1. psovanje, vrijeđanje, omalovažavanje
2. govor mržnje, diskriminacija i izražavanje netolerancije
3. pisanje velikim slovima
4. chatanje, offtopic komentiranje
5. spamanje ili reklamiranje stavljanjem linkova ili na bilo koji drugi način
6. copy/paste cijelih tekstova s drugih portala, blogova i sl.
7. repostanje uvredljivih komentara ili bilo kakvih drugih komentara koji nisu dozvoljeni na portalu
8. korištenje prostačkog ili uvredljivog nicka te nicka u kojem je sadržano ime i prezime neke poznate osobe
9. prozivanje administratora ili polemiziranje s administratorom na bilo koji način (prijave neprimjerenih komentara možete poslati na mail moderator@vecernji.net)

Svako kršenje pravila rezultirat će brisanjem komentara i/ili baniranjem korisnika na određeno vrijeme, a izrazito teško ili učestalo kršenje pravila brisanjem korisnika iz arhive čime će se automatski izbrisati svi njegovi prethodni komentari.

Opće uvjete korištenja u cijelosti možete pročitati na adresi:
www.vecernji.hr/page/uvjeti_koristenja

Article source: http://www.vecernji.hr/vijesti/google-se-oduzio-fizicaru-heinrichu-rudolfu-hertzu-clanak-379868

1. psovanje, vrijeđanje, omalovažavanje
2. govor mržnje, diskriminacija i izražavanje netolerancije
3. pisanje velikim slovima
4. chatanje, offtopic komentiranje
5. spamanje ili reklamiranje stavljanjem linkova ili na bilo koji drugi način
6. copy/paste cijelih tekstova s drugih portala, blogova i sl.
7. repostanje uvredljivih komentara ili bilo kakvih drugih komentara koji nisu dozvoljeni na portalu
8. korištenje prostačkog ili uvredljivog nicka te nicka u kojem je sadržano ime i prezime neke poznate osobe
9. prozivanje administratora ili polemiziranje s administratorom na bilo koji način (prijave neprimjerenih komentara možete poslati na mail moderator@vecernji.net)

Svako kršenje pravila rezultirat će brisanjem komentara i/ili baniranjem korisnika na određeno vrijeme, a izrazito teško ili učestalo kršenje pravila brisanjem korisnika iz arhive čime će se automatski izbrisati svi njegovi prethodni komentari.

Opće uvjete korištenja u cijelosti možete pročitati na adresi:
www.vecernji.hr/page/uvjeti_koristenja

Article source: http://www.vecernji.hr/vijesti/policija-deblokirala-slavonsku-aveniju-privela-mljekare-clanak-379890

Piše pismo Obami

Agent FBI-a u libanonskom restoranu Al-Charq u Cannesu, samo 70-ak metara udaljenim od hotela Carlton gdje je trebao odsjesti predsjednik Obama, nakon ručka ostavio je na stolu strogo povjerljive tajne dokumente o planu i osiguranju američkog predsjednika. Sreća pa ti dokumenti nisu pali u ruke nekom tko ih je mogao dostaviti Al-Qa’idi ili drugoj terorističkoj organizaciji jer život američkog predsjednika Obame zasigurno bi bio ugrožen. Našao ih je djelatnik restorana, 26-godišnji Libanonac Bilal Hrshi. On je inače diplomirani informatičar iz sela Joubai na jugu Libanona, poznatog uporišta Hezbollaha, koji već 15 godina živi i radi u Cannesu. Hrshi je odmah nazvao FBI u Washingtonu te ih obavijestio.

– Ne smatram sebe herojem, učinio sam ono što bi učinio svaki pošten čovjek – kazao je za Večernji list Bilal Hrshi koji sada piše pismo predsjedniku Obami, nadajući se kako će američki predsjednik shvatiti da nisu svi Arapi teroristi i da većina Arapa i muslimana želi živjeti u miru i slobodi.

– Nadam se da ću imati priliku osobno upoznati predsjednika Obamu te mu sam objasniti kako sam mu ja, kao Libanonac, možda čak i spasio život – istaknuo je Bilal te ispričao što se to zapravo dogodilo.

