Svijeće sam radila od dvije duge trake u željenim bojama koje onda „pletemo“ U video (na kraju posta) objašnjavam kako.

Prvi dio svijeća ali i cvijeta

Pletenje svijeće i/ili cvijeta

Ovako izgleda nakon pletenja.

Čudom se čudi

Origami likove odaberite sami. Ja sam izabrala cvijet, djeda Božićnjaka i jelene.

Završni produkt uz bebu

Za kraj, izrežete žuti/narancasti „plamen“. Narančasti neka bude veći, žuti manji i zalijepite jedan na drugi. Svaku nedjelju na svjećicu „zapalite“ ljepilom (ili klamericom), jedan plamenčić.

Cvjet

VIDEO TUTORIJALI:

1. svijeća/cvijet

https://www.youtube.com/watch?v=69bO5FpiEjI

2. Djed Božićnjak

https://www.youtube.com/watch?v=BD2JN8wKisQ&t=255s

3. Sob (glava)

https://www.youtube.com/watch?v=HvdPZerSBpA

Uživajte <3 p="">

Paper pumpkin

2019-10-05T08:11:00.004-07:00

Croatian version

Slowly, autumn came. Well, not very slow. We went from flip flops to warm socks. It may be a hard transition for us old folks, but the kids didn’t see obstacles, just: puddles, colorful leaves, pumpkins, Halloween.

For weeks, I've only been listening about Halloween pumpkins, hearing to songs about skeletons and ghosts.

For days I was getting ready to find time to put a "write to-do" list on the to-do list, where I’ll be writing an important note: "Find Halloween projects". But this crispy morning, sitting on the couch and playing with the kids, this pumpkin idea spontaneously came into life.

The pictures are not glorious, same as the pumpkin itself, because we’re not expert Pinterest people, but hey, the idea is great. And the final project is awesome because happiness is not all in aesthetics, most of it is in the feeling while you are doing it.

So, here's a quick explanation.

1. The child digs out the only remaining collage of paper and it is, luckily, orange.

2. Grasp the scissors (caution with children) and cut along the shorter side of the paper.

3. Glue edges of the strips (again caution) into the circle. I know, ‘m explaining it like a pro. Let it dry.

4. Now glue the other end of the strips the same way, so you get the shape of a pumpkin. Let it dry again.

5. Try to explain your kids not to chop the pumpkin before you're done.

6. Cut the kind-of-rectangle shape out of black paper and glue it on a top.

7. Cut 3 triangles for the eyes and nose. Than mouth. Glue that too. Let it dry.

Done.

Bundevisanje

2019-10-05T08:11:00.002-07:00

English version

Jesen je lagano došla. No, dobro, ne baš lagano. Iz japanki smo prešli u tople čarape. Možda je nama starijima to teško palo, al djeca su vidjela jedino: lokve, šareno lišće, bundeve, Halloween.

Već tjednima samo slušam o Halloween pumpkinsima, slušam pjesme o skeletonima i duhovima.

I dok se spremam danima da na to-do listu stavim „napisat to-do“ listu na kojoj će biti : nađi prigodne projekte za Halloween, sjedeći jedno subotnje jesensko jutro na kauču i igrajući se s djecom, spontano je nastala ova – bundeva.

Slike nisu nešto, kao ni sama bundeva, jer nisu radili stručni pinterestni ljudi, već trogodišnjak i četverogodišnjak, ali hej, ideja je super. A i završni projekt je odličan jer nije sve u estetici, većina je u osjećaju sreće nakon toga.

Pa evo brzinski prikaz naše inspiracije.

Dijete iskopa jedini još preostali kolaž papir i on je, gle sreće, narančaste boje.

Primite se škara (oprez s djecom) i izrežete po kračoj strani trakice. Ko fol jednake. Mo'š se mislit.

. Lijepite (opet oprez) trake u krug, krajnjim rubom (znam, supe pojašnjavam). Pustite da se sasuši.

. Drugi kraj traka sad lijepite na isti način, tako da dobijete oblik bundeve. Opet sušenje.

Natežete se s djecom da ne rasturaju bundevu prije nego završite

Izrežete stapku i nalijepite gore.

Izrežete 4 trokuta za oči i nos. Te usta. Nalijepite i to. Pustite da se osuši.

Done.

Megablokovo novo ruho (besplatni pdf)

2019-01-26T02:31:00.000-08:00

Evo, nakon dugog vremena, malo ideja za igranje, al ne samo to, i besplatni pdf sa uzorkom za slaganje megabloks puzzli (link je u tekstu)!

Djeca su bila oduševljena, s time da projekt koji je trebao uključiti "samo" slaganje puzzli, donio je i vježbanje škara, lijepljenje selotejpom, te mašta koja radi svašta je od megablok puzzli auta, napravila pravi autić. Pa evo, priče:

Prije nego je T. dosega godine potrebite za Lego duplo, kupili smo neke gumene kockice, a nakon toga i megabloks (Mega blokove? Velike kocke? Velike blokove? Ne znam, nastavljam ovako, jer mi se naj sviđa ova poluenglesko poluvukkardžić varijanta).

