“I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se...” (Ez- Zumer, 54)

2013-05-07T15:32:00.000+02:00

SKROMNOST I MORAL ALLAHOVOG POSLANIKA, SALLALLAHU ALJHI VE SELLEM

SKROMNOST

O skromnosti Omer ibn Hattab radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne veličajte me kao što kršćani veličaju Isaa sina Merjemina, jer ja sam Allahov rob, i zato recite: 'Allahov rob i Poslanik."

Enes ibn Malik radijaAllahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je obilazio bolesne, klanjao dženaze, jahao na magarcu i odazivao se pozivu robova na gozbu. Na dan protjerivanja plemena Benu Kurejza jahao je na magarcu zauzdanom užetom i osedlanom pokrivačem od palminih vlakana."

Enes ibn Malik radijaAllahu anhu, pripovijeda: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, se odazivao pozivu na gozbu gdje bi ga ugostili ječmenim hljebom i ustajalim maslom. Njegov oklop je bio zalog kod jednog židova, a da ga niko nije mogao iskupiti sve dok nije preselio na ahiret."

Enes radijaAllahu anhu, pripovijeda: "Prilikom obavljanja hadždža, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, jahao je na trošnom samaru, a na sebi je imao vuneni ogrtač koji nije vrijedio ni četiri srebrenjaka. Govorio je: 'Gospodaru moj, očisti moj hadždž od licemjerja i prijestiža."

Enes ibn Malik radijaAllahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mi je bio najdraži. Kada bi ga ugledali niko nije ustajao pred njim, jer su znali da to ne voli."

Hasan ibn Ali radijaAllahu anhu, priča: "Zamolio sam mog dajdžu Hinda ibn Ebi Haleta, koji je znao lijepo pričati, da mi opiše Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: 'Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio visoki krupan, lice mu je sjalo kao puni mjesec... i ispriča mi cijeli hadis. Prešutio sam ovaj hadis od brata Husejna, i kada sam jednog dana htio da mu ja ispričam, vidio sam da ga već odavno zna i da je našeg dajdžu pitao prije mene. Zatim je pitao našeg babu kako je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, ulazio u kuću i izlazio iz nje, i kako je izgledao, pa mu je rekao: 'Ulazak u kuću bi podijelio na tri dijela. Dio za Allaha, dio za porodicu i dio za sebe, a zatim je svoj dio dijelio između sebe i drugih ljudi. Tada bi ga posjećivali najugledniji ashabi, od kojih nije ništa skrivao i koji su sve prenosili drugim. U vremenu koje je posvećivao ljudima davao je prednost uglednijim ashabima, i raspodijelio bi ga prema velićini njihove vjere. Neko je tražio jednu stvar, neko dvije, a neko više stvari. On bi se brinuo o njima, govorio bi im o onome što im koristi, a što koristi ummetu i šta treba da čine. Kazao bi im: 'Neka prisutni obavijeste odsutne, i prenesite mi potrepštine ljudi koji mi lično ne mogu prenijeti, jer će Allah na Sudnjem danu učvrstiti onoga ko vladaru prenese potrebu onoga ko mu je sam ne može prenijeti. Pred njim se samo o tome govorilo i nikome nije dopuštao da o nečemu drugom govori: Ulazili bi kod njega prema svom ugledu, a razilazili bi se nakon što ih poduči da upućuju druge ljude na dobro. Zatim sam ga pitao: 'Šta je činio kada bi izlazio iz kuće?' - i on mi odgovori: 'Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je čuvao svoj jezik, nije govorio o onome što ga se ne tiče, okupljao je ashabe, a nije ih podsticao na mržnju, iskazivao je počast prvacima plemena i imenovao ih njihovim vođama, pazio se ljudi, ali ni od koga nije skrivao svoj osmijeh i moral, uvijek se brinuo o ashabima, raspitivao se o ljudima, odobravao je i podržavao sve što je dobro, a osuđivao i sprječavao sve što je ružno, bio je umjeren i odmjeren, nije zanemarivao ljude bojeći se da ne zapadnu u nemar ili ne skrenu, za sve je imao rješenje, istinu nije zanemarivao niti je preko nje prelazio, do njega su sjedili najugledniji ljudi, najviše je poštovao ljude čiji je savjet bio najkorisniji, a najugledniji se bili kod njega oni koji su najviše pomagali druge ljude i o njima se brinuli. Zatim sam ga pitao o njegovom medžlisu (javnom skupu), i rekao mi je: 'Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,je uvijek prije sjedanja ili ustajanja spominjao Allahovo ime, kada bi druge posjećivao sjedao je tamo gdje ima mjesta i to drugim naređivao, svakom sagovorniku je posvećivao dio vremena, da bi svako pomislio da upravo njega najviše cijeni. Strpljivo je sjedio sa sagovornikom ili onim ko od njega nešto traži dok se sam ne okrene, udovoljio bi onome ko nešto traži ili bi mu odgovorio lijepim riječima. Njegova širokogrudnost i moral bili su doovoljni za sve ljude, tako da im je postao kao otac i svi su bili pred njim ravnopravni. Njegov medžlis (skup) je bio medžlis nauke, blagosti, stida, povjerenja i strpljivosti, nisu se dizali glasovi, nije niko nikoga prekoravao, niti vrijeđao, svi su bili jednaki, pravio je razliku samo po bogobojaznosti, ponizni jedni prema drugima, davali su prednost onome kome je nešto trebalo i brinuli se o nepoznatim strancima."

Džabir radijaAllahu anhu, kazuje: "Došao mi je Allahov Poslanik ne jašući ni mazge ni konja (pješice)." Jusuf ibn Abdillah ibn selam radijaAllahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mi je nadjenuo ime Jusuf, stavio me na krilo i pomilovao po glavi."

Aiša radijaAllahu anhu, je upitana: "'Šta je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, radio u kući?' 'Bio je običan čovjek.' - odgovori - čistio je svoju odjeću, muzao ovcu i brinuo se sam o sebi.'"

MORAL

Amr ibn el-'As radijaAllahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je razgovarao licem okrenut i prema najlošijim ljudima. Okretao bi mi se licem i tako mi govorio da sam pomislio da sam ja najbolji ashab. Upitah ga: 'Allahov Poslaniče, ko je bolji, ja ili Omer?' 'Omer' - odgovori mi. 'Allahov Poslaniče, ko je bolji, ja ili Osman?' 'Osman' - reče. Kada meni je to rekao i potvrdio, zaželio sam da ga nisam pitao."

Enes ibn Malik radijaAllahu anhu, pripovijeda: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nije bio razvratnik, niti bestidnik niti je vikao po trgovima. Na zlo nije uzvraćao zlom, nego je praštao i bio velikodušan." Aiša radijaAllahu anhu, pripovijeda: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nikoga nije udario rukom, ni slugu ni ženu, izuzev kad se borio na Allahovom putu."

Aiša radijaAllahu anhu, pripovijeda: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije uzvraćao na učinjenu nepravdu, izuzev ako se prekrše Allahovi propisi, a ako se prekrše Allahovi propisi žestoko bi se razljutio. Kada god je mogao odabrati jedno od dva djela, odabrao bi lakše, ako nije bilo grijeh."

Enes ibn Malik radijaAllahu anhu, kazuje: "Služio sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, devet godina, a da mi nikada nije rekao za nešto što sam uradio: 'Zašto si to uradio?', niti za nešto što nisam uradio: 'Zašto nisi to uradio?' Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio najljepšeg morala. Nikada nisam dodirnuo ni svilu ni brokat mehku kao ruka Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, niti sam pomirisao miris ugodniji od znoja Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem,"

Enes ibn Malik radijaAllahu anhu, pripovijeda: "Kod Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, je sjedio jedan čovjek na kojem se vidio trag boje šafrana. Nikome se nije obraćao ružnim rijecima, i, kada je čovjek izašao, rekao je prisutnim: 'Kažite mu da opere trag šafrana.'"

Aiša radijaAllahu anhu, kazuje: "Jedanput, dok sam bila sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, pokucao je na vrata jedan čovjek, i on reče: 'Loš li je taj čovjek.', a kada je ušao sa njim je blago razgovarao. Nakon što čovjek izade rekoh mu: 'Allahov Poslaniče, prvo si mi rekao one riječi, a zatim si prema njemu bio ljubazan?' 'Aiša - reče mi - najgori je onaj čovjek kojeg ljudi izbjegavaju bojeći se njegovog zla.'"

Husejn ibn Ali radijaAllahu anhu, je jednom pitao oca Aliju radijaAllahu anhu, o ponašanju Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, u društvu sagovornika, pa mu Alija radijaAllahu anhu, reče: 'Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio uvijek nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nije bio grub ni okrutan. Nije prekomjerno dizao glas, nije bio razvratnik, nikoga nije sramotio, niti je bio škrtica. Pretvarao bi se da ne vidi ono što ne želi vidjeti. Ne očajava i ne gubi nadu onaj ko od njega nešto traži. Uvijek se klonio triju stvari: prepirke, oholosti i onoga što ga se ne tiče. Tri stvari ga nisu interesirale o drugima: nikoga nije kudio, nikoga nije sramotio i ničije mahane nije otkrivao.Govorio je samo o onome za šta se nadao sevabu. Kada bi govorio, njegovi sagovornici bi ga nepomično slušali oborenih glava (kao da su im na glave ptice sletile), govorili bi tek onda kada zašuti, jedni drugim nisu upadali u riječ. Kada bi jedan govorio ostali su slušali, dok ne završi govor. Govorio bi onaj ko bi prvi uzeo riječ. Smijao bi se onome čemu se drugi smiju, i divio bi se onome čemu se drugi dive. Kada bi došao neki stranac, strpljivo je podnosio njegovu grubost u govoru i kada pita. Čak su njegovi drugovi (ashabi) priželjkivali da im dođe neki stranac. Govorio bi im: 'Kada vidite da je nekom nešto potrebno, pomozite mu. Zahvalu je primao samo od onoga ko mu je dorastao. Ničiji govor nije prekidao, sve dok sagovornik ne prekorači granicu, tek tada bi mu zabranio da govori, ili bi ustao.'"

Ibn Abbas radijaAllahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u mjesecu ramazanu. Tada mu je dolazio Džibril a.s. i preslušavao ga Kur'an. Kada bi susreo Džibrila, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio darežljiviji od jutarnjeg povjetarca."

Enes ibn Malik radijaAllahu anhu, priča: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa štedio za sutra."

Omer ibn Hattab radijaAllahu anhu, pripovijeda: "Jedan čovjek je zatražio da mu Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nešto udijeli, na što mu on odgovori: 'Nemam ništa da ti dadnem, nego ti uzmi u moje ime, pa ću ga ja otplatiti, kada mi nešto bude doneseno.' 'Allahov Poslaniče' - rece Omer, 'dao si mu dosta, Allah te ne duži onim što ne možeš učiniti.' Na njegovom licu se vidje srdžba zbog Omerovih riječi. Tada ensarija reče: 'Udjeljuj, Allahov Poslaniče i neboj se da će ti Gospodar Arša umanjiti!' Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, se nasmiješi, lice mu se ozari radošcu i reče: 'Tako mi je i naređeno."

Aiša radijaAllahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je primao poklone i za njih nagrađivao."

NAPOMENA:Ovo su dva poglavlja preuzeta iz knjige "Vrline Allahovog Poslanika" Imami Tirmizije

Preuzeto sa: www.essunne.com

2013-01-06T17:32:00.000+01:00

UZROCI SREĆE SRCA

Najveličanstveniji uzrok sreće srca jeste monoteizam. Sukladno njegovu savršenstvu, snazi i povećanju biva sreća srca onog ko ga nosi. Uzvišeni je rekao:

“Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga.” (Ez-Zumer, 22)

“Onome koga Allah želi upititi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti.” (El-En’am, 125)

Uputa i monoteizam najveći su uzroci raspoloženja srca, a politeizam i zabluda najveći su uzroci tjeskobe srca i njegova neraspoloženja. Jedan od uzroka raspoloženja srca jeste i svjetlo koje Allah stavi u srce čovjeka. To je svjetlo imana, jer iman je taj koji oraspoloži srce, proširi ga i čini ga sretnim. Kada to svjetlo nestane iz čovjekova srca on tada osjeća tjeskobu i neugodnosti kao da je u najtješnjem i najrigoroznijem zatvoru.

Bilježi Tirmizi u sovm Džamiu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada svjetlo uđe u čovjekovo srce, ono se proširi i oraspoloži.” Upitali su: “Koji je znak toga, Allahov Poslaniče?” Rekao je: "Čežnja za vječnim, a zanemarivanje varljivog boravišta i pripremanje za smrt prije nego što dođe.”

(Tirmizi ga ne bilježi kako to tvrdi autor. Bilježe ga Taberi (8/27) od Ibn Mesuda i Sujuti u Durrul-mensuru (3/44) i veli da ga još bilježe i Ibn Ebu Šejbe, Ibn Ebu Dunja, Ebu Šejh, Ibn Merdevejh, Hakim i Bejheki u Šuabu s različitim predajama. Hafiz Ibn Kesir (2/174-175) nakon što ga je naveo od Abdurrazzaka, Ibn Hatima i Ibn Džerira rekao je: “Ovi su lanci tog hadisa murseli i spojeni, te učvršćuju jedni druge.”)