– 2. studenoga 2011. godine, za vrijeme moje smjene u libanonskom restoranu Al-Charq, ušao je čovjek i naručio gyros. U ruci je imao veliki fascikl koji je odložio na stol dok je jeo. Nakon njegova odlaska prišao sam stolu kako bih ga pospremio i očistio te ugledao debeli fascikl koji je zaboravio. Odmah sam potrčao van u nadi da ću sustići čovjeka, ne sluteći njegov sadržaj. Međutim, više ga nije bilo na vidiku. Vratio sam se u restoran i kako nisam našao nikakvu adresu na fasciklu niti bilo što što bi upućivalo na to kome da ga vratim, otvorio sam ga i ostao u šoku – govori Bilal.

Nepovjerljivi agenti

Mladi Libanonac ne skriva gorčinu zbog reakcije šefa FBI-a nakon što se predstavio i rekao kako u ruci drži njihove tajne dokumente.

– Nažalost, zbog mog naglaska i podrijetla u početku mi nisu vjerovali, ali kada sam im pročitao prvu stranicu njihova plana, u roku od tri minute došla su dva agenta, a jedan od njih bio je agent koji je fascikli i ostavio u našem restoranu – napomenuo je Bilal. Priznaje kako mu je kamen pao sa srca kad ih je vidio.

– Čim sam im predao dokumente, upitali su me jesam li ih kopirao. U znak zahvale dobio sam od agenata FBI-a bedž. Cijelo vrijeme svoga boravka u Cannesu bili su gosti u mojem restoran – zaključio je priču Bilal Hrshi.

Article source: http://www.vecernji.hr/vijesti/narucio-gyros-ostavio-fascikl-planom-osiguranja-b-obame-clanak-379780

Mališani su odmah potrčali prema izlazu. Zahvaljujući tunelima i prolazima koji ljudima omogućuju siguran izlazak na otvoreno, nitko nije ozlijeđen.

Sportska dvorana otvorena je prije svega tri mjeseca, u studenom 2011. godine, a čini se kako građevinari nisu baš najbolje obavili svoj posao.

Article source: http://www.jutarnji.hr/mladi-hokejasi–za-dlaku–izbjegli-smrt–krov-dvorane-se-za-vrijeme-treninga-jednostavno-urusio/1002575/

Zadržan je u svojoj kući u Six-Fours-les-Plagesu, prenosi BBC.

Podsjetimo, Mas, vlasnik sada bankrotirale kompanije PIP priznao je javnosti putem svog odvjetnika da su implantati za bogate klijente bili načinjeni od silikonskog gela visoke kvalitete dok su ‘obični modeli’, često i jeftiniji, bili napravljeni od industrijskog silikona čije je korištenje, iako nije otrovan, u medicinske svrhe strogo zabranjeno.

Dodao je i kako PIP-ovi proizvodi ‘nisu bili službeno odobreni i da se radilo o kršenju propisa’.

- Koristili smo jeftiniji gel jer je rukovodstvo korporacije pokušavalo ostvariti maksimalan profit – objasnio je Mas. Naglasio je da je industrijski gel pet puta jeftiniji od medicinskog te da je nije otrovan.

U međuvremenu je Interpol raspisao međunarodni nalog za Masovo uhićenje na temelju tjeralice koju je za njime izdala Kostarika.

Francuske su vlasti svim ženama s opasnim implantatima preporučila da ih uklone te ponudile pokriti sve troškove operacije.

Naime, PIP-ovi su silikoni skloniji puknuću, što može dovesti do curenja gela. Najmanje 20 žena koje su ugradile sporne implantate oboljelo je od raka, nekoliko ih je i umrlo, no povezanost između PIP-ovih silikona i bolesti nije utvrđena.

Article source: http://www.jutarnji.hr/uhicen-je-jean-claude-mas–tvorac-opasnih-silikona-od-kojih-su-zene-dobivale-rak/1002492/

U nesreći kruzera Costa Concordia poginulo je 16 ljudi, a još toliko ih se smatra nestalima, nakon što je brod dužine 290 metara, 13. siječnja udario u stijenu nedaleko od otoka Giglio, kod Toscane.

