Predstavljeno je dvadeset projekata iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Rumunjske, Austrije i Francuske. Najbolji od njih sada su u prilici dobiti pozivnicu za londonski Seedcamp i konkurirati za inicijalnu investiciju, te podršku Seedcamp mentora. (Detaljnije o Seedcampu: Netokracija, Seedcamp FAQ.)

Timovi koji su predstavljali svoje projekte nisu imali lagan raspored: najprije su održali kratke prezentacije svim sudionicima (točno pet minuta po projektu), a onda su razgovarali sa Seedcamp mentorima – odvojeno s četiri grupe mentora.

Pokazalo se da većina timova jako dobro zna što može očekivati od Seedcampa. Svi su, to je sasvim sigurno, uložili ogroman trud u svoje projekte. Zanimljivo je i uzbudljivo s njima razgovarati: vidite geeka i salesmana u istoj osobi, autorski pristranog i gorljivog kad je o njegovom djelu riječ, ali i nekoga tko više od svega želi čuti druga gledišta: što mijenjati, kako usavršiti, čime privući više korisnika?

Svi su se timovi trudili pokazati da imaju jasnu ideju o tržištu, o profilu svojih korisnika, o tome što im nude i što traže zauzvrat. Ne bi bilo na odmet kad bi ovi opisi bili još i precizniji (čak do razine standardnog obrasca koji bi startupima pomogao u pozicioniranju, a nama u razumijevanju), ali opet, i razumljivo je da startup u svojoj ranoj fazi neka od ovih pitanja ostavlja prilično otvorenim ili da testira različite opcije. U Zagrebu smo vidjeli startupe u različitim fazama: od onih čiji je proizvod još alfa-prototip, do onih koji već imaju impresivan broj korisnika.

Projekti koji su dobili najviše glasova samih sudionika Mini Seedcampa su: Clover Studio (Zagreb), Garmz (Beč), GIS Cloud (Zagreb), Salepod (Zagreb), Visionect (Ljubljana).

Pročitajte i: SoftBiz != ShowBiz | Natrag u garažu | Startup dilema: Tko plaća web usluge?

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

By 2012, over 50 percent of enterprises will use activity streams that include microblogging, but stand-alone enterprise microblogging will have less than 5 percent penetration.

Ovo Gartnerovo predviđanje objavljeno je samo par dana prije nego što će Google Buzz dići veliku prašinu i otvoriti stotinu pitanja i nagađanja. Jedno od njih je: što će nam uopće taj Buzz ako već imamo Twitter i Facebook?

Rekao bih da nam je Google Buzz upravo pokazao kako će izgledati microblogging u firmama.

Kako stvari stoje, buzz-oidni servisi ući će u firme, preciznije rečeno, uselit će se u naše email klijente (Outlook, Lotus Notes, web mail). Postat će – baš onako kako je to Google napravio s Buzzom – dodatak emailu. Feature, a ne produkt.

Nešto slično daje naslutiti i Microsoft sa svojim Social Connectorom za Outlook koji će se vezivati na activity feeds sa SharePointa 2010. IBM je  pokazao kako vidi “Twitter za firme”, ugradivši microblogging u Lotus Connections 2.5, s dodacima za Outlook, Lotus Notes i iPhone. Opet – feature, a ne produkt.

Nasuprot javnim “megafon” servisima poput Twittera (koji će i dalje biti interesantni odjelima marketinga), dodaci tipa Buzza služit će internoj komunikaciji u firmama. Samo iznimno će se u buzz grupe uključivati i vanjski suradnici i partneri. Ali i tada će firme to raditi strogo kontrolirano, pazeći da im kakav povjerljivi buzz ne iscuri vani. Lako bi bilo zamisliti suludu situaciju u kojoj pravni odjel neke korporacije brže-bolje propisuje korporativni “buzz disclaimer” koji će se automatski pridodavati uz svaki buzz:

“Ovaj elektronički buzz može sadržavati povjerljive i/ili povlaštene informacije, a namijenjen je isključivo naznačenom primatelju/ima…”

Zamislite takav jedan buzz od 140 znakova s legal disclaimerom od dodatnih 2000!

