Hellraiser: Hellseeker (2002)

Meni odličan Dean Winters (Rescue Me, OZ) glumi Trevora, koji u otvaranju filma sa svojom dragom ženicom Kirsty (da, THE Kirsty) doživljava sudar i auto im se strovali u rijeku. U zadnji tren se uspjeva spasiti, dok mu žena umire u autu. Trevoru tu počinju manične halucinacije u kojima viđa čudne ljude, dešavaju se raznorazna sranja i ubrzano počinje gubiti vezu sa realnošću. Situaciju dodatno pogoršava sumnjičavi detektiv koji ima osjećaj da Trevor nešto taji. Postepenim propadanjem, otkrivamo Trevorovu pravu stranu…

Inferno je bio mindfuck film, ali Hellseeker ga zasigurno vodi za par koraka. Scene kroz Trevorov život poslije nesreće se naprasno mijenjaju, od nekih za koje misliš da su potpuno normalne, do pojave cenobita i masakriranja njemu bliskih osoba. Cijeli film je rađen u tom điru, tako da nakon četrdesetak minuta već postaje zamoran i jedva čekaš da se odvrti kraj (sa obveznim twistom). Ok ima tu solidnih horror scena, od kopanja po Trevorovoj glavi i pokoje cenobitske akcije, ali jednostavno mi je nakon nekog vremena suspensea film postao dosadan.

Film će se moći pamtiti samo po dvije stvari – povratak Ashley Laurence kao Kirsty (makar je i nema previše na ekranu) i sa činjenicom da je ovaj dio Hellraiser serijala posljedni sniman na sjevernoameričkom kontinentu – nakon njega produkcije su se premjestile u financijski isplativu Rumunjsku. Za redatelja Ricka Botu, koji je nakon ovoga snimio još dva Hellraiser nastavka, se može primjetiti da je inače u žanru radio kao snimatelj i direktor fotografije jer film na trenutke vizualno djeluje vrlo dobro

“Hellraiser: Hellseeker” se bez problema mogao snimiti kao poseban film da nema nikakve veze sa cenobitima jer se to na svakom koraku osjeti. Ubačeni su samo reda radi da bi se mogla nastaviti franšiza, a i sam redatelj sa jednom rečenicom u audio komentaru (da, i to sam poslušao) to indirektno potvrđuje. Komentira jedan kadar sa kockom i govori da su je tu stavili radi fanova. Oh well…