Čovjek osjeća prostranost svog srca sukladno obimu tog svjetla kojeg posjeduje, a ista je situacija i sa osjetilnim svjetlom i tamom. Ta svjetlost proširuje srce, a tama ga steže.

Jedan od uzorka koji donose sreću srcu jeste i znanje. Ono ga proširuje toliko da postaje prostranijim od ovog svijeta. Neznanjem mu pak donosi tjeskobu, skučenost i ograničenost. Kad god se poveća znanje kod čovjeka njegove se srce obveseli i proširi. Međutim, takve posljedice ne proizvodi svako znanje. Njih proizvodi znanje naslijeđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, To je korisna nauka, a oni koji je posjeduju jesu najširih prsa, najraspostranjijih srca, najljepšeg morala i najsretnijeg života.

Pokornost Allahu, osjećaj svim srcem ljubavim prema Uzvišenom, potpuno posvećivanje i uživanje u činjenje obreda Njemu jesu stvari koje najviše proširuju prsa čovjeka. One ga toliko čine sretnim da ponekad kaže: “Ako budem u Džennetu u ovavkom stanju, ja ću onda znači lijepo živjeti.” Ljubav ima čudan utjecaj na razdraganost srca, prijatnost duše i uživanje srca koju može spoznati i osjetiti samo ašik (zaljubljeni). Sve što je ljubav jača i žešća srce je prostranije i veselije. Ono se tijesni samo onda kada vidi besposličare i nezaljubljene u spomenutu stvar, jer njihovo viđenje ozlojedi njegovo oko, a druženje s takvima usplahiri njegovu dušu.

Jedan od najvećih uzorka tjeskobe srca jeste okretanje od Uzvišenog Allaha, vezivanje s nekim drugim, Njegovo nespominjanje i ljubav prema nekom drugom. Onaj koji zavoli nešto mimo Allaha time će biti kažnjen. Takav svoje srce stavlja u okove ljubavi prema tom drugom. Na Zemlji potom neće biti nesretnijeg od njega, niti oneraspoloženijeg uma, niti tegobnijeg života, niti umornijeg srca. Postoje dvije vrste ljubavi. Prva je ona ljubav koja je Džennet ovog svijeta, sreća duše, uživanje srca, blagodat duše, njena hrana i lijek, a pa čak se može reći njen život i radost. To je jedinstvena ljubav prema Allahu i to svim srcem, usmjerenje snage naklnosti i volje i sve ljubavi prema Njemu. Druga ljubav jeste ona koja je kazna i tuga za dušu, zatvor za srce i tjeskobe za prsa. Ona je uzrok bola, tegobe i patnje. To je ljubav prema nekom drugom mimo Allaha.

Jedan od uzroka širine prsa jeste i kontinuirano spominjanje Allaha, u svakom stanju i mjestu. Zikr ima zapanjujući utjecaj na širinu prsa i uživanje srca, a nemarnost ima itekako bitan utjecan na njegovu tjeskobu, zatočenje i patnju.

“Zadu-l-mead” – Ibn Kajjim el-Dževzijje

2012-11-24T02:37:00.000+01:00

بسم الله الرحمن الرحيم

إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ أُولَئِكَ هُمْ خَيْرُ الْبَرِيَّةِ جَزَاؤُهُمْ عِنْدَ رَبِّهِمْ جَنَّاتُ عَدْنٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الأنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ ذَلِكَ لِمَنْ خَشِيَ رَبَّهُ

“A oni koji vjeruju i čine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja, njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koji će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (Bayyina, 7-8)

Poštovani prisutni :

Neka je hvala i slava apsolutnom Gospodaru svih svjetova Allahu Uzvišenom , Gospodaru znanog i neznanog, Vladaru Sudnjeg dana , koga Allah subhanehu we te’ala, uputi niko nemože na stranputicu da ga odvede, a kome On srce zapečati niko ne može na Pravi put da ukaže. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem , na njegove ashabe , na istinski ummet sve do Sudnjeg dana i na nas koji smo ovdje prisutni. Amiiin!

Danas je 9. Muharem, 1434. h., dan koji bi trebali postiti, zajedno sa sutrašnjim i prekosutrašnjim danom, to su dani poznatiji kao dani Ašure.

Danas ćemo inshaAllah, pokušati objasniti kakav je propis povodom dana Ašure (Jevmul-Ašura), tj. prenijet ćemo hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, upućene ashabima i svima nama povodom ovog mubarek dana. Ono što bi mi kao ummet Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, trebali znati je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ove dane provodio u postu, tačnije prije nego li je izvršio hidžru on je postio samo 10. Muharem, a onog momenta kada je preselio iz Mekke u Medinu, na taj dan je bio u prilici da vidi kako i Jevreji taj dan provode u postu, pa se navodi u Buharijinoj zbirci hadisa:

Prenosi se Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kada je došao u Medinu, našao Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: „Šta je ovo?“ – Rekli su: „Ovo je lijep dan, dan u kome je Allah, subhanehu we te’ala, spasio Benu Israilćane, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa, alejhi sellam, postio.“ Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, im je rekao: „Meni je Musa, alejhi sellam, bliži od vas!“ pa je postio i naredio drugima da poste. (Buhari)

Pored ovog hadisa imamo i druge predaje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, preferirao post toga dana (10.Muharem), a u Muslimovoj zbirci hadisa, po pitanju posta Jevmul-Ašure, navodi se predaja da su ashabi upitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o postu Jevmul-Ašure, riječima: „O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Jevreji i Kršćani?“ Te je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „U narednoj godini ćemo inšaAllah postiti i deveti dan!“ (Muslim)

A u istoj zbirci navodi se drugi hadis gdje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio ashabima da poste dan prije i dan poslije, kako bih se napravila razlika u postu muslimana u odnosu na post Jevreja i Kšćana, riječima: „Postite jedan dan priije i jedan dan poslije!“ (Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je do momenta objave ajeta o postu mjeseca Ramazana, Jevmul-Ašuru je postio i naređivao ashabima da ga poste, sa danom prije i danom poslije (tačnije, 9, 10, 11 Muharem), a kad je stigla naredba da se mjesec Ramazan provodi u postu, tada je rekao ashabima za ove dane ko želi da ih posti neka ih posti a ko ne želi neka ih ne posti, tačnije dani ašure su bile u kategoriji obaveznog posta do momenta dok Allah, subhanehu we te’ala, nije objavio naredbu o postu tokom mjeseca Ramazana.

Hišam ibn Urve prenosi od svog oca da je hazreti Aiša, radijallahu anha, kazala: „Dan Ašure je bio dan koji su Kurejšije postili još u džahilijjetu. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, postio je taj dan dok je bio u Mekki, a kada je došao u Medinu, bio je propisan ramazanski post. Tada je Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Bio sam vam naredio da postite dan Ašure, a sada vam kažem: Ko hoće, neka ga posti, a ko neće, ne mora.”” (Buhari)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Zaista je Ašura jedan dan od Allahovih dana, pa ko hoće neka ga posti a ko hoće neka ga ostavi.“ (Muslim)

Pored ovoga da je pritvrđeni sunnet postiti dan Ašure, napomenut ćemo i nekoliko događaja vezanih za prijašnje Allahove poslanike koje su zabilježene u fusnoti Buharijine zbirke hadisa: „Musa, alejhi sellam, je uspeo preći Crveno more i spasiti se faraona i njegove vojske. Nuh, alejhi sellam, se isto spasio potopa, Junus, alejhi sellam, je bio spašen iz utrobe kita, rođen je Isa, alejhi sellam, spašen je Jusuf, alejhi sellam, iz bunara, rođen Ibrahim, alejhi sellam, i dr.“

A hadis kojeg bilježi Muslim, trebao bi nam biti potpora za iskreni post Ašure jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam garantuje slijedeće: „Post Ašure je uzrokom praštanje grijeha koje su učinjeni protekle godine.“ (Muslim)

Zato svako ko je nanijjetio postiti Jevmul-Ašuru, neka ujedno uputi i dovu za braću i sestre u Palestini, u Siriji i svugdje gdje su potlačeni muslimani, jer dova postača se prima kod Allaha Uzvišenog.

Molim Allaha, subhanehu we te’ala, da nas upotpuni u Imanu i Islamu, da nam grijehe oprosti i da nas na Pravome putu i usmrti. Amiiin!

Hatib : Senaid Feta

Džamija: Kruševo

23.11.2012.

2012-11-17T19:21:00.001+01:00

Neustrašivi heroj odmazdu traži i u smrti radosnu vijest vidi.

Bori se protiv dunjalučkog tiranina, ne posjeduje ništa osim kamena.

2012-11-17T18:07:00.000+01:00

RELAKSACIJA SRCA I TIJELA JESU U POKORAVANJU ALLAHU, SUBHANEHU WE TE’ALA

U tome je skrivena velika imanska tajna, a to je da srce neće postići smirenost, spokoj i stabilnost osim po uspostavljanju veze s Gospodarom. Sve što se želi ili voli mimo Allaha zapravo se želi i voli radi nečeg izvan toga, a samo se Jedan voli i želi radi sebe samog. To je ljubav prema Onome kod Koga je kraj. Nemoguće je da kraj bude kod dvojice, kao što je također nemoguće da je nastanak stvorenja počeo od dvojice. Onaj čija ljubav, želje, htijenje i pokornost završe kod nekog drugog mimo Alalha, doista će mu to propasti i nestati u onom času kada mu je najpotrebnije. A onaj čija ljubav, strah, nada i cilj bude Allah Uzvišeni ostvarit će svoju vječnu blagodat, slast, vedrinu i srecu.

Riznica Znanja – Ibn Kajjim El-Dževzijje

2012-11-05T23:37:00.000+01:00

"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougodnici borili, pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali?! A Allah voli strpljive! Oni nisu govorili ništa drugo nego: 'Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i rasipnost našu u postupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda nevjerničkog!' Pa im je Allah dao nagradu na ovome svijetu i ljepotu nagrade na onome svijetu, jer Allah voli dobročinitelje!"

(Ali Imran, 146-148)

"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougodnici borili!"

Navodi se da to znači: "Koliko je vjerovjesnika ubijeno, a s njima i mnoštvo njihovih sljedbenika?" To je u skladu s čitanjem ajeta na slijedeći način: "a s njima je ubijeno i mnogo sljedbenika njihovih!" Allah ovim ajetom, i ajetom ispred njega, upućuje prijekor onima koji su poraženi na Uhudu, pa su napustili borbu kada su čuli povik da je Muhammed poginuo. Stoga je njih Allah kaznio zbog bježanja i napuštanja borbe, pa im kaže: "Zar, ako je on umro ili je ubijen?" Zar zato da vi, o vjernici, napuštate svoju vjeru?!..." "i vraćate se nazad". Ima još drugih mišljenja. Međutim, Ibn-Ishak u "Biografiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem" kaže, a Allah to najbolje zna, isto: "Koliko je vjerovjesnika koji su bili ubijeni, dok su s njima bile mnoge njihove pristalice, tj. skupine, koje nisu klonule nakon pada vjerovjesnika, niti su posustale pred neprijateljem, pa se nisu predale zbog toga što ih je zadesilo u borbi napuštajući Allaha i svoju vjeru, nego su bili strpljivi"; "jer Allah voli strpljive!"

Riječi Allaha Uzvišenog: "uz koje su brojni bogougodnici bili" .

U ovom ajetu stoje kao akuzativ stanja. Suhejli to posebno ističe, pretjerujući, a on ima i svoje tumačenje riječi: "pa nisu klonuli stoga što ih je to zadesilo". To bilježi El-Emevi u svom djelu "El-Megazi" prenoseći iz knjige Muhammeda ibn Ibrahima, a drugi ne navode.

"pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali!" U vezi s tim, Katade i Er-Rebi' kažu: "niti su posustajali" zbog ubistva vjerovjesnika, "niti se predavali", tj. nisu odustajali od pobjede, odnosno vjere, boreći se protiv onih protiv kojih se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio sve dok se nisu preselili Allahu, tj. umrli.

"A Allah voli strpljive." Oni nisu govorili ništa drugo nego: "Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i neumjerenost našu u postupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruju!" "Pa im je Allah dao nagradu na ovome svijetu!", tj. pomoć, pobjedu i zasluženu nagradu, "i ljepotu nagrade na drugom svijetu", tj. to im je dao uz ono prethodno, "jer Allah voli one koji dobro čine!"

Tefsir Ibn Kesir

2012-11-03T22:46:00.001+01:00

"Kada Allah, subhanehu we te’ala, zavoli nekog svog roba, On rekne melecima:

"Povećajte mu iskušenje", a meleci tada začuđeno reknu:

"Gospodaru naš, taj čovjek je jedan od Tvojih dobrih robova."

"Znam" - odgovori im Allah, subhanehu we te’ala, "ali poželim da ga čujem kada Mi se skrušeno obraća u dovi.""

(Buhari)

2012-10-27T03:17:00.000+02:00

TaqabbalAllahu Minna Wa Minkum!

Eid Al Adha Mubarak!

Bajram Šerif Mubarek Olsun!

