120. godina škole a 35 godina KUD-a Potočanka

Dok su stručnjaci Javne ustanove Park prirode Lonjsko polje i mjerodavnim ministarstava prema ovogodišnjemu globalnome geslu govorili o temi «Za klimatske promjene – močvara pravo rješenje!», Mjesni odbor Potok i KUD Potočanka s udrugama sela uz potporu općine Popovača te općinske Turističke zajednice, upriličili su izložbu uz 120. obljetnice osnovne škole sa sjećanima na slikaricu zaslužnu za promociju moslavačkoga veza Zorku Sever, koja je u toj školi djelovala od 1915. do 1919. godine, a zatim 35. obljetnicu KUD-a Potočanka kojem su čestitali folkloraši iz Bilja i iz idućega domaćina «Budućnosti na rubu močvare» dogodine iz Repušnice. Potočani su prikupili i vrijednu etnozbirku te je izložili u posebnoj spomen-sobi.

Gosti Potoka posjetili su i poljoprivredno  gospodarstvo Ivana Kosara. Uz to, u želji da se Uza svjetski dan zaštite močvarnih staništa nađu sve četiri hrvatske važna kraja, u knjižnici Popovača u sklopu je manifestacije predstavljena i pjesničko-likovna mapa «Neretva» nakladnika Ogranka Matice hrvatske iz Metkovića.

Gostoljubivi stola dio bogate baštine i kulture

Dakako, po dobroj je tradiciji predstavljen i gostoljubiv potočki stol na kojem nije manjkalo ni šarana s rašlja – ispekoše ih više od trideset! -  ni gulaša od divljači, ni dizanih uštipaka i drugih brojnih slastica, a na kraju i što se u tome kraju može pripremiti od krmače teške 225 kilograma odnosno glavnina onoga o čemu je, predstavljajući zavičajni stol i sjećanja s boravaka u djetinjstvu u Potoku, u Kutaniji, kod bake i djeda Poldrugača, govorila književnica i novinarka Božica Brkan.

Nije tu uzmanjkalo ni vankuša prelivenih maslacem a niti kukuruznih žganaca prelivenih maslom, čak ni starinskih makaruna prelivenih svinjskom mašću, ni čvaraka a ni hladetine i prezvuršta, od kobasica krvavica i češnjovki te belih devenic od kukurznoga brašna i masnije svinjetine, sira s vrhnjem i kuhanoga…
Potok se diči i izvrsnim vinima, primjerice Vinarije Florijanović.

Kad Lonjsko polje nije trebalo štititi…

Iako se, uza onu stolnu, kultura iskazala slikama i fotografijama, pjesmom i plesom, mnogo je vrednije što će i poslije, u Potoku već druge takve manifestacije, ostati knjiga koje zacijelo neće dostajati nalada od 500 primjeraka. Otkrivajući literaturu i dokumente kako je selo upisano u srednjovjekovnoj župi Moslavina, nezapisano prije turskoga vladanja, vjerojatno postojalo i prije, iako sigurnih tragova za kojima je tragao autor nema, knjiga će biti zanimljiva i šire.

Posebice, dakako, za sadašnjih 819 stanovnika u 264 kućanstava i bivše Potočana, koji se kroz povijest sela - u čijoj se industrijskoj zoni Mišička grade danas i u nacionalnim okvirima važna postojenja! - stare fotografije i prisjećanja vraćaju i u vlastitu prošlost i mladost ponovno osvješćujući moslavački identitet. A to je važno ne samo za današnje ili za vrijeme kada je i potok Potok, koji teče duž sela, bio bogatiji vodom i kada Lonjsko polje, jedno od četiri hrvatska u svjetskim okvirima vlažna staništa, nije trebalo štititi.