Šanse da je netko od njih živ gotovo su nikakve, a ronioci i dalje pretražuju brod u potrazi za tijelima.

- Brodovi za spašavanje mogli su biti spušteni bez panike i putnici su mogli biti umireni na vrijeme. No, umjesto toga, prvi sat je izgubljen, ljudi su hodali pod stresom, kapetan je napustio brod i bilo je kontradiktornih naređenja, rekao je Bruso.

- Ako se uzme u obzir činjenica, kaže on, da je na brodu bilo 4.200 ljudi, moglo bi se reći da su stvari prošle dobro, ali bi bilo bolje da kapetan nije izgubio tih tako važnih sat vremena.

Kapetan Francesco Schettino optužen je da je izazvao nesreću, jer je brod previše približio obali. Njemu se stavlja na teret da je odgovoran za ubojstvo iz nehaja i napuštanje broda prije nego što je završena evakuacija više od 4.200 putnika i članova posade.

Schettino se trenutno nalazi u kućnom pritvoru. Njegov odvjetnik kaže da je kapetan spreman preuzeti svoj dio odgovornosti za nesreću, no napominje da je u evakuaciji sudjelovala i kompanija “Costa cruises”, koja je vlasnik broda.

Supruga Francesca Schettina, kapetana kruzera Costa Concordia, također se oglasila nakon što se saznalo da je Schettino pokušao izmisliti priču kojom bi sakrio svoju krivnju, javljaju strani mediji.

- On nije čudovište, ne osuđujte ga, rekla je Fabiola Russo u izjavi za talijanski časopis Oggi.

Također je izjavila za jedne talijanske novine, da je on briljantan moreplovac i da je nepravedno prikazivati ga kao kukavicu.

Fabiola Russo čiji je suprug suočen s optužbama za ubojstvo i napuštanje broda tijekom katastrofe u kojoj je poginulo najmanje 16 ljudi dodala je da nije na ljudima na kopnu da sude njegovim djelima.

Article source: http://www.jutarnji.hr/kapetan-potonulog-kruzera-izgubio-dragocijenih-sat-vremena–mogli-su-se-svi-spasiti-/1002747/

1. psovanje, vrijeđanje, omalovažavanje
2. govor mržnje, diskriminacija i izražavanje netolerancije
3. pisanje velikim slovima
4. chatanje, offtopic komentiranje
5. spamanje ili reklamiranje stavljanjem linkova ili na bilo koji drugi način
6. copy/paste cijelih tekstova s drugih portala, blogova i sl.
7. repostanje uvredljivih komentara ili bilo kakvih drugih komentara koji nisu dozvoljeni na portalu
8. korištenje prostačkog ili uvredljivog nicka te nicka u kojem je sadržano ime i prezime neke poznate osobe
9. prozivanje administratora ili polemiziranje s administratorom na bilo koji način (prijave neprimjerenih komentara možete poslati na mail moderator@vecernji.net)

Svako kršenje pravila rezultirat će brisanjem komentara i/ili baniranjem korisnika na određeno vrijeme, a izrazito teško ili učestalo kršenje pravila brisanjem korisnika iz arhive čime će se automatski izbrisati svi njegovi prethodni komentari.

Opće uvjete korištenja u cijelosti možete pročitati na adresi:
www.vecernji.hr/page/uvjeti_koristenja

Article source: http://www.vecernji.hr/vijesti/milanovic-carinicima-placa-dug-racanove-vlade-clanak-379846

Govorila je kako su novi ratovi dosadni jer nema cuge. I kako pisati suha grla?

Čudan je ovo osjećaj. Nekako taman dovoljan da samog sebe proglasim novinarskom izdajicom. Gotovo da si pljunem u lice. U srijedu ujutro nekoliko sam prijatelja, ovdje u Africi gdje sam zaglavio, ispričao kako već mjesecima nisam napisao ni retka. Objašnjavao sam im kako zaista ne vidim što bi me to moglo natjerati da se ponovno uhvatim pera. Ubrzo se sve okrenulo. Tako to obično biva.