2012-10-27T02:59:00.000+02:00

بسم الله الرحمن الرحيم

إِنَّا أَعْطَيْنَاكَ الْكَوْثَرَ فَصَلِّ لِرَبِّكَ وَانْحَرْ إِنَّ شَانِئَكَ هُوَ الأبْتَرُ

“Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.” (Al-Kauthar, 1-3)

Poštovani prisutni :

Neka je hvala i slava apsolutnom Gospodaru svih svjetova Allahu Uzvišenom , Gospodaru znanog i neznanog, Vladaru Sudnjeg dana , koga Allah subhanehu we te’ala, uputi niko nemože na stranputicu da ga odvede , a kome On srce zapečati niko nemože na Pravi put da ukaže. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem , na njegove ashabe , na istinski ummet sve do Sudnjeg dana i na nas koji smo ovdje prisutni. Amiiin!

Danas je 10.Zul-Hidždže, prvi dan Kurban Bajrama, dan kada smo dužni prinjeti žrtvu radi Allaha, subhanehu we te’ala, dan kada hadžije završavaju s obredima hadždža, dan kada trebamo biti radosni, ujedno dan kada trebamo jedni drugima čestitati ovaj blagan. Allah, subhanehu we te’ala, nam poručuje da zbog mnoga dobra koja nam je podario dužni smo prinjeti žrtvu. Žrtva koja se spominje u suri Kewser, komentatori Kur’ana navode da se radi isključivo o kurbanu. Obaveza klanja kurbana radi Allaha, subhanehu we te’ala, dolazi nam iz Kur’anskog ajeta sure Hadždž, 34, ajet, u prijevodu:

“Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj ponizne.” (Al-Hajj, 34)

Ovdje nam Allah, subhanehu we te’ala, poručuje da smo obavezni radi Njega prinjeti žrtvu kao što je to bila obaveza i prijašnjim narodima. Smisao žrtve je u tome da nam nijjet bude isključivo da sam čin klanja kurbana bude radi Allaha, subhanehu we te’ala, i Njegove naredbe jer Allah, subhanehu we te’ala, nije zavistan niti od nas, niti od naše žrtve al smo mi i te kako zavisni od Allaha, subhanehu we te’ala, i Njegove milosti.

“Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine! Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.” (Al-Hajj, 37-38)

Pored ovih ajeta imamo potvrde i u riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da smo na Kurban Bajram dužni prinjeti žrtvu ako smo u mogućnosti, ako nam materijalna situacija to dozvoljava. Najbolje djelo koje se na sam Kurban Bajram može učiniti je klanje kurbana. To nam jasno potvrđuje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem rekao:

"Najbolje čovjekovo djelo i ono što Allah najviše voli na Kurban -Bajram je prolijevanje kurbanske krvi. Doista će kurban na Dan stajanja (Kijametskom danu) doći sa svojim rogovima, vunom i papcima. Zaista kurbanska krv stigne Allahu prije nego što padne na zemlju, pa zato lijepo postupajte sa kurbanima." (Ibn Madže i Tirmizi)

“Onaj ko je (kurban) zaklao prije bajram-namaza neka ga ponovo zakolje!”(Muteffekun alejhi)

Od Ebu Ejjuba Ensarije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:

“U doba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, domaćin je klao kurban za sebe i za svoje ukućane”(Tirmizi)

“Svi dani donošenja tekbira (ejjamu-t-tešrik) su za klanje (kurbana).”(Ahmed)

“Allahu, ovo je od mene i od onih mojih sljedbenika koji ne zakolju kurban.” (Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi)

Pored ovih riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i poznavanje propisa oko kurbana postavlja se pitanje i danas a i za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: Oni koji nisu u mogućnosti izvršiti obaveze radi Allaha, subhanehu we te’ala, na koji način steći Allahovu blizinu?
Neki od ashaba upitaše Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: „Bogataši uzeše sve nagrade, a klanjaju kao što mi klanjamo, poste kao što mi postimo i daju milostinju od viška svog imetka.“ Allahov Poslanik reče: „Zar i vama Allah nije dao nešto sa čime ćete sadaku udjeljivati!? Zaista je svaki tesbih sadaka (riječi subhanAllah), svaki tekbir (riječi Allahu Ekber) i svaki tahmid (riječi Elhamdulillah) su sadaka, svaki tehlil (riječi La ilahe illAllah) je sadaka, naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka, a i intimni odnos sa svojom ženom je sadaka.“ Ashabi upitaše: „Allahov Poslaniče, zar i za to, kad neko od nas upražnjava strast, ima nagrada?“ “Šta mislite, kad bi neko od vas svoju strast zadovoljavao na haram način, zar to ne bi bilo grijeh? Isto tako, ako je bude zadovoljavao na halal način, imat će za to nagradu.” (Muslim)
Evo nam prilike da se iskupimo, tačnije, da svako onaj koji nije bio u mogućnosti da ove godine prinese žrtvu Allahu, subhanehu we te’ala, pored tekbira koji su po mišljenju većine učenjaka vadžib iza svakog farz namaza, tokom bajramskih dana a i svaki dan mimo bajrama trebamo što više slaviti Allaha, zahvaljivati Allahu i veličati Allaha riječima koje su navedene u hadisu.

Molim Allaha, subhanehu we te’ala, da nam tokom bajramskih dana podari Milost, oprosti grijehe, poveća Uputu i da nas učvrsti u Dini Islamu. Amiiin!

TaqabbalAllahu Minna Wa Minkum!
Bajram Šerif Mubarek Olsun!

Hatib : Senaid Feta

Džamija: Kruševo

26.10.2012.

2012-10-27T02:45:00.000+02:00

PROPIS KAD SU DŽUMA I BAJRAM NAMAZ U ISTOM DANU

U vjerodostojnoj predaji u kojoj se navodi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, kazao: “Svakom muslimanu je stroga dužnost klanjati džumu namaz u džematu osim četverice: roba, žene, malodobnika i bolesnika.”(Buharija i Muslim)

Prema tome, ove četiri skupine nisu dužne klanjati džumu namaz, dok je to ostalim muslimanima obligatna dužnost, osim uz vjerski adekvatan razlog.

Pored predhodno spomenutih skupina, džumu nije obavezan klanjati onaj ko klanja petkom bajram namaz.

Muavija ibn Ebi-Sufijan je pitao Zejda ibn Erkama da li je klanjao sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we selem, u danu kada se spoje dva Bajrama.¹ Rekao je: "Da, klanjao sam." Potom ga upita: "Šta je Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, činio?" Odgovorio je: "Klanjao je bajram i učinio olakšicu u pogledu džume, ali ko želi može je klanjati." (Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže,...)

U drugoj predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, rekao: “U ovome danu spojila su se dva Bajrama; ko ne želi nije obavezan klanjati džumu namaz, a mi ćemo je, inšaAllah, klanjati.” (Ebu-Davud, Ibn Madže, Hakim, Ibn Džarud, Bejheki...)

Od Osmana ibn Afana se također prenosi da je učinio olakšicu za džumu kada se zadesi sa bajramom u istom danu. (Buharija, Malik i Šafija u El-umm-1/274)

Nema posebnih razilaženja da onaj ko klanja Bajram namaz nije dužan klanjati džumu namaz,² već se vodi spor da li u tom slučaju treba klanjati podne ili ne. Islamski učenjaci po ovom pitanju imaju dva mišljenja.

Prva skupina učenjaka kaže da onaj ko klanja bajram namaz nije dužan klanjati do ikindije, budući da džuma mijenja podne namaz petkom, pa sa koga spada džuma spada i podne, jer ne može rob u jednom namaskom vremenu biti zadužen sa dva propisana namaza. Ovo mišljenje se također zasniva na predaji Ataa u kojoj stoji da je Ibn Zubejr klanjao kao imam bajram namaz, potom nije klanjao do ikindije. (Ebu Davud)³

Druga skupina učenjaka kaže da je onaj ko ostavi džumu namaz, koristeći olakšicu, obavezan klanjati podne namaz,⁴ jer je bajram namazom postignut cilj džume s obzirom na okupljanje muslimana na jedno mjesto i slušanje hutbe. Međutim, ako je spala obaveza džume, nije obaveza podne namaza kao kod bolesnika, žene, roba ili putnika. Svako namasko vrijeme, kažu ovi učenjaci, odlikuje se jednim propisanim namazom koga nije dozvoljeno ostaviti. Uzvišeni Allah je rekao: “Uistinu je namaz u određenim vremenima propisan.” (En-Nisa, 103)

U prilog ovom mišljenju ide predaja Ataa u kojoj kaže: "Ibn Zubejr je klanjao petkom bajram namaz kao imam, potom smo se iskupili na džumu namaz, međutim on nije izašao. Zatim smo klanjali pojedinačno. U to vrijeme Ibn Abbas je boravio u Taifu. Kada se vratio, spomenuli smo mu šta se desilo, pa je rekao: "Postupio je po sunnetu."” (Ebu Davud, Ibn Huzejme, Hakim,...)

Iz ove predaje vidimo da je Ibn Abbas odobrio Ibn Zubejrov postupak, kao što je odobrio drugima klanjaje podne namaza zasebno.

Vidimo da svaka strana nastoji shodno raspoloživim argumentima osnovati mišljenje koje zastupa. Tako prva skupina navodi kao dokaz predaju od Ataa da Ibn Zubejr nakon bajrama nije klanjao do ikindije namaz, pa kažu: "Ostavljanjem džume spada obaveza i podne namaza." Međutim, ova predaja ne može biti dovoljan dokaz, jer se u drugom predanju spominje da Ibn Zubejr nije izašao klanjati džumu namaz, što ne znači da nije klanjao podne namaz u svojoj kući, kao što su drugi učinili u džamiji, svako zasebno. Možda je Ata pretpostavio da Ibn Zubejr nije klanjao, ili je time mislio da nije klanjao s njima u džamiji. Da je Ibn Zubejr smatrao da ostavljanjem džume spada i podne namaz, on bi bar ukorio one koji su klanjali podne, jer čine novotariju koja se kosi sa sunnetom, ili bi ih Ibn Abbas i drugi ashabi ukorili, a to nam od njih nije prenešeno.

Nije ispravno reći da su Ata i drugi klanjali džumu zasebno a ne podne namaz, jer se džuma po konsenzusu islamskih učenjaka ne može obaviti osim u džematu. (Subulus-Selam,2/646)

Prema tome, općepoznato je da u svakom namaskom vremenu ima propisan namaz i nije dozvoljeno pomjeriti jedan namaz u drugo namasko vrijeme ili ga u potpunosti ostaviti, osim uz jasan i autentičan dokaz, a koji ne postoji u ovom slučaju. Predaja Ibn Zubejra može se dvosmisleno razumjeti, pa zbog svoje nejasnoće ne može biti dokaz, naročito u ovakvom fikhskom-pravnom pitanju. U najmanju ruku sigurnije je klanjati podne namaz, ugledajući se na Ataa i druge, potom na Ibn Abbasovo odobrenje njihovog postupka i zbog nepostojanja jasnih dokaza o pokudjenosti ili zabrani toga čina, a Uzvišeni Allah najbolje zna.

Također, onaj ko propusti džumu sa ili bez razloga, dužan je klanjati četiri rekata (podne namaza). Ibn Mesud je rekao: "Ko stigne na jedan rekat džume stigao je na namaz, a ko propusti džumu neka klanja četiri rekata." (Ibn Ebi Šejbe, AbdurRezak, Ibn Munzir, Hejsemi,...)

Islamski učenjaci su se razišli kada se zakasni na jedan rekat džume namaza, da li se računa džuma ili ne. Međutim, jasan je hadis Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we selem, "Ko stigne na jedan rekat jednog namaza stigao je na taj namaz." (Buharija i Muslim)

Nakon što je prenio ovaj hadis poznati tabiin Ibn Šihab ez-Zuhri je rekao: "Džuma je jedan od namaza." (Malik, Ibn Munzir,...)

Ibn AbdilBerr kaže da je ovo opći hadis koji nije napravio razliku između džume i drugih namaza, tako da vrijedi za sve namaze općenito.⁵ Prenosi se od Ibn Omera da je kazao: "Ko stigne na drugi rekat džume namaza neka klanja još jedan, a ako dođe na tešehud neka klanja četiri rekata." (Ibn Hazm, Ibn Munzir...)

Nakon što je spomenuo ove predaje od Ibn Mesuda i Ibn Omera imam Hazm je rekao: "Niko od ashaba nije kazao suprotno ovome."⁶

Imam Malik ibn Enes kaže: "Ovaj stav zastupaju učenjaci Medine, shodno hadisu Poslanika, sallAllahu alejhi we selem, koji glasi: "Ko stigne na jedan rekat jednog namaza stigao je na taj namaz."⁷ Ovo mišljenje, pored spomenutih učenjaka, odabrali su Enes bn Malik, Seid b. Musejjib, Hasan el-Basri, Eš-Šabi, Šafija, Ahmed, Ebu Sevr, Sufijan es-Sevri, El-Evzai, i drugi.