Hrvatski se proizvođač mineralnih gnojiva susreće i s nelojalnom svjetskom konkurencijom, primjerice ruskom, koja ima povlaštene cijene plina s jedne i , kako Mesarić kaže, dvojbenu kakvoću. U krizi se, međutim,  troškovi naveliko režu, pa kako na nafti, sjemenu i sredstvima za zaštiti bilja zapravo i ne može štedjeti, po cijenu smanjenih uroda štedi se na prihrani bilja te Europa bilježi pad potrošnje mineralnih gnojiva, čak mnogo veći nego što je u Hrvatskoj. U nas se, doduše, godinama smajena potrošnja još i nije oporavila na nekadašnju. K tome, primjerice proizvođače pšenice također muči tržište te ako su u 2008. godini imali u  povijesti nikad više, a ove su ih godine zatekle nikad niže cijene, što, dakako, utječe i na potrošnju te cijene gnojiva.

U svijetu se one donekle oporavljaju, ali ne i kod nas, među ostalim i zbog uvoza gnojiva uglavnom lošije kakvoće. Petrokemija i ove godine, drugu godinu za redom, očekuje gubitak, proizvodnja će biti rekordno mala, oko 950.000 tona, što je oko 300.000 tona manje od uobičajene proizvodnje, i to uglavnom gnojiva traženih formulacija. U nuždi se najviše traže urea i KAN, jer ratari računaju kako je najvažnije biljci dati dovoljno dušika, a to se osjeti i na (smanjenim) prinosima. Ekološka, i dalje u udjelu minimalna proizvodnja, nema bitnog utjecaja na smanjenu potrošnju mineralnih gnojiva, ističe Mesarić u odgovoru na jedno od novinarskih pitanja.

Procjene FAO i drugih stručnjaka upozoravaju na nesklad rasta stanovništva Zemlje i ograničenih resursa za proizvodnju hrane te će dugoročno potrebe za mineralnim gnojivima nesumnjivo rasti. Pitanje je što će se zbivati s cijenama, budući da proizvođači, kao što Petrokemija čini, mogu utjecati na ograničene uštede primjerice u tehnologiji, nerijetko vezane i uz zaštitu okoliša, te na radnu snagu (radnicima su smanjene plaće). Dok bogati ponajprije gledaju profit, potencijalno najveći novi potrošači gnojiva najgladnije zemlje, na žalost, najsiromašnije su, pa im je i prihrana bilja luksuz.

Objavljeno 27. prosinca 2009.

“Ove smo godine prvi put uzgojili manju probnu količinu narančasto-crvene zvijezde sorte ‘Alegra’ koju će, nadamo se, tržiöte dobro prihvatiti”, kaže Milan Vojinović, uz suprugu Vesnu Šulekić vlasnik obrta.

Nije cvijet nego brakteja

“Zapala nam je za oko prošle godine na prezentaciji u Italiji, a da smo bili u pravu potvrđuje nagrada koju je kao najbolja nova sorta kasnije dobila na sajmu cvijeća Flora-Holland u nizozemskom Nagvijku. Izrazito je upadljivih pricvjetnih listova  taozvanih brakteja. Cvijet božićne zvijezde je, naime malen i neupadljiv, a ljepotu joj zapravo daju njene brakteje. Ta je sorta otpornija i lakša za održavanje u kućnim uvjetima.”

Ne podnosi propuh i pretjerano zalijevanje

Božićne zvijezde vole biti zalivene, ali ne i mokre, ne smije se pretjerati velikom količinom vode, između dva zalijevanja zemlja se mora prosušiti. Ne smije se prskati po listovima, ne podnosi ni propuh kao ni velika kolebanja temperature (14 °C - 22 °C). Voli prozračan prostor. Noćna temperatura ne bi smjela biti niža od 14 °C. Tu nema strogoga pravila, a puno toga ovisi o načinu grijanja prostora, jer svaka vrsta grijanja drugačije suši zrak na što su zvijezde osjetljive. Riječ je o sezonskoj biljci koja često preživi sezonu u kući, no u takvim uvjetima teško postiže ljepotu koju dobije uzgojem u rasadniku.