Dolazak megabloksa

Nakon dolaska prvog lega duplo, mega bloks su pale u zapećak. S drugim djetetom je bilo još gore, jer je njemu Lego duplo bio od početka dostupan, pa mu megabloks nikad ni nisu padali na pamet. Sto puta smo ih odlučili maknut iz kutije igračaka, ali smo posustali, jer čim bi mi izvukli sve dijelove, odjednom bi to postala najdraža igračka na planetu, iako je nisu primjećivali mjesecima prije toga.

Za svašta se koristio

Kako su obojica ljubitelji puzzla, odlučila sam nacrtat par zimskih motiva u Adobe illustratoru, isprintat ih i nalijepiti na mega bloks kockice. Čas posla, a veselja na bacanje. I meni vremena. Da napišem ovaj post. I možda nacrtam još koje puzzle.

Uglavnom, pdf skinete sa moje stranice, isprintate, izrežete i zalijepite (ja koristim selotejp jer mi je lakše), dat djeci i eto ga!

još jedna zgodna igra

Ovo ne samo da je zabavna aktivnost, već s njom djeca razvijaju i mnoge druge sposobnosti, kao finu motoriku, rješavanje problema, kritičko razmišljanje, te koordinaciju (da ne zaboravim spomenuti i vještinu pregovaranja i zena kada se njih dvojica odluče za iste puzzle :D al okej to i mama razvija :D). Povrh svega, sreća kada spoje puzzle je nemjerljiva, ali i samopouzdanje koje time gradi.

Veća djeca mogu s vama vježbat i rezanje škarama (uz nadzor)

Igrat se mogu djeca sve dobi, tj., od kada smiju mega bloks i od kada neće pojesti selotejp i papir sa blokova. Roditelji trebaju biti prisutni tijekom igre.

*******

Uzbuđenje pred slaganje

Zadovoljstvo nakon slaganja

Bijeg iz kutije ili ogoljavanje

2019-01-21T16:37:00.002-08:00

***

Htjela sam ti pričat o tome kako nikad neću naučiti čitati ljude, iako sam naučila čitati nekoliko pisama. I htjela sam ti kukati, i malo zastajkivati uz uzdahe na rubu plača, onako kako dijete to čini.

Onda sam odustala.

Pa sam te htjela pitati zašto misliš da su žene u skupinama prijetvorne. Da li je to do DNA, da li je to do spola/roda/patrijarhalne čizme ili jednostavno do antropologije.

Pa nisam.

Zatim sam te htjela pitati kako se promijeniti.

I nisam.

Mucala sam u mislima, tražila u mraku, opipavala dok konačno sam našla riječi.

„Lav nikada ne gubi san zbog mišljenja ovce.“

I tada mi je sve postalo jasno. Obrisi su postajali čvrste, flomasterom iscrtane crte. Više nije bilo skica, sve je bilo perfektno nacrtano, priznala sam si da sam se pokušala prilagoditi.

Posljednjih nekoliko godina, mjeseci, rasla je ta krhotina u meni, krhotina u mom sebstvu koje me činila nesretnom.

slabom.

I Drugom.

Počela je posmrtnim marševima, nastavila odama radosti, miksale su se melodije dok nije postala jedna neprepoznatljiva masa zvuka, a ja ples zamijenila kolvulzijama.

Ljudi kada vide krv, žele još.

Ljudi kada vide nesreću, žele još.

Ljudi ne žele slušati, oni prije pitanja žele odgovoriti.

U nedostatku didaskalija, nove uloge sam učila glumeći druge. Ovce su mi usadile strah. Dale su mi bibliju fobija da iščitavam svake večeri. Pobožno sam, kao prava ovca, to i činila.

Brzo sam se prilagođavala. Sve što radim, radim do kraja, pa tako i ovu igru.

Postala sam umjerena.

Postala sam ustrašena.

Nemoćna.

Tražila sam pomoć poput kakve damice, padala u nesvijest, tražeći ocat pod nos.

Nosila sam rukavice kako se ne bi uprljala, otkrivala ili čvrsto stiskala ruke.

Nisam više bila Niagara i krijes u jednom. Nisam više govorila bobu bob, niti sam preuzimala kontrolu.

Nisam se odijevala, već sam se nabacivala.

Samu sebe sam svela na jednostavan oblik, amebizirala, uokvirila i stereotipizirala.

Da bi stvorila meso za te tipizirane razgovore nesvjesno sam prestala vježbat kako bi kukala o kilama, prestala vozit bicikli, kako bi kukala o zetovim vozačima, počela jesti čokoladu i čitati statuse Elle Dvornik, govorila sam: svi su muškarci isti, kosa mi ispada, mrzim se slikati; gotovo žudjela za svađama, prestala sam čitati knjige kako bi se uklopila, zaboravila sam pisati. Počela sam gledati u prazno kako bi gubila vrijeme da bi mogla kukati kako ništa ne stignem, te zanevoljela sebe.

Utrnula sam želje, nade, sigurnosti, snove i u konačnici sebe nabola na taj trn, da postanem tragičan lik iz bajke.

I sve to kako bi bila „supermama“.

Super sebe sam zamijenila za izmišljenu verziju osobe koja je igrom biologije žena i koja bi trebala postati ta ujednačena verzija, jedna od ovaca, jedna od vojnika samo zato jer sam rodila dijete. Ta žena koja superlativima tješi sebe, koja je samo izgubljena i kojoj treba dati vrijeme da procvjeta.