Sat vremena kasnije evo sjedim pred sablasno praznim zaslonom i lomim prste. Javili su mi da je u Siriji, u gradu Homsu, poginula ona. Velika Marie Colvin. Reporterka Sunday Timesa, veća od svih nas koji smo donedavno oko nje trčkarali, motali se i htjeli joj biti blizu. Ubio ju je metak sirijske vojske, koja je cijelu noć napadala pobunjeničko središte Baba Amr. Uz njezin, ugašen je i život francuskog fotoreportera Rémija Ochlika. Teško je ranjen i njezin fotoreporter Paul Conroy, njezin vjerni pratitelj i moj dobar znanac. No, Marie je druga priča. Marie je bila moja draga prijateljica. Još od libijske Misrate, grada u okruženju, grada u kojem smo mjesec dana zajedno spavali i jeli i bježali od granata te tražili priče. Veselili smo se danu kada ćemo sjesti na njezinu terasu pokraj Temze, gledati veslače i piti gin-tonic. Sanjali smo tih dana kako ćemo se ukrcati na jedrilicu i doploviti do Tripolija, tada još uvijek Gadafijeva grada. Ta ratna reporterska prijateljstva, poput onih iz vojske, ona nikada ne umiru. Zvuk rakete koja se zabija u kuću pokraj naše, znoj ispod pancirke, sklanjanje pred metkom i luđacima, dijeljenje posljednjeg komada kruha… to je život. Poseban i snažan, neraskidiv. Sve dok jedna od tih raketa ili granata ili metak… ne pronađe svoj cilj.

U to vrijeme, početkom prošlog ljeta, moj je cilj bila Misrata. Polomio sam se i uspio ući u opkoljeni grad. Marie je tamo već bila. Poslije ću, pišući svoju knjigu, jedan veliki dio posvetiti baš njoj. Mojoj Marie…

Novinarski nagon

“…Ovdje u Misrati pronašao sam i Marie. Ona radi za neki londonski Times. Uopće je nisam slušao što mi priča. Nije ni ona mene. Gledali smo se. Ja nju s oba oka. Ona mene jednim. Na drugom joj je onaj crni povez. Ne znam je l’ ima to oko ili nema. To da ne radi, to je očito. Marie je stara. Što ja znam, možda čak 60 godina. Marie je rođena u New Yorku. Marie je živjela u Parizu. Marie je donedavno pušila, a sad, nakon što je prestala, sve oko sebe potiče da još više puše i da joj dim slučajno otpuhuju u lice. Marie je divna. Ono oko koje joj možemo vidjeti lijepo je. Plavo. Anglosaksonsko. Ispod naočala. Danas sam je htio zagrliti. Htio sam joj skinuti naočale i obrisati joj onu stranu koju ne upotrebljava. Marie ne vidi da je to staklo, desno gledano s moje strane, lijevo s njezine, prljavo. Umrljano nečim. Čini mi se da je sir u trokutićima. A što drugo. Ništa drugo nemamo za jelo. Da normalno vidi na to oko, kroz ovo staklo ionako ništa ne bi vidjela. Uplašio sam je se prvi dan. Takve kao ona obično su zajebane novinarske babe koje o svemu sve znaju i mi koji bismo ih poželjeli nešto upitati, ma čak i samo biti pristojni, vjerojatno bismo dobili po tamburi. Priuštila bi nam neku vrstu poniženja. Obavezno pred svima. Rekao sam joj da imam psa. Marie mi je rekla da sam onda vjerojatno dobar čovjek. Meni i još nekolicini, nakon što se danas vratila s terena, skuhala je kavu. Umjesto šećera, stavila je sol. Svi su ispljunuli prvi gutljaj. Ja sam popio cijelu šalicu. Gledala me kao da sam lud. Nije znala da bi je popio i da je ne znam što završilo unutra. Zbog ovih lokalaca koji defiliraju i koji joj se smiju. Koji ne vide koliko je divna. Zbog Marie…”

Jedne noći, a bit će da je već prošlo tri tjedna otkako smo zaglavili u Misrati, pričala mi je kako je ostala bez oka. Kasnije sam sve to zajedno ‘googlao’ i saznao da je zbog ove priče 2001. godine dobila nagradu Foreign Reporter of the Year.