Boju vrlo teško postići

Anemona je jedan od naših rijetkih rasadnika koji  uzgaja božićne zvijezde   različitih boja. Velikim uzgajivačima to nije zanimljivo, radije idu na količinu pojedine boje pošto ionako vrlo zahtjevan uzgoj zvijezde za svaku od boja traži često i posebne uvjete, što  nije ni malo lako postići.

“Nije bilo lako uzgojiti ni bordo boju koja je u nas također novi kultivar” kaže  Vesna i dodaje da je riječ o zvijezdi tamnije boje i jačega rasta koja se najviše rabi za uljepšavanje dnevnih boravaka.

Svaka boja traži svoje uvjete

Bordo zvijezde uvijek maju svoj krug obožavatelja, uzgajamo ih ciljano u ograničenim količinama s unaprijed osiguranim tržištem. To, na žalost, nije bio slučaj s ružičastom zvijezdom, koju smo zbog slabijeg zanimanja prestali uzgajati. Uz spomenutu paletu boja već nekoliko sezona uzgajamo i božićnu zvijezdu u tipu ružina cvijeta, zimsku ružu, i to u crvenoj i  ružičasto-bijeloj kombinaciji. Zanimljive su, jer se mogu rezati i koristiti za bukete, no tijekom uzgoja vaslja biti oprezan, jer su njezine  brakteje u obliku cvijeta ruže vrlo osjetljive, posebice na veće količine vlage.

Kakva nova boja uz Advent 2010 godine?

Vesna i Milan, oboje diplomirani inženjeri šumarstva, stalno su u potrazi za što atraktivnijom i kvalitetnijom novom sortom. Već sada s,e kažu, pripremaju kako bi na našem tržištu sljedećeg Adventa 2010. godine «zasjala» još jedna potpuno nova zvijezda vrlo atraktivne ledenocrvene boje.

Podrijetlom iz Meksika i Guatemale

Božićna zvijezda, lat. Euphorbia pulcherrima, podrijeklom je iz Meksika i Guatemale, pa je u našem podneblju u uzgoju vrlo zahtjevna. Traži svoje optimalne uvjete, koje je čak i u našem objektu s kompjuterski kontroliranom klimom za neke sorte izuzetno teško postići. Stoga je uza svu tehniku potrebna velika  volja, briga i ljubav prema toj biljci, ističu u korčulanskoj Anemoni.

Imate li i i vi u svom domu božićnu zvijezdu i koje vam je boje najdraža?

Objavljeno 22. prosinca 2010., piše Nenad Kosović

Vidio je, kaže, kako mu svjetski poznat francuski kolega chef Paul Bocuse uz restoran u Lionu  ima 50 kvadrata  začinskog vrta, pa sada na dvostruko većoj površiti uz ulaz u restoran zahvaljujući supruzi koja o tome brine, ima poizbor raslinja.

Žufikini su najprije pripremili tlo, koje je duboko ponegdje i metar, sa dosta humusa, te uz obvezne ruže koje gospođa Žufika jako voli, imaju na prostoru gdje je do prošle godine uglavnom rasla trava, i kane, noćne frajle, krizanteme, gladiole, cinije , dragoljub i ukrasni kelj, a posadili su i komorač, bosiljak zeleni i grimizni, melisu, mentu običnu i citron, origano, vlasac, francuski peršin, čubar, lovor, ljupčac, kopar, ružmarin  i plešivičku lavandu – na Plešivici imaju čak četiri hektara za obradu! – slatke i ljute fererone, običnu i chilly papričicu. Ima tu i  pitome šparoge, rabarbare, brokule…

Svoje bilje gospođa Žufika bere kad je «vrijeme najbolje da sačuva najbolje od njega», a tada ga Ili suši ili posprema u ulje ili u ocat. Važno je neprestano brati, kako bilje ne bi otišlo u cvijet, važan je savjet gospođe Žufike. Nema ni običnoga graha boljega nego kada u njega dodaš malo čubra, dodaje, a svaka biljka ionako može se upotrijebiti u mnoštvu jela od kojih će svako optimalno začinjeno svojim začinima biti ukusnije. Branko Žufika u svojoj kuhinji uvijek istraži i neki novi. Kad je nekadašnjemu i Titovu kuharu, «hrvatskome Bocusu», i to ne samo u malome prstu nego i - pri ruci!