A ne da slijedi.

Ne da osijedi čekajući sebe.

Već da pustiti prirodan slijed.

Transformacije sebe u sebe.

Ne u druge.

Jer da, teška sam. I crna do naftnog dna, i prpošna do šarenog proljeća i cinična i djetinjasta i neprilagođena, neprihvatljiva, drska, nježna, sjebana, spašena, mala i velika, muževno ženstvena, ne spavam noćima, a onda padam od umora, ne učim na greškama, ne držim za jezik za zubima, borim se protiv svih i svega, grlim sve i svakoga, kunem se u znanost i ezoteriju, kolutam očima i izrađujem origami ždralove, jesam al nisam, ljigavi su mi puževi al ih spašavam, perem zube tri minute i nikada, al nikada, nikada ne pripadam skupinama.

***Svaka sličnost sa stvarnim osobama ili događajima je slučajna. ili namjerna.

Deložacija (vježbe za prirodno poticanje trudova)

2018-02-13T16:27:00.001-08:00

(vježbe u videu na kraju posta)

Prvo strepiš 39 tjedana da trudovi ne počnu prerano. Onda u 40+1 tjednu trudnoće guglaš i istražuješ sve moguće načine deložiranja bebe van.

Jer,

pod A, želiš što prije upoznat dijete,

pod B, želiš što prije vratit se u prvo stanje (oh, zablude, prvo stanje ne postoji, samo, treće, četvrto, peto…) i

pod C, NE ŽELIŠ da te induciraju.

I tako krene sa svježim datuljama, ljutom hranom, čajem od malinova lišća…pa u 41 već marširaš kilometrima, zoveš prijatelje da pitaš seli li tko da malo pomogneš pri nošenju teških stvari, pri pregledima i sestre i doktori mašu glavom uz napomene da muž „radi svoj posao“.

Kako odmiče 41 tjedan, tako se penješ stepenicama na peti kat, radiš čučnjeve (ako se to mogu nazvati čučnjevi, a ne pokušaji nilskog konja da dohvati mrvice s poda), manično osluškuješ tijelo: Jel' to vodenjak? Jel' to trud? Pališ malo-malo aplikaciju za praćenje trudova. Razočarano gasiš kad skužiš da je to samo probava. Jedeš ananas, piješ ananas, njuškaš esencijalna ulja…ja sam išla čak tako daleko da sam si stiskala akupresurne točke za poticanje trudova*.

Dva dana nakon tremina, čučnjevi i dok fotografiram

Ništa. Nada.

O svom iskustvu neću pričati u ovom postu. Osim toga da s prvim djetetom ništa nije uspjelo. Sada, s ove točke gledišta, s malo više iskustva i sigurnosti, ne bih dala da me zaplaše. Iako sam i tada znala da dijete dolazi kada je spremo, da nije uopće jednostavno izračunati datum začeća, tj. poroda, da prvorotkinje puno dulje nose od višerotkinja, da je svatko od nas različit, ali i da postoje realne opasnosti od omotavanja pupčane vrpce i sl, jednostavno bi se opustila zadnje tjedne trudnoće. Ma, cijelu trudnoću! Ne bi se fokusirala na to kako ne uspijevam dobiti trudove, već bi se fokusirala na to kako se veselim susretu s bebom, kada beba odluči krenuti na put u ovaj naš svijet. Ali da, lako je pričati poslije. Malo je teže zadržat fokus na ičemu kada ti malo-malo dolaze pozivi, poruke, mailove s upitima:

A nisi još rodila? O pa šta čeka? JOŠ si trudna? Ajme pa koliko nosiš, k'o slon?!

No, da se vratimo na temu. S drugim djetetom je bila ista stvar. NIŠTA nije uspijevalo. Dok nisam krenula s ovim vježbama. Slučajnost ili ne, trudovi su krenuli nakon tri dana. Sigurno smo svi različiti i sigurno svakom nešto paše. Preporučam da po svom nahođenju isprobate sve. Pa nešto će valjda upaliti!

* O svim metodama koje sam isprobala, koje su beneficije i zašto se koriste pista ću u slijedećim postovima

__________________________________________________________________________________________________________________________________

NAPOMENA: Korištenje i slijeđenje vježbi, savjeta i znanja koje iznosim na blogu je vaša osobna odluka. Preporučujem da se posavjetujete s liječnikom prije nego što slijedite bilo koji program vježbanja, recepata ili savjeta koje dijelim. Nema skrivanja, nisam liječnik, ni stručnjak za zdravstvenu skrb, ni osobni trener, ni nutricionist, ni savjetnik. Zapisujem i dijelim s vama vježbe, obroke i savjete samo na temelju osobnog iskustva.

Popečci od graška iliti kako izbirljivom todleru servirati zdravu hranu i umirit mamazak

2017-04-13T07:32:00.002-07:00

Sjećam se onog krasnog razdoblja svoga ranog roditeljstva (znači prije godinu dana minimum :D) kada sam slušala ljude kako govore da im djeca ne jedu. Kako tuku samo po kruhu ili jogurtu. A ja sam ponosno gledala svoje čedo koje smaže par tanjura hrane. Povrće, voće, riže, sve domaće, zdravo, ma mila majka.
I onda je napunio 21 mjesec.