Dakle, jasno je da će ta microblogging stvar biti vrlo interne prirode u firmama, ali i takva bi im mogla biti od velike koristi, zajedno s wiki-jima i drugim Enterprise 2.0 alatima. (Usput, i vanjska komunikacija uz pomoć alata tipa online communities i društvenih mreža nastavak je te iste priče, ali to će prije biti posao za odabrane, ne za svakoga.)

U firmama će buzz postovi često biti automatski kreirani, kao rezultat pokretanja ili završetka neke aktivnosti, kao status updates (na primjer, spremanje dokumenta u DMS-u). Ono što su u Google Buzzu Connected sites, u firmama može biti veza na BPM engine.

Ono što je najvažnije, Google očito shvaća da svaki softver prolazi ili pada na navikama korisnika. I prije Buzza, već su mnogi drugi uključili microblogging u svoj social software za firme: Socialtext, IBM Lotus, Jive i drugi. Ali čini mi se da tek Google Buzz ima priliku mijenjati navike prosječnog korisnika emaila. A baš to bi mogla biti točka preokreta za Enterprise 2.0.

Pročitajte i: Enterprise 2.0

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Je li to moguće? Da u situaciji dok nam opća konkurentnost opasno klizi nizbrdo, naš IT ipak vuče naprijed?

Dobro zvuči, ali ne, nije moguće.

Ovo je izvještaj koji citiraju naši mediji: Benchmarking IT Industry Competitiveness 2009. Nema tu materijala za optimistične novinske naslove. Sigurno ne ove godine.

Evo i zašto – pogledajmo kako stojimo u usporedbi s drugim zemljama Istočne Europe:

Isto kao lani: U tri od šest kriterija nismo se pomakli na top listi IE. Po ukupnom indeksu opet smo deseti od 15 zemalja IE.

Lošije: U kategoriji ljudskih potencijala pali smo za dva mjesta (pretekli su nas Ukrajina i Bugarska), a u kategoriji istraživanja i razvoja pali smo za četiri mjesta (preskočili su nas Estonija, Rumunjska, Rusija, Ukrajina i Slovačka).

Kako je onda moguće da smo zadržali to ukupno deseto mjesto na istoku Europe? Odakle taj naš skok za četiri mjesta u globalnoj konkurenciji?

Jednostavno, ispravljen je lanjski “bug” u izvještaju.

Ove je godine netko u Economist Intelligence Unitu krišom vratio jedan decimalni zarez gdje mu je mjesto i u kategoriji “IT infrastruktura” popravio naš indeks za deset puta. Stavio nas gdje nas spada po penetraciji broadbanda i PC-u & mobitelu po glavi stanovnika. I lansirao nas u vis za (pazi sad!) 23 mjesta u globalnom “IT infrastructure” indeksu i 6 u istočnotieuropskome. Opa! U visine za red veličine.

Ili da citiram omiljenog mi blogera (“IT konkurentnost: Jeste li znali da…?“):

I sad zamislite kako će to izgledati za godinu dana, kada neki analitičar potiho ispravi grešku u zbrajanju, a mi naglo skočimo za deset-petnaest mjesta na rang-listi! Eto ti prilike da se neočekivani skok brže-bolje pripiše našem ubrzanom napretku, boljim uvjetima za razvoj IT sektora; redat će se članci i intervjui o društvu znanja, vidjet ćete. I svi zadovoljni.

Dogodilo se ipak da nam skok na globalnoj listi u “ukupnom plasmanu” nije veći od četiri mjesta, čak i s ovakvim vjetrom u leđa. Naime, nismo računali na taj peh da ćemo se sami poskliznuti u druge dvije discipline. Ali zašto zanovijetati – i ta četiri mjesta u godini dana nisu mala stvar.

Na stranu natjecateljski duh i optimizam iz svih naslova koji kod nas prate ovu studiju. Studije kao što je ova trebalo bi prije svega koristiti kao smjernice što treba napraviti da bi neka zemlja postala plodno tlo za razvoj IT industrije (BusinessWeek: “Most IT-Friendly Countries“). O tome i Ratko piše (s nešto više optimizma) u svom postu.