Snimio Dražen Kopač

(Objavljeno 5. rujna 2009.)

Galović je, podsjećamo, prvi malen hrvatski proizvođač koji se uspio još 2003.  godine predstaviti kulenom, jednome od ponajboljih autohtonih nacionalnih proizvoda, na nekome međunarodnom ocjenjivanju, upravo slovenskome, i odmah je osvojio zlatnu medalju za Slavonski domaći kulin Galović. Osobito je ponosan što se i domaći proizvodi, rađeni u malenim serijama,  uspijevaju nametnuti i vanjskim izgledom, izgledom i bojom prereza, testurom, mirisom i okusom te osvojiti internacionalni stručni ocjenjivački sud.

Prerađujem 700 svinja godišnje, a proizvedem po 10 kulena po jednoj, govori Tomislav Galović, koji upravo za svoju tvrtku osnovanu 2001. godine, u Slavonskome Brodu proširuje kapacitet koji će  mu dopušati godišnju preradu 1200-1400 komada svinja. Za predstojeću je jesen ugovorio 1000 uzgojenih svinja sa 15 uzgajivača, od kojih je 10 njegovih vrlo ozbiljnih i sad već višegodišnjih isporučilaca, primjerice Marica Kasapović iz Glogovice (već 15 godina!), Liza Lasić iz Slobodnice  (već 10 godina), Zvonko Emedi iz Rajeva Sela, Slavko Pavković i Ilija Pavković iz Posavskih Podgajaca, Zlatko Borovac iz Drenovaca, Ivan Golubović iz Đurića, Ivica Lišćević iz Drenovaca i drugi. Prosječno po turi isporučuju po pedesetak svinja, koje i hrane na način dogovoren s Galovićem.

Prodati bi finalnih proizvoda Galović mogao i više, ali upravo odluka da održava davno potvrđenu kakvoću zadržava ga na optimalnoj preradi. Tako, na žalost, već ljeti u Galovićevoj prodavaonici i Vlaškoj 78 u Zagrebu nema ni kulenove seke, ni švargle, ni masti a ni kobasica, a može se tek nešto slanine i kulina očekivati ponovno u prodaji oko Božića. Uz to, održava i stalnu cijenu 70 eura po komadu pokazujući kako želi svoj posao učiniti, kako je to običaj u svijetu, obiteljskim i to tako da već sada kroz igru za njega odgaja i petogodišnjeg unuka Frana.

Kao potpredsjednik Origina za Europu Tomislav Galović, pravnik s međunarodnim isksutvom, nastoji hrvatske vrijedosti kao što je upravo slavonski domaći kulen/kulin učiniti prepoznatljivim i u međunarodnim okvirima te - kao što je to s Božicom Brkan, urednicom Vrta, priloga Večernjeg lista, u okviru tada vrlo utjecajne Kulenijade, pokrenuo prije više od desetljeća - pomoći snaženju zakonskih okvira koji će pomoći i proizvodima i vjerodostojnim njihovim proizvođačima. Uostalom, podsjeća, zaštićeno zemljopisno podrijelo prvi je španjolski pršut, slavni jamon de teruel, stekao 1998., samo godinu dana prije slavonskoga domaćeg kulena.