Jela su počela lagano otpadati. Da bi do druge godine spali na jelo i pol. Tikvice koje nisu u sezoni. I tijesto.

Gotovo svaki put kada bi dva sata smišljala ručke koji bi mogli zadovoljiti njegovo nepce i moju savjest dijete-mi-zdravo-jede, završili bi tijestom s vrhnjem i mojim osjećajem nedovoljnosti. Da, da, znam krivi osjećaj, nepotreban, djeca su djeca, izbirljiva, mala ja bi prestala jesti ako bi netko disao pored mene, jer fuj i tako. Mislim bila sam gora od Ramsaya. Svi su bili krivi. A bome, potomak mi nije pao daleko od stabla.

Ali, de ti to objasni mamazgu.

I tako, danas pravim grašak s tikvicama. Njemu već priređujem tikvice i njoke, ali mi mamazak iliti đavo, ne da mira. Ma da probam. Jer ono, imam vremena hej, na meni je samo kuća i dvoje djece, zašto se ne bi igrala s hranom. Uostalom, ovih 12 lonaca koje sam zaprljala u zadnja dva sata operem za dva sata, zašto ne bi trackala još.

I tako ja odvojim dio skuhanog recepta. Usitnim štapnim mikserom. Dodam malo ovog malo onog, malo spećem, malo ofurim jezik, mmm pa ovo je fino.

Ali da. S godinama mi je fino i povrće iz juhe, na što mi se prije dizao želdac. Uvijek kažem da je to prvi znak starenja, kad s užitkom jedeš skuhanu mrkvu i cvjetaču u juhi dok ti se list peršin lijepi za bradu.

I tako nutkam ja potomka popečcima.

Govorim da to lavovi jedu.

Ostavim posudu s hranom kao mamac i skrijem se iza kuhinjskog šanka. Ništa.

Ričem i jedem. Roar, tigrovi vole papat palačinkice, popečke. Pojedem jednu palačinku nutkajući ga.

Nula bodova.

Očajna sam.

Razmišljam da prekršim sva pravila i kažem da će ići gladan spavat.

Brian Gordon/Fowl Language Comics

I u to dolazi tata.

Uzme palačinkice i ponudi mu.

Beštija uzme komadić i pojede i viče MMMMMMM.

I nastavi. DONOSI mu posudicu kada pojede da se napuni s još.

Okej, zadovoljna sam što dijete jede i jer sam fino skuhala, al brate mili, mamazak je uvijek gladan drame pa si sada misli, a zašto, što ne valja da neće OD MENE da jede :D

Da skratim priču, recept je uspjeh. I za mene i za izbirljivog todlera koji u životu nije pojeo grašak, a mrkvu je prestao jest tamo osamdesetineke. Pardon, negdje u siječnju ove godine.

Pa evo, možda upali i kod vas J

4 žlice graška s tikvicama

1 ploška tvrdog sira

1 žličica maslaca ili kokosovog ulja

Odokativno brašna (ja sam stavljala malo slanutkovog, dosta običnog jer mu zobeno nisam htjela stavljati jer se ujutro najeo u banančinkama) dok ne postane masa ni prerijetka ni pregusta.

Dakle, očito. Grašak smiksate sa štapnim ili u multipraktiku, dodate ostale sastojke i smiksate. Pravite palačinkice na tavi. Pekla sam oko 8min. Na mrvu kokosovog. Dok nije izgledalo pečeno (da, znam da sam jako precizna u brojkama, Grunf mi nije do koljena)

Grašak s tikvicama i koprom

2017-04-13T07:14:00.000-07:00

Ovaj recept pišem brzinki samo kako bi ga mogla linkati na recept s palačnikicama.

Tako bez uvoda, sbrdazdola.

400 g graška

3 mrkva

Maslinovo ulje

1 tikvica

4 komada mladog luka (ili starog, ali onda njega malo, jelte)

Dva režnja češnjaka

Kopar

Sol

Papar

Žličica crvene slatke paprike

1,5 žlica paste od rajčica

Na maslinovom ulju popržimo nasjeckani mladi luk s repovima, dodamo dvije naribane mrkve i jednu u kolutićima, češnjak i na veće komadiće nasjeckanu tikvicu. Kada luk uvene dodamo grašak. Malo promiješamo te dodamo paste od rajčice i vode. Kuhamo i dodajemo vodu dok se ne skuha. Nkad napravim skroz suho, nekad po željama s malo safta. Dodati začine po želji.

Proljetni rižoto

2017-04-10T10:04:00.000-07:00

Najfinija jela nekada mogu nastati na najjednostavniji način. Na primjer već je kasni sat a treba spremat večeru prije nego se pilići probude. Pa tražiš inspiraciju u frižideru. Većinu stvari odbacuješ jer je presporo, komplicirano, nešto fali itd. Onaj svežanj mladog luka je za salatu, al treba nešto smislit z salatu. Mogu eventualno satricu napraviti, ali nije ni to potpuni obrok...hm…mrkva. Tri mrkve što s njima, ništa. Skuhana mrkva i salata od mladog luka baš i nisu zadovoljavajući obrok za gladne želudce. A i ona 4 šampinjona neću se proslavit. Kad puste vodu, bit će žgoljava, ma ni za pod zub.

Al što ako skombiniram sve skupa.