Dakle, Marie se tada probila kroz džungle Šri Lanke do kampova Tamilskih tigrova. Dva je tjedna živjela s njima. Pri povratku na teritorij koji je kontrolirala vlada uletjela je u zasjedu. Pričala mi je da je napadačima vikala kako je novinarka, no nije pomoglo. Vidjela je bljesak raketnog bacača, voda močvare pred njom poletjela je u zrak. Rasplinula se. Sat vremena poslije osjetila je krv na prsima. Opipala je lice i osjetila da više nema oko. U polusvijesti i izgubljena, osjetila je i kako je tuku. Skidaju dogola. Kako je žele silovati… Ponovno je izgubila svijest. Nije se naročito sjećala zatočeništva. No, zna da je prvi trenutak na slobodi iskoristila kako bi napisala priču.

 Taj reporterski nagon nikada je nije napustio. Ni u Misrati. Očito i na žalost ni u Siriji.

Nikada nije spavala

“…Žena svako jutro ode na frontu, tamo snima, priča, radi intervjue, gleda kako se ljudi ubijaju. Onda se vrati u našu kuću. I većinom šeće uokolo. Šeće onakva visoka i suha. Izborana. Sama. Piše po noći kada svi odu spavati. U ratu se ne spava. Naučila si me. Ajmo sutra opet na liniju. Ajmo trčati. Ajmo se derati na one mlade kolege kojima se gine… Jučer je Marie došla s fronte i opet nam pokušala skuhati kavu. Stvarno joj ne ide. Nije pogriješila sa šećerom. Ni s mlijekom. Marie zbog nekog razloga stvarno ne zna kuhati kavu. Primijetio sam da šapće sebi u bradu kako su svi ovi novi ratovi za k…. nema se ništa za popiti. Kakvi tekstovi mogu biti nego loši ako grlo puno pustinjskog pijeska ispireš čajem. Fuj. Slažem se s Marie. Sada već znam da je ozbiljno volim. I mislim da ona voli mene….. Nebitno. Kako ova žene piše!!! Ljubomoran sam….”

Sjećam se dana kada je iz Libije lovila signal satelitskog telefona. Zvijezda CNN-a Anderson Cooper htio ju je imati u gotovo svakoj svojoj emisiji. Pričala mu je naše zajedničke priče. O silovanim Libijkama, o ljubavima koje nisu razdvojile linije fronte, o profesorima koji su svoje studente poveli u rat. Zajedno smo jedne noći u nekoj odvratnoj birtiji pogledali i finale Lige prvaka. Nadrealno, složili smo se…. i odmah zatim napisali svatko svoju priču o istome.

A što je na kraju život reportera nego baš to? Lov za suludim. Lov za danom kada ćeš dobiti sve i napisati tu prokletu priču ili onaj tren u kojem sve gubiš. Marie je očito naletjela na taj trenutak. A još nedavno umirala je od smijeha kada sam joj prevodio zadnje rečenice poglavlja koje sam napisao samo za nju….

“…I onda sam se sjetio. Svi ljudi na svijetu imaju bijele bjeloočnice. Čak i oni koji su maloprije umrli. Sad idem zagrliti Marie. Svi ćemo umrijet. Bez obzira na to koliko očiju imamo. Razlika je samo u tome što netko s jednim okom može vidjeti više nego netko s oba. Marie je novinarka. Za nju se ne bojim. Strah me za vas ostale… obooke…”

Ne želim ti zapravo mir, moja Marie, gdje god sada bila. Znam da bi se naljutila na mene. Kakav mir… to je za ljude u odijelima. Mi to nikada nismo bili. Ti sigurno ne. Grlim te.