(Objavljeno 4. rujna)

Najboljom je ocijenjena sorta Thornfree s OPG-a Kokić, jedna od osam od iste ocjenjivane sorte. Od ukupno 21 uzoraka,  ista sorta  koju je prizveo Milenko Turk je treća, Nedjeljko Sovina šesta, a Zdravko Biškup sedma. Druga je Hullthornless Milice Tomašić Cahun, dok je ista sorta s OPG-a Kefeček peta. Četvrta je sorta Boysen Davora Viduke. Zanimljivo je da čak četiri zadnja mjesta drži upravo ta sorta. Ocjenjivano je po osam Thornfree i Boysen, po dvije Hullthornless i Himalaya te jedna Čačanska bestrna.

Od devet kupinovih vina najboljim je ocijenjeno ono koje je proizveo i odnjegovao Bjelovarčanin Milenko Turk, drugo je Marije Platužić iz Križevaca, a treće Davora Viduke iz Zagreba. Stručna voditeljica ocjenjivanja Ivana Rendulić, stručna suradnica za ruralni razvitak, obnovu i uređenje gospodarstva, sela i krajobraza u Upravnome odjelu za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke županije, istaknula je kako, na žalost, voćno vino stagnira u kakvoći, jer proizvođači nemaju još dovoljno znanja, a nedovoljno koriste i modernu tehnologiju. Osobito je problem čuvanja te iako bistro, boja je problematična zbog oksidacije, a obično neskladno strše ili šećeri ili kiseline.

Kako se u nas kupine, osim u džemove i pekmeze, sve više prerađuju upravo u vino te kako je ono zbog načelnih, posebice zdravstvenih odlika odnosno obilja željeza vrlo traženo, a zbog dohodovnosti dobro došlo osobito na manja obiteljska gospodarstva koja imaju radne snage, bilo bi dobro da se organizira što više i potrošačkih i stručnih ocjenjivanja te edukacija za proizvođače.

Snimio Dražen Kopač

Priča o “Vinskome računalu” odnosno o njegovu vinu, pripovijeda 1966. taj rođeni Bjelovarac, započela je njegovom selidbom iz Čazme u Novoselec, gdje su ga srdačno prihvatili dobri susjedi te ga, po također dobrome običaju, počastili dobrim vinima. Prvi se put s vinogradom susreo u obitelji Kovačić. Tu su ga priče o vinu “suseda” Zvonka zainteresirale toliko da ih je posljednjih desetak godina nastavio što sam, a što uz tetka Miška Jelenčića s kojim je intenzivno radio u vinogradu i podrumu učeći od njega sve o starom načinu poizvodnje dobrog vina  “kako je to i njegov deda radio”.  Godine 2006. Jovica je završio i tečaj za voditelja podruma u Zelini, koji je vodila mr. sc. Ivana Alpeza, s kolegama iz Udruge “Brenta“ iz Ivanić Grada, čiji je i član. Učlanjen je i u udruge vinogradara i vinara “Grozd” iz Štefanja i  “Čazma” iz Čazme, nositeljem njegova projekta.

“Sada već više godina radim samostalno i u tuđim podrumima pomažući i pokazujući kako doći do kvalitetnoga stolnog vina, ali uz upotrebu svih suvremenih metoda i primjenu enoloških sredstava s kojima se ljudi uglavnom nisu još susretali. Za svoja sam proizvedena od 2004. do 2009. osvojio i više nagrada, uglavnom srebrnih medalja, na izložbama vina u Ivanić Gradu, Kutini i Virju”, pripovijeda izumitelj Nikšić.

Vjerojatno zbog profesije elektroničara i preciznosti toga posla Jovica Nikšić stalno teži točnosti i u vinarstvu, u svim dijelovima proizvodnje, pa je, opisuje, tako i došao na ideju da drugim vinarima što točnije, a istodobno i lagano  prezentira formule i izračune prijeko potrebne da bi na kraju dobili zdravo vino.