Ono, ako može rižoto s porilukom, što ne bi mogao i s mladim lukom.

I tako malo ubaci ovog, malo onog, malo začina….

I nastane najkremastiji i najfiniji rižoto koji sam jela.

5 komada mladog luka

2 mrkve

4 šampinjona

2 češnja bijelog luka (ja nisam imala pa sam koristila češnjak u prahu)

1.5 šalica riže

maslinovo ulje

majčina dušica

papar

sol

list peršina

Na ulju malo popržit sitno nasjeckane šampinjone da puste vodu, dodati jednu naribanu mrkvu i jednu sitno nasjeckanu. Luk oprati i odrezati ružni dio zelenjave, a ostalo nasjeckati na veće komade (s lijepim repovima zelenjave). Dodati opranu rižu. Zatim i vode (ide u omjeru 1:4 u korist vode, al ja još uvijek dodam odoka ako treba). Pred kraj dodati začine.

Na ulju malo popržit sitno nasjeckane šampinjone da puste vodu, dodati jednu naribanu mrkvu i jednu sitno nasjeckanu. Luk oprati i odrezati ružni dio zelenjave, a ostalo nasjeckati na veće komade (s lijepim repovima zelenjave). Dodati opranu rižu. Zatim i vode (ide u omjeru 3:1 al j još uvijek dodam odoka ako treba). Pred kraj dodati začine.

Mladi luk je inače dosta blagog okusa i pun zdravlja. Sadrži vitamin A, tiamin, B6, vitamin C, folnu kiselinu, kalcij, željezo i kalij. Ima antiupalna svojstva, regulira krvni tlak i razinu šećera u krvi.

Ružni projekt prste čuva

2016-09-26T14:39:00.000-07:00

Ovo je jedna od najružnijih kreacija mog kreativnog života.

A vezan je uz jedna horor.

Horor kojeg osjetiš kada vidiš da se nesigurne nožice zatrčavaju prema vratima i snažno hvataju rub vrata…

škriiiiiiiiip…

i samo čekaš bolni jauk dok usporeno, kao u filmu, skačeš prema vratima pokušavajući se postaviti kao tampon zona između prstića i zatvorenih vrata uz glasan jauk: "Neeeeee! Paziiiii!"

Škriiiiip!

Previše je to stresa, zaključih. Moram nekako riješit vrata. Ah, pa da! Pinterest. Sjećam se kako sam još davnih nemamskih dana naišla na zgodnu ideju: pool noodle, kako bi se lijepo hrvatski reklo, iskoristiti kao stoper (još jedna izvorna hrvatska riječ) za zatvaranje vrata.

Ništa jednostavnije – odreže se komad pool noddlea i razreže po dužini, natakne na vrata i vi ste MIRNI. I sve to za malo kuna.

E sad, ljeto je i pool noodla sigurno ima. Ali gdje. Viđala sam kada mi nije trebalo, sad su nestali. Svi. Pa nije vraga da ih toliko ljudi koristi. Iskreno nikad nisam nikog vidjela da se kupa s tim. Al dobro, dugo i nisam bila na moru.

No, nakon par dana potrage, ipak smo uspjeli naći u nekom konzumu na kraju grada prekrasni pool noodle u krasnoj ljubičastoj boji.

Čim sam se vratila doma, krenula sam na posao rezanja. Sve je zaista vrlo jednostavno.

Osim.

Vrata.

pretila vrata

Amerikanci kao što imaju tanke zidove, očito imaju i tanka vrata. Ne ova naša (moja barem) iz 70 -ih. – višeslojna. Oooo, pokušavala sam ja nataknuti na sve moguće načine, jarac u meni je prkosio, e neće mene vrata pobijediti.

Samo što jesu.

Što sad? Kamo dalje?

I tako, sjedim ja na podu, i dalje očajna, razmišljam o alternativama i pogled mi padne na baby gym s plastičnim karabinjerima. O pa da. Kukice za tuš!

Kupim kukice, naslažem ih iii…

Probaj, fejlaj, probaj, fejlaj...

…oh ne.

Pretanke su. Vrata su ipak preblizu rubu i prstići definitivno ne bi preživjeli udar.

Što sad.

Pogled mi padne na razrezani pool noodle.

E pa sad to već ima smisla.

I tako, razrežem noodle na kolutove, naslažem na kukice, lijepo stavim. Odlično je.

SAMO, kukice baš nisu čvrste.

to još nije to

Aha, sjetim se plastičnih držača za kablove.

I krenem u „heklanje“ Naslažem ih na razne načine, tako da budu najdeblji gdje trebaju biti, tanji gdje ne trebaju, isprobam sve moguće načine zatvaranja vrata. Tres, boom, kreš – svaki put moja inovacija zaustavlja potpuno zatvaranje vrata. Tadaaaaa!

čudovište

Iako je taj period lupanja vratima kratko trajao još ponekad ih koristim. Uostalom pokušala sam pool noodle iskoristiti kao zaštitu za stolić kako se ne bi ovo ponovilo, ali nije imalo nekog učinka, jer je probuđivao još veću zanimaciju mladog padawana za rubom stola. I redovito ju je skidao.