Pročitajte i: Poredak 64 zemlje na tablici IT konkurentnosti | Sedam mitova domaćeg IT-a | Gdje zapinje u izvozu softvera? | Natrag u garažu

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Što će uopće printani materijali firmi koja se oslanja na online marketing? Nekad su naprosto neizbježni: u našem slučaju trebaju ih partneri (reselleri) koji su u izravnom kontaktu s kupcima, a pogotovo ako promoviraju naš softver na konferencijama ili sajmovima. Ili u situacijama kada smo i sami bili izlagači. Do sada nam se događalo da takve materijale trebamo sporadično, a u nekoj većoj količini vrlo rijetko. Ali kad ih trebamo, trebamo ih brzo – “za jučer”.

Dok smo tiskali u domaćim tiskarama mogli smo biti mirni u pogledu kvalitete – uvijek vidimo probni otisak, a na kraju nam i finalni rezultat prođe kroz ruke. Loše u svemu tome je što smo se tako pretvarali u distribucijski centar s većom količinom brošura koje je trebalo razaslati unaokolo. Još gore je to što bi nam tiskani materijali zastarjeli i prije nego bismo ih sve podijelili. Ispalo je da nam je cijena po iskorištenom primjerku uvijek bila poprilično veća od očekivane.

Shvatili smo da, kad već ne možemo izbjeći tiskanje, više nikako ne želimo stvarati zalihe tiskanog materijala koji na kraju postane samo hrpa starog papira.

Zato smo napokon odlučili iskušati tiskanje “just in time“. Pripremili smo nove promotivne letke i dali se u potragu za najboljom online tiskarom. Da ne duljim, evo finalista:

FedEx Office (ranije: Kinko’s)

I prije nego ga je FedEx kupio (2004.), Kinko’s je bio najpoznatiji lanac tiskara s online naručivanjem. FedEx je tome dodao svoju brzu dostavu paketa i to je – mislio sam – savršeni spoj. Nažalost, pokazalo se da FedEx Office ima uvjerljivo najlošiju web aplikaciju od onih koje sam probao. Korisnici izvan SAD-a se čak ne mogu niti registrirati na jednostavan način. Što reći o servisu za online printing čiji londonski ured (a na njega vas upućuju) ima problema s primanjem emaila? Nakon više pokušaja uploada materijala, telefonskih razgovora i neuspješnog slanja emaila – odustao sam.

Vista Print

Vista Print se predstavlja kao univerzalni print servis za male firme i individualne korisnike. Printaju sve: od letaka i posjetnica do postera, majica i kapa. Web aplikacija je sasvim dobra, upute za pripremu materijala za tisak su razumljive i početnicima, a uz to je na raspolaganju i, za neke slučajeve sasvim upotrebljivi, “konfekcijski” dizajn – standardni obrasci koji mogu poslužiti umjesto vlastitog dizajna. Na njima se mogu izvesti manje dorade izravno na webu, online, tako da nikakav dodatni softver nije potreban. Vista Print, uz povoljne osnovne cijene, često nudi i dodatna sniženja.

Međutim, nije baš sve tako sjajno. Najprije, njihov probni PDF, koji je automatski kreiran nakon što smo uploadali naš dizajn, pokazao je neke manjkavosti kojih nije bilo u našem originalnom PDF-u. Drugo, nama je trebala brza isporuka i dostava na nekoliko lokacija, a Vistini rokovi isporuke za većinu zemalja ne mogu se mjeriti s brzinom FedEx-a. Ni izdaleka.

Mimeo

Mimeo je firma koja “puca” isključivo na poslovne klijente; vidi se to i po referencama: Google, Siemens, Ikea… Ali i male firme ne bi trebale biti razočarane, naprotiv.

Mimeo možete koristiti kao web aplikaciju ili kao printer driver. Zamislite takav printer driver koji će, instaliran na vašem laptopu, na Ctrl+P izvršiti, recimo: “Isprintaj 200 primjeraka, spakiraj, te predaj na adresu u Južnoj Africi.” Vaš “printer” je zapravo velika tiskara u američkom Memphisu, u čijoj su blizini FedExov centar za distribuciju i međunarodni aerodrom. Ako ste onaj “Ctrl+P” stisnuli u petak popodne (i pri tome pri ruci imali kreditnu karticu, dakako), paket će biti isporučen u ponedjeljak. Ako je primatelj u Americi, Mimeo garantira isporuku već sljedećeg jutra, a za većinu drugih zemalja za dva do tri dana.