Fusnote:

1. Misli se na bajram i džumu, jer se džuma smatra sedmičnim bajramom muslimana.

2. Šejhul-islam Ibn Tejmijje navodi konsenzus ashaba po ovom pitanju, El-Fetava-24/114

3. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihus-sunen-1/296)

4. Fetaval-ledžnedtid-daime,-8/180,182 (Stalna komisija za islamsko misionarstvo)

5. Vidjeti: Et-Temhid (7/72) od Ibn AbdilBerra.

6. Vidjeti: El-muhalla, (5/75)

7. Vidjeti: El-evsat (4/101), Et-temhid (7/70) i Šerhuz-Zurkani (1/332)

Preuzeto sa: www.essunne.com

2012-10-25T01:56:00.000+02:00

ODLIKE DANA AREFATA

Uzvišeni Allah odlikovao je jedna mjesta nad drugim mjestima kao i jedna vremena nad drugim vremenima. Stoga se nagrada za činjenje dobrih djela razlikuje shodno vremenu u kome su počinjena dotična djela. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema vremenskog perioda u kome su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana" (tj. prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta od kojih je i dan Arefata). Ashabi rekoše: "Zar ni džihad na Allahovom putu?!" "Ni džihad, osim čovjeka koji žrtvuje svoj imetak i život na Allahovom putu." (Buharija)

U komentaru riječi Uzvišenog Allaha: "Tako mi zore i deset noći", komentatori Kur'ana navode da se ovaj ajet odnosi na prvih deset dana zul-hidždžeta. Imam Ebu Musa el-Medini u djelu "Et-Tergib" spominje konsenzus mufessira po ovom pitanju, osim (iznimne) verzije koja se prenosi od Ibn Abbasa da se radi o zadnjih deset noći ramazana. (Vidjeti: ''Fedailu jevmi Arefe'' od Ibn Nasiriddina ed-Dimeškija, str. 21.)

Imam Ahmed bilježi predaju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja potvrðuje stav mufessira, ali je njen lanac prenosilaca ništavan. (Vidjeti: ''Es-Silsiletud-daife'', 7/162.)
Enes b. Malik kaže da se o ovih deset dana govorilo: "Svaki dan vrijedi kao hiljadu dana, a dan Arefata kao deset hiljada dana." (Bejheki u ''Šuabul-imanu'', 3/358/3766.)

Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolja dova je dova na dan Arefata." (Tirmizi i Ahmed, sa dobrim lancem prenosilaca.)
Ibn Abdill-Berr kaže: "Citirani hadis ukazuje na odliku dove na Arefatu, što neminovno ukazuje na odliku Arefata nad drugim danima." (Vidjeti: ''Et-Temhid'', 6/21.)
Aiša, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nikada veći broj ljudi ne bude osloboðen vatre džehennemske kao na dan Arefata. Uzvišeni Allah se ponosi hadžijama pred Svojim melekima, govoreći: 'Šta žele ovi ljudi.'" (Muslim)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah se ponosi onima koji borave na Arefatu pred stanovnicima nebesa, i kaže im: 'Pogledajte ove Moje robove, došli su raščupani i uprašeni iz raznih predjela, vas uzimam za svjedoke da sam im oprostio grijehe, iako bili obilni kao kapljice kiše.'" (Ibn Hibban, sa dobrim lancem prenosilaca.)

Post na dan Arefata ima posebnu odliku (osim hadžija, oni ne poste taj dan).

Ebu Katade prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Post na dan Arefata iskupljuje od grijeha prošlu i narednu godinu, a post dana Ašure iskupljuje od grijeha prošlu godinu." (Muslim)
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadždžu obavijestio ashabe o Allahovom oprostu, upitali su: "Allahov Poslaniče, da li oprost vrijedi isključivo za nas?" "Za vas i za sve one koji doðu nakon vas do Sudnjeg dana", reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ibn Mubarek, Sem'ani u ''Edebul-imla'', str. 97, i Ibn Abdil-Berr u ''Et-Temhidu'', 1/128-129, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: ''Sahihut-tergib'', 2/33.)

U jednom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Na dan Arefata Uzvišeni Allah se spusti na dunjalučko nebo i ponosi se Svojim robovima pred melekima i kaže: 'Pogledajte Moje robove, došli su izloženi suncu, uprašeni, raščupani, iz raznih predjela. Vas uzimam za svjedoke da sam im oprostio...'" (Ibn Mende, Begavi u ‘’Šerhus-sunne’’, 7/159/1931 i Ebu Jala, 2/299/2086, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti: ‘’Es-Silsiletud-daife’’, 2/125.)

Ibn Omer prenosi poduži hadis u kome stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "...a na dan Arefata Uzvišeni Allah se spusti na dunjalučko nebo." (Ibn Hibban, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: ‘’Sahihut-tergib’’, 2/34-36/1155.)

Prenosi se od Ummu Seleme da se Allah spušta na dunjalučko nebo na dan Arefata. (Darekutni u ‘’Kitabun-nuzul’’, str. 48/95-96, Lalekai u ‘’Šerhul-usul’’, 2/499/768, sa slabim lancem prenosilaca.)

Islamski učenjaci se razilaze da li je bolji dan Kurbanskog bajrama ili dan Arefata, iako vjerodostojni sunnet ukazuje da je bolji dan Kurbanskog bajrama. (Vidjeti: ''Medžmu'l-fetava'', 25/155.)

A Allah najbolje zna!

Mr. Safet Kuduzović

2012-10-11T19:55:00.000+02:00

U DANIMA ZUL-HIDŽDŽETA ŠTA NAM JE POŽELJNO ČINITI!

Znaj, brate i sestro da se vrijeme činjenje dobrih djela doteže tokom čitave godine, zbog toga zahvaljujemo Uzvišenom Allahu i Njega veličamo. Gotovo da nema jednog odabranog vremena da prođe, a da ga odmah ne slijedi i drugo odabrano vrijeme kojem je činjenje dobrih djela posebno drago Allahu, azze we dželle.

Sa samim prolazkom mjeseca ramazana nastupaju dani zul hidždžeta koji su najbolji dani u toku čitave godine, a i u ovim danima se obavlja peti islamski šart – hadždž.

Dobro djelo u deset dana zul hidždžeta je bolje od dobrog djela u drugim danima. Kao što se prenosi od Ibn Abbsa, radijaAllahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Nema dana u kojima je učinjeno dobro djelo Allahu draže od djela učinjenog u deset dana zul hidždžeta.’’ Upitaše: “Zar ni džihad na Allahovom putu?’ Ni džihad na Allahovom putu osim da čovjek izađe sa svojim životom i svojim imetkom pa izgubi i jedno i drugo – reče on, sallAllahu alejhi we sellem.’’ (Hadis bilježi Buharija)

Mnogo je argumenata koji ukazuju na vrijednost ovih dana. Na vrijednost ovih dana ukazuje i hadis Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset (misli se na deset dana zul hidždžeta). Mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući La illahe illAllah), et-tekbirom (veličanje Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tahmidom (zahvaljujući Allahu riječima elhamdulillahi)’’ (Hadis bilježi Imam Teberani sa dobrim lancem prenosioca kao što je potvrdio šejh Albani)

Na vrijednost ovih dana ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur’anu zaklinje ovim vremenom “Tako mi zore i deset noći’’ (El-Fedžr, 1-2)

Ibn Kesir je spomenuo u komentaru ovog ajeta riječi Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, da su to noći prvih deset dana zul hidždžeta. I ovo mišljenje zastupaju Mudžahid, Ed-Dahak, Es-Sudi i El-Kelbi. Ima i mišljenja da se to odnosi na deset zadnjih dana ramazana. Treće mišljenje je da se to odnosi na deset dana mjeseca muharema. Prvo mišljenje je najprihvatljivije.

Kada se Allah zaklinje nekim od Njegovih stvorenja to upućuje (ukazuje) na veličinu tog stvorenja.

Upitan je Šejhul-Islam ibn Tejmijja, rahimehullahu, o deset dana zul hidždžeta. “Da li su bolji od deset dana mjeseca ramazana?’’ Pa je odgovorio: “Dani deset dana zul hidždžeta bolji su od zadnjih deset dana mjeseca ramazana, a noći zadnje trećine ramazana su bolje od noći deset zul hidždžeta.’’

Zamislite, da su ti dani koji su pred nama bolji od dana zadnje trećine ramazana koje mi maksimalno pokušavamo iskoristiti.

Šta je poželjno raditi u tim danima?

Ako se u našim srcima probudila želja za iskorištavnjem ove velike sezone za koju nismo znali i niko nam ne može garantovati da ćemo je ponovo doživjeti. Evo nekoliko savjeta kako da najbolji način popunimo (iskoristimo) to vrijeme.

Namaz

Jako je poželjno u ovim danima raniti sa izvršavanjem farzova i klanjati što više nafila jer to su najbolja djela koja približavaju roba Allahu, subhanehu we te’ala. U jednom hadisu u kojem nam prenosi Sewban, radijaAllahiu anhu, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: “Padaj što više na sedždu, jer ti nećeš učiniti ni jedne sedžde, a da te Allah neće uzdignuti za jednu deredžu (stepen) i njome ti izbrisati jedno ružno djelo.’’

Post

Ovo je vrijeme i dobrovoljnog posta. Dobrovoljni post bi trebao da bude ibadet koji je česta praksa svakog muslimana jer prenosi se od Ebu Se'id el-Hudrija, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ''Allah će sedamdeset godina udaljiti vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu!'' (Buharija i Muslim)

Post je jedan od najboljih načina približavanja Allahu, subhanehu we te'ala. Sunnet je postiti prvih devet dana ovog mjeseca, kao što stoji u slijedećem hadisu: Prenosi Hunejde bin Halid od svoje žene a ona od žena Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je postio Ašuru, devet dana zu-l-hidžeta, i od svakog mjeseca po tri dana (bijele dane)." (Tirmizija)

Imam Nevevi kaže da je postiti ovih devet dana jako poželjno.

Post na dan Arafata (uoči Kurban-bajrama)

Posebno treba voditi računa o postu na dan Arefata, za onoga koji nije na hadžu. Ebu Katada, radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bio upitan o postu na dan Arafata, pa je rekao: ''On briše grijehe za prošlu i narednu godinu.'' (Bilježi Muslim i četvorica autora Sunena). U Tirmizijevoj se verzi kaže: ''Za onoga ko bude postio na dan Arafata ja se nadam da će mu Allah oprostiti grijehe za prošlu i narednu godinu.''

Izgovaranje tekbira, tehlila i tahmida

Jako je poželjno izgovaranje riječi Allahu ekber, la illahe illAllah, elhamdulillah. U tom smislu su i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje prenosi Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu: "Nema vrijednijih dana kod Allaha, subhanehu we te'ala niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje - la illahe illAllah ), tekbir (veličanje Allaha riječima - Allahu ekber) i tahmid (zahvale Allahu izgovaranjem riječi -elhamdulillahi)!" (Ahmed)

Imam Buhari kaže: ''Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijAllahu anhum, bi u ovim danima izlazili na čaršiju donoseći tekbire, pa bi i ostali ljudi sa njima donosili tekbire. On dalje kaže: 'Omer, radijAllahu anhu, u svome šatoru na Mini bi izgovarao tekbire. U tom bi ga čuli oni koji su bili u džamiji, pa bi i oni izgovarali tekbire. Tekbire su izgovarali i oni u čaršiji, tako da bi se Mina tresla od tekbira. I Ibn Omer bi u tim danima na Mini izgovarao mnogo tekbira. To je radio nakon namaza, u svojoj postelji, u svome šatoru, na mjestu gdje bi sjedio, a i tamo kuda bi hodao i to tokom svih dana. Poželjno je tekbire izgovarati glasno shodno postupku Omera, Ibn Omera i Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan sa svima njima.

Dakle, sunnet je u ovim danima učenje: tekbira, tahmida, tehlila i tesbiha. Sunnet je da to učenje bude naglas: u džamiji, kući, na ulici i svakom mjestu gdje se može spominjati Allahovo ime. Muškarci uče naglas, pojedinačno, dok žene uče u sebi. Ovaj sunnet je potpuno iskorijenjen i gotovo da se ne čuju tekbiri u prvih devet dana ovog mjeseca. Potrebno je one koji su zanemarili ovaj sunnet podsjetiti na njega. Za oživljavanje zaboravljenog sunneta će biti nagrada o kojoj govori Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u slijedećem hadisu: Prenosi Ibn Amr ibn Awf el-Muzeni od svoga oca a on od djeda, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Bilalu ibn Harisu: „Zapamti!" Reče: „Šta ću zapamtiti, Allahov Poslaniče?" Reče: „Zapamti Bilale!" Reče: „Šta ću zapamtiti, Allahov Poslaniče?" Reče: „Onaj ko oživi sunnet od mojih sunneta, koji se bude zaboravio poslije mene, njemu će pripasti nagrada kao i onome ko ga izvrši, bez toga da se njima umanji bilo šta. A ko uvede pogrešnu novotariju (bidat), sa kojom nije zadovoljan Allah i Njegov Poslanik, imat će grijeh kao i oni koji to budu praktikovali, bez toga da se njima umanji bilo šta od grijeha!" (Tirmizija)

Zato oživimo ove dane tekbirima i vratimo praksu selefa u našu stvarnost!

Način izgovaranja tekbira

Od ashaba i selefa se navode tri forme tekbira.

1. forma: Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber kebira.

2. forma: Allahu ekber, Allahu ekber, la illahe illAllah, Allahu ekber, Allahu ekber we lillahil-hamd.

3. forma: Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, la illahe illAllah wallahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber welillahil-hamd.

Vidimo za korisnim ovdje ukazati na to da je tekbira postoje dvije vrste.

Prva vrsta – opći tekbiri – koji se izgovaraju tokom svih ovih deset dana i u danima bajrama.