Ni kao nakit nije nešto prošao :D

Unikatna ogrlica

No, iskoristili smo još i za igru, a imam i još nekih ideja u rukavu :)

Kada postaneš stomak

2016-08-30T05:31:00.001-07:00

Iz dana u dan stalno ista pitanja i isti odgovori i iste reakcije, drugi ljudi, ista ja, malo veća nego jučer, malo umornija nego prekjučer i malo strpljivija nego sutra.

SVIZAC BROJ JEDAN:

Dobar dan, molim jedan kruh.

Oooooo, pa kad ćete vi više roditi?

Za dva mjeseca.

Štooo? Tek! Pa kolki ste, ja sam mislila da ste već trebali roditi.

Ostale: Dobar dan dobar dan, prenijeli ste? Nosite dvojke? Jeste sigurni da ne? Možda trojke ha ha ha. Bit će to Herkules!

SVIZAC BROJ DVA:

Dobar dan, stavljam košaricu na blagajnu. Ona klika. On dolje skakuće i proteže se da vidi što se na blagajni događa. Beba u stomaku poskakuje.

Nosite curicu? Osmijeh od uha do uha.

Ne, dečka, pristojno se smješkam.

Ajooooj, ma bitno da je zdrav! Razočaranje ne uspijeva skriti ni ispod naočala.

I to je taj šah mat. Nema riječi koja neće zvučati kao obrana ili utjeha. Jer ono što je u njihovim glavama ne može izbrisati ono što je u mome srcu i životu.

Sva sreća da su nam glave odvojene i da nam se dotiču samo pogledi. Sva sreća da mišljenja nisu zarazna, ili ako i jesu, da ste na vrijeme cijepljeni od njih.

U malo stakla štošta stane

2016-08-22T05:52:00.001-07:00

Što radi majka i trudnjača u dva u noći?

Što radi otac i trudnjačin pomagač u dva u noći?

Ona treći dan čisti bijele šljive.

Bijele šljive koje su zapravo žute i koje su strašno vezane za svoje koštice.

Koje vole imati pjege po obrazima i koje su najfinije šljive na planeti.

Bijele tj. žute šljive koje je od pamtivijeka imala u dvorištima koja više nisu njena,

koje nikada nije vidjela da ih prodaju u kupovima na pijacama i

koje u pekmezu imaju okus marelica.

Boja, tekstura i miris

Treći dan, ne jer ih je puno,

već treći dan jer ne stiže od teturajućeg znatiželjnika

koji ne umije da spava i

koji ne umije da se smireno igra.

Što očekivat od 17mjesečnjaka s izlazećim očnjacima?

Njemu šljive nisu bitne.

Osim kada se pretvara da su loptice koje ne odskaču.

Plava loptoca šljivica

On, otac,

dok ona uspavljuje probuđenika u jedna u noći,

grije teglice u rerni i priređuje ručnike za umatanje mirisnog pekmeza,

gugla procese pasterizacije i

njoj traži rakiju. Ne za piti.

Za očistiti rubove nespretno umrljane umornom rukom njenom.

Samo za nas su ubrane. Tamo u nekom selu na brdu u Brodu.

Samo za nas su putovale u koferu na točkiće kilometrima do Zagreba.

Pa se vozile u autu po umornim asfaltnim ulicama

i gledale Sljeme s balkona.

Jedna ali pobjeda

Tri dana?

Tri dana za jednu bočicu pekmeza?

Do dva u noći?

Pobogu, zašto?

Eh.

Nije to bočica pekmeza.

To je miris djetinjstva i

okus sreće i

zagrljaja i

ljetne kuhinjice u jednom drugom brdu u Brodu.

To je ljeto u staklenci.

To je dom u staklenci.

Obitelj.

To smo mi.

Uporni.

Određeni.

Zajedno.

Do dva u noći.

RECEPT ZA JEDNU TEGLICU POBJEDNICU:

Očišćene i oprane bijele šljive, grama 1350

šećer, grama 130, reda radi

Šljive usitniti štapnim mikserom, ne previše.

Staviti kuhati. Kad zavrije prebaciti na laganu vatru i kuhati i miješati dok se ne dobije odgovarajuća gustina.

Da je kuhano - zna se tako što prođemo kuhačom po dnu - i vidi se trag dna.

Daje dovoljno gusto, zna se tako što se žlica pekmeza stavi na tanjurić i kad se ohladi u slast se pojede - najdraži dio djetinjstva

Sreća

Pasterizacija, sterilizacija:

Ima sto načina, ja svaki put odaberem jedan :D

Ovaj puta ugrijane staklenke i poklopci na 150.

Vruć pekmez u vruće staklenke.

Vraćanje u ugašenu rernu da se lagano hladi.

Ili kratko vraćanje da se stvori korica, pa onda umatanje u ručnike i stavljanje u rajnglu, da se lagano hladi tijelom noći i stvori vakuum.

Sve to napraviti, kao za zimu, i sutradan načeti i pojest cijelu teglicu s palačinkama :D

Gusjenice uglavi su se pretvorile u leptire

2016-08-07T05:45:00.000-07:00

Mislila sam da je to nemoguće.
U glavi su se formirali razlozi zašto ne.
Moje tijelo nije snažno.
Zika komarci se šire planetom i uništavaju bebe u stomacima.
Nisam operirala nogu.
Nisam spremna.
Ne mogu ja imati dva puta sreće.
Kako ću.
Ćemo?
Novci, prostor, mjesto, krevet, cerviks, kosa, nokti, bol, rizik, tt,

Izdajem prvorođenca.
On još ne razumije,
on treba utjehu i hranu u meni.
A ja ću se srušiti na krevet na nekoliko tjedana
i izgubiti kila i kila,
i izgubit mlijeko,
i klečati uz wc, umjesto morsku školjku
ili školjku njegova uha.
I umirati.