Tako je nastalo njegovo “Vinsko računalo”,  pomagalo veličine A4, koje bi, kako je zamislio, trebalo služiti svima koji proizvode vino, neovisno jesu li članovi  udruga vinara ili jednostavno vinari hobisti koji bi također htjeli doći do što točnijih podataka o proizvodnji i čuvanju kvalitetnog vina. Svi podaci i proračuni napisani na “Vinskom računalu” izvedeni su, tumači, iz već poznatih i provjerenih formulacija za izračune pojedinih vrijednosti kojima se vinari koriste, ali nigdje nisu prikazani na tako jednostavan način.

Kako koristiti “Vinsko računalo”?

1. Uz pomoć “Vinskoga računala” može se vrlo lako i brzo vidjeti koliko bi mošt izmjeren moštomjerom ili refraktometrom mogao dati alkohola u vinu  te da, ako to nije dovoljno do željene količine, vidimo i izračun koliko treba dodati šećera za pojačavanje mošta.
2. Drugi izračun (u sredini, plavi dio) pokazuje koliko ima ostatka šećera u vinu (g/lit), ako izmjerimo i očitamo neku vrijednost (Brixa) na refraktometru.
3. Polja u žutome dijelu odnose se na izračun koliko bi trebalo dodati sumpora u obliku vinobrana (g/100 l) ili  sumporaste kiseline (ml/100 l)  kako bismo održali potrebnu dozu zaštite u vinu, a da ne bude ni previše ili premalo.
4. Crveno polje opisuje izračun za vrste grožđa iz sunčanijih klima kao što su istočna Hrvatska i Primorje  te da se uoči razlika u alkoholu u odnosu na grožđa iz sjevernijih dijelova Hrvatske.
5. Potom slijedi opis postupka proizvodnje kvalitetnoga stolnog vina.

Cilj je projekta ponajprije bolje vino odnosno edukacija vinara odnosno da novo relativno pristupačno pomagalo koje će im pomoći da uvide potrebu za “uzgojem” većega prirodnoga sladora te za čuvanjem vina sumporenjem,  da se objasni postupak dobivanja minimalno dobroga stolnog vina, da vinari u svojim podrumima ne ostavljaju “preslatka” vina,  da vina ne pojačavaju “od oka” a ako već moraju da znaju uočiti razliku u sladoru grožđa iz različitih podneblja.

Dakako, kaže Jovica Nikšić, volio bih da se posredstvom “Vinskoga računala” čuje i za naše članove udruge iz Moslavine, a i za moslavačka vina. Uostalom, želio bih, govori, osnovati i udrugu vinara u Općini Križ.

Predstoji niz izložaba vina, a i izložaba inovacija (ARCA, INOVA…) na kojima Jovica Nikšić svoj uradak želi predstaviti što više ljudi. “Vinsko računalo”  trebat  će im već u rujnu, kada krenu prve berbe i prerada grožđa. Dakako, izumitelj bi želio svoj izum i registrirati i zaštititi.

Osim vinarima, na potpori zahvaljuje i obitelj, supruzi Željki na strpljenju, kćerki Maji za oslikavanje prvih ručno izrađenih primjeraka i sinu Dariju, učeniku trećega razreda Grafičke škole u Zagrebu, na velikoj pomoći pri pripremi za tisak  te prijateljima, vinarima koji pomažu u promociji  i  Studiju za dizajn i tisak “Linea”  iz Ivanić Grada, koji su i napravili prve  primjerke.

“Vinsko računalo” kane prodavati preko udruga vinara, ponajprije preko Udruge Vinara  “Čazma“.  Cijena bi mu bila otprilike jednaka cijeni butelje dobroga vina, oko 40 kn, a za veće narudžbe preko vinarskih bi udruga cijena bila još povoljnija.