Zbog digitalnog tiska (Mimeo ne koristi tradicionalni offset) isplati se tiskati i manje naklade. A zbog svoje veličine i online poslovanja Mimeo postiže brzinu, cijenu i jednostavnost koji su privlačni svim korisnicima.

Ako ste u prilici naplaćivati svoje publikacije (na primjer: priručnike isporučujete u elektroničkom obliku, a tiskate ih samo na zahtjev) kod Mimea možete besplatno otvoriti vlastitu “web knjižaru“. U njoj vaši kupci mogu naručivati tiskane priručnike – onoliko primjeraka koliko žele i kada žele. Mimeo naplaćuje, tiska, uvezuje i isporučuje umjesto vas. I s vama dijeli zaradu, naravno. (Za autore knjiga i samostalne izdavače, sličnu uslugu nudi Lulu.)

Tiskare koje posjećujete samo na webu više nisu neobična pojava. Niti printer driveri poput Mimeo Printera koji vam omogućuju da s online tiskarom komunicirate kao s lokalnim printerom, 24 sata na dan. Razvoj tehnologije digitalnog tiska i web uveli su u još jednu klasičnu djelatnost nova pravila igre i sasvim nove igrače.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

“S faksa u garažu!” – vikali su i Larry Page i Sergey Brin, mašući čekom od sto tisuća dolara početne investicije, kada su definitivno odlučili pokrenuti Google – u garaži.

Ima nešto u tim kalifornijskim garažama neobično. Je li to zbog tamošnjeg zraka, vode, sunca, obližnjih fakulteta, čega god – ne znam, ali još nisam čuo da u njima netko pokreće proizvodnju vijaka i matica. Oni koji provode dane i noći u tim garažama ne snuju kako će ugovoriti lohn poslove za tekstilnu industriju. Oni žele biti novi Jobs i Wozniak, novi Page i Brin. Znaju da će neki od njih to i postati, prije ili kasnije. Natječaj je stalno otvoren.

Ako i nisu baš sve velike IT firme pokrenute u garaži (neke novije su uspješno pokretane i iz studentskih soba), nema dileme – garaža zauzima mitsko mjesto u američkom tehnološkom biznisu, istom onome koji svakom političaru u Washingtonu grudi ispunjava ponosom, a džep, to jest – državni proračun, dolarima.

Kod nas ćete o garažama čuti malo i ništa, ali ne dajte da vas to zavara. Garaža je – kako se to danas u narodu veli – realni sektor.

Gledam na televiziji “Otvoreno”: traže se recepti za izlaz iz krize. Iz dana u dan razni financijaši, bankari, makroekonomisti, financijski analitičari i ministar Šuker – govore kako ćemo se izvući iz minusa u koji su nas uvalili neki drugi financijaši, bankari, makroekonomisti…

Puna im usta realnog sektora, a među njima ni jednog inženjera. Nikoga iz garaže.

Možete ih slušati danima i nećete niti jednom čuti “istraživanje i razvoj“.

Umjesto toga, pričaju u “Otvorenom” kako je rumunjska vlada nagovorila finsku Nokiju da otvori proizvodne pogone kod njih. I svi se slažu: to je primjer na koji se trebamo ugledati. Ali ni riječi o tome što sve izvodi finska vlada da pogura svoje nove buduće Nokije. Zašto, zar nas to ne zanima? Znamo li išta o tome? A baš bi zanimljivo bilo čuti kako Finci fino dijele istraživanje & razvoj (i marketing) od proizvodnih pogona. Jedno je kreiranje, a drugo štancanje. Sutra će neke nove Nokije opet pitati “pošto ruke, majstore?”, a nama će upasti sjekira u med ako budemo uopće razgovarali s njima.

“Bez deset milijuna eura ništa ne možete započeti; niti špagete proizvoditi“, zaključi u toj emisiji jedan od naših ekonomskih analitičara, na što ostali zajedno s voditeljicom samo klimajući glavama potvrde – “ma razumije se, što treba govoriti!”