I tako je bilo.
Srušila sam se, gubila kile, mlijeko, klečala uz sve školjke ovog grada,
umirala.

ALI
I to stane. I
potekne početak.
Zažubori snaga
i svi oni glasići s početka priče utihnu.
Vrijeme ne brojim.

Nije bilo izdaje.
Nije bilo predaje.

Sad sam bila troje nas.

I svi troje smo tvorili krug.
A krugovi su čvrsti.
Nepobjedivi.
I opet sam naučila da smo puno više od onog što su nas učili.
Da nismo samo svoje ime.
Da nismo samo svoja prošlost.
Samo svoje iskustvo.
Da nismo tuđe priče.
I opisni epiteti.
Ne znaš moje granice jer ne znaš svoje.

Granica je zapravo na istom mjestu:
u stvaranju granica umjesto crtanju grančica
na šarenom crtežu svoga života.

Rasti dalje.
U krug. U šir.
Hrani srce budućim srećama
I prošlim uspomenama.
Neka bude puno grana.
Neka lista.
Uvijek novi. Iznova.
Iz izvora.

Mi smo puno više od bilo kojeg nemoguće s početka.

Aksiom broj jedan mog fizičkog života je
Nemoguće nije moguće.

‪#‎tjedandojenja‬ ‪#‎wbw‬

neuredno stanje uma kao cilj ovog sterilnog života

2016-08-07T05:44:00.005-07:00

Kreativni nered.
U umu.
Na jagodicama prstiju.
Na podu.
U ladici.

Kreativni zaokret
Od ozbiljne majke
Koja kuharice lista
do lego arhitektice
Koja ruševne kuće gradi.

Bitna je boja.
Boja posvuda.
Na kućama,
U tanjurima,
Vrhu nosa,
Dubini duše.

Bitno je bojati se bojama
Ne strahovima.

BOŽE ŽENO I PITAŠ SE ZAŠTO NEMAŠ VREMENA?!

2016-08-07T05:44:00.002-07:00

Kao da mi nije dovoljno topit se bez klime,
disat bez pluća (koja su se zbog ekspandiranog stomaka šćućurila u grlo)
Kao da mi nije dovoljno pravit bebska jela koja služe kao artiljerija za podne pločice,
i ispuhivat mini nosiće i raspetljavat raspucane vrhove
kose.
Kao da mi nije dovoljno tražit probleme tamo gdje ih nema,
lovit paukove u uglovima soba,
razgibavat kukove
i po ulici mijaukati,
lajati
i mukati.

Pa ja odlučim još i slanutak milijun minuta namakati
i par sati kuhati,
otvarati pore sapama i parama
i eksperimentirati s lončićima i prehrambenim kvascima.

*******
Bolonjez od crvene leće i salata od slanutka.

Salata Žljezna lejdi uz Irski soda kruh :)

2016-08-07T05:43:00.005-07:00

Kakvo vođenje državom, to je pis of kejk. Treba vodit kuhinju i dijete i vrijeme i novac i aktivnosti i usmjeravat male nožice i mozgiće i napajt pozitivnom energijom stanice i širit ljubav poput avenije i galaksije.

Soda kruh prvi puta pečen - oduševljenje. Sad treba dodavat inačice. Salata, moja klasika: naribana svježa cikla, češnjak, limunov sok, rajčica, jabučni ocat, sol, pržene lanene sjemenke, feta sir.

I naravno, glavni pomoćnik u kuhinji

Popeči od tikvica - antirecept

2016-08-07T05:43:00.002-07:00

Tako to bude... Kad tri sata potrošiš na pedijatra, dva sata uložiš u šetnje, tri sata u igranje, dva sata u pranje...

I onda sjajna ideja o ručku u šest sljedova završi kao festfud koji progutaš u 11 navečer u hodu od vešmašine do igraonice koja se prije zvala dnevna soba i u kojoj smo planirali čajanke...😂

Slika je trebala biti slikana profi fotoaparatom uz osvjetljenje, a ne mobom na auto opciji uz prigušeno svjetlo kuhinje jer je pregorijela još jedna žarulja😂

Ipak i neserviran u fensi tanjurima s dekoracijom od nar💞
ovih zrnaca ili peruške začinskog bilja, ručak u 23 h je bio megaukusan

Iako ne sasvim nutricionistički uravnotežen i homemade, i dalje je bio zdraviji od bureka...(sad čekam hejtanje 😀 )

Kruh (kojeg sam ja trebala peći, al ono...život) ispod peke bez aditiva, domaći sirni namaz s koprom, popečci od tikvica i zobenih, te rajčica.👌

Junior je imao puru, salatu od krastavaca i jogurta i popečke..