Snimio Dario Nikšić

Više informacija izravno:
Jovica Nikšić
Česmanska 7
10315 Novoselec
tel. 092 2452069
mob. 098 735 994
tel/fax  01 2897 068
e-mail jnixic@gmail.com

- Kako se bavimo preradom kukuruza, došli smo na ideju da na tržište vratimo domaće žgance, tradicionalno jelo s kojim smo živjeli u mladosti. Tehnološki smo ih prilagodili kako bi bili dostupni modernoj kuhinji, brzoj pripremi, a da pritom budu što autohtoniji, onakvi kakve ih pamtimo ’s bakina tanjura’ - kaže Gorički, pojašnjavajući da se Domaći kukuruzni žanci proizvode od cjelovita kukuruzna zrna obrađena na tradicionalnom kamenom mlinu i uvelike se razlikuju od sličnih ‘instant’ proizvoda, odnosno palente.

- Tehnološkom inovacijom došlo se do proizvoda koji je po kvaliteti gotovo identičan pravim domaćim žgancima koji se uz puno miješanja trebaju kuhati i do dvadesetak minuta, zbog čega su u današnjem užurbanom ritmu života isčeznuli iz prehrane. Naša je zadaća bila utvrditi kako ciljane potrošačke skupine, krajnji potrošači i ugostitelji, prihvaćaju ovaj proizvod. Povratna informacija govori da se doista radi o proizvodu koji je po svojoj konzistenciji, okusu i mirisu definitivno drugačiji, te kvalitetniji u odnosu na ‘instant’ kukuruzne žgance koji se danas nalaze na tržištu. Prema rezultatima provedena istraživanja, tržište bi ovaj proizvod trebalo jako dobro prihvatiti - kaže dr. sc. Damir Kovačić, sa zagrebačkoga Agronomskog fakulteta, voditelj projekta “Domaći kukuruzni žganci”.

Domaći žganci tradicionalno se spravljaju od kukuruznog brašna koje se dobiva meljavom na kamenu mlinu. Na području zelinskoga kraja kuhaju se ‘tvrdo’ i poslužuju kao žličnjaci. Jedu se preliveni svinjskom mašću s prepečenom slaninom izrezanom na kockice, s domaćim vrhnjem, maslacem ili mlijekom. Kombiniraju se i s gulašima te raznim varivima.

Dražen Kopač

Objavljeno 15. travnja 2009.

Ivana Posavec-Krivec, predsjednice Udruge osnovane 2007. godine, sada sa tridesetak članica, bila je više nego zadovoljna odazivom posebice žena i najmlađih na oslikavanje kao i na izložbu na kojoj je u svome rodnom selu govorio i Božica Brkan, autorica knjige “Oblizeki – Moslavina za stolom”, prisjećajući se uskrsnih običaja u svome djetinjstvu. Potom je amatersko kazalište “Josip Badalić” iz Križa izcvelo predstavu “Kad pevaljka dojde”.

Za neponovljiv doživljaj upotpunjen rascvjetanim granama na kojem su visjeli pisanci, uskrsnim kolačima i jelima, starinskim čestitkama koje je prikupio Vladimir Gajski, osobito su zaslužne i Ivka Crnogaj (kreativna radionica i radionice za djecu - čestitke, oslikavanje plastičnih jaja, izrada košarica i ukrasa za jaja od priručnih materijala, tijesta……), Martina i Jasminka Suk (kreativna radionica za tehniku salveta na jaje, “odijevanje” jaja tkaninom, koncem-heklani, vunom, zečeki….), Snježana Trčak (kreativna radionica razne tehnike a posebice špaga, sprejevi….), Maja i Nada Posavec te Marica Bahlen Marica (tehnike voskom i lukovicom). Također su radile i pripremale: Micika Sraka, Štefica Piljek, Suzana Juričić,  Maja Čatić, Snježana Ptičar, Mira Paher i drugi.

Sjajnim se iskazao i Mjesni odbor  Okešinec (predsjednica je članica Udruge Nina Grgat a bile su i druge članice Ksenija Šipić, Svjetlana Jelaković, Božica Blagušević, Radojka Kondres, Ivana) i  DVD Okešinec (predsjednica Marica Kukor te članovi Željko i Ivana Kutlić, Franjo Branjić, Ivan Blagušević, Stjepan Majer itd.)  te brojne žene Okešinca koje su ispekle tradicionalne kolače.