Druga vrsta – posebni tekbiri – koji se izgovaraju nakon svakog namaza počevši sa sabah namazom dana Arafata, a završivši se s ikindijom četvrtog dana Bajrama – to su tekbiri ejamun tešriqa.

Učenje Kur’ana

Tirmizi bilježi od Abdullaha b. Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje se vrednuje do deset puta. Ja ne kažem da je 'elif-lam-mim' jedan harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf."

Udjeljivanje sadake

Bilježi Buharija od Mu’aza, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Milostinja (sadaka) poništava loša djela kao što voda gasi vatru."

Klanje kurbana

Zaklati kurban je potvrđena praksa Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koju bi trebao da izvrašava svaki imućni musliman. Dovoljno je da glava porodice zakolje jedan kurban za svoju porodicu. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: "Nema Allaha dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan Bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Allaha) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu." (Ibnu Madže i Tirmizi)

Upitan: “Šta su ovi kurbani?’’ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je odgovorio: “Sunnet vašeg oca Ibrahima.’’ Upitan: “A šta mi od njih imamo?’’ - Odgovorio je: “Za svaku njihovu dlaku po jedan sevab.’’ Upitan: “A šta je sa runom?’’ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je odgovorio: “Za svaku dlaku runa po jedan sevab." (Ibn Madže i Tirmizi i kaže da je hasen)

Ko se približi Allahu, subhanehu we te'ala, klanjem kurbana, prvom prolivenom kapi krvi kurbana Allah, subhanehu we te'ala, oprašta njemu i njegovoj porodici grijehe. A ko taj dan nahrani vjernika i podijeli sadaku, Allah, subhanehu we te'ala, će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbijednim i mizan-vaga će mu biti teža dobrima djelima od bilo kakvog brda na zemlji.

Kao i za mnoge druge ibadete, tako i za kurban tačno je određeno vrijeme. Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Prvo čime počinjemo ovaj dan, prvi dan Kurban-bajrama je da klanjamo Bajram-namaz, potom se vraćamo svojim kućama i koljemo kurban. Ko tako uradi, postupio je po našem sunnetu." (Buharija i Muslim)

Allah, subhanehu we te'ala, kaže (u prijevodu značenja): „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji." Izvršavanjem te obaveze širi se osjećaj milosti prema siromašnim porodicama i potvrđuje humanost. Ovih činom se zahvaljuje Uzvišenom Allahu na blagodatima koje nam je učinio dozvoljenim za jelo: „...tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!'' (El-Hadž, 36-37)

Sunnet je za onoga ko odluči da zakolje kurban da se ulaskom mjeseca zul hidždžeta ne uzima ništa od svoje kose, ostalih dlaka tjela i da ne skraćuje nokte sve dok ne zakolje kurban.

Bilježi Imam Muslim od Ummu Seleme, radijAllahu anha, da je Resullullahi, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Kad ugledate mlađak mjeseca zul-hidždžeta, neka onaj ko želi zaklati kurban ne skraćuje svoju kosu i neka ne reže nokte dok ne zakolje svoj kurban."

Na svakom vjerniku je da iskoristi ove dane na najbolji mogući način. To su dani pokornosti, pobožnosti, skrušenosti i bogobojaznosti.. U ovim danima treba što više doviti Allahu, moliti za oprost, klanjati dobrovoljne namaze, učiti Kur’an, dijeliti sadaku, pomagati prorodici, rodbini, braći i sestrama u islamu, starim i nemoćnim, djeci i bolesnim, te ih posjećivati u ime Allaha.

Zato na svakom muslimanu je da ove dane dočeka iskrenom tewbom Allahu, odustajanjem od svih grijeha i zabluda, jer grijesi spriječavaju i lišavaju čovjeka blagodati njegova Gospodara, a srce mu čini kamenim, zatim da se posveti iskrenim ibadetima i činjenu dobrih djela i da ne dozvoli sebi da mu ova prilika ode u nepovrat.

2012-10-05T20:34:00.000+02:00

“Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti, - pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

(Ar-Rahman, 26-28)

Uzvišeni daje do znanja da će sve živo na Zemlji pomrijeti, kao i na nebesima, osim onoga što Allah, subhanehu we te'ala, bude želio, i neće ostati niko osim Njegovo Plemenito Lice. Jer, On je Uzvišeni Gospodar, Sveti, koji je vječno Živi i nikad ne umire.

Katade kaže: "Obavijestio nas je o onome što je stvorio, zatim nas obavještava da će sve to proći i nestati."

U jednoj Poslanikovoj dovi kaže se:

"O Živi, Postojani, o Stvaraoče nebesa i Zemlje, o Veličanstveni i Plemeniti - nema boga osim Tebe, Tvojom milošću tražimo pomoć, učini da budemo bolji i ne prepuštaj nas samima sebi ni jednog trenutka, niti bilo kome od Tvojih stvorenja."

Eš-Š’abi kaže: "Kada učiš: “Sve što je na njoj (Zemlji) prolazno je“ - nemoj zastajati dok ne proučiš: “...a ostaje Lice Tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito.““

On zavređuje da bude Veličan i da prema Njemu ne griješimo, da Ga slušamo i da Mu se ne protivimo. Allah nam, subhanehu we te-ala, govori o jednakosti za sve stanovnike Zemlje, a ta je jednakost smrt i njihov odlazak na drugi svijet. Tada će Veličanstveni donijeti pravednu presudu za svakoga. Zato i kaže Uzvišeni: "...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!"

Tefsir Ibn Kesir

2012-10-05T19:07:00.000+02:00

"Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan, i danom zavija noć; On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. Eto, On je Silni i On mnogo prašta!"

(Az-Zumar, 5)

Obavještava nas Uzvišeni da je On Stvoritelj svega Vladar i upravitelj svega.

"On noću zavija dan i danom zavija noć", tj. potčinio je njih dvoje i naizmjenično se smjenjuju, ne posustajući.

Kao što su riječi Uzvišenog:

"...On tamom noći prekriva dan koja ga u stopu prati." (Al-A'raf, 54)

Kao što su i riječi Uzvišenog:

"I da je potčinio Sunce i Mjesec - svako se kreće do roka određenog!" (Luqman, 29), tj. do određenog roka, Njemu poznatog, Uzvišen je.

"... Eto, On je Silni, On mnogo prašta!", tj. iako je Silni, Jaki i Moćni, On mnogo prašta onome ko pogriješi, a zatim se iskreno pokaje.

Tefsir Ibn Kesir

2012-09-22T22:23:00.000+02:00

بسم الله الرحمن الرحيم

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا

“Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”

(Al-Ahzab, 21)

Poštovani prisutni :

Neka je hvala i slava apsolutnom Gospodaru svih svjetova Allahu Uzvišenom , Gospodaru znanog i neznanog, Vladaru Sudnjeg dana , koga Allah subhanehu we te’ala, uputi niko nemože na stranputicu da ga odvede , a kome On srce zapečati niko nemože na Pravi put da ukaže. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem , na njegove ashabe , na istinski ummet sve do Sudnjeg dana i na nas koji smo ovdje prisutni. Amiiin!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kao naš jedini uzor u svemu (vjerovanje, ibadet, ahlak) savjetovao nas je da je ljubav prema njemu jedan od uslova imana, tj.vjerovanja. Ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, ogleda se u tome da svim srcem volimo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, upravo kao što je sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naznačio Omeru, radijallahu anhu:

“Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nijedan od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi.“

Omer, radijallahu anhu, reče:

“O Allahov Poslaniče, ti si mi zaista draži od svega, osim od mene samog!“

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu reče:

“Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, sve dok ti ne budem draži i od tebe samog!“

Reče mu Omer, radijallahu anhu:

“Doista si mi sada draži i od mene samog!”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče:

“Sada Omere!”. (Buhari)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Nema ni jednog vjernika a da mu ja nisam najpreči među ljudima na dunjaluku i Ahiretu. Ako želite učite sljedeće: “Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi.” (Al-Azhab, 6)” (Buhari)

Ovo su kur’ansko-hadiski dokazi po tome na kojem stepenu treba biti ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem. Svjedoci smo nemilih događaja koji vređaju čast i ličnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koji dolaze isključivo od Allahovih neprijatelja, neka je Allahovo prokletstvo nad njima i na sve njihove istomišljenike. Amiiin!

“On te podržava Svojom pomoći i vjernicima.”

(Al-Anfal, 62)

Naša je obaveza da srazmerno prema svojim mogućnostima stanemo u odbrani časti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, na svakom mjestu i u svakoj prilici. Allahovi neprijatelji su ovaj put išli toliko daleko da su Allahovog Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, za koga je Allah, subhanehu we te’ala, u Kur’anu rekao: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (Al-Anabiya, 107), oni su u filmu od njega napravili nemoralnu i nasilnu osobu.

Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, koji je svima nama uzor, nemogu nauditi ni filmovi ni karikature ni knjige rađene o njemu s ciljem da se vrijeđa i blati lik i djelo najčasnije, najmoralnije i najbogobojaznije osobe koja je ikad kročila dunjalukom, a Allah, subhanehu we te’ala, je iz milosti prema svim svjetovima, poslao njega kao Poslanika.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je potpuno čist od sve potvore koje su izrečene na bilo koji način o njemu, tako da nas to ne bi trebalo brinuti ali nam spada u obavezu da ukažemo na griješke tj.na namjere onih koji žele da Islam prikažu kao vjeru terorizma i nasilja.

Zašto ovo ovako definišemo? Definišemo iz razloga što znamo da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije bio nemoralna osoba, čak šta vise po pitanju morala nema nijedne osobe koja je slična njemu. Naša je obaveza da stanemo u odbrani časti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a samim tim i u odbranu Allahove, subhanehu we te’ala, vjere Dinni Islama jer sa vrijeđanjem i potvorom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, oni vrijeđaju našu vjeru.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nas je podučavao da moramo vjerniku odbraniti čast, imetak i život.

“Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od Džehennemske vatre na Kijametskom danu.” (Ahmed)

Kad aje Ebu Leheb rekao Muhammedu, sallallahu alejejhi we sellem:

“Neka ti propadne ostatak dana, zar si nas zato pozvao”

(Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je jedne prilike pozvao Mekelije na jedno brdo s riječima “Šta mislite kada bi vam rekao da će vas neprijatelj jutros ili večeras napasti, bi li mi povjerovali?” “Bi smo” – odgovorili su. “Ja vas onda samo prije teške patnje opominjem.”)

Allah, subhanehu we te’ala, je objavio ajet s riječima:

“Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!” (Al-Masad, 1)

Neka propadnu svi oni koji vrijeđaju čast i djelo Allahovog Poslanika!

Neka propadnu svi oni koji podržavaju vrijeđanje Allahovog Poslanika!

Neka propadnu svi oni koji su vrijeđali majku pravovjernih, hazreti Aišu!

Neka propadnu svi oni koji su neprijateljski raspoloženi prema islamu!

Neka propadnu svi licemjeri, svi mušrici i svi kjafiri! …

InšaAllah i propast će!

Molim Allaha, subhanehu we te’ala, da iskrene vjernike podrži Uputom, da uputi one čija su srca kolebljiva, da uputi svakog onog koji ima i trun ljubavi prema Istini, da nas na uputi i na Uputi i usmrti. Amiiin!

Hatib : Senaid Feta

Džamija: Kruševo

21.09.2012.

2012-09-11T17:51:00.000+02:00

UČENJE ALLAHOVE KNJIGE

Vrijednost učenja Kur’ana je zaista dragocjena. Allahovu Knjigu i njeno učenje, ne smijemo zapostaviti niti na ovaj ibadet nemarno gledati. Prema Kur’anu se moramo odnositi s poštovanjem, jer trebamo biti svjesni da je to Allahova Knjiga.

Učenje Kur’ana mora biti iskreno, iz ihlasa. Naše učenje treba da bude okarakterisano sa pravilnim i razgovjetnim izgovorom, jer, svaki harf ima svoje pravo i mi mu to pravo moramo dati. Na određenim mjestima tokom učenja moramo stati ili napraviti pauzu. Zato je bitno poznavati tedžvidska pravila kako bi što bolje ovaj ibadet mogli upotpuniti.

Allah Uzvišeni kaže u Kur’anu:

“On je doista, Kur´an plemeniti, u knjizi brižljivoj čuvenoj dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti. ”

(El- Waki´a, 77-79 )

“A kada se uči Kur´an, vi ga slušajte i šutite, da biste bili pomilovani. ”

(El-A´raf, 204)

“I izgovaraj Kur´an pažljivo. ”

(El-Muzzemil, 4)

Mnogobrojni hadisi govore o učenju Kur’ana i njegovoj vrijednosti.

Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, kako kaže:

“Učite Kur´an, jer će on doći na Sudnjem danu da se zauzima (šefat) za svoje učače.”

(Muslim)

Abdullah b. Amr b. El-As, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, rekao:

“Učaču Kur´ana će rečeno biti na Sudnjem danu: Uči i penji se (Džennetskim stepenicama-deredžama) uči lijepo i pravilno, kao što si na dunjaluku učio, jer, je tvoje mjesto (deredža u Džennetu) kod posljednjeg ajeta kojeg pruočiš.”

( Ebu Davud)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao:

“Kada se ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća (džamija) da uče Allahovu knjigu (Kur´an) i da je međusobno proučavaju, na njih se spusti mir, prekrije ih Allahova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega.”