Article source: http://www.vecernji.hr/vijesti/poginula-novinarka-s-jednim-okom-vidjela-vise-nego-ostali-oba-clanak-379782

Isplata u nekoliko rata

Objasnio je da će mi plaćati po 20.000 eura mjesečno. Bili smo pripiti, mislio sam da se šali, pa sam rekao, da ću to napraviti. Kazao mi je da mi to ne bi trebao biti problem jer sam bio u ratu. Pokazao mi je ključ od kuće te mi je kazao da sve treba izgledati kao nesretan slučaj. Nakon tog pića otišli smo svojim kućama, ja sam zaboravio na taj razgovor, a onda me on nazvao na mobitel i priupitao: Što će biti od naše bauštele? Tada sam shvatio da on misli doista ozbiljno. Kazao sam mu da je rat jedno, a ovo što on traži nešto sasvim drugo te da mi savjest ne dopušta da to učinim – kazao je, među ostalim, Nikola S., u iskazu tijekom istrage koja se zbog poticanja na teško ubojstvo i pokušaj ubojstva vodila protiv Zvonimira B.

Njegov iskaz sastavni je dio optužnice, koju je protiv Zvonimira B. podiglo zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo, a Zvonimiru B. suđenje počinje u četvrtak na zagrebačkom Županijskom sudu.

Tereti ga se da je Nikoli S. lani u srpnju predložio da za 100.000 eura ubije njegova oca, majku i psa. Kako Nikola S. nije na to pristao, u više je navrata od njega tražio da mu pribavi pištolj s prigušivačem, obećavši mu za to platiti 6000 kuna. Zvonimir B. i Nikola S., koji je u međuvremenu sve prijavio policiji, našli su se 18. rujna 2011., nakon čega su otišli do Autobusnog kolodvora.

Oca napao sjekirom

Nikola S. je tamo u torbi u garderobi ostavio pištolj marke Browing kalibra 7,65 s prigušivačem i osam komada streljiva. Kada je Zvonimir B. uzeo pištolj, uhitila ga je policija. Motiv ove nesvakidašnje priče je borba za naslijeđe jer je otac razbaštinio Zvonimira B. te sve oporučno ostavio unuci, odnosno kćeri Zvonimira B., koji se tereti i da je u kolovozu lani oca pokušao ubiti sjekirom.

Article source: http://www.vecernji.hr/vijesti/od-znanca-trazio-da-mu-100-000-eura-smakne-oca-majku-psa-clanak-379821

- Sljedećih nekoliko mjeseci bit će dragocjeni jer moramo prihvatiti neizbježne mjere kako Slovenija ne bi došla u situaciju poput Grčke kojoj uvjete ekonomske politike postavljaju međunarodne institucije – rekao je Janša pred parlamentom te pozvao sindikate i opoziciju na konstruktivan odnos i suradnju u ova ozbiljna vremena kad zemlje EU trese kriza i kad kreditni rejting pada većini zemalja eurozone.

Osigurao 52 glasa

Osim toga Janša je upozorio da svaki dan bez vlade Sloveniju čini ne samo sve nestabilnijom u političkom i ekonomskm smislu, nego dnevno gubi deset milijuna eura nakon što pobjednik izbora Zoran Janković, a zatim i ekonomist Marko Voljč nisu uspjeli postati premijeri, Janez Janša osigurao si je potporu pet stranaka, odnosno 52 od 80 zastupnika Državnog zbora, što bi mu bilo dovoljno da sastavi vladu.

Naime, 25. siječnja su Janša i njegov SDS s predstavnicima Liste Virant te Slovenske narodne stranke Radovana Žerjava, umirovljenika iz Desusa Karla Erjevca i Nove Slovenije Ljudmile Novak potpisali koaliciju, a zastupnici talijanske i mađarske manjine, Robert Battelli i Laszlo Goncz, obećali su mu također svoj glas.

Zastupnici Jankovićeve Pozitivne Slovenije (koji je kao mandatar na tajnom glasovanju u Državnom zboru pao) te Pahorovi Socijaldemokrati najavili su da Janši neće dati glas.

Türk i dalje protiv

Unatoč tome što je vođa Slovenske demokratske stranke uspio osigurati većinu, predsjednik Danilo Türk odbio povjeriti mandat jer, kako je istaknuo, “Janša nema legitimnost zbog upletenosti u aferu Patria”.

Article source: http://www.jutarnji.hr/jansa–svaki-dan-bez-premijera-stajao-nas-je-deset-milijuna-eura/1003047/