Lako mu je – uglednom ekonomskom analitičaru i konzultantu – nama to pričati. Neka to ide reći guverneru Kalifornije – onome preplanulom i mišićavom Ameru iz Austrije – da sve te njihove male garaže može slobodno objesiti mačku o rep, jer ionako nikad ništa od njih; u njima niti špagete ne možeš proizvoditi.

Možda bi ga Terminator samo prijateljski potapšao po ramenu i rekao mu:

– Damire, prijatelju… Nema izvoza bez novih, osobitih proizvoda. Nema novih proizvoda bez istraživanja i razvoja. Nema istraživanja i razvoja bez inženjera i “garaže”.

Ajmo, ljudi. Natrag u garažu.

Pročitajte i: Najveća dilema u IT-u: inovatorova dilema | Inventivno, inovativno ili osobito? | Gdje zapinje u izvozu softvera?

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Nitko nije dovoljno velik, ali ni dovoljno malen, niti je dovoljno daleko od epicentra potresa, a da mu se makar ne zatrese tlo pod nogama u ovoj godini (ili godinama?) krize.

Sjećam se kako se u vremenu dot-com sloma i krize u IT-u dosta malih zdravih softverskih firmi nadalo da će proći neokrznute, jer nisu bile umjetno napuhane, imale su ozbiljne proizvode i stabilnu prodaju. Naša je firma u to vrijeme tek počinjala s prodajom softvera putem interneta. Mislili smo kako smo od svega toga dovoljno daleko i da smo dovoljno mali, a da su naše cijene, pogotovo tadašnje, “kikiriki” za firme kojima smo ih prodavali.

Krivo smo mislili.

Kada se u firmama režu troškovi i stanjuju budžeti za IT, tada se to radi od vrha do dna, od prisilne štednje na velikim projektima pa do limita na pojedinačnim company karticama.

Još gore, kada biznis ne zna što mu nosi sutra – a tako je u svakoj krizi kojoj se ne nazire kraj – tada se IT projekti stavljaju na led “do daljnjega”. Odgađaju se za bolja vremena. Pa tko ih dočeka.

Tako je i sada. Javlja nam se jučer čovjek koji je za jednu američku kartičarsku kuću, jednu od tri najveće, trebao voditi nekakav IT projekt. Kaže, projekt je zamrznut, a njega više nećemo naći na istoj adresi i broju telefona. Tu se više ne trebamo truditi oko prodaje. I na drugim mjestima slična situacija: kupci žele stati na loptu.

Analitičari bi rekli da će firme pokušati “preraspodijeliti sredstva” za IT. To znači da će se svaki dolar ili euro dvaput okrenuti i platiti samo ono bez čega se zaista ne može. Dosta će ugovora o održavanju, potpisanih u dobrim vremenima, doći pod povećalo. Nove će se nabave puno strože dijeliti na “must have” (kupiti, ali sada uz dobar popust!) i “nice to have” (zgodno, ali ne kupovati do daljnjega).

Tko će kako proći u toj “preraspodjeli sredstava” u IT-u, a posebno u softveru?

Dvije vrste firmi se nadaju da bi im ova kriza mogla biti dobra prilika: prve su open source software (OSS) firme, a druge SaaS (software as a service) i cloud computing firme.

Zbog štednje će se mnogi okrenuti open source softveru. To je svakako dobra vijest za OSS firme kojima je ovo prilika za veće širenje među poslovnim korisnicima. Loša vijest je što će se – opet zbog štednje – teže nego dosad naplaćivati support, consulting, dual licenses – sve ono od čega OSS firme žive. Na dulji rok, OSS firme koje danas besplatnim softverom zauzmu pozicije mogle bi itekako profitirati u vremenu novoga uzleta. Ali samo ako uspiju dovoljno dugo raditi u “režimu niske potrošnje”. Ako ne – bit će lake mete za preuzimanje.

Sve OSS firme smišljat će nove načine kako više zaraditi ne samo kroz usluge (support, consulting), nego i naplatom licenci – kroz komercijalne “ispeglane” verzije softvera ili kroz različite “premium” dodatke zatvorenog koda.