(Muslim)

U knjizi “Adabi učenja Kur’ana” od imama En-Nevevija koja obrađuje ovu tematiku, nalaze se mnogi adabi vezani za učenje Kur’ana. Ovom prilikom izdvajamo nekoliko uz nadu da se svi okoristimo:

- Lijepo je da se prije učenja operu zubi, po mogućnosti sirovim misvakom, ili bilo čim drugim što uklanja neprijatan zadah iz usta.
- Pohvalno je da se Kur’an uči pod abdestom, iako je jednoglasan stav učenjaka da je dopušteno učiti bez abdesta, što je argumentirano mnogobrojnim hadisima. Onaj ko nema vode uzeće tejemum. Za ženu sa bijelim pranjem važi isti propis kao i za onoga ko nema abdesta.
- Lijepo je da se Kur’an uči na čistom odabranom mjestu, zbog čega jedna grupa učenjaka tvrdi da je to najbolje činiti u džamiji, jer je džamija simbol čistoće i mjesto gdje se ona nalazi ima posebnu časnost.
- Pohvalno je da se prilikom učenja Kur’ana izvan namaza okrene prema Kibli (prema hadisu: “Najbolje sjedeljke zikra jesu one u kojima se bude okrenuto prema Kibli!”), sjede dostojanstveni i skrušeno gledajući preda se ponizno kao da se sjedi pred učiteljem, jer će se tako imati najveća nagrada.
- Na početku učenja Kur’ana treba proučiti euzubille: “Utječem se Allahu od prokletog šejtana.” Ovog stajališta je većina islamskih učenjaka, mada postoji mišljenje i da se euzubille prouči poslije.
- Treba na početku svake sure, izuzev sure Et-Tewbe, proučiti Bismille, jer stav je velikog broja učenjaka da je Bismilla jedan od kur’anskih ajeta, čemu svjedoči i to da je u Mushafu upisana na početku svih sura osim sure Et-Tewbe.
- Kur’an treba učiti skrušeno, uz razmišljanje, kako to potvrđuju mnogobrojni i opštepoznati argumetni, što je i glavni i osnovni cilj učenja. Time se razgaljuju duše i prosvjetljavaju srca.

Uzvišeni Allah kaže:

“A zašto oni ne promišljaju Kur’an?”

(En-Nisa, 82)

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o ajetima njezinim razmišljali.”

(Sad, 29)

Mnogobrojni hadisi i izreke vrsnih učenjaka podstiču na promišljanja Kur’ana. Bilježi se da su se neki učenjaci cijelu noć, do sabaha, bavili samo jednim jedinim ajetom razmišljajući o njemu. Behz ibn Hakim priča da je ugledni tabi’in Zurare ibn Evfa pao mrtav dok je kao imam učio na sabah-namazu ajet: “A kada se u rog puhne, biće to težak dan.” (El-Mudessir, 8-9)

Znameniti učenjak Ibrahim el-Havvas kaže:

“Pet stvari liječi srca: učenje Kur’ana sa razmišljanjem, prazan stomak, noćni ibadet, ponizno obraćanje Allahu u zoru i druženje sa pobožnim ljudima.”

Molimo Allaha Uzvišenog da nam pomogne da učimo Njegovu Plemenitu Knjigu na najljepši način i da nam upiše u naša dobra djela koja će biti dokaz za nas a ne protiv nas na Sudnjem danu. Amiiin!

Preuzeto sa: www.suza-za-tewhidom.com

2012-09-07T18:47:00.001+02:00

"U njima će biti voća, i palmi - i šipaka."

(Er-Rahman, 68)

Posebno su spomenuti plodovi palmi (hurme) i šipak, zbog toga što je riječ o veoma dragocjenom voću.

Zato se spominju bašče palmi i grozda, jer ove se dvije vrste ubrajaju u red najboljeg voća, najslađeg i najukusnijeg.

Uzvišeni još kaže:

''I gdje ima voća svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova." (Muhammed, 15)

Et-Taberani bilježi predaju Sevbana, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Kada čovjek u Džennetu otkine plod, na njegovom mjestu odmah izraste drugi."

Abdullah, sin Imami-Ahmeda, bilježi predaju Ebu Musaa, koji kaze da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Allah je prognao Adema, alejhi sellam, iz Dženneta i podučio ga raznim zanimanjima, a i opskrbio ga je dženetskim plodovima. Ovi vaši plodovi jesu dženetski plodovi, premda se kvare, a plodovi u Džennetu ostaju isti. "

Već smo napomenuli da su kod Sidretul-munteha'a lotosovi plodovi veličine ćupova.

U Muslimovom Sahihu nalazi se predaja Džabira, koji kaze da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Pokazan mi Je Džennet, tako da sam mogao, da sam htio, uskinuti koji grozd. "

U drugoj verziji ovaj hadis glasi:

"Skoro da sam otkinuo grozd, all sam se suzdrzao."

Ebu Hajseme bilježi predaju od Džabira, koji kaže:

"Dok smo, jednom, klanjali podne, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, istupi naprijed, a mi uradismo isto. On kao da htjede nešto dohvatiti, a zatim ustuknu. Kada se namaz završio, Ubejj b. Ka'b upita: "Allahov Poslaniče, danas si u namazu uradio nešto što do sada nisi činio?" On odgovori: "Pokazan mi je Džennet, njegov ukras i Ijepota. Htio sam dohvatiti jedan grozd dženetskog grozda, da vam ga donesem, ali mi ne bi dopušteno. Da sam donio, moglo bi ga jesti sve što je na nebesima i zemlji a da se grozd ni malo ne umanji.""

Ibn el-Mubarek bilježi da je Ibn Abbas rekao: "Njegovi su plodovi veliki poput zemljanog krcaga i vedra za vodu, bjeiji od mlijeka, slađi od meda, i u njima nema košpica."

Seid b. Mensur prenosi da je El-Bera b. Azib rekao: "Stanovnici Dženneta jest će plodove stojeći, sjedeći i ležeći.", tj. kako god žele.

El-Bezzar u svome Musnedu bilježi predaju Usame b. Zejda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Da li ima neko ko Mi Dzennet? Njemu, doista, ništa nije doraslo! Tako mi Gospodara Kabe, on je blještava svjetlost, miris koji osvaja, veličanstven dvorac, rijeka koja stalno teče, dozreo plod, prekrasna žena, brojna odjeća, vječni boravak u sigurnom staništu, voće i povrće, veselje i blagodat na predivnom i uzvišenom mjestu." Prisutni povikaše: "Allahov Poslaniče, mi ga, zaista, želimo!" On uzvrati: "Recite: Ako Bog da!" Oni rekoše: "Ako Bog da!" "

El- Bezar kaže da je ovaj hadis poznat jedino po predaji Usame.

Abdullah b. Ahmed, u Musnedu svoga oca, i neki drugi sakupljači hadisa bilježe predaju Lekita b. Sabre:

"Rekao sam: "Allahov Poslaniče, šta će opaziti stanovnici Dženneta?" Poslanik odgovori: "Rijeke od čistog meda, rijeke vina od kojeg glava neće boljeti i zbog kojeg se čovjek neće kajati, rijeke mlijeka koje neće mijenjati svoj ukus (nece ukisnuti, op. prev.), vodu koja neće biti ustajala, voće kakvo poznaju i mnogo bolje od toga, i mnogo mirisnog cvijeća.""

El-Hasen i Ebu el-Alije kažu: "Naše mirisno cvijeće dolazi sa grana od mirisnog cvijeća u Džennetu pa ga tako osjećamo."

Iz knjige:

VODIČ KA DŽENNETU

Ibn Kajjim el-Dževzije

2012-09-03T00:13:00.000+02:00

PROPISI KOJI SE ODNOSE NA OBLAČENJE I HIDŽĀB

Opis ženske islamske odjeće

1. Obaveza je da ženska odjeća bude dovoljno široka i da pokriva čitavo tijelo od pogleda muškaraca koji joj nisu bliski rođaci (oni za koje bi se ona, prema šeri'atu, mogla udati). Ona pred svojim mahremima (muškim srodnicima za koje joj se nije dozvoljeno udati) ne treba pokazivati ništa osim onih dijelova tijela koji su, prema običaju, inače otkriveni: svoje lice, šake i stopala.

2. Odjeća mora prekrivati obrise (oblik) njenog tijela i ne smije biti prozirna, pa da boja i detalji njenog tijela budu vidljivi.

3. Odjeća mora biti odgovarajuće komotna (široka) i ne smije se pripijati (lijepiti) uz njene udove. U Muslimovom ''Sahīhu'' se bilježi da je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao: ''Postoje dvije vrste stanovnika vatre, koje ja nisam vidio. Žene koje su obučene, ali izgledaju kao da su gole, koje će biti naklonjene zlu i činiti da drugi njemu naginju. Njihove glave će biti poput grba debelih deva, naginjući na jednu stranu ili sa svojom kosom u jednoj punđi. One neće ući u džennet niti će osjetiti njegov miris. I (druga vrsta ljudi su) ljudi sa bičevima kao repovi bikova, kojima biju Allāhove robove.''

Ibn Tejmijje navodi u djelu ''Medžmu'ul-fetawa'' (22. tom, 146. str.):

''Njegove riječi: ''...koje će biti obučene, ali će izgledati kao da su gole'' znače da će žena nositi odjeću koja je neće pokrivati. Na primjer, žena koja nosi tanku haljinu, koja otkriva linije njenog tijela, njene podlaktice i zadnjicu, itd. A umjesto toga, odjeća treba ženu potpuno prekrivati, a ne otkrivati njeno tijelo ili njene proporcije (obrise), da bude debela (neprovidna) i odgovarajuće široka.''

4. Žena ne smije svojim oblačenjem oponašati muškarce.

Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je prokleo žene koje oponašaju muškarce i prokleo je muškarce koji oponašaju žene. Žena će oponašati muškarce u svom oblačenju – oblačenjem onoga što je prepoznatljivo kao muška odjeća u društvu u kome ona živi.

Ibn Tejmijje je u djelu ''Medžmu'ul-fetawa'' (22/148-149. tom, 155. str.) rekao:

''Dakle, faktor razlikovanja između muške i ženske odjeće se vraća na ono što je svojstveno muškarcima i ono što je svojstveno ženama. Ovo je određeno onime što je muškarcima naređeno da nose, i onime što je ženama naređeno da nose. Što se tiče žena, njima je naređeno da se pokriju, da nose hidžāb, da se ne otkrivaju i da ne čine zaslepljujuće ispoljavanje svoje ljepote. Zbog ovoga, ženi nije dozvoljeno da podiže svoj glas da bi izgovarala ezān ili telbiju, nije joj dozvoljeno da se penje na Safu i Merwu i ona ne skida sa sebe svoje rublje u ihrāmu na način na koji to čine muškarci. Muškarcima je naređeno da (u ihrāmu) otkriju svoje glave i da ne oblače odjevne predmete koji su šiveni da se prilagođavaju obliku tijela; na primjer, muškarac u ihrāmu ne bi trebao oblačiti košulju, pantalone, jaknu, niti kožne čarape... A što se tiče žene, njoj nije zabranjeno nošenje nijedne vrste odjeće, pošto joj je i inače naređeno da se pokrije hidžābom, i zato joj ne može biti naređeno da uradi suprotno. Međutim, njoj nije dozvoljeno da (dok je u ihrāmu) pokrije lice ili da stavi rukavice, jer ova dva odjevna predmeta pokazuju oblik (obris) tijela i ona nema potrebu za njima.'' Onda je on spomenuo da ona u prisustvu muškaraca treba pokriti svoje lice nečim drugim, mimo niqaba. On je tada nastavio, da bi konačno rekao:

''Zato, ako je jasno da mora postojati razlika između muške i ženske odjeće, po kojoj se muškarci razlikuju od žena i (ako je jasno) da ženska odjeća mora biti dovoljna da ih prekrije, i do te mjere da ovo razgraničenje postave jasno, onda postaju jasni osnovni propisi u pogledu ovog polja i postaje jasno da, ako određene tipove odjeće obično oblače muškarci – onda je ženi zabranjeno da ih oblači... A ako je određena vrsta odjeće nedovoljna u pokrivanju žene i također sliči odjeći muškaraca – njoj je zabranjeno da je nosi, a to je zasnovano na obe osnove zabrane , a Allāh najbolje zna.''

5. Ženska odjeća ne smije biti atraktivna do te mjere da privlači prodorne poglede kada ona izađe vani. Ona treba izbjegavati da bude osoba koju gledaju i dive joj se (njome se naslađuju).