Hrvatski običaji oslikavanja jaja razlikuju se od kraja do kraja.  Primjerice, đakovačke pisanice su tamnoljubičaste a ornamenti bijeli i oker.  Najčešće su ipak pisanice obojene smeđe, po nekima u boji Kristove krvi odnosno smeđe. Baranja, primjerice, ima ornamente cvijeta, tri pera, i loze. Od životinjskih su likova najčešći kokoš, patka, ptica, leptir, zec kao simbol plodnosti i riba kao simbol Krista. Od geometrijskih ornamenata najčešći su lanac krugova, stilizirane jelove grančice te slovo ‘S’. Česti su simboli i sunca i zvijezde Danice, križ, srce Isusovo, sidro, pleter, grbovi… Jaja se «pišu» u Velikome tjednu, najčešće na Veliku subotu.

«Pisanje» rastopljenim voskom po ljusci jajeta najstariji je način ukrašavanja pisanica. U sjevernoj i središnjoj Hrvatskoj, u Podravini i okolici Zagreba,  ali i našoj Moslavini, crta se voskom koji se na plamenu svijeće zagrijava na lijevku pisanice. U Slavoniji se i u Dubrovniku crta « namakanjem pisanice u zagrijani rastopljeni vosak te struganjem «iglum» odnosno, kako kažu u Dubrovniku, «penganjem». Najčešće se koriste kokošja jaja, ali mogu se koristiti i gušća, nojeva, drvena i porculanska.

Upućujemo vas na bojenje prirodnim bojama, ali možete rabiti i kupljene. Jaja možete ukrasiti i prelsikačima, crtežima različitim bojama, ali preporučujemo da ih prije toga ispušete tako da na oba izužena kraja načinite rupicu. Bječance i žumace upotrijebite za neko od uskrsnih jela, a ljusku za ukras.

Podsjećamo i na tradicionalni hrvatski običaj na uskrsno jutro, poslije blagoslova hrane – tucanje jaja. Nekad se vjerovalo da čije jaje najduže izdrži, taj će i najduže živjeti.

Pisanice pisane voskom

Za pisanje  voskom potrebna vam je: svijeća, pero, držalo, vosak, pamučna krpica. Najbolja su jaja rumene, glatke i čvrste ljuske. Jaja mogu biti i kuhana i sirova, ali vam preporučujemo skuhana, ohlađena i osušena kako bi šare bolje prijanjale.

Na vrat pera stavite kuglicu voska veličine ječmenog zrna. Vosak otopite na plemenu svijeće tako da vam ne kaplje i pravi mrlje. Crtajte brzo dok ne potrošite vosak, a zatim uzmite novu kuglicu i otopite ga na plamenu svijeće.

Kada ste jaje oslikali, stavite ga u hladnu bojuNa dnu lonca možete staviti grančice kako jaje kuhajući se ne bi popucalo i kako se  vosak ne bi otopio prije vremena.   Jaja kuhajte do vrenja i ne ne dirajte ih. Kada su kuhana, izvadite ih žlicom i odmah obrišite suhom pamučnom krpom. Na kraju ih premažite suhom slaninom kako bi bila lijepa sjajna.

Strugane pisanice

Potrebna su vam kuhana obojana, kuhana i već ohlađena jaja i skalpel odnosno nožić ili igla za šivanje. Za taj su način najbolja jaja tvrđe ljuske, pačja ili gušća. Dakako da možete upotrijebiti i kokošja, ali ona lako pucaju. Pritišćete li snažnije, crtež će biti jače izražen, a pritišćete li slabije – slabije. Oslikano jaje također možemo premazati suhom slaninom pa će se lijepo sjajiti.

Objavljeno 11. travnja 2009.