Na štednju u IT-u računaju i SaaS firme (software as a service). IDC očekuje da će u 2009. godini SaaS tržište rasti preko 40%, unatoč ekonomskoj krizi.

Za tvrtke pritisnute štednjom primamljivo zvuči ideja da ne instaliraju softver na vlastitim serverima, nego da plaćaju mjesečnu ili godišnju pretplatu na online aplikacije. Lakše je kad znate (ili samo mislite) da se niste vezali na dugi rok, a niti ste potrošili išta unaprijed. Privlačna je i ideja o rezanju troškova za servere, instalacije, nadzor i administraciju internog IT-a.

I još nešto pomaže tihom ulasku SaaS aplikacija u firme: takve se aplikacije počinju koristiti i bez znanja IT odjela, a negdje tek uz prešutno odobravanje “nadležnih” iz IT-a. Zato SaaS softver često neće niti biti stavka u IT budžetu firme, mada ga neki odjeli te iste firme već poodavno koriste i uredno plaćaju! SaaS zaobilazi ograničenja i proceduru nabave softvera u firmama (na što se već ježi svaki pravi IT direktor), pa u ovim kriznim vremenima lakše dolazi do kupaca.

Osim open source i SaaS firmi, šansu imaju i svi oni koji uspiju kupce uvjeriti da im svojim softverom donose brzu uštedu. Priliku imaju i sva IT rješenja koja će poboljšati nadzor nad upravljanjem firmama. Zato će se u IT krugovima više nego dosad pričati o GRC rješenjima. Za velike firme to će biti “must have“.

Pročitajte i: SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom? | IDC: Predviđanja za 2009.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Događaj oblikuju sami sudionici: user generated content – štono bi se reklo kod nas. Dovoljno je prijaviti se na ovim stranicama – bilo kao posjetitelj ili kao predavač. Do sada je najavljeno desetak predavanja sa zanimljivim temama.

BarCamp konferencije se već tradicionalno jednom godišnje održavaju u nizu gradova širom svijeta. Zagrebački BarCamp pokrenut je prošle godine, a inicijator i organizator je udruga za poticanje softverskog i online poduzetništva Initium.

O “Top 10” predviđanja detaljno pročitajte ovdje, a evo i naglasaka:

• Ukupna ulaganja u IT će i dalje rasti, ali dosta sporije. Za ponovno vraćanje u brzinu iz 2008. trebat će nam tri godine.
• Cijenit će se sve više tržišta Brazila, Rusije, Indije i Kine (“BRIC”), a za njima i druga rastuća tržišta. (Negdje u toj listi je i naša regija, a to bi moglo rezultirati ponekim preuzimanjem domaćih IT tvrtki. – op. D.J.)
• Prelazak na Cloud Computing i SaaS će se ubrzati; sve više aplikacija bit će van kuće, u internetskom oblaku. Vrijeme je štednje na internom IT-u. IDC je još desetak predviđanja vezao za ovu temu – jedno od njih je da će Google (napokon) kupiti Salesforce. Ovo im je treća godina za redom da neuspješno najavljuju ovo spajanje, pa dodaju: “Yes, this is the third year we’ve made this prediction: perhaps the third time will be charmed.“
• Potrošači će kupovati putem interneta više nego dosad. Online oglašavanje će rasti do 10%.
• Telekomi će se sve više širiti na područje različitih online usluga.
• U mobilnim uređajima konkurencija će se pooštriti, a zarade stanjivati.
• “Poslovno” i “osobno” će se približavati – od mobilnih telefona do poslovnog softvera. Više proizvođača će se nastojati približiti i poslovnim i individualnim korisnicima. Tako će Google, Amazon, Yahoo! i Facebook tražiti načine da uđu i u firme, nudeći online usluge za poslovne korisnike.
• Pojava novih rješenja za pretraživanje, izvlačenje i analizu korisnih informacija iz sve veće količine najrazličitijih podataka kojima raspolažemo.
• Interes za “zelenim” tehnologijama koje mogu donijeti i uštede.
• Državne intervencije u ekonomiji će neizravno donijeti nova ulaganja u IT.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.