Hidžāb

Značenje pojma hidžāb je da žena zakloni svoje tijelo od pogleda ljudi koji joj nisu mahremi. Allāh kaže:

''...i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj…'' (An-Nisā', 31)

I On je također rekao:

''A ako od njih nešto tražite – tražite to od njih iza hidžāba (zastora). To je čistije i za vaša i za njihova srca. '' (Al-Ahzāb, 53)

Značenje hidžāba u ovom ājetu je svaki objekat (stvar) koja ženu skriva, kao što je zid, vrata ili odjeća. Propis koji se izvlači iz ovog ājeta – iako je ovaj ājet objavljen u vezi ženā Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, Allāh bio zadovoljan njima – generalno obuhvata sve žene muslimanke. Ovo je zato što je mudrost iza propisa precizirana Allāhovim riječima:

''To je čistije i za vaša i za njihova srca.'' (Al-Ahzāb, 53)

Ova je mudrost opća među svim muškarcima i ženama. Prema tome, općenitost mudrosti takođe upućuje na opću primjenljivost (prikladnost) ovog propisa. Allāh kaže:

''O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allāh prašta i samilostan je.''( Al-Ahzāb, 59)

Ibn Tejmijje je u djelu ''Medžmū'ul-fetāwa'' (22. tom, 110. i 111. str.) rekao: ''Džilbāb je prekrivač i Ibn Mes'ūd i ostali su ga zvali ''ridā'', a običan (prost) narod današnjice ga zove ''izār''. On je širok (komotan) I prekriva ženinu glavu i ostatak njenog tijela. Ebū 'Ubejde i drugi su rekli da bi se on trebao spuštati s vrha njene glave, dok su oči jedina njena vidljiva stvar. Niqāb je sličan tip odjeće.''

Među dokazima sadržanim u sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koji upućuju na ženinu obavezu da pokrije svoje lice u prisustvu stranaca (kao i onima za kojoj joj je moguće da se uda, kao njeni (dalji) muški rođaci), je hadīs 'Ā'iše, Allāh bio zadovoljan njome, da je rekla: ''Jahači bi prolazili pored nas kada smo bili u društvu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, u stanju ihrāma. Kada bi došli blizu nas, mi bismo spustile naše džilbābe sa naših glava na naša lica. Kada bi oni prošli, mi bismo otkrili (naša lica).'' (Ahmed, Ebū Dāwūd i Ibn Mādže)

Postoji dosta dokaza u Qur'ānu i sunnetu, kojima se dokazuje obaveza ženi da pokrije lice dok je u prisustvu stranaca.

Ja upućujem sestru muslimanku na raspravu u pogledu hidžāba, odjevanja i namāza od Ibn Tejmijje, na raspravu o hidžābu od šejha 'Abdul'Azīza ibn 'Abdullāha ibn Bāza, na knjigu ''Risāletus-sarin el-mešhūr 'alā el-muftuninah bi sufūr'' šejha Hamūda ibn Abdullāha et-Tuwajjārija i na raspravu ''Risāla el-hidžāb'' od šejha Muhammed ibn Sālih el- 'Uthejmīna. Ove rasprave sadrže obilne informacije u vezi ovog pitanja. Sestra muslimanka treba biti svjesna da su oni učenjaci koji su stava da je ženi dozvoljeno da pokaže svoje lice – u dodatku na činjenicu da je njihov zaključak slab – postavili uslov da tu ne bude nimalo fitne (iskušenja uzrokovanog otkrivanjem njenog lica).

Fitna je neizbježna, naročito u ovim vremenima kad su i muškarci i žene manje pobožni i malo je čestitosti, dok se u isto vrijeme umnožio broj promotera fitne i žene su razvile različite kozmetike, koje stavljalju na svoje lice, izazivajući fitnu.

Zato, sestra muslimanka bi trebala biti upozorena na ovo i da se čvrsto pridržava hidžāba (načina pokrivanja) koji će je, Allāhovom voljom, zaštititi od fitne. Nijedan od priznatih islamskih učenjaka prošlosti i sadašnjosti nije dozvolio ovo u što su izopačene žene upale. Neke muslimanke su licemjerne u svom korištenju hidžāba, pa ako su u društvu koje se pridržava hidžāba – nose ga, a ako su u društvu koje se ne pridržava nošenja hidžāba – ni one ga ne nose. Neke od njih nose hidžāb na otvorenim javnim mjestima, dok ako uđu u prodavnicu, bolnicu ili razgovaraju sa draguljarem ili krojačem za žene – one otkriju svoje lice i ruke, kao da su sa svojim muževima ili sa svojim mahremima. Žene koje ovo rade moraju se bojati Allāha. Mi smo vidjeli neke žene, kako se vraćaju iz stranih zemalja i ne nose hidžāb sve dok ne slete na neki od aerodroma ove zemlje (Saudijske Arabije). To je kao da je hidžāb postao lokalni običaj, a ne vjerska dužnost.

Sestra muslimanka mora biti svjesna da je hidžāb štiti od zlih pogleda, koji proizilaze od onih koji imaju bolesti u svojim srcima, i od pāsa među ljudskom vrstom. Hidžāb je također štiti od požuda (strasti), pa bi se ona trebala čvrsto pridržavati hidžāba i ne bi trebala biti zavedena niti obmanuta medijima koji se suprotstavljaju hidžābu, potcjenjujući njegovu važnost, pošto oni koji rade na širenju ovih medija – njoj žele jedino zlo. Allāh kaže:

’’A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta skrenete.’’ (An-Nisā', 27)

Iz knjige:

PROPISI KOJI SE TIČU VJERNICA

Šejh Salih el Fewzan

2012-08-25T14:47:00.000+02:00

"U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj knjizi."

(Al-An'am, 59)

"U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna."

El-Buhari prenosi od 'Abdullaha ibn 'Umera da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Pet je ključeva tajni (gajba) koje niko ne zna osim Allaha": "Samo Allah zna kada će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; " "Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten." (Luqman, 34)

"...i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru", "...i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna", tj. On zna svaki pokret, čak i biljaka i mrtve prirode, a pogotovo pokrete životinjskog svijeta, a svakako i pokrete onih koji su šerijatski obavezni, bili džini ili ljudi, kao što Allah, subhanehu we te'ala, u drugom ajetu kaže: "On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju." (Al-Mu'min, 19)

"...i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj knjizi".

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-'Abbasa da je rekao: "Allah, subhanehu we te'ala, stvorio je (slovo) nun, koje predstavlja tintarnicu, a zatim je stvorio ploče na kojima je napisao sve što je vezano za ovaj svijet do njegova završetka, šta će sve od stvorenja stvoriti, koliko će podariti halal i haram opskrbe i šta će se sve od dobrih i loših djela požnjeti." A zatim je proučio ovaj ajet: "...i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna;""

Tefsir Ibn Kesir

2012-08-25T14:33:00.003+02:00

POST U MJESECU ŠEVVALU

Post je jedan od najvrednijih ibadeta i temelj islama. On pripada Allahu Uzvišenom Koji nagraðuje za njega. Nad drugim ibadetima odlikuje se svojom tajnošću, jer ga drugi ne vide. Ne postoji mogućnost pretvaranja pred drugim ljudima, što se može činiti kod ostalih ibadeta. U komentaru Allahovih riječi: "Pomozite sebi strpljenjem i obavljanjem namaza, a to je teško osim bogobojaznima", neki učenjaci prvih generacija smatraju da se “strpljenje” spomenuto u ajetu odnosi na post. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/90, Muharerul-vedžiz, 1/277, Et-Teshil, 1/8, od imama Garnatija, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 1/64, Fethul-bejan, 1/158, Tefsir imama Semanija, 1/74, Hašijetu Muhjid-Din, 1/32.)

Uzvišeni Allah takoðer kaže: "Samo strpljivi bit će bez računa nagraðeni". U komentaru riječi “strpljivi” navodi se da su to postači. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 15/241, i Fethul-bari, 4/108.)

U jednom od hadisa Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je ramazan “mjesecom strpljenja.” (Nesai, 2407, Buhari u Et-Tarihu, 4/1/238.-239., Tajalisi, 2393, Taberani, 22/358.-359. Lanac prenosilaca ovoga hadisa je vjerodostojan. Vidjeti: Sahihus-sunen, 2/168, Sahihut-tergib, 1/599, Irvaul-galil, 4/99, Es-Silsiletus-sahiha, 6/1/244.-245. Slično tome prenose Ahmed, 2/263, i Bezzar, 1047, El-Kešf, u predanju koje je vjerodostojnim ocijenio šejh Ahmed Šakir u svojim opaskama na El-Musned, 4/293, a dobrim hafiz Askalani u Muhtesaru zevaidi musnedil-Bezzar, 1/408. Vidjeti takoðer Itihaful-hiretil-mehere, 3/408.)

Nije ispravno zadovoljiti se pokornošću u ramazanu, a potom zanemariti vjeru do narednog ramazana. Kada je rečeno Bišru da neki ljudi ibadete samo u ramazanu, rekao je: "Ružnog li naroda koji zna za Allaha samo u ramazanu, lijep je onaj ko ibadeti tokom cijele godine." Kada je Eš-Šibli upitan da li je bolji ša'ban ili ramazan, odgovorio je: "Budi u stalnoj, a ne u sezonskoj pokornosti Allahu."

Nakon ispraćenog gosta, časnog mjeseca ramazana, vjernici i dalje nastavljaju sa ovim časnim ibadetom u vidu dobrovoljnog posta.

Jedan od vidova neobaveznog, ali jako pohvalnog posta jeste post u mjesecu ševvalu. Ebu Ejjub el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu.” (Muslim, 1164, Ebu Davud, 2433, Tirmizi, 759, Ibn Madže, 1741.)

U drugoj predaji stoji: “Ko isposti šest dana nakon Ramazanskog bajrama, kao da je postio cijelu godinu.” (Ibn Madže, 1740, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihus-sunen, 2/77. Slično tome prenose Ahmed, 5/280, i Tahavi, 3/119.-120.) Postoje i drugi hadisi koji se navode u ovom smislu, ali je njihova autentičnost sporna.

Budući da se dobra djela udeseterostručuju, post ramazana biva kao deset mjeseci, a post šest dana ševvala kao dva mjeseca i tako se broji kao post godine. Ovako se navodi u hadisu koji bilježi imam Ahmed, 5/280, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde Ebu Hatim er-Razi, Ibn Hibban i šejh Albani. (Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 392, i Sahihul-džamia, 2/715. Uporediti: Medžmu'ul-fetava, 22/303.)

Nema razlike u pogledu mjeseca ramazana, svejedno, bio dvadeset devet ili trideset dana, uvijek se dobija obećana nagrada, Allahovom dozvolom.

Većina učenjaka smatra post šest dana u ševvalu pohvalnim, i to je stav: Ibn Abbasa, Tavusa, Šabija, Ibn Mubareka, Šafije, Ahmeda, Ishaka i drugih. (Vidjeti: El-Mugni, 3/56, El-Medžmua, 6/400, Letaiful-mearif, str. 389, od Ibn Redžeba)
Meðutim, imam Ebu Hanife, Malik, Ebu Jusuf i Es-Sevri smatraju da nije pohvalno postiti ove dane bojeći se spajanja dobrovoljnog posta sa obaveznim pa da ih neznalice poistovijete u propisu i smatrajući da se time oponašaju kitabije. (Vidjeti: Bedaeus-Sanaia, 2/215, Mevahibul-dželil, 2/414, i Šerhuz-Zurkani, 1/271, i Letaiful-mearif, str. 390.)

Nema sumnje da je mišljenje većine učenjaka zasnovano na jačem argumentu budući da je hadis Ebu Ejjuba jasan i vjerodostojan.

Učenjaci koji smatraju pohvalnim post u ševvalu imaju različita mišljenja oko kakvoće posta.

Imam Šafija i Ibn Mubarek smatraju da je pohvalno uzastopno postiti ove dane početkom mjeseca ševvala. To dokazuju verzijom koju prenosi Ebu Hurejre od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko bude postio šest dana uzastopno nakon Ramazanskog bajrama, kao da je postio cijelu godinu." (Taberani u El-Evsatu, 7/366/7607, sa slabim lancem prenosilaca kako smatraju imam Munziri, Ibn Redžeb i Hejsemi. Šejh Albani ovu predaju smatra ništavnom. Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 390, Medžmeuz-zevaid, 3/183, Es-Silsiletud-daife, 11/307/5189, Daifut-tergib, 1/309, i Tenkihul-kelam, str. 597.) Slično ovome prenosi se od Ibn Abbasa, kao njegove riječi, ali sa neispravnim lancem prenosilaca.

Imam Ahmed i Vekia smatraju da je dozvoljeno postiti ove dane kako uzastopno tako i odvojeno. (Vidjeti: El-Mugni, 3/56, Letaiful-mearif, str. 390.)

Postoji i treće mišljenje da nije dozvoljeno postiti neposredno nakon Bajrama, jer su to dani jela i pića. Meðutim, ovo mišljenje je iznimno i izrazita većina islamskih učenjaka smatra da je dozvoljeno postiti odmah nakon prvog dana Bajrama. U ovom smislu navode se predanja od Ibn Omera i Ibn Abbasa, ali su njihovi lanci prenosilaca slabi.

Ako pogledamo šerijatske argumente i opće ciljeve šerijata, vidjet ćemo da mišljenje imama Ahmeda i Vekia ima posebnu težinu i da ga možemo preferirati nad ostalim mišljenjima iz dva razloga: Prvo, što ne postoji jasan i vjerodostojan argument koji bi precizirao način posta u ševvalu. Drugo, općenitost hadisa koji prenosi Ebu Ejjub u kome se spominje post šest dana u ševvalu, pa je olakšica za obaveznika da posti ove dane shodno mogućnosti, bilo uzastopno ili razdvojeno, na početku, u sredini ili na kraju mjeseca. (Uporediti: Fetaval-ledžnetid-daime, 10/391) Meðutim, bolje je požuriti i uzastopno napostiti ove dane zbog općih ajeta i hadisa koji ukazuju na požurivanje u činjenju dobra.