JEL TI SAD JASNO KOLIKO SI SRETNA, A ŽEDNA SI PORED BUNARA

2016-08-07T05:42:00.002-07:00

Moje ime je Ana Leko i ja sam od danas prestala biti kći.
Samo što ja nisam Ana.
Ali tako su me prozvali lihvarske sluge.
Ana je prestala biti kćer.
Ana je prestala imati dom.
Ani su sa ruku skinuli zarđalo gvožđe.

Samo,
To nisam ja.
Moje ime nije Ana. Ni Lana.
Ana je samo greška birokracije.
Da li mi je lakše.
Nije.

Moje ime je Tena Leko i ja nisam više ničija kćer. Ničija unuka. Ničija sestrična.
Moja adresa nije moja, moja kuća nije moja, moj čokot nije moj.
Lihvari su uzeli sve.
A mi smo sve davali.
U ime ideala.

Moje ime je Tena Leko i ja sam danas plakala uz zaustavljenu lokomotivu.
Ja danas nisam više znala biti jaka.
Tlak je bio nizak i niska je bila razina
Moje tolerancije na život.
Danas nisam bila ja. Bila sam Ana.

Moje ime je Tena Leko i moja mama je umrla prije četiri godine.
Moja baka je umrla prije šesnaest mjeseci.
Moj tata je umro prije pišljivih devet.
Danas sam sve to dobila napismeno.
I danas je počelo vrijediti.

Baš danas.

Jer danas je moje ime Tena Leko i ja sam majka.
Majka koja je mirisala krv svog djeteta u podne.
Tu slatkasto opojnu tekućinu koja paralizira noge i ruke i srce.
Od koje postaješ robot.
Ta krv nikad prolivena, osim jednom iz pete na njegov treći dan života.

Moje ime je Tena Leko i ja sam majka djeteta čiju krv nosim na majici i
Majka djeteta čiju krv hranim svojom pupkovinom.
Našom pupkovinom.

Ja sam danas tako mnogo. I tako mnogo nisam.
Puno toga sam postala
I puno toga prestala
Biti.
Ali jesam. Još uvijek jesam.
I plakala sam uz tu lokomotivu jer sam sretna
Jer sam i dalje majka.
I jer sam tužna jer više nisam kćer.

Ja sam danas novi poredak.
Ništa, ništa nije bitnije od nastaviti biti majkom.
I gledati ga kako diše. Smireno.
Nevino.
I osjetit ga kako udara po stjenkama moga stomaka.
Snažno
I nježno.

Ja sam danas shvatila što su govorili u onom podrumu devedeset i neke.
„Samo su djeca bitna.“
Sada napokon razumijem.
Jer ja sam danas Tena Leko, ja sam prije svega majka.
Najsretnija majka.

Mama?

2016-08-07T05:41:00.005-07:00

Mama ja bi hodao i trčao i češkao uho koje je jako blizu zuba koji me svrbi i nos bi trljao i penjao bi se na svaku stepenicu 12 i pol puta?

I ja bi mama gol bio, i kolica bi gurao i golubove bi mazio i svakog psa za leđa potapšao?

Ali mama ne čuje, ne kuži, gura kolica i priča o igralištima, voćarnama i ručku.

Mama nekad ne razumije bebski.

Zato moram na odraskom da zajecam. Onda skoči ispred kolica i nudi redom sve.
Al ne treba meni sve. Meni treba malo šarenila i malo oblika i malo mirisa i malo druženja i malo kovrčavog lišća i mirisa ljeta.

Mama je napokon razumjela bebski. Uvela me u Povrće i Voće Svemogućei mojoj sreći nije bilo kraja. Na kraju sam još smazao i slatke maline i napokon nismo više izgubljeni u prijevodu.

sve su to pobjede

2016-08-07T05:41:00.002-07:00

Dani su satkani od sitnih sreća i uspjeha. Kao na primjer
Čarape u paru i
Visoki stabilni toranj opranog suđa u cjedilici i
Pet listova pročitane knjige i
Lift na tvom katu i
Niskopodni tramvaju u pravom času.

Dani su satkani od sitnih katastrofa, kao na primjer
Zagoreni sezam za tahini,
Loše ispran veš iz mašine,
Nicanje petica iz zubnog mesa,
Jogurt umjetnički raspoređen po hladnjaku, podu i zidu.

Najveći katastrofalni uspjeh je biti uporan.
I opet pržiti sezam Ljubeći obraz od zuba Vraćati veš u mašinu Nacrtati na frižideru jogutnog smajlića.

Pa stigne i novi dan!
A u njemu opet treba biti uporan.

Jutrošnji mali uspjeh, sitna sreća,
Uz nestabilno jurećeg pačića
Napravila sam smuti od voća!

„Smrt čarapama, a sloboda nožicama“

2016-08-07T05:40:00.003-07:00

Vozamo se mi tako okolo i naokolo.
Hvatamo zadnje sjenke i
skrivamo se među njima.
Pozdravljamo kamenje i golubove.
Oni nam odzdravljaju specifičnom šutnjom.
Svašta nam tim nijemim jezikom kažu.

Ljudi šute manje.
Ali još i manje kažu.
Mi im odzdravljamo osmijehom.

Uhvatio nas je
Zenit i mir u kolicima.
Spava, mislim se.
Provirim, nasmijem se.

Znanstvenik pronalazi načine
Da otkopča cipele.
Da skine čarape.
I mahne svijetu prstićima.