Iz hadisa se, takoðer, razumije da treba prvo napostiti propuštene dane ramazana, a potom postiti šest dana ševvala, jer hadis kaže: "Ko isposti ramazan, a potom isposti šest dana ševvala", dakle post šest dana ševvala biva nakon ispoštenog ramazana. Šejh Ibn Baz i ostali članovi Stalnog kolegija te Ibn Usejmin smatraju da neće zaslužiti nagradu posta cijele godine onaj ko isposti šest dana ševvala prije nego što naposti propuštene dane ramazana. (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 10/391, i Fetava ve ahkamu-sijam, str. 438-439, od Ibn Usejmina) Ibn Usejmin tvrdi da nije ispravno postiti ovih šest dana prije nego što se naposte propušteni dani ramazana, iako je istekao ševval. (Vidjeti: Fetava ve ahkamu-sijam, str. 438-439, od Ibn Usejmina) Ovaj stav odgovara spoljašnjem značenju hadisa koji prenosi Ebu Ejjub, iako neki učenjaci smatraju da je dozvoljeno postiti šest dana ševvala prije napaštanja ramazana.

Ko bude napaštao propuštene ramazanske dane ne može spojiti sa njima nijjet posta ševvala istovremeno, jer su to dva ibadeta ciljana sama po sebi te se njihovi nijjeti ne mogu spajati. (Uporediti: Letaiful-mearif, str. 398)

Što se tiče posta cijelog mjeseca ševvala, u tom pogledu navodi se neispravan hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude postio ramazan i ševval, i ponedjeljak i četvrtak, ući će u Džennet." (Ahmed, 3/416. Imam Hejsemi i šejh Albani prigovorili su ovoj predaji. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/190, i Es-Silsiletud-daife, 10/124/4612) Smisao posta cijelog ševvala navodi se u hadisu koji prenosi Usame b. Zejd od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa slabim lancem prenosilaca. (Ibn Madže, 1/555/1744, i El-Adeni, 8/655 – Kenzul-ummal)

Post šest dana ševvala ima brojne koristi:

Prvo, upotpunjuje nakon ramazana post godine.

Drugo, primjer posta u ša'banu i ševvalu, u odnosu na ramazan, jeste kao primjer sunneta prije i poslije propisanog namaza koji upotpunjuju krnjavost koja se desi u obaveznim namazima.

Treće, post nakon ramazana ukazuje da je Uzvišeni Allah primio ramazanski post, jer ko iskreno obavi odreðeno djelo, Allah mu omogući činjenje dobrih djela nakon toga.

Četvrto, post ramazana biva razlogom oprosta prijašnjih grijeha, pa post u ševvalu biva zahvala na ovoj blagodati, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sve dok mu stopala ne oteku, iako mu je Allah Uzvišeni oprostio prijašnje i kasnije propuste.

Peto, prestankom ramazana ne prestaje mogućnost činjenja dobrih djela koja je vjernik činio u njemu, a Allah najbolje zna.

Mr. Safet Kuduzović

2012-08-22T16:39:00.000+02:00

ONA PRISUSTVUJE BAJRAM - NAMAZIMA

Islam je počastio ženu i učinio je odgovornom kao i muškarce u ibadetu svome Gospodaru. Islam, također, zagovara da žena prisustvuje i bajramima: ramazanskom i hadžijskom bajramu, kako bi prisustvovala dobru i pozivu upućenom vjernicima. Potvrdu toga nalazimo u mnogim hadisima koje bilježe El - Buhari i Muslim. Između ostalih, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio da sve žene izađu kako bi prisustvovale tim proslavama: djevojčurci, punoljetne djevojke i one koje nisu punoljetne. Čak i onim koje imaju menstruaciju naredio je da izađu. One neće klanjati, ali će prisustvovati svečanosti. Koliko je vodio računa o tome da sve izađu na namaz u ova dva bajrama, očituje se u njegovoj naredbi da ona koja ima više haljina dadne svojoj sestri nešto da obuče na taj dan. U ovome se očituje pažnja da sve žene prisustvuju bajram - namazu, a sve to u okviru međusobnog potpomaganja, razumijevanja, jedinstva, dobročinstva i bogobojaznosti.

Prenosi se od Ummu ‘Atijje da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio nam je da izađemo na bajram - namaze, djevojčicama i djevojkama, a onima koje imaju menstruaciju naredio je da se udalje s mjesta gdje će se klanjati namaz.” (Ibid, 6/178,179)

Od nje se, također, prenosi da je rekla: “Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, punoljetne djevojke i one koje to nisu.” Rekla je: “Izašle bi i one koje imaju menstruaciju, ali su bile iza svih ljudi i donosile su tekbire zajedno s ostalim svijetom.”” (Ibid, 6/179)

Od nje se prenosi i da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam je naredio da izvedemo na bajrame djevojčice, one koje imaju menstruaciju kao i punoljetne djevojke i one koje to nisu. Što se tiče onih koje su imale menstruaciju, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dobru i pozivu upućenom muslimanima. Rekla sam: “O Allahov poslaniče, jedna od nas nema haljine.” Odgovorio je: “Neka je odjene njena sestra svojom haljinom.”” (Ibid, 6/180)

U Buharijinom “Sahihu” navodi se: “Pričao nam je Muhammed bin Selam, pa je rekao: “Obavijestio nas je Abdul-Vehhab, a on prenosi od Ejjuba, a on od Hafse bint Sirrin da je rekla: “Zabranjivali smo našim djevojkama da izlaze za bajrame. Stigla je jedna žena i odsjela u dvorcu Beni-Halef i pričala o svojoj sestri čiji je muž bio u borbi s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, u dvanaest pohoda, a i njena sestra je šest puta bila s njim u tim pohodima. Ona je kazivala: “Brinule smo se o ranjenima, a i o bolesnima, pa je moja sestra upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Neće li škoditi ako neka od nas ne bude imala haljinu pa ne izađe?’’Odgovorio je: “Neka je odjene njena prijateljica svojom haljinom i neka prisustvuje dobru i pozivu upućenom vjernicima.” Hafsa je rekla: “Kada je stigla Ummu Atijje, otišla sam kod nje i pitala je: “Jesi li čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem?” Odgovorila je: “Žrtvovala bih oca za njega, jesam” - nikad ga (Poslanika, sallallahu alejhi we sellem) ne bi spomenula, a da nije rekla “žrtvovala bih oca za njega.” “Čula sam ga kad kaže: “Neka izađu djevojke i one koje su punoljetne” - ili je rekao: “Neka izađu one koje su punoljetne i djevojke - i one koje imaju menstruaciju. Neka prisustvuju dobru i pozivu upućenom mu’minima, a one koje imaju menstruaciju neka se udalje od mjesta gdje će se klanjati.” Hafsa je rekla: “Upitala sam je: - Zar i one koje imaju menstruaciju?” - Odgovorila je: “Da. Zar one koje imaju menstruaciju ne borave na Arefatu? I zar ne prisustvuju tome?”” (Fethul - bari, 2/469)

U Buharijinom “Sahihu”, također, navodi se drugo predanje od Ummu Atijje koja kaže: “Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, pa čak da izađu i djevojke koje nisu punoljetne, pa čak i one koje imaju menstruaciju, ali da budu iza svijeta, da donose tekbire zajedno s njima, da čine dove kad i oni čine dove, da traže od Allaha, dž.š., da prospe Svoj blagoslov i čistotu toga dana.” (Fethul - bari, 2/461)

U ovim vjerodostojnim hadisima nalazi se očiti dokaz da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obraćao ogromnu pozornost na svijest osjećajne i intelektualne žene muslimanke. Stoga je naredio da sve izađu, pa čak i one koje su imale menstruaciju, s tim da su one oslobođene namaza i nije im dozvoljeno da prisustvuju mjestu na kojem se klanja. On je svojim pozivom obuhvatio sve žene, vodeći računa da one učestvuju u ovakvim velikim svečanostima, da prisustvuju pozivu upućenom vjernicima, da uče tekbire zajedno s drugima, da čine dove zajedno s drugima i da proživljavaju probleme islamskog ummeta o kojima se govori s minbera nakon Bajram - namaza.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, poklanjao je pažnju podučavanju, usmjeravanju žene i njenom uključivanju u izgradnju islamskog društva, pa je odredio vrijeme u kojem će se samo njima obraćati. Upućivao bi se na mjesto gdje su se one sakupljale, govorio bi im i podsjećao ih na njihove obaveze, pa je ovaj njegov govor i podsjećanje prešlo u obavezu da to čine i imami. U to ćemo se uvjeriti na osnovu hadisa kojeg bilježe El - Buhari i Muslim od Ibn - Džurejdža koji je rekao:

“Obavijestio me je ‘Ata’ od Džabira bin Abdullaha da je rekao: “Čuo sam ga da kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je na Bajram ustao i klanjao, pa je počeo s namazom prije hutbe, a zatim se obratio ljudima. Pošto je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, završio, sišao je, došao do žena i podsjetio ih na njihove obaveze - a oslanjao se na Bilalovu ruku dok je Bilal prostirao svoj ogrtač kako bi žene bacale na njega sadaku. Upitao sam ‘Ataa: “Je li to bio sadekatul - fitr?” Odgovorio je: “Ne. Ovo je sadaka kojom žene udjeljuju svoje prstenje, pa one to i čine.” Upitao sam ‘Ataa: “Da li sada imam ima pravo da dođe kod žena upozoravajući ih na njihove obaveze?” Odgovorio je: “Dakako! Naravno da je to njihova obaveza. Ne znam šta im je pa to oni ne čine?” (Fethul - bari, 2/466)

U ovom hadisu navodi se da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obratio ženama, da ih je podsjetio na njihove dužnosti i da je uzeo od njih ono što im je bilo vrijedno, kao sadaku. U drugom hadisu kojeg bilježe El - Buhari i Muslim od Ibn - Tavusa, a on od Ibn - ‘Abbasa, radijallahu anhu, dodaje da ih je podsjetio na prisegu (bej’at) i da se uvjerio u njihovu postojanost u toj prisegi.

Ibn - ‘Abbas je pričao: “Prisustvovao sam ramazanskom Bajram - namazu i s Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, i s Ebu - Bekrom, i s Omerom i s Osmanom. Svi su ga klanjali prije hutbe, a onda bi se obratili prisutnima.” Pričao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, sišao je s minbera - kao da sad gledam kako rukom ljudima govori da sjednu - zatim se uputio prema ženama, a s njim je bio i Bilal. Govorio je: “O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati,...” (Al-Mumtahina, 12), pa je proučio ovaj ajet do kraja, a onda je rekao: “Jeste li i vi tako učinile?” Rekla je jedna žena - a ni jedna mu osim nje nije odgovorila: “Da Allahov Poslaniče” - a tada nije znao ko je ona. Rekao je: “Dijelite sadaku.” Bilal je prostro svoj ogrtač, a zatim je rekao: “Dođite ovamo. Neka su vam otkupnina moj otac i majka”, te su bacale svoj nakit i prstenje u Bilalov ogrtač.” (Fethul - bari, 2/466)

Nema sumnje da ovo Poslanikovo, sallallahu alejhi we sellem, obraćanje ženama, njegovo predavanje njima, uzimanje sadake od njih, kao i potvrda njihove prisege, predstavlja obavezu za njih da obavljaju obrede ove vjere. Ovo predstavlja i poticaj na njihovo činjenje dobrih djela. Sve ovo odigralo se zahvaljujući pozivu na zajedničko klanjanje Bajrama. U ovome se nalazi i dokaz važnosti zajedničkog namaza u životu pojedinca i zajednice u islamskom društvu.

Pošto islam ne obavezuje ženu da prisustvuje namazu u džema’atu u džamiji, on je učinio mustehabom - dozvoljenim da žene mogu klanjati namaz zajedno u džema’atu, ako se sakupe na jednom mjestu. Ona koja će im biti imam staje na sredinu, između njih, ne izlazeći ispred njih. One neće učiti ni ezan a niti ikamet. Ovako je činila majka vjernika Ummu Seleme kada bi predvodila džemat žena. (Ahkam an- nisa – Ibn Kajjim El Dževzije, str.186-204)

Iz knjige:

LIČNOST ŽENE MUSLIMANKE

ONAKO KAKO JE PRIKAZUJU KUR’AN I SUNNET

Dr.Muhammed Ali el - Hašimi

2012-08-18T01:25:00.000+02:00

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Trojici se ne odbija dova: postaču dok se iftari, pravednom vladaru i onome kome je učinjena nepravda (mazlumu)."

(Tirmizi)

2012-08-18T01:01:00.000+02:00

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao:

“Allah je propisao post u mjesecu ramazanu, ja sam vam preporučio obavljanje dobrovoljnih noćnih namaza.
Ko posti Ramazan, klanja noćne nafile vjerujući i računajući na Allahovu nagradu, oslobodit će se grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.“

(Ibn Madže)

2012-08-18T00:06:00.000+02:00

“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. “(An-Nur, 31)

2012-08-18T00:05:00.003+02:00

Ebu Se’id El Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

“Nema nijednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu a da Allah ne udalji time njegovo lice od Džehennemske vatre, koliko je udaljenost koja se pređe za sedamdeset godina.”

(Muttefekun alejhi)